Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Jur Ni Jedna Na Svit Vila-Hanibal Lucic

    Uploaded by

    Ante Čagalj
    36 views1 page
    Jur Ni Jedna Na Svit Vila-hanibal Lucic

    Original Title

    Jur Ni Jedna Na Svit Vila-hanibal Lucic

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Jur Ni Jedna Na Svit Vila-hanibal Lucic

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    36 views1 page

    Jur Ni Jedna Na Svit Vila-Hanibal Lucic

    Uploaded by

    Ante Čagalj
    Jur Ni Jedna Na Svit Vila-hanibal Lucic

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 1

    Luis de Narvaez (1490-1547) Blažen tko joj bude garlit

    Hanibal Lucić (1485-1553 Garlo i vrat bil i gladak,


    Jur ni jedna na svit vila (Renesanasa) Srića ga će prem zagarlit,
    Živiti će život sladak,
    Jur nijedna na svit vila Žarko sunce neće harlit
    Lipotom se već ne slavi, Da mu pojde na zapadak.
    Jer je hvale sve skupila Garlo i vrat bil i gladak
    Vila kâ mi sarce travi. Blažen tko joj bude garlit.
    Ni će biti, ni je bila,
    Njoj takmena kâ se pravi. Lipo ti joj ustrepeću
    Lipotom se već ne slavi Parsi bilji sniga i mlika
    Jur nijedna na svit vila. Tere oči na nje meću
    Kî žalosti išću lika,
    Varhu njeje vedra čela Jer ne mogu slatkost veću
    Vridna ti se kruna vidi Umisliti dovik vika.
    Od kosice ku je splela Parsi bilji sniga i mlika
    Kojom zlatu ne zavidi, Lipo ti joj ustrepeću.
    Svakomu je radost vela
    Kad ju dobro razuvidi. Parsti joj su tanci, bili,
    Vridna ti se kruna vidi Obli, duzi, pravni, prosti,
    Varhu njeje vedra čela. Gdi bi zelen venčac vili
    Ali krunu od vridnosti,
    Obarve su tanke i čarne Koga ne bi prihinili
    Nad čarnima nad očima, Od lefanće da su kosti?
    Čarne oči kada svarne, Parsti joj su pravni, prosti,
    Človik tugu premda ima, Obli, duzi, tanci, bili.
    Tuga mu se sva odvarne
    Za vesel’je koje prima. Od svih gospoj ke su godi
    Nad čarnima nad očima Gospodšćina njoj se prosi,
    Obarve su tanke i čarne. Meju njimi jer kad hodi
    Toli lipo kip uznosi
    Kako polje premaliti Bi reć tančac da izvodi,
    Lišca joj se ružom diče, Tim se ona ne ponosi.
    Ruža nigdar prî na sviti Gospodšćina njoj se prosi
    Toli lipa ne izniče. Od svih gospoj ke su godi.
    Mladost će se pomamiti
    Kojano se za njom stiče.
    Lišca joj se ružom diče Grihota bi da se stara
    Kako polje premaliti. Ova lipost uzorita,
    Bože, kî si svim odzgara,
    Pri rumenih njeje usti’ Čin’ da bude stanovita,
    Ostao bi kuralj zada, Ne daj vrime da ju shara
    Zubići su drobni, gusti Do skončan’ja sega svita.
    Kako biser kî se sklada, Ova lipost uzorita
    Slatku ričcu kad izusti, Grihota bi da se stara.
    Bi reć mana s neba pada.
    Ostao bi kuralj zada Jur nijedna prdnu vila
    Pri rumenih njeje usti’. I njena lipost uzorita.
    Prdne ona, prdnuh ja,
    Nema više nikoga.

    You might also like