UNIVERZITET CRNE GORE

POMORSKI FAKULTET KOTOR

Ilija Babić

POMORSKA POLISA U OSIGURANJU

TERETA

- ZAVRŠNI RAD -

Kotor, 2019. godine

 UNIVERZITET CRNE GORE
POMORSKI FAKULTET KOTOR
STUDIJSKI PROGRAM NAUTIKA

- ZAVRŠNI RAD -

POMORSKA POLISA U OSIGURANJU

TERETA

Predmet: Pomorsko pravo

Student: Ilija Babić Mentor:

Br. Indeksa: 39/15 Prof Dr. Jelena Nikčević - Grdinić

Kotor, 2019. godine

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................. 3
2. UGOVOR O POMORSKOM OSIGURANJU .......................................... 4
2.1. POJAM UGOVORA ................................................................................................... 4
2.2. STRANKE UGOVORA.............................................................................................. 4
2.2.1. Sklapanje ugovora za racun trece odredjene osobe .......................................... 5
2.2.2. Sklapanje ugovora za racun trece neodredjene osobe ...................................... 5
2.3. ELEMENTI UGOVORA ............................................................................................ 5
2.3.1. Osigurani predmet ............................................................................................. 5
2.3.2. Osigurani rizici .................................................................................................. 6
2.3.3. Osigurana svota (suma osigurnja)..................................................................... 6
2.3.4. Premija osiguranja ............................................................................................ 7
2.3.5. Osigurani slucaj ................................................................................................. 8
2.4. NACELA UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU ....................................... 8
2.5. ZAKLJUCIVANJE UGOVORA ................................................................................ 9
2.6. TRAJANJE UGOVORA ............................................................................................. 9
2.6.1. Ugovor na putovanje.......................................................................................... 9
2.6.2. Ugovor na vrijeme ........................................................................................... 10
2.7. PRESTANAK UGOVORA ...................................................................................... 10
3. OSIGURANJE ROBE ................................................................................ 11
3.1. POJAM, PREDMET I KARAKTERISTIKE OSIGURANJA ROBE ..................... 11
3.2. INTERES ZA OSIGURANJE ROBE ....................................................................... 12
3.3. INTERES STRANAKA ZA OSIGURANJE ROBE ................................................ 13
3.4. USLOVI OSIGURANJA ROBE............................................................................... 15
3.4.1. Institutske klauzule za osiguranje robe iz 1982. ............................................. 16
3.4.2. Institutske klauzule iz 2009. ............................................................................ 17
4. ISPRAVE O UGOVORU ............................................................................ 17
4.1. UOPSTENO .............................................................................................................. 17
4.2. SERTIFIKAT OSIGURANJA .................................................................................. 17
4.3. POTVRDA O SKLOPLJENOM UGOVORU ........................................................... 18
4.4. POMORSKA POLISA ............................................................................................... 19

1
 4.4.1. Pojam polise...................................................................................................... 19
4.4.2. Vrsta polise ....................................................................................................... 19
4.4.3. Oblik pomorske polise....................................................................................... 19
4.4.3.1. S.G polisa ........................................................................................................... 20
4.4.3.2. Nova pomorska polisa ........................................................................................ 20
4.4.4. Sadržaj polise .............................................................................................................. 22
4.4.5. Pravna obilježja pomorske polise................................................................................. 24

5. OSIGURANJE ROBE U DOMACEM TRANSPORTU ....................... 25

5.1. UOPSTENO .............................................................................................................. 25
5.2. OSIGURANJE PO GENERALNIM POLISAMA ................................................... 25
5.2.1. Karakteristike generalnih polisa....................................................................... 25
5.2.2. Predmet generalne polise ................................................................................. 26
6. ZAKLJUCAK ............................................................................................... 27
LITERATURA ................................................................................................. 28

2
 1. UVOD

Osiguranje u savremenom svijetu zauzima izuzetno vazno mjesto i ima veoma veliki znacaj
u svakodnevnom zivotu i radu fizickih i pravnih lica. Nemoguce je zamisliti bilo koju privrednu
djelatnost bez odgovarajuce zastite koja se postize putem osiguranja.
Osiguranje predstavlja predmet proucavanja raznih naucnih disciplina. U pokusaju da se na
sveobuhvatan nacin odredi pojam osiguranja, razvilo se nekoliko grupa teorija koje objasnjavaju
osiguranje na razlicite nacine. Tako da imamo ekonomske, pravne i tehnicke teorije.
Ekonomska definicija osiguranja polazi od osiguranja kao ekonomske kategorije, koja se
razvila na odredjenom stepenu razvoja drustva i nastala iz potrebe da se pojedinac zastiti od stetnih
posljedica. U poslovnom smislu osiguranje stiti nesmetan razvoj privrednog zivota koji moze da
bude ugrozen od iznenadnih nepredvidjenih dogadjaja, cesto velikog intenziteta i sa mogucim
unaprijed nepredvidivim stetnim posljedicama.
Pocetak osiguranja vezuje se za davnu proslost. Osiguranje se postepeno razvijalo od svojih
primitivnih oblika, pa do danasnji razvijenih oblika a u zavisnosti od razvoja proizvodnih snaga
drustva. Prva faza razvoja osiguranja obuhvata period robovlasnickog i feudalnog nacina
proizvodnje. U to vrijeme pojavila se potreba za osiguranje najprije u trgovini i transportu a zatim
i u nekim drugim djelatnostima koji su u vecoj ili manjoj mjeri vec bile osamostaljene. [2]
Jos davne 3000 g. p. n. e. Kineski trgovci su uvidjeli prednosti raspodjele rizika. U tom
periodu postojala je praksa da robu koju su prevozili rijeom Jangcekjang rasporedjuju u vise
camaca. Naime, kineski trgovci su cesto morali transportovati robu nizvodno camcima, a rijeka je
bila prepuna opasnih brzaka tako da neki camci nikada nisu stigli na odrediste. Da bi smanjili rizik
gubitka robe trgovci su svoju robu tovarili u vise camaca. Kada bi se jedan camc razbio, potonuo
ili bio opljackan usljed napada razbojnika, propao bi samo onaj dio tereta koji je u njima bio ukrcan,
dok roba ukrcana u ostalim camcima bila bi spasena. Na taj nacin su se tadasnji trgovci stitili od
vecih rizika. [1]
Predmet diplomskog rada je istrazivanje pomorske polise u osiguranju robe. Svrha rada
sastoji se u proucavanju pomorske polise, koja zajedno sa institutskim kluzulama predstavlja
ugovor o osiguranju robe u pomorskom prevozu. Cilj diplomskog rada je iznijeti ocjenu o
djelovanju pomorske polise osiguranja robe, kao i nacin kojim ona olaksava sami proces osiguranja
robe.
Rad je podijeljen u 6 poglavlja, pocevsi sa uvodnim dijelom u kojem je obijasnjeno o cemu
ce se u radu govoriti. U drugom poglavlju opisan je ugovor o pomorskom osiguranju, stranke
ugovora, elementi ugovora, nacelo ugovora, sklapanje ugovora, trajanje i prestanak ugovora. U
trecem poglavlju objasnjeno je osiguranje robe koje podrazumijeva robu kao osigurani predmet,
interes stranaka za osiguranje robe i standardni uslovi za osiguranje robe. U cetvrtom poglavlju se
govori o dokumentima u ugovoru, oblicima dokumenata, pomorskoj polisi kao najvaznijem
dokumentu. U petom poglavlju se govori o prenosu prava iz ugovora koji obuhvata prenos prava

3
prenosom polise, pravnim ucincima prenosa polise, subjektima prenosa polise, vremenu prenosa
polise, pravnim ucincima prenosa prava na osigurani predmet i vinkulaciji polise. Zadnje poglavlje
sadrzi zakljucak o vaznosti pomorske polise u prevozu robe morem.

2. UGOVOR O POMORSKOM OSIGURANJU

2.1. Pojam ugovora

Mnogi autori daju razlicite definicije ugovora o osiguranju. Ipak i pored te razlicitosti,
zajednicko je svim definicijama da je to ugovor izmedju dvije strane i to izmedju osiguratelja tj.
Organizacije ili pojedinca koji se bave osiguranjem i ugovaraca osiguranja. Saglasno tom ugovoru
osiguratelj se obavezuje da uz prijem odredjene naknade izvrsi pokrice protiv svih ili odredjenih
pomorskih odnosno transportnih rizika ida u momentu ostvarenja osiguranog slucaja, isplati
naknadu pretrpljene stete ugovaracu osiguranja ili licu koje je on odredio, odnosno koje u trenutku
nastanka osiguranog slucaja ima interes na osiguranom predmetu. [1]
U ovoj definiciji je ugovor u pomorskom osiguranju dvostranoobvezni pravni posao,
navode se ugovorne stranke i njihove ugovorne obaveze, a obaveza osiguratelja na isplatu
osigurnine veze se uz nastanak osiguranog slucaja. Iz toga proizilazi da su bitni elementi ugovora
o pomorskom osiguranju: osigurani predmet, osigurani rizik, premija osiguranja ili doprinos i
obavee isplate novcane naknade.

2.2. Stranke ugovora

Stranke iz ugovora o pomorskom pravu su: Osiguratelj, ugovaratelj osiguranja i osiguranik.

Osiguratelj je ona strana ugovora koja pruza osiguranje protiv odredjenih rizika uz naplatu
premije koja odgovara tezini rizika. Osiguratelj sklapanjem ugovora o osiguranju preuzima na sebe
rizike kojima je izlozen osigurani predmet i obaezuje se da ce osiguraniku saglasno uslovima
osiguranja isplatiti naknadu za eventualnu stetu koja ce mozda nastati uslijed ostvarenja osiguranih
rizika.
Osiguranik je lice koje uslijed nstupa osiguranog slucaja ostecenja osiguranog predmeta
moze pretrpjeti ekonomsku stetu i koji je od takvih steta obezbijedjeno sklopljenim osiguranjem.
U slucaju nastanka stete osiguranik ima pravo da od osiguratelja trazi odgovarajucu naknadu
saglasno odredbama ugovora o osiguranju.
Ugovaratelj osiguranja je lice koje sa osigurateljem sklapa ugovor o osiguranju. Kao takav
ugovaratelj osiguranja ima obaveze i prava prema osiguratelju. Tako, izmedju ostalog, ugovaratelj
osiguranja je duzan da prilikom sklapanja osiguranja osiguratelju saopsti sve cinjenice vazne za
ocjenu rizika i da mu plati premiju osiguranja. Za uzvrat ugovaratelj osiguranja ima pravo da trazi
od osiguratelja da mu izruci polisu osiguranja kao osnovni dokument o sklopljenom oiguranju.

4
Medjutim ugovaratelj osiguranja nema pravo da trazi naknadu za eventualnu stetu jer to pravo
pripada smao osiguraniku, osim ako je ugovaratelj osiguranja ujeno i osiguranik. [2]

2.2.1. Sklapanje ugovora za racun trece odredjene osobe

Kod sklapanja ugovora o osiguranju za racun trece osobe, pravi se razlika izmedju slucajeva
kad ugovarac sklapa ugovor za racun odredjene osobe ili za racun bilo koje osobe koja ce u
momentu nastanka stete imati interes na osiguranom predmetu i kao takva biti osiguranik.
Ako ugovarac sklapa osiguranje za racun trece odredjene osobe, to moze biti po nalogu te
trece osobe (osiguranika) ili bez njenog naloga. U ovom drugom slucaju osiguranje je valjano samo
ako ta treca osoba (osiguranik) naknadno da pristanak na sklopljeno osiguranje. Pristanak se moze
dati i posle nastanka stete i to bilo izricno ili, sto je najcesci slucaj, precutno. Kao precutni pristanak
na sklopljeno osiguranje, smatra se i podnosenje odstetnog zahtjeva od strane treceg lica po tako
sklopljenom ugovoru. [2]

2.2.2. Sklapanje ugovora za racun trece neodredjene osobe

Kod osiguranja robe u medjunarodnom prometu vrlo je cest slucaj da ugovarac osiguranja
sklapa ugovor za racun bilo koje osobe koja ce u momentu nastanka stete imati interes na robi i
kao takva biti osiguranik. Ovakav nacin sklapanja ugovora je specifican za transportna osiguranja.
Kod takvog osiguranja, sve dok ne dodje do osiguranog slucaja, ne zna se ko ce biti osiguranik.
Ovako zakljucena osiguranja zovu se 'osiguranje za racun koga se tice'.

2.3. Elementi ugovora

Bitni elementi ugovora o osiguranju su: osigurani predmet, osigurana svota, osigurani
rizici, premija osiguranja i osigurnina.

2.3.1. Osigurani predmet (predmet osiguranja)

Osigurani predmet u transportnom osiguranju je svaki predmet koji je za vrijeme plovidbe,
odnosno prevoza izlozen rizicima i koji je kao takav pokriven ugovorom o osiguranju.
Sta se sve moze pojaviti kao osigurani predmet u pomorskom osiguranju?
Osigurane predmete u pomorskom osiguranju mozemo podijeliti u tri grupe:
1. Oni predmeti koji su direktno izlozeni rizicima (brod i roba, kao i ostale stvari koje se
prevoze brodom ili se na njemu nalaze ili se prevoze drugim prevoznim sredstvima).

5
 2. Oni predmeti koji su indirektno izlozeni rizicima, npr. osiguranje vozarine, osiguranje
troskova osiguranja i opremanja broda, osiguranje troskova zajednicke havarije, licnih
dohodaka posade itd.
3. U trecu grupu predmeta spadaju razni slucajevi odgovornosti za stete nanijete trecim
licima. U pitanju je odgovornost vlasnika broda, brodara, vlasnika robe i drugih lica, koji
imaju pravo raspolaganja brodom odnosno robom. [1]

U praksi se mogu pojaviti i kao predmeti osiguranja oni predmeti koji nisu izlozeni
transportnim, pomorskim rizicima npr:
- brodovi u gradnji, kao i stvari namijenjeni njegovoj gradnji,
- stvari koje se prevoze kopnenim prevoznim sredstvima ili
- stvari koje se prije, odnosno posle prevoza brodom nalaze u skladistima tj. stovarisitima.
[1]

Svaki predmet koji osiguranik zeli osigurati mora da ima izvjesnu materijalnu vrijednost,
koja se moze izraziti u novcu. Bez toga se nijedan predmet ne moze osigurati. [2]

2.3.2. Osigurani rizici

Rizik predstavlja opasnost koja prijeti imovini ili licu i uslijed cije realizacije dolazi do
odredjenih posljedica. U pravnom smislu rizik predstavlja mogucnost nastupanja neizvjesnog
dogadjaja, koji je moguc, ekonomki stetan, koji ne zavisi od iskljucive volje zainteresovanih lica i
cije je osiguranje dopsuteno zakonom, javnim poretkom i moralom. Iz ove definicije proizilazi, da
bi jedan rizik bio pokriven osiguranjem, neophodno je da ispunjava odredjene uslove. Kazemo da
je rizik podoban za osiguranje ako je:
1. moguc kao dogadjaj,
2. neivjestan od volje osiguranika ili treceg zainteresovanog lica,
3. dovodi do stetnih posljedica,
4. ako je moralan, dopusten zakonom i ugovorom. [1]

Pod pomorskim rizicima se podrazumijevaju rizici koji ugrozavaju brod i robu za vrijeme
transporta i uslijed njihovog nastupanja brod, odnosno roba koja se prevozi mogu da budu unisteni
ili osteceni. U pomorskom osiurnju uobicajna je podjela pomorskih rizika na:
- osnovne,
- dopunske i
- ratne i politicke. [1]

2.3.3. Osigurana svota (suma osiguranja)

6
 Suma osiguranja predstavlja visinu naknade stete koju je osiguranik duzan da plati
osiguraniku ukoliko nastupi osigurani slucaj. Odredjena je zakonom ili ugovorom o osiguranju i
predstavlja gornju granicu obaveze osiguratelja, odnosno njegov najveci iznos koji je duzan da
plati. [1]
Za osiguranika naknada predstavlja konacnu svrhu ugovora o osiguranju, a za osiguratelja
konacno izvrsenje preuzetih obaveza. [3]

Skoro sve zakonske definicije oslanjaju se na ova dva nacela. To je narocito slucaj kod
engleskog zakona o pomorskom osiguranju koji u svojoj definiciji istice obavezu osiguratelja da
naknadi osiguraniku gubitke koje bi pretrpio u pomorskom poduhvatu i to na nacin i u obimu
oznacenog u ugovoru o osiguranju. Na osnovu ovakve definicije, naknadom se smatra onaj iznos
u novcu koji odgovara u visini pretrpljene stete ili gubitka. Takva se najnada moze odrediti
dvojako. Ona moze biti u visini osigurane vrijednosti predmeta, ili u visini vrijednosti koje su
stranke sporazumno oznacile u polisi, tj. koje su one medjusobno i unaprijed odredile i prihvatile,
odnosno priznale kao takvu. [3]
Naime, uporedjujuci osiguranu svotu sa vrijednoscu osiguranog predmeta, utvrdjuje se do
koje mjere je osiguranik obezbjedio svoj interesa, a od toga zavisi visina naknade stete na koju
osiguranik ima pravo. U tom pogledu razlikujemo tri slucaja:
- ukoliko je osigurana suma jednaka sa vrijednoscu osiguranog predmeta, onda imamo tzv.
puno osiguranje,
- ukoliko je osigurana suma manja od vrijednosti osiguranog predmeta, u pitanju je tzv.
podosiguranje i
- ukoliko je osiguranja suma veca od vrijednosti osiguranog predmeta, postoji tzv.
nadosiguranje. [1]

2.3.4. Premija osiguranja

Premija predstavlja ekvivalent koji osiguranik placa osiguratelju za preuzimanje rizika,
odnosno po jednoj od starijih definicija ona predstavlja temu rizika (pretium periculi). [3]
Premija se kod transportnih osiguranja odredjuje redovno u procentu od osiguranog iznosa,
a utvrdjuje se prema visini rizika koji se zeli osigurati. Pri ocijeni tezine rizika uzimaju se u obzir
sve okolnosti koje su od znacaja za sam rizik. Kod osiguranog broda to su: tip i velicina broda,
njegova klasa, starost, granice plovidbe, raniji rezultati i sl. A kod osiguranja robe: vrsta robe, njeno
pakovanje, kolicina, relacija na kojoj ce se prevoziti i sl. [2]
Kod pojedinacnog osiguranja premiju placa ugovarac osiguranja prilikom zakljucenja
ugovora ili prilikom predaje polise. Po pravilu, ako nije nesto drugo ugovoreno osiguratelji nisu
duzni predati polisu prije nego sto se premija plati. Kod osiguranja na vrijeme, kod kojih je premija
visoka, placanje premije se obicno vrsi u kvartalnim djelovima. Ta se praksa primjenjuje i kod nas
[2]
7
 Premija osiguranja naplacuje se za rizik koji se preuzima. Medjutim, ako se naknadno
konstatuje da osigurani predmet, uopste nijednog trenutka nije bio izlozen osiguranim transportnim
rizicima, osiguratelji su duzni vratiti premiju. Ali ako je osigurani predmet makar jednog trenutka
bio izlozen osiguranim rizicima, smatra se da je osiguratelj bio u obavezi i zbog toga nije duzan da
vrati premiju, vec je moze u cjelosti zadrzati. [2]

2.3.5. Osigurani slucaj

Osigurani slucaj predstavlja buduci neizvestan i nezavisan od iskljucive volje ugovaraca
osiguranja, dogadjaj cije nastupanje predstavlja ostvarivanje rizika koji je obuhvacen osiguranjem.
Nastupanjem osiguranog slucaja nastaje obaveza osiguratelja da isplati naknadu iz osiguranja, ili
ucini nesto drugo. [1]
Osigurani slucaj ne mora uvijek biti promjena postojeceg stanja koje ima za posljedicu
stete, vec nastup osiguranog slucaja, predstavlja i promjenu odredjenog stanja bez stetnih
posljedica za osiguranika npr: osiguranje za slucaj rodjenja ili zenidbe odredjene osobe.
Gotovo svaka vrsta osiguranja ima svoje specificne osigurane slucajeve, tako da je tesko
govoriti o osiguranom slucaju na jedan uopsten nacin. Ipak, ono sto je svima zajednicko je da
osigurani slucaj predstavlja realizovani rizik i da ostvarenjem tog rizika nastupa odredjena
posljedica. Tako da, be posljedice nema osiguranog slucaja, uz iskljucenje osiguranih slucajeva
koji predstavljaju produzenje postojeceg stanja. [1]

2.4. Nacela ugovora o pomorskom osiguranju

Dva su osnovna nacela kod ugovora o pomorskom osiguranju:
- nacelo obestecenja i
- nacelo maksimalno dobre vjere tj. maksimalnog povjerenja.

Kao sto je vec receno, teorija pomorskog osiguranja istice da je ugovor o pomorskom
osiguranju prvenstveneo ugovor o obestecenju, a zadatak osiguranja je da u potpunosti popravi,
reparira svaku stetu koja je posljedica osiguranih rizika, odnosno da pruzi punu nadoknadu stete.
Sljedeci princip sastoji se u zabrani bogacenja iz osiguranja. Ugovor o osiguranju treba da se
zakljuci tako da najveca isplata iz osiguranja odgovara stvarnoj vrijednosti predmeta osiguranja,tj.
da se svota osiguranja poklapa sa vrijednoscu osiguranog predmeta. Ukoliko je to slucaj onda je u
pitanju puno osiguranje. U suprotnom moze se govoriti o nadosiguranju koje je nedozvoljeno i ne
priznaje se, i o podosiguranju. Nadosiguranje postoji kada se ugovor o osiguranju zakljuci tako da
svota osiguranja bude veca od predmeta koji se osiguravao. Dok, podosiguranje se javlja u onom
slucaju kada je svota osiguranja manja od vrijednosti predmeta koji se osigurava.

8
 Takodje je zabranjeno, odnosno ne priznaje se dvostruko i visestruko osiguranje. U praksi je
moguce da se ugovarac osiguranja osigura kod vise osiguratelja. Ukoliko on takvo osiguranje izvrsi
na nacin, sto ce predmet osiguranja koji vrijedi 100 000 USD osigurati kod dva osiguratelja po 50
000 USD, onda se raid o saosiguranju i to je dozvoljeno. Medjutim, ukoliko se kod dva osiguratelja
osigura za cjelokupnu vrijednost predmeta osiguranja, onda kod ostvarenja osiguranog slucaja
moze svoje potrazivanje ostvariti samo kod jednog osiguratelja, i kad se tako namirio, prestje
njegovo pravo prema sljedecim osigurateljima i svaki sledeci osiguratelj ima pravo da odbije
njegovo potrazivanje.
Nacelo maksimalne dobre volje ima poseban znacaj u pomorskom osiguranju. Naime, kada
ugovarac osiguranja zakljucuje ugovor o osiguranju, osiguratelj se u svemu oslanja na podatke koje
dobija od ugovaraca, jer su mu na drugi nacin, cinjenice od znacaja za zakljucenje ugovora
nepoznate. [1]

2.5. Zakljucivanje ugovora

Za zakljucivanje ugovora o pomorskom osiguranju nije potrebna posebna formalnost.
Ugovor je punovazan cim se postigne saglasna volja izmedju ugovornih strana o bitnijim
elementima ugovora.
S obzirom da su kod ugovora o pomorskom osiguranju, u pitanju velike vrijednosti koje se
osiguravaju, protiv raznovrsnih rizika normalan nacin njihovog zakljucivanja je pismen. Tako da
je gotovo uvijek potrebno pismeno utvrditi koji su rizici pokriveni osiguranjem, kao i vrijednost na
koju se pojedini predmeti zele osigurati. [1]
Ugovor o pomorskom osiguranju, kao i svaki drugi ugovor, sklapa se tako sto jedna strana
cini ponudu, a druga strana tu ponudu prihvata. Ugovor se smatra zakljucenim kada izjava o
prihvatanju ponude stigne do onoga ko je ponudu ucinio, tj. do ponudjaca. [1]

2.6. Trajanje ugovora

Ono sto je specificno za pomorsko osiguranje u odnosu na druge grane osiguranje je trjanje
odnosno trenutak pocetka perioda osiguranja. Taj trenutak pocetka perioda osiguranja vezan je za
operaciju prevoza.
Transportna osiguranja se zakljucuju bilo na odredjeno putovanje ili na odredjeno vrijeme.
Na putovanje se osigurava redovno roba i drugi predmeti koji se prevoze a mnogo rjedje prevozna
sredstva. Naprotiv, na odredjeno vrijeme osiguravaju se obicno prevozna sredstva a samo izuzetno
i prevodi koji se prevoze. [2]

2.6.1. Ugovor na putovanje – osigurano putovanje

9
 Osigurano putovanje odredjuje se sa tri elementa: relacija na kojoj se putovanje ima izvrsiti,
put kojim prevozno sredstvo treba da se krece i vrijeme kada se putovanje ima izvrsiti.
Relacija se odredjuje na taj nacin sto se u ugovoru o osiguranju utvrdjuje za brodove
polazisna i odredisna luka, a za robu polazno mjesto i krajnje odrediste robe. Ako se roba osigurava
samo za vrijeme prevoza morem, u polisu se unose luka ukrcaja i iskrcaja. Ukoliko se roba mora u
toku puta prekrcati, trrba pored polazista i odredista uvijek naznaciti i mjesta u kojima se vrsi
prekrcaj robe.
Put odnosno pravac kojim prevozno sredstvo treba da se krece katkada se blize odredjuje u
ugovoru o osiguranja. Medjutim, ukoliko u ugovoru nema nikakve odredbe o putu, onda se
podrazumijeva put kojim se prevozna sredstva obicno krecu na predvidjenoj relaciji uzimajuci pri
tome u obzir sigurnost, duzinu i sl.
Odredjivanjem relacije ne odredjuje se i tacno vrijeme kada se putovanje ima zavrisiti. U
praksi tacno vrijeme pocetka i svrsetka putovanja rijetko se kada odredjuje u ugovoru o osiguranju.
Medjutim, ako u ugovoru nije sta drugo predvidjeno kod osiguranja broda na odredjeno putovanje
se podrazumijeva da ce brod krenuti na ugovoreno putovanje cim zavrsi sa odgovarajucim
pripremama kao i da ce se plovidba obaviti bez nepotrebnog odugovlacenja. Slicno je i kod
osiguranja robe. Time sto je u ugovoru o osiguranju naveden brod kojim se prevoz ima izvrsiti
prakticno je odredjeno da se izvjesne mjere i vrijeme kada ce se putovanje izvrsiti. U takvim
slucajevima podrazumijeva se da ce roba krenuti na put sa odredjenim brodo cim ovaj bude u
mogucnosti da isplovi iz luke. Moye doci do odstupanja od osiguranog putovanja u slucaju
promjene putovanja, odnosno skretanja ili zakasnjenja. [2]

2.6.2. Ugovor na vrijeme – osigurano vrijeme

Kod ugovora o osiguranju na vrijeme, u ugovoru o osiguranju se utvrdjuje vrijeme za koje
je brod osiguran. Ako je u ugovoru utvrdjen samo dan pocetka i svrsetka osiguranja, onda se
podrazumijeva da osiguranje pocinje u 00;00 prvogi i zavrsava u 23;59 poslednjeg dana
predvidjenog u ugovoru o osiguranju. S obzirom da vrijeme nije jednako u svim podrucjima svijeta,
ako u ugovoru o osiguranju nije nesto drugo predvidjeno, vrijeme pocetka i svrsetka osiguranja
obicno se racuna po zvanicnom vremenu mjesta u kojem je zakljucen ugovor o osiguranju.
Kod osiguranja broda na vrijme u ugovoru o osiguranju redovno se utvrdjuje podrucje
plovidbe za koje vazi osiguranje. Ukoliko je brod osiguran za plovidbu svim morima, iz osiguranja
se redovno iskljucuju izvjesna podrucja koja su narocito opasna za plovidbu zbog leda i ledenih
santi. Medjutim, ako brod ipak treba iy odredjenih razloga da privremeno plovi i u podrucjima koja
su iskljucena iz osiguranja odnosno za koja nije pokriven, osiguranje moze ostati u vaznosti i za ta
podrucja uz uslov da osiguranik to prijavi osiguratelju i plati dopunsku premiju za povecani rizik.
[2]

10
 2.7. Prestanak ugovora
Kao i svaki ugovor, tako i ugovor o osiguranju prestaje kada se za to ostvare odredjene
pretpostavke. Sve razloge prestanka ugovora o osiguranju mogu se podijeliti na razloge
gradjanskog prava i razloge prava osiguranja.
Sve razloge za prestanak ugovora o pomorskom osiguranju mozemo svrstati na redovne i
vanredne.
Redovan nacin prestanka ugovora je protek vremena za koje je ugovor o pomorskom
osiguranju bio sklopljen. Sasvim je razumljivo da istekom ugovorenog roka ugovor sam po sebi
prestaje.
Vanredni razlozi za prestanak ugovora mogu biti propisani i ugovoreni. Institutske klauzule
za osiguranje brodova na vrijeme iz 1995.godine kao razloge za prestanak osiguranja navode:
promjenu klasifikacionog drustva, promjenu, suspenziju, prekid, otkaz ili istek klase broda,
promjenu osobe vlasnika, promjenu zastave ili uprave nad brodom, promjenu u osobi plovidbenog
preduzetnika davanjem broda u zakup, rekviziciju broda. U svim tim slucajevima osiguranje broda
ce automatski prestati, osim ako osiguratelj pismeno ne saglasi s produzenjem osiguranja. [1]

3. OSIGURANJE ROBE

Roba je svaka tjelesna pokretna stvar, bez obzira na velicinu, tezinu, oblik, vrijednost i
slicno. Definicija osiguranja robe nije propisana u Pomorskom zakoniku, ali se moze reci da je
osiguranje robe ugovor o osiguranju robe i drugih stvari koje se prevoze brodovima. Objekt
pomorskog prevoza je roba koja je predmet osiguranja. Pri odredjivanju visine ugovorene
vrijednosti robe, uzima se trzisna vrijednost u mjestu polaska na pocetku osiguranja. Strankama je
dopusteno da ugovore stvarnu vrijednost osigurane robe na kraju putovanja, te tada ona ukljucuje
troskove osiguranja, vozarinu, carinu, ostale troskove koji su u vezi s prevozom i isporukom robe
i postotak na ime ocekivane dobiti. Relacija kojom ce se prevoz obavljati utvrdjuje se ugovorom
ili polisom osiguranja, te se roba osigurava za vrijeme prevoza. [4]
Pocetak osiguranja pocinje od polaznog ukrcavanja na prvo prevozno sredstvo u mjestu
koje je predvidjeno u ugovoru o osiguranju I traje sve dok se ne iskrca na odrediste koje je
predvidjeno u ugovoru. Iz ovoga se moze zakljuciti da je osiguranjem pokriven cijeli prevozni
pravac, bez obzira obavlja li se prevoz jednim oblikom prometa ili u okviru vise njih. [4]

3.1. Pojam, predmet i karakteristike osiguranja robe

Pod pojmom osiguranje robe podrazumijeva se ugovor o osiguranju robe i drugih stvari
koje se prevoye brodovima, kopnenim ili vazdusnim prevoznim sredstvima. Razlikujemo

11
osiguranje robe u pomorskom, kopnenom (drumskom i zeljeznickom), vazdusnom prevozu i
prevozu unutrasnjim vodama (rijekama i jezerima). [1]
Predmet osiguranja je roba ili druge stvari izlozene rizicima prevoza. Pod pojmom roba
podrazumijeva se, ne samo roba u smislu stvari u trgovackom prometu, nego svaka tjelesna
pokretna stvar. Kao predmet osiguranja pored robe mogu se javiti i drugi interesi vezani za robu,
ocekivana dobit, vozarina, troskovi osiguranja i drugi troskovi. [1]
Osiguranje robe vrsi se u domacem i medjunarodnom prevozu. Za osigurnje robe u
domacim (nacionalnim) prevozima, postoje uslovi koje odredjuju po pravilu, domace
osiguravajuce kompanije. Dok za osiguranje robe u medjunarodnom transportu koriste se
Institutske klauyule za osiguranje robe. Njihova primjena pociva na ugovoru stranaka. Ugovorene
institutske klauzule sastavni su dio ugovora. Na taj nacin one postaju mjerodavne za utvrdjivanje
prava i obaveze stranaka. [1]

3.2. Interes za osiguranje robe u prevozu

Svaki transport dobara uobicajno prate tri osnovna trgovacko pravna posla:
- Ugovor o kupoprodaji,
- Ugovor o prevozu i
- Ugovor o osiguranju robe u prevozu.

Svi ovi navedeni ugovori vezani su za jedan te isti komercijalni posao, ali medjusobno su
odvojeni pravni poslovi. Njihova ekonomska povezanost vidi se u tome sto pridonose odvijanju
medjunarodne trgovine. U funkciji su robnog prometa i zajedno cine pravnu osnovu za njihovo
odvijanje.
Tacno i uredno izvrsenje spoljnotrgovinskih ugovora na obostrano zadovoljstvo poslovnih
partnera, moguce je samo onda kada oba partnera podjednako tumace i pridrzavaju se pojedinih
trgovackih izraza navedenih u ugovoru.
U realizaciji medjunarodne kupoprodaje pridonose i brojni drugi trgovackopravni odnosi,
kao sto su: spedicija, trgovacko zastupanje, lucko slaganje, skladistenje, kontrola kvaliteta i
kvantiteta i sl. Tim se poslovima onda pridruzuju i raznoliki oblici odnosa sa bankama, koji ili
finansiraju robnu transakciju ili se preko njih obavlja placanje. Na taj nacin, kod svakog izvozno-
uvoznog posla javljaju osnovni ucesnici tog posla:
- Stranke ugovora o kupoprodaji (kupac, prodavac), snose komercijalni rizik posla,
- Prevoznik - nosilac prevoznog podhvata, odgovoran za njegovo izvrsenje,
- Osiguratelj robe - pruza zastitu osiguranjem protiv ugovorenih transportnih rizika,
- Banke - finansijski prate svaku transakciju, na sebe preuzimaju rizik svog poslovanja.

12
 Osnovna uloga osiguranja u transportu je zastita ekonomskih interesa, ucesnika robne
razmjene time sto osiguratelj umjesto stranaka iz kupoprodajnih ugovora preuzima snosenje rizika
transporta. Ta se zastita ostvaruje sklapanjem specificnog trgovackopravnog posla – ugovora o
osiguranju robe. Postojanje tog ugovora onda unosi element sigurnosti u obavljanju robne razmjene
i pridonosi njenoj realizaciji. U savremenim je uslovima osiguranje robe nezaobilazan pratilac
svake robne transakcije i cini njen sastavni dio.
Znacenje osiguranja u medjunarodnoj trgovini naglasava pravna i ekonomska funkcija
pomorske polise osiguranja. Za funkcionisanje trgovine bitno je da se prava iz ugovora o osiguranju
mogu prenositi sa jedne stranke na drugu, tj. da se prava iz ugovora koji je sklopio prodavac mogu
prenositi na kupca. Karakteristicno za medjunarodnu trgovinu je da je roba za vrijeme prevoza
predmet trgovackih transakcija, zbog cega dolazi do promjena u osobama stranaka iz
kupoprodajnog odnosa. Kupac robe dok jos njen prevoz traje, prodaje je drugoj osobi. Takva se
radnja moze vise puta ponavljati. Za potpuni komercijalni ucinak bitno je da se prava iz ugovora o
prevozu i ugovora o osiguranju robe mogu prenositi s jedne osobe na drugu. Toj potrebi u
potpunosti odgovara teretnica i pomorska polisa osiguranja. Upotrebom tih isprava strankama se
pruza optimalna pravna i finansijska sigurnost, i omogucava prenos prava s jedne osobe na drugu.
[5]

3.3. Interes stranaka za osiguranje robe

Stranke iz ugovora o prodaji nisu zakonski duzne osigurati robu za vrijeme prevoza, ali se
mogu ugovorno obavezati. Teret se ne stavlja ni na prevoznika, jer nije uobicajno da prevoznik
osigurava rob koju je primio na prevoz. U slucaju nastanka stete za vrijeme prevoza, prevoznik
odgovara za naknadu stete prema pravilima kojima se taj prevoz regulise. Upravo zbog tih situacija
prevoznik osigurava svoju odgovornost za tu robu. [4]
Stranke prilikom sklapanja ugovora o osiguranju robe stite svoj interes za vrijeme
putovanja, ali ne mogu racunati da ce se u cjelosti namiriti od prevoznika u slucaju nastanka stete
na robi, primljenoj na prevoz. Odgovornost prevoznika pocinje od trenutka kada je robu preuzeo
na prevoz, do trenutka kada robu treba predati na odredisno mjesto. Prevoznik je oslobodjen
odgovornosti za nastanak stete u slucaju prirodnih ili visih sila na koje se ne moze uticati.
Osiguranje se sklapa na trzisnu vrijednost robe, pa je prevoznikova odgovornost ogranicena.
Nezavisno o postojanju prevoznikove odgovornosti za robu, potreba za osiguranjem robe u prevozu
ne prestaje. Zbog toga su u medjunarodnoj trgovini uvedene INCOTERMS klauzule.
Prema klauzuli CIF (Cost, Insurance and Freight – ugovorena odredisna luka) prodavac je
duzan sklopiti ugovor o prevozu predmeta kupoprodaje do odredisne luke i osigurati robu za
vrijeme prevoza. Slicno tome, prema terminu CIP (Carriage and Insurance Paid to – ugovoreno
odredisno mjesto) prodavac je duzan ugovoriti prevoz robe do ugovorenog odredisnog mjesta i
osigurati robu za vrijeme prevoza. [4]

13
 Moze se zakljuciti da je strankama iz ugovora o prodaji uvijek prvobitan cilj zastititi vlastiti
interes, da se smanji mogucnost velikog materijalnog gubitka za vrijeme prevoza. Osobe koje su u
trenutku nastanka stete imale interes na osiguranom predmetu mogu potrazivati prava iz osiguranja.
To vrijedi za osiguranje imovine, pomorsko osiguranje i osiguranje odgovornosti. Prema
Pomorskom zakoniku osiguranik moze traziti naknadu za nastalu stetu koja je pokrivena
osiguranjem samo ako je imao interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog
slucaja ili ako ga je stekao nakon toga. I toga se i izvodi pojma osiguranik. Osiguranik moze biti
samo osoba koja ima ili koja moze ocekivati da ce imati opravdani materijani interes da ne nastupi
osigurani slucaj. [6]
Moze se zakljuciti da je postojanje interesa i pretpostavka valjanosti ugovora o osiguranju
bitni element svojstva osiguranika. Primjenjuje se osnovno nacelo odstetnih osiguranja, a to je
nacelo naknade stete. Teret rizika prilikom sklapanja ugovora prenosi se na osiguratelja [4]
Osigurljivi interes predstavlja interes neke osobe za sklapanje ugovora o osiguranju kako
ne bi nastao osigurani slucaj. On mora biti pravno dopustiv. Interes mora biti opravdan, odnosno
zakonit i meterijalan, tj. da se u slucaju nastanka stete moze procjeniti u novcu.
Vise stranaka moze imtati interes za jednu stvar. Interes za osiguranje prestaje kada prestane
odgovarajuci pravni odnos., pravni odnos prestaje kada se brod proda, jer stari vlasnik gubi interes
za osiguranje i svojstvo osiguranika a to sve stice novi vlasnik.
Prevoz robe od polaznog mjesta do zavrsnog odredista regulisan je ugovorom o
medjunarodnoj prodaji robe. Mogucnost nastanka stete na plovidbenom putu stvara rizik koji
prelazi s prodavca na kupca robe, te se time mjenjaju interesi nositelja osiguranja. Prelazak rizika
sa prodavca na kupca robe utvrdjuje se prema ugovoru ili prema pravilu o prelazu rizika obveznog
prava. [6]
Sve dok se roba ne proda kupcu rizik je na prodavcu, a kada robu preuzme kupac, rizik se
prenosi na njega. Prodavac je tada skinuo sav rizik sa sebe. U praksi se za rjesavanje pitanja o
prelazu rizika s prodavca na kupca koriste standardni termini INCOTERMS. Najnovija su iz 2010
godine. S ovim terminima rjeseno je pitanje predaja robe, prelaz rizika, duznosti podmirenja
pojedinih troskova, te duznosti izvrsenja niza radnji u vezi s prevozom, osiguranjem, uvozno-
izvoznim i carinskim formalnostima. Najcesce se koriste ovi standardi: FAS – Free Alongside Ship;
FOB – Free On Board; C&F – Cost and Freight; CIF – Cost, Insurance and Freight; DES –
Delivered Ex Ship i DEQ – Delivered Ex Quay. Prema FOB, CIF. C&F i FAS predaja robe odvija
se u ukrcajnoj luci, a prema DES i DEQ u odredisnoj luci. [4]
FOB (Free on Board - ugovorena ukrcajna luka) - kod ovoga termina osnovna obveza
prodavatelja je da pripremi robu za transport, pravilno je upakira, dovede u ugovorenu luku ukrcaja
i ugovorenog dana. Treba izvjestiti kupca da je roba ukrcana na brod te pribaviti čistu teretnicu o
svom trošku. On snosi sve troškove i rizik za robu sve dok robu ne preda u odredišnu luku ukrcaja.
Obveza kupca je da plati cijenu dogovorenu u kupoprodajnom ugovoru te da snosi troškove za
poseban brodski prostor za prijevoz robe do luke odredišta. U skladu s kupoprodajnim ugovorom
treba obavijestiti prodavatelja o imenu broda, luci ukrcaja i rokovima isporuke na brod. Snosi

14
troškove i rizik prijevoza i osiguranja od luke ukrcaja do odredišnog mjesta i troškove predukrcajne
kontrole. Snosi troškove za pribavljanje teretnice i za isprave koje su mu potrebne za uvoz i izvoz
robe. [4]
CIF (Cost, Insurance and Freight - ugovorena odredišna luka)- ovim terminom prodavatelj
se obvezuje da će pripremiti robu i trgovačku fakturu, pribaviti izvoznu dozvolu te obaviti izvozno
carinjenje. Također obvezan je ugovoriti prijevoz do luke odredišta o vlastitom trošku i osigurati
robu do luke odredišta u skladu s minimalnim pokrićem institutskih klauzula za robu. Obvezuje se
prilikom predaje prenosive police osiguranja kupcu, da će snositi i sav rizik za robu do trenutka
njezina prijelaza preko ograde broda u luci ukrcaja. Prodavatelj nema osigurljiv interes za vrijeme
prijevoza robe, pa ne može nadoknaditi štetu nastalu za vrijeme prijevoza. Njegov osigurljiv interes
je prestao pošto je roba prešla ogradu broda u luci ukrcaja. Iz ovoga se može zaključiti da
prodavatelj osigurava interes kupca. Obveza kupca je da će platiti ugovorenu cijenu prema
kupoprodajnom ugovoru, pribaviti uvoznu dozvolu, preuzeti robu prilikom isporuke i primiti je od
prijevoznika u luci odredišta te obaviti uvozno 25 carinjenje. Također će snositi sve troškove koji
nisu uračunati u cijenu vozarine, te sav rizik od gubitka ili oštećenja na robi, kada roba prijeđe
ogradu broda u odredišnoj luci.[4]
DES (Delivered Ex Ship - ugovorena luka odredišta) - s ovim terminom prodavatelj je
ispunio svoju obvezu isporuke kada je robu stavio na raspolaganje kupcu na brod u ugovorenoj luci
odredišta. Troškove i rizike vezane za dopremu robe do ugovorene luke odredišta snosi prodavatelj.
Izvještava kupca o prispjeću imenovanog broda u ugovorenu luku i osigurava teretnicu i sve ostale
potrebne isprave. Obveza kupca je da robu preuzme kada bude stavljena na raspolaganje na
ugovorenom mjestu u odredišnoj luci, da plati ugovorenu cijenu i snosi sve troškove i rizike od
trenutka kada je roba stavljena na raspolaganje. Snosi troškove carine i sve ostale troškove koji su
potrebni kako bi se pribavile potrebne dozvole.[4]

3.4. Uslovi osiguranja

Poseban izvor prava koji je specifican za osiguranje jesu uslovi osiguranja. Cjelokupno
poslovanje u osiguranju se obavlja na osnovu uslova osiguranja. Pod pojmom uslovi osiguranja se
podrazumijeva skup klauzula kojima se detaljno uredjuju odnosi izmedju osiguratelja i osiguranika
iz ugovora o osiguranju. Naime, to su obrasci koji sadrze popis klauzula i upotrebljavaju se u
redovnom poslovanju osiguratelja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju. Funkcija uslova
osiguranja je da se na tipizirani nacin sklapaju pravni poslovi osiguranja i tako osigura
jednoobraznost sadrzaja ugovornih odnosa. Njihov sadrzaj cini niz ugovornih klauzula. Uslovi
osiguranja mogu biti opsti i posebni, javljaju se u obliku gotovih ugovornih formulara, to su opsti
uslovi poslovanja osiguratelja.
Ugovor o osiguranju uz upotrebu uslova osiguranja predstavlja ugovor po pristupanju i ima
sva znacenja formularnih ugovora. Sklapanjem ugovora o osiguranju, uslovi osiguranja postaju
sastavni dio njegovog sadrzaja.

15
 Znacaj uslova osiguranja u pomorstvu narocito je naglasena obzirom na dispozitivnost
zakonskih propisa. Odatle proizilazi da lica u pomorskom osiguranju mogu svoj odnos urediti i
drukcije nego sto je odredjeno ZPUP. Uslovi osiguranja ne moraju biti u skladu sa zakonom, iako
nisu to nema za posljedicu nevaljanost pravnog posla sklopljenog prema tim uslovima. Ukoliko
pojedino pitanje nije rijeseno uslovima osiguranja, odnosno ugovorom o osiguranju primjenice se
zakon.
Opsta je karakteristika prakse pomorskog osiguranja upotreba velikog broja
standardizovanih ugovornih klauzula. Tome je doprinio specifican istorijski razvoj i posebnost
pomorskog osiguranja. Klauzule pomorskog osiguranja postaju relevantne za pravni odnos ako se
ugovor odnosno polisa osiguranja na njih poziva ili se uz polisu prilazu. Time te klauzule dobijaju
znacenje posebnih ugovornih uglavaka.
Uslovi osiguranja imaju poseban znacaj u medjunarodnom osiguranju, ali i svaka
nacionalna osiguravajuca kompanija, kao i nasa zajednica osiguranja, imaju svoje uslove po kojima
vrse osiguranja. U nasoj praksi se uglavnom upotrebljavaju klauzule engleskog trzista osiguranja.
Uslovi pomorskog osiguranja nastoje u potpunosti regulisati ugovorni odnos osiguranja.
Tako da prilikom sklapanja ugovora ostaje da se ugovor, odnosno polisu osiguranja unese mali
broj podataka. Uslovi osiguranja vode racuna o postojecoj taksi pomorskog osiguranja i o
obicajima struke, pa predstavljaju svojevrsnu kodifikaciju dobrih poslovnih obicaja pomorskog
osiguranja. Kako se u pravilu radi o obicajima formiranim u medjunarodnoj praksi, oni imaju
karakteristike medjunarodnih obicaja pomorskog osiguranja. Oni imaju karakteristiku
univerzalnosti. [1]

3.4.1. Institutske klauzule za osiguranje robe iz 1982 godine

1982 godine dolazi do uvodjenja novog sistema klauzula za osiguranja robe u pomorskom
prevozu. Sistem se sastoji od tri osnovna kompleta klauzula; kompleta A, B i C koji u sebi sadrze
po 19 klauzula. Osnovna razlika izmedju ovih kompleta je u pogledu sirine pokrica koa se pruza
ovim klauzulama i u pogledu metoda odredjivanja sadrzaja pokrica.
Komplet A u dobrom dijelu podudara se sa do tada postojecim osiguranjem po All Risks
klauzulama ali kompleti B i C zasnovani su na sasvim novom principu imenovsanih rizika.
Komplet klauzula A primjenjuje tzv. koncept ''Protiv svih rizika'' – ''All Risks'', dok se
kompleti B i C temelje na tzv. konceptu ''Imenovani rizici'' – ''Named perils (risks)'', sto ima za
posljedicu da ugovorne strane tj. osiguratelja i osiguranika stavlja u razlicite pravne polozaje u
pogledu tereta dokaza, a narocito u slucaju stete. Prema prvom konceptu pokriveni su svi rizici (ali
ne i sve stete) osim onih iskljucenih prema odredbama klauzule ili upisanih na samoj polisi. Dok
prema drugoj metodi, pokriveni su samo oni rizici koji su izricito predvidjeni u klauzuli.

16
 Nove klauzule prilagodjene su savremenom mjesovitom prevozu u okviru osiguranja ''od
skladista do skladista'' tako da vode racuna o prevozima koji se osim morem obavlja i drugim
prevoznim sredstvima. Najcesce je to slucaj prevoza kopnom, prije ili poslije prevoza morem.
Osiguranje robe u pomorskom prevozu zakljucuje se redovno prema ovim klauzulama. Ove
institutske klauzule upotrebljavaju se uz novu pomorsku polisu (MARForm), na nacin sto se
saglasno ugovornom odnosu odredjene klauzule (u slucsju osiguranja tereta A, B ili C) u cjelosti
dodaju ili inkorporiraju u polisu i cine njen sastavni dio.
Cesta i svakodnevna praksa u svijetu je da se ove Institutkse klauzule ne prilazu uz polisu,
a umjesto njihovog punog naziva koriste se skracenice za njihovo oznacavanje. To je potpuno
razumljivo i prihvatljivo, jer su institutske klauzule toliko poznate u poslovnom svijetu da ne
predstavljaju nepoznanicu, a jos manje dovode do bilo kakvih nesporazuma. [1]

3.4.2. Institutske klauzule iz 2009 godine

Na londonskom trzistu 2009 godine publicirane su nove Institutske kargo klauzule za
osiguranje robe – Institute Cargo Clauses 2009. nedostaci koji su bili u institutskim klauzulama iz
1982 godine su izmjenjeni, a klauzule su nadopunjene i osavremenjene. Nove instutuske klauzule
su publicirali posebni odbori Joint Cargo Committee koji cine zajednicko tijelo dviju asocijacija
Lloyd's Market Association (LMA) i International Underwriting Association (IUA). Savremene
tehnologije prevoza, upotreba kontejnera i rjesavanje pojava opasnosti od terorizma i piratstva
uticale su na reviziju klauzula iz 2009 godine.
Institute Cargo Clauses iz 2009 godine sadrze kao i one iz 1982 godine, tri opste zbirke
klauzula za osiguranje pomorskoih i transportnih rizika: Institute Cargo Clauses (A) za osiguranje
svih rizika, Institute Cargo Clauses (B) i Institute Cargo Clauses (C) za osiguranje osnovnih
transportnih rizika. Posebne su klauzule za osiguranje ratnih rizika – Institute War Cargo Clauses,
te za osiguranje rizika strajka – Institute Strikes Cargo Clauses. Novim institutskim klauzulama su
obuhvaceni pomorski i kopneni transportni rizici. Kao i prethodna revizija sadrze po 19 klauzula a
razlikuju se po prvoj klauzuli tzv. klauzuli o osiguranim rizicima. [4]

4. ISPRAVE O UGOVORU
4.1. Uopšteno
Praksu pomorskog osiguranja uporednopravnih sistema karakterise upotreba vise oblika
isprava u ugovoru o osiguranju. Tu praksu slijede i oni pravni sistemi u kojima vazi sloboda forme
sklapanja ugovora. I uraksi naseg osiguranja, uprkos vazecem nacelu neformalnosti ugovora,
sklapanje ugovora redovno prati izdavanje neke od uobicajnih isprava o osiguranju.
Osnovni su oblici isprava o osiguranju robe: polisa osiguranja, sertifikat osiguranja i
potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju. [7]

17
 4.2. Sertifikat osiguranja
Sertifikat osiguranja u engleskoj je praksi uobicajna isprava o osiguranju. Primjenjuje se i
u nasoj praksi, ali se njegova primjena nije ustalila. Sertifikat se redovno upotrebljava kod
primjene nekog opsteg ugovora (flotantne polise ili otvorenog pokrica). Jednostavne je forme i u
odnosu na polisu osiguranja sadrzi vrlo redukovan broj podataka; sadrzi detaljne podatke o opstem
ugovoru o osiguranju (flotantnoj polisi) i osnovne podatke o osiguranoj posiljci i uslovima
osiguranja.
Primjena opstih ugovora o osiguranju otvara problem dokazivanja sklopljenog osiguranja
u odnosima iz dokumentarnog akreditiva i kupoprodaje. Kao osnovno u njihovoj primjeni javlja se
pitanje isprave o osiguranju o dvostrukoj funkciji:
1. Radi prezentovanja banci kod dokumentovane naplate,
2. Pismenog dokaza o sklopljenom ugovoru o osiguranju prema uslovima kupoprodajnog
ugovora, koji se s ostalom dokumentacijom dostavlja kupcu robe radi ostvarivanja
prava iz ugovora.

Ocito je da sama flotantna polisa ne moze udovoljiti tim zahtjevima, pa je uprkos njenom
postojanju potrebno izdavanje posebne isprave za svaku pojedinu posiljku. U takvom slucaju
sertifikat osiguranja se javlja kao vrlo primjerena forma, cijom se upotrebom ujedno
pojednostavljuje procedura osiguranja. Njegova je losa strana u tome sto sadrzi minimalni broj
podataka, tako da iz same isprave nije moguce u cjelosti utrditi sadrzaj ugovornog odnosa. Zbog
toga u odnosima s trecim licima ta isprava nije tako pogodna kao polisa osiguranja. Uprkos tome,
ta je isprava valjana u odnosima iz dokumentarnog akreditiva ako je akreditivom propisana.
Sertifikat osiguranja pravno nije polisa osiguranja, nego potvrda o sklopljenom osiguranju.
Da bi bio valjan sertifikat mora da bude potpisan. Kada se ispostavi polisa osiguranja, sertifikat
gubi valjanost. Radi dokazivanja ugovora pred sudom u engleskoj praksi sertifikatom nije moguce
zamjeniti polisu osiguranja s obzirom na izricitu zakonsku odredbu da se ugovor moze dokazivati
samo polisom osiguranja. [7]

4.3. Potvrda o sklopljenom osiguranju

Potvrda o sklopljenom osiguranju najjednostavniji je oblik isprave o ugovoru. Primjenjuje
se u slucaju kada ne postoji potreba za izdavanje polise osiguranja. U nasoj praksi taj je oblik
uobicajan kod osiguranja uvoznih posiljaka. Potvrda o sklopljenom osiguranju redovno se unosi u
formular prirode (ponude) za osiguranje koju ugovaratelj dostavlja osiguratelju radi sklapanja
ugovora. Kao sto je navedeno, uobicajno je da ugovaratelj osiguranja dostavlja osiguratelju ponudu
za osiguranje na posebnom formularu osiguratelja koji nosi naziv prijava ili ponuda za osiguranje.

18
Prihvatanjem te ponude sklopljen je ugovor. Svoju saglasnost na ponudu za osiguranje osiguratelj
potvrdjuje na samom formularu prijave posebnom izjavom.
Potvrda o sklopljenom osiguranju pravno nije polisa osiguranja, mada se u nasoj praksi
ponekad tako naziva. Ona predstavlja potvrdu o sklopljenom ugovoru i u nasem pravnom sistemu
moze posluziti kao dokaz o postojanju i sadrzaju ugovora o osiguranju. Potvrda o sklopljenom
osiguranju nije prenosiva isprava. Kako ta isprava nema pravna svojstva polise osiguranja, nije
upotrebljiva u akreditivnom poslovanju. Ako se na osnovu takve isprave ispostavi polisa
osiguranja, ona postaje mjerodavna za odnose stranaka. Upotrebom ove isprave znacajno se
pojednostvaljuje procedura sklapanja ugovora. [7]

4.4. Pomorska polisa

4.4.1. Pojam polise
Polisa osiguranja je osnovna i najvaznija isprava o ugovoru o pomorskom (plovidbenom)
osiguranju. Ispostvalja se prilikom sklapanja ugovora ili posle toga. U ovom osiguranju uobicajno
se naziva pomorska polisa (Marine policy), kako bi se razlikovala od polise za osiguranje kopnenog
transporta na kojoj se ne primjenjuju pomorskopravni propisi. U osiguranju robe naziva se i kargo
polisa (Cargo Policy). Od ostalih isprava o osiguranju se razlikuje oblikom, sadrzajem i pravnom
prirodom. Osim sto je osnovni pravni instrument medjusobnog odnosa stranaka iz ugovora, njeno
specificno pravno svojstvo osigurava joj znacajnu pravnu i ekonomsku funkciju u odvijanju
medjunarodne trgovine. Pomorska polisa, osim teretnice, jedna je od osnovnih isprava cijom se
upotrebom pridonosi pravnoj sigurnosti u odnosima stranaka iz medjunarodne kupoprodaje. [7]

4.4.2. Vrste polisa

U poslovnoj praksi formiralo se vise vrsta pomorskih polisa. One se medjusobno razlikuju
s obzirom na oblik, sadrzaj i namjenu. Sve se one mogu podijeliti na vise grupa upotrebom razlicitih
kriterijuma. U zavisnosti od izabranog kriterijuma postoje ove osnovne grupe polisa:
1. Kasko i kargo polise (s obzirom na to da li je predmet osiguranja brod ili roba);
2. Pojedinacne i generalne polise (prema tome je li osigurana jedna odredjena posiljka ili
vise njih);
3. Uvozne i izvozne polise ( s obzirom na to je li osigurana uvozna ili izvozna posiljka);
4. Devizne i polise u domacoj valuti ( prema tome je li osiguranje sklopljeno u stranoj ili
domacoj valuti);

19
 5. Valutirane i nevalutirane polise ( prema tome je li vrijednost osiguranog predmeta
ugovorena ili nije);
6. Polisa na putovanje ili polisa na vrijeme ( prema tome je li osiguranje sklopljeno za
odredjeno putovanje ili na odredjeno vrijeme)
7. Polise na ime, po naredbi, na donosioca i za racun onoga koga se ticu ( s obzirom na
nacin kako je odredjen korisnik osiguranja – osiguranik). [7]

4.4.3. Oblik pomorske polise

Oblik pomorske polise nije propisan zakonom. Iz toga bi proizilazilo da stranke mogu
slobodno ugovoriti njen oblik. U praksi, medjutim, takva mogucnost ne postoji. Osiguratelji se u
svom poslovanju redovno koriste vlastitim formularom pomorske polise. Formular polise
predstavlja dio opstih uslova poslovanja osiguratelja, pa i za polisu vazi ono sto uopsteno vazi za
donosenje i primjenu opstih uslova poslovanja osiguratelja. U nekim pravnim sistemima formular
polise jedinstvenog je oblika i sadrzaja.

4.4.3.1. S.G. Polisa

U istorijskom razvoju pomorskog osiguranja znacajna stepenica u pravnom uredjenju tih
odnosa bilo je uvodjenje u praksu S.G. polise u Engleskoj. Osim sto je ta polisa predstavljala
osnovnu ispravu o ugovoru, sadrzavala je i uslove osiguranja, pa se moze reci da je njenom
primjenom otvoren i proces formulisanja sutonomnog prava pomorskog osiguranja. Slova ''S'' i ''G''
oznacavaju ''Ship and Goods''. Ta je polisa sluzbeno prihvacena od strane Lloyd's-a 1779 godine.
Od tada se naziva i ''Lloyd's S.G. policy form''. Pridodata je kao model pomorske polise Marine
Insurance Actu-u od 1906 godine. U Engleskoj praksi S.G. polisi primjenjivali su bez izuzetka i
sindikati Lloyd's-a i osiguravajuce kompanije udruzene u Institut of London Underwriters. U
pocetku se jedinstven oblik te polise primjenjivao za osiguranje i broda i robe. Kasnije se formirao
poseban oblik za osiguranje broda a poseban za osiguranje robe, ali se oni tekstualno gotovo nisu
razlikovali. Za vrijeme svoje dugotrajne primjene S.G. polisa je sadrzajno pretrpjela tek neynatne
izmjene u odnosu na originalan tekst. Zbog toga ta polisa ni sadrzajno ni terminoloski ne odgovara
savremenim potrebama. Uprkos tome njena se primjena zadrzala do danasnjih dana. Stavise,
primjena te polise se rasirila i izvan granica Engleske i anglo-americkog pravnog sistema, pa se
kao standardizovani oblik pomorske polise primjenjuje i u mnogim zemljama izvan tog sistema.
Tako dugo zadrzavanje jednog formulara sa neodgovarajucim i zastarjelim sadrzajem opravdavalo
se strahom da bi svaki pokusaj izmjene tog formulara, ili njegova zamjena novim, mogao dovesti
do teskoca i gresaka u interpretaciji, sto bi vodilo pravne nesigurnosti stranaka, tim vise sto je
vecina termina upotrebljena u toj polisi interpretirana u Marine Insurance Act-u (1906), sudskoj i
arbitraznoj praksi i te su interpretacije danas opsteprihvacene. [7]
Bitna je karakteristika S.G. polise da sadrzi uslove osiguranja. Ti su uslovi, medjutim, sve
manje mogli udovoljiti potrebama prakse. Zbog toga se u primjeni te polise vrlo rano javila potreba
da se pruzi sire pokrice u odnosu na tu polisu, odnosno da se ono prilagodi potrebama konkretnog

20
slucaja. Zato je sadrzaj te polise nadopunjavan posebnim ugovornim uglavcima. Takva praksa
rezurtirala je potrebom da se ti uglavci standardizuju u obliku ugovornih klauzula. Najpoznatije su
standardizovane ugovorne klauzule one koje donosi Institute of London Underwriters (savez
Londonskih pomorskih osiguratelja) poznate pod nazivom ''Institutske klauzule''. [7]
Sadrzaj ugovora o osiguranju u primjeni S.G. polise i institutskih klauzula postize se tako
da se osnovnom polisom ugovora primjena odredjene institutske klauzule. [7]
U odnosu na osnovnu polisu, institutske klauzule predstavljaju posebne ugovorne uglavke
pa u skladu sa osnovnim pravilom za tumacenje formularnih ugovora one imaju prednost. Tom
vrlo jednostavnom – adhoc ''building block'' – metodom postizalo se zeljeno osiguravajuce pokrice,
tj. pokrice prilagodjeno potrebama odnosnog slucaja. Takva mogucnost se uzimala kao najveca
prednost tog koncepta. [7]
Uprkos tome primjena S.G. polise dozivjela je kriticku ocjenu s mnogih strana, a o njenim
slabostima postojala je saglasnost i na Engleskom trzistu osiguranja. Narocito je to doslo do
izrazaja u okviru akcije UNCTAD-a u pokretanju procesa formulisanja modela medjunarodnih
uslova pomorskog osiguranja. Kriticke primjene odnosile su se prije svega na S.G. polisu kao i na
samu metodu sklapanja ugovora uz upotrebu te polise. Ta metoda osim navedene prednosti ima i
krupan nedostatak, koji se ogleda u tome da je radi utvrdjivanja sadrzaja ugovornog odnosa u
primjeni te polise bilo potrebno temeljito medjusobno uporedjivanje vise formulara. Ta je situacija
negativno ocijenjena posebno sa stanovista zemalja u razvoju zato sto su te zemlje zbog nedostatka
potrebnih znanja i iskustva bile u primjeni te polise hendikepirane u vodjenju poslovne politike, to
vise jer su istrazivanja pokazala da se ¾ zemalja u razvoju koristi Engleskim uslovima pomorskog
osiguranja. [7]
Kriticke ocjene tih uslova na medjunarodnom polju, narocito cinjenica sto je pokrenut
proces na formulisanju medjunarodnih uslova osiguranja, ubrzale su na Engleskom trzistu proces
izrade nove polise koja bi zamjenila S.G. polisu i novih institutskih klauzula. Rezultati ranije
obavljenih pripremnih radnji pokazali su kako problem treba rijesiti tako da se napusti primjena
S.G. polise, a da se umjesto nje uvede u praksu nova polisa jednostavne forme koja nece sadrzati
uslove osiguranja nego samo elemente ugovora. To vazi ne samo za osiguranje robe nego i za
osiguranje brodova. [7]
Kao rezultat tog rada u prvoj polovini 1982 godine publicirana je nova pomorska polisa (
''New Marine Policy form'' ) – FormMar, i nove institutkse klauzule za osiguranje robe namijenjene
upotrebi uz novu polisu. [7]

4.4.3.2. Nova pomorska polisa

Nova Engleska pomorska polisa, za razliku od S.G. polise ne sadrzi uslove osiguranja. U
tome se ogleda bitna promjena u odnosu na predjasnje stanje. U primjeni nove pomorske polise,
odgovarajuci sadrzaj ugovornog odnosa postize se ugovaranjem novih instututskih klauzula,
odnosno njihovim prilaganjem polisi i ugovaranjem posebnih ugovornih odredbi. U tu su svrhu

21
nove institutske klauzule sadrzajno formulisane kao potpuni ugovorni regulativi, pa se mogu
upotrebljavati i u svaki drugi formular polise slicnog oblika kao i nova Engleska pomorska polisa.
[7]
Nova pomorska polisa jednostavne je forme i sadrzi samo oznaku osiguratelja, njegovu
izjavu o preuzimanju rizika u pokrice, prostor za potpis i pecat osiguratelja i klauzulu o nadleznosti
Engleskog suda na ugovorni odnos. [7]
Prema klauzuli nove polise o preuzimanju rizika u pokrice, opstom formulacijom pokriveni
su gubici i ostecenja ostecenog predmeta, odgovornost osiguranika i troskovi u skladu sa uslovima
osiguranja previdjeni polisom. Prema toj klauzuli, osiguranje se pruza uzimajuci u obzir da je od
strane osiguranika ili u njegovo ime placena premija osiguranja predvidjena u dodatku toj polisi.
[7]
Iz toga proizilazi da su osiguranjem obuhvaceni ne samo gubici i fizicka ostecenja
osiguranog predmeta, nego i troskovi osiguranika i njegova odgovornost prema trecim osobama (
loss, damege, liability or expense). Za utvrdjivanje koji su rizici i koja steta u konkretnom slucaju
osigurani, mjerodavni su ugovoreni uslovi osiguranja, tj ugovorena institutska klauzula i posebni
ugovorni uglavci.
Novoj Engleskoj pomorskoj polisi prilozen je poseban dodatak (schedule) koji sadrzi
elemente ugovora o osiguranju. Taj dodatak sadrzi posebne rubrike u koje se unose ovi podaci:
broj polise, ime osiguranika, ime broda, putovanje ili vrijeme trajanja osiguranja, oznaku
osiguranog predmeta, ugovorenu vrijednost (ako je ugovorena), osiguranu svotu, premiju
osiguranja, ugovorene uslove osiguranja ( intitutske kaluzule, posebni ugovorni uglavci) i izjavu o
prenosu prava iz polise – indosament. Vecina tih elemenata propisana je Marine Insurance Act-om
– 1906 (cl. 23). na kraju tog dodatka polisi nalazi se klauzula prema kojoj se prilozene klauzule i
ugovorna utanacenja u dodatku smatraju sastavnim djelom polise osiguranja. [7]
Nova pomorska polisa u Engleskoj poslovnoj praksi primjenjuje se osim za osiguranje robe
u pomorskom prevozu i za osiguranje robe u vazdusnom i kopnenom prevozu. [7]
Nase zajednice osiguranja formulisale su svoje vlastite formulare nove pomorske polise.
Uz te polise, primjenjuju se nove institutske klauzule za osiguranje robe. U osnovi su ti formulari
i po formi i po sadrzaju slicni novoj Engleskoj polisi. [7]

4.4.4. Sadrzaj polise

Pomorski zakonik propisuje da polisa osiguranja mora sadrzati sve odredbe iz sklopljenog
ugovora o osiguranju kojim se utvrdjuje obaveza osiguratelja na naknadu stete iz osiguranja.
Elementi koje sadrzi pomorska polisa:
1. Stranke ugovora - podaci o ugovornim strankama moraju biti sadrzani u polisi osiguranja
jer je ona isprava o sklopljenom ugovoru. Mora biti naznaceno ko je osiguratelj i ko je ugovaratelj
osiguranja. Polica moze biti na ime, po naredbi, na donositelja i za racun onoga koga se tice;

22
 2. Prijevozno sredstvo/brod - kod osiguranja robe oznakom prevoznog sredstva oznacava
se grana saobracaja, sluzi za identifikaciju osigurane posiljke, daje ocjenu prikladnosti izabranog
prevoznog sredstva. Sadrzi podatke o imenu broda s kojim se prevoz obavlja;
3. Putovanje/trajanje osiguranja - obavezni sastojak police osiguranja kod ugovora za
odredjeno putovanje je oznaka osiguranog putovanja. Navode se imena polaznog i odredisnog
mjesta, u slucaju mjesovitog prevoza navodi se i mjesto prekrcaja robe s jednog sredstva na drugo.
Kod ugovora na određeno vrijeme navodi se ugovoreno vrijeme trajanja osiguranja prvog i
posljednjeg dana osiguranja;
4. Osigurani predmet - Pomorskim zakonikom nije predvidjeno na koji se tacno nacin
oznacava osigurani predmet, nego je opste propisano da osigurani predmet mora biti oznacen u
ugovoru ili polisi osiguranja, ako je izdata, na nacin koji omogucuje utvrdjivanje njegova identiteta.
Kod osiguranja robe u polisi se roba oznacava pojedinacno (navode se identitetne oznake
osiguranog predmeta) ili genericno (navodi se vrsta robe). Može se oznaciti i kolicina robe prema
broju komada ili tezini. Kod osiguranja brodova oznacava se ime broda i osigurani interes u odnosu
na taj brod.
5. Osigurana svota - svako osiguranje sklapa se na odredjeni iznos. Stvarna vrijednost
osiguranog predmeta je kriterijum za procjenu visine osigurane svote i to će biti mjerodavno sve
dok stranke ne ugovore drugacije. Ugovaratelj osiguranja moze sam odrediti visinu osigurane
svote, ali se moze odrediti i dogovoreno. Tada se radi o ugovorenoj vrijednosti osiguranog
predmeta. U polisi mora biti navedeno da se radi o ugovorenoj vrijednosti i takva polisa se naziva
valutirana polica te ona obavezuje obje ugovorene stranke. Ukoliko u polisi nije navedeno da se
radi o ugovorenoj vrijednosti, tada osigurana svota oznacava samo iznos na koji se sklopilo
osiguranje. Moze se osigurati i manja vrijednost od one koju su stranke utvrdile sporazumno.
Ukoliko nema ugovorene vrijednosti osiguranog predmeta takva polisa se naziva nevalutirana
polisa i kriterijum ocjene vrijednosti osiguranog predmeta je njegova stvarna vrijednost.
6. Premija osiguranja - navodi se u polisi dogovoreno ili prema tarifi osiguratelja. Ukoliko
nije navedena, smatra se da je određena prema tarifi osiguratelja.
7. Uslovi osiguranja - ugovoreni uslovi osiguranja su mjerodavni za utvrdjivanje prava i
duznosti stranaka, narocito za utvrdjivanje prava osiguranika na osigurninu. U vecini slucajeva
ugovorene uslove osiguranja cine institutske klauzule ili osigurateljevi standardni uvjeti osiguranja.
U polisi su jos navedeni posebni ugovorni uglavci i posebni ugovoreni uslovi. Kod institutskih
klauzula u polisi osiguranja potrebno je navesti naziv, broj i datum izdavanja institutskih klauzula.
8. Klauzula o nadleznosti suda - u polisi se u slucaju spora ugovara nadleznost odredjenog
suda ili arbitraze, kako bi se sprijecila mogucnost da neki inostrani osiguranik pokrene spor protiv
domaceg osiguratelja u nekoj drugoj drzavi. Kod nas nije praksa da se unaprijed otisne klauzula o
nadleznosti odredjenog suda, ali je preporučljivo kako bi se uklonila mogućnost da se strani sud
proglasi mjerodavnim za rješavanje spora koji je pokrenula strana osoba protiv hrvatskog
osiguratelja.

23
 9. Klauzula o primjeni prava - u slučaju spora stranke na temelju svoga prava na autonomiju
ugovaraju mjerodavno pravo za njihov ugovorni odnos. Pravo neke države koje će se primjeniti na
ugovorni odnos određuju tom klauzulom same 33 stranke. Kod svih institutskih klauzula predviđa
se upotreba engleskog prava i prakse na ugovor. U hrvatskom sustavu sklapanje ugovora može se
voditi primjenom hrvatskog prava s primjenom institutskih klauzula u njihovoj izvornoj verziji. To
se radi na način da se u tekstu police unese posebna ugovorna odredba.
10. Potpis police - da bi polica bila valjana mora biti potpisana od osiguratelja i to Pomorski
zakonik izričito propisuje. Polica osiguranja je isprava o već sklopljenom ugovoru i njenim
izdavanjem potvrđuje se da je ugovor sklopljen i da je osiguratelj obveznik te police. Za
ostvarivanje prava iz ugovora te prijenosa prava na druge osobe dovoljna je polica osiguranja.
11. Datum izdavanja police - u polici je naveden datum i on u većini slučajeva označava
datum kada je polica izdana, iako može biti ugovoreno da označava datum sklapanja ugovora o
osiguranju, datum početka snošenja rizika od strane osiguratelja i sl. Datum ne označava valjanost
police, jer ona može biti pravno valjana i kada nema datuma.
12. Izdavanje više izvornih primjeraka police - ukoliko ugovaratelj osiguranja zahtjeva
izdavanje police osiguranja u dva ili više primjeraka, treba navesti u gornjem desnom kutu u koliko
primjeraka se polica izadala. S izdavanjem u više primjeraka ne umanjuje se njena pravna
sigurnost. [7]

4.4.5. Pravna obiljezja pomorske polise

Pomorska polisa je po pravnoj naravi pisani dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju i o
njegovom sadrzaju. Za polisu ne mozemo reci da je potpuni dokaz jer stranke imaju obavezu i
prema onom sto su ugovorile, a nisu unijele u polisu. U slucaju prenosa polise izvorni primjerak
podnesen osiguratelju iskljucivo je mjerodavan za odnose osiguratelja i novog korisnika
osiguranja. Osiguratelj ne moze savjesnom novom osiguraniku stavljati prigovore kojima pobija
sadrzaj polise koju je izdao, osim ako se radi o ocitoj gresci koju je novi osiguranik mogao
primjetiti.
Prava sadrzana u pomorskoj polisi mogu se prenositi, a sami nacin prenosa zavisi od vrste
polise. Pomorska polisa moze biti na ime, na donositelja, po naredbi i za racun koga se tiče. Polisa
na ime prenosi se indosiranjem polise ili obveznopravnom cesijom. Polisa na donositelja se prenosi
običnom predajom te za njenu valjanost nije potrebna saglasnost osiguratelja. Polisa po naredbi se
takodje prenosi indosiranjem polise te je prenosivost njeno pravno obiljezje. Moze se prenositi
neogranicen broj puta. U slucaju ako je uz ugovaratelja osiguranja kao osiguranik navedena neka
druga osoba tada se polica ne može prenijeti. Polica po naredbi je osnovni oblik police u
međunarodnom pomorskom osiguranju. Polica za račun koga se tiče je polica za račun treće
neodređene osobe. Znači da nije poznata osoba koja će u trenutku osiguranog slučaja imati interes
na osiguranom predmetu. Prenosi se običnom predajom.

24
 Prema Pomorskom zakoniku, ako je izdana polica osiguranja i predana ugovaratelju
osiguranja, osiguratelj nije dužan izvršiti svoje obveze iz sklopljenog osiguranja prije nego što
osiguranik podnese policu osiguranja. Ako je polica izgubljena ili uništena, osiguranik gubi pravo
iz osiguranja ako učini vjerojatnim tu činjenicu, ali u tom slučaju dužan osiguratelju dati
odgovarajuće jamstvo. Osiguratelj se oslobađa svoje obveze iz ugovora ako savjesno obavi isplatu
imatelju police.
Ako je polica izdana u više izvornih primjeraka, što je u osiguranju međunarodnog karga
čest slučaj, osiguratelj je ispunio svoju ugovornu obvezu ako naknadu isplati podnositelju jednog
od više izvornih primjeraka police koji učini vjerojatnim svoje pravo na naknadu iz osiguranja po
toj polici. Ovo znači da ostali primjerci gube na važnosti.
Pomorska polica nije vrijednosni papir iako ima uvjete i svojstva. Pravno je valjan ugovor
o osiguranju i bez police osiguranja, jer isplata naknade iz osiguranja ovisi o ugovoru o osiguranju
a ne o polici. Svaka osoba mora dokazati da je u trenutku nastanka štete imala interes na
osiguranom predmetu, nije dovoljno da se samo pojavi s orginalom police osiguranja. Kod
osiguranja nije mjerodavna samo polica nego cijeli ugovor sa svim svojim uvjetima i odredbama.
Prijenosom vrijednosnog papira tražbina se prenosi, dok se prijenosom police ne prenosi tražbina
nego pravo na naknadu iz ugovora o osiguranju ako se osigurani slučaj ostvari.
Vrijednosni papir je formalno pravni posao, dok se za ostvarivanje prava iz police mora
dokazati postojanje osigurljivog interesa. Prijenos police može biti samo na osobu koja ima ili se
očekuje da će imati osigurljivi interes. U slučaju da se polica izgubi, pravo iz ugovora ne prestaje
i ne provodi se amortizacijski postupak, kao što je postupak kod vrijednosnih papira. Postojanje i
sadržaj ugovora o pomorskom osiguranju može se dokazati kopijama i prepisivanjem police, dok
to kod vrijednosnih papira nije moguće. [7]

5. OSIGURANJE ROBE U DOMACEM TRANSPORTU

5.1. Uopsteno
Pod osiguranjem robe u domacem transportu (tzv. osiguranje domaceg tereta)
podrazumijeva se osiguranje preovza robe kod kojeg se polazno i odredisno mjesto nalazi u
granicama nase zemlje. U Obzir dolazi prevoz svim mogucim prevoznim sredstvima kao sto su:
Pomorski i rjecni brodovi, drumska vozila, zeljeznica i vazduhoplovi a isto tako i prenos stvari s
jednog mjesta na drugo.
Osiguranje robe u domacem transportu vrsi se bilo pojedinacnim ili opstim ugovorima o
osiguranju. Ako se osiguranje vrsi pojedinacnim ugovorima, onda se polisi osiguranja dodaju
odgovarajuci uslovi u zavisnosti od sirine pokrica, prevoznog sredstva i rizika koji se zele pokriti.
Medjutim, ako se osiguranje vrsi putem opstih ugovora o osiguranju, onda se zakljucuju tzv,
generalne polise osiguranja koje imaju svoje specificne karakteristike. [1]

25
 5.2. Osiguranje po generalnim polisama
5.2.1. Karakteristike generalnih polisa
Generalne polise su pismeni ugovor o osiguranju robe, koji je sastavljen u formi polise
osiguranja. Generalne polise sadrze sve elemente jednog ugovora o osiguranju ukljucujuci ovdje
ne samo obaveze osiguratelja za naknadu stete nego i obaveze osiguranika da plati premiju cija
visina je utvrdjena u samom ugovoru. Za razliku od ostalih transportnih polisa, generalne polise
potpisuju ne samo osiguratelji nego i osiguranici. [1]
Generalne polise su opsti ugovor o osiguranju. Prema tome roba koja je obuhvacena
generalnim polisama automatski je pokrivena protiv svih transportnih rizika pokrivenih u polisi.
Posto je po generalnim polisama uobicajno da je sva roba osiguranika pokrivena osiguranjem i
posto se premija osiguranja obicno ne utvrdjuje po vrijednosti pojedinih posiljki, osiguranik ne
mora da prijavi pojedine posiljke sto u znatnoj mjeri pojednostavljuje sam postupak sprovodjenja
osiguranja. [1]
Generalne polise se zakljucuju sa vlasnikom robe, tj sa preduzecima na ciji se rizik roba
prevozi a radi osiguranja njihovog interesa. Zbog toga zajednica osiguranja, nakon sto plate stetu
osiguraniku, imaju regresno pravo prema vozarima koji su za stetu odgovorni po nasim zakonskim
propisima. Jedino ukoliko osiguranik prevozi robu svojim prevoznim sredstvima, zajednice
osiguranja nemaju regresno pravo prema vozaru jer je vozar ujedno i osiguranik.

5.2.2. Predmet generalne polise

Generalnim polisama osiguravaju se stvari koje se prenose ili prevoze na rizik osiguranika,
bilo da su u pitanju stvari koje je osiguranik nabavio ili prodao, bilo stvari koje su njegova osnovna
ili obrtna sredstva ali se premjestaju s jednog mjesta u drugo.
Po generalnim polisama roba je osigurana protiv svih transportnih rizika tj. protiv svih
osnovnih i dopunskih rizika. Sta vise, neke zajednice osiguranja predvidjaju osim toga pokrice i za
stete nastale uslijed dejstva mina, torpeda i drugog oruzja i orudja.
Iz osiguranja po generalnim polisama su iskljucene stete nastale uslijed mana i prirodnih
svojstava robe kao i uslijed zakasnjenja prevoznog sredstva. Posebnom odredbom navode se
pojedini slucajevi iskljucenih steta ali se ujedno daje mogucnost osiguraniku da posebno osigura i
takve stete uz placanje dopunske premije. Jedino stete nastale uslijed zle namjere ili krajnje
nemarnosti osiguranika ne mogu se osigurati po generalnim polisama.

26
ZAKLJUČAK

27
LITERATURA

[1] Dr Jelena Nikcevic Grdinic.: Pomorsko osiguranje, Kotor, 2007.

[2] Prof. Dr Veljko Tomovic.: Pomorsko osiguranje, Kotor, 1976.
[3] Dr Ladislav Tambaca.: Pomorsko osiguranje, Rijeka, 1974.
[4] Ivana Lovric.: Nove institutske klauzule za osiguranje robe, magistarski rad, 2009.
[5] Iva Jurisic.: Osiguranje robe u pomorskom prijevozu, diplomski rad, 2015.
[6] Martina Krce.: Pomorska polica u osiguranju robe, diplomski rad, 2016.
[7] Dr Drago Pavic.: Pomorsko osiguranje, Zagreb, 1986.

28