Professional Documents
Culture Documents
Papučki Staklari
Papučki Staklari
Tijekom 19. stoljeća iz seljačkih manufaktura nastaju nova poduzeća. Pretežno se osnivaju
staklane, što je razumljivo, s obzirom na bogatstvo papučkih šuma i mogućnost paljenja
pepeljike i pronalaženja bjelutka potrebnog pri izradi stakla. U drugoj polovici 19. stoljeća
područje Papuka bilo je poznato na europskom tržištu upravo po proizvodnji prvorazrednog
stakla u tamošnjim šumskim staklanama.
Staklane su se „selile“! Kad bi se jedan od energenata, potreban za dobivanje stakla, iscrpio,
staklari su osnivali staklane na mjestu gdje su opet imali potrebne zalihe za pravljenje stakla.
Staklane nastaju na Jankovcu, u Drenovcu, Dubokoj i Zvečevu, a radile su naizmjenično čitavo
19. stoljeće.
Kako bi dobili staklo potreban je pepeo bukovog drveta koji se dobivao „kuhanjem“ u
kotlovima i izlučivanjem istog te nastaje pepljika – potaša (kalijev karbonat), kvarcni pijesak
također je potreban za dobivanje stakla te karbonati tj. vapnenac čijim pečenjem se dobije
živo vapno.
STAKLANA NA JANKOVCU
Staklana u Zvečevu započela je s radom 1842. godine. Staklarski proizvodi bili su odlične
kvalitete o čemu je Virovitička županija izvijestila i Ugarsko namjesničko vijeće. Staklana je
1845. godine sudjelovala na Trećoj obrtničkoj izložbi u Beču gdje je izložila zidne svjetiljke,
kristalne čaše i druge luksuzne staklarske proizvode, a naročito je veliki uspjeh postigla
naročito s kristalnim lusterima koje je projektirao sam Joseph Lobmeyr. Iz Hondlovog pisma
banu Jelačiću saznajemo da je u staklani bilo zaposleno 400 radnika, a majstori su bili iz
Češke i Bavarske. Narednih godina staklana je povećala proizvodnju pa su uz strane radnike,
Čehe i Nijemce, zapošljavali i domaće radnike.
Staklanu je 1868. godine kupio Stelzig i Palme. Slijedeće godine staklana je radila s
rafinerijom u Steinschönau u Češkoj. U to se vrijeme staklarski proizvodi probijaju na svjetsko
tržište. Staklana u Zvečevu bila je od 1873. godine do 1893. godine u vlasništvu Franje E.
Palmea. Tvornica je uspješno izlagala 1873. godine na međunarodnoj izložbi u Beču gdje je za
izložene proizvode dobila medalju i diplomu. Na međunarodnoj izložbi u Philadelphiji 1876.
godine staklana je dobila priznanje za proizvode. Javnost je također bila vrlo zainteresirana
za rad ove tvornice pa je 1892. godine nastao vrlo zanimljiv izvještaj o njenom radu. Prema
tom izvještaju staklana je u ovo vrijeme imala 70 radnika koji su bili plaćeni po komadu. Ako
je zaposlenik loše radio, nije dobio plaću, a ako je imao više od 3% škarta, morao je platiti
odštetu za upropašteno staklo. Radnici su potjecali iz Štajerske, Češke i južne Mađarske, ali
su većinom rođeni u Zvečevu. Zaposlenik s vlastitom kućom dobivao je po jedno jutro
oranice i livade koju je otplaćivao radeći 15 dana godišnje uz dnevnu plaću od 20 novčića.
Tvornica je opskrbljivala radnike brašnom i drugim prehrambenim proizvodima. Pokraj
tvornice otvorena je škola za radničku djecu te poštanski ured. U tvornici su radili brusari,
rezbari, slikar i drugi majstori te dva majstora, jedan s 44 godine radnog staža, a drugi s 50
godina koji je još radio u staklani u Jankovcu. Osim staklane u Zvečevu, polovicom 19.
stoljeća na okolnom području današnjeg parka prirode radila je manufaktura stakla u
Dubokoj kod Velike koju je osnovao G. I. Trnka.