Professional Documents
Culture Documents
OSNOVE TURIZMA
građa za pripremu ispita
Priredila
Prof dr Dragica Tomka
OSNOVE TURIZMA
Izdavač
Za izdavača
Priprema za štampu
Štampa
Tiraž
100 primeraka
3
SADRŽAJ
SADRŽAJ................................................................................................................................................. 4
PREDGOVOR ......................................................................................................................................... 7
I DEO - OSNOVNI FAKTORI TURIZMA .......................................................................................... 9
RAZVOJ TURIZMA KAO DRUŠTVENO-EKONOMSKOG FENOMENA ................................ 11
EPOHA TURIZMA PRIVILEGOVANIH KLASA ........................................................................... 12
EPOHE SAVREMENOG TURIZMA ................................................................................................ 14
DEFINISANJE TURIZMA .................................................................................................................. 16
ZNAČAJ I FUNKCIJE TURIZMA ............................................................................................................... 17
OSNOVNI FAKTORI TURIZMA ...................................................................................................... 18
POKRETAČKI FAKTORI TURISTIČKIH KRETANJA.................................................................. 18
objektivni faktori............................................................................................................................. 19
subjektivni faktori ........................................................................................................................... 20
TURISTIČKE POTREBE .................................................................................................................... 20
FAKTORI PONUDE............................................................................................................................. 22
ATRAKTIVNI FAKTORI ..........................................................................................................................
23
KOMUNIKATIVNI FAKTORI....................................................................................................................
24
RECEPTIVNI FAKTORI ...........................................................................................................................
25
POSREDNIČKI FAKTORI ................................................................................................................ 25
LJUDI KAO ZNAČAJAN FAKTOR U TURIZMU.......................................................................... 27
PRIRODNI FAKTORI KAO TURISTIČKE ATRAKTIVNOSTI .................................................. 29
RELJEF .................................................................................................................................................. 30
KLIMA .................................................................................................................................................. 31
HIDROGRAFSKI ELEMENTI .................................................................................................................... 31
FLORA I FAUNA..................................................................................................................................... 33
POSEBNE PRIRODNE VREDNOSTI ........................................................................................................... 34
DRUŠTVENI FAKTORI KAO TURISTIČKE ATRAKTIVNOSTI............................................... 34
SPOMENICI KULTURE ............................................................................................................................ 36
USTANOVE KULTURE I MANIFESTACIJE ................................................................................................ 37
ZABAVNE, SPORTSKE I PRIVREDNE PRIREDBE ....................................................................................... 38
KOMUNIKATIVNI FAKTORI PONUDE......................................................................................... 40
TURISTIČKI TRANSPORT .............................................................................................................. 40
železnički saobraćaj........................................................................................................................ 41
drumski saobraćaj .......................................................................................................................... 42
vodni saobraćaj .............................................................................................................................. 44
vazdušni saobraćaj ......................................................................................................................... 46
RECEPTIVNI FAKTORI PONUDE .................................................................................................. 47
4
VRSTE RECEPTIVNIH FAKTORA.................................................................................................. 48
OBJEKTI ZA SMEŠTAJ TURISTA................................................................................................... 49
II DEO - TURIZAM KAO PRIVREDNA GRANA ........................................................................... 52
TURIZAM JE PRIVREDNA DELATNOST...................................................................................... 54
TURIZAM KAO SLOŽENI SISTEM ............................................................................................................ 54
TURIZAM KAO USLUŽNA DELATNOST ................................................................................................... 55
SPECIFIČNOST ELEMENATA TURISTIČKOG TRŽIŠTA............................................................ 56
elastičnost turističke potražnje........................................................................................................ 57
ostale karakteristike turističke potražnje ........................................................................................ 58
delimična neelastičnost turističke ponude ...................................................................................... 59
TURISTIČKI PROMET.............................................................................................................................. 60
sezonski karakter turizma................................................................................................................ 61
TURIZAM KAO AGENS TRANSFORMACIJE PROSTORA ....................................................... 63
EFEKTI TURIZMA NA PROSTOR ........................................................................................................... 63
Pozitivni efekti................................................................................................................................. 64
Negativni efekti ............................................................................................................................... 66
MARKETING I MENADŽMENT U TURIZMU .............................................................................. 71
PRIMENA MARKETINGA U TURIZMU ...................................................................................................... 71
MARKETING MIX U TURIZMU .......................................................................................................... 73
MENADŽMENT TURISTIČKE DESTINACIJE............................................................................... 75
nacionalne turističke organizacije .................................................................................................. 75
internacionalne turističke organizacije .......................................................................................... 76
SAVREMENE TENDENCIJE U TURIZMU ..................................................................................... 78
KARAKTERISTIKE SAVREMENOG TURIZMA ................................................................................. 78
budući trendovi u turizmu ............................................................................................................... 80
RAZMEŠTAJ RECEPTIVNIH REGIJA U SVETU .......................................................................................... 81
ANIMACIJA U TURIZMU .................................................................................................................. 83
POJAM ANIMACIJE.......................................................................................................................... 83
ANIMACIJA U TURIZMU ......................................................................................................................... 84
5
RAZVIJENOST I OBLICI SPORTSKOG TURIZMA ..................................................................................... 106
SEOSKI TURIZAM ............................................................................................................................ 107
RAZVIJENOST I OBLICI SEOSKOG TURIZMA ......................................................................................... 108
OSNOVNI FAKTORI SEOSKOG TURIZMA .............................................................................................. 109
Obuka za rad u seoskom turizmu.................................................................................................. 111
EKO TURIZAM .................................................................................................................................. 112
Održivi razvoj turizma .................................................................................................................. 115
ZDRAVSTVENI I VELNES TURIZAM .......................................................................................... 117
POJAM WELLNESS-A.................................................................................................................... 119
RAZVIJENOST ZDRAVSTVENOG TURIZMA ........................................................................................... 120
proizvod u zdravstvenom turizmu ................................................................................................. 122
LITERATURA .................................................................................................................................... 124
6
PREDGOVOR
Turizam je pojava koja u savremenim uslovima ima brz tempo razvoja. Pojavljuje se i
ispoljava na skoro svim prostorima, kontinentima, u kojoj učestvuju vrlo različite
grupacije ljudi, sa različitim ciljevima i očekivanim efektima. Turizam ne zna za
granice. Osećamo ga ili ga merimo u gradovima, na selima, na visokim planinama, ili
pitomim ravnicama, na istorijskim mestima ili u modernim tematskim parkovima.
Efekte od razvoja turizma merimo u brojkama – preko 800 miliona evidentiranih
dolazaka turista, sa ostvarenim prihodima koji se takmiče sa mnogo jačim
industrijama. Turizam je svakako postao pojava koja je tu svuda oko nas. Turizam
više ne može da bude slobodna, stihijska, neplanska aktivnost. Razvojem turizma
upravljaju kako velike i snažne multinacionalne kompanije, tako i mala ali promenama
prilagodljiva preduzeća koja mogu lako da predvide promene i zadovolje turističku
tražnju. Svega toga ne bi bilo da turizam ne vode stručnjaci, ljudi koji turizam poznaju,
prate, njime upravljaju i realizuju ga. Takvih stručnjaka je malo.
Ovaj materijal je namenjen budućim stručnjacima koji svoj životni profesionalni put
vide u turizmu, ili onima koji već rade u turizmu, a imaju želju da provere šta to teorija
kaže o osnovnim pojmovima u turizmu, o faktorima uticaja, elementima, i pojavnim
oblicima. Tekst je namenjen pre svega studentima prve godine studija turizma na
Fakultetu za sport i turizam, ali i svim drugim studentima.
7
8
I DEO - OSNOVNI FAKTORI
TURIZMA
9
10
RAZVOJ TURIZMA KAO DRUŠTVENO-
EKONOMSKOG FENOMENA
U cilju razlikovanja ove dve velike epohe u razvoju turizma, treba izdvojiti dva
temeljna faktora uključivanja ljudi u turistička kretanja - slobodno vreme i slobodna
novčana sredstva. Bez slobodnog vremena, kao i bez raspoloživih finansijskih
sredstava, nema uključivanja ljudi u turistička kretanja. Naravno, treba postaviti
pitanje: ko se mogao uključiti u turistička kretanja tokom njegovog dugog istorijskog
razvoja, npr. u robovlasništvu, feudalizmu i kapitalizmu? Odgovor je jasan: mogli su
samo oni koji su imali mogućnosti za ispunjenje spomenutih pretpostavki, a to su
privilegovane klase (robovlasnici, feudalci, kapitalisti), tj. oni koji su prisvajali tuđi rad i
koji su, po svom broju, činili relativno mali deo populacije. Prema tome, velika se
masa ljudi nije objektivno, mogla uključiti u turistička kretanja jer nije raspolagala ni sa
slobodnim vremenom ni slobodnim novčanim sredstvima. Ovo se menja u drugoj
polovini XIX veka i posebno u XX veku kad se postepeno sve veći broj ljudi uključuje
11
u turistička kretanja, a turizam omasovljuje. S vremenom, razvijaće se i drugi
pokretački faktori turizma, npr. rast stanovništva, povećanje urbanizacije, razvoj
prometa, čitav niz psiholoških faktora, koji će, takođe, stimulativno delovati na razvoj
turizma. Sigurno je da su osnovni, nezaobilazni uslov za pojavu turizma ljudske
potrebe. Potrebe koje se stvaraju u čoveku, ostaju latentne ili se ispoljavaju u
zavisnosti od dejstva spoljašnjih i unutrašnjih, ili nekih drugih faktora. Ali, bez ljudskih
potreba, a u vezi sa turizamom to su potrebe za kretanjem, upoznavanjem,
doživljavanjem, kontaktiranjem itd., nema ni pojave, odnosno nema ni turizma. O
ovim faktorima biće reči u narednim poglavljima.
12
U staroj grčkoj civilizaciji posebno značajan podsticaj za putovanja bile su Olimpijske
igre. One su stvorene 884.godine pre naše ere i trajale su neprekidno dvanaest
vekova. Tada je proglašavan „sveti mir“ (naime, prestajali su sukobi i ratovi grčkih
državica), a radi održavanja različitih takmičenja, i to ne samo u sportskim
disciplinama (koje i danas predstavljaju osnovu savremenih olimpijskih igara, kao što
su takmičenja u različitim atletskim disciplinama: npr. trčanje, bacanje koplja, bacanje
diska i sl.), već i takmičenja u poeziji, drami, komediji i muzici, što samo potvrđuje
visok stepen razvoja tela, ali i, posebno, duha u spomenutoj civilizaciji. Logično je
izvući zaključak da su bili razvijeni i različiti motivi kad su putovanja u pitanju kao što
su: sport, zabava, obrazovanje i uopšte jedan širi spektar motiva radi kulturnog
uzdizanja. Tadašnje putnike trebalo je smestiti, nahraniti, omogućiti im određene
vidove prevoza, zabaviti ih, te već tada razvija ono što danas zovemo turistička
ponuda, odnosno smeštajni kapaciteti, kapaciteti za zabavu i razonodu, prevozni
kapaciteti i sl., a pretpostavka je da su i ekonomski efekti od potrošnje u ovim
kapacitetima bili značajni.
Svakako, bilo je i drugih pojava sličnih savremenom turizmu, posebno putovanja koja
su bila motivisana zdravstvenim, ali i verskim (religijskim) razlozima. Ilustracije radi,
spominju se posebno popularna putovanja do svetilišta u Delfima kao i putovanja do
čuvenih lečilišta. Tako su, na primer, na Peleponezu pronađeni ostaci lečilišta koje je
imalo 120 soba za goste (ostaci datiraju iz 1800. godine pre naše ere)! Takođe su
bile popularne „Pitijske svečanosti“ u hramu proročice Pitije u Delfima (poznate do
današnjih dana po svojim dvosmislenim odgovorima).
14
Od druge polovine XIX veka pa do današnjeg dana traje tzv. Savremena epoha u
razvoju turizma. Kao ključna godina uzima se 1841.godina kada je Englez Thomas
Cook organizovao prvo grupno putovanje železnicom za članove jednog
antialkoholičarskog društva, kojima je ponudio zakupljenu kompoziciju voza (za
prevoz između dva grada u Engleskoj, pri čemu je železnica, u to vreme, bila prava
atrakcija) uz muziku i služenje čaja i to za jedinstvenu cenu. Putovanje je bilo jako
dobro prihvaćeno, pa neposredno iza toga (1845.godine) Cook osniva prvu putničku
agenciju i kreće s ozbiljnim poslovima u turističkom poslovanju. Tako, na primer,
1851. godine organizuje izlet i posetu Svetskoj izložbi u Londonu (165.000 izletnika),
1867. posetu izložbi u Parizu (20.000 putnika), 1867. godine osniva nova prodajna
mesta u Londonu, a 1872. godine organizuje prvo putovanje oko sveta. Cook je i
inovator. Uvodi u opticaj rezervaciju, vaučer, program puta (itinerer) i, praktično,
postaje utemeljivač savremenog – organizovanog – oblika putovanja. On posreduje
između turističke potražnje i turističke ponude, ali u vlastitoj režiji pravi zaokružene
turističke usluge u formi spomenutih putovanja (tj. paket aranžmana) koja će,
posebno, postati popularna posle II Svetskog rata. Tako zaokružene turističke usluge
će, pored ostalog, postati najznačajniji faktor omasovljavanja turističke potražnje, tj.
onaj koji će dotadašnji, dominantno individualni, turizam pretvoriti u masovni
fenomen.
Međutim, treba spomenuti i druge faktore koji su doprineli razvoju turizma u ovom
razdoblju, kao što su, na primer, povećanje brzine i udobnosti u parobrodskom i
železničkom prevozu, a nešto kasnije i u drumskom saobraćaju. Grade se, novi
turistički (smeštajni) kapaciteti posebno u planinskim, banjskim i primorskim mestima.
Istovremeno, povećava se fond slobodnog vremena i fond novčanih sredstava ne
samo za privilegovane klase (aristokratija i buržoazija), nego se postepeno u
turistička putovanja uključuje i deo radničke klase. Javljaju se nova turistička mesta
(destinacije), posebno na području Mediterana, još intenzivnije se gradi ukupna
infrastruktura i suprastruktura turizma. Počinju sa radom i prve društvene turističke
organizacije koje u turističkim mestima pomažu u organizaciji integralne turističke
usluge, utiču na „umivanje“ tih mesta, a javljaju se i one koje u mestu samog
stanovanja turista (domicil) stimulišu iste na preduzimanje turističkih putovanja (npr.
razna udruženja lovaca, ribolovaca, planinara, kasnije automobilista i drugih).
Naročito je značajna aktivnost države, koja se između dva svetska rata značajnije
angažuje u stimulisanju razvoja turizma zbog svih aspekata koje turizam ima
prvenstveno u ekonomskoj, a onda i u društvenoj sferi. Razvijaju se i nove prometne
grane (npr. vazdušni saobraćaj), pa tako automobilski saobraćaj postaje mnogo
značajniji vid prevoza. Turizam, posebno posle II Svetskog rata, a naročito posle
uvođenja mlaznih aviona (od 60-ih godina prošlog veka) i širokotrupnih aviona (70-ih
godina), kao i značajnijom ekspanzijom „paušalnih putovanja“ tj. organizovanih
putovanja, postepeno poprima dimenzije prave „industrije.
15
DEFINISANJE TURIZMA
Englez Ogilvije još 1933. godine u svom radu „Turistička kretanja“ (The Tourist
Movement) definiše turistu kao osobu koja posećuje mesta van stalnog boravka, gde
boravi kraće od godinu dana i gde u mestima koja posećuje troši novac zarađen u
mestu stanovanja.
Jasno je, sada, da se usvajanjem ovakvih definicija mogu lakše analizirati potrošači u
turizmu i meriti efekti njihove potrošnje, uporediti ostvareni rezultati u broju turista i
njihovih noćenja, i to ne samo u okviru jedne zemlje (između turističkih mesta), već i u
međunarodnim razmerama.
16
Često se pojmovi „putovanje“, „turizam“ i rekreacija upotrebljavaju kao sinonimi, iako
oni zapravo to nisu. Ne ulazeći u dublju analizu ovih pojmova, može se konstatovati
da putovanje (ili promena mesta boravka) leži u osnovi turizma, tj. turističkih kretanja.
Uobičajeno je da se kaže „svaki turista je putnik“, želeći upravo da se potencira da
promena mesta leži u osnovi razvoja turizma, ali i da „svaki putnik nije turista“ (ima i
onih kategorija putnika koji kod putovanja nisu motivisani razlozima odmora, zabave i
rekreacije). Istovremeno, rekreacija, bilo ona pasivna (kao što je npr. u mestu stalnog
boravka turista, kada on odlazi u pozorište, bioskop, galeriju i sl.) ili aktivna (kada se
aktivno učestvuje u nekoj od aktivnosti, npr. sportske aktivnosti u turističkom mestu)
mora se uzeti u obzir kod definisanja turizma. Kad je reč o definisanju pojma turizma,
onda je bitno naglasiti da nema njegove jedinstvene, univerzalne definicije, ali bi se
kao do sada najobuhvatnija i najcitiranija definicija mogla prihvatiti ona koju su dala
dvojica švajcarskih autora – Valter Hunciker i Kurt Krapf, a koja glasi:
Ne sme se zanemariti ni negativna strana turističkih kretanja, pri čemu se ima u vidu
da turizam znači i prisutnost nekih negativnih pojava (kocka, droga, zloupotreba dece
i žena za seksualne potrebe i sl.). To se posebno mora imati u vidu pri preduzimanju
mera u planskom razvoju turizma u pojedinim zemljama ili užim područjima.
Svaka pojava nastaje, razvija se i nestaje pod uticajem različitih drugih pojava,
okolnosti i uticaja. Uobičajeno je da se pod faktorima turizma podrazumevaju
određeni objektivni i subjektivni uslovi koji svojim delovanjem doprinose njegovom
razvoju. U literaturi se navodi veći broj ovih faktora koji se generalno mogu podeliti u
tri grupe, i to:
1. pokretački faktori
2. faktori ponude i
3. posrednički faktori.
Svaka od ovih grupa faktora ima, u svom sastavu jednu složenu dimenziju u smislu
različitih uticaja koje ukupna ljudska aktivnost, u sprezi s okruženjem u kojem se
obavlja, ima i na pojavu i razvoj turističkog tržišta. Drugim rečima, brojnost i
izražavanje ovih faktora može se uočiti u njihovom uticaju i delovanju na turističkom
tržištu.
Objektivni faktori (često nazivani i racionalni faktori) su oni koji proizlaze iz ličnog
standarda stanovništva, pri čemu se kao uticaji izdvajaju:
18
faktori koji deluju na formiranje turističkih potreba (kao što su različiti prirodni,
društveni faktori okruženja, i
faktori koji deluju na mogućnosti zadovoljavanja tih potreba (slobodno vreme i
slobodna novčana sredstva).
Subjektivne faktore, koji se još nazivaju iracionalnim, čine moda, ponašanje, navike,
prestiž, snobizam, pripadnost religijskim pravcima i sl.
OBJEKTIVNI FAKTORI
Grupa objektivnih faktora ima značaj za razvoj turizma u tome što svojom pojavom,
raznolikošću i dejstvom utiču na ljude u toku rada, odmora, na stvaranje različitih
potreba, među kojima je i turistička potreba. Jedan od značajnih faktora je tehnološko
okruženje i stepen industrijalizacije koji su u velikoj meri uticali da se promeni radna i
životna sredina ljudi. Sastav nove organizacije rada, na početku kapitalizma
(rutinskih, monotonih operacija), kojim je zamenjena zanatska proizvodnja,
pojačavanje stepena eksploatacije kroz produžavanje vremena rada, nužno je
ishodio snažnu potrebu za odmorom i relaksacijom. Značajnog uticaja na pojavu
potražnje imala je i nagla urbanizacija. Naime, koncentracija u industriji rađala je i
koncentraciju radnika, a onda i koncentraciju u njihovom življenju u industrijskim –
gradskim centrima. Danas veći deo ljudske populacije živi u sredinama
preopterećenim svim oblicima zagađivanja: bukom, gasovima, globalnim zagađenjem
planete. Potreba za odmorom i rekreacijom narasla je do dimenzija potrebe „bega od
civilizacije“, potrebe da se, na kraće ili duže vreme, napusti mesto monotonog života i
rutinskih radnih operacija, raznih zagađenja i sl.
Pored ovih, mogli bi se navesti i drugi faktori (objektivni) koji deluju na turističku
potražnju, kao što su, na primer: prirodni ambijent u kojem ljudi žive, opšti kulturni
nivo stanovništva, karakteristike u demografskoj strukturi stanovništva, socijalna
politika, politički i ekonomski uslovi u zemlji, razvijenost navika za putovanjima i sl.
Prethodno spomenuti, kao i ovi faktori, deluju na turističku potražnju uopšte (pa se
često nazivaju i opšti faktori turističke potražnje). Svakako, najvažnije je imati u vidu
da sama potreba (za turističkim putovanjem) nije dovoljan uslov da se ono zaista i
preduzme. Bitna je mogućnost da se raspolaže količinom slobodnog vremena i
slobodnih novčanih sredstava. Što to praktično znači? Kao što je iz socioloških
studija poznato, vreme rada, spavanja i odmora (slobodnog vremena) u dnevnoj
količini vremena od 24 sata deli se na tri dela (tj. 8 sati rada, 8 sati spavanja i 8 sati
odmora). To je u ranijim fazama kapitalizma bila nezamisliva proporcija. Radilo se i
12 i 14 sati dnevno, eksploatacija je bila žestoka, a vreme za dnevni odmor
minimalno. Spomenimo i primer da britanska radnička klasa, sredinom prošlog veka,
nije imala ni jedan dan godišnjeg odmora! Za 150 godina situacija se drastično
promenila. Današnja količina slobodnog vremena, na godišnjem nivou, iznosi, za
visoko razvijene zemlje i do 250 dana (vreme za dnevni odmor, vikendi, plaćeni
godišnji odmori, državni i drugi praznici uzeti zajedno). Turizam tako poprima
dimenziju industrije „slobodnog vremena“. Međutim, tek uz postojanje i slobodnih
novčanih sredstava (tzv. „diskrecionih dohodaka“, koji ostaju na raspolaganju posle
19
podmirenja neophodnih potreba), stvaraju se mogućnosti da se „potencijalna“ pretvori
u „stvarnu“ turističku potražnju.
SUBJEKTIVNI FAKTORI
Značajno mesto u pokretačkim faktorima turizma zauzimaju i iracionalni faktori
potražnje (ponekad nazivani i psihološki faktori) kao što su moda, prestiž, snobizam,
oponašanje i slično. Razumljivo je da na turističku potražnju često, kod odluke o
odlasku na putovanja, pored racionalnih, deluju i iracionalni faktori. Boraviti u mestu
koje se na skali vrednosti pojavljuje kao „moderno“, „elitno“ ili slično, često je
opredeljenje turističke potražnje, pa čak i ako taj boravak, objektivno, prelazi platežne
mogućnosti potražnje. Može biti, takođe, moderan i određeni vid turizma (ili samo
neka od aktivnosti aktivne dinamične rekreacije – npr. jedrenje, ronjenje i sl.).
Pokazati se u grupi (npr. grupa ljudi na poslu, tamo gde se stanuje i sl.) kao neko ko
„prati trendove“, ko je „in“ (kako se to često, danas, u žargonu kaže) je stvar prestiža i
imidža koje pojedinac želi stvoriti u referentnoj grupi (široj ili užoj) kojoj pripada.
Svi ovi faktori na specifičan način, u određenoj meri, utiču na stvaranje i razvoj
turističkih potreba.
TURISTIČKE POTREBE
Kada se ima sve ovo u vidu, turistička potreba mogla bi da se odredi kao specifična
potreba koja zadovoljava čovekovu potrebu za turističkim korišćenjem slobodnog
vremena. Ujedno, turistička potreba je i kompleksna (složena) jer se, kao što je
turizam složen, i ona sastoji iz raznovrsnih potreba:
FAKTORI PONUDE
Pored faktora koji pokreću turističku potražnju, temeljni faktori turizma su i faktori
ponude. Prirodne karakteristike nekog turističkog mesta, bogatstvo kulturno-
istorijskog nasleđa, razvijenost saobraćajne infrastrukture, raspoloživost objekata za
smeštaj, ishranu, zabavu i rekreaciju turista, često igraju odlučujuću ulogu da se
turistička potražnja opredeli za konkretnu zemlju, mesto ili konkretan objekat koji
zadovoljava njene zahteve i želje (ima i onih stavova u literaturi koji o ovim zahtevima
govore kao o specifičnim faktorima potražnje).
Na Zemlji postoje određene šire ili uže geografske celine koje su meta interesa turista
i prema kojima se usmerava njihova relativno veća masa. Da bi u svakom
konkretnom slučaju (npr. grad, regija, zemlja) jedna prostorna celina bila privlačna za
turistička kretanja, ona mora raspolagati određenim faktorima ponude, koji se dele na
tri grupe:
22
1. atraktivni ili privlačni faktori,
2. komunikativni faktori, i
3. receptivni ili prihvatni faktori.
ATRAKTIVNI FAKTORI
Atraktivni ili privlačni faktori turističke ponude su raznovrsni. Oni imaju privlačnu
snagu za ljude željne odmora, zabave, razonode i reakcije.
KOMUNIKATIVNI FAKTORI
Komunikativni faktori podrazumevaju manje ili više razvijenu saobraćajnu
infrastrukturu (putevi, aerodrom), kao i razvijenost pojedinih saobraćajnih grana kako
bi se prostor (turističko mesto, regija, zemlja) mogao „otvoriti“ za turistička kretanja.
Značaj ovog faktora leži u konstataciji da bez njegovog postojanja nema ekonomske
valorizacije turističke ponude koja ostaje nepristupačna, pa otuda i onemogućena za
uključivanje u određene prostorne celine u turističkom razvoju. Još je bitnije da bez
komunikativnog faktora zapravo nema ni turizma. Već je istaknuto da osnovni
preduslov da negde ili nešto bude turizam jeste kretanje – promena mesta. Bez
promene mesta, odnosno kretanja, ima prirode, ima kulture, sporta, ali nema turizma.
U tom smislu komunikativni faktori su obavezni. Za komunikativne faktore je značajan
kvalitet infrastrukture (puteva, pruga, vazdušnih i vodenih koridora), ali je važna i
bezbednost, cena, i sigurnost kretanja. Za turizam je takođe značajna i atraktivnost
prostora kroz koji je izgrađen pravac. Za neke oblike turizma važno je brzo stići, ali za
neke oblike je osnovni sadržaj boravka upravo kretanje. Sem saobraćajne
infrastrukture, u komunikativne faktore se uključuju i sama prevozna sredstva. U
savremenoj turističkoj ponudi uključen je veliki broj veoma raznovrsnih saobraćajnih
vozila od kojih su neka uobičajena, kao što je auto, voz, brod, ili avion, a neka su
stvorena upravo samo za turiste – kao što su ski-uspinjače, paraglajding, leteći
zmajevi, ili male podmornice sa providnim dnom kroz koji turisti posmatraju ribe.
Koliko su saobraćajna sredstva doživela transformaciju pod uticajem prilagođavanja
boljem, udobnijem i efektnijem putovanju, pokazuju primeri pojave autobusa na sprat
kompletno opremljenih za duga putovanja, kamp-prikolice i kamioni, adaptirani stari
vozovi.. itd.itd.
24
RECEPTIVNI FAKTORI
U receptivne (prihvatne) faktore ubrajaju se sve one organizacione forme koje
pružaju uslove smeštaja, ishrane, zabave, razonode i rekreacije turista. Drugim
rečima, pod ovim faktorima treba podrazumevati razne delatnosti koje se direktno i
indirektno uključuju u pružanje usluga domaćim i stranim turistima (hotelijerstvo,
restoraterstvo, trgovina, kulturne institucije, komunalne delatnosti i sl.). Za receptivne
faktore je značajno što su oni neophodan uslov, jer omogućavaju boravak i
zadovoljenje egzistencijalnih potreba ljudi za vreme turističkog boravka (smeštaj,
ishrana, spavanje), ali su i elemenat dopunskih potreba. Upravo različitost tih svih
potreba uslovila je i sve veću raznovrsnost receptivnih faktora. Nekada hoteli,
domovi, i restorani su pružali sve turistima, a danas je toliko veliki broj raznovrsnih
objekata za smeštaj da uslovi u njima mogu zadovoljiti sve – od hedonista,
avanturista, do ekstravagantnih, razmaženih, komformista i svih ostalih potreba.
Smeštajni objekti su po veličini od 10-tak pa do par hiljada ležaja, na povšini od 100
m2, pa do par hiljada kvadratnih metara, od jednog pa do 30-tak spratova. Smeštajni
objekti se grade od svih materijala – platna (šatori), pruća (kolibe), drveta, blata,
betona, stakla, pa čak i leda. Za sve smeštajne objekte je značajno da oni treba da
pružaju ugodan boravak za one turiste koji imaju upravo takve potrebe. Za ishranu
turista takođe postoje najraznovrsniji objekti koje je teško ovde nabrojati ili svrstati.
U receptivne objekte su ubrajaju i svi ostali objekti – tzv. suprastruktura, koji pružaju
usluge sporta, rekreacije, fitnesa, velnesa, kulture, zabave turistima za vreme
njihovog turističkog boravka. Značaj smeštajnih objekata se ogleda u povoljnosti ili
nepovoljnosti pojedinih elemenata kvaliteta ovih objekata u zavisnosti od očekivanja
turista.
U tom smislu značajni su sledeći elementi kvaliteta objekata:
• Lokacija
• Izgled i uklopljenost u prostor
• Veličina
• Kategorija
• Dizajn i uređenost
• Sadržaj objekta
• Kvalitet usluga
POSREDNIČKI FAKTORI
Jedna od temeljnih karakteristika turizma je i prostorna odvojenost turističke potražnje
od turističke ponude, pa, prema tome, da bi se postigli ekonomski i društveni efekti
koje nosi razvoj turizma, neophodno je uspostavljanje kontakta potražnje i ponude. U
25
ovom pogledu nezamenljivu ulogu igraju putničke agencije, ali i društvene turističke
organizacije.
• posredovanje,
• ulogu organizatora „paušalnih putovanja“
• savetovanje za turistička putovanja
• organizovanje putovanja na individualni upit turiste ili grupe.
Prva grupa poslova – posredničkih – (kada se radi za račun trećih osoba), osigurava
čitav niz usluga – od osiguranja putnih isprava, pasoša, viza, preko prodaje karata za
pojedine vrste prevoza, prodaja hartija od vrednosti, izdavanja putničkih čekova,
kreditnih pisama i dr.
U praksi se sreću tri grupe „ljudi“ koji imaju značaj za kvalitet usluga u turizmu. To su:
1. ljudi koji pružaju usluge u turizmu i koji dolaze u kontakt sa turistima i od čije
ljubaznosti, neposrednosti, profesionalnosti zavisi zadovoljstvo turista
ponuđenom uslugom;
2. ljudi koji istražuju želje i potrebe potrošača, stvaraju ideje i kreiraju uslugu u
turizmu i koji moraju da razumeju potrebe turista;
3. ljudi koji traže i kupuju uslugu - turisti, od čije će kooperacije, spremnosti i
kulture zavisiti zadovoljstvo ponuđenom uslugom, ali i kvalitet same usluge.
Kod svih ovih kategorija ljudi, su važne sledeće komponenete, od kojih svaka na svoj
način utiče na kvalitet person-to-person komunikacije. To su:
27
• prirodna ili naučena ljubaznost, želja da se stupi u kontakt i izvrši prenos
usluge od ponuđača do potrošača.
Kod izbora i testiranja osoba za kontakt moraju se uzeti u obzir tehnička znanja, ali i
psihološka i motivaciona kondicija tih ljudi. Oni moraju biti kulturni, ljubazni,
obrazovani, stabilne osobe koje znaju da procene kako se treba ponašati, kako uticati
na potrošača, da budu učtive, poverljive, čestite osobe. Stil oblačenja i ponašanja
takođe mora biti prilagođen vrsti, kvalitetu i imidžu firme. Na ovim isturenim radnim
mestima su mogući česti konflikti kao posledica neizvesnosti, stalno novih situacija i
potrebe snalaženja u momentu. Osoblje za kontakt mora dobro poznavati
organizaciju firme, znati svoja ovlašćenja i sistem kontakata u firmi, kako bi znali da
na najefikasniji i najbezbolniji način razreše eventualne konflikte ili dileme.
Može se slobodno reći da, za većinu turista prirodni faktori u turističkoj destinaciji
predstavljaju značajan motiv za putovanje. Današnji čovek, posebno u industrijski
visokorazvijenim zemljama (SAD, Nemačka, Velika Britanija, Francuska, Japan i
druge) živi u uslovima koje, između ostalog, karakteriše veoma visok stepen
zagađenja prirodne sredine i značajan stepen motorizacije i urbanizacije. To drugim
rečima znači da sredina u kojoj borave i rade, a najčešće se turisti regrutuju upravo iz
velikih gradova koji su prenaseljeni i zagađeni, nije pogodna za putovanja. Ukazali
smo već na to da se turistička putovanja i preduzimaju kao beg od civilizacije i od
prevelikog zagađenja i buke, rutinskih operacija, monotonije svakodnevnog života i
slično. Istovremeno, i sami atraktivni prirodni faktori u područjima odakle turisti dolaze
nisu povoljni, pa su zato logična usmeravanja potražnje prema toplim morima, kao i
pojedinim planinskim centrima. Zato, kada bi se razvrstali motivi koji pokreću na
turistička putovanja zbog prirodnih vrednosti, moralo bi se imati u vidu sledeće:
- motivi se nalaze u samom spletu raznih vrsta zagađenja od kojih treba pobeći
(zagađenje bukom, motorizacija, urbanizacija, kao i zagađivanje prirodne
sredine raznim otrovnim gasovima, kiselim kišama i sl.);
- motivi se mogu naći u oblasti relativno nepovoljnih prirodnih vrednosti
područja iz kojih turisti dolaze (na primer, dosta je turista koji dolaze iz
severne Evrope – Švedske, Finske, Norveške i drugih zemalja, gde je
osunčanost manja, klima hladnija i sl).;
- motivi se nalaze i u činjenici relativno dobre očuvanosti prirodnih faktora u
turističkim zemljama i njihove atraktivnosti u pogledu povoljne klime (relativno
viša temperatura, toplo more, čist vazduh), bogatstvo flore i faune, kao i
raznih oblika topografije (ostrva, peščane plaže, uvale) itd.
1. reljef
2. klima;
3. hidrografski elementi;
29
4. flora i fauna.
• Očuvanost
• Estetske vrednosti
• Raritetnost (retkost)
• Jedinstvenost
• Prilagođenost za turističku posetu
• Raznolikost
• Ekskluzivnost itd.
Najčešće se u jednom prostoru nađe više elemenata koji imaju neke od ovih
karakteristika, a što ih ima više i što su raznovrsniji i kvalitetniji, prostor biva turistički
atraktivniji. Poseban kvalitet prostoru daju takvi prirodni elementi koji se javljaju u
izuzetnim oblicima, koji s opšteg stajališta predstavljaju prirodne retkosti.
RELJEF
Među važnim prirodnim faktorima koji uslovljavaju razvoj turizma nalazi se reljef.
Reljef, naime „kao kompleks geomorfoloških pojava predstavlja jedan od
najznačajnijih faktora koji deluju ne samo atraktivnošću pojedinih oblika već i
različitim tipovima predela“. Budući da reljef velikim delom utiče na klimu, na
životinjski i biljni svet, na raspored stanovništva i uopšte na način života, u određenim
geografskim sredinama ima veoma veliki udeo pri stvaranju i oblikovanju turističke
ponude. Govoreći o reljefu, potrebno je istaći da su za turizam privlačni samo neki
određeni oblici reljefa, i to u određenim prostorima. Takvi se oblici mogu naći u
horizontalnoj i vertikalnoj razuđenosti.
U oblike reljefa koji mogu biti atraktivni za turiste možemo nabrojati i pećine, kao
ekskluzivnosti koje su veoma tražene naročito one sa bogatim pećinskim ukrasima, a
poslednjih godina i strme litice na koje se sve više penju ljubitelji ekstremnih sportova.
KLIMA
Povoljna klima jedan je od glavnih prirodnih atraktivnih faktora turizma. Ljudski
organizam vrlo je podložan uticaju različitih atmosferskih elemenata koji čine klimu
određenog prostora, a po kojima se i razlikuju pojedini tipovi klime. Neki tipovi klime
deluju pozitivno na organizam i raspoloženje čoveka, na njegovu fizičku i psihičku
aktivnost i produktivnost, a drugi deluju destimulativno i negativno. Zato čovek koji
traži odmor bira one predele koji mu klimatski odgovaraju. To su najčešće ili područja
sa sredozemnom klimom ili područja s planinskom klimom i njihovim varijantama.
Unutar navedenih osnovnih tipova klima atraktivnih za turizam neka se godišnja doba
odlikuju razlikama i posebnim osobinama, koje stvaraju veću ili manju privlačnost u
pojedinim razdobljima. To je i jedan od glavnih razloga podele turističke godine na
sezonska, vansezonska i nesezonska razdoblja. Činjenica što zimska sezona traje
redovno kraće od letnje više je rezultat uticaja drugih faktora (rasporeda odmora,
školskih praznika i ekonomskog razloga) nego klimatskih prilika.
HIDROGRAFSKI ELEMENTI
Kretanje relativno najvećeg broja turista pokazuje da hidrografski elementi, uz klimu,
čine najprivlačniji faktor savremenog turizma, i to kako za ljude koji putuju na godišnji
odmor tako i za izletnike. Zato i prostori koji se nalaze uz veće ili manje vodene
površine predstavljaju vrlo privlačna područja.
31
Lekoviti izvori su od davnina poznati kao faktori zdravstvenog turizma, jer je
iskorišćavanje lekovitih voda mnogostruko i raznoliko. Te se vode mogu
upotrebljavati u zdravstvene svrhe tako da se piju na samom mestu, a i u obliku
individualnih ili grupnih kupki i uz različite medicinske postupke (hidroterapija). No,
osim iskorištavanja izvora u izrazito medicinske postupke upotrebljava se i lekovito
blato kao sporedni proizvod termalnih izvora. Mineralni, odnosno termalni izvori vrlo
su rašireni u većini zemalja. Samo bivša Jugoslavija imala je više od 400 takvih
izvora,(danas Srbija ima više od 40 banja, a neke zemlje imaju i više).Treba
napomenuti da termalni izvori služe kao atraktivni faktori najpre u domaćem turizmu,
a u međunarodnom turizmu imaju veću ulogu samo neke u svetu poznate banje (Viši,
Vizbaden, Gustajn, Abano, Karlovy Vari). Termalne vode se u savremenim uslovima
transformišu u veoma tražene velnes centre sa polifunkcionalnim uslovima za
kompletnu relaksaciju ljudskog organizma.
Jezera su uz mora važni privlačni činitelji turizma. Ona su postala istaknuti centri
pojedinih turističkih područja. Turisti lično posećuju ona jezera koja leže u planinskim
zonama, te uz klimu i vegetaciju stvaraju povoljne mogućnosti za organizovanje
kvalitetne rekreacije. U tom je pogledu najpoznatija Švajcarska koja ima više od 1
500 velikih ili malih jezera. Po jezerima s turističkim karakteristikama ističu se još i
Austrija (Koruška jezera), Italija (Lago di Garda, Mađore), Mađarska (Blatno jezero),
Nemačka (Bodensko) i druge, a posebno mesto imaju jezerski kompleksi u Poljskoj
(Mazuri), Velikoj Britaniji (škotska jezera), Finskoj, dok se izvan Evrope po jezerima
važnim za turizam naročito spominje Kanada i SAD.
Reke i doline uz njihove tokove pružaju, bilo zbog samih voda, bilo zbog lepote
okolnog pejzaža, atraktivan ambijent u kojem ljudi nalaze sportski rekreaciju
(veslanje, plivanje, ribolov) ili psihički odmor. Kada je reč o rečnim tokovima, valja
posebno istaći važnost kanjona kao vrlo istaknutih prirodnih lepota i turističkih
atraktivnosti. Jedan od najpoznatijih kanjona je kanjon Kolorada (SAD).
Područja bogata određenim vrstama životinjskog sveta još su privlačnija ako se u tim
predelima razvija i neguje kuhinja s odgovarajućim specijalitetima.
33
POSEBNE PRIRODNE VREDNOSTI
Među prirodnim atraktivnostima postoje neke koje se odlikuju izuzetnim
karakteristikama, bilo da su to pojedini objekti ili kompleksne formacije žive ili nežive
prirode. Nejčešće se takvi objekti ističu neobičnošću, originalnošću, lepotom i
jedinstvenošću, pa se nazivaju i prirodnim retkostima. Među turističke atraktivnosti
spadaju brojni vodopadi, gejziri, kanjoni, a naročito pećine, vulkani i drugi. U retkosti
se ubrajaju i celi kompleksi žive i nežive prirode.
Kao druga važna grupa atraktivnih vrednosti pojavljuju se društveni atraktivni faktori,
u koje se mogu ubrojati sledeći elementi:
1. kulturno-istorijski spomenici;
2. kulturne ustanove;
3. razne kulturne manifestacije;
4. raznovrsni kulturni faktori
5. antropogeni faktori, kao novostvorene vrednosti
Kao i prethodna grupa prirodnih faktora, i ova grupa društvenih faktora predstavlja
značajan podsticaj i motivaciju turističkih putovanja.
34
Posebno su kao podsticajni motivi turističkih putovanja značajni raznovrsni kulturni
faktori, koji se ogledaju u organizovanju manifestacija i prezentaciji i upoznavanju
običaja, nošnji, folklora, narodne radinosti, gastronomije i drugih obeležja jednog
naroda. Prepoznavajući važnost ovog faktora u razvoju turizma i sa njegovog
ekonomskog, pa i šireg društvenog i političkog značaja, veliki broj zemalja pridaje mu
izuzetan značaj. Neke zemlje (npr. Meksiko) ovaj faktor smatraju toliko značajnim, u
spomenutom smislu, da ga stavljaju u red iste važnosti kao i osnovne delatnosti koje
čine heterogenu strukturu turizma (tzv. folklorna umetnost). Kulturne faktore treba
tako ukomponovati u sadržaje turističkog boravka da oni što više dobiju na značaju.
Prema tome, raznovrsne folklorne priredbe, (razne viteške igre, kola, gastronomski
specijaliteti) tj. sve što je specifično, kao i različite manifestacije koje su odraz kulture
naroda, trebalo bi da nađu ravnopravno mesto sa standardnim uslugama iz ovog
područja (pored disko muzike, ponuditi i obilje folklora, pored pizze i hamburgera
poslužiti i specijalitete domaće kuhinje, zatim ponuditi obilje narodnih rukotvorina od
vune, drveta i sl.).
U ovu grupu faktora treba ubrojati i brojne antropogene faktore koji su nastali
izgradnjom potpuno novih objekata i prostora a koji ne počivaju na izvornim
vrednostima – ni prirodnim ni kulturnim. To su izgrađene destinacije koje najčešće
imaju funkciju zabave (razni „teams parks“ – Dizniled, aqualendi i drugi parkovi), a
koji su dobrom organizacijom sadržaja i aktivnosti postigli izuzetnu atraktivnost do
nivoa samostalne atraktivnosti, kao što je Diznilend na primer.
Prirodni su uslovi redovno glavni faktori koji privlače turiste u neki prostor, a mnoga
su mesta i područja počela svoj turistički razvoj, a i danas se turistički razvijaju,
oslanjajući se isključivo na privlačnost prirodnih faktora. No ubrzo se uvidelo da
turizam temeljen samo na prirodnim atraktivnostima, ma kako one bile kvalitetne,
redovno još ne postiže onakve efekte kakvi se postižu tamo gde, osim prirodnih
uslova, turiste privlače i neki drugi faktori. Kada su se u novije vreme počele uočavati
sve prednosti turizma, a naročito ekonomske, sva su mesta, a i zemlje
zainteresovane za dolazak turista, počele putem turizma iskorišćavati i mnoge druge
zanimljivosti i privlačnosti, čime su povećale priliv turista. Na to ih je naterala sve
veća konkurencija na turističkom tržištu. Na pronalaženje novih faktora koji bi privukli
turiste uticala je i činjenica da su mnoga mesta i područja, koja nisu posedovala
naročite prirodne kvalitete, nastojala pronaći ili stvoriti druge faktore koji bi izazvali
pažnju turista i privukli ih. Naročito se nastojalo da se turisti u prolazu bar malo
zadrže ili da se iz poslovnih posetilaca načine ujedno i turisti.
Svi se faktori koji privlače turiste u većem broju, a nisu odraz prirodnih uslova,
nazivaju društvenim atraktivnim faktorima, jer su ih stvorili ljudi fizičkim ili umnim
radom i to najčešće kao opšte društveno dobro. Takvi faktori, vešto uklopljeni u
ponudu, pojačavaju njenu privlačnost u celini i često izazivaju interes ljudi ne samo
35
za određeni faktor ili mesto koje njima raspolaže, nego i za mnogo šira područja.
Danas gotovo i nema mesta koje ne ističe bar neku svoju znamenitost. Međutim, vrlo
malo ima posetilaca koji dolaze u neko mesto samo radi pojedine znamenitosti, osim
ako nije od izuzetne važnosti. No, mnoge će privući mesto ako u tom području ili
zemlji ima mnogo pojedinačnih znamenitosti koje u celini obećavaju zanimljiv i
sadržajan boravak.
Prema tome, uloga ovih, kao i svih atraktivnih faktora je dvostruka: kao prvo da
privuku turiste, a zatim da im pruže što bogatiji sadržaj boravka, kako bi se što duže
zadržali u mestu ili zemlji i, svakako, što više potrošili. Kod nekih je faktora, gledano
pojedinačno, više naglašena prva, a kod nekih opet druga uloga, ali je bitno da se u
atraktivne faktore ubrajaju oni faktori koji pre svega privlače turiste i čine mesto,
područje ili zemlju poznatima. One faktore kod kojih je važniji momenat direktnog
privređivanja i ostvarenja prihoda treba smatrati pretežno receptivnim faktorima.
SPOMENICI KULTURE
Kulturna dobra (ili kulturno-istorijski spomenici) izuzetno mnogo znače u ocenjivanju
jedne turističke destinacije. Kulturno-istorijski spomenici ranijih civilizacija, kao i oni
novije istorije predstavljaju, u stvari, materijalno bogatstvo i odraz su dostignutog
stepena razvoja kulture naroda na određenom području. U skladu sa očekivanjima
savremenih turista spomenici kulture i umetnosti ranijih epoha se uređuju različitim
sadržajima, oživljavaju različitim događajima, performansima kako bi se na tim
prostorima turistima ponudio život jedne epohe, legende, priče, misterije, a ne samo
gole informacije.
36
USTANOVE KULTURE I MANIFESTACIJE
Dovoljno je spomenuti ime Luvr, Salcburg, Rim, Dubrovnik, Exit, pa da bude jasna
uska povezanost turizma s ustanovama i priredbama iz područja kulture. Ta imena
upućuju, međutim, i na znatne razlike između ustanova i priredbi kao atraktivnih
faktora turizma.
Pojam kulturne ustanove obuhvata širok skup raznorodnih institucija koje imaju i vrlo
različite zadatke, a samo jedan deo ima takve veze s turizmom po kojima bi se mogle
uvrstiti u značajne atraktivne faktore. Naime, najpre treba imati na umu da se kulturne
ustanove po pravilu ne osnivaju radi turizma. Njihova je opšta svrha da već prema
svojoj užoj stručnosti i nameni čuvaju, proučavaju, sistematizuju i učine pristupačnim
za šire slojeve umetničke, etnografske i istorijske – jednom rečju kulturne – vrednosti
određene sredine ili čovečanstva. Ustanove kulture, kao što su muzeji, galerije,
pozorišta i sl., kao i razne manifestacije lokalnog, regionalnog i međunarodnog
značaja svojim sadržajima doprinose ukupnom zadovoljstvu turista i dopunjuju
sadržaj njihovog boravka. Poslednjih decenija sve više se kao jedan od najznačajnijih
motiva za turistička putovanja pojavljuje i upoznavanje društvenih vrednosti određene
zemlje, regije ili mesta. Na ovaj način, kroz turistička kretanja, turisti stiču svojevrsno
obrazovanje, proširuju svoja znanja, kao i razumevanje drugih kultura. Najatraktivniji
muzeji sveta danas ne nude samo hladne prostore sa bogatim umetničkim ili drugim
muzealijama, nego su to ustanove koje posetiocima nude događaj, kompletni utisak,
doživljaj te muzeji često predstavljau i glavni razlog turističke posete nekog grada, o
čemu svedoče milionske posete brojnih muzeja sveta. Slična situacija je i sa u svetu
sve većim brojem kulturnih manifestacija koje su postale samostalne turističke a ne
samo kulturne atrakcije. Uostalom jedan od dominantnih oblika turizma danas je i
kulturni turizam.
37
• kongresi i stručna savetovanja.
Festivali mogu imati raznolike sadržaje i obim, a danas ih ima veoma mnogo ne
samo u turističkim predelima nego i van njih. U velike kulturne manifestacije mogu se
ubrojati samo festivali s ozbiljnim programom i dužom tradicijom. Festivalom se
smatraju manifestacije s većim brojem priredbi koje se ponavljaju u određenim
razdobljima. Potrebno je imati na umu i to da održavanje ozbiljnih festivala zahteva
određenu sredinu koja ima kulturnu tradiciju. Osim toga, prvih godina festivali imaju
osetnih troškova koji se ne mogu pokriti, ali koji se kod ozbiljnih priredbi nakon više
godina počinju direktno i indirektno vraćati s velikim kulturnim prestižom i
ekonomskim rezultatima.
Kongresi, veliki naučni i drugi slični skupovi, koji se često svrstavaju u „kongresni
turizam“ mogu veoma atraktivno delovati u turističkom mestu ili zemlji gde se
održavaju. Iako kongresmeni veoma često ne žele da ih zovu turistima (zbog
ozbiljnosti skupa ili sastanka), oni su zaista veći deo vremena kada ne učestvuju u
svom radu izraziti turisti. Osim toga veliki broj njih putuje sa svojim porodicama, a oni
su turisti u najužem smislu reči. Važnost je kongresa kao atraktivnog faktora turizma
u tome što većina učesnika ne bi ni došla u određeno mesto da nije bilo kongresa.
Zato se mnoga poznata turistička mesta u svetu, a i kod nas, neprestano bore da se
domognu takvih skupova, tim više što je iskustvo pokazalo da dobar deo učesnika,
ako im je boravak bio ugodan i ako im se sviđalo samo mesto, dolazi kasnije ponovo,
i to radi odmora.
38
Sport može biti takođe važan atraktivni faktor turizma, ali pri oceni takve njegove
uloge treba razlikovati dva oblika koja se razlikuju po ponašanju samih turista. To su:
aktivno bavljenje sportom i pojedinim sportskim disciplinama, radi lične rekreacije, a
bez težnje da se postignu sportski rekordi, posmatranje sportskih manifestacija na
kojima nastupaju određeni takmičari, a turisti su samo gledaoci.
Uslovi za aktivno bavljenje sportom važni su za turizam s gledišta sadržaja boravka,
a samo izuzetno i kao atraktivnost. Takav je slučaj kad neko mesto raspolaže
posebnim sportskim objektima ili instalacijama koje mogu privući veći broj turista, kao
što su tereni za golf, hipodromi, luke za jahte, veštačka klizališta s ledom koja se
mogu koristiti i leti, zimski bazeni (naročito sa toplom morskom vodom), objekti za lov,
ribolov, žičare, posebni planinarski objekti itd.
Sport kao privlačan društveni faktor turizma deluje po pravilu češće onda kada turisti
učestvuju kao gledaoci zanimljivih sportskih priredbi. U tu vrstu atraktivnih faktora
treba naročito nabrojati velika i značajna takmičenja i sportske manifestacije kao što
su Olimpijske igre, Mediteranske igre, Balkanijada, Univerzijada te razna svetska,
kontinentalna i nacionalna prvenstva.
Veliku atraktivnost imaju i neke tradicionalne zabavne priredbe i običaji, kao što su
karnevali i pokladne priredbe /maskenbali), od kojih pojedine privlače mase turista
među kojima su najpoznatiji karneval u Rio de Žaneiru i karneval u Nici.
Osim privrednih i sličnih priredbi, kao atraktivne faktore valja spomenuti i pojedine
privredne ili druge objekte koji po tehnici izvođenja ili nameni predstavljaju
zanimljivost, a često i veliku atrakciju. Kao primer može se navesti Ajfelov toranj u
Parizu, koji privlači veći broj turista nego i sam Luvr, a u vreme kada je sagrađen bio
je i najveća atrakcija tadašnjeg Pariza.
39
Postoji i grupa tzv. „izgrađenih atraktivnosti“ koje dobijaju na značaju kao faktori za
privlačenje turističke potražnje na određenom području. Već je rečeno da destinacija
ne mora uvek raspolagati natprosečnim kvalitetom u pogledu prirodnih, kulturno-
istorijskih i antropogenih faktora. Brojne su i realne one situacije u turizmu kada
određena destinacija i ne raspolaže ovim faktorima. Česta je situacija da se i ukupna
atraktivnost jednog područja može izgraditi. Navedimo jedan primer za to – grad Las
Vegas u Nevadi (SAD) nikao je bukvalno na ledini. Izgrađeno je na stotine kockarnica
i hotela, kongresnih dvorana, zabavnih centara, a sve s ciljem da se za posetu gradu
motivišu specifične grupe potrošača koji upražnjavaju kockanje.
Jasno je da je motiv dolaska turista u Las Vegas sasvim drugačiji od onih turista koji
posećuju, na primer, Veliki kanjon ili Nijagarine vodopade, koji su interesantni kao
prirodni fenomeni.
U politici razvoja turizma u jednom području bi, stoga, uvek trebalo imati na umu više
činjenica. Pre svega, potrebu turista, kao i njihove motive za dolazak u određeno
područje. Zatim sve spomenute atraktivne odlike koje zadovoljavaju raznovrsne
turističke potrebe i motive, kao i mogućnost da se izgradi atraktivnost.
TURISTIČKI TRANSPORT
Turistička atraktivnost prirodnih i društvenih faktora koji utiču na prostorno i
vremensko usmeravanje turističke potražnje – turista – ne može doći do izražaja bez
učestvovanja ostalih faktora ponude, među kojima posebnu važnost ima
komunikativni faktor.
40
osoba ima za turizam ne samo osnovno značenje, nego vrši i posebne funkcije koje
ličnom prevozu daju karakter specifičnog turističkog transporta.
U turistički se prevoz ne ubraja celokupni prevoz osoba, jer sve osobe koje putuju
nisu turisti. Turističkim se transportom smatra ona delatnost, kao i sredstva kojima se
ona služi, koja omogućuje ljudima da radi rekreacije promene svoje prebivalište i
otputuju na privremeni boravak u neko drugo mesto ili područje.
Sva se važnost prometa kao bitnog faktora turizma može najbolje sagledati u
činjenici da su glavne epohe u njegovom razvoju istovremeno postale i prelomne
etape razvoja turizma.
ŽELEZNIČKI SAOBRAĆAJ
Za razliku od razdoblja primitivnog prevoza koji se nekada odvijao gotovo isključivo
putevima i morima te dosegao je kulminaciju u diližansi i teretno-putničkom
jedrenjaku, a koji nije mogao stvoriti nešto nalik na današnji turizam, Kukoovo doba
predstavlja ne samo prvu revoluciju prometa već i turizma. Tu je revoluciju izazvala
pojava železnice i njeno naglo širenje u upotrebnom i prostornom smislu.
Modernizacija železnice u 20. veku mnogo se sporije razvijala nego kod drugih
41
prevoznih sredstava. U proteklim decenijama postignuti su i važni rezultati s obzirom
na modernizaciju putničkih vagona: od same konstrukcije i unutrašnjeg uređenja sve
se nastojalo približiti potrebi i željama putnika – a naročito turista: udobnost,
mogućnost posmatranja za vreme vožnje, da imaju potreban sanitarni komfor,
rasvetu, grejanje i ventilaciju, a postepeno i da mogu u toku putovanja dobiti i
restoranske usluge hrane i pića te spavati u posebno za to uređenim vagonima.
Železnica je kao masovno prevozno sredstvo veoma važna za grupna putovanja.
Danas se većina velikih železničkih kompanija, odnosno državnih železnica želi
uključiti u turizam, i to najpre organizacijom grupnih putovanja.
DRUMSKI SAOBRAĆAJ
Opšta privredna ekspanzija, porast životnog standarda i posebno sve nagliji razvoj
turizma u 20. veku, bitno su uticali na celokupni saobraćajni sistem, a posebno na
promenu prevoznih sredstava. Nagli razvoj motornih vozila predstavlja početak druge
revolucije u saobraćaju, a i istovremeno druge revolucije u turizmu.
Drumski promet ima za turizam dvostruku važnost. Kao prvo omogućuje turistima da
putuju na godišnji odmor uz određene prednosti koje se sastoje od toga da mogu
krenuti direktno iz kuće, po volji birati vreme polaska, put i brzinu kojom će putovati, a
o njima zavisi i izbor saputnika.
Na širenje i ulogu drumskog saobraćaja utiču tri osnovne komponente: vozilo, put i
prateća oprema.
42
Onaj deo voznog parka koji je od osnovne važnosti za turizam sastoji se od dve
glavne vrste putničkih vozila: vozila za individualnu upotrebu, a to su kao prvo lični
automobili, te vozila za kolektivno putovanje (autobusi). Od ukupnog broja
raznovrsnih automobila u svetu na individualne lične automobile otpada oko 78%, a
na sva ostala vozila 22%. Na povećanje broja automobila uticali su, osim ranije
navedenih privrednih potreba, naročito razlozi uslovljeni opštim porastom dohotka i
opadanjem cene automobila u odnosu na dohodak. Sve su to bili razlozi današnje
masovne motorizacije koja se bitno razlikuje od one u početnom razdoblju. I potrebe
ljudi i stečene navike, a i neophodnost plasmana velike svetske proizvodnje
automobila, teraju taj razvoj i dalje u pravcu omasovljenja. Automobil je, prošavši vrlo
brzo put od luksuznog artikla do domaćeg inventara, dobio i novu ulogu predmeta
lične potrošnje, a te okolnosti imaju odlučno značenje i za turizam.
Udobnost je u turizmu važan kriterijum za izbor načina putovanja, a sama činjenica
da putovanje automobilom započinje i završava neposredno ispred stana turista
smanjuje ne samo teškoće i troškove oko upotrebe više različitih prevoznih sredstava
do cilja i nazad, nego i sve propratne probleme, naročito one vezane za brigu o
prtljagu, jer se automobil u turizmu sve više pretvara u putujući stan, da ne kažemo u
putujući ormar.
43
Osim samog vozila i osim puteva za razvoj auto-turizma, neobično je važna i prateća
oprema. Ona se sastoji od uređaja i objekata koji se nalaze uz sam put, a potrebni su
i vozaču i vozilu. To su - sigurnosni uređaji, kao što su saobraćajni znakovi, telefonski
uređaji, radarska kontrola prometa, radio kontrola i neprekidno informisanje putnika o
stanju saobraćaja na putevima i sl., stanice za snabdevanje gorivom i uljem te auto-
servisi za pružanje potrebnih usluga (pumpanje guma, prodaja dodatnih delova,
malih popravki i dr.).
Drugu grupu prateće drumske opreme čine objekti koji se grade najpre radi udobnosti
putovanja. Njima pripadaju naročito oni objekti u kojima tranzitni putnici mogu brzo
dobiti usluge ishrane, napitaka i pića te uz njih vezane sanitarne uređaje. Takvi se
objekti pojavljuju na posebnim prostorima za parkiranje u vidu ekspres-barova, auto-
grilova, restorana i sl., a s njima su često povezane i trgovačke prodavnice
prehrambenih proizvoda, duvana, suvenira, turističke literature i sl. Takođe su
značajni i objekti koji su namenjeni posebno automobilistima da bi se bez većeg
udaljavanja od ceste ili od samog vozila mogli smestiti i prenoćiti. To su moteli,
svratišta i auto-kampovi.
VODENI SAOBRAĆAJ
Promet na vodama ima u svetskoj razmeni veliku važnost, pre svega za robni
transport. Četiri petine robnog transporta odvija se vodenim, uglavnom morskim
putem. Razvoj turističkog brodarstva dobija veće razmere u drugoj polovini 19. veka.
Do tada se, naime, razvio prvi parabrod železne, a kasnije i čelične konstrukcije.
Godine 1845. plove preko Atlantika već železni parobrodi, a u pomorskom prometu
postoji i vozni red. Kontakti između Evrope i Amerike, te između drugih delova sveta,
uslovljavali su sve do drugog svetskog rata nagli razvoj ove saobraćajne grane i
doveli do usavršavanja brodo-građevinske tehnike, a time i brzine, sigurnosti,
udobnosti i tačnosti. Najveći broj brodova služio je prevozu robe. Gradilo se veoma
malo isključivo putničkih brodova, a ti su najčešće mogli prevoziti robu. Upotreba
brodova u savremenom je turizmu prilično ograničena, iako putnički brodovi imaju,
osim povoljne tarife i prednost u pogledu udobnosti, po kojoj im ne može parirati ni
jedno drugo prometno sredstvo. Razlog ograničenoj upotrebi je nedovoljna brzina, taj
važan faktor turističkog prevoza, ako su u pitanju dalje relacije. Zato se sredstva
vodenog transporta upotrebljavaju većinom onda kad brzina nema za turiste bitnu
ulogu ili kad ne postoji mogućnost za izbor drugog prometnog sredstva.
Vodeni se promet u vezi s turizmom odvija najvećim delom na moru, manjim delom i
na plovnim rekama, kanalima i većim jezerima.
Pomorski prevoz ima u turizmu ili ulogu prevoznika između udaljenih prostora,
naročito kao prekomorski ili prekookeanski promet, ili se pojavljuje kao obalna
plovidba, a uz to obavlja i neke posebne prevozne funkcije, među kojima su važna
pomorska krstarenja, koja su u savremenim uslovima sve popularnija i masovnija. Ne
nadmećući se sa neekonomičnom brzinom i veličinama, brod se orijentisao na svoje
glavne prednosti, a to su udobnost i atraktivnost turističkih putovanja. Taj se novi
44
razvoj posebno ističe uključivanjem broda kao sredstva velikih krstarenja, kružnih
putovanja isključivo turističke namene, kod kojih program puta i uređenje broda
pružaju tolike brojne atraktivnosti da privlače sve veći broj turista. U komfor takvih
brodova ubrajaju se ne samo udobne kabine i brojni prostori za šetnju i sunčanje na
palubama i još brojnije društvene prostorije, nego i tradicionalno kulinarstvo te razne
mogućnosti sportske ili razonode rekreacije (bazeni, igrališta za tenis, mini-golf,
zabavne priredbe). Osim toga, krstarenja takođe obuhvataju i razgledanja gradova i
drugih znamenitosti u toku putovanja, izlete i sl.
Rečna plovidba ima turističko značenje u Evropi samo na nekim rekama, i to pre
svega u područjima koja nemaju mora. I taj oblik turističkog prometa gotovo se
uopšte ne primenjuje kao sredstvo dolaska turista na odmor u neko turističko mesto ili
područje, nego ima kao prvo rekreativni, razonodni, poučni i sličan karakter, a često
služi za organizovanje skupih brodskih izletničkih i drugih sličnih putovanja, odnosno
tura. Od plovnih reka poznatih po turističkoj plovidbi treba spomenuti najpre Rajnu i
Dunav, zatim Volgu. Kanali i reke Francuske, Engleske i Holandije su trenutno
preplavljeni brojnim i raznovrsnim brodovima i plovilima koja se iznajmljuju za
indidvidualna krstarenja ili se organizuju ture. Na nekim se rekama organizuje i
turistički veoma atraktivna vožnja kajacima, a na nekima splavarenje.
Isti razlozi koji su doveli do opadanja obalne plovidbe na moru nastupili su i kod
jezerske plovidbe, pa se i ona danas smatra pretežno turističkim prevozom čiji je
poseban cilj da pruži gostu rekreaciju i razonodu, a ne služi kao sredstvo velikog
prevoza. Poseban primer pružaju za to velika švajcarska i italijanska jezera, zatim
Blatno jezero u Mađarskoj.
Ipak je nautički turizam, uprkos ekonomski sve pristupačnijim uslovima, za sada još
namenjen samo određenom krugu potrošača s jače izdiferenciranim potrebama i s
45
većim mogućnostima. Pokazuje tendenciju daljeg širenja, što izaziva značajnu pažnju
i aktivnost većine turističkih zemalja radi privlačenja te potražnje upravo zbog toga
što je ovaj oblik turizma prikladan da popun i neizgrađene prostore u koje ne prodiru
ostale vrste i oblici turističkog prometa.
VAZDUŠNI SAOBRAĆAJ
U doba kada se ceo život odvija neuporedivo bržim tempom nego ranije, moralo se
pojaviti i prometno sredstvo koje će – u početku makar i s manje sigurnosti i
udobnosti te uz više prevozne cene – zadovoljiti upravo tu potrebu za brzinom. Po
tome se sa vazduhoplovnim prevozom ne mogu uporediti ni železnički, ni drumski, ni
vodeni prevozi. Zato je pojava aviona, najmlađeg sredstva u redovnom putničkom
prometu, izazvala ne samo novu prometnu, nego i turističku revoluciju. Ova revolucija
doprinela je menjanju prostornog rasporeda savremenog turizma, načina na koji se
manifestuje i njegovih ekonomskih obeležja. Uz to treba naglasiti da je vazdušni
saobraćaj, uz male izuzetke, jedina prometna grana namenjena, za sada, pretežno
putničkom saobraćaju.
Kao redovno sredstvo u putničkom prometu avion se počeo pojavljivati tek oko 1930.
godine, ali ni tada, pa ni do drugog svetskog rata, nije imao veću ulogu u turizmu, već
je njegova upotreba bila ograničena gotovo samo na poslovna putovanja. Sigurno je
da su pri tome, osim tehničkih razloga i visokih cena prevoza, važnu ulogu imali i
strah i nepoverenje ljudi prema vožnji u vazduhu.
U tom prometu razlikuju se kontinentalne linije, tj. one koje povezuju različite zemlje
unutar pojedinog kontinenta, i interkontinentalne linije koje održavaju vezu među
različitim kontinentima, a najvećim delom između Evrope i Severne Amerike. U
najnovije se vreme u turizmu pojavljuju i tzv. svetske ture avionima, koje uz kraće
zadržavanje obilaze celu Zemljinu kuglu.
46
relacijama. Na srednjim se relacijama avion mora oštro boriti za putnike, i to manje sa
železnicom, a više sa autobusima i automobilom, a na kratkim relacijama prednosti
aviona zaostaju za svim glavnim prevoznim sredstvima. Osim sve veće brzine,
sigurnosti i udobnosti, na vazduhoplovni promet, kao važan faktor u razvoju turizma,
uticala je najpre okolnost što su udaljenosti i s njom povezano trajanje putovanja
prestali u svesti turista predstavljati ogradu za turistička putovanja u dotada praktično
nepristupačne krajeve.
Da se turistički promet sve više služi avionom, doprinela je i sve povoljnija politika
tarifa, naročito otkako je od brodarstva preuzet čarter-sistem, zatim na velikim
relacijama uveden turistički ili „ekonomičan“ razred i otkako su se počele primenjivati
niže cene izvan glavne sezone.
Receptivni faktori čine onaj deo turističke ponude koji je namenjen prihvatu turista u
mestu njihovog turističkog boravka i koji tom boravku pruža odgovarajući rekreativni
sadržaj. Kao takvi oni su zavisni od ostalih faktora ponude, i to kao prvo od
atraktivnih faktora, koji vrše odlučujući uticaj na dolazak turista u neko mesto te od
komunikativnih faktora od kojih zavisi mogućnost pristupa. Međutim, ekonomska
funkcija turizma bila bi beznačajna kad u mestu u koje dolaze turisti ne bi postojali
receptivni faktori. Zato su oni odlučujući za postizanje privrednih rezultata turizma, a
time i za obavljanje njegove celokupne ekonomske funkcije.
47
VRSTE RECEPTIVNIH FAKTORA
Bitno obeležje turističkog mesta, koje se odnosi na njihovo naročito uređenje i
opremljenost, sastoji se od receptivnih faktora. Oni čine osnovu turističke privrede i
merilo turističke razvijenosti. Receptivni faktori kao celina sastoje se od niza
pojedinačnih faktora koji se najčešće nazivaju receptivnim kapacitetima, čime se želi
upozoriti na njihovu sposobnost da u uslugama koje vrše zadovolje određeni broj
turista. Treba istaći da se pod ovim faktorima podrazumevaju i materijalni objekti i
lični rad. Ta komponenta rada uvek je uključena u svakom pojedinačnom kapacitetu
turističke receptive. Kod nekih je receptivnih faktora vrednost uloženog rada veća od
uloženih materijalnih vrednosti, a ima i takvih receptivnih faktora kod kojih ne postoji
druga vrednost osim živog ljudskog rada (vodiči, sportski učitelji i sl.). Zato se može
reći da upravo razvijeni receptivni faktori najviše pridonose da neko mesto postane
turističko.
48
No nezavisno na način na koji dolaze u dodir sa turistima i kako unovčuju svoju
vrednost, receptivni se faktori razlikuju i po tome da li je njihovo postojanje uslovljeno
i drugim neturističkim potrebama ili postoje samo zbog turizma.
No i bez obzira na teškoće koje donosi sezonski karakter turizma, prvi turistički
receptivni kapaciteti imaju odlučnu važnost za turistički razvitak, a posebno za
turističko značenje samog mesta. To proizilazi iz činjenice što od brojnosti,
raznovrsnosti i uspešnosti poslovanja tih kapaciteta, koji u razvijenom turističkom
mestu ostvaruju 70% do 80% svih prihoda od turizma, zavise i životni standard
stanovništva i doprinosi koje turizam daje široj zajednici a ti pravi turistički kapaciteti
bitno utiču na poslovanje svih drugih kapaciteta koji imaju bilo kakve veze sa
turizmom.
49
određenom faktoru koji čini glavni oslonac receptive i o kojem zavisi kapacitet
turističkog mesta u celini.
Turistički karakter nekom mestu bez sumnje daju oni turisti koji se u njemu zadrže
najmanje jedan dan i noć. Objekti za smeštaj u pravilu su osnovni karakteristični
receptivni faktor turističkog mesta a to znači da o njihovoj veličini dobrim delom zavisi
dobar deo turističkog prometa a njihove vrste, oblici i kvalitet direktno utiču i na vrste i
oblike turizma, pa time i na njegove gospodarske učinke.
Glavne vrste objekata za smeštaj su: hoteli, pansioni, turistička naselja, moteli,
svratišta, prenoćišta i kampovi. Uz njih, to su i privatne sobe u domaćinstvima za
iznajmljivanje turistima.
• Lokacija
• Izgled i uklopljenost u prostor
• Veličina
• Kategorija
• Dizajn i uređenost
• Sadržaj objekta
• Kvalitet usluga
Kod svih ovih elemenata je značajno da smeštajni objekat formira i nudi turistima
upravo onakve usluge, na takav način, u takvoj meri i po takvoj ceni koja je
prilagođena tačno određenom segmentu turističke tražnje. U savremenim uslovima
sve manje je značajna kategorija ili lokacija, pa i izgled objekta generalno gledano.
Jer raznovrsnost turističkih potreba i karakter boravka turista opredeljuje određeni
nivo i karakter usluga, te najviše dolazi do izražaja zadovoljstvo turista ponuđenim
uslovima u smeštajnom objektu.
50
51
II DEO - TURIZAM KAO PRIVREDNA
GRANA
52
53
TURIZAM JE PRIVREDNA DELATNOST
Kao što je već istaknuto turizam je i privredni, ali i društveni proces. Po svojim
karakteristikama pripada onim delatnostima savremene civilizacije koji ulazi u sve
sfere društvenih i privrednih zbivanja ostvarujući mnoge pozitivne, a ponekad i
negativne efekte.
Osnovne karakteristike i specifičnosti turizma kao privredne delatnosti su:
• Ugostiteljstvo
• Saobraćaj
• Turističke i putničke agencije
• Trgovina na malo
• Zanatstvo
• Razne komunalne delatnosti.
U društvene delatnosti koje na neki način čine i deo turizma ubrajaju se aktivnosti
sledećih institucija:
• Muzeja
• Galerija
• Društvenih turističkih organizacija
• Raznih udruženja
• Nevladine organizacije iz srodnih oblasti delovanja i sl.
54
Kao što je i uočljivo, svaki od podsistema turizma može se, opet posmatrati kao
složeni sistem, dalje raščlanjavati na svoje delove – podsisteme. Tako, npr.,
ugostiteljstvo kao podsistem turizma je, takođe, složen sistem, ima dva podsistema –
hotelijerstvo i restoraterstvo. I saobraćaj ima veći broj podsistema (drumski,
železnički, vazdušni...), koji se takođe, mogu dalje raščlanjavati na podsisteme.
55
Pri definisanju heterogene strukture turističke delatnosti konstatovali smo da je
turizam složen sistem, tj. skup raznih privrednih i neprivrednih delatnosti koje sve
zajedno učestvuju u podmirivanju potreba turista, pa zbog složenosti turizma kao
delatnosti nije jednostavno određivanje karaktera rada u ovoj delatnosti.
Zanatstvo je, takođe, neproizvodna delatnost, tj. pruža usluge, osim onaj njegov deo
koji se naziva proizvodno zanatstvo (npr. proizvodnja suvenira, kojom se bave
zanatlije).
Prema tome, sumirajući, možemo zaključiti – turizam jeste privredna, ali najvećim
svojim delom neproizvodna ili uslužna delatnost.
Kada bi se definisao proizvod koji turista kao raspoloživ nalazi u nekoj zemlji, regiji ili
turističkom mestu, onda bi to bila lična usluga u preko 2/3 slučajeva. Ostatak su
materijalni proizvodi koji se kupuju kao suveniri, hrana i piće koje se troši, kao i drugi
proizvodi za svakodnevne potrebe.
Potrebe predstavljaju onu polaznu tačku od koje se polazi kad je reč o pojavi bilo
koje, pa tako i turističke potražnje. Turističke potrebe, shvaćene kao potrebe za
odmorom, rekreacijom, zabavom, razonodom i sl., istakli smo ranije, spadaju u
dopunske potrebe. Delimično, ako je reč o obnavljanju radom utrošene energije
(preventiva i kurativa), one ulaze i u oblast egzistencijalnih potreba. Ekonomsko
izražavanje turističke potražnje moguće je tek uz postojanje slobodnih novčanih
sredstava i raspoloživog vremena, kao i sklonosti da se deo dohotka i slobodnog
vremena kojima raspolažu nosioci turističkih potreba iskoriste za turistička putovanja.
Sigurno je da su ovo oni temeljni faktori ekonomskog izražavanja turističke potražnje,
ali potrebno je napomenuti da se turistička potražnja treba posmatrati i kao funkcija
predispozicije nosioca potreba da se preduzimaju turistička putovanja i
nepromenljivosti određene turističke destinacije (regije i zemlje). Predispozicija za
putovanje je u direktnoj zavisnosti od društveno-ekonomskih, geografskih, ličnih i
drugih karakteristika turista, dok je, s druge strane, nepromenljivost u obrnutoj
proporciji sa potražnjom i objektivno zavisi od većeg broja elemenata: udaljenosti –
troškova puta – cena, kulturnih elemenata, troškova turističkih usluga – cena,
kvaliteta i sl.
Ako se ima u vidu dohodovna elastičnost, onda se ista može posmatrati preko
koeficjenta elastičnosti (izdatka za turistička putovanja). Naime, budući da dopunske
potrebe imaju relativno viši koeficijent elastičnosti (promena u dohotku za najviše 1%
izaziva brži porast izdatka za turistička putovanja), a kako se među njima nalaze i
turističke potrebe, onda se može reći da je taj koeficijent iznad 1,0. Neka novija
istraživanja, koja su utvrđivala stepen međuzavisnosti između nacionalnog dohotka
per capita i izdataka za turistička putovanja kod poznatih emitivnih zemalja, osim što
su utvrdila izuzetno visok stepen korelacije (slaganja) između ovih veličina, potvrdila
su i relativno brži rast izdataka za turistička putovanja od rasta nacionalnog dohotka.
57
Izdaci za turistička putovanja, takođe se mogu posmatrati u zavisnosti od promena u
ličnoj potrošnji. Naime, koeficijent elastičnosti pokazuje da na ovom polju postoji visok
stepen korelacije (između izdataka za putovanja u inostranstvo i visine lične
potrošnje), kao i relativno brži rast turističke od lične potrošnje stanovništva.
58
porodice, regija odakle dolaze, veličina zemlje, stepen potrošnje proizvoda i usluga, i
sl.).
Pored toga, jedno od konstantnih obeležja turističke potražnje, istakli smo to već
ranije, iskazuje se u njenoj sezonskoj koncentraciji na kraće vremensko razdoblje
tokom godine (npr. u mediteranskim zemljama jun-septembar), koja je prisutna u
većem ili manjem obimu kod svih receptivnih zemalja (iznad 50%). Ali, sve više se
pojavljuje i deljenje godišnjeg odmora na dva ili čak tri dela što ublažava sezonski
pritisak potražnje.
59
podrazumeva vremensko i prostorno sinhronizovanje atraktivnih, komunikativnih i
receptivnih faktora. U tom smislu situacija na drugim tržištima daleko je jednostavnija,
jer se traži upravo ona roba i usluga koju proizvođač nudi, a ne kompleksna usluga,
tj. više različitih međusobno povezanih usluga.
TURISTIČKI PROMET
Kao rezultat kretanja turističke potražnje (turista) na destinacijama turističke ponude
javljaju se efekti koje je moguće meriti, pratiti, upoređivati. Za to postoje složeni
informacioni sistemi u turizmu koji imaju osnovnu funkciju praćenja efekata razvoja
turizma u cilju usmeravanja daljeg razvoja.
60
• obim turističkog prometa,
• dinamika turističkog prometa, i
• struktura turističkog prometa.
Tek kada se posmatraju sve tri dimenzije zajedno, može se doći do prave slike o
ostvarenom turističkom prometu i njegovom značaju za pojedina područja
(kontinente, regije, zemlje, turističke destinacije), ili o turističkom prometu koji je
ostvaren u nekom od smeštajnih kapaciteta.
Osnovni pokazatelji razvijenosti turizma koji se mogu pratiti su:
• broj turista
• broj noćenja
• dužina boravka
• struktura posetilaca/ starosna, po zemlji porekla, po polu...
• struktura turističkih destinacija
• vrsta transporta
• struktura smeštajnih objekata
• iskorišćenost smeštajnih kapaciteta
• preferencije turista, njihovi stavovi i motivi....
• potrošnja turista
• zarada od turizma…
61
Glavni tok turističke potražnje je prema toplim morima, posebno ka mediteranskom
bazenu. Posmatrajući razdoblje od godinu dana, većina turista svoja putovanja
preduzima u razdoblju letnjih meseci ili u tzv. „punoj“ ili „glavnoj“ turističkoj sezoni. Na
području Mediterana, dominantan deo turističkog prometa (broj turista i broj noćenja)
ostvaruje se u glavnoj turističkoj sezoni (55%-75%). U manjem obimu, promet se
ostvaruje i u predsezoni (april-maj) i u postsezoni (oktobar).
Naime, ovi kapaciteti u turizmu, ako se posmatra razdoblje od godinu dana, nisu
dovoljno iskorišćeni što utiče na (ne)ostvarivanje rezultata tih preduzeća (profit), a
time i prihoda svakog člana radnog kolektiva. Otvaraju se i drugi problemi. U sezoni
se radi i subotom i nedeljom ili preko praznika i sl. To iziskuje posebnu organizaciju
posla kao i potrebu da se u tom razdoblju zapošljavaju sezonski radnici (rad po
ugovoru i bez zasnivanja stalnog radnog odnosa). Često su ovi radnici nižih
kvalifikacija, neupućeni u posao koji rade, što ima negativne posledice na ukupan
kvalitet usluge.
62
Stepen iskorišćenosti kapaciteta, na primer, jednog hotela, prevoznog sredstva
(autobus, avion i sl.) povećava se i kroz stimulativnu (povoljnu) politiku cena. Tako,
uz relativno niže cene za razdoblje predsezone i razdoblje postsezone, hotelijer, uz
pomenute sadržaje, može privući određeni broj turista. To mogu biti različiti segmenti
turističke potražnje: penzioneri, mladi, kongresmeni, sportisti i sl. To su manje,
homogenije grupe turista, svrstane u segmente po nekom obeležju, na primer polu,
godinama starosti, prihodima, potrebama itd. Ako je politika cena praćena i
odgovarajućom propagandom, kao što su reklame na TV, novine i slično, može se
izvršiti značajno stimulisanje potražnje i povećati stepen korišćenja kapaciteta, a
onda i ostvariti određeni pozitivni ekonomski efekti. U svakom slučaju, da bi se ovo
postiglo, moraju se uzeti u obzir razni elementi, kao što su; razlozi za putovanje,
raspoloživo vreme i finansijska sredstva, raznovrsni sadržaji na strani ponude,
troškovi, i pažljivo ih proučavati u svakom konkretnom slučaju. To se radi zato što su
moguće i situacije da produžavanje sezone ne donese one rezultate koji se očekuju
(kada troškovi za produženje sezone prelaze ostvarene prihode).
POZITIVNI EFEKTI
Isticanje pozitivnih efekata turizma se hronološki javlja pre uočavanja negativnih
efekata. Pored isticanja pozitivnih ekonomskih efekata (devizni priliv, otvaranje novih
radnih mesta, ekonomski razvoj, multiplikativni efekat, itd.), uočeno je da turizam
podstiče i obnavljanje starih spomenika; da pojedine regije doživljavaju razvoj upravo
zbog istorijskih mesta, tradicionalnih gradova i kvartova koje progres još nije zahvatio;
da se razvija svest o vrednosti kulturno-istorijskog nasleđa i prirode; da se stare
zgrade obnavljaju i ulepšavaju da bi postale turistički atraktivne; da turizam podstiče
zaštitu prirodne i stvorene sredine (mnoge istorijske građevine, zamkovi, manastiri,
crkve, sela, itd, ne bi mogli biti obnovljeni bez prihoda od turizma). Neki autori su čak
smatrali da turizam donosi ekonomske koristi bez ikakve štete po okolinu.
Turizam najčešće ima sledeće pozitivne efekte na prostor u kome se razvija:
64
objekte uliva novi život. Pri ovakvim promenama namene objekata neophodna je
uska saradnja između investitora, projektanata i zavoda za zaštitu spomenika.
Zaštita prirodnih resursa. Nacionalni parkovi u Africi predstavljaju dobar primer kako
turizam utiče na očuvanje prirode. Uviđajući značaj turizma za povećanje deviznog
priliva i ekonomski razvoj, pojedine vlade istočno-afričkih zemalja (Tanzanija, Kenija)
donele su mere za zaštitu prirode u nacionalnim parkovima, koji predstavljaju glavnu
turističku atrakciju. Nacionalni park Serengeti se pruža na preko 15.000 km2 i u njemu
živi više od milion divljih životinja i 42 vrste. Zaštita ovih životinja i ograničenje lova
(što često može biti i u suprotnosti sa neposrednim interesima lokalnog stanovništva)
su velikim delom zasluga turizma, za koga je očuvana priroda bazni resurs.
Donošenje administrativnih i planskih mera za zaštitu pojedinih osetljivih prostora.
Nažalost, većina ovih mera se donosi tek onda kada se uoče znaci fizičke
deteriorizacije pojedinih objekata i spomenika. pod uticajem nekontrolisanog i
preteranog korišćenja. Mere se razlikuju u zavisnosti od ozbiljnosti problema s kojim
se suočavaju. U brojnim istorijskim mestima u Evropi ograničava se saobraćaj u
blizini osetljivih zona, zabranjuje se neodgovarajuća izgradnja, ograničava se broj
turista (Venecija), zabranjuje se ulazak turista u unutrašnjost objekata (Partenon), itd.
U nacionalnim parkovima Afrike i Australije, promet vozila se ograničava samo na
ekološki poželjne koridore, izgradnja unutar parka se zabranjuje, sve štetne aktivnosti
u parku se ukidaju, itd.
Zaštita prostora od drugih aktivnosti. U prostorima u kojima se razvija turizam, ne
mogu se istovremeno odvijati i neke druge aktivnosti, čiji su negativni efekti na
životnu sredinu znatno pogubniji. Ovde se pre svega misli na određene industrijske
grane koje spadaju u kategoriju tzv. "prljave industrije" (rafinerije, metalurški
kombinati, termo i nuklearne elektrane, lučka postrojenja, velike fabrike i industrijski
kompleksi, itd.) i koje su u direktnoj prostornoj koliziji s turizmom. Turizam mora da
štiti prostor, koji mu je namenjen. od drugih interesenata, koji bi svojom aktivnošću
doveli do degradacije prostora i tako lišili turizam osnovnog resursa na kome bazira
svoj razvoj. Ova borba za prostor je naročito izražena u obalnim regijama gde procesi
industrijalizacije i urbanizacije (u okviru procesa litoralizacije) prete da zauzmu celu
dužinu obale. U ovim slučajevima turizam predstavlja branu od industrije, a borba za
zaštitu prostora je istovremeno borba za sopstvenu egzistenciju. Ljudi su svesni da
su i najnegativniji efekti turizma manje zlo od negativnih efekata prljave industrije.
Unapređenje estetskog kvaliteta prostora. Imajući u vidu činjenicu da je estetski
atraktivan pejzaž veoma bitan faktor ukupne privlačnosti određenog prostora, turizam
teži da ga ulepša. To je bitna razlika u odnosu na poljoprivredu i industriju, kojima
ulepšavanje prostora nije preduslov za egzistenciju i uspešno poslovanje, pa samim
tim zanemaruju estetsku komponentu uređenja prostora u kome se razvijaju. Turizmu
je imanentna briga za estetsko oblikovanje prostora i borba protiv svih objekata i
delatnosti koje degradiraju i vizuelno zagađuju prostor. Estetska privlačnost objekata
u prostoru odražava se i na oblike turističke izgradnje: hoteli, terase, parkovi,
šetališta, prodavnice suvenira, putničke agencije, informativni punktovi i niz drugih
objekata. Takođe se ističe estetska komponenta turističkog preobražaja prostora: Ni
jedna privredna delatnost ne iziskuje takvo "ulepšavanje" i "humaniziranje" pejzaža
kao turizam. Za njegove potrebe grade se u određenim primorskim, planinskim i
banjskim regijama velelepni hoteli, vile, letnjikovci, koji se lociraju razređeno kako bi
65
se oko svakog takvog objekta mogli urediti parkovi, vrtovi urediti parkinzi, sagraditi
pristupi i asfaltne ulice, a još češće šetališne staze. Sportsko rekreativna tereni i
izrazita tišina povećavaju privlačnost takvih mesta i područja.
Unapređenje dostupnosti prostora. Daleki prostori, izolovana mesta, teško pristupačni
spomenici (Maču Pikču) ili planinski vrhovi (Mon Blan), zahvaljujući turizmu postaju
dostupni ne samo turistima, već i svim ostalim posetiocima. Potrebe razvoja turizma
utiču na izgradnju aerodroma, puteva, pruga, uspinjača, probijaju se ili markiraju
staze kroz planine, osvetljavaju i uređuju pećine, otvaraju vrata palata i zamkova,
organizuju posete branama, svemirskim bazama ili čak kanalizacijama i
katakombama. Turizam praktično ima moć da svaki potencijalno atraktivan prostor,
koji je prethodno bio iz različitih razloga nedostupan, učini dostupnim za turiste. Pri
tome neminovno dolazi do određenog stepena transformacije datog prostora, kako bi
se on prilagodio potrebama turista.
Stvaranje geografskog prostora. Turizam, ponekad, prevazilazi jednostavnu funkciju
zaštite postojećeg prostora, stvarajući od neatraktivne privlačnu sredinu. Ovo se
događa u sledećim slučajevima: U regijama u kojima je turizam već veoma razvijen i
gde su za daljnji razvoj preostala još samo neka neatraktivna mesta. U tim
slučajevima treba stvoriti novu, prihvatljiviju sredinu, dovoljno atraktivnu i pogodnu za
boravak turista. Tako se, na primer, močvare, baruštine i pustare pretvaraju u sredinu
pogodnu za život i provođenje odmora, dok u negostoljubivim pustinjskim predelima
turizam stvara oazu i vrtove. Potraga za pogodnim skijaškim terenima na sve većim
visinama ima slične efekte. Tu se na pustim terenima, ni iz čega, grade nova
turistička naselja, putevi, skijaške staze, uspinjače, itd. Turizam, znači, ne samo da
transformiše postojeći prostor, već i samostalno stvara od prirodnog specifičan
geografski prostor.
Valorizacija prostora. Ukupno opremanje i turističko uređenje prostora treba da
valorizuje posebnosti date fizičke sredine i ljudi koji u njoj žive, kao i da doprinese
izgradnji specifičnog turističkog imidža koji se ne može naći nigde drugde. Svaka
receptivna regija treba da bude opremljena i uređena za potrebe poznate, prethodno
identifikovane klijentele (tržišnog segmenta), ne samo kada je reč o načinu gradnje,
već i o vrstama aktivnosti, kao i svim ostalim elementima koji čine turističku ponudu.
Izgrađivanje svesti o životnoj sredini Turizam takođe utiče na razvijanje svesti kod
lokalnog stanovništva o vrednosti prostora i resursa u njemu, kao i o potrebi zaštite i
unapređenja životne sredine.
Navedeni pozitivni efekti ne dolaze automatski, ne javljaju se uvek i svuda gde se
razvija turizam. Spontan, haotičan i nekontrolisan razvoj turizma, najčešće uz
određene pozitivne ekonomske efekte, donosi i brojne negativne efekte, o kojima će
biti reči. Da bi se ostvarili navedeni potencijali pozitivni efekti turizma i da bi se
istovremeno minimizirali negativni efekti, neophodno je sprečiti njegov stihijski razvoj i
pristupiti prostornom planiranju turizma kao integralnom obliku planiranja, koje pored
prostornih, obuhvata i socio-ekonomske aspekte razvoja.
NEGATIVNI EFEKTI
Saznanje o negativnim efektima turizma na prostor se javilo kasnije, i to prvenstveno
kao reakcija na veliku koncentraciju turista u pojedinim mestima i regijama, koje su
66
potpuno promenile prvobitni lik pod uticajem turizma. Javlja se sve veći broj autora
koji uz korisne efekte turizma, uviđaju i njegove štetne posledice i smatraju da su
pozitivni efekti u odnosu na negativne precenjeni. Razvoj turizma dovodi veliki broj
ljudi, naviknutih na visoki standard, u prethodno nepoznatu prirodnu i društvenu
okolinu; da bi se osigurao dolazak stranaca i njihov ugodan boravak, treba razviti
fizičku infrastrukturu: saobraćajnice, hotele, restorane, sportsko-rekreativnu opremu i
drugo, čime se glavna turistička središta nužno transformišu. Kao opremljene
turističke znamenitosti, sposobne za prihvat turista, one će u najboljem slučaju
izgubiti svoju prirodnost i autentičnost. U težim slučajevima, međutim, žurba u
izgradnji turističkih kapaciteta na najboljim lokalitetima, sumnjiva ekstenzija izgradnje
i korišćenje zemljišta, vandalizam posetilaca, uticaj razvoja turističke infrastrukture na
lokalnu ekologiju, itd., može naneti nepopravljivu štetu sredini, što neminovno vodi i
samouništenju turizma.
Vandalizam turističkih masa dobija sve veće razmere i utiče na degradaciju i
uništenje najvrednijih kulturno-istorijskih spomenika. O tome piše i "Time" (preneto u
"NIN"-u od 27.09.1987.): "U rimskom forumu, gde je Ciceron držao govore i gde je
Cezar ubijen, odvaljuju krišom komadiće mermera koje će poneti kući kao dragi
suvenir. Na trgu Sinjorija u Firenci, na kojem je spaljen Savanarola, obojili su nokte
na nogama kopije Mikelanđelovog Davida. Obilazeći atinski Partenon, gde su se stari
Grci molili boginji Atini, trpaju kamenje u svoje torbe da bi ga upotrebili kao teg za
hartiju. U istočnim Pirinejima, prikradaju se duž zidova katarskih zamkova, namerno
izbacujući kamenje iz ležišta da bi videli kako se kotrlja niz planinsku padinu. Kradu
sve što im dođe do ruke u seoskim crkvama, vade kockice iz podnih i zidnih mozaika,
odsecaju noseve statuama. Zatim, da bi bili sigurni da će biti očuvana uspomena na
njihov zločin, urezuju svoje ime u prastare zidine."
Navedene štete koje nastaju neposredno od ruku samih turista predstavljaju, ipak,
samo mali deo ukupnih negativnih efekata turizma na transformaciju prostora.
69
vozila, usidrene jahte i čamci, turisti koji se sunčaju na plaži) i dinamičko (vozila u
pokretu, jahte i čamci na plovidbi, turisti u šetnji, smučari na spustu, itd.).
Geološki oblici degradacije se retko pominju u literaturi, a uglavnom se odnose na
posledice sakupljanja minerala, stena, fosila, krađu i uništavanje pećinskog nakita i
slično. Pored toga, zabeleženi su i slučajevi pisanja grafita i grebanja po pećinskim
zidovima. Planinarenje utiče na degradaciju površine stena, na stvaranje abrazija,
pukotina i rupa u kamenu, ukoliko se radi o popularnim usponima koje planinari često
koriste. Ipak, ova vrsta degradacije prostora, ni po obimu ni po intenzitetu, nema još
uvek zabrinjavajuće razmere.
Prostorna redistribucija stanovništva. Razvoj turizma, atraktivnost receptivnog
prostora i mogućnost veće zarade nego u nekim drugim delatnostima, privlače radnu
snagu, ne samo iz nekih tradicionalnih privrednih sektora (poljoprivreda, zanatstvo),
već i iz drugih regija. Kada je reč o primorskim regijama to može dovesti do
postepene depopulacije zaleđa, uz istovremenu hiperkoncentraciju stanovništva na
obali. Kada se ovome dodaju još imućni penzioneri, kojima prija primorska klima i koji
se sve masovnije naseljavaju na obali (Florida, Azurna obala), kao i drugi ljudi koje
privlači život u turističkim regijama, onda je jasno da turistički prostori ne utiču samo
na privremenu koncentraciju turista, već i na povećanje broja stalnih stanovnika i
izmenu njegove prvobitne strukture (etničke, starosne, polne, obrazovne, itd.).
Banalizacija prostora, Tokom godina turističkog razvoja, prostor postepeno gubi svoj
prvobitni karakter i identitet i počinje da liči na bilo koji drugi. To je posledica
uniformizacije objekata i standardizacije opreme koji banalizuju pejzaž. Širenje tzv.
internacionalne arhitekture, velikih hotelskih lanaca, restorana za brzu ishranu i tome
slično, dovodi do toga da turistička mesta sve više gube svoj specifični vizuelni
identitet i profil i počinju da liče jedna na druge. Ovakvo gubljenje razlika i
homogenizacija prostora, povratno negativno deluju na razvoj turizma, jer bez
određene različitosti između emitivnih i receptivnih prostora nestaje i osnovni razlog
za putovanje. Odgovornost za banalizaciju prostora, ne snose samo investitori,
planeri, urbanisti i arhitekte, već i sami turisti koji, iako traže promenu, nisu spremni
da se odreknu komfora na koji su navikli kod kuće.
Imajući u vidu navedeno, može se zaključiti da turizam ima ambivalentan karakter,
odnosno da njegov razvoj povlači za sobom čitav niz paralelnih pozitivnih i negativnih
efekata. Zadatak istraživanja je da, na osnovu određenog sistema vrednosti, razdvoji
u posebne kategorije pozitivne i negativne uticaje turizma, odnosno da identifikuje i
popiše sve moguće pojedinačne efekte razvoja turizma na transformaciju prostora.
Ova klasifikacija potencijalnih efekata predstavlja veoma koristan instrument
prostornog planiranja, čiji je glavni cilj da maksimizira pozitivne efekte uz istovremeno
minimiziranje negativnih efekata turizma.
70
MARKETING I MENADŽMENT U TURIZMU
71
• značaj turizma za razvoj privrede i društva, koji uslovljava poseban interes
društva i države za razvoj turizma na svim nivoima.
Poslednjih decenija marketing koncepcija nalazi sve više primenu u sektoru usluga,
pa samim tim i u turizmu. Ovo je posebno značajno imajući u vidu turbulentnost na
turističkom tržištu i u okruženju, koje sve više potenciraju ex ante reagovanje na
promene. Kako ističe P. Kotler: «marketing koncept u sebi sadrži ključ za postizanje
ciljeva preduzeća koji su izvedeni iz potreba i želja ciljnih tržišta i isporuke željene
satisfakcije mnogo efektivnije i efikasnije od konkurenata".
Mnoge usluge zahtevaju lične interakcije između potrošača i zaposlenih u firmi. Ove
interakcije snažno utiču na potrošačke percepcije kvaliteta usluge.
Revidirani marketing mix za usluge obuhvata tri dodatna elementa (ljude, pojavne
oblike i proces). Ovih sedam elemenata trebalo bi biti srce mnogih marketing
programa uslužnih organizacija. Ignorisanje svakog od njih moglo bi bitno uticati na
uspeh ili neuspeh ukupnog programa.
75
unapređenja, odn. promocije turizma i to u uslovima kad nacionalna turistička
organizacija naplaćuje boravišnu naknadu od turista kao i članarina/naknada/taksa
koje plaćaju razni davaoci usluga na destinaciji. Međutim sve više je prisutna
činjenica da države smanjuju svoj deo finansiranja ove važne delatnosti te da su
nacionalne organizacije prisiljene tražiti finansiranje od privatnog sektora ili (najnovije)
iz svojih vlastitih komercijalnih prihoda. U svakom slučaju i u budućnosti će biti
neophodna potpora države i to na svim nivoima, te privatnog i javnog sektora koliko
radi samog turizma, to još više radi efekata turizma i njegovog uticaja na sve ostale
delatnosti, a posebno na imidž zemlje u svetu u turističkom, privrednom, političkom i
svakom drugom smislu. Posebna karakteristika rada nacionalne turističke
organizacije jest njena neutralnost prema svim davaocima usluga, a što je logično
kada se finansira iz državnog proračuna. Međutim, kad je privatni sektor uključen u
financiranje može se pojaviti problem zbog mogućeg značajnijeg uticaja privatnog/ih
finansijera u odnosu na ostale učesnike u finansiranju. Ipak, sasvim je izvesno da će
se struktura i način poslovanja, kao i finansiranje, nacionalnih turističkih organizacija,
morati menjati. S tog stajališta najveću odgovornost za uspeh destinacije snosit će
turistička organizacija i to na svojem nivou organizovanja, od gradske do nacionalne
organizacije.
Svoj početak djelovanja WTO beleži 1925. godine održavanjem kongresa („The
International Congress of Official Tourism Associations“) u Hagu. Posle drugog
svetskog rata je promenjen naziv u The International Union of Official Tourism
Organisations (IUOTO) sa sedištem u Ženevi. IUOTO je bila nevladina organizacija
sa najviše 109 članica – nacionalnih turističkih organizacija i 88 pridruženih članova iz
privatnog i javnog sektora. Velikim rastom turizma šezdesetih godina pojavila se
potreba za efikasnijim praćenjem tog razvoja pa su IUOTO članovi 1967. godine
zatražili transformaciju Kongresa u međuvladino telo koje će se na svetskom nivou
baviti problematikom turizma i sarađivati sa ostalim organizacijama, posebno onima
iz sastava UN-a kao što su Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNESCO. Na
Generalnoj skupštini UN 1969. godine prihvaćena je rezolucija, a 1974. godine
ratificirale su WTO sve zemlje čije su nacionalne turističke organizacije bile članice
IUOTO-a. Prva generalna skupština WTO-a je održana u Madridu u maju 1975.
godine. Na poziv španske vlade koja je ustupila poslovni prostor u Madridu,
Sekretarijat WTO je započeo s radom početkom 1976. godine. Od 2003. godine je
transformisana u specijaliziranu agenciju UN-a čime je potvrđena njena vodeća uloga
u vođenju međunarodnog turizma.
76
WTO danas broji ukupno 141 zemlju-članicu, i 7 udruženih članova predstavnika
određenih teritorija, te oko 350 pridruženih članica koje predstavljaju privatni sektor,
obrazovne institucije, turistička udruženja i lokalne turističke uprave. Organi WTO-a
su:
• Komisija za program,
• Komisija za budžet i financije,
• Komisija za statistiku i makroekonomsku analizu,
• Komisija za tržište i promociju,
• Komisija za održivi razvoj turizma,
• Komisija podrške kvaliteti,
• Komisija za edukaciju,
• WTO Business veće i
• Svetsko veće za etički kodeks u turizmu.
Sekretarijat vodi Generalni sekretar koji nadgleda rad glavnog ureda u Madridu.
Skupa sa svojim zamjenikom odgovara za primenu programa u korist članova.
77
Globalni etički kodeks za turizam je izrađen na bazi velikog broja dokumenata UN-a,
a sastoji se od osnovnih načela na kojima bi se trebao temeljiti savremeni turizam. Pri
tom naglasak je na održivom razvoju, uzimajući u obzir njegove socijalne, privredne i
ekološke dimenzije. U 10 članova Kodeks utvrđuje prava i obaveze svih sudionika
turističkog procesa i naglašava ulogu turizma u boljem razumevanju među ljudima što
doprinosi miru u svetu. Takođe ističe pravo svih ljudi na putovanja i slobodu kretanja.
TSA je dokument koji definiše metodologiju izračuna ekonomskog uticaja turizma na
ukupnu privredu. Danas već 163 države primjenjuju metodologiju TSA u evaluaciji
turističke delatnosti u zemlji i konačno mogu upoređivati svoje rezultate.
78
Svetsko turističko tržište je u poslednje tri dekade doživelo veliki rast, ali i velike
promene u raspodeli turističkog prometa gledajući regije i pojedinačne zemlje: Od
1970. godine pa sve do danas, svetski turistički promet se povećao gotovo pet puta,
dok je deset vodećih turističkih destinacija bitno smanjilo svoje učešće (sa 65% u
1970. na 47% u 2004.). Samim tim, broj interesantnih turističkih destinacija raste iz
godine u godinu. U narednim godinama se i dalje očekuje trend smanjenja udela
tradicionalnih turističkih zemalja u korist novih destinacija.
U skladu s takvim prognozama sve diversifikovanijeg razvoja svetskog turizma,
Svetska turistička organizacija (WTO) je definisala 8 ključnih faktora koji treba da se
ispune za ulazak nove destinacije na svetsku turističku mapu. Reč je o sledećim
faktorima:
Osim ovih ključnih faktora, WTO predviđa i najveće izazove povezane s razvojem
turizma, a s kojima će se, u sledećim decenijama, morati da se suoče ne samo
tradicionalno najveće turističke destinacije, već i nove, dolazeće, destinacije. Reč je o
sledećim izazovima:
Takođe se očekuju i novi standardi i tržišne činjenice bez kojih više nije moguće igrati
u globalnoj turističkoj industriji. To bi bili:
80
• Povećana diversifikacija destinacija i proizvoda.
• Značajne demografske promene (starija populacija, promene u sastavu
porodice,
• Povećana migracija stanovništva
• Povećan broj individualnih putovanja (samostalno organizovanih).
• Nove prilike za budući turizam u "low cost“ avio kompanijama i Internetu
(fleksibilnost i transparentnost
• Upotreba vikend kuća ("2nd homes") u komercijalne svrhe
Neće biti lako zadovoljiti takvog turistu, jer će osnovo pravilo biti omogućiti mu
maksimalni kvalitet u smislu slobode da u organizovanom prostoru omogući i kreira
sebi očekivani turistički doživljaj. U tom smislu ključne reči koje će to omogućiti su:
ANIMACIJA U TURIZMU
POJAM ANIMACIJE
Proces animacije ima izvorište u filozofskim učenjima. Sam termin anima potiče iz
latinskog jezika i znači duša, a reč i princip animation je iz francuskog i označava
moralni i intelektualni život, hrabrost, duh. Ali, takođe, pojam se odnosi i na ljudsku
akciju, na stvaralaštvo, na animiranje (oduševljenje), sredine, ulice od nekog
govornika. To znači da pojedinci ili grupe mogu da animiraju, da podstaknu na akciju
druge pojedince i šire grupe na određene aktivnosti. To znači da je moguće u raznim
područjima ljudskih delatnosti i društvenog života organizovati grupe animatora koji bi
imali zadatak da podstiču ljude na prihvatanje i upražnjavanje pojedinih aktivnosti za
koje se proceni da su korisne za pojedince ili društvo.
83
• oslobađanje mogućnosti svakog čoveka u cilju slobodnog i stvaralačkog
izražavanja sopstvene ličnosti putem umetnosti, nauke, proizvodnog ili
društvenog rada itd.;
• podsticanje i omogućavanje prihvatanja kulturnih (umetničkih, naučnih i
drugih) ostvarenja i vrednosti, svoje i prethodnih generacija, njihovo
razumevanje, uživanje u njima; naravno vrednosti sopstvene, nacionalne
kulture i vrednosti drugih kultura i civilizacija koje čine zajedničku kulturnu
baštinu čovečanstva;
• suočavanje čoveka sa problemima savremenog društva u kome živi i
razvijanje svesti o potrebi kritičkog mišljenja i odlučivanja u svim oblastima
društvenog života, te njegovog učešća - aktivnog i stvaralačkog u društvenom
i kulturnom životu zajendice" .
ANIMACIJA U TURIZMU
Polazeći od prethodnih postavki o animaciji uopšte, i animaciji u kulturi kao
najrazvijenijem obliku, potrebno je ukazati i na pojam i ciljeve animacije u turizmu.
Najviše je o animaciji u turizmu pisao i nju proučavao Kripendorf, nama svima dobro
poznati naučnik, a osim njega i socijalni psiholozi i sociolozi slobodnog vremena, kao
prof. A. Todorović, na primer. Zašto socijalni psiholozi? Zato što je animacija pre
svega komunikacija između ljudi, dakle pripada sferi socijalnih odnosa, ali kako utiče i
na psihu i ličnu aktivnost čoveka - ona zadire i u sferu psihologije. Turizam je najšire
gledano takođe komunikacija - komunikacija ljudi u prostoru sa različitim objektima,
pojavama, procesima; i dalje - turizam je i komuinikacija između ljudi u turističkoj
grupi, ali i između turista i domicilnog stanovništva. U tom smislu animacija kao
"relacijski odnos" ima vrlo dobro uporište u turizmu i tu je jako potrebna.
Još 1988. godine u svojoj knjizi "Animacija u turizmu", Radoslava Ravkin je iznela
razultate Naučnog odseka za turizam iz Starnberga, koje je sprovedeno u Poreču, i
po kojima se jasno uočava velika popularnost sportsko-rekreativnih sadržaja u
Poreču. Čak 65,18% turista se izjasnilo da upravo sportsko-rekreativne aktivnosti
imaju odlučujući uticaj na izbor turističke destinacije. Pri tome kao najznačajniji motiv
traženja sportsko-rekreativnih aktivnosti nije čisto bavljenje sportom, kao takvim,
nego želja za društvom, zabavom i razonodom u toku rekreativnih aktivnosti. Ovim se
samo potvrđuje konstatacija da otuđenom urbanizovanom čoveku je sport, zabava i
igra značajan cilj turističkih putovanja. Međutim, takođe je važno istaći da su se isti
turisti velikom većinom odlučili da im je odlučujuće za uključivanje u ponuđene
aktivnosti, ne samo postojanje fizičkih (prostornih) uslova, nego potreba za
opuštenim druženjem. Tu se dalje potvrđuje socio-psihološki aspekt animacije, koji
upravo animaciju podiže na nivo neophodnosti i odlučujućim faktorom uspešnosti
realizacije turističkih programa.
86
87
III DEO - OBLICI TURIZMA
88
NAJRAZVIJENIJI SAVREMENI OBLICI
TURIZMA
Važno je istaći da je retko koji oblik turizma toliko „čist“ kao forma ispoljavanja, te da
ga je lako identifikovati. U praksi se najčešće različiti oblici turizma prepliću, dodiruju,
bilo na jednoj destinaciji ili u programima, ili u potrebama samih turista.
89
ruralni, nautički, gradski, kongresni ili MICE, svaki sa svojim različitim formama i
podoblicima.
KULTURNI TURIZAM
Kultura je jedan od činilaca turističke privrede i to onog dela koji počiva na kulturnim
vrednostima, ili dobrima kao motivima turističkih putovanja. U razvijenim turističkim
privredama, poput Francuske, Italije, Španije, V. Britanije, prihodi od turista kojima je
prvenstveni cilj upoznavanje sa kulturnim dobrima i kulturnim ostvarenjima, donose
znatne prihode koji prelaze trećinu ukupnih prihoda od turizma. Kultura je u tim
zemljama značajan izvozni faktor kojim se ostvaruje devizni prihod za zemlju.
Naravno, značaj ovakvih kulturnih kretanja u turizmu ne svodi se samo na devizni
prihod. Pozitivni efekti zalaze u sferu podizanja opšteg kulturnog nivoa,
uspostavljanja kulturnih međunacionalnih kontakata, širenje kulture i td. U našoj
zemlji su ekonomski efekti razvoja kulturnih turističkih kretanja skoro zanemarivi, a,
na žalost, teško ih je i evidentirati, što ne može biti posledica vrednosti naše kulturne
baštine, niti kulturnih ostvarenja, već verovatno pre, nedovoljnog angažovanja na tim
dimenzijama difuzije kulture. Ima li dovoljno osnova za jedan poseban oblik turizma
koji bi smo nazvali kulturnim turizmom i šta bi bila osnova za njegovo definisanje?
Da bi smo govorili o kulturnom turizmu moramo paralelno govoriti i o kulturi i o
turizmu. Kultura, kao najviši izraz čovekovog stvaranja, podrazumeva skup svih
materijalnih i duhovnih vrednosti koje su nastale kao posledica materijalno i duhovne
intervencije čoveka u prirodi, društvu, mišljenju. Kultura u užem smislu podrazumeva
sve oblike ljudskog izražavanja pomoću kojih čovek saopštava svoje iskustvo, ideje,
viđenje (Sociološki leksikon). Dakle, kultura su objekti, prostori, ljudi, aktivnosti koji
imaju svojstva da obogaćuju čovekovu ličnost, šire vidike, podižu opšti kulturni nivo,
razvijaju komunikacije. Svaki prostor u svakom vremenskom preseku je primio
određena kulturna dobra te poprimio specifična kulturna svojstva. Turizam takođe
podrazumeva objekte, prostore, ljude i aktivnosti. Turizam je skup odnosa i pojava
koje proizilaze iz boravka ljudi u mestima van njihovog stalnog mesta boravka. Ti
odnosi i pojave su rezultat čovekovih aktivnosti vezanih za posmatranje, doživljavanje
i kontaktiranje u prirodnim i socio-kulturnim prostorima.
Da bi smo došli do razjašnjenja pojma kulturnog turizma stavićemo u korelaciju pojam
kulture i pojam turizma. Mnogi elementi su zajednički. Ako iz turizma u ovom
posmatranju izdvojimo samo ljudskim radom stvorene vrednosti, zanemarimo
prirodne vrednosti, onda nam kao zajedničko ostaju prostori, objekti i pojave koje je
čovek stvarao i stvara i koje su odraz ljudskog stvaralaštva, ali i ljudskih
interesovanja. Ono što je bitno različito je mesto dešavanja. Kultura se u odnosu na
učesnike dešava svuda, u svim prostorima. Turizam, međutim, ne. Turizam se, u
odnosu na turiste dešava jedino van mesta stalnog boravka. Znači, kultura se dešava
svuda, ili bi tako trebalo da bude, a kulturni turizam, je sa aspekta turiste
pojednostavljeno rečeno - kultura van mesta njegovog boravka, pri čemu nije bitno da
90
li je ta kultura upriličena radi turizma ili je turista pridruženi član, posmatrač, onaj koji
doživljava, upoznaje, zašto da ne i učestvuje. Na osnovu ovoga možemo dati
objašnjenje pojma kulturnog turizma.
Kulturni turizam su svi oni odnosi i pojave koji nastaju iz aktivnosti kulture koje se
dešavaju u turističkom mestu ili prostoru radi turizma (kao osnovni sadržaj boravka
turista) ili kojima prisustvuju turisti tih mesta kao dopuna boravka nekog drugog oblika
turizma.
NAUTIČKI TURIZAM
Postoje brojne definicije i različiti terminološki pristupi, koji pokušavaju odrediti ovu
kompleksnu pojavu, koja iz dana u dan doživljava bitne promene i pomake, kako u
95
obeležju tako i u sadržaju i funkcijama, tako da je nautički turizam gotovo nemoguće
idealno svesti u okvire jedne definicije.
96
Simbol te borbe za prestiž je nesumnjivo "Titanic", čija je tragična sudbina postala
sinonim velikih pomorskih - pa i drugih katastrofi. Tehničkim napretkom putovanja
postaju sve češća, a menja se i struktura učesnika u putovanjima.
Kako je turizam u svetu delatnost, koja doživljava ekspanzivni, a neretko i
eksplozivni, razvojni trend, tako ga prati i nautički turizam, kao njegov bitni segment.
To se očituje kako na morima i priobalju, tako i na unutrašnjim vodama, kao što su
velike reke, jezera i plovni kanali. Ovo samo po sebi predstavlja svojevrsnu najavu da
će mnoga odredišta, koja su do sada važila isključivo kao tipična "kontinentalna" sve
više biti poznata kao receptivna područja nautičkog turizma.
1. U odnosu na boravak:
na turiste koji celi raspoloživi i određeni boravak provode na plovnoj jedinici na
jednom mjestu (turističkoj luci ili nekom prirodnom skloništu (zaliv, uvala i sl.)
na turiste, koji se koriste kombinovanim boravkom, delom u nautičko-turističkoj luci, a
delom u plovidbi (izletu u dalju ili bližu okolinu)
Na nautičke turiste koji dotiču pojedine turističke objekte radi snabdijevanja, obilaska
znatiželje i td.
Na nautičke turiste koji kopnenim saobraćajnicama svoja plovila prevoze ili vuku
cestom, čineći tako kombinaciju između "klasičnog" motorizovanog turiste i korisnika
usluga nautičko-turističkih objekata.
97
Objekti u nautičkom turizmu čine osnov nautičko-turističke ponude, koja se može
posmatrati sa više stajališta i to sa aspekta nastajanja - postajanja:
Prirodne delatnosti (resursi mora i obale, uvale, pejzaži, kulturne znamenitosti i sl)
Prirodna bogatstva na moru i u moru, jezerima i rekama,
Izgrađeni objekti; turističke luke, plovne jedinice, brodogradilišta, servisi, hotelski,
trgovački, uslužni i ostali kapaciteti iz domena drugih ekonomskih delatnosti, tehnička
opremljenost, saobraćajna infrastruktura i dr.
• mobilni
• kupališni
• plovidbeni
• boravišni, stacionirani, nautički kamping
• sportski, zimovališni, izletnički, ribolovni, zdravstveni itd.
98
Sa aspekta sudelovanja, obima i plovidbenog akvatorijuma, nautički turizam se može
podijeliti na:
99
Na osnovu prethodnog, može se izvući definicija objekta nautičkog turizma: pod
objektom nautičkog turizma mogu se podrazumevati oni prostori duž obala zatvorenih
voda (reka i kanala) koji uređenošću i opremljenošću prostora objektima, opremom i
uslugama obezbeđuju funkcionisanje nautičkog turizma i zadovoljenje osnovnih i
dopunskih turističkih potreba nautičara.
Pod objektima nautičkog turizma se dakle smatra više vrsta i kategorija objekata u
zavisnosti da li zadovoljavaju sve (primarne i sekundarne) potrebe turista ili samo
neke od potreba. Po složenosti, obuhvatnosti i značaju, u literaturi, zakonima i
pravilnicima (koji su autorima bili dostupni) najčešće se izdvajaju sledeće vrste i
kategorije objekata nautičkog turizma:
Privezište - je posebno izgrađen obalni prostor uređen za prihvat i privez plovila, ali
koji ne predstavlja deo marine ili pristaništa sa direktnim pešačkim pristupom do
plovila.
Kako su objekti nautičkog turizma složeni i sadržajni, pre svega zbog složenosti
turističkih potreba, to je i lociranje, kao i prostorni razmeštaj nautičkih centara vrlo
bitan faktor u ukupnoj organizaciji nautičkog turizma.
100
RAZVIJENOST NAUTIČKOG TURIZMA
Nautički turizam je jedan od najstarijih oblika turizma, a razvijao se pod snažnim
uticajem tehničko-tehnoloških mogućnosti plovidbe na morima i okeanima. U lokalnim
okvirima plovidba je uvek bila sastavni deo života ljudi uz obalu – okeana, mora,
jezera ili reke. Ako tako posmatramo uslovljenost nautičkog turizma onda je i jasno
zašto je nautički turizam, više nego bilo koji oscilirao od veoma popularnog i
masovnog oblika (u vreme kada su prekookeanski brodovi bili jedino moguće
prevozno sredstvo između Evrope i Amerike), a tako slabo razvijen kada su bili ratovi,
ili još izraženije kada su se pojavili avioni. Na lokalnom nivou, odnosno u kopnenom
nautičkom turizmu oscilacije su bile posledica zasićenosti turista za klasičnim
načinima provođenja godišnjih odmora i veće zainteresovanosti ljudi za novim
atraktivnijim sadržajima.
U našoj zemlji nautički turizam je stalno potencijalni oblik turizma koji ima
perspektive, prirodne uslove naročito u Vojvodini. Vojvodina ima dobre prirodne
uslove za razvoj nautičkog turizma – reke Dunav, Tisa, brojni kanali sa mogućnošću
plovidbe, atraktivnu i pristupačnu obalu, međutim ne postoje potrebni objekti i oprema
za zaustavljanje i pružanje neophodnih uslova za plovidbu nautičkih turista. U toj
101
situaciji današnji nautički turizam u Vojvodini se svodi na zaustavljanje velikih stranih
brodova u Beogradu i Novom Sadu (gde se putnicima pružaju mogućnosti obilaska
gradova i skoro ničeg drugog). Osim toga brojni su vlasnici privatnih malih plovnih
objekata koji u lokalu plove Dunavom, Tisom i kanalima u rekreativne svrhe i u cilju
uživanja, jer ni za kvalitetan duži odmor na vodi ne postoje uslovi.
SPORTSKI TURIZAM
Kako je napretkom društva turizam doživljavao bum (20. vek), slično se dešavalo i sa
sportom jer da bi čovek upražnjavao sport potrebno je da ima relativno bezbedan
život (kao osnovno da ima normalnu ishranu ili da mu neko drugi to obezbedi) i
dovoljno slobodnog vremena (ako se sportom ne bavi profesionalno). Od šezdesetih
godina 20. veka sport je postao tema velikog međunarodnog interesovanja, privlačeći
značajnu pažnju medija, novac, brojne učesnike kao i politički interes. U
međuvremenu, turizam - sa više miliona učesnika (početkom 21. veka oko 700
miliona stranih turista) i milijardama zarađenih dolara (oko 550 milijardi) - postao je
vodeća i najbrže rastuća svetska privredna grana. Zbog toga nije iznenađujuće da
postoji uska veza između sporta i turizma. Kao dve komplementarne grane, one su
postajale sve više unosne i kulturološki uticajne. Masovni sportski događaji se
održavaju širom sveta i na taj način privlačile turiste i povećavaju prihod. Uzmimo kao
primer Njujorški maraton, na kome od oko 28.000 učesnika, a više od 12.000 nije iz
SAD. Turizam u svetskom bruto dohotku učestvuje sa 10-11%, a od toga oko 2%
otpada na sportski turizam.
Pošto savremeni turisti traže sve više aktivnosti, logično je da i različite sportske
discipline sve češće postaju predmet njihovog interesovanja. Aktivnosti mogu
poboljšati kvalitet ljudskog života, ali i zdravstveno stanje pojedinaca, grupa i naroda.
Organizam čoveka efikasnije se oporavlja, ako su u periodu odmora zamorenog tela
angažovani mišići i/ili organi koji tokom ljudske aktivnosti nisu bili opterećeni.
Brojne sportske aktivnosti šire se po svim kontinentima, pa se često "susreću" sa
domaćim i stranim turistima "savremenim nomadima", a sve češće postaju razlog
putovanja. Izuzetno veliki broj ljudi upražnjava ili prati sport, a mnogi idu na odmor
koji ima sportski ili sportsko-rekreativni karakter. Jedan broj poslovnih ljudi na svojim
putovanjima takođe učestvuje u sportskim aktivnostima. Sa sve većim udelom sporta
u turizmu, došlo je i do pokretanja časopisa "Sportski turizam", koji od 1993. godine
objavljuje Međunarodni odbor za sportski turizam.
Mada je Viktor Balk, otac modernog švedskog sporta, još 1887. godine pisao o
turizmu u sportu, ipak je tek krajem 20. veka došlo do preciznijeg definisanja.
102
poslovnih razloga, a za koje je neophodan odlazak iz mesta stalnog boravka ili radne
sredine.
Sportski turisti mogu biti aktivni i pasivni. Aktivni sportski turisti idu na sportske
odmore gde je sport glavni razlog putovanja (odmori sa jednom sportskom aktivnosti,
odmori sa više sportskih aktivnosti - biciklizam, zimski sportovi, vodeni sportovi,
jahanje, kriket, golf, pešačenje, avanturistički sportovi, sportski kampovi, klupski
odmori - Klub Mediteran, itd.) ili na odmore gde je sportska aktivnost sporedan
segment odmora (šetnje, narodne igre, plivanje, fitnes, gimnastika, itd.) Sportski
odmori mogu podrazumevati (1) slučajno učešće u organizovanim sportovima i (2)
pojedinačne sportske aktivnosti na odmoru. U ovu kategoriju pasivnih turista
najčešće se ubrajaju posmatrači znalci (na periodičnim događajima - Olimpijade,
Svetska prvenstva..., povremena - neki turniri i takmičenja koja se stalno dešavaju u
istim mestima - teniski turnir u Vimbldonu...), itd i slučajni posmatrači.
Za aktivne sportiste, trenere, zvaničnike klubova, ali i za sportske lekare, koji putuju
van mesta boravka duže od 24 časa, može se reći da su aktivni sportski turisti tokom
svog radnog vremena. Novinari ili drugi poslovni ljudi, koji tokom svoga putovanja
posmatraju sportska dešavanja, može se reći da su pasivni učesnici.
Olimpijske igre u antičkoj Grčkoj mogu se smatrati za početke sportskog turizma, jer
se zbog njih, iz čitavog tadašnjeg grčkog sveta putovalo u Olimpiju, trajale su pet
dana, okupljale su i preko 40.000 lica, a od 4. veka pre nove ere za potrebe
Olimpijade grade se i hoteli. Kroz Srednji vek sportsko-turistički karakter imali su
viteški turniri, a da bi olakšao putovanje i višestruko prelaženje granica Ričard II uvodi
putnu dozvolu (1388), koja se može smatrati pretečom današnjeg pasoša. Pored
jahanja, mačevanja, streličarstva i lova, u 17. i 18. veku često se putuje u banje, gde
su se upražnjavale razne aktivnosti, a sa azijskog istoka u Evropu stižu i borilačke
veštine. Devetnaesti vek donosi brojne tehnološke pronalaske i usavršavanje ranijih,
a za razvoj putovanja posebno je značajan razvoj železnice i automobila, te uvođenje
parobrodskih linija (prva 1840. između V. Britanije i SAD - trajala 15 dana). Sve veći
zamah sporta, lakše i brže putovanje, doveli su do organizovanja modernih
Olimpijskih igara (Atina 1896.), koje postaju najznačajniji sportski događaj, ali i
manifestacija koja okuplja i veliki broj turista. Na ovim igrama učestvovalo je 311
sportista (svi muškarci) iz 13 zemalja. Poslednje letnje Olimpijske igre održane
takođe u Atini 2004. godine (201 zemlja učesnica), na borilištima je posmatralo oko
3,5 miliona ljudi, i preko televizijskih prenosa još oko četiri milijarde. U njihovoj
pripremi učestvovalo je oko 160.000 volontera, a na samim igrama bilo je oko 15.500
takmičara, a čak oko 21.500 novinara. Ove brojke ukazuju na veliki značaj sporta,
posebno činjenice da privlači milionski auditorijum. Veliki broj zemalja iz kojih dolaze
sportisti, novinari i direktni posmatrači, kako na letnjim, tako i na zimskim Olimpijskim
igrama, te na Svetskim prvenstvima u fudbalu i drugim takmičenjima, posledica je i
opšteg ekonomskog napretka sveta, ali i demokratizacije društva, te i izmene o
vrednosnim stavovima. Dolazi do“sportifikacije“ društva, odnosno može se reći da u
savremenom društvu, u kome sve više dominiraju uslužne delatnosti, sve izraženije
je dokoličenje i hedonizam, a sport i sportske vrednosti imaju sve veći društveni
103
uticaj. Sve očiglednije je da se sve više sporta koristi za ciljeve izvan samoga sporta,
odnosno dolazi do sportifikacije sporta (rezultat po svaku cenu ne birajući sredstva
doping, finansijske malverzacije itd). Kao suprotan trend javlja se desportifikacija
sporta, posebno kroz pokret "sport za sve", gde se veći značaj dobija učestvovanje u
odnosu na vrhunske rezultate.
Pojedine regije i gradovi, koji su dospeli u velike razvojne probleme zbog propadanja
industrije, uvideli su da, sportski turizam može biti pokretač napretka. U tom cilju su
obnovili starije objekte i izgradili nove, ali i uz bolje rukovođenje i upravljanje, te
104
obezbeđivanjem sponzorstva i donacija, uspeli da dobiju organizaciju velikih
sportskih događaja. Sve to donelo je nova radna mesta, veću zaradu, mogućnosti za
brojne sportske aktivnosti, organizovanje brojnih klubova, postizanje značajnih
rezultata, uspešniji regionalni razvoj itd. Najbolji primeri za navedeno su engleski
gradovi Šefild i Birmingem, te Barselona sa organizovanjem Olimpijade 1992. godine,
Lilehamer u Norveškoj sa Zimskom Olimpijadom itd.
Sportski turizam, kao deo ukupnog turizma, može imati značajno negativno dejstvo
na prirodno okruženje, te se i u ovoj oblasti mora voditi računa o održivom razvoju,
odnosno o preduzimanju raznih mera radi očuvanja prirodnih resursa.
Da bi razvoj sportskog turizma imao što manje negativnih aspekata, veoma su važna
pitanja rukovođenja i upravljanja ovom delatnošću. Upravljanje i politika rukovođenja
sportskim turizmom mora uzimati u obzir:
105
RAZVIJENSOT I OBLICI SPORTSKOG TURIZMA
Prema pokazateljima Svetske turističke organizacije iz godine u godinu raste broj
turista koji na svoja putovanja kreću pre svega iz razloga aktiviranja uspavanog
organizma. Paralelno sa razvojem svesti o potrebi kontinuiranog bavljenja fizičkim
aktivnostima kao jednog od najznačajnijih faktora za zdravlje i kvalitet življenja, raste i
interesovanje turista za onim programima i destinacijama koje pružaju mogućnosti za
rekreativne aktivnosti. Prema poslednjim pokazateljima WTO najveći trend porasta
broja turista upravo imaju svi oblici aktivnog turizma i kulturnog turizma, a pregled
destinacija nam pokazuje da praktično sve destinacije u svim krajevima sveta sada
se trude da turistima omoguće uslove za aktivnim odmorom u najrazličitijim
sredinama. Upravo u zavisnosti od uslova sredine ili objekata za aktivni odmor danas
se pojavljuje čitav niz podoblika turizma ili formi ispoljavanja sadržaja aktivnog
boravka. Ipak možemo reći da Kanada i severna Evropa prednjače u uslovima i
programima koje nude, pa i po ostvarenim efektima od sportskog turizma.
U našoj zemlji sportski, kao i mnogi drugi oblici turizma polako uzima zalet. Verovatno
je trenutno najpopularniji rafting na Tari. Ali i na planinama – Zlatibor, Kopaonik,
manje n adrugim, se pojavljuje čitav niz sportskih i rekreativnih aktivnosti koji privlači
sve veći broj turista na ove planine.
106
SEOSKI TURIZAM
Turizam je postao svetska pojava, a zbog svog ubrzanog razvoja, 21. veku može
postati jedna od vodećih grana privrede. Promenjene su navike i motivacije
putovanja. Umesto klasičnog, tzv. "sunčano turizma", mnogi biraju "pitomi", "zeleni"
turizam. Iz gradova sve veći broj ljudi "beži" u unutrašnjost. Ako prelistamo stručnu
literaturu o seoskom turizmu, ovo nam se nameće kao zaključak skoro u celoj Evropi.
• lokalna inicijativa,
• lokalni menadžment,
• tradicionalna roba regije,
• vezanost za predeo i
• lokalna kultura.
Razvoj seoskog turizma mora biti u skladu sa drugim oblastima i mora postati deo
integrisanog modela razvoja regija i ruralnih područja. Ako se lokalni razvoj bazira
isključivo na seoskom turizmu, nedostatak ravnoteže može da koči proces razvoja.
Zato seoski turizam nije "lek za sve bolesti" i ne daje jedinstvene rešenje za raznolike
ekonomske i društvene probleme svih regija. Ovakvim pristupom, seoski turizam
omogućuje opstanak poljoprivrede i razvoj seoskog načina života sadašnjim
stanovnicima, a i budućim naraštajima.
Kao i mnoge druge oblike turizma tako je i ruralni turizam teško definisati jer ima
razvijene forme, različite oblike i pojave. Pojmovi "seoski turizam", "agroturizam",
„etnoturizam“ i "ekoturizam" zahtevaju objašnjenje, jer se u literaturi različito koriste, a
u suštini predstavljaju različite oblike turizma. Radi jasnijeg definisanja bitno je
prepoznati koji su to obavezni elementi i pojave, odnosno koji je to skup „odnosa i
pojava“ koji su neophodan uslov da bi neki oblik turizma bio – seoski, ruralni. U teoriji
se uglavnom ocrtavaju dve velike grupe pojava na bazi kojih se razlikuju dva
najsličnija pojma, a to su seoski i agro (ili agri) turizam.
108
ljudi mora se podržavati, jer to pomaže jačanju solidarnosti i svesti o društvenom
zajedništvu.
Pored navedenih osnovnih principa, potrebno je navesti još jednu važnu činjenicu da
seoski turizam obuhvata brojne učesnike (lica zadužena za funkcionisanje turističke
destinacija, domaćini koji nude svoje proizvode (prirodne i kulturne), korisnici usluga
u seoskom turizmu. Svi oni zajedno su taj značajni faktor u razvoju. Osnovni
atraktivni faktori koji seoski turizam čine specifičnim i interesantnim na savremenom
turističkom tržištu su:
• seoski ambijent,
• seoski život,
• tradicija,
• nostalgija,
• gostoljubivost i toplina,
• različitost i autentičnost.
Ljudi su veoma značajan faktor razvoja svih usluga. Bez ljudi nije moguće osmisliti,
ponuditi, a ni realizovati uslugu. Može se istovremeno postaviti pitanje - zašto baš
ljudi i zašto baš u seoskom turizmu su ljudi najznačajniji faktor razvoja? Osnovni
atraktivni faktori koji seoski turizam čine specifičnim i interesantnim na savremenom
turističkom tržištu su: seoski ambijent, seoski život, tradicija i nostalgija, gostoljubivost
i toplina, različitost i autentičnost. Dakle, seoski turizam se ne može zasnivati na
ponudi savremenih objekata, moderno uređenih vrtova, pejzaža niti jednostavno
očuvanih prirodnih ili kulturnih prostora? Ukoliko bi seoski turizam bio oslobođen ili
nedovoljno obogaćen životom komunikacijom, on bi se mogao poistovetiti sa eko-
turizmom ili kulturnim turizmom koji su u nekim osnovnim formama još uvek mogući i
bez komunikacije sa ljudima (obilasci rezervata prirode, "foto-safari" ili obilasci
kulturnih znamenitosti). U domenu ponude i realizacije seoskog turizma važno je
imati na umu da ljudi koji nude uslugu u seoskom turizmu, su i sami akteri, oni su i
sadržaj boravka prodavci. Ti ljudi, seoska domaćinstva su dakle u dvostrukoj ulozi i
kao takvi moraju biti stimulisani za rad u seoskom turizmu.
110
Prema Rezoluciji o razvoju kulturnog turizma (ICOMOS,1998.) u koji se ubraja i
seoski turizam, razvoj turizma u tradicionalnim i očuvanim prostorima mora se bazirati
na aktivnom učešću lokalne zajednice, ne samo u pružanju usluga, nego pre svega i
u podeli koristi i dobiti od razvoja turizma.
Prevedeno na seoski turizam to bi značilo da seosko domaćinstvo, da bi pre svega
bilo zainteresovano da se prilagodi, osposobi i opremi za razvoj turizma mora da
shvati, a kasnije i da oseti koristi od toga razvoja (društvene, ekonomske). Tek ako
zaista ima koristi seosko domaćinstvo će imati želje i volje da ulaže u razvoj sela,
seoskog turizma te da se, koliko je to potrebno, prilagodi potrebama savremene
ponude u turizmu. U tom smislu biće spremno da bude i proizvođač, i pružalac
usluge i prodavač, i animator. Za izvršenje tako složenog, ali dostupnog cilja korisno
je seoskim domaćinstvima ponuditi dodatno obrazovanje i obuku koja bi im
omogućila upoznavanje sa zadacima, ali i prednostima i koristima koje mogu ima od
kvalitetnog razvoja turizma.
111
regulative izvora finansijskih sredstava i institucija koje igraju ulogu u tom
procesu, kao osnovna znanja o funkcionisanju tog procesa.
Krajnji cilj svih obuka (tečajeva, razgovora, radionica i sl.) bi trebao da bude da svi
potencijalni akteri od lokalnih organa vlasti do seoske domaćice, spoznaju vrednosti
koje razvoj seoskog turizma može imati za njihovu regiju, kao i da spoznaju korist (ali
i eventualne loše posledice) koje razvoj seoskog turizma može doneti. To sve u cilju
svesnog razvoja seoskog turizma, koji ne sme biti stihijan, neplanski niti sporadičan,
nego planiran, kontrolisan i kontinuiran.
Seoski turizam u značajnoj meri doprinosi čitavom nizu korisnih delatnost bilo da su
ekonomske, kulturne ili društvene prirode. Prostor i ljudi u kombinaciji su nerazdvojiva
osnova razvoja seoskog turizma iz čije interakcije nastaje turistički proizvod, čijom
prodajom na turističkom tržištu nastaju mnogi pozitivni efekti od kojih da spomenemo
samo najznačajnije: održavanje stanovništva i postojećih radni mesta na selu,
otvaranje novih radnih mesta, mogućnosti dopunskog rada, stvaranje materijalnih
pretpostavki za razvoj sela. Značajni su i neki društveni efekti, kao što su: stvaranje
zadovoljstva kod lokalnog stanovništva o značaju u društvenom razvoju o sopstvenim
vrednostima i td. U cilju postizanja boljih rezultata a time i efekata, razvoju seoskog
turizma je važno primenjivati marketing koncepciju, kao koncepciju koja se zasniva
na brizi o zadovoljenju ljudskih potreba, u kojoj je uloga ljudskog faktora primarna. Svi
ljudi, učesnici u seoskom turizmu moraju biti permanentno informisani i edukovani u
cilju obostrane satisfakcije i postizanja boljih rezultata uključujući tu i turiste.
EKO TURIZAM
Međutim, očuvane prirodne sredine je sve manje kako zbog čovekovih zahvata u
prirodi proisteklih iz potreba društveno-ekonomskog razvoja, tako i više zbog
neracionalnog i neodgovornog ponašanja ljudi koji korišćenje prirode i prirodnih
resursa ne usklađuju sa mogućnostima samoobnavljanja prirode i uspostavljanja
poremećene prirodne ravnoteže ili trajno narušavaju prirodne vrednosti.
Nekontrolisana, po obimu i vrstama, turistička i druga valorizacija prirode može
dovesti do negativnih posledica, koje u krajnjoj situaciji dovode i do trajne degradacije
prirode. Zbog toga, bar na prvi pogled, turistička kretanja koja obezbeđuju
zadovoljavanje osnovnih bioloških potreba čoveka za kretanjem, posebno u prirodi,
112
predstavljaju po prirodu potencijalno degradirajući faktor. To se isto odnosi i na
zaštićene delove prirode kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode, ukoliko
njihovo korišćenje nije planski usmereno i usklađeno sa potrebama zaštite u prvom
planu.
Postavlja se ipak, pitanje u kojoj su meri zaštićeni delovi prirode u funkciji turističke
valorizacije? Ukoliko jesu, u kojoj meri, sa kakvim posledicama i da li u principu, i pod
kojim uslovima, ovakvi i slični prostori mogu biti u funkciji turizma.
Tokom godina takođe je postalo jasno da postoje neki problemi koji treba u
potpunosti razmotriti u okviru eko-turizma, kao što su:
Dakle, eko-turizam nije samo biti i disati u prirodi. Eko-turizam podrazumeva različite
oblike boravka u prirodi, istraživanja, aktivnosti, posmatranja i uživanja u pticama
(bird-watching), posmatrači oblaka, jesenjeg lišća (leaf watching tourism), eko-fisch
turizam i mnogi drugi oblici i različite aktivnosti koje ne remete prirodu i procese u
njoj, a omogućavaju savremenom gradskom čoveku da se sa njom upozna.
115
• pokretanje uzornih preduzetništava (npr.: program lekovitog bilja program
pčelarstva).
Imajući u vidu prostorne faktore koji su specifični za jednu određenu lokaciju (na
osnovu spiska postojećih i potencijalnih resursa koji treba primenjivati), otvaraju se
mogućnosti za određivanje:
Kod turističkih projekata razvoja koji treba da se ostvare na svim ruralnim i prostorima
koji su pod zaštitom kao izuzetne vrednosti, pažnju treba obratiti na dve vrste
vrednosti koje predstavljaju prag:
116
• s jedne strane, na krajnju vrednost minimalne "vitalnosti" prostora (odnosno,
onaj prag ispod kojeg lokalne inicijative nisu dovoljne da bi turizam pokrenuo
razvoj privrede i oživljavanje društvenog života);
• s druge strane, na "turistički prag" koji se ne sme prekoračiti (treba zaobići
degradaciju nivoa koja može da se pojavi usled prenatrpanosti prirodnih i
kulturnih lokaliteta i usled pada kvaliteta objekata i pruženih usluga, što je
rezultat preterane turističke potrošnje i osećanja mesnog stanovništva da ih
stranci "preplavljuju").
Upravo na svim ovim elementima počivaju i neki novi, do sada ne pominjani oblici
turizma, kao što su: volonterski, omladinski-edukativni turizam, koji su sve masovniji
poslednjih godina sa porastom svesti kod mladih da moraju preuzeti inicijativu u
očuvanju, zaštiti i unapređenju svih prirodnih i stvorenih vrednosti, kako bi ih sačuvali
za buduća pokolenja, ali kako bi u njima i uživali već za svog života. U ove oblike
spadaju i edukativni kampovi, radionice, razmene i susreti mladih, razni oblici
razmene kulturnih navika, stavova i mišljenja.
U prvoj široj podeli turizma na njegove segmente ili sektore, zdravstveni turizam je, u
podeli prema motivaciji, svrstan u rekreativni turizam. Ako uzmemo da je motiv
promene stalnog mesta boravka u funkciji zdravstvene zaštite, bez obzira da li je
preventivnog, terapeutskog ili rehabilitacijskog karaktera, prihvatljiva je i definicija
koju je dao Kaspar:
Međutim, u ovoj definiciji se ne spominje prirodni lekoviti faktor kao bitna komponenta
zdravstvenog turizma. Povećanjem svesnosti ljudi o značenju zdravlja, svi su izgledi
da će on u skoroj budućnosti ponovo zauzeti primat, bez obzira da li je reč o
preventivi, rehabilitaciji ili kurativi. Mnogi autori koji su istraživali zdravstveni turizam
isticali su "...da je to "granično područje medicine i turizma", ili "zajedničko suradno
područje zdravstva i turizma", što ukazuje na njegovo stalno isticano dvojstvo
(dihotomiju). Izražava se to i "dvostrukom perspektivom turizma i javnog zdravstva",
ili pitanjem: "gdje počinje zdravstveni, a gdje turistički deo ovog dijela
gospodarstva?"" (Hitrec, 1997). Zbog toga se često kod subjekata koji se bave
problematikom banja i klimatskih mesta javlja dilema šta u njihovom razvoju treba da
ima prioritet, turizam ili medicina. U suštini ovo je lažna dilema pošto kvalitetan razvoj
svakog banjskog i klimatskog mesta treba da prati paralelna dinamika razvoja i
medicinskog i turističkog sektora i kao takav, treba da predstavlja jedinstvenu
ponudu.
U našoj zemlji, kao i u većini zemalja i to ne samo u onima bivšeg socijalističkog
uređenja, bila je reč pretežno o "dotiranim gostima", tj. onima čije su troškove lečenja
i boravka u celini ili delomično refundirali fondovi socijalnog osiguranja. Ti gosti, u
stvari bolesnici, smatrani su samo potrošačima spomenutih fondova, boraveći u
bolničkim i sličnim ustanovama, koristili su usluge tradicionalnog termalizma, uz
striktan medicinski nadzor, nakon operativnih zahvata kao posledica bolesti, nesreća
i sl. Ovaj dobro poznati problem uočen je u mnogim zemljama gde se sve više
sužavaju prava osiguranika, a oni upućuju na vlastito finansiranje, odnosno
angažovanje drugih izvora (privatno ili dodatno bolesničko osiguranje i sl.).
118
Od ostalih specifičnosti zdravstvenog turizma često se spominje njegova
"komplementarnost", u smislu dobrodošle kompenzacije "vansezonskih rupa" u
poslovanju, s obzirom da se rado koristi upravo vansezonski period boravka podižući
tako prosečnu popunjenost kapaciteta. Osim toga, ta vrsta turizma je dosta zahtevna
u pogledu specijalne (medicinske) infrastrukture i kadrova, što nije slučaj u mnogim
drugim oblicima turističkih kretanja. U pravilu je reč i o vrlo skupim sadržajima:
nekretninama, tehničkim uređajima, opremi, a pogotovo, neophodni stručni kadrovi.
Zato je razumljivo da su usluge zdravstvenog turizma skupe i da se teško pokrivaju
efektivni troškovi, Čak i jednostavne reprodukcije.
POJAM WELLNESS-A
Prateći savremene trendove u turizmu, bitno je spomenuti i sve češće upotrebljavan
pojam wellness kao sastavni deo zdravstvenog turizma. Koncept wellnessa i wellnes
filozofije razvija američki doktor Halbert Dun 1959. godine, kada je prvi put pisao o
posebnom stanju zdravlja koji podrazumeva osećaj dobrostanja gde se čovek
posmatra kao jedinstvo tela, duše i uma, zavisni od svoje okoline. Dun je nazvao ovo
stanje ličnog zadovoljstva "high-level wellness". Brojne definicije wellness-a
američko-engleskog govornog područja sadrže određene zajedničke stavove:
119
ključna bitnost stila života,
samoodgovornost za svoje zdravlje,
multifaktoralni koreni zdravlja kao i
eksploatacija našeg potencijala za bolji kvalitet zdravlja.
Još je teže napraviti demarkaciju od strane ponude, jer različite zahteve može ispuniti
ista ustanova. Konkretno, zdravstvene institucije mogu prihvatiti kako pacijente tako i
wellness goste nudeći im slične usluge ili bar sličnu infrastrukturu, plus svoje znanje.
Ono što je značajno za wellness turizam je što nije sezonskog karaktera i što se
wellness ponuda ne odnosi samo na turizam već i na potrebe lokalnog stanovništva.
Kada se radi o turizmu možemo govoriti u wellness konceptu na nivou destinacije
koje su do sada bile poznati banjski centri (Baden-Baden, Karlove Vary) i o wellness
konceptu na nivou pojedinačnih objekata/hotela. Postoje dva tipa takvih hotela, to su
hoteli sa wellness komponentom koji poseduju određene sadržaje koji bi zadovoljili
taj segment turista i drugo je pravi wellness hotel koji je potpuno opredeljen isključivo
na ovaj segment turista.
Banjski turizam je vid turizma koji u Srbiji ima najdužu tradiciju. Banje i klimatska
mesta u Srbiji bili su poznati još u vreme Rimljana, koji su otkrili lekovitost voda i
klime Srbije.
Po broju pojava termomineralnih voda i njihovoj raznovrsnosti i po broju banja Srbija
je, srazmero svojoj površini, najbogatija u Evropi i jedna od bogatijih u svetu (Nikolić,
1999.). Banje bi trebalo da budu osovina razvoja kontinentalnog turizma, ali kod nas
to nisu. Zdravstveno turistička ponuda Srbije ne ispunjava zahteve savremenog
121
tržišta. Problem je veliki jaz između prirodnih resursa, budući da ima preko 300
termomineralnih izvora, i relativno skromne turističke ponude koja se na njima
zasniva. Drugi problem je i nizak kvalitet turističkih proizvoda.
Gubitak turističkog tržišta, koji je evidentan od 1990. godine u našoj zemlji, uzrokovan
je (između ostalog) neprepoznavanjem i neshvatanjem namene poslovanja, tj.
potreba potencijalnih potrošača. Promena poslovanja u smislu prerastanja
zdravstvenih centara u destinacije zdravstvenog turizma Srbije, postaje imperativ.
Ono što danas svojim sugrađanima nude evropski zdravstveno turistički centri moglo
bi se sažeti u:
• tradicionalnu balneo, talaso i klimatoterapiju,
• specijalne programe lečenja i rehabilitacije,
• programe zaštite i poboljšanja zdravlja.
• programe aktivnih odmora za ciljane grupe i cele porodice, te
• kulturološke, istorijske i zabavne programe, karakteristične određenoj lokaciji i
njenom okruženju.
122
Francuzima koji preferiraju domaću ponudu. Dok je udeo stranaca u francuskim
banjama gotovo simboličan (5%), u italijanskim je osetno viši (27%). Zanimljivo je da
dve trećine posetilaca banja u Evropi koristi vlastito vozilo, a jedna četvrtina dolazi
organizovano. (IT aranžmani). Italija nudi čak 430 mesta tog tipa, SR Njemačka 269,
a Francuska stotinjak. Iako je u Francuskoj srazmerno malo razvijena sklonost
odlazaka u banje (što nije slučaj u SR Njemačkoj i Italiji!), 12 najfrekventnijih lokaliteta
u toj zemlji postižu izuzetne poslovne rezultate (Dax, Aix-les-Bains, Amelie-les Bains i
dr.). Ta zemlja ima čak 1300 hotela u banjama od kojih su mnogi direktno povezani s
lečilištima delujući pretežno u toj funkciji. U Italiji, taj je broj još veći te prelazi 2200
hotela sa 70.000 zaposlenih. Obe ove zemlje imaju brojne centre za talasoterapiju
(Francuska čak 43!), kao odgovor na neprestano rastuću potražnju za ovom vrstom
tretmana i pratećih usluga. Ti centri, manje zavisni o subvencioniranoj klijenteli, mogu
se i "slobodnije" razvijati i lakše usvajati savremene ideje u zdravstvenom turizmu. A
jačanjem svesti o lekovitosti mora, rastu i šanse jednog novog pristupa, kao
svojevrsne marketinške filozofije ili strategije što se oslanja na savremenije
promišljanje nasleđenog profila banja i sličnih mjesta. Reč je o većoj diverzifikaciji
sadržaja ponude: medicinske, rekreacijske, sportske, kongresne. zabavne i druge, te
pored kurative, orijentaciji na preventivu. Animiraju se oni tržišni segmenti (npr.
seniori) čiji udeo u ukupnoj populaciji stalno raste, ali ne u cilju zadržavanja "imidža
destinacija za starce" (što je čest problem niza tradicionalnih banja), već nuđenja
raznovrsnijih i cenovno prihvatljivijih usluga višeg nivoa kvaliteta. (Cockerell, 1996).
Spektar banjskih mesta u Evropi je danas izuzetno bogat, ali se, ipak, mogu definisati
nekoliko osnovnih formi banjskih mesta, pri čemu treba istaći da one egzistiraju, u
najvećem broju slučajeva, kao njihova kombinacija.
LITERATURA
125