ANTUN BRANKO ŠIMIĆ - PREOBRAŽENJA

MOJA PREOBRAŽENJA

 Pjesnik pjeva sebe kada iz bezdane noći dođe u kristalno jutro i svojim pogledom pliva
preko livada i voda. Pjeva sebe koji umre bezbroj puta na dan i bezbroj puta uskrsne.
Moli Boga da ga preobrazi u vječnu zvijezdu što će sjati s neba u crne muke noćnih
očajnika.
 U toj pjesmi život je za njega prokletstvo koje traje i kojemu nema kraja sve do smrti. On
umire svaki dan i traži od Boga da ga spasti te muke. Ta muka posljedica je njegove
pjesničke duše koja vidi i osjeća više od obična čovjeka.
 Pjevanje označava njegovo umjetničko izražavanje koje je i blagoslov i prokletstvo. Šimić
smatra da kao pjesnik može i mora opjevati sebe.
 Kontrast tami na početku pjesme - "blijedo meko lice u kristalno jutro", zatim ponovno
sumorne misli.
 U zadnjim stihovima nagovještava vječnost. Za njega smrt nije kraj, već je olakšanje. Ovi
stihovi čitatelju pružaju riječi utjehe.

MLADIĆ

 Pjesnik poznaje bol mladića koji pjeva pjesmu u jutro iz svog izmučenog srca. Ima želju
da sva srca zatrepere zajedno s njegovim i pognu glave u slatki zaborav. Ali taj pjev
padne u njegovu samoću. Pjesnik poznaje blijed i zelenkast očaj s pogledom u lica ljudi u
sivom zraku i sa strahom ispred crnog bezdana u duši. On poznaje ponos koji gazi i uhom
sluša glas Boga.
ZAVEDENA

 Njega nema više - pobjegao je. Vrata su se zalupila glasno kao zadnji put. Ukočila se, ne
zna hoće li poletjeti niz stepenice za njim. Na podu je zgažen svijet. Kroz prozor se
crvene zvijezde glasno smiju. Ona zove u noć, na prozoru se staklo trese pa se smiri.
Njezino golo tijelo dršće obliveno svjetlom zvijezda.

HERCEGOVINA

 Pjesnik koraca livadama plav od sutona. Na rubu je livada, a iz daljine to je krvlju

naslikana slikarija na nebu. Što bliže dolazi sve glasnije viču užarene opreke, a tko ne zna
mislio bi da seljaci slave. Crni se vlak vuče, udara i vrišti. Noć i pjesnik su na brdu,
izranjaju kuće, dvorišta i njive pa opet nestanu u mraku. Iz tame ga gleda nekoliko
svijetlih prozora kao nekoliko bijelih trenutaka iz crnog života ljudi.
 pejzažna pjesma
 auditivne i vizualne pjesničke slike
 tema pjesme otkriva povezanost izgleda krajolika s načinom života ljudi. Lirski subjekt u
pjesmi opisuje krajolik i izgled područja u kojem žive seljaci pa čitatelj kroz izgled
krajolika može zaključiti nešto o životnom stilu ondašnjih ljudi.
 Lirski subjekt opisuje svoj zavičaj i seljačku sredinu u kojoj živi. Ljudi koji ga okružuju
uglavnom su seljaci koji rade u parnom mlinu, na polju i njivama, a sama je sredina
opisana jednostavno i skromno. Jedino što vidi su mlin, vlak koji se vuče, brda i livade,
svijetli prozori kao kontrast crnom životu koji žive tamošnji seljaci.
GORENJE

 Cijedi se krv niz zapadno nebo i iz šipaka u vrtu. A s istoka se javi plava večer i zapad je
bljeđi, crveniji šipci. Ona bježi k njemu preplašena od grana u mraku. Pita se zašto joj je
tijelo odjednom plamen. Šipci prskaju. Ni zvijezde se ne javljaju da bude jače gorenje u
vrtu.

PRENUĆE

 U noći se prenuo iz sna jer ga je probudila bijela svjetlost niz prozor. On zna, s neba sijaju
u njegovu sobu gola tijela žena. I klečeći na plaštu plave mjesečine on moli iz nijeme noći
tijelima nebeskih boginja.

PRVA NOĆ SAMOĆE

 Crveni cvjetovi ljubavi gore u noći. Prva noć kroz koju ide sam i sluša visoke plave
vodoskoke koji čeznu za zvijezdama koje ne mogu dosegnuti. U njemu crno srce tuče.

LJUBAV

 Zgasnuli su žutu lampu, plavi plašt je pao oko njezina tijela. Vani lete bijelakrila. Njegovo
tijelo je ispruženo podno njezinih nogu i njegove se ruke savijaju i mole. Obraća se dragoj i kaže
neka njezine teške kose zavijore kroz noć. Kroz noć njezine kose šumore kao more.
 Gašenje lampe ukazuje na noć koja se nadvila nad cijeli vizualni prikaz ostatka pjesme.
Tama nije nešto što donosi tjeskobu i strah od nepoznatog, nego tama koja prikriva
strasti dvaju ljubavnika i koja donosi ugodna iznenađenja i slutnje.
 Tijelo i tjelesnost - Već u drugoj strofi lirski "mi" razdvaja se na "ja" i "ti". U tom
trenutku javlja se motiv tijela. Kasnije se "mi" razdvaja na ja i ti, da bi u završnoj strofi
prešao na "ja" i spomen drage u trećem licu.
MRTVA LJUBAV

 Kraj ljubavi mrtvo zvoni u duši, večer silazi s plavog neba, spušta crne zastore. Vani su mrtve
zvijezde i mjesečina i crn prostor. Nitko nikad neće doći k njemu, smrt još živi. Obraća se snu i
kaže mu da razmota težak pokrov povrh njega i nekad nad njim crno nebo noći vječno ćuti.

LJUBOMORA

 Kad je odlazio javili su se rastanak i žalost. Tek je zadnjim pogledima ugrabio u dušu
njezine usne i crvene cvjetove. Na povrtaku vidi kako ona zbunjena u knjigu krije neku sliku.
Retoričko pitanje - zašto vidi njezine usne i blijede cvjetove.

VAMPIR

 On ga vodi u noć, ruka mu je topla. On mu pruža iz noći otrov vina, a on skriva svoju
dušu od njega. On mu grli tijelo i pije njegove usne i pleše jer je pijan od njegove krvi. On
čeka čas da se njegovo mrtvo tijelo ispruži i da zgrabi njegovu bijelu dušu i s njome
bljesne kroz noć u bezdanu tamu.

OPOMENA

 Obraća se čovjeku i moli ga da ne ide malen ispod zvijezda. Treba pustiti da ga cijelog
prođe svjetlost zvijezda. Da ni za čime ne žali kada se bude pogledima rastajao od
zvijezda. Na svom koncu treba umjesto u prah prijeći u zvijezde.
 misaona pjesma
 Stihovi pjesme nas navode da razmislimo o duhovnom životu, da ga odvojimo od
materijalnog i da nađemo njegov smisao - što su ideali čovjeka te u kojem je on odnosu
prema nebu.
 Zvijezde u prvoj strofi govore o nečemu uzvišenom, naočigled nedostižnom, ali ipak
vidljivom. To je nešto čemu težimo i što bismo svakako trebali pokušati doseći, a ne
bojati se i odustajati čak i prije nego smo probali. U drugoj strofi zvijezde označavaju
duhovnost koja mora obuzeti cijelo tijelo da bi čovjekov život imao smisao. One
 označavaju nešto nematerijalno, ali ipak izrazito vrijedno. Nešto poput ljubavi, sreće ili
ispunjenja, bez kojeg ne vrijedi živjeti.
 Nakon smrti, postat ćemo dio njih, ako to zaslužimo. A da bismo to zaslužili, moramo
ispuniti sve uvjete koji su nam dani u prijašnjim stihovima. Da bismo postali dio zvijezda,
dio besmrtnosti, moramo se za života usuditi dosegnuti nemoguće, biti posebni, živjeti
punim životom koji uključuje sve njegove ljepote i na kraju, napustiti noćno nebo i otići u
smrt.

OTKUPLJENJE

 Nitko nas nije otkupio, svi smo sinovi Božji koji su došli u bijedu svijeta. Svi smo želje
Boga koje su spuštene na zemlju, Bog želi sve biti i se živjeti. Uvijek se vraćamo u Boga,
Zemlja je samo kratki izlet.