Izgubljene Duse Jovan Trivic

Jovan Trivić
Ispovijest izgubljenih duša

Jovan Trivić
Izdavač:
Grafid
Banjaluka
Za izdavača:
Branislav Mihajlovic
Recenzenti:
Mostarke N.V. i
Majda Spužić Karavdić
Urednik :
Dana Milekić
Grafička priprema i štampa:

Grafid d.o.o.
Banja Luka
Za štampariju:
Branislav Ivanković
Tiraž:
350 primjeraka
Jovan Trivić
Ispovijest
izgubljenih duša
Poslijeratne oluje i kiše
Banja Luka, 2019.

Posvećeno
dragoj Neni koja me odgoji da dušu imam,
familiji i prijateljima što mi snagu daše,
Kriškovcima, rodnom selu, što me iznjedriše,
Kiseljaku u kome srećno odrastoh,
Kalesiji gdje sam stolovao
a posebno Švedskoj
što je ovim sužnjima iz novele,
a i meni,
pomogla da rane bolujemo.
Nažalost, mlogi imaju svoje istine i u tuđe istine sumnjaju.
Ovo su mi pričali sužnji što krvariše
neđe i svađe u onoj našoj Bosni i Hercegovini
kad smo zavedeni jopet se zalećeli,
sebi grkljune vadili, po precima pljuvali,
sve ranjavali i đedovinu rasturali,
da bidne što ovđe nikad ne mere biti,
da se u Bosni samo jedna riba goji, raste i mloži se,
pa će jopet vrijeme proći
da vode bistre mirno proteku...
Mom narodu s ljubavlju!
28.juli 2017.
C.
Pred oluju
Dan je bio topao i sparan, omorina, neobična za ovo pod-

ručje, pritiskala je nemilice tako da ni klima u autu više nije
mogla da rashlađuje.
Alan se vraćao s posla vozeći poznatim putem, već poma-
lo i dosadnim, te tako stiže blizu stanice. Kao i uvijek, misli,
gonjene oporim sjećanjima, lutale su mu svukuda, a najvi-
še putevima blatnjave prošlosti, i tako se izgubi u nekoj sli-
jepoj ulici pa poče tumarati i tražiti izlaz kako da se natrag
izvuče.
Danas, kao rijetko kada, bio je nešto prezadovoljan samim
sobom i ovim danom. Posebno poslom na koji se uspješno
vratio poslije višenedjeljnog oporavljanja i đe je bio, još odra-
nije, dobro pri’vaćen.
Kao i dosad, i ovog puta mu je najviše pomog’o jedan naš
čovjek koji je ovđe doš’o i familiju zapatio prije mlogo godi-
na, kako sam kaže, u ono dobro Titovo vrijeme.
Kao i većina našije što su tada došli u Švedsku, idući trbu-
hom za kruhom, ali i da rodnoj zemlji pomognu, bio je vrije-
dan, odan, tolerantan, pametan i poslušan pa se ovđe dobro
snaš’o.
Doš’o je iz okoline Niša i još uvijek je govorio onim, Ala-
nu smiješnim, naglaskom koji nimalo nije sličan njegovom
bosanskom. Bio je ćutljiv i o svom životu je malo prič’o, ali
se odma’ moglo osjetit’ da je dobar čo’ek i da je i on neke
svoje tuge tugov’o.
7
Jovan Trivić
Alan je na poslu sazn’o da je Nišlija izgubio sina jedinca,

nesrećno zalutalog neđe tamo oko Knina, u toku ovog pošljed-
njeg bratoubilačkog rata, koji je jopet na tim našim vjetrome-
tinama suludo bukn’o i jopet krvlju Balkan dojio...
Nije, kao što bi mnogi, svoju nesreću pretvorio u pakost i
mržnju, već je zadrž’o onu plemenitost duše s kojom se rodio
i toliki gubitak objašnjav’o sudbinom.
Sin mlad, lud, asion, u pubertetu još, onako nezreo, obu-
zet dječačkim snovima da se dokazuje, da pobjeđuje, krenuo
u srce nevolje da nešto brani, da se igra rata, ali je na putu
tamo pogin’o i on i njegove sulude kolege, vršnjaci, dječa-
ci, svi porijeklom sa raznih strana širom tog suludog Balka-
na, prezasićeni dobrim životom i besposličarenjem ovđe kod
roditelja, pa krenuli da se heroje.
I eto, Bog nije ćio da poginu od metka, kog su tražili, već
se strovališe u neku duboku provaliju planinskih vrleti tamo
oko Knina đe autom sletješe u nekakvu dumaču, ne stigavši,
srećom, ni metak da ispale.
Otac dobi sliku kako mrtvi leže u slupanom autu i odma’
krene da mu tijelo preuzme, ali na nesreću, baš tada su tu krva-
ve borbe buknule te ga ni blizu sa tim imenom ne pustiše, a
sinovljevo tijelo tamo se raspade i nikad mu grob ne pronađe.
Žena mu, jedna kršna Albanka, katolikinja, poslije uzaludnog
traganja za tijelom jedinca svoga i sama u tuzi presvisnu, pa
Vladanko osta sȃm da samuje. Iako pravi partijac, redovno je
nedjeljom ženi na grobu svijeću palio đe je i sinovljevu sli-
ku ukles’o, ali već dugo nije plako’... kao da je sve suze neđe
tamo daleko rasuo.
Hvala bogu, tješio se, što nije stig’o da dušu ogriješi, kad
je već Bog tako odredio, pa mor’o da nestane.
8
Nije pit’o, ali je Alan toga bio svjestan, da je djelimično

naslućiv’o kako je i Alan tako neđe nesrećno zalut’o u oganj
i nije na vrijeme nest’o, već se spržio i sada uzaludno poku-
šava spržotine da zaliječi, a ne more ni da nestane. Znao je da
se rane jopet i jopet otvaraju, ”što boli i ubija, ali smrt neće”.
Vladanko je odgajan u ono vrijeme kad ime samo nije mlo-
go značilo, i srećom po Alana, u njemu je vidio dušu izgublje-
nog sina i zdušno mu pomag’o da se svaki put pridigne kad
bi u očaju jopet zalut’o u one lavirinte ratne prošlosti i tonuo
u blatna sjećanja.
Tolerisao je njegove izostanke zbog liječenja i samo bi mu
meko rekao:
„Dečko, dođi kad smogneš!”
Može se reći da su i svi ostali bili zadovoljni š njim, i kao
sa čo'jekom i kao sa radnikom, jer kad je radio, panično se
poslu predav’o da one oluje u glavi pritulji. Na žalost, sjeća-
nja je bilo previše te bi često jopet zaglavio natrag na psihi-
jatriju da se sa sjećanjima bori. Jer, uvijek je nješto košmare
’ranilo i ponovo uzburkalo oblake i oluje u ratom skrhanoj
duši pa se, jadan, lako gubio i lako tonuo iza nekih teško
dokučivih bedema.
Porijeklo
Alan je Bosanac, iz mješovitog braka, za koji prije niko

nije mnogo hajao, sve dok ne dođoše ona nesrećna previra-
nja. Otac Šokac, Bosanac, a mati Muslimanka. Odrastao je u
pitomom dijelu čaršije gdje su svi jedni druge u dušu znali i
jednako se poštovali te je rastao u čestitom okruženju, obasut
ljubavlju i toplinom.
9
Jovan Trivić
U ono dobro vrijeme svi su u odgoju djece pomagali, ne

samo roditelji, već i komšije, cijeli sokak i čaršija, a i šire.
Ako bi nešto nevaljalo učinio, komšija ili neki stariji amidža
bi te za uši povukao ili ti šamarčinu opalio, pa se ti puši. A
bilo je i obraza, pa si se više stidio nego bojao. Pa de, uradi
nješto glupo što bi ćio kada su svuda oči koje te vide, a uši
naćulene da te čuju.
Ipak, najviše su ga pazile, ljubavlju obasipale i o njegovom
odgoju se otimale, osim njegove majke Esme, još tri veoma
dobre žene.
Baba Janja, očeva mati, čestita i blaga omalena ženica, već
odavno starica, veliki vjernik, katolik, a govorila je za sebe
da je Bosanka, Šokica i nikad se nije ni sjetila da bi mogla i
Hrvatica biti. Muž, iako je pola rata bio u partizanima i neku
medalju dobio, poslije rata nije se najbolje snaš’o, pa se,
jadan, patio. Nije šćio da se zaslugama ovajdi k’o neki
drugi, već je k’o pravi partizan naredbe sluš’o, pa je tako,
ko i ćaća što mu je bio, u rudnik dop’o, a na kraju u rudniku
i pogin’o. Istina, radio je kao poslovođa, ali je jopet kući
garav dolazio. Ubrzo se, kao i svi rudari, i on propio te zbog
toga, a i zbog ratnih rana, lošeg je zdravlja bio, ali se nije
rano Bogu prestavio zbog bolesti već, k’o i ćaća mu, u
rudniku strada kada ga ćumur zdrobi i nju prežalosnu samu
sa Pericom, jedincem sinom, ostavi.
Ona nikad nije radila. Iako je samo poslijeratni tečaj imala
i ono nauke što je kao dijete u crkvi učila, ipak je bila pisme-
na. Pismenija od mlogih što su u školu išli, jer znala je i
lijepo pisati i nekakve priče sastavljati. Redovno je novine
čitala te bi mužu, za života, vijesti ukratko prepričavala pa
je tako i sama bila u toku svih događanja.
10
A tek kakve je samo njima djeci priče znala pričati, priče

što je njoj još njena baka pričala, takve fine priče da noćima
djeca nisu htjela spavati samo da bi im ona još jednu, pa još
jednu priču, k’o ono iz „1001 noći”, pričala i pričala. I zbog
toga su je k'o Boga voljeli.
Nije radila jer je Marko bio čvrst u tome da on, k’o i ćaća
što mu je bio, može ženu svojim radom koštijerati. Prije su se
kako-tako prometali sa njegovom platom i invalidninom, ali
kad Marko pogibe, bi prvo neizmjerna žalos’, jer je još neko-
liko rudara š njim izginulo. Dođoše ljudi odozgo iz republič-
ke vlade, iz komiteta, pa heroji, ratni drugovi njegovi koji su
sada visoko stolovali. Bila vatrogasna pleh-muzika, sva dje-
ca iz škole pozvana i sa zastavicama trobojkama sa petokra-
kom kraj puta poređana, pa kolege radnici, pa kamarati ruda-
ri, sugrađani, komšije i na kraju rodbina. Ej, kakva sahrana,
duga povorka, pleh-muzika, te govori, a onda tri plotuna
11
Jovan Trivić
opališe, plotuni golubove poplašiše te se i nebom klepet kri-

la orio... Više ih je na njegovoj sahrani bilo nego na mitingu
kad je Tito dolazio.
Višednevna žalost i ne prođe, a oni dobiše i njegovu pen-
ziju i invalidninu i otpremninu, pa odma’ i bolji stan, a Perica
dobi stipendiju da studira šta ’oće. Pa baš su se lijepo prome-
tali i mogli su šta ’oš da imaju, ali su uvijek ostali isti, skro-
mni i darežljivi. Nisu na sebe rasipali, ali su rado tad i vavijek
poslije druge pomagali.
Bez obzira na njegovo partijstvo, Baba Janja je sve vrije-
me, iako pomalo krijući se, u crkvu kao i prije išla. Ali kad
Marko umrije, isprva da mu grob redovno dvori, a poslije iz
navike, skoro da se na groblje i preselila.
I eto tako, skoro svaki bogovjetni dan je na groblje dola-
zila i u tu nji’ovu crkvu svraćala da se Bogu pomoli i svije-
ću bar da zapali za svog Marka iako je Marko na svom gro-
bu umjesto krsta petokraku im’o. Srećom, iako su joj i sin i
snaja isto veliki partijci bili, nisu joj smetali, ali su je samo
molili da to ne telali.
„Reci: „Idem na groblje da Markov grob obiđem“, i to je
dovoljno. Ne telali, pobogu, o svijećama i crkvi za jednog
onak’og partijca k’o što nam je ćaća bio“, govorili su joj.
I ona je nastavila skoro svakodnevno da posjećuje tu sta-
ru gradsku crkvu, koja stoji tamo ko zna otkada ne smetajući
nikom, uzdižući se visoko i uljepšavajući krajolik pored sta-
rog, odvajkada tu smještenog šokačkog groblja, gdje su njeni,
od kada se pamti, sahranjivani, a kažu da je čak i grob nekog
starog bosanskog plemića što je ’vuda stolov’o, tu pokraj crkve
nađen.
Fra Jure, mjesni fratar, tu je doš’o kao mlad prije ohoho
godina, još dok je crkva grkokatolička bila, stario i š njom i
12
sa mlogo još takvih vjernika, uglavnom žena, jer su muškarci

ili bili u partiji ili u kafani, a u crkvu bi zaginuli kad se neko
krsti, vjenča ili umre, pa i tada uglavnom da se sretnu i napiju.
Nena Salihovica
Nena, majčina mati, koju su svi, pa i oni, zvali Salihovi-

ca, živjela je tu sasvim blizu njih. Poslije prerane smrti svog
Saliha, živjela je od pemzije, k’o domaćica, skučenim živo-
tom hanume unutar stare, odvajkada, kuće Efendića i velikog
dvorišta sa ašlamama, dunjama i jorgovanom. Ono redovno
kahvenisanje sa jaranicama postepeno je utihlo jer su se jedna
za drugom na ahiret preseljavale, ali nju Allah zbog nečega
nije šćeo da pozove te se užilavila čekajući.
S vremenom je izlaske skroz smanjila. Njeno životare-
nje se svelo na ponjeki odlazak na kahvenisanje preživjelim
komšinicama i jaranicama ili odlasku kod ćerke na kahvu i
da joj djecu pričuva, dok su bili mlađi. Rijetko bi se u džami-
ji pojavljivala, ali je kući redovno klanjala sve vaktove i na
jedan mekan, topao i nenametljiv, ali ubjedljiv način prenosila
dio svog znanja iz Kurana na djecu kad su joj bila povjerava-
na. (Mika je znao više ajeta iz Kurana što im je Nena kazi-
vala nego onije pravoslavnih molitvi, što mu je čiča Anđelko
silom pokušavao u glavu da utuvi.) U zadnje vrijeme i nije
niđe izlazila, već se vrtila po dvorištu i uglavnom se njoj išlo
na kahvu, pite, baklave i svakojake druge đakonije.
Bila je čuvena po tome što je voljela i znala dobro da kuva
i to ni u dubokoj starosti nije zaboravila. Za tren oka, dok se
gosti raskomote i šerbe popiju, pita bi bila gotova. E, onda
kahva. A njena kahva, e, to ti je bilo, da se ne mere uporediti
13
Jovan Trivić
ni š čim. Svak je tako prič’o. Da li zbog one bunarske vode iz

avlije, ili što je imala poseban pržun koji joj je još od svekrve
ost’o, ili je imala čarobne ruke? Govorili su:
„Moram otići Salihovici samo još jedan srk njene kahve
da usrknem i rahatlukom da se poslužim.“
14
Elza i Mirkovi
Treća važna i draga žena bila je Kleopatrina majka, Sloven-

ka Elza. Udata za Bosanca, pravoslavca, iz onije gore gudura
prema Drini, svog druga sa Omladinske radne akcije u Nišu.
Bili su nekoliko puta zajedno, u isti dan za udarnike progla-
šeni, kraj jarbola stajali i zastavu, uz pjesmu i himnu „’Ej,
Sloveni“, ponosno u povečerje spuštali. I tu je neraskidiva
ljubav pala. Ništa ih više, vala, nije moglo spriječiti da se
uzmu i nastane ovdje u centru rudarske Bosne đe su svi bili
dobro došli.
Elza je od malena bila aktivista te se i ovdje čitavo vrijeme
politikom bavila, a dugo se i o muževljevoj familiji brinula, te
baš nikad nije imala vremena za kuću i djecu. Zato su joj svi
pomagali u svemu, a najviše da joj djecu napaze.
Imala je dva sina, vršnjake Esminih sinova koje su obje
jednako dojile, kako koje zatraži i kako je koja sisa pri ruci.
Njeni su češće Alanovu mamu dojili, jer bi Elza bila ili na
službenom putu ili gore u selu kod bolesnog svekra.
Dvije godine poslije Mike, parnjaka (vršnjaka) Alanovog,
dobi Elza ćerku Sreteniju, koju su zbog ljepote iz milošta od
malena Kleopatra prozvali. Otkad se rodila, pa i tokom cije-
log života, za njenu ljubav i pažnju svi su se otimali. Čim bi
je upoznali, svi su joj na koljena padali, jer sve je tako čudno
osvajala svojim izgledom, pogledom, osmijehom, glasom,
dahom i korakom. Sve je na njoj bilo tanano, ljupko i pre-
krasno.
Stric Anđelko bio je najvažnija muška ličnost u njihovom
životu, više nego očevi, koji su uvijek imali svoga posla. Čika
Anđelko, od njih jedva malo stariji, bio je uvijek š njima.
15
Jovan Trivić
Doš’o je da se školuje kod svog brata, Kleopatrinog oca

Mirka, čim im je mati umrla, a otac, jado, što od samoće, što
od žalosti, posve se propio. Elza i mama tada još nisu svoje
djece imale pa su Anđelka, siroče jedno, toliko razmazile da
se amidža Mirko ljutio:
„Kvarite ga i nikad od njega čo’ek neće postati.“
Kad su djeca počela dolazili na svijet i odrastati, čiča Anđel-
ko je bio tu, pazio, pomagao, vaspitavao i bdio nad njima. On
i brat mu Mirko su govorili još uvijek ono po seljački, a Elza
jopet po slovenački navijala i to nikad nisu promijenili, ali
djeca su čisto bosanski zborila.
Tu je Anđelko osnovnu školu završio, pa poslije i za kono-
bara. Radio je po hotelima i kafanama, snalazio se. Ali sve
slobodno vrijeme bio je š njima, dječurlijom.
Čika Anđelko bi vavijek im’o vremena da se š njima poi-
gra, da ih vodi tamo-amo i da ih brani, ako zatreba. Poslije
ih nije trebalo ni braniti. Dovoljno da se zna da je Anđelko
njihov amidža i niko nije smio ni da ih pipne, ma ni poprije-
ko da pogleda.
Živjeli su u istoj kući, prizemljuši, udarnički sagrađenoj
zgradi, sa dva stana. Stanovali su vrata do vrata, a ispred se
prostirala velika neograđena avlija đe su se djeca slobodno
igrala, a bome i odrasli predveče loptu ćerali.
U istoj mahali, tu sasvim blizu, stanovaše Baka Janja i Nena
Salihovica tako da su se bar jednoč svakodnevno viđali. I sva-
kodnevno bi išle jedna do druge, ili da ostave dječurliju ili da
ih poslije posla uzmu, ili su ih samo onako sa sobom vukle
da se poigraju pod nadzorom dok one kahvenišu.
Poslije su tu u blizini i čiča Anđelku mali stan našli, da
se ne izgubi, a on u stanu slabo da je koju noć prespav’o jer
je više volio da se gužva kod Mirkovih ili bi tu š njima k’o i
16
prije ostaj’o i u Alanovom krevetu spav’o, premda je najviše

volio da leži na podu.
(Pobožnost nas zbunjuje, ohrabruje i plaši)
Dok su i Alanovi i Kleopatrini roditelji bili komunisti, atei-

sti, starice su još uvijek vjerovale i trudile se da ono malo saču-
vanog vjerskog znanja djeci prenesu, dok još ’oće da slušaju.
Tako su Baba Janja i Nena Salihovica, svaka na svoj način,
Alanu dosta religioznog odgoja usadile, ali i zbunjivale ga, jer
se uvijek pitao, koji je sad to Bog pravi. I te duhovne zbrke
od malena su ga stalno bacakale i tamo, i amo i to ga cijelim
putem kroz odrastanje pratilo, kasnije kroz ratne vihore, pa i
sada. I taj dio u njemu nikad nije sazrio, jer niko od njih nije
znao onako učeno da mu objasni: ima, nema, đe budu, koji je
od njia važniji, đe duše idu i šta pošlje.
Kad je jednom sa Baba Janjom u njenu crkvu iš’o, toliko
je bio zanesen muzikom koja se iz samih duvara čula, dok
je neko u nešto svirao, valjda da bi anđeli uz to igrali, jer
ostali su sasvim mirno sjedili, pobožno ili tužno, teško mu
je bilo razaznati. Priča fra Jure mu se i nije baš dopala. Iako
je ’nako melodičan i meden glas imao, Alanu se činilo da ih
cijelo vrijeme za nješto grdi i opominje, a bome i prijeti.
Pri povratku kući, kad su malo zastali, Baku Janju je zaoz-
biljno upit’o zašto ona u crkvu ide i zašto se toliko Bogu moli.
„Molim se da bi’ Bogu bila bliže!“- odgovorila je smire-
no i ubjedljivo Baba, ali on to nije mog'o da s’vati ni tako
jednostavno da pri’vati pa je nastavio čačkati.
17
Jovan Trivić
„Kako bliže, zašto bliže? Je l’ Bog neđe daleko ili neđe

vođe kod nas, u našoj crkvi, ili tu neđe blizu, pa mu se pri-
mičeš?“
Baba je ćutala, a on nastavi:
„Baba, Baba, znaš li ti zasigurno đe bude Bog? Jesi li ga i
ti, Baba, srela i vidjela neđe ili to samo vide popovi?“
Baba zbunjeno zaćuta, časkom vertunom lice obrisa, pa
pogleda pored njega neđe tamo daleko, smišljajući da ne pogri-
ješi.
„Bog je svuda, sine! On i njegovi anđeli su svuđe oko nas.
Bog ne da da se vidi, ali se osjeti. Evo, vidi ždrak koji udišeš.
Ne vidiš ga, al’ ne mereš brez njega. Jedva ga osjetiš, al’ kad
se gušiti počneš, tad saznaš da ga trebaš. Ždraka svuđe okolo
ima đe nam treba i brez ždraka se nemere biti, ne mereš da
dišeš brez njega. I Bog je tako vođe i svađe, pa i u nama
samima. Mi na njeg’ i zaboravimo, al’ kad nas nevolja stre-
18
fi, tad se sjetimo i na sav glas Boga prizivamo i molimo se:

Bože pomozi! Bože oprosti!, a kad nam je dobro, onda se
Boga i ne sjetimo“, završi Baba ponosno svoje predavanje i
činilo joj se da ni fra Jure ne bi bolje objasnio, te
prezadovoljna sama svojom predikom, poljubi ga toplo u
kosu, valjda da bi ga pobrkala, bojeći se daljih preozbiljnih
pitanja da ne pređe u bogohuljenje.
„A zašto se mama i tata ne mole? I oni ždrak udišu!“ –
nastavi on tvrdoglavo: „Je l’, oni nisu dobri kad se Bogu ne
mole da mu i oni bliže budu? Eto, oni su tvoja djeca, što im
ti Baba, k’o majka to ne narediš?“
„E, čedo moje!“ – zbuni se Baba Janja: „Oni su moji, ali
oni Bogu pripadaju. Oni su Božja djeca, čedo moje. Oni su
Božji k’o i ti, k’o i mi svi što se molimo, kao i oni što se ne
mole, što neuki čekaju Božju kaznu. Nama roditeljima, srce
babino, Bog nam je vas djecu dao samo da vas podignemo i
usmjeravamo pravim Božjim putem.“
„Je l’ to, bako, znači da oni nisu dobri i da idu nepravim
putem?“ – zaintačio se Alan da išćera zeca na čistac.
„Dobri su oni, čedo moje. I predobri, da im Bog da svako
dobro“, prekriži se baba na brzinu: „Možda su, onakvi kakvi
jesu, i bliži Bogu nego mlogi drugi iako u bogomoljke ne
idu. Ali Bog to zna i valjda tako ’oće. On je za njia neki
drugi put odredio. Oni su dobri i čestiti i na drugi način
Bogu služe. Bog je tako odredio da mu služe na svoj
način“, pronađe Baba konačno zadovljavajući odgovor.
Baba čudno zaćuta i neke je molitve mrmljala pa Alan
sačeka dok ona ne dodade:
„A ja se, čedo moje, molim za sve vas.“
„I za mene?“ – upita Alan srećan zbog njenog žrtvovanja.
19
Jovan Trivić
„I za tebe, sine, i za njia ostale i za sve druge što ne mogu

ili ne znaju da se sami mole.“
„I za mamu?“ – nastavlja Alan s pitanjima da se i za mamu
osigura.
„Svakako, čedo moje, i za snahu Esmu. Sreća je da je ona
jedno tako dobro čeljade i iz tako dobre kuće, pa iako je Musli-
manka, nije mi se uopšte teško za nju moliti. Za takve dobre
duše nije se teško moliti i sevapa dobiti.“
„Baba, Baba, znaš li ti, koji je Bog bolji, tvoj ili Nenin?“
Baba se skameni, zagrcnu se, pa malo korakom zastade, teš-
ko zatečena tako jako ozbiljnim pitanjem, a reklo bi se i malo
prestravljena. Pa nakon što se časak smišljala, odgovori mu sa
nekim patetičnim, i svečanim, nekako prenaglašenim glasom,
valjda da nikad ne zaboravi, ili da više ne sumnja i ne pita:
„Bog je jedan, čedo moje! Jedan je Stvoritelj. Mi se istom
Bogu molimo, srećo moja, samo na različite načine!“
Alan odahnu iako nije sve razumio, ali ne znade šta bi sve
još pitao od svega što mu se glavom vrtilo, a nešto ga tad i
pomete pa je već mislio na druge stvari, ali ta su mu se pita-
nja stalno u glavu vraćala.
(Svevišnji je Stvoritelj, a Stvoritelj je jedan i svuđe je)
Jednom, malo kasnije, osam godina je im’o, kad je njega i

Miku čika Anđelko na neki zbor u svoje selo vodio, na neku
proslavu i slavu crkvenu, pa su bili u njegovoj crkvi na moli-
tvi, u jednom velikom starom manastiru. Gradili ga Kotroma-
nići prije neg’ Turci dođoše. Manastir bio mlogo puta paljen
i jopet obnavljan od strane drugije plemića. Čak su ga i jed-
ni Turci palili, a drugi jopet obnavljali i tako se stalno oko
20
tog namastira vuklo i tuklo, ali vavijek Bogu molilo, čak i na

zgarištu. Bogami, tako nam čiča Anđelko prič’o, kuneći se.
Alan se radovao što je eto, napokon, bio i u jednoj pra-
voj pravcatoj pravoslavnoj crkvi, i to u namastiru sa velikač-
kim zvonicima, oltarom i slikama nekije ljudi što nas visoko
odozgo sa duvara preozbiljno mjerkaju. E, imaće Babi i Neni
svašta da priča, a i djeci na meraji da je bio na jednoj pravoj
pravcatoj pravoslavnoj molitvi i pričesti.
Mlogo se naroda sabralo k’o na utakmici, ali svi mirni, tihi
i pobožno ćute. I svi stoje, nije k’o kod Babe đe su fine klu-
pe pa mo’š lijepo sjest’i odmarati se do mile volje. Ovdje svi
stoje i ne mogu zaspat’ stojeći te oš-neš, moraš popa slušat’
iako te noge zabole.
Oduševljav’o se i kad stari kaluđer svojim toplim baršuna-
stim glasom zapjeva, a oni ga ortaci iza njega kontraju nekim
trubećim grlenim glasom, pa se i crkva ori bolje nego na pri-
redbi, jer se pjesma uz odjeke onih visokih duvara ne samo
orila, već su akordi zvučali čudnom ljepotom tonova k’o kad
na moru talase slušaš kad ono malo bura zaduva. Pjesma ih
je sve u srce kosnula, ali su svi do jednog ćuteći mirno stajali
i bez aplauza slušali.
Iz zanosa ga trže i od ljepote odvoji, a bome mu bi i smi-
ješno, kad popa poče onom dimilicom mlatarati i nešto reci-
tovati. Stari pop mu se baš svidio. Onako bradat, duge sijede
brade, a ćelav k’o ćasa, sa nekom dobrotom u licu, baš mu je
sveto izgled’o.
Kad se ona sva priredba završi i dobiše ono parče somuna
umočeno u neko kiselo šerbe, krenuše kao i drugi na meraju
da oda’nu.
Čika Anđelko sačeka i osta zadnji, pa priđe popu da se
pozdravi i pobožno ga u ruku poljubi, pa natjera i njega i Miku
21
Jovan Trivić
da to isto urade, da ruku cjelivaju. Alan drhtavo pri’vati kalu-

đerovu ispruženu ruku, poljubi je i ne učini mu se baš previ-
še sveta, već sasvim obična staračka smežurana ruka. Onda
smognu snage, ne ispuštajući ruku, da ga onako dječje rado-
znalo upita:
„Je l’ čiko, kom ti Bogu služiš? Babinom ili Neninom?“
Anđelko ga mlatnu šakom po glavi.
„Srpskom Bogu, magarčino!“ – šapnu mu čika Anđelko
posramljen.
„A zar ima i srpski Bog?“ – ne dade se Alan pomesti.
Čika Anđelku bi neprijatno, pa bi ga tu najrađe prebio, ali
stari kaluđer ga rukom smiri, pa čučnu da se sa Alanom visi-
nom izjednači i poče mu objašnjavati:
„Stvoritelj je jedan, sine, ali mi sveštenici smo narod podi-
jelili da bi svak svoje podanike imao.“
„Zašto?“ – zaintači se Alan u želji da mu se to konačno
pojasni.
Kaluđer ga u nedoumici potapša blago po kosi i duboko
uzdahne:
„Nemoj, sine, džaba da satireš tu svoju pametnu glavicu.
Ja sam ostario pretačući to u mislima, čitajući knjige i knji-
ge, pričajući i pričajući, diskutujući i diskutujući... i ne stigoh
niđe. I ko zna koliko još Stvoritelj treba da nam pošalje zna-
kova, knjiga i proroka pa da se u pamet djenemo.
Pogleda Alana svojim prodornim pogledom u one njegove
duboke dječje oči, pa odluta neđe mislima na časak i kao da
mu oblak obrazom preleti.
„E, jadan ti sine“, sasvim tiho uzdahom prošapta, „sudbi-
na ti nije baš naklonjena i kroz život ćeš teško da propatiš.“
„Zašto?“ – upita Alan osjećajući da nešto baš neće biti u
redu. Šćede nastavit’ da pita šta je to sudbina i svašta još od
22
prije što mu nije bilo jasno, ali ovaj pobožni božji čo’jek krat-
ko odgovori:
„Svevišnji je nedokučiv, ali svi mi, bez obzira kako živjeli
i kako vjerovali, osjetićemo pravdu njegovu kad dođe vakat.“
Okrenu se i pođe zamišljeno, a onda se najednoč opet okre-
nu i pozva ih na ručak. Alan ču kako reče čiča Anđelku:
„Biće nam čast da nam vi svi danas budete gosti kraj trpe-
ze, na skromnom ručku koji nam je Bog podario.“
„A zar mu žena ne zna da kuva, pa od Boga ručak mora
da moli?“ - upita Alan zbunjeno Miku, koji mu objasni da je
pop kaluđer i da se oni ne žene.
„Aaa, zato mora od Boga i ručak da traži!“ – kao da sad bi
jasno Alanu i presta više da pita, već nastavi zvjerkati uokolo.
Čika Anđelko poziv toliko obradovano prihvati da ga Alan
nije shvaćao, jer bi on rađe iš’o napolje da onaj vašar ispred
crkve malo pogleda, a i da se poigra. A na vašaru ima mlogo
toga, pa i jedan međed što igra, a i jedan gulanfer što vatru
bljuje k’o aždaha, i svašta nješto još.
I onda se sjeti Bake pa se upita zašto Bog i Baba Janji ručak
ne podari, bar ponekad, da ne mora svaki dan da kuva, jer i
ona je sama i stalno se moli i svaki dan je u crkvi. Bog je isti,
ili je ipak ovaj pravoslavni malo darežljiviji.
Mika pitanje ne s’vati, pa samo ramenima slegnu i Alan
brzo na to zaboravi.
Na putu ka kaluđerskom dvoru opet prođoše kroz crkvu
punu onije šarenije ikonostasa koji su ga jednako opčinjavali
kao kad ih je i prvi put ugledao. Prije je bio u Bakinoj crkvi
i bio je više puta u džamiji sa dajdžama, ali sada je prvi put
vidio jedan stari pravoslavni manastir i bio fasciniran onim
sirovim visokim zidinama u cigli i kamenu i onim čudnim
odjecima kad koraci odzvanjaju kao da govore.
23
Jovan Trivić
Gledao je ushićen sve te silne slike onih mlogih ljudi sa

duvara i tavana kako ga pažljivo posmatraju i k’o da mu nešto
poručuju. Neki čak i prste podigli, pa se odvaži da i on njia
nešto priupita. Ne smišljajući se mlogo, viknu da se i sam
prepade odjeka svoga piskavog glasa, koji je mnogostruko
posvud zvonio i vraćao se kao eho. Isto kao ono u brdima kod
dajdže kad od dajdžine kuće konu vikne da na kahvu dođe.
Odjek zaluta neđe u brdima i svi ga prije čuju nego što kona
čuje i isto tako dugo potraje dok se i njen glas njima natrag
vrati. Pa mu se činilo da kona prije stigne nego što odgovori:
„Eto me!“
„A što vi, božji ljudi, zavađate ovaj naš narod i ne date mu
da se istom Bogu moli?“ – njegov dječiji glas, onako pozaoz-
bilje odlučan, kritički je zvonio u onom beskraju od prostora
da se i sam prestravi, ali se ne zbuni već dobro uši naćuli da
odgovor čuje.
Ali, kao da njegov glas one sve siluete odozgo što su ga
posmatrale zbuni, pa zanijemiše, zamisliše se, i nekako uko-
čenih pogleda razmišljaše i čekaše da se onaj odjek u-u-u
smiri. Ali ne stigoše mu išta reći jer ga Mika naglo rukom
mlatnu i povuče.
„Ne budali!“ – šapnu mu prestravljeno: „Ne igraj se sa sve-
tinjama!“ – i požuriše na ručak.
Kasnije se Alan stalno vajkao što odgovor tad nije saček’o.
Eto, uvijek nešto onako iskrsne pa preče stvari ne saznaš.
Ipak, ručak je od Boga podaren iako je za njega nešto pre-
mastan bio. Svega je bilo, pa i mesa k’o drva. Prejeo se pa
mu do vašara više i nije bilo, ali se dugo, baš dugo toga ruč-
ka i vašara sjećao.
24
Strah i herojstvo jedno drugo hrane i proždiru
U ratu, dok su se Čečeni i još poneki š njima molili,

priključiv’o im se sa onim što je još od Nene i ono malo odla-
zaka sa dajdžom u džamiju naučio i to mu je pomagalo da
sebi oprosti zbog straha i neljudskosti. A straha i neljudskosti
se gomilalo i vremenom je to mogao iz savjesti jedino pićem
i drogom da malo u stranu zaturi. A drogu su im u izobilju
saborci sa Istoka nudili.
Tada je to pomagalo, davalo mu hrabrost, da ne paniči, da
poslije sve bude u maglovitoj euforiji, da zaboravi prošlost i
sadašnjost, i da bi preživio. O budućnosti nije ni mislio i tek
poslije je shvatio da su mu uništili i prošlost i sadašnjost, a
da budućnosti za njeg’ i nema ili mu se bar činilo da za nje-
ga nije ni bila planirana.
(Đavo te sam u oganj pakla namami, a da ne saznaš zašto)
Nije imao ni 16 godina kad se dobrovoljno prijavio u rat

sa najboljim jaranima, drugarima iz čaršije i razreda, da brane
otadžbinu. Brata su mu mobilisali čim je napunio 18, a njega
nisu šćeli ni kao dobrovoljca.
Odbijali su ih u gradskoj komandi, ali u jednoj specijalnoj
jedinici, đe su bile većinom došlje, koji nisu nikoga benda-
li, primiše ih. Slagaše da su punoljetni, a oni nisu za to mno-
go ni marili, jer dovoljno je da si pušku mogao nositi i da si
spreman da pogineš, a ostalo i ne provjeravaše, te ih uzeše.
Pošto se mahala ispraznila i njih malo ostalo, većinom oni-
jeh koji niđe pripadali nisu, pa da sami u čaršiji ne gluvare,
priključiše se jaranima i njegovim rođacima po majci i poče-
25
Jovan Trivić
še kao i oni navraćati u lokalnu džamiju. Đe bi drugo, kad se

sve razdijelilo i ispraznilo, k’o da je kugom čaršija pokoše-
na, sve bilo opustjelo. Nji’ova avlija zvrljila prazno, k’o avet
pusta, niđe glasa ili zvuka lopte, niti dječje larme ili vriske.
Zlokobna tišina i neki strah od samoće počeo sve njih stiskati.
(Pometnja i smutnja neke uzdiže)
I prije bi on znao sa jaranima iz radoznalosti zalutati u dža-

miju, onako, ni sam nije znao zašto, ali sad je sve bilo dru-
gačije i reklo bi se, popreozbiljno. Niko više nije o Zvezdi,
Partizanu ili uopšte o fudbalu prič'o,već sve se nešto šušlje-
talo, što se ono kaže, rekla-kazala, a eto, ispade zaozbiljno.
A tamo, već na ulazu u džamijsku avliju, neki bi im
prilazili, iskušavali đe to oni pripadaju. Pitali, koliko su hra-
bri ili su kukavice i solili pamet o ugroženoj vjeri i otadžbini.
Premda pojma nisu imali šta bi to bila ta nova otadžbi-
na, ponese čovjeka tuđa riječ, pa makar i pogana bila. Riječ,
ponavljana onako bezazleno, k’o usput, uvrti se u glavu, mno-
ži, narasta, drobi te i lomi, pa i sam zalutaš.
Jednom mu priđe tamo neki daleki dajdža po materi kojeg
nikad nisu ni za šta fermali jer je uvijek u sebi otrov nosio.
Govorili su da umjesto lijepe riječi gujavice bljuje, te ga baš
niko ni sresti nije volio te bi se svak odmah za puljku ’vatao
da ga baksuz ne strefi.
Na zalasku onog velikog rata sa Švabom, on ti je k’o dijete
neko pismo prenio i neke svoje prokaz’o i poslije im se stalno
uliziv’o i nekako se i u partiju uvuk’o. I tako je stalno svoje
špionir’o i strah i trepet dugo, posve dugo u čaršiji bio. Svoje
je stalno neđe tužak’o, OZNI, miliciji, u mjesnom uredu i u
26
sindikatu, a najviše tu u komitetu. Cinkario bi i tuđe i svoje,

prijavljiv’o za bilo šta pa i ako bi u džamiju navratili, i tamo
bi se predstavljao velikim partijcem.
A svi su ga potajno lizoguz zvali. Kažu, u svoje vrijeme ih
je mloge na Goli otok oćer’o. Ali u pošljednje vrijeme niko
ga nije ni za šta bendao, pa mu sad ova pometnja k’o vaskr-
senje došlo da se i on ponovo sluša.
Kao i mlogi drugi partijci njegova kova, čim se ovo nao-
blačilo i zamuljalo, džamiji se privukli i u prvi saf se poreda-
li iako baš dobro ni klanjati nisu znali, pa se hodža vajkao, a
i strašio jer je govorio:
„Kad vjerski barjak siđe sa bogomoljke na kaldrmu i fukare
se sjate u Božje kuće, biće vala belaja, gluvo bilo!“
„Kako si, kako tvoji?“ – poče Uzeir ulizički k’o da će od
njega nešto na zajam da traži: „Vidim, mater ti ne radi više.“
„Ne radi“, odgovori Alan učtivo starom dajdži.
„E, jest’ se Esma bila po’asila, majko moja...“, pa ostatak
prećuta.
„Je l’ Salihovica dobro?“ – i ne čekajući odgovora, nasta-
vi: „A babo ti, čami u kući? A? Jednako čeka Titu da se vra-
ti. E, jadan on, jadan on! Veliki Petar, sin husinskog rudara
udarnika, silnog Marka što su mu se i oni iz Sarajeva uvijek
ulizivali, a pred izbore čak i snishodljivo obraćali. Onaj Marko
što se u onom ratu naubij’o našijeh, a njeg’ jopet vođe slavili
i k’o meleka držali, čak mu i na sahrani tužbalicu burlikali, i
poslije ga u pjesmi opjevali.
I njegovog sina Pericu jednako tako srcem pri’vatili. Dobar
i pošten, kažu. E, da je još takije. ’Oće svakom pomoći. Dru-
gima pomagao da kuće, ma kakvi kuće, vikendice na moru,
pa i vile da naprave, a ovo kasnije i fabrike se kupovale, a on
k’o bajagi, ne vidi, a sebi ne znade ništa. Sebi ni bolji stan
27
Jovan Trivić
nije znao izvući te cijeli život provede u onoj tamo udžerici

na otvorenoj meraji. I stojadina vozio. E, jadan on. Jadan on.
Dok su drugi na račun vlasti kojoj je on odano služio, napre-
dovali, bogatili se i iz čaršije se premješćali u velike centre,
u vile, na bolje položaje, primali bolje plate, limuzine i šofere
dobijali da ih do ćenife voze. A on? ’’Ja služim pošteno svom
narodu“ - pješke iš'o i samo fiću vozio. A đe mu je sad taj nje-
gov narod? Svi za Zagreb zdimili ili tamo neđe odoše, a nas
vođe same Srbima na cjedilu ostaviše da nas sataru i istrijebe.
E, ja’na i Esma, za šta li se svezala i udala, ja’na! Za
’nak’og nespretnjakovića. Onako dobra i sposobna cura i iz
onak’e kuće. Ma, mogla je da bira kog ’oće. Eee..!“ – uzdis’o
je čujno.
Alan iz učtivosti oćuta, htjede da šmugne, ali dajdža Uze-
ir ne pušća. Prilijepio se k’o krpelj, baš k’o ono malo kuče,
pudlica, kad te se nadoveže pa oko tebe laje i za čakšire te
vuče jer ’oće nešto svoje, tako i on ne prestaje sa pitanjima.
Krv ’oće da sisa i da te otruje.
(Smutnja vatru raspiruje da se dimi, te gušeći se

u smradu jedva čekaš da plamen zagospodari)
„A đe su ti jarani? A?“
„Koji jarani?“ – prenu se Alan.
„Pa, komšije, Mirkovi.“
„O’šli u Sloveniju“, odvrati spremno Alan.
„A, u Sloveniju?! E, jadan ti tako zelen. U Sloveniju. U
Sloveniju!
28
A ko je onda juče spalio ona dva naša sela iza Visa? Pobili
i poklali sve živo. Samo neke mlađe nevjeste i curke zarobili
i tamo u bazi silovali. Piska i lelek do neba se čula. Ni djecu
nisu poštedjeli. Ma ni hajvan, ni kerad živo nije ostalo.
E, jadan ti! Jadan ti. Ako ne vjeruješ meni, pitaj kog ’oćeš.
Svi znaju. Mirkovi sokolovi prednjačili, ma najgori bili, a
Mirko u komori skuplja opljačkano. Pljačka, pljačka, pas mu
mater ćafirsku! U Sloveniji, a? Fuj, nalet!“ – i žestoko otplju-
nu, k’o da je stvarno tim saznanjem potrefljen, pa se mlatara-
jući rukama odmače da i drugima nešto prisoli.
Alanu se nož sumnje odmah u srce usadi. Znao je da je
čika Anđelko otvoreno rek’o:
„Ja odo’ braći svojoj, a ti Mirko, ako si budala, ostani vođe
među Šokcima i Turcima pa im ljubi opanke. I vjeruj im dok
ti grkljun ne presjeku. Vodaj im putravce k’o nekad što smo
morali. Jebo te Tito! Evo, dokle nas dovede!“
Na pomen Tita skoči Mirko k’o oparen i šćede opet, k’o
nekad prije, da mu šamar opali, ali Anđelko mu ruku zgrabi
i zadrža:
„Kad mi jopet budeš brat, onda udaraj. Ovako ne mereš
više ruku na me.“
I o’šo neđe, rekoše, tamo prema Drini.
„Mirko Elzin se dugo snebiv’o, dolazio kod nas, s’vjetov’o
se. S’vjetov’o se i sa drugima i onda rek’o ocu, teška srca,
da se seli u Sloveniju, nama strpao u podrum sve što ne mere
ponijet’, a stan zaključ’o i nama ključ dao da pazimo k’o svo-
je. I svi o’šli.
Mi vjerovali, u Sloveniju o’šli, a oni se tamo na svoju stra-
nu prebacili i sad su mu sinovi najkrvoločniji od svih onijeh
tamo“, Alana to danima boljelo i peklo k’o nož u srce zariven.
29
Jovan Trivić
Ne smije nikog da priupita, već jednako u sebi prevrće, davi,

rovi i drobi, i kune, a nekoliko puta je i otplak’o:
„E, ne mogu, vala, i nikad neću to da im oprostim! Kako
su oni, Mika i Darko, to mogli da urade, ne samo nama, kom-
šijama, ma ne samo komšijama, već braći po mlijeku? Kako
su mogli zbog sviju vođe što ih volješe? A svi su ih voljeli.
Za njima bi govorili: ’’E, dobrijeh momaka, mašalah!’’
Kako sve to da zaborave i da dobrovoljci postanu, i još
najkrvaviji koljači? Fuj, izdajnici jedni!
A ne priča samo pogani Uzeir. Svi pričaju da su tamo naša

sela popalili, mlogo naših pobili i naših žena silovali. Zar oni,
tamo š njima, medju ćafirima i fukarom?“
Stidio se Alan za njija i othukivao uzrujano. Ako nije
plak’o, onda bi psovao što ni pas s maslom ne bi pojeo i lju-
to prijetio:
„Čim ih vidim, nožem ću im grkljune lično prerezat!“
30
Bijes i razočarenje stiskali su ga neopisivo teško da je od

muke i propušio. Probao je pri čistoj pameti da razmišlja, da
to negira, zaturi, izbriše. Sjećao se... otac im Mirko bio je toli-
ko blag i miran, a njegov vršnjak i brat po mlijeku, Mika, bio
je sav na oca. Možda bi onaj stariji, Darko, mogao odgovara-
ti opisu krvnika, ali ne i Mika. A opet, sve se sad izmijenilo
i niko više nije isti.
„Da, onaj stariji, Darko, bio je onako energičniji, na maj-
ku. On bi mog’o biti čudo četničko. Igrao je nabolje fudbal
u gradu i već sa 17 je igrao u prvom timu. Govorili su da ga
traži neki švapski klub. Eto, budala, mogao je biti slavan kao
fudbaler, a on se puške do’vatio. Pa neka mu bude!“- uzdisao
je Alan žalosno. Ma kakvi žalostan, crkav’o je sav slomljen
i ogorčen do kosti.
„’Ajde sve, ali kako su mogli da nas lažu i izdaju! U Slo-
veniju?!
E, tako je to. Ima pravo dajža Uzeir i još neki. Oni tako
nama, svi složni, svi do jednog odlučni da nas sve pokolju i
unište, i vjeru i nas, da nam majke, žene i sestre siluju, dok
mi dangubimo u gradu umjesto, k’o i svaki pravovjerni što bi
trebalo, da branimo vjeru, narod i otadžbinu, životom i krv-
lju ako treba.“
Jarani, ideali i bauljanje u pomrčini
I tako, poslije kratkog nagovaranja i prevaspitavanja i

nji’ovog još kraćeg provjeravanja, potpisali su neki dokument,
neku pristupnicu i zakletvu i zavjetovali se čašću i životima
da će svojom voljom, kao dobrovoljci, krvariti i poginuti za
31
Jovan Trivić
odbranu vjere i otadžbine. A onda se i uz molitvu svi u glas

zakleše da će Alahu i vjeri da služe do smrti ili do pobjede.
I poslije im ponoviše svakom ponaosob, sasvim zaozbilje,
da se zakunu: „Nema više nazad, nema dopusta do pobjede,
nema prijatelja ni rodbine. Vi ste sada Alahovi ratnici.“
Nakon kratke obuke, 15 - dnevnih pripremnih vježbi, ideo-
loških časova i molitve, ili kako je to njegov jaran Esad u šali
krstio, ispiranja šupljih mozgova, odvedoše ih neđe daleko
u neke gudure i u elitnu dobrovoljačku četu ih smjestiše,
gdje su već sve prekaljeni borci bili, dobrovoljci odasvuda
stigli, sakupljeni s koca i konopca. Svi su bili stariji od njia
šestorice, klinaca iz njegove mahale, ćutljivi, većinom
bradati i već ožiljcima obilježeni.
Skoro svi drugi su već imali svoje ratove i svoja iskustva
tamo neđe i samo su tiho il’ oružje il’ brojanice u ruci pre-
metali. I odma’, a da se ne stigoše bolje ni upoznati, upućeni
biše na front gdje je bilo najžešće, da se kale.
I eto, svi njegovi jarani su vrlo brzo izginuli, samo njega
granata i metak k’o da nisu šćeli.
(Grmljavina opominje, a sudbina ćera svoje)
Odjednom se smračilo i udaljeno dundranje prebrzo se pri-

bližavalo. Vazdušni pritisak, grmljavina i munje pomračiše i
nebo i njegov um, te one tmurne misli i paklena sjećanja opet
rasturaju glavu, sa onim uobičajenim užasnim slikama iz rata,
kao i ono stalno prisutnim natezanjem sa samim sobom, sa
svojom savjesti, ’’zašto sam ili zašto nisam uradio drugačije’’.
Granate odasvud stižu, padaju i šište stravično prije nego
padnu sa zaglušujućim zvukom rušenja i raspadanja. One ispa-
32
ljivane sa njegove strane bile su skoro nečujne. Čekali su u

rovovima nestrpljivo i sa strahom granatu od neprijatelja ili
naredbu za juriš.
Nekoliko granata pogodi ionako loše utvrđen sjeverni dio
rova, pa iako se nisu vidjela raskomadana tijela kako posvu-
da lete uokrug, čuli su se jauci preživjelih ranjenika, a ostalo
se moglo zamisliti, ako je bilo snage za razmišljanje. Osta-
li su, kao i on, drhtali i ćutali, dok su oni iskusniji upućiva-
li bolničare do ranjenih. Najgore je bilo čekanje, a jopet, još
gore povlačenje poslije eventualnog neprijateljskog proboja
linije. A tek onaj užas kad bi neprijatelj upao u rov! Nared-
ba je bila: saborci se ne smiju ostaviti neprijatelju na milost.
Bolje likvidirati nego da se neprijatelj naslađuje mučenjem.
Strankinja
Alan je probao da se sabere pogledajući gore u nebo što se

gubi. Odjednom se pojavi neka mrklina, a oblaci, k’o pustinj-
ska prašina, prijeteći brzo nadođoše i osvojiše sve pred sobom.
Gromovi su tukli sasvim blizu, samo malo ko je hajao za to.
Niko nije bježao da se skloni već su se svi žurili neđe da samo
još nešto završe.
Smrači se k’o u povečerje i Alan jedva viđe krajičkom oka
u onoj padajućoj tami da se jedna žena u istočnjačkoj nošnji,
sa svilenom rubinom na sebi i čadorom pokrivena, uvija i bori
da se od vjetra spasi i mahnito pokušava da rukama sabere
i uz tijelo prikupi svoju razlepršanu rubinu koja se mašalala
neposlušno na vjetru.
Alan nije bio od onih koji su se smijali tuđoj nevolji, a
ipak mu je bilo i žalosno i smiješno kako onu ženu ne sluša
33
Jovan Trivić
haljina na ovom bjesomučnom vjetru pa neprilično vijori oko

nje. Uzdizala se gore ukrug k’o kod derviša, preko mahrame
i glave, i ostavljala joj tako tijelo skroz obnaženo da ga vje-
tar i kiša šibaju.
Alan je pomislio da je starija, pa u tren, za sebe, onako
muškim rezonom, pomisli:
„Mašalah, što prekrasno skladno i vitko tijelo za svoje godi-
ne ima. Blago onom čija je!“
To, kako vjetar svakojake hijeroglife ispisuje sa njenom
rubinom ostavljajući je na trenutke baš skroz obnaženu, potra-
ja minut-dva, ali se učini k’o vječnost.
Opet tresnu blizu grom i kiša se k’o iz kabla proli te je Alan
na tren iz vida izgubi, boreći se sa volanom, iako je vozio spo-
ro sa željom da se tu neđe bezbjedno zaustavi.
Kad nova munja sijevnu, opet je viđe kako na istom mje-
stu stoji, sad skroz mokra, a nakvašena haljina se na momente
pripijala uz obrise tijela, da od divljenja, na trenutak zaboravi
i svoje i njene nevolje:
„Kakvo tijelo, kakva linija, uf!, blago onom ko je ima!“
Ubrzo vjetar opet pojača i rubina, iako mokra i duga do
gležanja, opet se od vjetra lepršajući uzdizala i otkrivala na
trenutke kao stidljivo njenu golotinju koju su bespoštedno
vjetar i kiša šibali. Izgledalo je da osim njega besposlenog
niko drugi je i nije gled’o jer su se svi žurili tamo neđe svojim
poslom da još štogod ugrabe. Samo ona, onako izgubljena i
preplašena, nije znala đe bi, ni šta bi sa rubinom, ni sa samom
sobom, a kamoli đe bi utočište sebi našla.
Alan nastavi da bulji u pomrčinu što se spustila.
Iznenada, još jedan grom udari tu blizu, da se zatresoše, ne
samo kola, već i nebo i zemlja, a led, k’o orasi velik,
zaklepeta po autu k’o rafali metaka po tenku.
34
Alan se trgnu, te poče grčevito da traži neko mjesto đe bi

pristao i malo auto sklonio pa nasumično krenu naprijed u
mrklinu, ali ne stiže daleko, jer mrak, vjetar i led oči zasjeni-
še i ne dadoše da se išta vidi.
U isti tren ga opet obuze onaj pakleni košmar što ga nei-
zbježno stalno prati, uz neizbrisivu zbrku sjećanja što srce i
um razjedaju.
Grmljavina granata i razorni zvuk bombi što eksplodira-
ju, rafali što od svakle dolijeću. Krik ranjenih, izbezumljeni
pogledi prestrašenih i vrisak nevinih. Krv šikne, poprska te,
ali te to ništa ne opomene, već srljaš dalje i jednako uzvikuješ
promuklo one krike ratnih pokliča, koji te obeznane i uzno-
se. A kad prođeš golgotu, zaustave te ili vrate nazad na pola-
zište ili te naćeraju da bježiš. Tada krvavi vrtlozi rastu u glavi
koja se raspada ne samo od bola, već i od sjećanja što ključaju.
Vozio je polako, skoro milio prema nekom parkingu, jer na
ulici u centru ovog starog dijela grada teško se moglo voziti,
a nije se smjelo ni stati. Sijevalo je, kola ljuljalo, dobovalo
i treskalo k’o da topovi tvrđavu razdiru, tu sasvim u blizini.
Uspaničio se, ne od straha, jer se dugo nije ničeg živog bojao,
niti je više strah osjećao, ali se uspaničio od sjećanja.
(U strahu se Bog iskreno priziva)
Evo ih, sjećanja naviru, razdiru, dave i muče. Nebo se još

više smrče, a munje zaparaše i jedna tako razorno tu sasvim
blizu tresnu, kao da je granata eksplodirala, te pomisli da je
u njeg’ udarila, jer se kola sva zadrmaše, a on se sav nape i
skupi da udar izdura. Tad se prestravi i učinje mu se da se šej-
tani sa kolima igraju i da se vrata sama k’o u bajci otvoriše
35
Jovan Trivić
i opet sama brzo zalupiše. Tek poslije bi svjestan da je nešto

stvarno na prednje sjedište uletjelo. A pri sljedećoj munji, kad
uz prasak sijevnu, viđe da je neko žensko čeljade, k’o vreća
na sjedište mu spuštena, a malo kasnije, kad se razdani, viđe
da ima čember na glavi i da je istočnjački obučena. Pri novoj
munji viđe da se sad, na sjedištu, nepoznata trza, stenje, grči
i trese k’o mahnita, k’o da je gelerom u glavu potrefljena.
Alan povjerova da je nepoznata gromom pogođena i vje-
rovatno voljom više sile baš njemu ubačena. Da ga svevišnji
i svemogući jopet iskušava.
A jopet neka zebnja i nevjerica hladnim znojem ga poli.
Zašto baš njemu ovo da se desi? Šta mu sad Allah i Djevica
Marija spremaju?
Nevrijeme je brzo protutnjalo i k’o da odjuri u daljinu, te
bi malo svjetlije. Tada Alan viđe da žena na sjedištu u rop-
cu krklja, a iz usta pjenom pjeni. Grči se i k’o riba na suvom
zijevće. Disala je teško i čujno u ropcu gušeći se i stenjući,
a tijelo se kočilo i trzalo, te se Alan prepade da mu ona tu u
kolima ne umre.
Opazi da je ubačena ženska skroz mokra k’o voda, da je
uvijene glave u čvrsto stegnutu maramu – feredžu, ili čember,
kako neki zovu, i sa skroz mokrom svilenom lila boje rubinom
na sebi, a rubina se bestidno uz obrise mladog tijela pripijala,
pa taj trenutak nekako čarobnim činilo. Opet mu se zebnja i
strah počeše zlokobno uvlačiti.
Sve se dogodilo tako brzo i tako nestvarno, zastrašujuće, a
ipak, uprkos svemu, nije bio izbačen iz ravnoteže i pokušavao
je munjevito racionalno da razmišlja i reaguje.
„Zašto meni?“ – pitao se dok se spremao da joj pruži
pomoć.
36
Sjeti se da mu je jednom dajdžin hodža kaz’o da sve Allah

sa svrhom čini i rek’o mu da vavijek, kad bude zbunjen ili
prestrašen, Allaha prizove u nekoj molitvi, da na brzinu pro-
uči Bismillah ili neku suru i biće mu lakše i da će tada sve da
mu se pojasni samo po sebi.
37
Jovan Trivić
To mu je isto i Bakin fra Jure rekao, samo je odredio da se

Djevici Mariji moli: Ave Marija morituri te salutam, što je on
najčešće skraćiv’o jer to mu je uvijek u nekoj brzini trebalo.
I Alan je uobičavao, za svaku sigurnost, moliti se oboma
u isto vrijeme, češće da ih samo spomene, a i to je pomaga-
lo u stvari.
Brzo bi se smirivao iako ni sam ne zna zašto. Pošto se
sada ne može sjetiti ni jedne sure, izgovori samo „Bismillah“
i završi uzvikom k’o da će u borbeni napad iz rova da iskoči:
„Allah u agbar!“ – a ni sam ne znade zašto ono Zdravo Djevo
Marija izostavi jer se brzo sabra i krenu prema bolnici koja je
tamo neđe ležala, kako ocijeni u mrklini.
Munje su već podalje treskale i osvjetljavale put, ali i ženi-
no tijelo koje se i dalje neprirodno grčilo i treslo u nekom rop-
cu, a na usta joj se i dalje pjena kupila dok je roptala. Vidio
je mlogo ubijanja, mlogo mrtvih i umiranja, ali ovog puta,
ni sam ne zna zašto, skroz se izbezumio i uspaničio da mu ne
umre u kolima.
Zašto njemu?
„Allahu i Djevice Marija, šta ću sad š njom?“ – vapio je
za odgovorom.
Opet sjećanja dave i vape za nadom
Strankinja se tresući i krkljajući još malo gušila, pa prestade

i posve se umiri k’o meit. Alanu se učini da prestade skroz da
diše. Pošao je ka bolnici ali viđe da to ne ide, pa čim soči jed-
no proširenje, zaustavi se, obori brzo njeno sjedište do kraja i
polako je onako mlitavu unazad spusti. I počne drhteći da je
oživljava. Obrisa joj zapjenjena usta, raskopča šeprtljavo
38
drhtavim prstima mokru rubinu, oslušnu da li joj srce kuca, a

pošto je i njegovo preplašeno galopiralo, gromovi tresli da je
sve podrhtavalo, a led povremeno dobovao po autu, nije bio
siguran ni u šta što čuje, pa poče pritiskati panično njena prsa
i duvati joj vazduh u usta. Uspaničio se i naglas ponavlj’o što
je nekad učio:
„Pritisni prsa i srce brzo, snažno pet puta, a onda žrtvi
udahni jednoč ždrak usta na usta. Pet – jedan“, odbrojavao
je po sjećanju.
Činilo mu se, vječnost je prošla kad li je ču konačno da
udahnu duboko i čujno, onda nastavi još neko vrijeme nešto
da mrmlja na svom jeziku, zatim otvori oči, pogleda ga nekako
pijano k’o da ju je metak po glavi okrzn’o i tako buljeći zbu-
njeno ga je tiho kratko vrijeme gledala, a onda zavapi nekim
nemoćnim krikom preklinjući:
„Pusti me, šta to radiš s menom?“
Alan se prepade da mu sad i napastvovanje ne prišije, pa
zabrza:
„O, oživila si! Kako si sada pošlje svega?“ – pokuša da
pita brižno i meko, a u stvari, drhtao je, pa je to izgledalo
nekako histerično.
„Dobro sam“, izusti učtivo, nemoćno okrenu glavu na dru-
gu stranu i zaspa.
Kad se kiša malo utiša, Alan, sada već malo smiren, poku-
ša opet da vozi prema bolnici. Kiša je i dalje pljuštala, ali led
je prestao i bi malo svjetlije. Gromovi su odlutali tamo neđe
dalje i sve slabije se čula mukla tutnjava.
Djevojka je spavala ravnomjerno dišući te je ne šćede budi-
ti već nastavi prema bolnici voziti probijajući se polako kroz
vodene bujice, bacajući usput radoznale poglede na njeno
sjedište.
39
Jovan Trivić
Mokra tanka rubina od svile postala je od vode prozirna i

pripijala se malo bezobrazno uz vitko mlado usnulo tijelo, a
lijeva sisa je malo virila iz raskopčane rubine, valjda pri onom
oživljavanju tako ostade, ali se Alan ne usudi da joj to popravi,
već odvrati, snebivajući se, svoj pogled u stranu srameći se.
Kleopatra
Sa bolom, opet se sjeti Kleopatre.

Jednom, kad je bila bolesna, i groznica je tresla, njegova
mama ju je, kao i obično, sebi uzela i sirćetne obloge na prsa
stavila. Alan je zabrinuto pored nje sjedio i pazio je ne trep-
ćući. Spavala je kao i obično, kad je tu, u njihovoj sobi. Ako
nije s mamom, onda je ležala u njegovom krevetu koji je bio
manji, a on bi tada spav’o sa bratom u njegovom nešto širem,
što im je dajdža sklepao. Moglo bi se reći da je od malena više
kod njih spavala, nego kući kod svojih. Imali su samo dvije
sobe i kuhinju, i to je bilo sve. Tako i kod njenih, samo što su
oni imali još i čiča Anđelka sa sobom.
Često bi se Alan zaigrao kod njih i ostaj’o da spava zajed-
no sa njenim bratom Mikom, a svojim drugom i vršnjakom,
bratom po mlijeku, kako su govorili. Spavali su u jednom
krevetu ili na podu.
Rijetko ko je im’o stan sa tri sobe. Kod nekih su spava-
la sva djeca zajedno, bez obzira koliko ih je bilo, sve dok ne
odu u škole ili se ne zaposle i ožene, tek tada bi dobijali svoje.
Skoro uvijek se spavalo na podu. Prostru se strožine, madra-
ci, postave divani i sećije, šta ko ima. Sutradan se to pokupi,
prozrači i neđe preko dana zaturi da se ne vidi.
40
Kod Nene su ama baš svi spavali na podu, na dušecima što

su se po danu u kraj skupljali i kao divani služili. Nije dala
da joj se krevet kupi. Tako navikla. Spavalo se po minderlu-
cima, a tu se i jelo i kahva pila. Ali je bilo sve čisto, čistije
nego u mame.
Često bi u istoj sobi spav’o buljuk djece, pa i žene š njima,
ako bi gosti dolazili, a muškarci su dobijali onu drugu, spa-
vaću, sa serdžadama. Ali, brez obzira na pod i gužvu, i on i
brat su voljeli tamo kod Nene da konače jer je kod Nene bilo
čarobno i neka posebna toplina izbijala je odasvud, čak i iz
poda, iz onijeh bijelih, malo neravnih duvara. Tu su bili i oni
fini drveni šašavci sa plafona, čudno poređani, pa kad u njia
sa poda zuriš, k’o da sa Flaš Gordonom svemirom putuješ. A
tek ona voćem i cvijećem napunjena avlija. Govorili su da je
k’o u raju. Baš, vala, ni u dženetu nije ’vako lijepo, govorili
su, gluvo ne bilo.
Neko vrijeme je tu boravio i dajdža sa ženom i svojih šesto-
ro djece. Bio se tu i nastanio dok mu neki stan ne skontaše.
Jedna curka mu bila svadljiva, Allahu sačuvaj, uvijek je kme-
čala i zavađala, a jopet su se voljeli. I on i brat bi sa radošću
pri’vatili da ostanu i da prespavaju š njima. A i oni bi
voljeli tako i često bi svi zanoćavali i u nji’ovoj sobi
prespavali, i svi bi se po podu poređali ko prasići, govorio
bi tata ushićeno. Njiova soba je bila i za kahfenisanje i za
goste, pa se nije moglo dugo ujutro spavati. Alan se prisjeti:
„Nekad, kad bi važni gosti dolazili, spavali bi u tatinoj i
maminoj sobi. Tata bi uzeo moj krevet, brat i ja na bratovom,
a mama i Kleopatra na podu. Nekad bi’ se i ja na pod spustio
i mamu sa druge strane grlio. Događalo se da ja i brat bude-
mo i ljubomorni na Kleopatru, ali ne zaozbiljno, jer smo je
41
Jovan Trivić
ipak previše voljeli, ’nako, k’o mlađu sestricu. Ma, činilo mi

se da se ni sestra ne mere više voljeti.
Bila je nekako posebno draga, i previše umiljata i slatka i
nije se mogla ne voljeti. Trčkarala je uvijek za mojom mamom,
k’o malo pače, govorili su, i za suknju i dimije je vukla.
Mama je uvijek djevojčicu željela, a poslije nas dvojice još
se i nadala, ali nije se dalo. Tako je Kleopatra naša maskota
postala, i ne samo naša, već cijele familije i njene i naše, pa
i čitave četvrti.
Kad je tada vrućica prošla i ona se razbudila, skinula je
nervozno one mokre krpe sa oblogama i osmijehnu mi se čim
oči otvori, onako blaženo, kako je samo ona to znala.
„Jesam li ja to bila bolesna?“ – potvrdno upita: „Da, sje-
ćam se, imala sam vatru. Kad je majka otišla?“
„Skoro!“ – odgovorih: „Morala je na pos’o“, pojasnih.“
Imala je 11 godina i već su se male sise nazirale. Alan sa
13 nije baš to shvatao kao nešto važno ili seksualno, ali je bio
radostan što je ozdravila, pa samo da nešto rekne, zadirkivač-
ki se zakikotao:
„O, rastu ti sise!“
Ona se brzo prenu, pokri prsa rukama i viknu na njega
plačljivo:
„Šta zuriš, budalo!“ – i okrenu se na drugu stranu prkosno.
„Probao sam da joj objasnim da nisam ništa loše mislio,
ali ona samo dreknu :
„Marš, budalo, kazaću te majci, pa ćeš viđeti!“
„Svoju mamu je zvala mama, a moju mamu majka. Mama
je bila blaga prema nama. Ali kad bi neko od nas četvorice,
mi ili njena braća, svejedno, Kleopatru ražalostio, razljutila
bi se opasno.
42
Kleopatra je bila plačljiva sve do svoje sedme godine, a

onda odjednoč se promijenila u jednu tihu pametnu i toleran-
tnu djevojčicu koja je umjela da vlada nama četvoricom, a i
sa drugim našim vršnjacima u četvrti. Nije bila namćorasta
i nikad nije znala dugo biti ljuta. Brzo bi je prošlo. I jopet bi
bila ona stara pametna, vesela naša ljepotica.“
Plakao je kao i uvijek kad bi se nje sjećao. Plakao sa neu-
tješnim razdirućim bolom. Mržnja je davno presahla i više
nije krivio samo druge.
(Drugi su krivi, gledajte šta nam rade,

jer mi ne stigosmo njima više)
Prestao je da mrzi i Istok i Ameriku jer, po njemu, oni su

najviše krivi za rasulo očeve Juge, a i za sve šta je poslije doš-
lo, ali vremenom se i to mijenjalo.
Krivio je nekad više ove, nekad one, a kasnije sve više
svoje ljude i one tamo kao i ove ovamo, što su nasjeli, što
su bili povodljivi pa se bezglavo upetljali u taj začarani lavi-
rint spletki i mržnje što se krvlju nadaja. Ali, uvijek je krivio
najviše sebe, a često i oca što nije k’o Mirko neđe izbjeg’o,
a otac, sirot, do posljednjeg mislio da će pomoći ako ostane,
k’o da su ga nešto i htjeli ovi novi pitati.
Nad’o se, u stvari, da će ova ludost brzo proći i da će jopet
njegova Juga procvjetati i da će jopet bez vize svuda po svi-
jetu ponosno k’o Jugosloven moći putovati, da će jopet svak
pos’o il’ stipendije za školu imati... i tako je sanjario da će
jopet njegovo vrijeme da se vrati.
Ali kad mu sina Andona na prečac regrutovaše i oma odve-
doše, od straha se izgubio i samo u nebo gled’o k’o da odoz-
43
Jovan Trivić
go oprost očekuje. A kad i Alan neđe nestade, i još gore,

kad doznade đe je, Perica se naskroz otkači i više se nije ni
prepoznat’ mog’o.
Kako je vrijeme prolazilo, sve jače su Alana napadala sje-
ćanja. Branio se bezuspješno dugo i dugo, ali u zadnje vrijeme
k’o da se predao, pa se naslađiv’o mučeći samog sebe, sma-
trajući se jedinim krivcem za svoje nevolje i svu ovu sodomu.
„Mog’o si sve ovo izbjeći, glavo luda, da se nisi junačio i
Rambo pravio, a kad je trebalo, govno si ispao, balega, bra-
bonjak. Ma, ništarija i nešto još gore“, sam sebe je u glavu
udar’o da je zvonilo, ali olakšanje nije dobio.
„Jadniče, kukavico, glupače, jado i bijedniče! Nisi imao ni
mozga, ni hrabrosti da je spasiš. Od straha i pića si se paralis’o,
ma ne od pića, od straha. Uvijek si se Tatarina boj’o. Svi su
ga se strašili!“
Opet sjećanja naviru i njemu suze počeše liti na već pokva-
šeno lice, još mokrom od oživljavanja ove jadnice što tu bes-
pomoćno leži.
Opet mu Kleopatra na umu.
Sjećao se:
„Kad su naše mame jednoč kod njih u stanu kahvu pile, a
očevi po običaju šah igrali i svađali se oko poteza, Kleopatra
se, kao i obično, tu okolo vrzmala ili se za moje mame dimije
držala, dimije što ih je po kući nosila. Onako mala
prisluškivala bi ih ili bi nešto i ona čavrljala, dok smo nas
četvorica dječaka na podu iz one Nenine velike tevsije pitu
maštrafili, larmajući.
„Da ti je prodam, Esma?“ – našali se Elza, Kleopatrina
mama, onim svojim čudnim, ali veoma simpatičnim slove-
načkim naglaskom, jer nikad nije naučila baš pravilno bosan-
ski da izgovara.
44
Mama uz šeretski osmijeh podiže Kleopatru u krilo, polju-

bi je u kosicu i šaleći se odgovori:
„Šta ti je, draga kono, ne moreš mi prodati ono što je već
i prije nego se rodilo, bilo moje“, i opet glasno cmoknu Kle-
opatru u kosicu u one njene duge plave kovrdžave kike koje
je mama sa toliko uživanja uvijek nanovo uplitala. Imao se
osjećaj da bi je tada u oko stavila od dragosti. Prelijepa Kle-
opatra je baš svima uvijek bila draga.
I tako bi harmonično i lijepo sve dok ratni košmar nije
zakucao na svačija vrata.
Košmar i petokolonaši
Odjednom, preko noći ljudi se stegoše, počeše šapatom

da pričaju i u svojoj kući. Svi su osjećali da sodoma dolazi
i uništenje donosi iako niko nije baš vjerov’o u to, jer su se
dobrom nadali. Ipak, prestala su sijela i nedužna kahvenisa-
nja. Grad je utihn’o. Samo poneki pucnji neđe sa brda ili sa
45
Jovan Trivić
periferije zlokobno opominju da to nije svadbena pucnjava.

Birtije i čitaonice prazne.
Svi su se pakovali na jednu ili drugu stranu prije nego što
je i jedan jedini metak ispaljen tu u gradu. Ljudi su se polako
dijelili, došaptavali, pregrupisavali i cijelo vrijeme sve više
strašili. Sumnja se odjednoč u duše uvlačila i nisi više ni u kog
vjerov’o i vrata su od kuće ne samo zaključavali k’o nikad
prije, već su ih i iznutra podbačali.
Prodavala se budzašto imovina, slabo je ko kupov’o, pa
se često sve ostavljalo. Neki su jeftino kupovali i magazi-
nirali u svoje podrume. Neki, oni naivniji, obećavali su kom-
šijama da će ostavljeno čuvati k’o svoje. Drugi su sabirali
svašta, a oni pametniji namirnice u magaze i podrume ili su
se selili.
Najgore je bilo onima, kao njima, koji niđe nisu pripada-
li. Slabo su i obaviješteni bili. Vide, muva se nešto, a niko da
im direktno kaže, da ih upita: „Je l’, za koga ste, bolan?
Jeste li s nama ili š njima?“
Alan je sada plak’o za Kleopatrom, a i za onim dobrim,
davno izgubljenim vremenom.
(Sudbina lebdi u ždraku i samo te tiho u leđa gura, al’

nekad i prejako, pa se nesrećno u prašinu zalijepiš)
Nepoznata djevojka se promeškoljila budeći se. Kiša poče

opet padati silno, ali sad nije grmilo.
„Kako si?“ – upita prijateljski osmijehnut prije nego što
se ona sabrala.
„Bilo ti je jako loše kad si u kola upala“, brzo dodade da je
smiri, plašeći se da ne postane posve izbezumljena od straha
46
i da ne zavrišti. Alan vidi da joj svakojake misli navriješe, pa

požuri da objasni:
„Kad si onako čudno upala u kola, prep’o sam se da ćeš
umrijet’. Tresla si se k’o grančica, uvijala, grčila i kočila, pje-
nila i na kraju umirala.“ Probao je da joj razumno objasni da
je najvjerovatnije bila gromom pogođena, baš kad je pored
nje autom prolazio, pa je na kola bačena, mahinalno za ručku
vrata se u’vatila, nehotično ih otvorila i u zaletu unutra
uletjela, a toliko je duvalo da su se vrata sama zalupila.
„Inšallah, evo vidim, dobro si!“ – izusti tješeći se da je i
ova zadnja teorija o njenom ulasku tačna.
(Stranci smo dok nas sudbina ne spoji)
Ćutala je neko vrijeme budeći se i prikupljajući sjećanja,

ali ništa nije mogla da skonta. I kad bi svjesna da je rubina
raskopčana i lijeva sisa razgoljena, preli je oblak zabrinuto-
sti i brzo se prikupi srameći se i nesvjesno se i dolje opipa,
ali učini joj se da je sve u redu. Pitala se zašto je raskopčana,
ali se ne usudi da upita glasno. Razmišljala je šta li se desi-
lo, otkud ona ovdje i šta li joj je ovaj sve radio i sa strahom
se pitala šta će sada, kako će se od ovog svega časno izvući.
A onda, k’o nož u srce da se zabode, neki strah je obuze
kako će se udati kad ju je tuđa muška ruka pipala. I šta ako
više nije njufer? A vjerenik samo što nije doš’o. Javili su da
je zbog rane oslobođen vojske i da je kren’o. Istina, i prije su
joj tako pričali, a on nikako da dođe. Iako je skoro izgubila
nadu o njegovom dolasku, ipak se bojala šta će kad jednom
vođe iznenada bane i zatraži svoje.
47
Jovan Trivić
„Prep’o sam se da si umrla, pa sam te oživljav’o, masir’o ti

srce i tako to“, nespretno je Alan objašnjavao: „Oživljav’o sam
te, znaš, i masir’o. I to je, Allaha mi, bilo sve!“ – blebetao je
zbunjeno.
„Đe sam?“ - upita bojažljivo, a on, kad viđe dozu straha
kako njeno lice prekriva, ubrza sa odgovorom:
„Pred bolnicom si. Idemo na akutno, da te pregledaju. Mora
da te grom pogodio i ubacio meni u kola!“
Poče lupetati:
„Bilo ti je loše od groma. Upala si unutra, k’o iz praćke
ubačena. Ne znam kada i kako. Kad sam te primijetio tu,“ i
pokaza na sjedište, “grčila si se, tresla se ko mahnita, pjenila
si i nekako si oči iskolačila i k’o mejt se ukočila, zato sam te
otkopč’o i dav’o ti vještačko, ali Allaha mi, ništa više. Samo
vještačko disanje.“
„Aaa“, reče ona još više postiđena, „uvijek je tako s menom
kad grmi i kad se pripa’nem. Al’ brzo prođe. Ništ’ opasno.“
Alan samo upitno izbeči oči:
„E, duga je to priča“, odgovori. „Pa kako si me naš’o?“ -
htjede reći ’’...strp’o vođe u kola’’.
„Donijela mi te oluja“, reče on sa smiješkom: „Pa već sam
prob’o da objasnim da te je grom ubacio u kola i prepustio
meni. A pravo da ti rečem, ne znam ni ja sam zapravo kako.
Vidio sam te samo unutra kad je grom tresn’o. Vjerovatno
si sama posljednjom snagom otvorila auto i beživotno se na
sjedište stropoštala.
Nasmrt si me prepala kad si se poslije onog silnog baca-
kanja umirila i k’o mrtva si bila, ko pravi meit, pa sam te
zato oživljav’o dok nisi prodisala. E, koliko sam se
obradov’o kad si ždrak onako duboko udahnula k’o da
nikad meita nisam viđeo.“
48
Ona se nesvjesno opet prikupi stidljivo.

„Tako je to uvijek...“, i zaćuta.
Uvijek se plašila da se to ne desi neđe napolju na uriji, na

nekom mjestu đe će da vidi neko ko ne treba da vidi. To se
krilo, jer ako vjerenikova familija sazna, prekinuće vjeridbu,
tražiti pare nazad i rastelaliti bruku, još ako i krvi ne bude...
„Neću u hitnu, dobro mi je sada!“ – izusti skoro preplaše-
no. „Ne, ne! Neću... ne smijem tamo“, reče odlučno, „dobro
sam. Samo bi džabe gubili vrijeme. A i kad me vide ovak’u,
šta će pomisliti? Pusti me, idem kući!“
„Gdje, kući?“ – upita je.
„Idem tetki. Vozi me na stanicu, pa ću busom.“
Ali kiša je opet lila, pa se ne mrdoše. Ćutali su svak sa svo-
jim mislima i čekali da kiša bar malo utihne. Bili su bez ideje,
šta dalje, kud po ovom kijametu da se pokrenu.
49
Jovan Trivić
Ona poče da cvokoće sve glasnije i da k’o prut drhti od

mokrine k’o da je groznica trese. Čudna žalost ga obuze kad
je pogleda onako drhtavu kako odjednom bespomoćno leži
na oborenom sjedištu i ope’ se lomi, ali sad ne poskakuje i ne
pjeni, već k’o prut na vjetru podrhtava od zime što se u kožu
i kosti uvukla i cijelu je drhtavica obuze. Pokuša je ogrnuti
svojom kožnom jaknom koja je suva tu na zadnjem sjedištu
ležala, ali joj je haljina bila tol’ko mokra da je bilo besko-
risno, a i ona odbi.
„Onda skini rubinu i osuši je!“ – reče Alan, ali ga ona tako
preneraženo pogleda k’o da joj nešto sramotno ponudi.
„Šta pričaš?! Znaš li ti za Allaha, bolan?“ - brecnu se na
njega osorno i energično odbi.
„Znam za haram, ali nismo ovdje zbog išćije, bezobrazluka
i zijanluka, već da zdravlje i život spasavamo. Skini to mokro
sa sebe i osuši!“ – odlučno naredi. „Neću gledati. Ti to moraš
skinuti, inače loše ćeš završit’! Neću da mi se razboliš i
zbog stida od mene i umreš.“
(Svijet je mali i ništ’ se ne mere sakriti)
Već se dobro rasvijetlilo te se ona bolje u njeg’ zagleda pa

mu glas i lice prepozna i razvedri se radosno:
„Pa, ja te poznajem!“ – reče s olakšanjem nepoznata.
On izbeči oči upitno.
„Zar me se ne sjećaš?“ – nastavi ona: „Sreli smo se na psi-
hijatriji, ono, na grupnoj terapiji.“
„Aha“, reče lakonski, a bi mu neprijatno što i ona zna dio
njegove slabosti.
50
„Na grupnoj terapiji“, šištala je ona cvokoćući: „Pričali

smo malo tamo. Sjećaš li se? Jadniče! I ti si isto k’o i ja pre-
trpio mlogo i opterećen si ratnom traumom. E, jadni mi svi,
kad ćemo smoći sve to preboljet’ i zaboravit’?“
Lupetala je sad malo od straha rasterećena, ali je jednako
od hladnoće drhtala i cvokotala dok joj se voda i dalje sliva-
la sa glave i mahrame dolje preko umotanog lica i vrata i još
više rubinu kvasila.
„Mokra je k’o čep“, pomisli Alan, „preladiće se, jadnica.“
Ali ona nije na to obraćala pažnju već je čavrljala nešto o
ratnim teškoćama i stra’otama, ne primjećujući da je sluša sa
hujom. U stvari, sad se on treso mrzovoljno. Skoro uzrujano.
Šćede joj reći:
„Zaveži! Začepi! Ne blebeći! Šta ti znaš, jadnice, o ratnim
stra’otama?“ – ali samo prošišta kiselo šapatom kroz
zube: „Uh! Dosadne li torokuše!“ - i odusta da se brine o
njenom cvokotanju u mokroj haljini. Da skrene temu, upita:
„Gdje hoćeš da te istovarim?“
„Na glavnoj bus stanici, ako moreš!“ – reče, i on krenu.
Voda je preplavila put skoro svuđe kuda su prolazili te on
zaustavi kola na jednom osamku da sačeka. Zagleda se bolje
u nju, ali i dalje vidi samo nepoznat nos i oči što su izvirivale
ispod čvrsto pritegnute mokre šamije i mukaba, a skvašena
svilena haljina je od mokrine postala još providnija i tako se
intimno lijepila uz tijelo da je k’o gola izgledala te se ne usu-
di da tamo više gleda.
„Sjećaš li me se?“ – ponovi ona, nesvjesna svog izgleda i
zacvokota još više od hladnoće, da su se zubi lomili.
On se sjeti da su i oni tako cvokotali onih prvih dana u bor-
bi, a bogme, ponekad i poslije, onako ležeći i očekujući znak
za juriš ili da granata pa’ne. Iako su se stidili i pokušavali da
51
Jovan Trivić
usta čvrsto sastavljena drže, nije se moglo. Drhtanje cijelog

tijela i cvokotanje je bilo jače od stida i volje. Sa olakšanjem
bi čuli naredbu za juriš, i tad bi svi potrčali. On se sa svoji-
ma obično pribijao uz Čečene, jer je š njima bilo sigurnije, i
pokušavali su k’o i oni da vrište: „Allah u akbar!“ – iako su
među njegovima bila i dva čista katolika. Koliko god se tru-
dili, ipak su se njihovi pokliči čuli kao preplašeni dječji krici,
pa su im se kasnije rugali ako bi napad preživjeli.
Bilo bi im odmah lakše kad bi se pokrenuli, kad bi potr-
čali, i nisu mislili na metke koji dolijeću, već samo da se to
cvokotanje više ne čuje. A i onda je, sjeća se dobro, od stra-
ha i nemoći cvokotao. Paralisao se, pa nije imao ni snage ni
volje da se pomakne. Zgrabiše ga opet sjećanja:
„Ne daj me, ne daj me, braco moj mili!“ - i Alan se opet
rasplaka žaleći što mu Allah i Djeva Marija nisu davno uzeli
taj bezvrijedni sramotni život.
Nesreća jedna drugu sustiže
Opet paklene slike i najstrašniji košmari se ređaju k’o ugalj

što se pretovara na rudarskoj traci.
Došao je sa ratišta obamrlih čula, sav krvav i prežalostan.
I ne samo da je bio krvav i iscrpljen, već je bio skroz iscije-
đen, zgromljen, i posve potonuo u mračne dubine beznađa.
Želio je da utiša sva čula i navalio je na piće koje su mu, kao
današnjem heroju, velikodušno nutkali saborci.
Svi su ga tapšali i klicali mu:
„Bravo, junačino! Bravo! Kako si samo bio hrabar i spo-
soban!“
Dobacivali su mu odasvud:
52
„Bio si fantastičan i nestvaran. K’o da su te meleci nosili.

Gdje god si se pojavio, svi koji su mogli, bježali su bezglavo,
a oni koji ne mogoše, ostajali su iskasapljeni .“
Nije želio da se sjeća ni dana ni događaja, samo je salivao
sve što mu je došlo pod ruku i pušio jednu za drugom ponu-
đene one istočnjačke cigare što ublažavaju bolove duše. Iako
dobro podnapit, ništa mu ne bi lakše jer sjećanja i gungula
samo vaskrsavaše.
Kad mu je neprijateljska granata raznijela, skroz raskoma-
dala ona još u životu preostala najbolja dva jarana na samo
dva metra od njega, a da njega ni ogrebala nije, poludio je i
poslije je sve postalo tako maglovito i samo se pretvorilo u
neke siluete što pred očima titraju.
Ti njegovi jarani, komšije, dječaci iz četvrti sa kojima je
odrast’o i u isti razred iš’o, ubijedili su ga da se š njima dobro-
voljno javi u borbu za spas svog naroda i države, što je duš-
manin planirao da uništi.
„Ura! Borba! Neprijatelj!“ – radovali su se jarani ne zna-
jući i ne shvaćajući ni ko je neprijatelj, ni šta je to borba, ni
šta je otadžbina, samo „idemo da se proslavimo“. Imali su
sasvim nejasnu sliku nekog neprijatelja pred sobom. Htjeli
su, u stvari, borbu, da budu Rambo, da se pokažu, da budu
odrasli, veliki, i da budu neko.
A šta je to rat? Ništa. Ta-ta-ta! Bum- bum- bum! I gdje oni
dođu, svi ginu ili bježe.
Za one dvije-tri nedjelje obučavanja, sve je isto tako izgle-
dalo k’o igra. I oni ubijeni su se vraćali sa njima na večeru i
opet sutradan jedni bi bili branioci, a oni drugi neprijatelji.
Pokazivali su im na nekoj slamnatoj lutki kako se puca, kolje,
probada srce i to je išlo k’o u sir. Ljepše i lakše neg’ u igri.
53
Jovan Trivić
Ali, u pravoj borbi se, nažalost, brzo pokazalo da ni izbli-

za nije bilo tako. Više su držali pušku pri zemlji i drhtali od
straha, nego što su jurišali. Plakali su kriomice za poginuli-
ma, pa i za poginulim neprijateljem, ako bi na nekog mrtvog
nabasali. Pokušavali su sakriti saosjećanja koliko se dalo, da
im se ne rugaju jer ionako nisu bili baš cijenjeni u četi.
Komandant je stalno prijetio da će ih pred ratni sud zbog
kukavičluka. I tako, ginuli su jedan po jedan sa ponekim ispa-
ljenim metkom, sve žmireći, dok ne ostadoše samo on i još
dvojica. Tad su se u strahu nekako još više zbližili, zavoljeli
i brinuli jedan o drugome više nego što bi se braća brinula.
Ali baš danas, kad su pokušavali da se skriju, a ne da juri-
šaju, dušmani ih, nedužne, ubiše. Neprijateljska granata tresnu
među njih i raskomada ih skroz u paramparčad. A eto njega,
koji je samo dva metra od njih tražio bolje sklonište za svu
trojicu, nije ni dotakao niti jedan jedini geler.
Osjetio je tačno kako granata šišteći dolijeće i i znao je đe
će pasti. Odmah je dreknuo:
„Granata! U zaklon!“ – i bacio se iza jednog panja. Onda je
i vidio i čuo kako granata tresnu između njia dvojice, podiže
ih i od dima više ne viđe ništa, samo osjeti kako ga jedna pod-
laktica u leđa udari. Prepoznao je sat i šaku i jauknuo. Potrča
prema njima odmah prije nego što se dim razišao. Komadi
tijela još su padali posvud. Tamo samo jednu rupčagu, jedan
krater zateče.
„Veliku su granatu bacili, majku im četničku!“ – psovao je
plačući i sakupljajući dijelove raskomadanih tijela i pokušav’o
da prepozna čiji su. Tad ga Tatarin, koji pristiže trčeći sa još
tri svoja Čečena, prodrma i trže:
„Ostavi sad, već su u ahiretu, gozbe se kod Allaha, ko šehi-
ti! Idemo da ih osvetimo!“
54
U njemu osveta zagrmi na sva čula.

„Osveta!“ – vrisnu sada ne više dječačkim glasom i jurnu
za Tatarinom i ostalima .
Sad, poslije toliko godina, sjećao se više detalja nego to
veče. Trčao je, bacao bombe, pucao, ubijao i klao sve pred
sobom. Nije razaznavao vojnika, ženu, dijete, staricu... Bila
je odasvud magla, a u magli jarani su ga bodrili:
„Požuri! Osveti nas, ubi’, očisti put, navali jarane! S tobom
smo, naprijed!“
Više se nije se ni sjećao šta je sve čuo, ali jarani su bili stal-
no tu ispred i bodrili ga.
To selo su zauzeli, i još jedno, i pobili sve živo što su zate-
kli. Čak i pse i stoku. Svuda se dimilo od paljevine dok su
postavljali mine na ono malo nezapaljenih i nerazrušenih obje-
kata, da ubiju povratnike. On, Tatarin i Čečeni su prednjačili,
drugi su za njima jedva stizali.
Dugo se kupao skroz hladnom vodom, plačući izbezumlje-
no. Prije su mu poslije borbe izranjali roditelji, šaputali da ne
zaboravi ko je, da ih ne obruka, da se ne ogriješi, da se mane
ćorava posla i vrati se kući:
„Ima luđaka koji će rado ratovati i onih koji moraju. Ti si
još maloljetan, samo ti je 16.“
Tad se kajao za sve učinjeno, ali večeras, dok se kupao, iz
magle su mu tako jasno izranjali samo poginuli drugovi pru-
ženih ruku i preplašenih lica:
„Osveti nas, Alane! Osveti nas!“ – i kajanja nije bilo, samo
žal što ih više nije pobio.
Kroz glavu su mu prolijetala i bespomoćna, zabezeknu-
ta, preplašena lica ubijenih. Neka sa nadom, neka obamrla u
strahu nudila život bez otpora, neka molila, neka izgubljeno
vriskala, ali sada su to samo lica koja je klao i ubijao. U borbi
55
Jovan Trivić
se nije obazirao na to. Nije se osvrtao. Nije se ničijoj molbi

ili plaču smilov’o. Srljao je samo naprijed i k’o robot samo
ponavlj’o, url’o do promuklosti:
„Ubiti! Osveta, osveta, uništiti, sve uništiti!“ – nije zasta-
jao, nije se osvrtao. Nije gledao, nije prepoznavao. Bile su to
samo siluete, one slamnate lutke na kojima su trenirali.
(Pohvala te uznese te i sam povjeruješ da je zaslužuješ)
Truba je zvala na smotru. Na povečerje. Starješina nji’ove

elitne čete, koga su svi zvali Komandant, lično ga je pri spu-
štanju zastave odlikov’o Ordenom junaka, kad su, kao i obič-
no, odavali počast palim šehitima koji sad uživaju u zasluže-
noj nagradi kod Allaha.
„Čestitam! Znao sam da ćeš se pokazati u odbrani otadžbi-
ne i da će neprijatelj drhtati pred tvojim naletima. Znao sam
da nećeš iznevjeriti ni nas ni svoju časnu familiju. Čestitam!“
– završi Komandant kačeći mu orden na bluzu.
„Bravo, bio si sjajan! Rambo ti nije ravan!“ – dobaciva-
li su mnogi kad se stroj raspustio pokušavajući da ga tapšu-
ći dotaknu.
Alan, premda je odlikovanja ranije ismijav’o i prezir’o, sad
su ga malo ta medalja i to hvaljenje trgnuli iz one žalosne letar-
gije, pa se malo ponosno isprsi i isturi onu okačenu medalju
i osmijehnu se kad mu starješina, samozvani komandant, sa
sladunjavim govorom hvale opisa junaštvo, baš k’o da je i
on sam bio tamo i gled’o njegovo hrabro jurišanje i rastura-
nje pogani na buljuke, to satiranje nekrsti u prašinu k’o što
i zaslužuju. Ni sam Alan nije se svega toga baš tako sjeć’o.
Ako, ‘ajde, nejse, dobio je medalju i posvetiće je poginulim
56
jaranima. Jedva je novi dan ček’o da ih opet sveti ili da im

se pridruži.
Komandant, koji se sam tako nazv’o i kojeg su svi tako
oslovljavali, bio je visok, jak, malo debeljuškast, ali spreman
i još uvijek pun energije, brz i pokretan k’o mladić, duge, slo-
bodno puštene, već prosijede brade, koja je njegovom hladnom
licu sa mnogo ožiljaka davala još opasniji izgled. Iako je bio
ljubazan, mekanog i srdačnog glasa, uvijek rad da pohvali, ali
je bio, govorili su, pri izdaji i kukavičluku sasvim drugačiji,
miran, hladan i nemilosrdan.
Imali su i u četi i u štabu ratni sud. Povremeno bi se neko-
me sudilo. Takvi su odmah prekomandovani, a svi su šapatom
tvrdili da su likvidirani jer se nikad više nije ništo čulo za njih.
Alan je poslije svratio, kao i obično, u kantinu, malu drvenu
baraku gdje je bio čašćavan od sviju, pa je nastavio da pije, a
dobijao je i ekstra da popuši one istočnjačke cigare pa je bio
dobro opijen i skroz pomućenog uma pri dolasku u baraku. I
bi mu svejedno kad mu namignu matora Bejta koja se starala
o svemu u baraci i kantini, a starala se i da povremeno dobiju
ženske da se malo zadovolje i opuste.
(Nažalost, svi misle da je bogougodno to što rade)
Uglavnom je dovodila samarićanke, dobrovoljke, dobro-

tvorke, koje su se trudile da im pruže malo srećnih užitaka
pred pogibiju. Neke su dolazile zbog zarade. Ponekad bi ugu-
rala već unaprijed pripremljene zarobljenice.
Dok se ljuljao onako slomljen prema spavaonici, šeretski
mu u prolazu šapnu da večeras ima specijalno slatko
iznenađenje za njega:
57
Jovan Trivić
„Zaslužio si. Dženetska hurija joj nije ravna.“

Alan se sjeti svoje prve ženske. To se dogodilo ovdje,
poslije prve borbe, kad mu je bilo teško skoro isto k’o danas.
Tada je prvi put pucao i, mislio, ubijao je, a danas su mu
najbolji drugovi ubijeni. I osjećao se kriv što je on sam
preživio. Želio je samo da prođe noć u nadi da će ih već
sutra poslati u akciju da se sveti ili da i sam pogine.
Prva žena u njegovom životu već je bila u zrelim godina-
ma i iskusna. Bila je samarit, dobrotvor za borce, te su je zvali
vojnička majka. Po pravilu, poslije žestokih borbi našla bi se
tu, da nagradi ili da utješi. Često je dovodila i prave prosti-
tutke, koje su se bestidno nudile svima u baraci da ih usreće i
razvratno prelazile iz kreveta u krevet. Privoljevala je i neke
samohrane jadnice da bi nešto zaradile, a i druge žene koje
su htjele iz ovog ili onog razloga na svoj način pomoći, a i
zaraditi, jer su borcima pare odnekle stizale.
Neke su, sirote, u početku radile to snebivajući se i stideći
se, pa su ih u jednom ćošku zastorom izdvajali, ali se jopet sve
čulo i naziralo, pa su ostali borci više tada divljali, jer kad se
unutra nešto događa, obično bi glavu okretali. Kasnije bi se i
te žene navikle i odlazile zadovoljne što tako služe otadžbini,
a dobijale bi, bome, i nagradu i u štabu i od vojnika.
Žena je osjetila da mu je prvenac pa se posebno potrudila
oko njega. Hvalila je i hrabrila, tetošila, zavodnički šaputala
i uzdisala. Nekako je to obavio i bio neopisivo srećan i bla-
žen, što je, eto, i to uspio.
Malo ga zaboljelo što žena poslije pređe jednom drugom
u krevet i sve to isto ponovi. Toga se uvijek poslije sa malom
gorčinom sjećao, tako da te žene nije ni cijenio. Uglavnom
su mu dolazile iskusne dobrovoljke jer nikad nije sam neku
tražio.
58
Bio je stidljiv i neiskusan i mor’o bi se uvijek prvo napiti,

a one su poslije sve same odrađivale. Nije htio, k’o neki dru-
gi, zarobljenice, jer se sažaljevao na njia i bilo mu je uvijek
muka od nji’ovog straha u očima, onog snebivanja od stida
ili samo pasivnog prepušatnja dok su im duše negdje daleko
lebdile, a najgore bi ga žalostile te njihove plačne molbe, ono
histerično preklinjanje, ili izbezumljeno vriskanje.
Tatarin i njegovi Čečeni, njih petorica, koji su niotkud doš-
li, sa Komandantom su uživali u tome, kao da ih normalan
odnos nije ispunjavao punim zadovoljstvom.
Te večeri Alan je već podobro ošamućen pićem i pušenjem
hašiša, lješkareći u krevetu, naginjao i dalje iz jedne flaše koju
59
Jovan Trivić
je dobio u kantini. Pravi viski, škotski, uvjeravali su ga, kao

da mu je to ikad nešto značilo. Naginjao je velike gutljaje u
sebe želeći da zaboravi svoje raskomadane drugove sa današ-
njeg bojišta. Ulazeći u zagušljivu baraku, spavaonicu, još mu
je bilo teže i praznije bez njih:
„Samo sutra što prije da svane, da idem da ih svetim.“
(Kazna sustiže jedna drugu, a da ne

s’vataš koje dugove plaćaš)
Pojavila se stara Bejta vodeći i gurajući jedan preplašeni

djevojčurak, koji je stidljivo šaputao:
„Neću, bona, unutra među ‘vol’ke pijane muškarce, neću i
gotovo. Reci mu da on izađe na časko vani, da ga samo vidim“,
ali joj ona žena šeretski prišapnu:
„Jesam li ti rekla da ćutiš i slušaš ako hoćeš da se sve ovo
lijepo završi večeras“, poguravši je čvršće naprijed: „Ma, on
ti se večeras ne mere ni pomaketi iz kreveta“, objasni joj kao
razlog Bejta i opet je povuče.
„Joj, šta mu je? Je l’ bolestan?“ – zapita zabrinuto djevoj-
ka i pusti korak.
„Biće mu dobro čim te vidi“, šapnu lukavo Bejta, „samo
fino sa njim.“
Bejta vjerovatno nije znala zašto ona Alana traži, pa je po
svome mislila:
„Biće ti dobro. On je jako pažljiv i nježan momak. A pijan
je k’o štranjga i zaspaće na tebi“. Bejta se zakikota onako
lopovski iako je cura ni slušala nije već se zabrinuto Alanu
primicala.
60
Došli su do Alana i prodrmali ga pola usnulog. Morala ga

je dobro protresti.
„Probudi se, junačino!“ - drmala ga je Bejta: „Budi se!
Dovela sam ti dženetsku huriju koja će ti ispuniti sve želje.
Hajde, curo, sjedi ođe pored junaka da ti vidi tu finu haljinu.
Vidiš da je prepio“, šapnu joj šeretski, „da ne zaspi prije nego
i što počne. Ovakav neće moći dugo, pa će ti biti žao poslije“,
i gurnu je na krevet.
Alan bunovno otvori oči. Protrlja ih, jer mu se učini da vidi
priviđenje, a kad dođe sebi, prepozna je i viđe Bejtin šeretski
pogled, a još je i kriomice pokazivala prstom šta treba da joj
radi, otrijezni se odjednom i buknu zaprepašćen. K’o munjom
pogođen, poskoči. Pogleda je zabezeknut i razljućen. I još ga
više naljuti kad se ona radosno osmijehnu prepoznavši ga i
ustezavši se, a vidjelo se jasno da je žarko htjela da ga odmah
zagrli. Očiju punih radosti sjede na ivicu gvozdenog škripa-
vog vojničkog kreveta, kao da je svaki dan tu bila, blaženo
smiješeći mu se, k’o opčinjena ga gledala. Isto k’o one što su
prije dolazile. Učini mu se, da se i ona na isti način nudi, što
ga do srca zaboli i skroz izbezumi.
„Ti!“ – dreknu iznenađeno: „Ti!“ – urliknu sad zaprepašće-
no pijani Alan. „I ti se kurvaš ođe!“ – sav zapjeni. „Pomažeš
borcima da lakše ginu, a!? Sram te bilo, kučko jedna! Marš
napolje! Marš, marš od mene! Marš, da te ođe ne prikoljem!“
– te ne čekajući više ni trena, skoči k’o uboden i onako pijan
i zakrvavljenih očiju zgrabi je čvrsto za kosu, poželi odmah
da je ubije, ali ne mogaše, već onako teturajući se, izgura je
na vrata i baci na zemlju ispred barake.
„Alane, braco mili! Šta ti je? Došla sam da vidim majku i
tebe. Kunem se! Nisam kurva, brate mili! Šta budalesaš? Doš-
la sam da te vidim, braco moj mili, šta ti je? Šta ti je, Alane
61
Jovan Trivić
dragi?!“ – vrištala je žalosno i nemoćno. „O, zašto mi niko ne

vjeruje!?“ – zaplaka neutješno udarajući ručicom o prašnjavu
zemlju gdje ju je k’o đubre bacio.
Alan je to čuo, neđe mu se u svijesti usadilo, registrovalo i
kasnije mu u mozak sve dolazilo, ali tad se odmah i zaturilo.
Onako ogorčen i pijan, skroz poludi:
„Ubiću je, treb’o sam je o’mah ubit’, da nas više ne sra-
moti“, ali ne imade snage da se opet vrne i tamo je ubije, već
se natrag teturavo krevetu vrati, ne obraćajući pažnju na pod-
smješljivo keženje saboraca.
„Pa, žensko je, valja joj s nekim, a sve je u gradu pokuplje-
no ili raseljeno, pa mora neđe tražit’“, dobacivali su saborci
kikoćući se.
Neki su se opet sažalili i govorili:
„Pustite je, ne griješite, bolan, dušu, vidite da je maksum,
došla samo da ga vidi. Dijete je to.“
Alan je i to registrov’o, ali mu tada ne dotače svijest već
je i to neđe tamo zaturio vraćajući se krevetu. Jednako tetu-
rajući, onako žalostan, strovali se nemoćno na svoj škripavi
vojnički krevet.
„Kako ću objasniti majci da je njena svetinja, njena Kleo-
patra, drolja u vojničkim barakama?“
Ležao je omamljen i zbunjen sa rasprskavajućom glavobo-
ljom, ludim košmarom i olujom u glavi, a dubokom tamom
u srcu.
62
(Nekad nevine tvoji grijesi satiru)
Ne sjeća se koliko je tako omamljen, zbunjen i žalostan,

jedva polusvjestan sa onim zlokobnim košmarom u glavi
punih umirućih silueta i rastrgavajućim bolom u srcu ležao,
kad ga prenu grub, kreštav i pijan glas Tatarina sa onim njego-
vim grlenim i lošim izgovorom. On je jedini od njih šestorice
što su došli sa Komandantom naučio brzo i prilično dobro naš
bosanski jezik, ali su mu se opet podsmijavali onom njegovom
ruskom naglasku i neprijatnom grlenom izgovoru? Drmnu
Alana grubo:
„Baćuška, vidi, tebi nije bila dobra, ali meni ne smeta što
je špatna. Vidjeće večeras kako mi Tatari guzimo“, i krezavo,
grleno se kesio, gurajući je, praktično noseći je, nako tananu i
prestravljenu, vukao za onu njenu predivnu kovrdžavu dugu
plavu anđeosku kosu prema svom krevetu.
Vriskala je užasavajuće plačnim izbezumljenim kricima i
grčevito se otimala potpuno nemoćna dok se Tatarin smijao
vukući je, meljući one najvulgarnije izraze koje je najbrže
naučio da izgovara. Kleopatra se neprestano nemoćno batr-
gala otimajući se u njegovim kandžama.
A kad viđe kako Alan mirno leži, vrisnu još jače nekim
prodornim srceparajućim preklinjućim glasom:
„Ne daj me, braco! Brate moj, ne daj me! Nisam špijun,
nisam kurva! Došla sam da vidim majku i tebe. Braco, tako
ti kruva što smo zajedno jeli, bracoooo! Spasi me, brateee!
Ne daj meeee…“, ali ne nastavi, jer je Tatarin donese do svog
kreveta koji bi treći od Alanova, baci je na onaj prljavi dušek
što kod njega nikad nije bio namješten i pritisnu je svojim glo-
63
Jovan Trivić
maznim tijelom da se ne koprca, usta joj poljupcem zatvori,

ali brzo se trže i žestoko opsova pljujući krv sa usne.
Već otprije, od neke ratne povrede, im’o je deformisanu
gornju usnu koja je sad jako krvarila od njenog ugriza.
„Izdajnička kujo!“ – udari je snažno da se ona vjerovat-
no ošamutila jer ućuta dok je Tatarin trgao čakšire da i sebe
obnaži.
Skide se samo ispod pojasa, ne skidajući svoju grubu prlja-
vu vojničku bluzu i onaj od metaka zaštitni prsluk ispod. Onda
u dva poteza podera njenu već ranije isprljanu haljinu, podi-
že strgnute krpice uvis pokazujući svima trijumfalno da svi
vide u spavaonici.
Nikad nije nosila farmerke, samo fine haljine što joj je
njegova mama od malena kupovala, pa i sad je jednu takvu
lijepu imala.
Alan, sad već napola otriježnjen, shvati da ovo nije u redu
i da to ne smije da dopusti. Htjeo je reagovati, braniti je, oslo-
boditi, ali je bio pijan i oduzet, omamljen hašišom, ali više
strahom. Bojao se Tatarina. Svi su ga se bojali. Sjeća se da se
na trenutak ipak podig’o, ali ga snaga zbog straha napusti, pa
se po glavi pokri da bi od svega pobjeg’o.
Provirujući ispod ćebeta, viđe kako joj Tatarin strgnu i
gaćice, pa onako malene i istrgane pokaza teatralno svima
dok ju je pridržav’o čvrsto drugom rukom za prsa, jer se opet
počela batrgati.
Tatarin se kikotao i ljuto i nepristojno blebetao prepoznat-
ljivim lošim i smiješnim izgovorom da se skoro cijela svlači-
onica, sad već svi uveliko pijani, grohotom smijala.
Onda je onako golu divljački grizao po tijelu uživajući što
je vrištala. Jopet je pokušao da je poljubi i ona ga, valjda, opet
ujela, ali sada mnogo žešće jer mu je pola usne odgrizla. On
64
i to pokaza, opet teatralno, svoju ugrizom razderanu usnu i

pljunu, daleko preko kreveta, razljućen, ono krvavo parče što
je visilo, pa onako bijesan zagrize joj lijevu dojku i teatralno
pokaza svima odgrizeni dio i teatralno i to ispljunu daleko od
sebe na patos, da se vidi.
„E, djevuška, našla si koga ćeš zajebavat’“, promumla
međedski. „E, kad te baćuška poševi, odmah ćeš mi drukčije
gugutat’ i poželićeš me cijelu noć imati.“ I Alan krajičkom oka
samo još viđe kako mu se bespomoćno pošljednjom snagom
otima dok ju je pohotno ujed’o i mot’o poda se.
Alanu bol naraste i jopet poželi da skoči da je spasi, da ga
ubije, ali ne smognu, već se prekri po glavi da to ne gleda, ali
slike one glomazne goropadi kako se njenim tijelom nasla-
đuje su titrale, vibrirale, blještale u svijesti i sve gore iskrile.
Još jedan njen pakleni vrisak ču se što se Alanu zari u naj-
tananije dubine duše i tamo neizbrisivo osta. I ništa se od nje
više ne ču, samo bahato Tatarinovo roktanje.
Alan je godinama pokušav’o da taj vrisak zaboravi ili zatu-
ri. Da smetne s uma njena preklinjanja i taj pakleni umirući
vrisak. To bi zadnje što je čuo od nje, ali to je stalno u sebi
nosio i s tim se borio.
„E, djevuška, sad vidiš kako mi Tatari blagoslov dijelimo“,
komentarisao je Tatarin rokćući, k’o divlji krmak, od nekog
zadovoljstva iako ona vjerovatno i nije bila više pri svijesti,
a vjerovatno ni u životu jer se nije više niti opirala, niti vri-
štala, niti neki glas života odavala. Ili Alan nije bio u stanju
da nešto čuje. Jedino se dugo čulo njegovo bahato stenjanje i
jeziva škripa kreveta. Čak se čitava spavaonica ućutala zgro-
žena prizorom iako su večeras još neke žene borce služile,
slika je i njia zgromila.
65
Jovan Trivić
Njen posljednji srceparajući vrisak je godinama prodir’o

iz dubine Alanove svijesti i tamo se jopet vraćao, ponovo se
duboko u svijest zarivao i unutra se umnožavao i nikad nije
nestajao.
Njene molbe i riječi još uvijek, svakad i svagdje vapajom
samo zvone:
„Ne daj mee, braco mili!!!“
„Allahu i Djevo Marija, što me prije u smrt ne poslaste!“ –
uvijek bi Alan ponavlj’o plačući, onako, bez suza, jer su suze
već odavno potrošene. „Što me ne oslobodiste ovog bezvri-
jednog života, već me ostaviste da se mrtve duše batrgam!“
Alan se sjeća jasno da se drhteći pokrio po glavi, ali
i dalje mu je škripa kreveta razdirala svaki damar. Jad i bijes
su rasli, ali od nekog straha je obamr’o i nije se usuđiv’o da
se pokrene, već je samo nemoćno drhtao. I ranije se bojao i
gadio Tatarina i njegovih kamarata zbog prevelike i najčešće
nepotrebne grubosti i odvratne krvoločnosti, ali ga je uvažav’o
zbog ogromne snage i bezumne hrabrosti i uz njega se sa jara-
nima priključiv’o u borbi jer su se sigurnije osjećali.
(Mržnja ti snagu daje za zlo, pa dobrotu zaturiš)
Nikad ga nije volio, ali sad ga je tako mrzio i stalno je

ponavljao u sebi:
„Allaha mi i Djevice Marije, ubiću ga, taman mi bilo
pošljednje. Samo da ona preživi... rane će zarasti...“, i poma-
lo mu ulazilo u svijest da ona nije samarit i kurva već je nje-
ga tražila, a on je bacio njemu u šape i to mu još više svijest
rasturi. „Preživi, molim te, pa makar mi nikad ne oprostila i
svi saznali kakav sam kukavica, govno, uš, gnjida...!“
66
Stiskao je nemoćno šake dok je krevet jezivo škripao, a

Tatarinovo dahtanje se čulo potmulo i zastrašujuće k’o da par-
njača prolazi. Ne zna kad je zaspao, ni kad je prestalo Tatari-
novo roktanje i stenjanje, i škripa kreveta.
Već ranije su tu u spavaonicu bile ušle tri žene samarićan-
ke, koje su znale po nekoliko muškaraca da promijene za noć.
Kad su već došle, da bar uspavaju i podmire, ali sad su se i
one umirile. Ni kikot, ni zavodljivo šaptanje ili raskalašeno
stenjanje nije se čulo. Valjda ih je ona grozna slika
poremetila u uživanju. I čitava spavaonica je utihnula.
Kad se probudio, glava ga je, kao i uvijek poslije pića, jako
boljela. Trebalo mu je dosta vremena da se kol’ko- tol’ko raz-
budi i da ga k’o udar groma sjećanje pogodi.
„Da li je preživjela?“
Skočio je iz kreveta i vidio je kako leži raščerečena, gola i
krvava kao da spava, pored glomaznog Tatarina. Već pomisli
zlobno da je i ona uživala, pa sada spava, sjećajući se drugih
žena koje su se u istom krevetu cijelu noć š njim preganjale,
a sutra hvalile tu mušku sirovu snagu i nepovrijeđene, čak bi
se reklo raspoložene, odlazile zadovoljno sabirajući pare koje
im je velikodušno bacao.
Usred tog košmara, Alan spazi da dva mrtvozornika prila-
ze i premještaju njeno beživotno tijelo na mrtvačka nosila, a
da ne pomjeriše ili probudiše onu glomaznu džukelu.
Tad vrisnu neka snaga u njemu, zgrabi nož koji je imao u
bluzi sa ordenom na krevetu okačenoj, jer su ostalo oružje po
povratku sa zadatka ostavljali i čuvali zatvoreno da u kantini
ne bi nesrećnog pucanja bilo. Skoro je poletio sa izvučenim
nožem prema Tatarinovom krevetu vrišteći promuklo psov-
ke i kletve:
67
Jovan Trivić
„Ubiću te, tatarsko kopile!“ – ali ni dva koraka ne napravi,

jer ga odmah trojica Čečena k’o jastrebovi zgrabiše. Držali su
ga čvrsto dok se on koprcao i psovao, sve vrijeđao, pa i nji-
ma sve čečensko po spisku psovao. Tad se jedan na njegove
psovke baš razjari, pa izvadi kamu, onaj njiov sabljasti nož, i
htjede ga na mjestu zaklati, ali ga drugi očima spriječi.
Zovnuše još dvojicu naših i svezaše ga k’o ovcu za kurba-
na. Malo poslije, kad su mrtvozornici Kleopatrino tijelo odni-
jeli, iznesoše i njega tako vezanog i odniješe u četni zatvor.
Sužanj svoje nemoći
Zatvor je bio jedna soba bez prozora, u nekoj nedovrše-

noj baraci, sa jednom kratkom klupom na koju se nije moglo
leći, i sa čučavcem u ćošku. Zvuci i malo svjetla prodiralo je
kroz nekol’ko rupa visoko gore u zidu. Bejta mu je donijela
porciju napunjenu kazanskom hranom i hrabrila ga da se ne
boji, sve će biti u redu, i da jede, jer će mu snaga trebati, ali
njemu nije bilo ni do čega, pa ni do jela.
Nije mog’o da skloni plač, krike i sve one zvukove i slike
iz svog uma, ali ipak se nekako nadao, živa je, preživjeće, a
jopet, iznijeli su je mrtvu. Na njegovu dušu, evo, i to. I jara-
ni su zbog njega izginuli. Mog’o ih je odgovorit’ da je šćeo,
a ni pokuš’o nije.
Nije znao šta mu sa ovim zatvaranjem smjeraju, a i bilo
mu je svejedno. Ionako mu se nije više živjelo, a znao je,
koga ’vako odvedu, nikad se ne vrati.
Stražari su bili uglavnom tatini sinovi koji nisu slati na
ratište da ih slučajno neki metak ne okrzne, pa su se ođe upi-
njali da budu stroži i gori od Čečena. Gledali su ga mrko i
68
krvoločno k’o da je svoje ubij’o. Čekao je tu dugo, do kasno

popodne, kada ga izvedoše onako jednako svezanih ruku i
dovedoše u komandnu baraku. Tamo je opet čekao i čekao.
Nije mog’o da misli, već samo da se nada. Preživjeće, mož-
da se samo onesvijestila. Tolike žene su bile š njim, samari-
ćanke ili zarobljenice, pa su sutra uplakane ili vesele, ali žive
i zdrave izlazile i sve su, tješeći se, skupljale pare koje im je
uvijek velikodušno bacao i odlazile neđe.
’’Preživjeće. Hoće li mi oprostiti? A jopet, mrtva je, šta ima
više k’o budala da se nadam? Ubiću ga! Ubiću ga, Allaha mi
i Djevice mi Marije!“ – ta misao ga prenu, osnaži i smiri, dȃ
mu neki smisao da nastavi da živi. „Ubiću ga, kunem se, ako
preživim, a sada moram da preživim“. Sjevnu mu inat:
„Ubiću ga! Ubiću to tatarsko kopile, makar mi bilo zadnje!“
(Danas si junak, sutra te ti isti na bedeme kače)
Kad su ga uveli kod Komandanta u sobu, ostavili su ga da

stoji. Dva stražara, vidi se odmah po njima, tatini sinovi, da
ni okusili fronta nisu, stajali su uštogljeno k’o kurbani na šlji-
viću, tik uz njega, spremni da ga odmah žestoko mlatnu ako
zatreba. Kad je Komandant uš’o, svi su salutirali, kao što su
bili učeni u toku one kratke obuke. Komandant nije uzvra-
tio već ga samo mrko pogledao i kao duboko se zagledao u
izvještaj na stolu. Kao da čita neki dugi referat, pa ne može da
vjeruje, pa opet bulji u neke papire na stolu. Onda diže glavu,
pogleda ga streljajućim pogledom:
„Tako... tako... među nama se krije izdajica, doušnik, koji
šuruje sa neprijateljem. Ko zna koliko je naših hrabrih bora-
ca poginulo zbog tvoje izdaje!“
69
Jovan Trivić
Alan se odjedom otrijezni, pretrnu, ma kakvi pretrnu, sle-

di se. Znači, napakovali su mu. Ubiće ga pa neće moći da se
osveti. Ćutao je i ne slušajući Komandantov monolog o otadž-
bini, „o neprijatelju koji ne bira sredstva da se uvuče u naše
redove, da uništi naš narod i vjeru“.
„Znači, ti si taj! Zašto bolan, jadniče? Čuo sam ja da tvoja
familija jatakuje sa neprijateljem, ali nisam dao našima zbog
tebe da ih pretresaju i nauče pameti.“
Alan u djeliću sekunde shvati da, ako ga proglase krivim,
sve će njegove pobiti, i, kao uvijek kad opasnost izbije, reago-
vao je munjevito i pribrano, pa dreknu k’o pri pokliču na juriš:
„Allaha mi, htio sam ja da joj se lično osvetim jer me je
uvijek prije ponižavala i odbijala! Ukrala mi je majčinu lju-
bav!“ – izvrišta očajno plačući da bude uvjerljiv.
Ona dvojica čuvara ga dušmanski zgrabiše, ali im Koman-
dant okom naredi da ga puste. Alan ne zna odakle mu izleti
ta misao i te riječi, „ukrala mi majčinu ljubav“. Poslije se sti-
dio, ali zbog toga ga Allah i Djevica Marija kazniše što jednu
onako čistu ljubav u kukavičluku okleveta i majku mu zato
šejtan odnese, a i na drugi način je bio stalno mučen.
Usred saslušanja, neko pozva Komandanta telefonom i viđe
ga da sluša zajapurenog lica. Koliko je razumio, onaj otuda
je ljutito rikao na Komandanta:
„Jesam li ti rek’o da smiriš te svoje životinje! Đe, bolan,
da ona sela diraš kad je primirje?“
„Allaha mi, nisam znao, momke ponijelo“, pravdao se
Komandant.
„Ma, ostavi se sad svog Allaha“, čuo je jasno kako se onaj
otuda dere: „Nije Allah rek’o da sve od reda kolješ i satireš,
i zločine činiš, i da od onijeh tamo gori budeš, već da časno
70
državu i narod odbranimo, da međunarodno priznati budemo

k’o jedna prava civilizovana država! A šta ovi tvoji rade?“
„Ali, rekli su mi, kad ste me zvali i kad smo se ono oku-
pljali da se borimo za vjeru i otadžbinu da...“
„Šuti! Ni je’ne više! ’Vako se ne bori ni za Allaha ni za
otadžbinu. Nisu ti rekli da budeš i od onijeh tamo stoput gori.
Ođe se cijela strategija ruši. Svijet se umiješ’o, dogovori su
donijeti, linija je dogovorena i trebalo je samo tu liniju čuvati,
a ne da čarkaš, pogotovo ne onakav pokolj da napravite. I to
baš u tom selu. Ej, znaš li šta je komanda i strategija? Sad će
opet novi talas krvoprolića nastati, a sve oči svijeta su u nas
uprte. Više si sam nepotrebno izgubio ljudi nego jedan bata-
ljon i to ti nije dosta, ’o’š još više u smrt da ih šalješ! ’O’š na
ratni sud da te pošaljem?
Sad spremi odbranu i drži liniju, jer su razjareni, a i oni
imaju svojije budala pa će da se svete! Spremi momke, dobi-
ćeš pojačanje. Drži liniju i nikakve gluposti više! A o ovom
ćemo jopet kasnije“, i zalupi mu slušalicu.
Alanu srce naraste k’o u vola kad shvati da se Komandant
u gujcu povuk’o i dršćući sluša.
„E, i tvoja će dogorjeti“, zlobno je pomislio.
Kasnije je doznao da su doušnici javili da neprijatelj spre-
ma veliku kontraofanzivu kako bi osvetili ono selo, jer je u
njemu rođen neki nji’ov glavešina.
Vratili su ga u ćeliju gdje je prenoćio jedući ono hrane što
se hladno kiselilo u porciji. Ostavili su ga tako tu da prespava
pa je malo pokuš’o spavat’ na klupi, ali, onako jednako sve-
zan, nije mogao, pa na goli beton leže i prenoći. Sutra su ga
bez komentara odvezali, poslali na doručak, pa u oružanu i
odmah u stroj za front među svoje dobrovoljce.
71
Jovan Trivić
„Doš’o nam je jedan drugi oficir, po rangu viši od Koman-

danta, pa nam reče da nam svima danas on komanduje i da mi
nemamo slobodno djelovanje na terenu k’o obično. Kratko
nam objasni zadatak odbrane.
Mir je blizu, ali se još uvijek mora domovina krvlju branit’.
Nadam se da je ovo pošljednji zadatak kad će se otadžbina
morat’ životima ljudi branit’ i da ćemo ubrzo zemlju narodu
u ruke da predamo, a da se mi ratnici vojnici zaslužno odma-
ramo i uživamo u blagodeti slobode.“
I još je nešto prič’o što Alan nije baš mog’o da s’vati jer se
nestrpljivo žurio da se Tatarinu na leđa okači i da svoj trenu-
tak za osvetu čeka. Onaj glavni je zaključio patetično:
„Branite je i odbranite, ali branite je hrabro sa ponosom
i čašću, da se o časti našeg naroda u pjesmi pjeva. Koman-
diri znaju vaše obaveze te se potčinjavajte naredbi i nikakve
izdvojene akcije neće se tolerisati.“
Komandant ih sada, kao i mnogo puta prije, preuze i malo
izdvoji, samo što je govoranciju nešto skratio, ali ipak nije
propustio da izdeklamuje neki svoj sladunjavi govor:
„Za otadžbinu i vjeru danas ćete možda i živote dati, ali
Allah sve piše i sprema vam dženetske hurije. Ne obrukajte
svoje, ne obrukajte vjeru i Allaha!“
Njegovi su urliknuli: „ Allah u akbar!“
Ali, tu danas biše i neki drugi postrojeni. Ti drugi su nečem
drugom klicali, te Alan tek sad primijeti da, osim ’’zengi’’, još
nekih novih ima, ali u drugom stroju, što ga začudi i smuti.
Do sad je sretao samo ’’zenge’’ što su otud neđe iz Hrvatske
došle, i jedan nji’ov jaran koji je bio čisti katolik, iako je š
njim iz njegove mahale doš’o, ali im je brzo preš’o, a Anto
što je i dalje š njim ovđe ost’o, već sljedećeg dana je u jed-
noj šumi u zasjedi pogin’o. Alan prosto nije znao da i druga
72
vojska postoji, sa nekim drugim idealima i pokličom, jer ih

nije ranije sret’o.
„Koji su sad ovi sa ljiljanima?“ – ne upita, ali odgovor
sazna kasnije.
Među svojima u četi, koja se uvijek dobrovoljcima i stran-
cima popunjavala, opazi i Tatarina, krastavog i sa flasterom
na gubici, kako se sa onim svojim satelitima, Čečenima, dere
pri zakletvi. Alan se samo jedan trenutak koleb’o, a onda mu
odvažno priđe.
„Baćuška, zdravstvuj! Pomozi mi da danas osvetim dru-
gove!“ – zamoli skrušeno. Zadivi se sam sebi kako to tako
nevino i drsko izusti, a da se mržnja ne osjeti.
Tatarin se veoma obradova. Volio je ubijanja.
„Baćuška, onaj dan si ih više nego deset puta već osvetio.
Ali aferim, imaš pravo, osvete nikad dosta. Drži se uz mene i
ne brini, mnoge će im majke zakukati. A uzdam se da će nas
Allah još malo sa dženetom i hurijama na ahiretu sačekati.“
(Sudbina se često uplete da te saplete)
Djevojka, da bi prekinula tu dugu muklu tišinu, upade na-

jednoč nespretno pitanjem osjećajući da mu se dušom nešto
drobi, pa da ga malo trgne, želeći da mu njekako duši olakša
i pomogne, oglasi se brižno:
„Pa kako si sada? Je l’ te još ono muči i proganja?“ – onda
malo zaćuta. „I ja sam, bome, loše!“ – nastavi ona tek da
nešto kaže. „Imam noćne more i ne spavam dobro, sanjarim
grozne stvari... i tako to. Budim se često prestrašena, onako,
sva u vodi okupana poslije tie svakakije snova, i jopet se ne
73
Jovan Trivić
da dugo zaspati te tako sama izgubljeno tugujem i plačem po

čitavu noć, a da izlaza ne vidim.
Znaš i sam, sve izgubljeno, vjerenik mi dobrovoljac tamo
neđe na frontu. Nisam ga dobro ni vidjela, a već ga izgubila.
A moram ga čekati. Jedino Allah zna kad će i da li će uopšte
doći. Kažu, otpušten je i da dolazi, ali su mi to mnogo puta i
prije kazivali, pa ništ. Imovina izgubljena, familija razdijelje-
na. Ona što je tamo, posvađana je i između sebe krvare. Znaš
kako je to! I tako misli i slike naviru. I uvijek isto, a jopet,
svaki put sve je strašnije. E, da si u mojoj koži, poludio bi. A
boga mi, čini mi se i da ću poludjet’ uskoro.“
Cura se navila pa melje li melje, a njega druga sjećanja
pritisla i muče. Ćutio je, sa dosadom slušajući je i dolazilo
mu da joj reče:
„Zaveži! Začepi! Šta ti znaš o nevolji, jadnice? Ne znaš ti
ništa. Ne znaš ti kako je nekog dragog svojim kukavičlukom
izgubiti, kako je nekog ubiti, kako nedužnog tući, mučiti i
zaklati. Kako je spasavati svoj život, a željeti da si mrtav“,
ali oćuta.
Prema stanici opet zastoj. I njemu dojadi čekati, pa se odlu-
či da je kući vozi.
„Gdje stanuješ?“ – upita.„Bolje da te odvezem pravo kući
jer tako mokra busom ne mereš.“
Ona malo k’o zamisli se, uznemiri, pa se tren-dva dvou-
mila, ali pristade:
„Ne stanujem ja vođe blizu. Došla sam vozom i danas idem
kod tetke. Tetka stanuje tu“, i reče mu jedno prigradsko mjesto,
jednu varošicu udaljenu 13 kilometara odatle. „Ne znam kako
ću. Biće nezgodno ako me neko vidi u kolima sa nekim, znaš
kakav je svijet. Ali mogu izaći malo podalje, valjda me neće
niko sočit. A imaš li ti vremena?“ – upita ona anđeoski brižno.
74
„Ne brini, niko me ne čeka! Niko me ne treba, ni bogovi

me neće“, dodade Alan sjetno i duboko uzdanu: „Niko me ne
čeka. Ja imam vremena na pretek“, procijedi odsutno.
„Dobro!“ – reče ona slažući se: „Vozi me, al’ nemoj nikom
kazat’.“
Alan, ne pitajući više i ne čekajući da se ona posve slo-
ži, okrenu pravo tamo da vozi. Tri kilometra ispred tetkinog
mjesta, usred jedne guste šume, naiđu na zastoj, pojavila se
duga kolona. Poslije deset minuta čekanja, upita je uzrujan:
„Ima li, dođavola, koji sporedni put za tamo, da u’vatim
prečicu?“
„Ne znam!“ – reče: „Ne poznajem ovaj kraj. Ne budem
kod tetke dugo. Niđe ne idem sama. Znaš kako je, nije red, i
sramota je.“
On primijeti da se odmah tu desno neki put od makadama
u šumu odvaja. Bez razmišljanja odmah skrenu njime, tim
malim putem što je tamo neđe u srce šume vodio.
’’Svaki put ima drugi izlaz’’, pomisli.
Poslije dva kilometra primijeti da se put završava kod jed-
ne velike kamare balvana spremnih za utovar.
„Nema dalje!“ – rekoše oboje uglas i zbog toga se veselo
nasmijaše i prekinuše ćutanje što se između njih bilo uvuklo.
Alana to malo razgali pa okrenu kola oko balvana, ali
odjednom ne znade kuda će, pa se zaustavi neodlučno. Kiša
stala, nebo se još malo muljalo, a već se bilo dobro i razdani-
lo. Čak je i sunce mjestimično prodiralo kroz oblake i kroš-
nje drveća otkrivajući čarobne slike šarenih ćilima oslikanih
k’o onie iz Aladinove lampe. Nije volio šume, jer nikad nisi
bio siguran od zasjeda, i neka nelagodnost ga opet prožme.
„Da se vratimo?“ – upita Alan, jer ne viđe neki drugi put,
kojim bi mogli ovaj zastoj zaobići.
75
Jovan Trivić
„Pričekaj malo, da čuješ prvo da li su put otvorili!“ – zau-

stavi ga ona mudro.
„Kako ću znati?“ – upita on u čudu.
„Pa čućeš kako kola jopet jure, a ne stoje tiho k’o sada.“
„Ti si jedna slatka pametnica“, pohvali je Alan i pomilo-
va blago rukom po glavi, a onda, ne razmišljajući, nježno je
prigrli iskazujući joj tako divljenje. Njoj je to godilo, pa se
nesvjesno malo čvršće uz njegovo vrelo tijelo pripi. Bila je
skroz mokra, primijeti Alan i bi mu je žao, pogotovo kad osje-
ti da ona jopet poče drhtati.
„Skini tu mokru rubinu da je iscijedimo. Evo, daću ti svo-
ju jaknu da se pokriješ, a uključiću i grijanje.“
„Ma neću, šta ti je!“ – odbi opet neodlučno i poče žešće
cvokotati, da se zub o zub lomio.
„Evo, daću ti prvo sa sebe košulju da se posušiš“, pa odmah
poče košulju skidati, ali to bi teško, te odmače svoje sjedište jer
se morade pridići. Okrenut njoj, onako polustojećki, naprez’o
se i mučio da se raskopča, jer košulja se ne dade lako izvući.
Vidjevši tu njegovu muku, ona mu sasvim nesvjesno poku-
ša pomoći, pridržavaše ga da ne padne i pomože mu da farmer-
ke raskopča, pa onako, tresući se od zime, drhtavim prstima,
posve nesvjesno počeše zajedno puljke mu na šlicu otkopčava-
ti jer i njegovi prsti su drhtali, te nekako izvukoše iz farmerki
košulju. I nastaviše, jednako dršćući, a ona i cvokoćući, dok
sve one drikere na košulji ne otkopčaše, te mu ona pomože i
košulju da skine.
Alan joj pruži skinutu košulju, reče joj da se svuče i okre-
nu se pokazujući tako da neće da je gleda dok se preoblači.
Ona tad zadivljeno pogleda u njegovo mišićavo tijelo prepu-
no čudnih ožiljaka, koji su bljeskali na odsjaju sunca koje se
ponovo pojavi.
76
„Oj, jadan ti!“ – reče sažaljivo, naže se prema njemu i pipnu

mu pažljivo desnom rukom one brazgotine i ožiljke rasute na
prsima. Ne primijeti da njega neka milina obli, da i on bez-
malo poče drhtati i skoro da se izgubi.
„Je l’ to sve od ratnije rana?“ – nastavi ona radoznalo da
pita sa saosjećanjem u glasu.
„Aha!“ – potvrdi Alan kao nemarno prikrivajući nelagod-
nost zbog osjećanja koje ga obuzima od njenih blagih dodi-
ra. Al’ kad ona nastavi nježnim prstima kožom tragati i ožilj-
ke brojati...
„Uf, uf, jadniče!“ – bi joj žao i nastavi mu kožu blago doti-
cati i one ožiljke brižno prebirati.
Alan se uzbudi i trag njene ruke poče ga pržiti k’o žeravi-
ca pa je jopet grubo prekide:
„Požuri, presvuci se, da ocijedimo rubinu da se osuši, jer
kako ćeš je takvu obući!“ – i nastavi gledati u šumu da bi pri-
krio urlike krvi što je strašću sada ključala.
(Ljepota te zanese i uznese, a kazna dolazi pošlje)
Šumu nije volio zbog zasjeda.

Opet sjećanja nadolaze. Zasjeda. Odnekle zapucaše i tako
njegov prvi jaran pogibe, peti dan kad ih na ratište poslaše. A
sirot, bio je od sviju najljepši u mahali i već su ga cure sali-
jetale, ali on bijaše slijep. Samo o Rambu prič’o. I najviše se
od svih njia junačio i zapreg’o k’o vo:
„Idemo da se borimo... pa idemo...da im pokažemo ko
smo.“
„Allaha ti, nećeš gledat’?“ – trže ga cura, samo da nešto
kaže, a već je počela i oko marame petljati te se on, i ne misle-
77
Jovan Trivić
ći, okrenu da joj odgovori i viđe kako je polako počela one

silne igle i kopčice iz svoje burke na glavi vadit’.
„Au! Kol’ko mlogo kopči i igala na to maloj šamiji!“ –
uspije u onoj brzini da vidi: „Kod nas tog nije bilo, samo bi
se ispod brade šamija svezala.“
Ona ostavi skvašenu maramu na zadnje sjedište, a igle
pažljivo spusti u vrata pored sebe. Pridigla se sa onog obore-
nog sjedišta pa joj se razmotana kosa po licu i prsima rasplela.
„Au, Gospe mi blažene, pa dužu kosu nikad u životu nisam
viđeo!“ Kosa, crna i gusta, činilo mu se da joj je do koljena.
’’A i guzicu sigurno premaše duljinom’’, kontao je i brzo se
okrenu na drugu stranu, da ona ne primijeti.
„Gledaću tamo!“ – reče da je ohrabi.
„Uuu, kako je fantastično lijepo vođe na proplanku!“ -
izgovori glasno sam za sebe gledajući bljesak sunca kako se
čarobno rasprskava o one složene balvane na proplanku.
Ona osjeti njegov zadivljeni uzdah te se ne razmišljajući
radoznalo pridiže da i ona to pogleda. Zadivi se i onako ushi-
ćeno prisloni se uz njegovo golo tijelo provirujući preko nje-
ga tamo prema proplanku.
„Jebo te, ljepote! K’o u „1001 noći“. Ma, bajka!“ – reče
impresionirano.
Kad ga dotače svojim mokrim tijelom, kosa joj se od naglog
trzaja rasu po njegovim ožiljnim prsima, da on, k’o strujom
udaren, zadrhta, krv mu još više uzavre i muškost mu izdaj-
nički u glavu udari. I ko zna kol’ko bi se ona tako oslonjena
preko njegovog ramena divila prirodi da njemu sve ne usklju-
ča u tijelu i glavi, pa strašeći se da ne poludi, trže je:
„’Ajd’, presvuci se, ’ajd’ sad, ’ajd’, požuri! Pre’ladit ćeš
se tako!“ – naredi onako muški: „Vidiš da drhtiš k’o prut od
78
mokrine“, a u stvari, želio je da prikrije svoju slabost, da tu

mušku strast i nedolične misli pobrka.
„Treba rubinu da iscijedimo i dok je ’vako lijepo da je malo
i prosušimo“, te se ona spusti natrag da se konačno presvuče,
a on nastavi u proplanak da zuri.
Prenu se kad ču kako stenjući nervozno šapuće: „Ne mogu,
šejtan je odnio.“
On, ne znajući kakve muke je muče, odgovori:
„Moraš. Hoćeš da se razboliš!“ – dobaci joj ne usuđujući
se da je pogleda u strahu da ne podivlja od strasti što ga izlu-
đuje, u očima stalno noseći njenu prekrasnu dugu gustu crnu
kosu što je padala neđe dolje nisko.
„’Ajd, presvuci to! Ne stidi se! Ja sam te ionako već vidio
i dodiriv’o, i ništ’, preživjela si.“
„Jest, ali...“, zamuca ona.
Alan nastavi u proplanak da gleda.
„Jao, ljepote!“ – mislio je i čudio se kako mu sada i u šumi
samo lijepe misli nadolaze, a prije, čim bi šumu vidio, odmah
bi se pogibije sjetio. Iz zanosa ga prenu njeno stenjanje. Čuje
kako nešto ljutito drobi:
„Ne mogu, neće, šejtan je odnio! Ne mere, pa to ti je!“
„Moraš!“ – reče Alan ne osvrćući se: „Ne možeš takva iz
kola izaći. Moramo rubinu iscijediti i osušiti“, blebetao je ne
znajući šta bi joj drugo rek’o.
„Ma, ne mogu“, dobaci mu ona, „ne mogu da je uzvučem,
zapelo ođe.“
Alan se u tren okrenu i viđe kako je rubinu do bedara
uzvukla i otkrila gracilne gole noge koje mu još više uzmu-
tiše razum dok se ona napreže da mokru rubinu gore preko
bedara prevuče. Uzalud se napinjala da se digne i da rubinu
gore trgne, ali bi jopet i jopet natrag nemoćna padala. Pokri-
79
Jovan Trivić
vala se njegovom kožnom jaknom, da on slučajno ne pogle-

da, ali joj je samo smetala, pa jauknu ljutito, nazad je odbaci
i pokuša sada sa obje ruke, ali ne ide. Pridigla bi se iz onog
ležećeg položaja sa oborenog sjedišta, povukla rubinu gore,
pa bi opet pala, ne uspjevši. Pokuša još jednom, pa još jed-
nom i hujali zaplaka.
„Da ti pomognem?“ – ponudi se Alan sažaljivo.
„Hajd’!“ – reče ona onako bijesno k’o da će time rubinu
kazniti.
On pokuša sa svog sjedišta, ali haljina mokra i tijesno se
pripila uz tijelo, te ne ide. Pomače njeno sjedište skroz una-
zad do kraja pa zakorači i stane na njenu stranu. U’vati joj
rubinu objema rukama i poče prevlačiti preko bedara. Mora-
de se izdići da bi joj bedra podig’o, ali kako se on uspravi,
tad se njegove raskopčane farmerke srozaše skroz dolje do
ispod koljena, te praktično samo u gaćama na sebi ostade, ali
nesvjestan toga, nastavi dalje da joj pomaže, da se ta haljina
skine i iscijedi. Zavuče joj obje ruke ispod one svilene rubi-
ne te golo tijelo joj dotače. Zdrma ga neka struja, ali, naoko
mirno, nastavi rubinu gore da uzvlači, od tijela je odvaja i
na gore premotava. Nekako preturi rubinu preko bedara, ali
jopet malo naviše zape, sada na prsima, koje su veličinom
dobro zasmetale. I to ga baš raspameti, svuda mu je ključalo
i brečalo, pa se drhtavo još više uspetlja, krv mu jurnu, snaga
naraste i izgubi se načisto. Ona se malo sa oborenog sjedišta
pridiže te nekako sa mukom joj rubinu preko glave preturi-
še. Praktično, rubinu oboje preko njene glave strgoše i tako u
tom zamahu on se omače, na nju se sunovrati i golim prsima
njena prsa dotače.
„U, što si vruć, jebo te!“ – reče ona nesvjesno i dalje cvo-
koćući od zime što joj se u tijelo uvukla, pa ga još više sebi
80
priteže uživajući u toplini njegovog tijela, te se i cvokotanje

zaustavi.
Alan pokuša da se posve umiri ’nako oslonjen na njeno
mokro meko tijelo u nadi da će da je zagrije, a da se ne ogri-
ješi, ali mu je krv i dalje izdajnički urlala i snaga se bezobra-
zno uzjoguni. Trebade vremena dok ona prestade cvokotati
i da primijeti da je u nedoličnom položaju. Zastidje se, te ga
panično odgurnu, ali tek tada osjeti da se u padu sva raščva-
rila i da se on, onako skoro go, njoj među bedrima naš’o. Stid
i strah buknuše i istog trenutka u očaj prerastoše.
(Strast te uznese, izbezumi i u kaljugu ispusti)
„Ne!“ – zavapi prestrašeno. „Ne!“ – vrisnu izgubljeno: „Ne,

ako ti je Allah mio! Vjerena sam. Ne!“ – molila je drhtavo,
a rafale riječi panično sipala, pokušavajući da se ispod njega
izmigolji. „Nemoj, Allaha ti, šta ću, bolan, poslije!?“ – stal-
no se vrteći preklinjala je i k’o guja se uvijala, ali ne uspje da
se izvuče. „Znaš, valjda, da se moram neosramoćena udat’.
Molim te, pusti me!“ – šaputala je vrteći se i dalje u grčevi-
tom strahu da se nešto ne desi.
Alan, i sam zastiđen i zbunjen, osjeti da je strah neizmjerno
’vata iako je i njena krv izdajnički ključala. Zastidi se još više
što on tog maksuma u iskušenje stavlja te se svom snagom
napreže i pokuša da se pridigne. Ali, ona se za njega u’vatila
i tako ’oće da se uspravi, izmigolji, da se oslobodi. Ona, jad-
nica, onako ćivtajući se, mlatarajući i nogama i rukama, pri-
dizala se i bedrima mu se sve više otvarala, te vrisnu prestra-
šena kad snagu na vratima osjeti.
81
Jovan Trivić
Bilo je smiješno kako su se oboje panično batrgali tamo

i amo da se razdvoje, a sve su nekako suprotno činili. Nje-
na prestrašena vriska i molbe još više su ga pometale, jer pri
svakom pokušaju da se uspravi, ona, ili bi ga odgurivala ili bi
se za njega čvrsto rukama pri’vaćala da bi se i ona uspravila
te bi se on ponovo oklizn’o i na nju nako obalio. Ona je sve
više prestrašeno vriskala:
„Ne! Nemoj, Allaha ti, nemoj!“ – gurala ga od sebe, ali,
ako bi ga gore malo od sebe odmakla, snaga ju je sve tvr-
đe doticala, pa od straha poludi. U ludilu je mahnito rukama
mlatarala, ćiftala se, od sebe ga gurala i ruke spusti dolje da
se zaštiti, ali opet vrisnu prestrašeno k’o da je guju dofatila i
onda se premrla od straha sudbini prepusti.
Alan poslije skonta da su se pri onom padu tako zapleli da
se u onom skučenom prostoru ne bi i brez onak’e panike lako
mogli otpetljati kako bi se iz te sramote izvukli. A pogotovu u
onoj zbrci i gunguli kad krv proključa, snaga povileni, a um
se neđe posve izgubi.
Iako nije šćio, nije mislio, ali snaga mu neposlušna, pa
nepristojno dolje pri svakom pokretu na svoju ruku oko vra-
ta čarka.
„Oprosti“, reče spetljano Alan, „oprosti!“ – ponovi promu-
klo. I pokuša opet da se pridigne.
Cura je jopet drhtala i tresla se k’o liska i izbezumljeno
molila dok je panično pokušavala da se neđe i nekako iz te
gungule izvuče. I taman kad Alan uspije da se pridigne, cura
se jopet za njega čvrsto u’vati u želji da se i ona uspravi i tako
od belaja ovog pobjegne, te tako polupridignuta zastade, ne
znajući šta bi više od sebe, jer je pri svakom novom pokretu
u veću nevolju padala te na proplanak nemoćno pogled baci
k’o da će neku pomoć otud da dobije.
82
On joj pogled isprati i za trenutak oboje svjesni biše da se

vrijeme opet mulja i da se grmljavina ponovo jureći
približava i da su munje već svud okolo žestoko udarale.
Grmljavina je odasvud dundrala, ali i njihova krv izdajnički
vrištala, a srca oboma ludački lupala, te grmljavinu i ne
čuše, jer se grmljavina u njih prelila.
Cura je onim djelićem još preostalog razuma probala da se
spasi, ali što se više upinjala da se pridigne, grčevito bi se za
njega ’vatala i nokte mu u razgoljena pleća zarivala da bi se
uz pomoć njega uspravila, ali je odma’ nazad padala i tako ga
samo više izluđivala te se jadan i on posve izgubio.
Pogledaše se zbunjeno, zastadoše i ukočiše, a onda stidom
još više planuše pa se opet panično uzmuvaše, želeći da se u
onom skučenom prostoru odvoje, da pobjegnu, da nestanu, jer
svjesni biše da se to ne smije iako je krv onako uzavrela, a
razum vapajom strasti drobila.
Nevrijeme je opet pridošlo. Grmilo je i gromovi su nebom
gromili, munje su jedna drugu pratile da se k’o po danu vidje-
lo. I onda jedna sasvim tu pored njia kresnu, jedno drvo se
na pola rascijepa i slomi te svom snagom na zemlju tresnu
i sprovede munju da se u zemlju neviđenom snagom zarije.
U trenutku tog razornog praska, cura se prepadnuta trže,
zakoprca se padajući natrag preplašena i u padu za njega se
još grčevitije pripi, ali tako da ga nehotično na se povuče te
zajedno nazad na oboreno sjedište se strovališe. I u trenutku
onog praska, kad munja zemlju zarovi, a nebo se neviđenim
bljeskom osvijetli i njih dvoje se u padu spojiše.
Samo trenutak zatim oboje prestravljeno zastaše i zbunje-
no u isti glas izustiše:
„Allahu dragi, šta učinismo!“ – svjesni da učiniše nešto
zabranjeno.
83
Jovan Trivić
I kad Alan onako zbunjen i postiđen za oproštaj molit’ šćede

i pokuša da se odvoji, da bi pobjeg’o, da bi od srama nestao,
ču kako ona zaneseno predajući se prošapta:
„Allah u akbar! On je sveznajući i svemoguć. Allah tako
hoće. Allah mi te sa olujom posla da me uzmeš i oplodiš!“ – i
sa novim treskom groma pomahnita i vatreno mu se predade da
je nezasito svoji i njenim prostranstvima ushićeno gospodari.
Sastaviše se nebo i zemlja, i k’o nikad zatreskaše gromo-
vi, a munje se rasprskavale i sa zemljom se uz prasak spajale.
Vjetar divlje hučeći drveće lomio i kiša neumitno zemlju pla-
vila dok se njihova strast razuzdano pretakala rajskim vrtovi-
ma nedođije loveći tamo prekrasne šarene leptire uz uzdahe
ushićene od ljepote.
Grmjelo je, dundralo, mljelo i sijevalo k’o nikad, zemlja i
nebo se tresli i sve se orilo, ili se to njima samo činilo.
Alan je sav taj put kroz maglu hodio i samo se jasno sjećao
da je sa posljednjim treskom groma, dok ga je cura noktima
po plećima šarala i nešto sneno, onako ženski, između uzda-
ha šaputala, da se zadnjim treptajima, zadnjim dahom snage,
u nju blaženo prelio i umorno, k’o da je u deveto nebo trčao,
onako neopisivo srećan na njena prsa strovalio čekajući da
mu se stvarnost povrati.
I ona nekako čudno zadihana, k’o da je i ona nekom cilju
trčala, još uvijek ga rukama čvrsto grleći nešto mu toplo, tako
nježno i meko na svom jeziku šaputala. Onda, kad se malo
daha dohvatiše, u istom trenutku Allaha spomenuše.
„Allahu, što ovo bi prelijepo“, nasmijaše se srećno i opet
se grliše nezasito. Ona primijeti znoj na leđima njegovim, pa
dohvati onu košulju što joj se pri ruci nađe i prekri ga brižno,
ali ga ne pusti da se od nje odvoji. Gledali su se nekim pre-
84
srećnim sjajem u očima uživajući bezgranično ove trenutke

opsjene ležeći tako spojeni, želeći da ih beskraj tako dočeka.
85
Jovan Trivić
Kad se Alan malo odmorio i već podobro dah povratio,

pokuša da se pridigne, da je svojom težinom ne tare i gnjavi,
ali tad primijeti da ona tiho plače.
„Allahu dragi, šta će sada s mene biti? Oj, kako ću se sad
jadna udat’, i prve noći se pokazat’?“ – cmizdrila je tiho, reklo
bi se izgubljeno: „Hoće li me ubiti ili natraške na magarcu
svezanu, onako osramoćenu, kući vratit’ da me moji dokraj-
če?“- jecala je tiho, ali ga nije iz zagrljaja puštala i ne dade
mu da se iđe pomjeri.
Alanu tuga odmah radost proguta i ne znade šta bi da kaže
ili učini već je i dalje ukočeno ležao i meko tijelo joj grijao
grčevito prebirajući po umu ne bi li kakav izlaz našao:
„Šta sad? Samo Allah dragi i Djevica Marija znaju zašto
je baš danas sretoh i odmah ’vako upropastih.“
I tuga ga jopet u paklene lavirinte oturi. A onda, kao da
mu se sveta misao u srce zavuče i obasja ga nekom vedrom
nadom te bez dvoumljenja, brzo se odluči i htjede odmah da
joj tu radosnu odluku saopšti:
„Ne brini se, sultanijo moja, ja ću tobom da se oženim i
čuvaću te k’o zjenicu oka svog za vavijek“, ali ni riječ ne sti-
že da prozbori jer ona je već čvrsto spavala sa nekim nevinim
srećnim osmijehom što iz njene krhke duše izvire, koja je tamo
neđe svojim livadama lutala i njega pratila, jednako ga rukama
čvrsto grleći da se ne može izvući i pobjeći, sve i da je šćio.
Dok je Alan planove pravio kako će prestat’ pušiti da tako
uštedi i i kako će veći stan da iznajmi i da je sebi nama’ pre-
vede i kako će odma nekud zajedno da odu dok se sva ta pra-
šina ne slegne, sjeti seTatarina i Čečena i jopet ga ošinuše crne
slutnje i strahovi, te mu se u prsima muka sakupi. Hoće li joj
dozvoliti? Hoće li joj ikad oprostit’ ili će ih svuda svijetom tra-
žiti i k’o divljač loviti dok ih ne ubiju, k’o što je priče slušao.
86
Da bi te zle slutnje zaturio, poče se jopet i jopet prisjećati neo-

pisive ljepote što ga maloprije zahvati i u nezaborav uznese.
Tada, kao i uvijek poslije, čudio se kad bi se toga prisjećao,
kako snaga, koje nisu bili svjesni, sama odluči, brez da pita
i da išta kaza, brez da se premišlja, u jednom trenutku, brez
da luta, sve prepreke prođe, uz bljesak munje i tresak groma
nađe put tamo đe su željeli i onda se tu razigra. I šta god bi
njia dvoje i prije i tada pokušali da se to izbjegne, opet bi se
sve na isto svodilo.
Allah je već odredio bio da se sjedine, tješio bi se Alan
uvijek tako kad bi ga krivica stezala što je maksuma zaveo. I
onda se uvijek ponovo sjećao, ono kad je onomad kao dije-
te kod dajdže na selo odlazio i bio svjedok da je daidžina
ždrebica danima nevino pasla po avliji kada i komšijin mladi
angir, odma’ na meraji pored. Kao da se ni primjećivali nisu.
Ali jednom, ili mu ona nečim dojavi ili mu samo tako dođe
jer nešto osjeti kad ždrebica zarza, ždrijebac zanjišta, pretrže
pripoj, preskoči onako visoke vrljike i u trku ždrebicu oplo-
di, pred njima svima, dok su kahvu pili, a da niko ne stiže da
ga pomete ili da se ždrebica pobuni. Kad se malo svi od sti-
da i prizora smiriše, usudi se Alan, onako djetinjasto zbu-
njen dajdžu da zapita:
„Dajdža, dajdža, kako, kako znade, kako iz prve pogodi?“
„Allah je velik!“ – kaza mu dajdža, „i dao je svemu da zna
to što treba znati.“
Čekajući mirno da se cura probudi dok je kiša tiho sipala
i voda se svud okolo bajkovito razlivala, pomalo se brinući
kako li će se glavnog puta domoći, sjeti se Tatarina i Čečena.
Zna on da su oni tamo čudni i divlji i da i za manje ubiju,
a kamoli kad se obeščašćena cura udaje.
87
Jovan Trivić
Kad se jopet sjeti Tatarina, preleti ga pritajena radost zbog

skore osvete, iako su gorčina i tuga još bile prisutne.
(Nesreća te uvijek izmijeni i ništa više nije isto)
Od Kleopatrinog ubistva, pošto ga iz zatvora pustiše, kao

da nije bio više onaj Alan, dječački preplašen i dječački lju-
bopitljiv. Sad je samo ćutio i pričao o osveti, a kakvu osvetu
priprema, samo je on znao.
Od Tatarina se nije odvaj’o, i naizgled bio mu potrčko i k’o
desna ruka. Nije se više trudio da što više dušmana ubije, ali
nije ih ni štedio, ako bi trebalo pred drugima hrabrost i okrut-
nost pokazati. Čekao je priliku da Tatarina smakne, ali da on
sam to uradi i da mu sekund prije umiranja kaže:
„E, ovo je za moju Kleopatru.“
Ali svaki put kad bi se iole prilika pružila, strah bi ga sapleo
i ne usudi se. Već se plašio da će ga prije sopstvena smrt naći
i da neće sa osvetom uspjet’. Svakodnevno se molio sa Čeče-
nima Allahu, a onda na samku Djevici Mariji da ga poštede
dok zavjet ne ispuni, a onda „bujrum, uzmite me, ionako ništ’
ne vrijedim“.
Čvrsto je odlučio, ako brzo ne uspije, da će da ga zagrli
sa detoniranom bombom i da tako zajedno na ahiret odu, a
jopet, ne bi volio, zapravo se plašio da tamo zajedno stignu,
jer šta poslije, šta bi tamo jopet skupa. Plašio ga se i mrtvog.
Onda čvrsto dluči da Tatarin ode prvi. Da bar jedan minut u
osveti uživa.
Kad je skoro izgubio nadu i molio neko novo čudo da se
desi, čudo se zaista i desilo.
88
Zaostali su, kao i obično, da čuvaju odstupanje i povlače-

nje čete poslije jednog iznenadnog upada duboko u neprija-
teljsko zaleđe, da se svete i da ih tako malo poremete iako
je neki mir bio dogovoren, ali ga ni oni drugi nisu baš posve
poštovali. Taj mir jopet Komandant nije lako prihvatao, pa
je stalno vojnike uzbunjiv’o, i hušk’o da što više neprijatelja
smaknu dok ove kukavice nisu skroz popustile.
Njia dvojica se iza jedne stijene zakloniše i pokoji rafal
su uzvraćali da neprijatelja opomenu da su tu i tako ih malo
uspore. Prikupljali su preostalo oružje i municiju spremni da
se povuku, kad jedan neprijateljski metak udari odmah tu,
u nji’ovu stijenu, i to baš u trenu kad je Tatarin proviriv’o.
Metak razbi stijenu i sasu punu šaku prašine i pijeska u Tata-
rinove oči. Tatarin nesvjesno protrlja čvrsto rukom oči pa još
više sve pogorša i raskrvari. S nevjericom, nastavi trljati još
žešće i onda sa strahom zavapi:
„Baćuška, ne vidim ništa, pomozi mi sa oči!“
Alan mu ko po navici brzo priskoči, ali se u čudu uvjeri da
su mu lice i oči puni krvi, pijeska i prašine i da stvarno ništa
ne vidi na one svoje zakrvavljene volovske oči. Iznenadi se
što Tatarina prvi put, otkako ga zna, vidi u očaju i beznađu te
se refleksno i sam uplaši pa pokuša da mu pomogne. Okači
njegov teški automat na rame i preuze sve njegovo oružje
na sebe. Bombe su bili već potrošili. Pucnjava se sve više
približavala dok je mračak padao.
„Baćuška, pomozi mi da se dignem i da bježimo, da im
živi u šake ne padnemo, majku im ćafirsku!“
Alanu snažno sjevnu ideja i, k’o munjom strefljen, zasta-
de, ali i od straha zadrhta. Još jednom se uvjeri da Tatarin više
nikakvo oružje uza se nema, pa mu i nož iz redenika izvadi,
a i ostalo iz navike na se natovari, pa pokuša smoći hrabrosti
89
Jovan Trivić
da mu rafal u leđa saspe, ali strah ga izdade pa poče k’o prut

drhtati i tresti se, te ga poduhvati onako teškog ispod ramena
i pridiže da pođu bježat’, kad odnekle rafal sastavi i Tatarin
jauknu i psujući skljoka se na zemlju sa desnom cvolikom od
rafala prelomljenom. I dok se Tatarin uz one najsočnije psov-
ke pokušav’o opet pridići šakom oslonjen na jedan kamen,
odjednom nešto eksplodira u Alanu, nadođe mu neka hrabrost
i snaga te automatom tresnu i smrska mu šaku na kamenu.
Alan se odmah brzo izmače i donekle odvaži pa mu div-
ljački vrišteći rafal u onu drugu nogu sasu, te Tatarin posve
nemoćan kraj kamena pade, i tad s’vati da ga kamarat rani i
onesposobi.
„Zašto, baćuška?“ – upita u čudu k’o skamenjen.
„Za Kleopatru!“ – nastavi Alan dječački vrišteći i onako
kroz plač pokuša zvučati osvetnički.
„Zašto?“ – psovao je Tatarin sve psovke što su mu na um
padale i ponavljao derući se: „Zašto, baćuška? Zašto?“
„Za Kleopatru, za onog mog anđela što si silov’o i ubio?“
- Alan je i dalje vrištao kroz plač luđački: „Za Kleopatru, za
moju Kleopatru!“ – i sad je opet dječački plak’o.
Tatarin je zube stiskao, kleo, psovao, i pošto nije baš ništa
s’vatao, stalno je jopet i jopet pitao: „Zašto? Zašto?“ – jer toli-
ko je živih i mrtvih žena kroz ruke propustio da nije mog’o
ničeg posebnog da se sjeti niti da dokuči u čemu je njegov
grijeh, pa samo nastavi da prljavo psuje, proklinje i prijeti.
Pošto se uvjeri da je Tatarin bez oružja ostao i da blizu oko
sebe nema ničeg sličnog da se sam ubije ili brani, natovari
njegov kalašnjikov, malo dalje nož i pištolj u žbunje odbaci i
pođe, nisko se sagnuvši, da bježi.
90
(Nekad preživiš neočekivano)
U trenu viđe da se tamo žbunje leluja i da se neko u žbu-

nju ‘nako nevješto prikrada. Neprijatelj, spoznade o’mah i u
glavi mu začas pakleni plan sijevnu. Povuče se malo unazad,
ostavi teško oružje iza jednog žbuna, pa uokolo poče nepri-
jatelju da se prikrada . Viđe ga ispod sebe kako pužeći se uz
brežuljak migolji. Prepozna neiskusnog borca, pa ga propu-
sti da prođe i brzim zahvatom ga čvrsto za usta zgrabi da ne
pisne i sa nožem pod grlom naredi:
„Šuti! Ništa ti neću ako poslušaš. Ostavljam ti tamo onog
Tatarina, onog krvnika, onesposobljenog al’ živog, da mu sudi-
te. Eno, čuješ li kako tamo razjareno burliče. Ali nemoj sam,
preopasan je i takav ranjav, već skupi petoricu. Vodite ga živog
komandantu, bićeš nagrađen i po’valjen, a komandant će
znati šta će š njim“, i prije neg’ što se borac osvijestio od
straha, Alan bešumno otpuza dalje. Nisu ga džaba ‘’guja’’
prozvali. Prije nego što će dalje da bježi, sačeka i ču kako
prestrašeni borac saborce zove:
„Hej, Branislave, đe si, dođi, jebo te bog! Uhvatio me bio
onaj njihov, ’’zmija’’, onaj što ga metak neće!“ – čuo je kako
mladić uzbuđeno dovikuje.
„Lažeš!“ – ču se, neko mu kaže.
„Majke mi! Nož mi na grkljunu drž’o, a živog me ostavi!
Ne zakla me!“
„Ne seri!“ – dobaci jopet neko.
„Ne lažem, krsne mi slave! Reče mi da nam je ostavio
onesposobljenog, znaš, onog monstruma bez gubice, onog
Tatarina. Kaže, tamo iza stijene je!“
„Mani, slag’o te! Tatarinu ni Sveti Ar’anđel ne mere ništa.“
91
Jovan Trivić
„Ma istina je, slave mi, čujete li kako strvina riče! Eno ga
gore iza stijene, nemoćno leži.“
Čuše ga i oni, pa se počeše dovikivat’ da se skupe u ispo-
moć, i pažljivo se približavaše bojeći se zasjede.
Alan je uživao u toj stvorenoj gužvi dok su Tatarina sa
mukom savladavali, prebijali mu kosti, psovali i nekako uve-
zali. Pokušavao je da se raduje i likuje, ali neočekivano slabo
zadovoljstvo osjeti. Kleopatru ne povrati i onaj osjećaj svoje
bezvrijednosti jednako je i dalje osjeć’o. Onako prazan, otpu-
za natrag, pokupi oružje i pobježe nečujno.
(Poslije osvete, praznina k’o kazna ovlada)
Poslije osvete, odjednom, nije želio više da živi. U borbi je

bio bezvoljan, nudio se mecima, ali oni su ga mašali. Ali jed-
nom, kad upadoše u neku zasjedu, opazi nekog dječaka, i od
njega mlađeg, kako nespretno automatom nišani. Imao je vre-
mena da ga ustrijeli, ali se koleb’o.
Dječak je bio preplašen, nekako nježan i lijep, plav, a duge
kovrdžave kosice i to ga na Kleopatru podsjeti te prosto nije
mogao obarač povući tako da je jedan sekund bio odsutan
mislima i rafal ga baš u tom trenutku presječe.
Sjeća se da je posljednjim dahom prošaput’o: „Isusa ti ,
ubi me!“ – jer uprkos zaštitnoj vesti koju je od Čečena dobio,
rafal ga pogodi i obori. Mrak se naturi, a onda je sam u nekom
plavetnilu lebdio.
92
Brat je brat
Probudio se u bolnici za ranjenike gdje su ga nekako živog

donijeli. Prikopčan za cjevčice i aparate, ne osjećajući ni bol,
ni radost, ni tugu, zbunjeno pogleda. Neka tišina tmula svud
okolo. Razmišljao je gdje li je? Sigurno u paklu, ali sve je bije-
lo, pa jopet, šta ga znaš, možda se ipak raja domog’o.
Tada mu k’o kroz maglu njegov stariji brat pritrča i rado-
sno ga zagrli:
„Hvala ti, Isuse Bože! Probudio si se. Kako si?“
Nije znao ni mogao da odgovori, misleći da sanja, ne žele-
ći da vjeruje da je i brat mrtav i da je već tamo na ahiretu.
Ćutao je pribirajući se.
„O, živ je!“ – vikao je na sav glas njegov radosni brat. „Kako
si, bolan?“ – ponovi brat glasnije i prodrma ga razdragan.
„Nikako, ovako uvezan“, kaza Alan malo vedrijim, ali
poderanim glasom, s’vatajući radosno da vidi brata živa.
„Ima već neđelja dana kako ođe čekam i zlebim dok si ti
lebdio ni tamo ni amo. Proglašavali te nekoliko puta mrtvim,
ali nisam dao da isključe aparate. Znao sam da si ti, kao i uvi-
jek, žilavko jedan, ona naša guja ljuta.“
Alan ga umorno pogleda i uzdahnu:
„Allah je milostiv i svemoguć, i Djevica Marija!“ – doda-
de umorno, ne znajući šta bi drugo rek’o.
Dođe i doktor, neki jado k’o da se iz smrti izvuk’o, opipa
mu puls, pogleda u oči, zapisa nešto na listu, i odsutno dobaci:
„Allah te sačuv’o. Odmaraj se, još nije sve prošlo“, i ode.
Alan ubrzo opet zaspa dok je brat uz njega jednako ost’o
da bdije.
93
Jovan Trivić
Poslije mu brat prič’o da se između života i smrti borio.

Sad je relativno mirno punih 30 sati neprekidno spav’o. Kad
se probudio, osjetio je glad i bolove. Brat se nasmijao:
„I ne bolilo te, koliki su te samo sastavljali i krpili, a neko-
liko puta ponovo otvarali i popravljali.“
Krv je prestala da lije, ali je još uvijek kapala
Borbene linije su se ustalile, neki dogovori potpisani i bilo

je mirnije. Ona tri preživjela Čečena i još neki borac, kao i
Komandant, preko noći su bez glasa nestali, jer se Komandant
više nije k’o prije fermao, a i mir im se nije dopad’o.
(Kad te tvoj oprži, boli do Boga)
Njegova elitna dobrovoljačka četa je raspuštena, a ono malo

preživjelih jadnika je namah u druge jedinice premješteno, a
njega, kad prizdravi, na južni front zajedno s bratom posla-
še. Tamo su ih ubrzo, poslije neke izdaje, očevi sunarodnici
opkolili, zarobili i pokupili sa ratišta. Brat mu sa olakšanjem
radosno prišapnu, dok su ih sa fronta vezane k’o lopove ćerali:
„Dobro je, naši su!“ – i pun nade nastavi da pješači onako
uvezani do nekog logora đe ih k’o hajvane strpaše sa žicom i
stražarima svud okolo. Neki bijednik se u tom jadu i našali:
„Bujrum, u čekaonicu za umiranje.“
94
(Bratska krv je nekad i pogana)
Nisu bili mlogo mučeni i tučeni, ali su ih na razne i sve-

moguće načine vrijeđali i ponižavali, pogotovo njia Titove,
što vjeru svoju ne imaše, pa su niđe ili raspolućeni između
bogova lebdjeli.
Zbog one polovine očeve krvi bilo im je mnogo gore neg’
drugima Allahove vjere. Njih su donekle i poštovali i dozvolja-
vali im da kako-tako namaze čine i kad je vakat da se Allahu
obrate. Ali onima Titine vjere, što su ih bezbožnicima zvali,
njima polutanima, bilo je najgore. Njih su za prave neprija-
telje držali. Njia dvojicu su zbog toga, i ko zna zbog čega još,
teškim izdajicama svoga naroda smatrali. Zato su ih, valjda,
onako prezirali i mržnju iz sebe na njia iskaljivali i podvrga-
vali ih gladi i drugim naoko sitnim mukama što ih je pržilo
više i gore od onih javnih uvreda i poniženja.
Vjerovali su da bi likvidirani bili da se Allahova i Djeve
Marije dobrota ne umiješa. Većina onih drugih, pravovjernih,
dogovorom je razmijenjena sa istim takvim sužnjima na dru-
goj strani i vjerovatno, opet da ginu, u rovove vraćena.
(O spasenju bogovi odlučuju)
Njihovom srećom, neko je iz Karitasa i Crvenog krsta

Švedske tamo zalut’o, zapisao ih i u neku kvotu uvrstio. I
tako, iako su i dalje nasitno mučeni, nisu ih pustili da umru,
kako je trebalo za primjer drugima da bude. Njima odabra-
nima obezbijeđen je kombi, malo hrane i transport u zemlju
gdje su on i brat i danas smješteni.
95
Jovan Trivić
Alan se sjeća da je u logoru bilo fizički teško: glad, muče-

nje, poniženje, ali on je na muke bio navik’o. Više je zbog
brata patio koji nije baš na nevolje naučio. Brat je u sanitetu
služio, a i u kući je od malena, ono, k’o prvenac uvijek mažen
bio, a i rodio se kao sedmače pa se vavijek nad njim zlebilo. A
i u ratu bi tako jer zbog slabašnog izgleda oružje nije mog’o
ni u ruci držati, više od straha i nespretnosti pa su se već pitali
đe će ovog jadu turiti, ali imade i sreće kad je jednog mami-
nog prijatelja iz sindikata sreo, koji ga je kao bolničara uzeo.
„Ovo ludilo će brzo proći, mladiću!“ – reče mu: „Probaj
ruku čistih da ostaneš, ali ćuti i ne laj, pravi se i dalje prepla-
šen i šeprtlja.“
One patnje, batine, psovke, glad i poniženja su bile nešto
sasvim novo za brata. Tu gdje je on bio, pri bolnici, ranje-
nike su jednako pri’vatali i mog’o je raditi pošteno i da živi
kao čo’ek. On sam je bio srećan što može da pomogne, a da
ne pita ni ko si ni šta si. Sad je izdajica iako je zapravo u duši
bio vjernik katolik, za razliku od Alana koji je u vjeri dosta
neodlučno lebdio, nekako između, i niđe, a najviše u procje-
pu ne znajući šta li je to pravo.
Tek onako, molio se sa svima, ali najviše sa Nenom, dok
je brat više sa bakom Janjom vrijeme provodio i š njom u
crkvu odlazio. Krijući, fra Juru je posjećiv’o i od njega mnoge
molitve safat’o i o pobožnosti učio. Bio je više vrnut prema
Zapadu i navij’o za Dinamo i druge hrvatske klubove, a ne
za Partizan ili Zvezdu, k’o što su svi u njegovoj mahali činili.
Na njihovu nevolju, sreo ih jedan bivši Alanov saborac,
bivši dobrovoljac, što je u ’’zenge’’ zdimio čim ih je u istom
logoru sreo, a onda nestao. Sad im je on tu čuvar bio. Bog i
batina, al’ rekli su, i momak za sve. Ipak se više batine držao
i prebijao bivše saborce i komšije. Predstavio je Alana mož-
96
da i u pravom svjetlu, ali je i brata u isti koš š njim strpao pa

su ih u logoru kao najgori ološ i ubice gledali. Pričao je pred
svima za Alana k’o o najgorem zločincu i krvniku:
„Jes’ da je većinom četnike klao, ali je Alaha slavio i k’o
mahnit se sa Tatarinom i Čečenima derao „Allah u akbar!
Allahu akbar!““ – rugao se.
Jadna baba Janja i u grobu će se prevrtat’. Džaba ih dosko-
ra u crkvu vodila, jer eto, i to pogaziše. Alan, brat mu i mno-
gi drugi zarobljeni postali su vremenom skrojz ispijeni, a u
duši i tijelu smoždeni. Bili su već sama kost i koža. Umirali
su bezvoljno na nogama i niko nije vjerov’o da će i još jednu
heftu preživjeti.
(Milost i spas dolaze s neba, kad nade nestane)
Srećom i milošću svevišnjih, izašli su uz pompu. Crveni

krst i Karitas pokupili njih nekoliko koji nisu nikome pripa-
dali, da ih spasu smrti i zuluma. Oni drugi su u isto vrijeme
razmijenjeni i opet u rovove vraćeni da ginu.
(Sloboda te uzdigne i zbuni pa se izgubi)
Sjedali su u nji’ov kombi k’o u snu i dugo im je trebalo da

povjeruju da u slobodu idu, a ne na strijeljanje i u smrt, k’o
mlogi prije. I tek onda zadrhtaše im tijela srećom i nadom
ispunjena i svi od sreće plakaše iako neki još uvijek sumnja-
še da se zlotvor samo poigrava i dugo im trebaše da povje-
ruju, a tek onda u nekom ludilu sreće pokušavaše sebi doći.
97
Jovan Trivić
Dva mala busa puna jadnika kao njih dvojica što su, probi-
jala su se sporo i dugo kroz bespuća, sporednim stazama. Malo
se pričalo, više galamilo ili čak pjevalo na onom putu dugom
tri puna dana od logora do aviona što ih do spasenja prenese.
Nije zaboravio, prolazeći kroz razrušena i dijelom spalje-
na, a neđe opet nekim čudom skroz očuvana sela i gradove,
da im niđe nisu klicali, već su ih usput mrko gledali i ružnim
riječima pratili, tako da se od vozila nisu micali kad bi pone-
đe zastali. Pamtio je psovke i kletve:
„Ubice! Vi ste oni što palite i rušite naše kuće i naše crkve
poganite, nejač našu koljete i na kolje nabijate! Zbog vas naši
junaci gladuju, trpe i ginu.“
Kad su se malo od fronta odmakli, brže se išlo i narod je
pitomiji bio pa su im hrane i pića iznosili. Sjeća se jedne ško-
rave bake, na njegovu babu Janju ga pominjala, koja mu je
pola pileta u ruku strpala.
„Jedi, srećo moja, i moj unuk Mato je tamo neđe, nadam
se da će Bog dati da ne gladuje. E, da nam se samo živ vra-
ti, čedo moje!“
I Alan se š njom rasplak’o pa su oboje tu zajedno suzili
dok mu je baka rukom kosu gladila i glasno se za svog unu-
ka Matu Bogu molila.
Onda avion. I sloboda se osjeti. Prvi put je letio, i zami-
slite, on koji se metka nije strašio, aviona i letenja se bojao.
Ali živi sletješe.
„Sloboda!“ – većina uzviknu protežući se srećni dok su na
carini čekali. Velika radost i olakšanje, veliki planovi i snovi
treperili su u nji’ovim napaćenim dušama.
„Švedska! Evropa! Sloboda!“ – uzvikivali su k’o mahniti
kad ih kroz carinu pustiše, da je i osoblje plakalo.
98
Strpaše ih sad u neki bus velikačak k’o lađa đe su oni

razdragano pjevali pa poslije sat i po vožnje, već kad se mra-
čak spuštao, stigoše u neki kamp i opet se njeka kapija za nji-
ma zatvori.
Alan se najednoč sledi i skameni. Opet neki logor, opet
tor i stražari na izlazu. To ga potrese, dotuče i misli da je baš
tada skroz prsnuo. Svi su bili ljubazni i predusretljivi, trudili
se sažaljivo da pomognu, ali si ipak bio u logoru. Nije znao ni
riječ da pisne, pa se osjeć’o k’o ono na ratištu kad mu jarani
izgiboše, kad osta skoro sam među onim strancima i niti zna
šta mu kažu ni šta mu misle, a svi ljubazno klimanjem glave
u Allahovo ime pozdravljaju, a on bi najrađe neđe pobjeg’o,
a ne smije jer zna da bi tada sve njegove pobili ako zakletvu
Allahu izda, pa je trpio čekajući novo sutra da pogine.
U ograđenom toru si sa stražarima, sa gomilom drugih
izbjeglica, većinom sa neprijateljske strane i svakakvije dru-
gije hohštaplera odasvud sa ovog krvavog dunjaluka sabra-
nog, jednako krvavog k’o i Balkan.
Š njima je i jedan broj manijaka k’o i sam što je bio, a neki
su samo izigravali ludake da bi papire dobili, ali svejedno,
zajedno su u jedan tor sjavljeni, a boj’o se svakoga, i malo je
mirnih noći prespav’o jer je bratu čuv’o leđa. Svi su oni bje-
žali od nečega i svi su imali svoje priče i nji’ovi su jadovi nji-
ma bili najveći, ali jopet nikom ne m’eš vjerovat’.
Čekanje je bilo dosadno, a i brinuo se za brata, da onako
krhak i metiljav neđe nešto pogrešno ne kaže ili učini pa da
ne nastrada, a dani su sporo prolazili, i papiri nikad da stignu.
Mlogi planovi naviru, i potapaju se u nevjerici. Optimizam,
kao i psihičke oscilacije, vibriraju i nisu prošli ni kad su ih iz
tog tora izveli i dali im stanove i slobodu.
99
Jovan Trivić
U dokolici, u onoj praznini, sjećanja naviru, plave, osvaja-

ju i guše. Noćne i dnevne more preuzimaju ono malo radosti
što se pojavi, pa jopet bijeg u opijanje, droge i stalna pritaje-
na želja da se ukloni i nestane sa ovog izgubljenog svijeta i
od svega pobjegne.
Infuzije, lijekovi i bolnice za oporavak i triježnjenja. Opo-
ravak, nova nada i jopet se nešto dogodi što te potrefi, pa jopet
droga ili čašica i jopet bolnica, pa onda sati grupne terapije
gdje se čo’ek utješi da i drugi imaju svoje ratove i svoje gri-
jehe.
U terapijskim kružocima sretao je nevjerovatno mlogo
različitog svijeta sa različitim problemima, ali isto k’o i nje-
mu, duše im na neki način više ne pripadaju, ni njima sami-
ma, a ni bogovima.
(Svak ima svoje stra’ove i svoje planove, a sudbina odlučuje)
Bilo je tu i zabušanata koji su bježali od rada ili htjeli izvući

korist iz darežljivosti zakona prema ovakvim sužnjima. Poslije
psihijatrijskog liječenja, dobijali bi smještaj i specijalne olak-
šice za stan, za posao. Najviše bi onih što su se zbog boraviš-
nih dozvola tako uvjerljivo budalama pravili, dok su oni koji
su stvarno ludi i blesavi, to posljednjom snagom prikrivali.
Neki su opet dolazili samo da bi tu bar jednu noć jeli i pre-
noćili, pa opet sutra bi se lutanju prepustili. Ipak, najviše je
bilo onih kao on sam, što su proganjani sjećanjima i savješ-
ću davljeni.
Dobio je boravak i važeće papire relativno brzo, al’ njima
se činilo da su prošle godine. Svaki trenutak doprinosi nekoj
radosti ili žalosti, a radost i žalost izazivaju potrebu, ili da se
100
proslavi ili nečim utješi i onda se opet nađeš u onoj sobi sa

iglama u venama, cjevčicama i aparatima odasvud.
(Čežnja iz lijepih sjećanja izvire, a umire

uzdahom, jer ni mi nismo više isti)
Brat je cijelo vrijeme čeznuo da se kući vrati, da još jed-

nom vidi kuću, drugare i majku. Možda je i Nena živa. Ko
se sve vratio od bivših komšija i prijatelja? Da li se Jagoda
vratila, možda se udala, da li ga je zaboravila? I neka mu
radost preleti licem, kad se Jagode sjeti. Od kad su ga u rat
pokupili, nije imao priliku da se u grad vrati, da posjeti svoje
ni Jagodu. A i ona je sa svojima pred same borbe, dok se još
ono kvasilo i kuvalo, neđe bez traga nestala. Kad se pošljed-
nji put sretoše, reče mu kratko:
„Oprosti i ne zaboravi me!“
I on nije zaboravlj’o i samo Isus i Bog dragi znaju koli-
ko je na nju mislio. I ono krajičkom nade što je još uvijek i
od sebe samog krio, nadao se. Odjednom će, k’o u snovima,
ona odnekle izbiti i pritrčati da ga zagrli. Najviše zato, znao
je, tol’ko je zajunio da se vrati iako je stalno o majci i Neni
zborio. Tako je Alanu s vremenom čežnja za povratkom
narastala iako se povratka bojao.
Žudio za svima jer ih je sve tamo ostavljene po dobru pam-
tio i kao svoje osjećao. Nije samo majku, oca, Baku i Nenu,
već sve iz njegove čaršije. A posebno se bio zaželio one praš-
njave avlije između one dvije njihove kolhozne zgrade. E, tu
su svi bili isti i jednako su vrištali dok su se slobodno igrali.
101
Jovan Trivić
Za oca i Baku je znao da su neđe pred kraj rata poginuli,

nekako, baš kad su njih dvojica iz zarobljeničkog logora oslo-
bođeni i prebacivani na sigurno u inostranstvo. Neka zaluta-
la neprijateljska granata pala, rekli su, i na mjestu ih ubila,
njia dvoje, kad su na putu prema crkvi bili. Ne zna da li je
još neko strad’o.
Baš tog dana je baka Janja poželjela, kako je rekla, još
jednom da obiđe Markov grob i da mu zapali svijeću, jer već
dugo nije, a i da se ispovjedi kod starog fra Jure. Otac, koji
nikad nije bio vjernik, pratio ju je kao i mlogo puta prije samo
do crkve, jer je nije mog’o tako staru pustiti samu i to u ovo
vrijeme. Obično bi je trpećivo čekao ispred dok se ne poja-
vi. Prije bi je kolima vozio, ali kola su mu oduzeta za potre-
be odbrambene vojske i rata, a komšiji Feridu se auto baš
taj dan obatalio pa su tako pješačili polako kroz to malo
grada. I tako, jedna granata zalutala, pala i ubila ih.
102
Majka nije mogla preboljeti očevu smrt, kažu da danima

sebi nije dolazila. Poslije je gorko žalila što u onom očaju nije
mogla da se izbori da ga sahrane tamo gdje je uvijek želio, u
ono Partizansko groblje što se zvalo, ali ga ne šćeše od matere
odvojiti, pa je Esma mislila, poslije će. Bar tako su joj obećali
dok su je odgovarali, a njoj od tog bi malo lakše.
Alan je očevu smrt s bijesom primio i kajao se što više
nji’ovih nije pokokao jer su to zli dušmani kad i na civile
rakete bacaju. Ni obzira ni duše oni nemaju i na trenutke bi
se prestajao kajati za sve učinjeno.
„Neka sam ih tamanio“, u huji se dičio, ali se ubrzo i zbog
riječi sramio.
Pokušavao je da razvedri brata koji se skroz slomio tamo
u logoru i počeo mahnito sve ljude da ne voli, naročito one
svoje vjere, i u dobrotu više nije vjerov’o.
„Sveti Anto“, često bi moleći se plakao, „ti si ih jopet svo-
jim životom štitio“, i sramio se na one svoje očeve krvi.
„Eto, njemu je to bilo najgore!“ – vajkao se Alan, „a šta
bi da je moje jade vidio. I sve one belaje u sjećanju nosio.“
(Duša se uvijek koleba, pa i kad je nema)
„Šta je ovo? Kom ja narodu pripadam?“ – stalno se Andon

lomio, tako da je od tada sav Bakin narod zamrzio i nije mog’o
duši mir da nađe jer su, prema njemu, pokazali ono najgore,
a Alan ni pokuš’o nije da mu pojasni da i drugi rade slično.
Ni Alan ni terapija mu nisu pomogli da se oslobodi mòrē ,
onih dnevnih sjećanja, noćnih nesanica i košmara u duši koji
iznenada napadnu, a koji će ga pratit’ do kraja životnog puta.
103
Jovan Trivić
U kasnijem životu, koga praktično i nisu imali sve ove

godine od kad je taj košmar počeo, stalno su jopet i jopet
u onu sparinu zapadali. Opijanje i drogiranje u pokušaju da
ugase orgije sjećanja iz izranjavanog srca i beznadežno pro-
palih duša nisu mlogo pomogle.
Šetali su se od psihijatrijskih soba gdje su obično liječe-
ni od predoziranja ili su bili dio grupne terapije sa jednakim
sužnjima koji su nosili vjerovatno manje sjećanja, ali su više-
-manje jednako skrhani bili i jednako potrošeni, te su
pomoći bili gladni.
Ipak, iskrsavali su neki trenuci svjetlosti i nade, pa se duša
na časak ozari, ali su se, po pravilu, brzo strmoglavljivali
nazad u blatišta i beznađe.
(Sreća je velika dok se nadaš, al’ kad se desi, brže ispari
Brzi pogled na ovu uspavanu ljepoticu što sada njemu pri-

pada, odvoji ga od one beskrajne tame koja ga je danonoćno
pratila u sjećanjima i neko blaženstvo ga preli.
Prelijepa je. Osmjehivao se presrećno diveći se njoj, ali i
samom sebi. Prelijepa, a moja! Šćeo bi da joj još svašta nje-
što priča, ali ona spava i u snu sreću prelistava. Ne imade srca
da je budi jer baš je nešto sanjala, lijepo, nasigurno, jer joj je
lice u radosnom osmijehu titralo dok je nešto na svom jezi-
ku mumlala, a onaj povijeni joj nosić k’o da se malo smanjio
pri tom blaženom osmijehu i nanovo ga posve začarao. Vje-
rovao je u sihre – vradžbine i želio je ostati vječno začaran
njom ovako usnulom, pa makar mu to bilo jedino u životu, i
zadnje što doživi.
Sjetio se svoje prve ženske i svoje prve borbe.
104
Kad mu prvi jaran pogibe u zasjedi u jednoj šumi, prije

toga ni metka nisu nišaneći ispalili, bar on i njegovi ahba-
bi. Poslije je puc’o i vjerov’o da je ubij’o. Ali nije im’o neku
nasladu od toga već žalost za drugarom i kajanje što su pošli,
a i strah je još više osvajao.
Po povratku u baraku navalila žalost, sjećanja i mučnina
ga neka uzela, pa je povraćao, a saborci mu donijeli rakiju i
da zapali.
Sve se to desilo prvog dana. Prva borba, prvi gubitak, prvo
ubijanje, prvo piće, prva ona prava istočnjačka cigareta što te
ofijuni i prva ženska.
(Nimfa je priviđenje, ali trag ostavlja)
Došla mu jedna iskusna, bivša profesionalka, tamo neđe

radila, koja se u domovinu vratila da kao samarit – dobrotvor
i ona nečim doprinese, pa eto, ona svoje tijelo žrtvuje kako
bi hrabrim braniocima nove slobode pomogla da se opora-
ve, prežale i da sami sebi oproste za učinjeno ili neučinjeno,
da ih čemera razgali i malo im razonode unese da bolje tugu
prebrode i prespavaju ta svoja teška iskušenja. A bome, malo
i da u tim teškim vremenima i zarade, jer su ove jade odne-
kle pare imale.
Već je bio opijen kad se ona u baraku uvukla, te nije razu-
mio smijeh i komentarisanje ostalih boraca koji su se već iz
kantine vratili.
Nisu mlogo pričali, a sijalica je samo slabo škiljila, pa je
dobro i nije vidio, a ona na krevet onaj zastor namače i već
ga poče grliti. Stidio se da odbije, a u sebi je pomislio da bi
najrađe pobjegao ili da k’o u bajci, odjednoč nestane.
105
Jovan Trivić
Raspremila ga i skinula polako k’o dijete, nježno mu tepa-

jući.
Bio mu je to prvi susret sa golim ženskim tijelom, i misli
da je odmah sagorio, a i ne sjeća se da je baš neke ljepote
tada vidio o čemu obično momci i ljudi punim ustima poslije
pričaju. Valjda je tada i mlogo razočaran bio ili već dovolj-
no pijan pa se i ne sjeća nekog užitka, ali ni poslije, kad su
ga takve uzimale, nije nikad š njima gorio kao što se pričalo
ili u snovima maštalo. Stidio se njia, stidio se barake i prosto
nekako je bio odsutan i prepuštao im se na volju, a poslije bi
se po glavi pokrio da komentare i ruganje ne čuje.
One, svakako vične svom zanatu, uzimale su koliko su
mogle i trudile se da jado ne ostane posve prazan. Njemu se
to sve činilo nekako blesavo, ali nije bježao i predao bi im se
u ruke pijano i poslije bi ipak koliko-toliko malo mirniji noć
odspavao da bi se pribrao za to neko novo sutra. I nikad ih
nije tražio, nikad ih nije birao i nikad ih nije natrag želio, već
ako sama koja naleti ili koju Bejta njemu odredi.
(Pepeljuga u snovima dolazi, a kad se

probudiš, cipele su velike)
Ovo sa uspavanom ljepoticom bilo je nešto sasvim novo.

Bilo je tako lijepo, ne samo lijepo, već prelijepo, prekrasno,
nemoguće, neopisivo čarobno.
„Ovaj trenutak vrijedi života“, pomisli iskreno i Allahu i
Djevi Mariji se do neba za’valjiv’o.
Uživao je gledajući u nju, a pogledom se nanovo žarom
divlje strasti punio i neka čedna plemenita žudnja ga plavila.
106
Nije se više ni sjećao kad je zadnji put neko žensko kraj

sebe im’o i činilo mu se da bi sa ovom boginjom satima mog’o
da uživa, a i da vječno š njom ovako vrijeme tiho provodi.
Dovoljno bi mu lijepo bilo samo da su skupa i da je danima
ovako gleda. I srećno bi ludio da mu samo svojim baršunastim
glasom nešto pripovijeda, i da ga u treperavim snovima vodi.
Ali, eto, ona je sad zaspala i ostavila ga samog. Neka, ipak ga
usrećuje svojom blizinom i dok ovako čedno spava, k’o da je
začaranu jabuku pojela. U njemu je rasla želja da mu priča,
da je gleda dok mu šapuće, a jopet, i on njoj da nešto kaže, da
joj priča i pripovijeda... da joj ispriča svoje rane, svoje boli,
svoje muke i svoja nedosanjana jutra, da i on nekom ispriča
o noćnim morama, i izvuče one paklene istine iz sjećanja što
ga gone i slamaju. Treba ti neko da mu se povjeriš, da mu na
ramenu otplačeš. Da mu se ispovjedaš, da mu dušu pokažeš,
da se sav iznutra izvratiš i sve iz sebe izbljuješ.
Disala je ravnomjerno, povremeno se osmjehujući nečemu.
Iako zatvorenih očiju, osmijehom je kazivala da je radosno
lutala nekim rajskim poljima. Njeno tamno bakaraste boje lice
sa nečim neobjašnjivo lijepim što je nevino snivalo k’o da je
anđeoski nešto ždračilo iz sebe pa ga baš to posve očaralo i
lebdio je u nirvani kao nikad prije ni u mislima, ni u snovima,
gdje mu se baš nikad ljepota i nije nudila.
„Allahu i Djevice Marija, da li me ovim jopet iskušavate
ili je ovo nagrada za sve moje patnje prepaćene? Da li sam
smio ovo učinit’? Da li je ovo sevap ili zločin što uradih? Ili
je ovo bila vaša poruka? Dar i vaša nagrada? Ili ste me opet u
krivnju i iskušenje bacili da me i dalje kažnjavate?“
Onda se prisjećao pravdajući se i u sebi ponavljao da on to
nije tako ni mislio, ni želio, ali se tako dogodi.
107
Jovan Trivić
„Allaha mi i Isusa mi, ni prije toga, ni tada nisam o tome

tako mislio niti sam tako želio i svjedoci ste da smo se otimali.
U stvari, ja nisam ništa mislio, ništa želio a vi ste je meni
u kola ubacili i ja sam samo vašu volju pratio. A desi se. I
hvala vam! Vi ste svjedoci da sam u pošljednjem trenutku
zbunjen bio, i kaj’o se. Onako posramljen šćedoh se povući i
pridići da od grijeha pobjegnem, jer sam iskreno mislio da
je ovo nekako nedolično i zbog mjesta i vremena, a i još
zbog mnogo čega da to baš i nije u redu. A vi pokazaste put
i to se strefi.“
Mora se priznati da su oboje bili skroz zatečeni i nespremni.
Kad s’vatiše čemu to može da vodi, iskreno su se prepali
i, batrgajući se, pokušavali da se izvuku iz one gungule gdje
su upali, da se bezgrešno otpetljaju i odriješe, ali baš u tom
trenu...
„Allahu, ti si naredio i grom tresnu i munja samo bljeskom
osvijetli naše spajanje, iako mi to nismo šćeli, ali ne mogo-
smo izbjeći. I eto, desi se!“
(Šejtani te povedu, ali sudbina ti put određuje)
„Ne, ne i ne! Nisu šejtani to s nama bili i vodili nas, već

meleci se s nami igrali i u nebesa nas sa sobom uzdizali“, i
jopet se sjećao, i ko zna po koji put sjećanje prebir’o i prav-
dao se. Kako to dođe, kako se iznenada u onakvoj gunguli, u
onom skučenom prostoru, nepripremljeni, a jopet u jednom
trenutku, u jednom prasku munje, dvije duše, do maloprije
nepoznate, u jedno se spojiše.
„Allah je svjedok“, ponavljao je, da nisu mislili, nisu pla-
nirali i nisu šćeli, ali kad grom kresnu k’o da u njia same
108
tresnu, te oni onako svako na svoj način pomahnit’o od sra-

ma i strasti. U trenutku onog praska tako se prepadoše, pa u
nekom grču čvrsto obgrliše, u tom trzaju jedno drugo povu-
koše i nazad na sjedište strovališe, i u istom trenu, kad munja
zemlju zarovi, i oni se u jedno spojiše, a da sami ne znadoše
kako ni zašto se to desi.
Sjećao se jasno, kad se uz onaj prasak spojiše, da ona vri-
snu prestrašeno i kajući se zastade, i on sam, k’o da ga kugla
potrefi, u isti tren bi iznenađen i iskreno posramljen. Sjeća se
da u isti mah pokajnički izustiše:
„Allahu dragi, šta učinismo!?“
Alan je već šćio da bježi i za oproštaj da moli, kad ču da
ona Allahovo ime jopet spomenu, a onda i njemu reče:
„Allah u akbar! Allah je svemoguć i sveznajući. Allah je
tako odlučio i tako hoće“, i dodade odlučnije sa nekim vatre-
nim zanosom i bljeskom strasti u očima: „Allah mi te posla
sa olujom da me uzmeš i oplodiš!“
Onda je uz grmljavinu i sijevanje munja zagospodarila nji-
me, njegovim tijelom, umom i nebom što je u nekom vatro-
metu blještalo. Ispunila je cijelog njega, sve okolo i cijeli uni-
verzum i ništa više nije preostalo.
Poslije je stalno to u srcu nosio i u mislima ponavljao, kako
mu se tako uzavrela bespoštedno podaje i pretače ga u svoju
utrobu. Svojila ga je, o Isuse, ne samo utrobom, svojila ga je
usnama, upijala kožom, krvlju ga svojom rastapala i svojim
venama pretakala te je onim kutkom preostale čujnosti sanja-
rio kako joj svaki damar ispunjava dok ga je ona svojim nok-
tima po plećima grubo šarala, svoje želje na koži ispisivala i
u sebe ga jecajući upijala.
I on se u istom trenutku u tim rascvjetalim daljinama posve
izgubio. Svo ono ustezanje, kolebanje i kajanje sa munjom i
109
Jovan Trivić
praskom nestade. Eksplodirao je i svojio je s takvom neopi-

sivom mahnitom divljom snagom, nekako sirovo i grubo, a
jopet nježno, bajkovito trepereći i blaženo umirući u nekim
šarenim daljinama, zadivljeno uzdišući i na kraju se pretočio
u njena prostranstva da se tamo rascvjetava.
Dok su zajedno zagrljeni sa radosnim jecajima, još uvi-
jek opijeni galopiranjem u beskraju, krikom objelodaniše da
zajedno stigoše do onog začaranog pijedestala đe su jurili.
Pogledaše se istog trena tako sneno, srećno i zaljubljeno,
iz srca se poljubiše i to osta neizbrisivo u sjećanju za navijek.
Sjećanja je u sebi nosio, ponavlj’o ih i umnožav’o. Kako
tada, tako je i uvijek poslije iskreno zahvaljivao Allahu i Dje-
vi Mariji za ljepotu koju i on eto, jednoč, u životu doživi. Da
i on ima nešto lijepo kao uspomenu da nosi.
(Sjećanja sreću uzdižu, a od sjećanja sreća uvene)
„Kleopatra moja, niko ti više ne smije naškodit’!“ – prošap-

ta prozuklo, a da ni sam ne znade zašto, gledajući u to nevino
lice što je spokojno spavalo i nešto srećno sanjalo u njegovom
zaštitničkom zagrljaju.
Kleopatra je bila dvije godine mlađa od njega i svog brata
Mike. Od rođenja je bila i ostala k’o neka maskota za cijeli
kvart. Kao dijete je bila razmažena, ali već sa osam godina
se ponašala k’o odrasla, trudila se da ih smiri i pomogne ako
zatreba i tako je zavladala svima.
Njegova mama, koja nije imala ženske djece, neobično ju
je voljela, a i Kleopatra nju. Kleopatrina mama je bila oštra
i odlučna žena, sva predata radničkim pravima i politici, pa
je Kleopatra već kao batrljava beba znala sasvim sama kod
110
nas dopuzati i mamu zagrliti. Da li je kod mame tražila samo

zaštitu ili je to voljom bogova bila neka posebna veza, Alan
nije nikad saznao.
Može se reći da ju je više voljela i odgajala Alanova mama
nego njena. Mama je uvijek voljela da kupuje žensku dječju
odjeću, pa ju je obasipala prekrasnim haljinicama što je svuda
stalno kupovala, a i sa putovanja donosila dok se sindikatom
bavila. I kasnije je mama nastavila da je elegantno oblači i da
je vodi sa sobom gdje god bi se moglo.
Kleopatra je već sa deset godina obje kuće čistila i obje
majke pomagala. Još je stizala i da se poigra i da bude najbo-
lja u razredu, najbolja u školi, a i šire. Vukovac.
Ona je, kao i prije, nastavila da često prenaća kod njia i
da spava zajedno š njima u sobi. Kuvala im ručkove i prala,
a i njia same odlučno ćerala da iza sebe bar tanjire sa sofre
ponesu, bar do sudopere.
Stizala je i kod svoje kuće da uradi sve što treba i spremna
uvijek da svađe i svakom pomogne. Svijet, kad bi o njenim
vrlinama pričao, pljuvao bi po triput pored sebe da je ne ure-
kne i da joj neko zlo ne nanese. Govorili su:
„Ne zna se je li vrednija, ljepša ili pametnija.“
Uzdisao bi ili plakao duboko ožalošćen uvijek kad bi se
nje sjećao, a jopet, stalno mu je to sjećanje umom ključalo.
Gledajući kako strankinja izmoreno spava sa blaženim izra-
zom na svom tamnoputom licu, nekako ih je sada poistovjeći-
vao, pa na trenutak i nije bio svjestan koju pred sobom gleda.
I zbog toga se jako zastidi kad shvati da djevojku golu gleda,
te odmah nježno i brižno pokuša svoju jaknu oko nje da pri-
grne. Dok se pažljivo pridiz’o, i ne gledajući joj golo tijelo,
svojom jaknom ju je prikriv’o, da mu ne ozebe. I srećno je
maštao kako će njegova biti za navijek.
111
Jovan Trivić
„Moja Kleopatra“, ponavljao je jopet nesvjesno, „niko ti

više ne smije naudit’ za života mog“, plakao je tiho u nekom
transu, ne ispuštajući djevojčinu ruku, dok se polako i pažlji-
vo, da je slučajno ne prene, na svoju stranu preturao, jednom
rukom farmerke uzvlačio, a drugom jednako nježno joj ruku
držao i vibracije svoga srca joj onako presrećan opčinjeno
slao. I tako je nastavi gledat’ zaljubljeno i zaštitnički, sjetno
i brižno sve dok se ne probudi.
Čim se cura prenula, odmah je sa sebe njegovu jaknu zba-
cila, zbunjeno ispitivački gledala i onako bunovno sjećanja
prebirala. Dugo joj je trebalo da s’vati da je baš skrojz bila
obnažena, i da je tako gola njegovim muškim pogledima izlo-
žena. Zastidje se i refleksno se rukama uzmanta u želji da
golotinju prikrije. Dograbi brzo natrag jaknu njegovu i njom
se jopet umota, onda se nekako zbunjeno, reklo bi se, sasvim
izgubljeno, kiselo osmijehnu i neodlučno dodade:
„Eto, i to se desi!“ – i još nešto reče, što on ne shvati, ali
reče to nekako melanholično, reklo bi se, skroz izgubljenim
glasom, s’vaćajući da se nešto strefilo, ali k’o da i nije baš
ozbiljno bila svjesna sviju detalja od proteklih događaja.
I opet se, postiđeno, još više skvrči i prikupi kad s’vati da
je posve gola, te pokuša panično naći nešto da obuče na se.
Potraži rubinu, ali je ne nađe jer je rubina iza oborenog
sjedišta pala, pa se njegovom jaknom još više primota, žele-
ći da i noge sakrije. Nije ništa pitala, ali se valjda polako pri-
sjećala onih finih dodira i prije eksplozije što se desilo, pa se
nekako, reklo bi se, lagano i neodlučno osmijehnu. Ali, od
kada je ono grom tresnuo i munja sijevnula, sjećala se samo
da je odjednom odlebdjela neđe daleko izvan ovog vremena
u neopisive šarene ljepote đe je snivala.
112
Ćutala je i prisjećala se maglovito te ljepote i uživanja i

Alan spazi da je i ljepota i sramota u isti mah preplavljuju.
Ali, sve je to bio jedan košmar i sve tako daleko od stvarno-
sti, tako da ni tada ni dugo poslije ne bi svjesna svega, ali i
to malo bilo je dovoljno da tu lepršavu ljepotu u snove usadi.
Tako to treperenje u sjećanjima sad malo potraja, ali se opet i
opet vraćalo u sve njene snove i sva maštanja, a i u stvarnost.
Cura se tad odjednom prisjeti da nije gola samo viđena već
da ju je i muška ruka dotakla, a jarabi tobe jarabi (za boga
miloga), ona je vjerena i svadba se već dugo čeka i prisjeti se
ko zna čega još. Valjda svega onog nemilog što uz to može
doći, pa bespomoćno zaplaka:
„Šta uradih, jana ja!?“ – zajecala je, reklo bi se, preplašeno,
ne samo da grešku spere, vidjelo se da izgleda prestrašeno, da
se lomi i teškom krivnjom satire. „Šta sam uradila?“ – ponav-
ljala je sve očajnije i cmizdrila sve više kako ju je svijest jače
doticala i svakim trenom sve više je očajem bila ophrvena.
Alan, onako zbunjen, iz potpune radosti, žalošću bi pogo-
đen zbog njenih suza i kajanja. Pokušavao je da nešto shvati i
da sebi prvo objasni, pa onda i da je tješi, ali jezik mu se sve-
zao i mucao je nerazgovijetno. Nikad nije bio jak na riječima.
„Voljela si me i svojila!“ – zamuca, pa hrabrije dodade:
„Allah je tako odredio, da se ovo strefi, Allah je htio da nas
spoji.“
I šćede joj još svašta reći što je zamislio, ali jezik mu se
steg’o od žalosti što je ne usreći i što se ona kaje. Alan se očaj-
nički u’vati za to, za Allahovu volju, pokušavajući i nju, a i
sebe da opravda i opere, jer to i nije bila volja nji’ova.
Šćede dodati da će on njom da se oženi i da će je maziti,
paziti i da će živiti š njim k’o sultanija, ali se jopet zapetlja,
i ona to ne ču, jer žešće zaplaka, pritiskajući u očaju njegovu
113
Jovan Trivić
ruku sebi na obraz, pa ruku poslije na grudi premetnu i tamo

je priteže, onu ruku kojom ju je držao da joj sreću prenese.
Onu istu ruku koju je sve vrijeme u njenoj držao dok je sreć-
no spavala, ruku koja ih je sve vrijeme ljubavlju spajala, od
koje ona ne šće ni sada da se odvoji.
„E, šta sam uradila?“ – plakala je dok mu je ruku u očaju
ljubila i na prsa svoja čvrsto stiskala.
Alan posve nemoćno klonu, žalostan i slomljen što se ona
kaje, a što on jopet ne mere nešto da nađe da je utješi.
„Smiri se, ljubavi!“ – mucao je glupavo: „Desilo se, šta se
desilo. Samo smo se Allahovom voljom voljeli. Allaha mi,
Allahovom voljom smo se spojili!“ – izdeklamova nervozno,
prozuklo i malo preglasno, k’o da se prodera, k’o da se ljuti.
Odmah zažali zbog svadljivog glasa, što iz grla izleće, što
to preglasno izusti, a još veća žalost ga obuze kad ona u svoj
svojoj dobroti poče plačno njega da smiruje.
„Ne ljuti se, ljubavi moja! Vallahi, nije mi žao! Nek’ me
ubiju! Allah mi te sa olujom i munjama posl’o da me svojiš,
da se nikad ne zaboravi. I to moramo, bome, pokorno pri’vatit.
Allah je svemoguć. On zna sve i zašto. Ne žalim, ne bojim
se kazne i da umrem. Umrijeću, vala, srećna jer sam te sre-
la i imala.
Ti, ljubavi, i ne znaš da si mi baš ti takav k’o sada već u
snove dohodio i u snovima me već davno prije ovako isto
obljubljiv’o“, i opet zaplaka.
U njemu radost poskoči i dođe mu da glasno vrisne, a jopet,
krv se od žalosti sledila i k’o nož mu se nešto u srce zarilo, pa
boli, od straha za njenom sudbinom.
„Zar i ona? Zašto meni? Zar sve one koje volim, mojom
greškom moraju nestati?
114
Kajao se i tješio, a opet sve više postajao zabrinut šta će š

njom da se strefi.
Znao je da neće moći krvavi čaršav sutradan svatovima da
prikaže poslije svoje prve bračne noći, a za to se obraz gubi,
a bome, i glava.
„Ali, valjda je ovdje neće ubiti. A jopet, kakvi su... Znam
ih!“ - i ponovo se prisjeti Tatarina i Čečena. „Oženiću se ja
njom!“ – odahnu sa olakšanjem poslije takve svoje važne
odluke: „Oženiću se njom!“ - ponovi odlučno sa nekim sveča-
nim radosnim glasom k’o da je na koljenima kleč’o i klečeći
je prosio, ali izgleda da to ona ili ne ču ili ga ne razumjede.
Teško da bi iko tada lako s’vatio Alanovo mumlanje u ona-
kvom grču uzbuđenja.
„Možda su me Allah i Djevica Marija za to do sada onako
i mučili da bi’ jednu ovak’u nafaku zaradio i na kraju mi baš
nju dali da me usreći. Allah je milostiv i premilostiva Djevi-
ca Marija š njim“. Ta lijepa misao oprosta i spasenja mu se
blaženo naturi kao jedino logično objašnjenje te zapliva
srećnim maštanjima da Svevišnji i na njega misli.
Tako se uvijek branio, voljom bogova se strefilo, od očaj-
nog pritiskanja savjesti i krivice, da ga ne satiru, da bi preži-
vio do sljedećeg očaja.
„Nisam ja to tako šćeo, desilo se, sudbina se tu umiješala,
a sudbina je svevišnjom voljom data. Ima neki smisao i svr-
ha iza svega što se dešava i ništa se tek tako ne dogodi, a da
bogovi nisu već davno to odlučili i da ne prate.
Ništa nije slučajno. Samo Allah i Djevica Marija znaju
puteve naše, a vremenom moraju i meni jedan srećni osmi-
jeh pokazati.“
115
Jovan Trivić
Kiša je sipala u naletima, ali više nije grmilo. Povremeno

i sunce zaškilji, al’ sada već tamo na zapadu, čak bi na tre-
nutak i prijatno prigrijalo, pa bi se jopet malo kiše prosulo. I
Alan se, začudo, svemu ovom danas divio.
(Svi smo mi odraz svog porijekla)
Djevojka ga prenu iz blaženog transa moleći ga da kući

krenu, jer već kasne.
To malo puta do glavnog bi veoma teško preći. Naslage
vode su put razblatile, pa čim malo gas doda da požuri, ono
proklizava. Voda je svuda ležala okolo i na suncu su bajko-
vito sijali odbljesci neke radosti, a Alan zna, čim bi te šejtan
naveo da u tu ljepotu zagaziš, odmah bi se zaglibio i bogove
uzalud za pomoć molio.
Zanesen svojim mislima, dok je s mukom kroz blato nazad
vozio, prepusti je njenom kajanju, ne želeći da je svojom riječi
remeti, ni da joj želje nametne, strpljivo slušajući njeno umil-
no čavrljanje, puštao je da sama odluči. Iako je u sebi želio i
nekako stvarno duboko u duši očekiv’o nešto što bi mu neiz-
mjerno godilo, njenu odluku, da š njim njegovoj kući krene
i da mu vjerna ljuba postane, hanuma, supruga ili žena, kako
god hoće da to nazove, ali za navijek da š njim ostane da živi.
Osjećao je da nije dostojan ni dovoljno vrijedan njene
ljepote, ali je svim srcem želio da ga ona ipak zamoli da je
sebi vodi, da je uzme i zauvijek kraj sebe ima.
Ali, ona je nešto drugo pričala, smijala se ili plakala, ili je
cijelo vrijeme nešto čavrljala. O svojima, o običajima tamo,
i svašta još što nije mog’o o’ma’ da s’vati i razumije, da ona
treba, u stvari, mora, za sestrinog vjerenika da se uda, a vje-
116
renik je tamo neđe na ratištu u Avganistanu i da je ranjen bio

i da bi trebalo da uskoro dođe, ako preživi.
Alan tek poslije skonta da se to ipak o njoj radi kad se to
sve ponovo u njegovoj glavi odmota.
(Sinovi su ponos, a ćerke blago)
Sjećao se, pričala mu je da su pobjegli od talibana. I tek

sad je njenu nevolju dokučio i donekle s’vatio te strahote koje
su je pratile.
Otac je šest ćerki imao i nijednog sina, pa baš zbog toga i
nije bio nešto ugledan u svojoj čaršiji, tamo neđe u Avgani-
stanu, iako je dućandžija bio i neki dobar dućan drž’o. Babo
se, sirot, mlogo sekir’o zbog najstarije ćeri svoje, njene sestre
starije, koju nije mog’o udati. Iako je i od nje, a i od sviju
drugije najljepša i najvrednija bila i svi joj se divili, opet k’o
cura neudata prestari. Otac ju je neizmjerno volio, ne samo
što mu je umjesto sina sve teške muške poslove radila, već
što je onako, u svemu, baš u svemu pouzdana bila.
Uzme ti ona one džakove od 30 kila sa tovarne mazge i
ispod oba pazuha po jedan nosi do magaze, smijući se. A i
‘vako je bila sva prelijepa. Onako kršna, jakih ruku i širokih
pleća, a u bedrima stamena, svima oči stanu kad prolazi ili
nešto radi, ali zbog toga što brata nije imala, niko je u svoju
kuću ne šće. Babo bi rado da ona ostane, ali pet drugih čeka
da ona pođe, da povuče nogu za sobom. Zato babo srce slomi
i jednom čestitom seljaku za sina je dade, kad niko drugi ne
šćede. To je jedan od onie što mu je vunu prodav’o i kućne
potrepštine u dućanu uzimo, pa mu se sestra svidjela jer je’nu
nako vrijednu je kući trebao. Cura prestarila, ali je jopet onom
117
Jovan Trivić
seljaku baš jedna tak’a u kući trebala, a mušku unučad je on

već od drugih snaha im’o što će koljeno da mu naslijede, pa
i ‘nak’a falična dobro će mu doći.
(Vjeridba - Mladost je mladost, ne zna za sabur)
„A vjeridba što je bila, tobe jarabi, ma ne mere ti se opi-

sat’! Cijela tri dana se jelo, pilo i veselilo.
Znaš, kod nas je zabranjeno pjevati, samo ilahije i nešto
tako što je Allahu ugodno, ali momci prvog dana sve ispje-
vali, pa tek drugog dana prave pjesme počeše i svirka grunu,
pa se i zaigra.
Ma, u stvari, mi ženskinje u drugoj odaji smo prve zahoj-
tale. Udarismo u tevsije, talambase i zurle i moja tetka prva
zajojta onu jednu finu staru od pamtivijeka što se vođe pjeva-
la, pa mi sve za njom udarismo. I nena nam jednu otpjeva, pa
onda se onako stara posve razgoropadi i poče se sjećati onih
starih pravih pjesama i bome, iako je ‘nako zgurena, kože ško-
rave, more još uvijek jako dobro zapjevati. Uh, što je mlogo
onih finih naših starih pjesama znala, koje su se za ovol’ko
godina nepjevanja zaboravile jer se već dugo nisu smjele čuti.
Ali Nena ih je nama pjevala dok nas je u bešici ljuljala, tako
da je ne bi teško pratiti. Onda, bome, i mi dodamo ovu neku
novu što smo na radionu čuli, pa milina slušat’ i sve uzavri.
Ni momci ne izduraše iako su ih stariji mudro bremzali, ali
mladost k’o mladost, ne dade se bome ućutkat’ te i oni zabo-
raviše ilahije i utrkivaše se s nami ko će ljepše i jače pjesmu
zapjevat’. Zidovi tanki pa se sve čuje, a neka milina se ‘vamo
među nas cure kroz zidove uvlači, a zasigurno i njima muški-
njama tamo jer su i oni ludo vilenili. Upinju se ovi naši grad-
118
ski i prigradski momci, a još više oni njegovi, seljaci, da što

više tih lijepih starih pjesama dokuče.“
(Ono staro u nama proključa i čini nam se, sa nebesa

došlo)
„Ispjevaju neki naši svoju, a drugi odgovore sa nekom sta-

rom seljačkom, pa jopet naši i tako cijeli rusvaj nast’o. Sve
zveči i podrhtava, pa i stariji ljudi ne izduraše, pa s onijem
što oni znaše, pjesmi i igri se prikučiše i zaori se još gore.
O, majko mila, sve se orilo ko da je grmilo!
O, jest bilo lijepo, Allahu dragi! Puna tri dana se tako jelo,
šerbe pilo, igralo, pjevalo i baš se svakako veselilo k’o u ona
stara dobra vremena, kažu.
I eto tako se sirota sestra moja, taj bábin prvenac, uzdani-
ca i zjenica oka njegovog, zaprosi i vjeridba proslavi, da ne
mere bit’ bolje.
Tada sam ja i prvi i jedini put, onako kroz mušebak, vje-
renika vidjela. Nije nešto naročit, ali nije ni neki loš, onako,
seljačić, ali mislili smo, onak’a moja sestra kakva je, već će
od njega čo’eka napravit’.
Sestra se baš i nije radovala što će u selo da ide, jer je neke
druge fantazije imala, da jedan lijepi komšija, s kojim se tu u
magazi sretala, da će i nju i magazu taj od bábe da preuzme,
ali njega njegov babo drugom oženi, pa sad sestra šta će, kuda
će, dobro je da je iko ’oće, te u selo pristade.
I tako svima nama bilo prelijepo. Iako tri dana slavlje bija-
še, prođe k’o tren, ono što se kaže, k’o dlanom o dlan da uda-
riš, tako brzo.
Još i sad se priča da je to bila najljepša vjeridba što pamte.“
119
Jovan Trivić
(Tuđa radost nekome zube lomi)
„Ali, čuj belaja! Neko talibanima dojavi, te dođoše onako

osorno da bábu za to kazne. Prvo ga u dućanu tukli i plju-
vali, pa ga onda na meraju izvukli da ga za primjer drugima
tamo na kaldrmi ubiju. Sestra čula, pa dotrčala i stade babi-
ku da brani.
Pričaju da tako nješto nikad nisu viđeli, ona onako jaka i
stamena, razbacivala talibančine tamo po kaldrmi, k’o sno-
plje ih tresla u prašinu i svašta im rekla, i da će ona čakšire
da obuče i da će sve da ih pobije.
E, to se nji’ovom glavnom valjda sviđelo, što je sve to sje-
deći na konju gledao, pa u stvari, da i nju i bábu ubije. Izva-
di kuburu i u ždrak opali, i babu živog ostavi. E, taj glavni
moju sestru dograbi, ularom je nekim svezaše, ispred sebe je
na konja pometnu i odjezdi. Kažu, k’o četvrtu ženu je sebi
uzeo. Prokleta matora drtina, al’ more mu se.“
(Adeti su čudni, vjerenica mora da se namiri)
„Onda se oni vjerenikovi seljaci ražljutili, te babi i pleme-

nu zaprijetili. Neće ti, bolan, oni pare nazad, a i njen miraz
im babo nudio, već krv ‘oće da se prolije. Kažu:
„Mi smo vam naše čeljade na čuvanje časno ostavili dok
Ramazan ne prođe i svadba se obavi. Morali ste je čuvati
bolje...“, i šta ti ja znam šta su oni još u onim svojim seljač-
kim adetima dodali. „Samo krvlju“, rekoše, „sramota more
da se opere.“
Nekako amidža Salko tu uskoči, a amidža je poštovan i
viđen nadaleko bio, te skoči sa nekim viđenijim plemenskim
120
glavešinama, tamo iz sela, i ovim vođe iz čaršije, te nekako to

smiriše. Tada im amidža mene u zamjenu ponudi. A ni babo
mi se, sirot, ne pobuni, srećan da se to nekako pritulji.
I tako jopet bi prosidba, al’ sad samo otac mu dođe, i to
ovaj put bez žena. Došao sȃm sa svojim bratom i nekim stari-
jim đedom što je tešku sipnju im’o da sam se prepala da će tu
u našoj kući da se ubandači i na ahiret preseli. Znaš ono, kad
se ‘nako mlogo zakašlje, have, znaš, ždraka mu fali, a duša
ne mere da izduši, pa se sirot pati i napinje. Tetka se ljutila:
„Seljačine jedne, došli k’o da će junicu da kupe. Sama
muškadija, i kako će sada oni da te procijene?“ “
(Za ljepotu svak ima svoje oči)
„Iznesem im šerbe, kako mi rekoše, iako po adetu muškinje

muškinje služe, ali rekoše, ‘ajd, naši su, a žene nisu sa sobom
poveli, da me žene k’o što se valja, svojim okom odmjere, a
bome i rukama preberu. Ali, sad valja da me oni sami osmotre.
Zirkaju i gledaju me k’o na pijaci magare, samo što
mi zube ne broje, a upitaše me nešto da im kažem, valjda da
to labrnje otvorim, da mi avaz i zube provjere. I zuriše mi
i u oči da nisu zrikave, pa mi mjerkaju pleća i kukove,
kako se to saginjem dok im sofru namještam da im pilav
ponudim, pa da im polivam da ruke svoje obliju. Moradoh
jopet sačekat’ da taj pilav pojedu, pa jopet ruke obrišu, pa
onda baklava i jopet šerbe na kraju.
Oj, mene sramota da se izgubim jer nikad tako tuđine nisam
dvorila. A oni jopet, onako brezobrazno stalno me mjerkaju.
Sa bábōm ništ’ ne zbore već sve samo sa amidžom, jer je babo
121
Jovan Trivić
isp’o kukavica i slabić, što su mu na njegove oči ćerku njego-

vu, sad čeljade nji’ovo, aramije otele, a on ni prstom ne mrdnu.
Sa amidžom eglen počeše. Nekako snishodljivo svekar
procijedi:
„Špatna je i vinjava previše, slaba fajda u neki pos’o da
se umetne.“
Al’ amidža moj jopet me brani i hvali:
„Naravita je i umiljata, i oćna je, a i pismena, pa ti more
unučad nečem’ da nauči. Stvarno je mlogo učena.“
„E, neću knjige u kući jer žensku čeljad to kvari, a unu-
ci su mi već u medresi kod našeg starog efendije i bolja im
škola ne treba.“
„Spretna je i moći će s ovcama da se nauči, to joj neće bit’
preteško“, ne da se amidža.
„Ma kakve ovce, vidiš da je sva tanka i tanahna, vjetar će je
sa onije brda odnijeti! A ne treba kurjak da se pojavi, dovolj-
no je da neko kučence zalaje, ona će da premre od straha i da
pobjegne, a ovce nam svojim putem odoše“, navalio svekar
da kudi i da mahne nalazi.
Uh, što sam se ljutila i najrađe bi ga ubila.
„I po bašti je jako spretna, izgleda hallal ruke da ima i sve
joj se prima i sve raste k’o iz vode kad ona nješto zasadi“,
nastavi amidža da me fali.
Onda onaj sipljivi đedo, vjerovatno mu dojadilo sjedenje,
zgrabi svekra za ruku i naredbodavački mu došapnu:
„Rađaće nam sve muškinje, vidi kako bedra uvrće“, i time
razgovor presiječe.
Pristaše i halališe se, a na polasku đedo dodadne:
„Gledajte da onu nastalu ljagu i sramotu sami sperete, da se
sad ta bruka i sramota, ta ljaga i našim plemenom ne povlači.““
122
Besa
„Amidža obeća i besu dade, a on, kad nešto obeća, znalo

se, to je besa, nije lavež slabašnih.
Ali ne bi malo, kad babo, iako nije bio baš nešto pušci
vičan, u očaju je sam pokuš’o ljagu sa obraza da spere.
Vidio nekog od njia u čaršiji, pa o’ma’ trk u magazu i otud
s fišeklijom istrč’o, pa prebrzo iz svoje stare tandžare zapu-
ca, al’ maši, pa ga onda oni upucaju. Strefe ga nama’ direkt u
glavu, ali preživi, a bolje da je mrtav sirot ostao, gluvo bilo,
neg’ što ovakav životari.
Srećom, tu se švedski vojnici u patroli desili, pa su onog
jednog nji’ovog odma’ ubili, i to se poslije babi prišilo, pa ga
sada i u gradu i na selu veličaju i poštuju.
Babu su o’ma’ u helikopter strpali i direkt u špitalj š njim
odlećeli, ali metak u glavi ost’o i ne da se izvadit’, pa oni njega,
a š njim i tetku i mene, u avion strpaju pa u Švedsku i tako ti
ja tu s tetkom ostanem, a mama i mlađe sestrice došle kasnije.
Bilo je poslije puno povuci-potegni s menom. Svekar ‘oće
da se ja tamo nama’ vratim, svadba da se obavi, ali srećom,
vjerenika u askere podigli pa se svekar malo umiri.
A bome, i tetka ti tu svoje učini. Ima i ovđe neke nji’ove
rodbine što su i prije naske pobjegli, pa tetka, znaš, kako se
ono kaže, zavrnu šalvare i zasuka rukave i na njia pritisne:
„‘Oćete da i nju tamo preotmu i novu sramotu na nas navu-
če, a sebe izgubi? Bolje da švedski pasoš dobije, pa onda,
što vam je volja činite“, i obeća da ćemo im pare redovno
slati čim se on zaposli.
123
Jovan Trivić
I tako se svi složiše da je bolje da ovđe ostanem i da se

ovđe svadba obavi, a poslije, vidjeće. Svi jopet besu dadosmo
da ćemo adet poštovat’.
Babo se više i nije mog’o za nešto ni pitati, iako je metak
izvađen. On sirot sada samo jede, pije, al’ ne egleniše i ništ’
ne razbire i po vazdan ga moraš k’o malo dijete paziti da se
ne uberebati na sebe ili da se neđe ne izgubi.
Amidža me lično pozv’o i dugo smo tako na telefon egle-
nisali o svemu i svačemu, najviše o starom vremenu i našem
plemenu koje je od pamtivjeka mlogo poštovano bilo. Reče
mi da je sada njegova glava i čast, a i čast cijelog plemena u
mojijem rukama, i naćera me da se jopet zakunem, a evo, šta
ja učinjeh.“
Opet bi navrla plakati i onda kroz plač o tom svom amidži
da zbori, te ‘vakav je, te ‘nakav je, k’o kruh je, a jopet opa-
san. Amidža je lijep i naočit čo’ek, jak k’o mazga i, onako,
brdo od mišića, nimalo trbuha i sala, a ‘vako mehku dušu ima
i k’o kruv je za dobro dobar bio. Ma, rijetko, rijetko dobar
insan, ali bi, kažu, jopet k’o kurjak opasan bio kad bi neko
adet neki zgazio.
(Iz šume krivudavi putevi kroz blato vode do pravog puta)
Iz šume jedva krenuše, jer su točkovi kola od vode i njiho-

vog komešanja u blato utonula, pa samo u mjestu šlajdraju i
već pomisli da se iz blata sada neće izvući, ali srećom, neka-
ko se mrdnuše i kroz blato krenuše. Do glavnog puta voda put
zaplavila i tako ga razblatila da se jedva glavnog puta domogo-
še. A ni poslije nije išlo bolje, jer su lokve i polomljene grane
pale po putu u onoj oluji, putovanje nesigurnim činili, pa je
124
sporo vozio i skoro milio. Oboje su se naprezali i prepadali,

a ona je stalno nekako prestrašeno vriskala:
„Pazi lokva, pazi grana, pazi slomljeno drvo! Zaobiđi ovo!
Pazi ono! Uh, jebo te, zamalo u dumaču ne propadosmo!“
Vriskala je i komentarisala, onako spontano, a to mu bi tako
slatko i milo te je zagrliti šćede, ali ne smjede sada na nju
ruku da metne, a i šta bi sad na to ona poslije svega rekla.
Nekad je bila i dosadna, ali mu nije smetalo. Uživao je
slušajući je čak i onda kad mu je pričala o vjeridbi i
vjereniku, jer nikako nije mog’o da shvati, da to sebi u gla-
vu utuvi, da ona drugom mora da pripa’ne.
(I Eva je gola hodila, ali zbog jabuke i zmije se obukla)
Kad u tetkin gradić stigoše, kod jedne velike „zeme“, đe se

svašta prodaje, vidješe kako ljudi prema centru čaršije žure,
te cura iznenada podviknu:
„Stani tuka!“ – cmoknu ga žestoko u lice za pozdrav, brzo
otvori vrata i iskorači, mahnu mu zaljubljeno, zalupi vrata,
potrča i tek onda soči da je potpuno gola golcata bila.
„Oj!“ – vrisnu postiđena, mahinalno pokuša da golotinju
rukama skrije, pa se okrenu u trku i u auto skroz mahnito ule-
će k’o da je jopet gromom ubačena.
„Ćeraj!“ –zavapi histerično drhteći od srama te obezglav-
ljeno i panično poče šal i rubinu da traži. I on se nekako zbu-
nio, premda mu se smijalo, pa produži besciljno, dok malo
kasnije neki puteljak ne nađe što se u jedan šumarak odvaja,
ali se samo malo kolima zavuče plašeći se blata, da se opet ne
zaglavi. Tu se zaustavi i pomože joj šal i rubinu naći.
Sve mokro, pa su to zajedno sukali i uvrćali da se iscijedi.
125
Jovan Trivić
Smijali se koliko jedna takva krpica more vode u se da

skupi.
Cijedili su i rubinu i šal, uvrćali, kikotali se srećno i opet
uvrćali na drugu stranu, ali ono mokro pa mokro, te ne bi
druge neg’ da to tako vlažno na se i obuče. Al’ ne bi lahko.
Mučila se pa joj i on pomože da rubinu preko glave preturi.
Ali jopet na bujnim prsima rubina zape.
„O Allahu dragi, i Djevice Marija, što je prelijepa!“
Uzavre jopet sve u njemu, dok joj je onu prekrasnu gustu
dugu kosu iz vlažne rubine izvlačio i nehotice je za sisu
do’vati. Ona zbog tog k’o munjom strefljena vrisnu, mahnito
mu ruku zgrabi, ali mu ruku ne skloni već je čvršće uz grudi
pritisnu, a on k’o da žeravicu drži, osjeti kako ga snaga nad-
maša, pa bi rado i od sebe pobjeg’o. Opet iz duše mu duboki
uzdah izleće.
„Volim te!“ – promumla nesvjesno. „Begenjišem te i želim!
Želim te sad i za navijek!“ – reče vatreno, posve zanosno u
namjeri da je nama’ zaprosi. Ali ne stiže ništa dalje reći joj
niti da svoju drhtavu ruku sa prsa joj skloni jer mu ruku ona
sebi čvršće prituvi.
Alan osjeti da ga njena dojka žari i peče, a i da njeno srce
lupa k’o i njegovo, jednako bezumno i suludo, pa se jadan
jopet posve izgubi i šćede sve da zaboravi, ali jopet krajičkom
razdragane duše očekivaše da mu ona na prosidbu odgovo-
ri iako joj to posve i nije rek’o. A cura, k’o i on, izgubljena i
leprša tamo neđe đe ionako sve treperi. Zaneseno je gledala i
k’o da je ofijunjena nekom vradžbinom, sudbini se u ruke
prepusti, i nekako posve sanjivo izusti:
„Sad, kad si me obeščastio, moreš da radiš s menom što oš.
Muško si! Uzmi me jopet! Uzmi me kol’ko oš!“ –i pogledom
126
ga pozivala, tijelom mu se nudila, i strasno ga zagrli da mu je

rebra drobila nudeći mu se da je jopet svoji.
(Strast zasljepljuje)
Ne bi mu posve pravo zbog odgovora, jer je druge rije-

či želio da čuje, ali ne izdrža, pa poče panično da je gricka i
ljubi i da sebe grozničavo jopet rasprema. Djevojka je, iako
mu je poljupce sneno uzvraćala, šaputala neke zanosne riječi
čvrsto ga grleći, cijelo vrijeme se nudila i stalno nemoćnim
glasom opomene šaptala:
„Nemoj! Nemoj sada! Nemoj ovđe!“ – a njega je to sve
više palilo i razum mu posve oduze.
„Šta ti je, bolan, viđeće ko!“ – šaptala je dok mu je košulju
sa pleća trgala i požudno mu se namještala da je svoji.
„Želim te, želim da budeš moja!“ – brbljao je onako vatre-
no, pomahnitalo je ljubio i zubima prebirao njene grudi, golo
joj tijelo štipao i milovao da je vriskala grozničavo pohotno
iščekujući da se spoje.
Iako mu je krv ključala od pohote te se žurio da je ima, u
dubini duše je više želio čuti kako mu srećno ponavlja da ga
voli i želi, da je sebi kući vodi i njegova zauvijek da budne.
Ali, od uzbuđenja ne može čekati, već se poče panično na
njenu stranu premetat’ i usput se mahnito raspremat’. U tom
grčevitom raspojasavanju, tek da nešto kaže, žalosno prošapta:
„Zar me ne voliš?“ – i htjede nastaviti sa pitanjima hoće li
se za njeg’ udati i za vavijek njegova hanuma biti, ali strašću
se zagrcnu i zaboravi. Ona osjeti da mu nešto dušu pritišće,
pa ga skoro panično još više sebi vuknjariti poče.
127
Jovan Trivić
„Volim i ja tebe, budalo moja, ali ovako nije u redu, vidje-

će nas, bolan, njeko!“ – izusti strastveno, ne ispuštajući ga iz
zagrljaja, grleći ga sve čvršće, skoro okrutno, želeći ga jedna-
ko žarko k’o i on nju iako nije znala zašto, a jopet ju je strah
nečim opominj’o.
On se ušeprtlj’o, uzmuv’o i uzdrht’o k’o ono prvih dana
u borbi, te nikako da se dovoljno brzo raspremi jer ga je ona
rukama tako čvrsto grlila pa mu samo više smetala. I kad se,
napokon, njekako njenog tijela domože, vatra ga radošću ispu-
ni jer ga ona jecajući čvrsto prihvati. Jecala je i nešto svoje
šaptala dok ga je čvrsto tijelom grlila želeći ga tako cijelog,
cjelcatog, i da ga kroz svoja gola prsa u tijelo usisa, u krv i
srce da pretoči, da ga posve osvoji i tamo ga zadrži. Radosno
je osjetio da ga istinski voli i da ga sa nestrpljivom radošću
dočeka da je svoji, te mu dođe da i on vrisne tako jako, da se
do neba čuje:
“Ljudi, ona me voli! Ona mene voli. Ona je mojaaa!“
Srce zaigra i krv im zarlauka, vatrena radost neka ih pre-
plavi, i baš kad se on opet razgoropadi, i u njenim livadama
se razigra, neki pas, baš u tom trenu, sasvim blizu, tako bije-
sno zalaja da sve poremeti. Oboje se prestravljeno trgoše i u
isti mah neku ženu vidješe kako pokušava unutra da proviri.
Alan se uvijek tome pošlje smijao. Ne bi se toliko prepao ni
da je granata ruknula ili da ga je četa četnika napala. Kako su
se samo tad oboje zbunili, pa se uzmuvali, jedno drugo gurali
i jedva se na svoje sjedište pretalambasaše, jer je i ona u onoj
svoj zbrci na njegovu stranu pošla da pređe. I prije nego što
se i zakopč’o, krenu nazad žurno i na put izleće, pa gas opet
dodade da što dalje pobjegne. Cura se opet i sad mučila da
onu vlažnu rubinu dolje niz tijelo konačno svuče. Kad joj je
to nekako uspjelo, čujno odahnu, pa nastavi mukab na glavu
128
da pričvršćuje i one zihernadle da pribada, jednako na svom

jeziku nešto brojeći. I k’o da joj bi najvažnije da glavu pokri-
je, duboko sa olakšanjem odahnu kad ono glavu zamota, k’o
da se time od svega sakrila.
„Jebo te, koji je vakat?“ – zirkajući napolje, zapita: „Uh,
što sam se zabavila! Tetka će me prebit’. Ma neće prebit’, al’
galamiće, a to je gore nego da te udari. Srećom što mi maj-
ka nije tu, jer bi se strašno brinula, šta li je to s menom, što
sam ‘vol’ko zadocnila. Ne znaš šta je gore, kad bi u ljutnji
vikala, ili kad bi zabrinuto plakala. Al’ s tetkom ću lako!“ –
dodade, sebe tješeći.
Čim Alan u gradu zastade tražeći mjesto gdje bi da se zau-
stavi, ona ni časak ne čekajući, vrata brzo otvori i jopet ‘nako
žurno izleće. Zaboravi da ga poljubi, i zaboravi jopet da mu
nešto više kaže na rastanku. Ni vrata ne zalupi, već samo isko-
či, rukom ma’nu i trčeći među kućama se izgubi.
(Uspomena čuva nadu dok se ne zagubi)
Na pomen majke, Alanu se srce ponovo zgrči i ne imade

vremena da za curom tuguje, jer doći će sutra jopet da je vidi i
tad će joj sve reći što danas ne umjede. A kad joj zaboravljene
gaćice pored sjedišta opazi, razdragano se primiri:
„Eto, i zbog ovoga mi mora jopet doći. Allah je milostiv i
Djevica Marija“, obradovano se osmijehnu.
Sutra će nama’ sa sobom da je vodi i sa smiješkom obeća
da će joj gaćice, što u žurbi danas ostavi, sutra on lično na nju
obući kad je svojoj kući dovede. Ili će se prvo voljeti? Rado-
stan ga plamen topline opet ozari:
129
Jovan Trivić
„Allah i Djevica Marija su se i meni smilovali i put nade

mi kazuju.“
(I majka je voljena, al’ se navikne čekati)
Radost bi za kratko jer jopet mu misli majci odoše, i jopet

ga gorčina i tuga svega ispuni, kad sjećanjima putem za Bosnu
zaplovi.
Nije mu se išlo, ali brat navalio, hoće, kvoca i toroče i
danima ga posve izluđuje, pa se na brzinu spremiše i u svo-
ju Bosnu krenuše, da tu rodnu grudu, taj svoj rodni kraj, taj
toliko željeni zavičaj i sve tamo drage opet zagrle. Otkad ono
rasulo i rat poče i od kad se pušaka dograbiše, kući se ne svr-
nuše te ni majku, ni Nenu, a ni druge voljene tamo ne vidješe.
Iznenadio se koliko je brat uspio novca da uštedi, dok je
on samo nešto malo skupijo i ono što mu je Vladanko pri
polasku u džep tutnuo, onako nazor, da mu se u putu nađe.
Vladanko mu i svoja kola dao, na to ga naćer’o, da na tol’ki
put svojom starom krntijom ne ide, ovim kolima što i sada u
njima se voza, koja Alan ponosno kupi, odmah čim vozački
položi. Vladanko ga hvalio kako, začudo, jako dobro vozi
za jednog početnika.
Alan se prisjeti da ga je čiča Anđelko još kao malog u svom
trabantu krišom učio, i to je u glavi ostalo.
130
(Kad željeno do’vatiš, čežnja te curika u izgubljeno)
Imali su švedske pasoše i putovanje je išlo k’o po loju.

Razdragano su pričali o starim danima, spominjali ovog i
onog, da li je živ, da li je tamo i šta li sad radi, tako da Nje-
mačku i Austriju k’o da u cugu prelećeše. Najviše o Jagodi
brat je čavrlj’o i u nadi je gorio, iako od onda jedno za dru-
go ne čuše.
Prvi put je Njemačku vidio vozeći se onim širokim drumo-
vima, diveći se kako je svuđe uredno, a ni kroz Austriju ne bi
mlogo lošije. Kola su dobro služila, a i Alan, premda skroz
taze vozač, dobro se držao i samo su dva puta usput negdje
zastali, ali od nestrpljenja i uzbuđenja nisu ni oka sklopili.
Na austrijsko-slovenačkoj granici duga kolona se prote-
gla, ali bez problema prođoše. Na hrvatskoj granici mu brata
izdvojiše, što ga prepade, i nešto su ga podugo tamo gledali,
jer su ga sa logorskih slika poznali. Ali ih pustiše.
(Sodoma i Gomora su najednoč došle,

samo što se u rog dunulo)
Približavajući se bosanskoj granici, onako uzbuđeni, jedva

su prelazak čekali i samo što nisu lećeli, ali onda im prežalo-
sna slika radost pomuti i posve nadu izbrisa, jer kilometrima
žalosne ruševine su ležale.
Sela i sela, svud kuće srušene, ili prvo spaljene pa onda
valjda opljačkane, ogoljene i oslobođene svega onog što se
moglo uzeti, čak i iz zidova sve počupano, sve povađeno i
samo one stravične gole betonske kosture ili začađene ave-
ti ostavili. Ponegdje se vidjela i kako je poneka sasvim nova
131
Jovan Trivić
kuća među tim kršom iznikla, ali nijedna skroz dovršena iako
se vidi da je na prečac useljena. Brat mu počeo plakati:
„Vidi, šta su im uradili!“
„Ko?“ – upita Alan odsutno.
„Oni grozni četnici!“ – kaza mu brat sa izvjesnom mržnjom
otpuhujući.
„Nisu četnici!“ – reče Alan kiselo.
„Kako nisu?“ – bunio se brat uzrujano.
„Ko bi drugi ’vaka zvjerstva činio?“
Alan ga žalosno pogleda i sam spreman da zaplače:
“Nažalost, braco moj mili, mlogi su ’vuda divljali i svi su
se izgleda trkali da isto ili još gore učine.“
On se prisjeti da su ovdje Srbi nekad živjeli jer prepozna-
de ove krajeve.
Jednom, kad su Elza i mama njia petoro u Sloveniju pove-
le, neki kongres sindikata su imale, ’vuda su prolazili i u jed-
noj kući vođe neđe vode tražili, pa su kuruze i mlijeka dobili
da se okrijepe.
Tako se Alan sjeća da su ih vođe neđe i na Plitvice vodile.
Plitvice nikad ne mere s uma smetnuti, jer je to kao nešto
čarobno doživio, kao iz onih serija o Zagori, što je k’o dijete
čitao, kao nešto vanzemaljsko čudesno i bajkovito, kao nešto
što ne postoji.
U Ljubljani su ih kod Elzine rodbine smjestili da se djeca
upoznaju i zajedno igraju. Prvi put je tada pravi grad vidio
i toliko se divio. Ljubljana je bila prelijepa, naročito centar
i tvrđava, i nekom toplinom je odisala, a i svi ljudi su tako
ljubazni bili, baš kao i naši tamo kod kuće. Ljubljana mu se
činila malo prevelika jer nikako je proći, pa su se navečer sa
lutanja i igre, preumornih nogu vraćali, te ni za večeru sna-
ge nisu imali.
132
Prolazeći ovim srušenim selima, sjeti se opet one kuruze

i one vrele varenike što su dobili. Uh, što je bilo ukusno, pa
ga to podsjeti da su ovo sela srpska bila i čudio se zašto bi ih
Srbi sami sebi rušili, ali bratu ništa ne reče, već nastavi mrač-
ne misli prebirati – svi smo mi dušom je’naki, dobri i predo-
bri, a za čas smo ajvani bezdušni.
Prisjećao se da su i on i oni njegovi, kad bi onako razjareni
u neko selo upali, pokupili što je za kupljenje, a onda obično
u kuće mine kačili ili bi ih palili, ako ih već granate nisu prije
sravnile. Ali, to su činili da bi osvetili svoje poginule.
Alan nije do sada uopšte svjestan bio da ovakva pustoš
ostaje i za poslije, pa se sada postiđeno kajao, i čudio kako
mu nikad u onom bunilu kajanja, zapaljene kuće na um ne
izlaze, a sad vidi da je to jednako stravično k’o i nekog ubiti.
Približavajući se bosanskoj granici, treperili su od neke
radosti, a i strepnje. Šta će tamo zateći? Ko će im se radova-
ti, a ko će na njih mrko gledati? Alan je ćutio svoje strahove
i pokušavao bratu samo fine slike da dočarava.
Na bosanskoj granici ih ne gledaše već kazaše da nešto za
carinu ostave. Pošto nisu shvatili, carinik im šlajpike zatraži i
kod Andona 50 njemačkih maraka nađe, pa ih u bratov pasoš
metnu i pasoše jednom drugom doturi, koji u neku baraku uđe,
brzo natrag izađe, i pasoše im vrati. Kad oni vidješe gdje se
pare djenuše, carinik zabrza:
„’Ajd, ’ajd, prolazi. Sve je u redu.“
„Ej, pa zašto nam pare uzeše?“ – bunio se Alan mrzovoljno.
„Valjda za putarinu!“ – mirio ga je brat.
I onda krenuše, a ono puta niđe. Mjestimično su prola-
zili skoro prosječenim makadamom, pa onda jednim dije-
lom očuvanog starog Titovog puta, pa opet nekim skrplje-
nim mostom, pa makadamom ili izrovanim starim asfalt-
133
Jovan Trivić
nim putem, bez mosta, pa su nekim privremenim k’o baja

milili. Okolo svuda zgarišta i avetinjske ruševine opominju,
da su bezumnici ov’da hodili. Sve opet isto k’o u Hrvatskoj
Krajini. Paljevine, ruševine i groblja svuda novim
krstovima ili nišanima prenatrpana.
Jeza se u kosti uvlači. Teške suze Alanu navališe i okame-
niše se, jer ne šćede pred bratom da cmizdri i urliče:
„Allahu dragi i Djevice Marija, jesmo mi hajvani. Ma, ni
stoka nije ’vak’a.“
Brat je kroz uzdahe nešto o Srbima drobio, ali Alan je svo-
je muke uhodio.
Opet stara idila
Onda vidješe pored jednog puta stado ovaca i Alan se tome

toliko obradova. Sjeti se da je jednoč tamo na dajdžinoj nji-
vi, s jednim ovčarom čitav dan proveo i svojski se sa jednim
pametnim pućom (psom) izigr’o i malu jagnjad nosio. Zato
sada radostan zastade da se malo one gorčine u duši otrese,
da malo noge protegne, uživajući da gleda ovce.
Ovčar im nerado sa vrha njive priđe kad ga pozvaše. Alan
je pogađ’o da je sa Vlašića, pa ga sa selam alejkum i merhaba
pozdravi, što ovčar radosno odzdravi i čilo im pritrča.
„Naši ste!“ – dodade sa olakšanjem i strepnja i strah sa
lica mu se izgubiše.
Alan se kiselo nasmija:
„Ej, jarane moj, pravo da ti kažem, teško mi je znati ko
sam, sad, poslije ove cijele halabuke, jer danas između insa-
na i hajvana teško mi, vođe, razliku pronaći . A tu sam neđe
između. Pa kako si amidža, kako ti ide?“ – upita Alan ljubazno.
134
„Dobro, dobro!“– kaza čoban, kao naučeno: „Ne diraju

me, a na ovim sam pašnjacima navik’o, otprije, a i babo mi i
đedo ’vuda su sa ovcama tumarali, pa mi u krvi, a jopet se
strašim. Znaš kako je. Skoro je halabuka Bosnom jopet tutnja-
la. A fini su, fini, i ne diraju me. Ali jopet, tuđi su, a nije više
ništ’ k’o prije!“– i opomenu me gdje su minska polja ostala:
„Nisam nji’ov i more začas da im svašta na um pa’ne, ili neko
od naših da zabrazdi krivo, pa po meni.“
(Ukus djetinjstva je Bogom dat i nosi se u sebi k’o svetinja)
„A dobri su, dobri! Fala Allahu premilostivom! Samo se

minski’ polja bojim. Ali eto, Allahu šućur, niko još ne strada.
Imam pametnog kera i ne da ovcama ni blizu minama prići.“
„Imaš li jedan zarc?“ – upita Alan, sjećajući se da je takav
sir, mali dimljeni, teta Elza od svekra sa sela donosila dok
sama nije bolji naučila da pravi.
„Zarc?“ – upita čoban, ne znajući šta Alan to išće.
„Sir“, objasni Alan .
„Aaaa! Imamo pravi vlašićki. ’Oćeš li? “ – i ode da ga traži
u svom malom šatoru kožicama pokrivenim što je u vrhu njive
razapet bio. Pas osta, naoko mirno ležeći, ali ih je podozrivo
gled’o, k’o da se pita, šta sad ovi ovđe ’oće. Ovčar se ubrzo
sa sirom u novinskoj hartiji umotanim njima vrati i dade im
da malo okuse.
„Uuum!!!“ – učini se Alanu parče tako ukusno jer je to kod
Nene nekad jeo, i ukus ga podsjeti na njena jela, pa cmoknu
i prste oliza.
„Daj cijeli taj komad!“ – reče Alan i uhvati za za buđelar
da plati.
135
Jovan Trivić
(Pametni izbjegavaju mine, i ne postavljaju ih)
U tom trenu pas panično zalaja i naglavačke potrča za jed-

nom ovcom što je od stada odbjegla i nekim svojim putem
se namerači. Pri kraju proplanka pas naglo zastade, glavu na
zemlju skroz prituvi i zacvili žalosno ne usuđujući se da za
ovcom dalje krene. Oni ga sa čuđenjem gledaše, pa i ovca
onako, k’o ovca, u čudu se izbeči, zastade, zableja nekako
prkosno i poče tu okolo nevino pasti. Odjednom, eksplozija
se ču sasvim blizu. Alan to nama’ prepozna i ne šćede dalje
gledati kako se raskomadano tijelo svuđe rastureno rasipa.
Sjeti se s tugom raskasapljenih jarana i jedne otrgnute ruke
kako ga po plećima odvali, te kako ga očaj iz straha otrže kad
ono jaranov sat na ruci prepozna. Zaplaka opet gorko i ne ču
kad ovčar žalosno zajauka:
„Eto, ode je’na!“
Alan blejaše odsutno, onako bolom skrhan, plašeći se da
ne zaplače, te mu 50 maraka onako u one grube šake uturi i
procijedi muklo:
„Hallalosum! Zadrži sve!“
Ne sasluša pastirovo blagosiljanje zbog sadake:
„Allah vam sreću dao i na dunjaluku i na ahiretu i svuđe đe
hodili i brodili!“ – već o’ma’ uskočiše u kola i krenuše svak
sa svojom gorčinom u duši.
Kroz Prijedor se provukoše, Banjaluku i Prnjavor zaobiđo-
še, a onda ih jopet sablasna srušena sela sustigoše. Kilometri
i kilometri zgarišta i ruševina.
„E, ovo nije Srbima pripadalo“, reče bratu promuklo brez
pojašnjenja, već nastavi ćutke putovati ovijem avetinjskim
136
predjelima, sve tako do Doboja i jopet dalje do Gračanice, i

svuđe samo sablasne ruševine i zgarišta uokolo štrče.
Alan je sve vrijeme prećutao, jer kad bi nešto i šćio da reče,
onaj vreo krompijer što mu je u grlu stajao, ne bi mu dao ili
bi se suze same od sebe prosule.
137
Jovan Trivić
Nekad se i braća u krvi graniče
Pred Gračanicom jopet neka granica, ođe u sred Bosne,

tamo, đe nikad nije bila i, po Alanu, nije ni trebala bit’. Tek
tako, na jednoj meraji bez ikakve zgrade il’ obilježja, samo
na nekoj vrljici, jedva da se vidi stidljivo ispisano „Carina –
Tull”. Tu im jopet pasoše gledaše i kola im preturaše.
Stotinjak metera dalje, jopet, isto tako na uriji bez ičega,
samo ono na tarabi iscvrljano „Granični prijelaz – Carina“,
pa im i tu pasoše tražiše. Alana ova granica toliko zaboli, jer
zato se nisu borili, krv svoju lili i ona groblja i mezare punili.
„E, sad vidim, koliko ih je uzalud izginulo“, uzdahnu bol-
no i oturi da plače k’o dijete, te ga ovi carinici sa ljiljanima
na bluzi i ne pitaše šta ima da prijavi ili nešto više, već samo
pustiše.
„’Ajd, prolazi, i sa hajrom putovali!“
Iako slomljen, nekako onim vrludavim i jadnim putevima
nastaviše i predvečer se kuće domogoše.
(Majčina ljubav je Bogom data i ne mora da se zasluži)
Obojica uz stepenice, k’o njekad, ko djeca, radosno ustr-

čaše, jurili su takmičeći se ko će prvi mater da zagrli i, onako
k’o nekad, kad nisu mogli zvono do’vatiti, na vrata nogama
zalupaše.
Najednoč se ukočiše i noge im se podsjekoše jer iz sta-
na đe su život proveli, ne izađe im mati, što obojicu strašno
prepade, već jedna nepoznata žena proviri na vratima, ispi-
tivački ih pogleda, i ne skidajući lanac sa vrata, škiljeći kroz
ono malo otvora upita ih zvanično, koga sad oni ovdje traže.
138
„Tražimo mamu?“ – zbunjeno obojica u glas rekoše.

„Aaa!“ – sjeti se žena i zabrza: „A, ona? Ona je rekla, ako
ko upita, ona je u kući kod Nene. Mi smo izbjeglice iz Sre-
brenice!“ – sa nekom tugom dodade, „pa nam je vođe dodi-
jeljeno.“
„Ona žena je kod Nene!“ – ponovi sad već malo zbunje-
na i dobro preplašena od iskolačenih i hujalih očiju njiovije,
jer se oni izbečiše, zato brzo vrata zalupi i dvaput ih zabravi.
Brat ga blago povuče: „’Ajmo kod Nene!“, i dodade smi-
rujuće: „Pa, morale su se i ove jade neđe smjestiti.“
Alan je ćutao i suze ronio, a da ni sam nije znao baš zašto
ih proliva. Da li zbog onije zgarišta, ili onije ruševina, oni-
je pretrpanih grobalja i mezara ili zbog one ovce što je mina
raznese k’o mloge jadnike prije. Ili zbog onije puteva preo-
ranih i carina naslaganih na ovo malko jadnog balkanskog
čemera, ali posve bi jasno da ga je ovo sa otuđenim stanom i
materom išćeranom, baš skroz smoždilo.
Ovaj rat mu ništa dobro ne donese i ama baš ništa ne osta-
vi što je u srcu lijepo nosio.
„E, dabogda živ nisam izaš’o, a ni natrag ’vamo polazio!“
–duboko uzdišući grdno se za sve kajao, bauljajući za bratom.
Mati i životom oprašta
Poslije toliko godina, prvi put opet mamu da vidi, ali Alanu
radost usahla, zbog onih što ih više nema, pa bol ga vođe još
više u srcu žari i ubija, zbog praznog njegovog grada, jer niđe
jarana, ni poznatog insana, a i zbog onije ruševina kraj kojih
brodiše i koja više kazivaše neg’ sve njegove boli od prije.
139
Jovan Trivić
Ogorčeno s’vati, da nisu samo njegovi jarani ginuli ulu-

do, već i drugi, i svuđe naokolo. I ove pustoši što ostaše, još
dugo ničija srca ne mogu ni nadom ni srećom da ispune, a
kamo li zaboravom.
Više mu nije bilo važno na čijoj su strani ruševine i pogi-
nuli pokopani, ginuli su svi jednako suludo i glupo, k’o i nje-
govi jarani što izginuše, te i za njima nji’ovi dragi tuguju. S
tugom s’vati da su i oni drugi svoje šehide imali i one koji za
njima tuguju, boluju.
Ruševine i ruševine. Svuda uokolo, a i u nama ruševine
se gomilaju, a najgore što nam se mnogima još uvijek nada
urušava.
„O, Allahu dragi i Djevico Marija, kako smo se bili samo
zaobadali i zaigrali u onom brzom eksplozivnom ekonom-
skom razvoju one Juge, na kojem su nam svi okolo zavidjeli
i zato nas zavadili!“
Sjećao se da je pred rat s maminim sindikatom u Češku i
Poljsku iš’o, i otud su jevtinog srebra i kristala donijeli, a dru-
go se i nije imalo šta kupit’. Sad se sjeća sažaljivih komen-
tara na povratku:
„Drugovi, pa mi smo za njia Amerika!“ – čuo je nekog iz
sindikata kako ih ogovara i žali.
Svi smo imali dovoljno, pa smo jopet od onije tamo potpa-
ljivani počeli probleme čačkati i stremiti nečemu tamo u magli
što nam nudiše. Eto, i ta dobrota nekima nije bila potaman
pa su huškali i, eto, šta svi od tog dobismo. Pa i njia dvojica,
odrasli u ljubavi, miru i sreći u ’vako finoj i složnoj čaršiji,
onako zaštićeni i njegovani, ni ’tičijeg mlijeka im falilo nije,
fakulteti i obrazovanje besplatno ih čekalo, veliku im buduć-
nost i ljudskost proricali. Eee, kod onak’e ostavljene dobrote
140
iz izbjeglištva se vraćaju k’o jadni sužnji i beskućnici, a uz

to i bez duša.
Skupili su se kod Nene jer su u njihov stan izbjeglice smje-
stili, a kod Nene i dajdža se bio doselio dok na selu srušenu
kuću ne popravi pa se mama i nije mlogo bunila a i tješila
se da je š njima.
Mama je bila toliko srećna i radosna što jopet svoju dje-
cu vidi.
„Prvi put poslije Peričine smrti, (uvijek je tatu Petra, Peri-
ca zvala), duša mi je radosna i smijeh mi iz srca izlijeće, dje-
co moja!
E, da je siroti Perica živ, da vas samo još jednom vidi i
zagrli. Koliko ste mu, sirotom, nedostajali i koliko je straha
preživio, dok je osluškiv’o daleku grmljavinu oružja, strahu-
jući da vam se šta ne desi. Prepolovio se, jadan, kad su Ando-
na odveli, al’ kad si ti, ono, pobjeg’o, prvo je uzalud svuda po
vojskama tražio, a tebe niđe, ni u kojoj.
Onda je čuo đe si, da ste se i prijatelja i familije odrekli, a
i da ti se ne mere ni prići više, jer ste posebni. Poslije je noći
i noći očajno kraj prozora sjedio i, vjerujte, djeco moja, on,
koji nikad nije vjerov’o, preplašeno je stalno u nebo pogled’o
i tiho nešto u sebi molio.
Zbog njega sama nisam smjela plakati, da ga moja suza
skroz ne ubije, a samo Allah zna kako je i meni bilo“, mama
zaplaka teškim majčinskim suzama koje je dugo u srcu nosila.
„E, djeco moja, šta se ovo desi, a onako smo lijepo živje-
li i slagali se sa svima, da ne more biti bolje? Slobodno smo
mogli ići i pjevati cijelom Jugom i ni kuću, ni kola nisi mor’o
zaključavat’. Radovali smo se u svemu zajedno, pa zajedničke
proslave i zajedničke svadbe pravili i sve radost i tuge dije-
lili. I na sahranama svi bismo se skupili, da pokojnika ispra-
141
Jovan Trivić
timo svečano i vavijek smo jedni drugima podrška bili, brez

obzira kako se zvao. Znali su se ljudi i prije svađati, ali bi
odmah oni pametni skočili i brzo bi ih smirili, ’alalili bi jed-
ni drugima i teže uvrede i jopet bi u birtiju zajedno. A gledaj
sada!“ – zagrcnu se i nastavi plakati lupajući fildžanima što
su joj na tacni igrali. „Nema u gradu više mlogo Srba i
drugije, pa između sebe režimo. Izbjeglice, novi kapitalisti i
mještani, sad jedni druge ne vole.“
Više je plakala tog dana od sjećanja, a i od sreće, nego što
nije. I kuvala im ono što su nekad voljeli. Cijelo vrijeme im
je nešto nutkala:
„’Ajd, uzmite, sigurno niste ovo dugo jeli. Ovog ste se uže-
ljeli. Uzmi i ovo, čedo moje, još malo!“
I Nena je tu š njima, ali ostarila, zgužvala se i presahla i,
kažu, podjetinjila. Prepoznala ih, ali misli da su tu neđe i da
su juče o’šli.
„E, blago njoj“, pomisli Alan, „nema sjećanja.“
Istina se različito tumači, a ta razlika je pogibeljna
Sutradan, poslije doručka, izdvoji majka Alana nasamo.

Obigrava okolo k’o avgustovska kiša i nikako da počne.
„Alane, sine!“ – progovori mama nelagodno, pa zastade
k’o da od nečeg strepi i neće da mu lošu vijest nagovijesti,
da ga danas ne ražalosti, jer zna koliko su se voljeli.
„Ne znam kako da počnem, sine moj!“ – snebivala se
mama. „Alane, dušo!“ – prozuklo nastavi, „ti ne znaš, i
moram ti reći. Nema nam niđe naše Kleopatre. Niko ne zna
šta je sa našom radosti.“
142
Mama ne izdrža i zaplaka. Zagrli Alana i plačući nastavi:

„Tražila nas u toku rata, a ja bila kod Nene, i mimoišle se
kad se ona Neni uputila. Kod Nene jela i pošla jopet da nas
traži, a ja jopet nisam kod kuće bila. Išla da čarape borcima
pletem, tamo sa ženama, sa onim jadnim majkama k’o i sama
što sam bila. Tamo smo tako utjehu zajedno jedna drugoj pru-
žale, plakale i nadale se. I mi koje nismo vjernice bile, zajed-
no s drugima smo učile (molile).
Ona sirota, znaš kako je uvijek bila slobodna, gradom se
sama upustila. Valjda me i tamo probala naći, jer su je blizu
vidjeli. I u komandu je svraćala i za tebe pitala, a ti si jopet
bio, ono, tamo, tamo ono neđe od sviju izdvojeno iako ne
tol’ko daleko, al’ ti se nije moglo nikako doći, pa čak ni pita-
ti za vas se ne smjede, i nikog, pa ni majke nisu tamo puštali.
I ona sirota se pošlje neđe sama, na svoju ruku uputila i više
ništa za nju se ne ču! K’o u zemlju da je propala.
Uh, što mi nedostaje, sreća moja!“ – zarida tresući se,
neprestano Alana grleći da ga utješi: „Nestade, eto tako čud-
no nestade, sreća majkina,“ jecala je i šamijom oči brisala.
„Zovu njeni iz Slovenije, ali ništa im dobro ne merem reći.
Niko ne zna. Ni traga joj ni glasa. Svi pitaju. I Anđelko je
nekol’ko puta zvao, čak dolazio, pita, bogara i prijeti. Čula
sam da je ovuda skoro cunjao, ali ga ne vidjeh. Ili me se stidi,
ili me ni on nije našao, ali čula sam da je i on za njom posve
izludio i danonoćno pokušava na sve strane da je traži ili da
krivca dofati.“
Mama ne pusti Alana ni kad pođe napolje da se malo o’ladi
i da ždraka dobije. I Alan tako sve za njom krenu, umirući od
stida i žalosti, dok ih je Andon sa leđa saosjećajno priglio.
143
Jovan Trivić
„Svi je traže, svima mlogo nedostaje, srce majkino. Pogle-

daj sine, ovđe sa onim svojima, a i sa onim čaršijskim ološem,
što sad ovuda stoluje, možda neko nešto i znadne.“
Alan zastade presječen pitanjem, skameni se materinim
suzama, htio bi da je mrtav, da ga nema više, al’ ne mere tek
tako da nestane. Glas mu se steg’o daveći ga, pa samo zjevće.
Zagrli mamu i zajeca gušeći se tako neki tren, pa onda mamu
ispusti i malo se žalostan odmaknu, probajući joj reći istinu,
ali glas se zakov’o.
K’o da sve one muke što je nosio u duši i tijelu eksplodi-
raše. Htjede reći sve kako je bilo, htjede se majci povjerit’,
isplakati sve svoje grijehe na njenom ramenu, da kaže kako
je sve to glupo bilo, kako se nesporazum desio, kako se ogri-
ješio i pogriješio i da ne stiže da je spasi, k’o ni druge. Htje-
de svu istinu mami kazat’ koliko je patio, i koliko ga stalno
patnja ubija, al’ glas ga ne sluša, davi ga, pa ne ide, te onda
vrisnu, riknu bolesno, divlje zaurla :
„Ja sam je ubio! Ja sam nju, mama, ubio!“ – htjede da nasta-
vi razumno, da sve objasni, ali ne može, pa prosikta nekako,
ali to izleti iz njega onako divljački, okrutno, jer je bezdušno
urlao. I urlajući ponavljao:
„Ja sam je ubio, mama! Ja sam je ubio! Ja sam je ubio“, i
oturi urlati ponavljajući bolesno, izbaciv’o je to iz sebe, bez-
dušno i panično otrča u dvorište, nasloni se na kapiju i nasta-
vi ridati, ne smogavši snage ni sada da mami bolje pojasni,
ni da joj nekako pomogne da to ona s’vati i preboli i da se na
njega ne žalosti.
Želio je da joj se u naručje vrati i da se tamo dugo ispla-
če i sve iz sebe, sav onaj jad i gorčinu izbljuje, ali ne može i
ne stiže.
144
Mama naje’noč zastade, pred vratima se ondje zdrveni,

nekako, k’o gromom strefljena. Odjednom k’o da je svu isti-
nu s’vatila, skameni se, ubandači i zanijemi. Ispruži drhtavo
ruku za njim molećivo želeći mu nešto iz duše rijet i zakora-
či prema njemu da ga za oprost zamoli, ali ni koraka dalje ne
učinje, jer odma’ se tu na pola presavi i na beton se ko snop
surva, tu ispred vrata, sasvim nemoćno i ječeći nastavi da ih
za oprost preklinje i moli.
Andon, koji joj se iza leđa našao, u tren oka priskoči, pozva
dajdžu od sofre i zajedno mamu digoše. Hladnom vodom je
umiše, te malo ona do sebe i dođe. Pogleda ih tako žalosno, već
usahlim očima, ruke prema njima pružala i šapatom molila:
„O, djeco moja, oprostite mi, oprostite ludoj svojoj majci.
Oprostite, djeco moja, što sam zbog Kleopatre ljubav vama
ukrala! Oprostite mi, mili moji! Djeco, oprostite!“ – skoro je
vikala, i zadnjom snagom, dok joj je hladan znoj čelo rosio,
opet je preglasno molila i napinjala se da kaže svoje, a nemoć
je sve više osvajala: „Voljela sam vas najviše na svijetu, dje-
co moja. O, šta sam uradila, nesretna ja. Rođenoj djeci lju-
bav uskratila, a da ni svjesna nisam zločina bila, da vam lju-
bav uskraćujem i da ste je zbog toga mrzili. Zbog mene ste je
mrzili i ubili. O, jadna ja! Allahu dragi, što me prije ne kazni?
O, Perice moj, što me nisi opomen’o, jer i ti si na nju pone-
kad ljubomoran bio, a jopet si je i ti jednako, k’o i ove svoje
tol’ko volio!“
Zovnuli su komšiju, strpali je u kola i stigla je živa do bol-
nice. Osvijestila se opet samo na kratko da bi za oprost molila
i da bi Andonu šapatom amanet ostavila:
„Sahranite me pored Perice moga.Tako ti mlijeka kojim
sam te dojila, radosti moja, učini mi to, obećaj! Molila sam
da ga zakopaju u ono Partizansko, i tamo da me sačeka, ali
145
Jovan Trivić
znaš kakvo je vrijeme bilo, pa ne daše. Obećaj, čedo moje!“

– i Andon obeća, te ona umrije.
Andon je upamtio obećanje, ali kao i uvijek, nije znao ništa

sam da učini, a pošto je Alan odma’ tu veče u ludnicu za-
gin’o, majku sahraniše u mezar, tamo đe su njeni vijekovima
sahranjivani. Alanu na duši osta i taj promašaj što se učini, a i
brata tog dana izgubi i svu bližu rodbinu, jer čuše šta je majci
rekao, pa i oni ga krivo s’vatiše i posve ga odbaciše.
146
(Nesporazumi su uvijek djetinjasto

glupi, a ozbiljno pogubni)
Alan je dugo u bolnici divljao i ničim nisu mogli da ga

umire. Tek kad mu je deseti dan Nišlija Vladanko iz Švedske
dolećeo, uspjeli su da ga primire, da ga onako obamrlog od
lijekova u avion strpaju natrag u Švedsku. Nije bio ni majci
na sahrani, pa mater više nikad nije ni vidio, ali je sjećanji-
ma stalno slušao njene leleke i molbe da joj za uskraćenu lju-
bav djeca oproste. Nije čuo više, ali su mu kazali da je cije-
lo vrijeme, iako u bunilu, djecu molila za oprost zbog
uskraćene ljubavi, a i njene molbe posljednjim dahom, da je
kraj Perice njenog sahrane. I to saznanje samo ga zdrveni,
jer ne imade više nik’e snage ni da urla, ni da vileni.
„Allahu – Bože da ste...!“ – ali ne usudi se da kune, već
samo stisnu zube škrgućući:
„Zašto ih obje svojom glupom riječi usmrtih’? Zašto me,
Svevišnji i Svemogući, tako žestoko kažnjavaš? Što mene
prije ne ubi!“
Bio je siguran da bi on tog novog fratra, koji je ubijenog
fra Juru zamijenio, na ovaj ili onaj način nagovorio, prisilio
ili ubio, ali majka bi bila sahranjena tamo gdje je željela. Obe-
ća sebi, čim prizdravi, smogne snage i sabere para, da će ih
oboje preseliti u ono što su nekad zvali Partizansko groblje,
gdje su svi pokojnici po svom izboru jednako sahranjivani,
jedan pored drugog, bez obzira na vjeru i bogatstvo, uz muzi-
ku, govore i dužne počasti.
147
Jovan Trivić
(Svi mi imamo svoje junake i oni su najbolji)
Da mu priča strankinje ne bi baš u dušu ulazila i još ga žalo-

snijim činila, sjeti se i on svog amidže koji je po opisu njenom
ličio, ali ga presječe sjećanje na mater kad ’nako na prečac
crče od njegove nevješte riječi, ubijeđena da je ona kriva što
je nji’ova ljubimica nestala i što je Alanova duša izgubljena.
Trebalo mu je poslije dugo, dugo vremena da se kol’ko-
-tol’ko malo oporavi. Prvo bolnica, aparati, injekcije,
infuzije, pa onda dugi dosadni razgovori sa psiholozima i
neka grupna terapija, gdje svi lažu svoje istine, a uzroke
muka skrivaju duboko u sebi zapretane. U tim razgovorima
ti je svejedno, jer malo je duše u tebi preostalo, a i sve
vrijeme si omamljen onim lijekovima od kojih se teže
odvići nego od same droge i alkohola.
Vladanko mu je cijelo vrijeme, kao i uvijek do sada, na
svoj način nenametljivo i plemenito bio pri ruci. Pokazivao je
neku tihu brigu i roditeljsko razumijevanje, a da ništa ne pita
ili da ti pamet ne soli, već je bez riječi pružao onoliko koliko
je mogao ili koliko je Alan bio u stanju da primi. On mu je
jedini malo smisla u njegov život unio.
Poslije tih silnih terapija, osjećao se isto ili čak i gore, jer
košmar u duši i glavi se povećav’o i množio i sve ga više i više
izgubljenim činio. Sva njihova pomoć, sva ta nekakva terapi-
ja, ako te lijekovima ne ofijune da te posve ubandače, nema
fajde, i samo je traćenje vremena, tako da više nade nije imao.
148
Opet se sjećanja u snove upleću
Terapeuti, psiholozi, psihijatri i još mlogi u čijim je ruka-

ma bio, samo ga nezainteresovano puštaju da naprazno svo-
je muke blebeće dok su ga odsutno slušali i vjerovatno, k’o
i on, uvijek nešto svoje mislili, pa nestrpljivo čekali da onaj
navijeni sat odzvoni da je vrijeme isteklo. Činilo mu se da ni
pokušali nisu da se u problem udube, da mu dušu odškrinu,
da nađu neki način da mu prodriju u ponore duše, da bi ga
s’vatili i razumjeli, i tako neki lijek za utjehu duše našli. Na
kraju svakog susreta, nekako sasvim ledeno, onako profesio-
nalno, i reklo bi se bezdušno, samo bi rekli da sutra nastavljaju.
A đe da nastave, niko pojma nije imao.
(Svjetost nas uzdiže, nadu daje i opterećuje)
Tako, danima prolazeći gradom pored stare gradske crkve,

vidi – crkva skoro ista k’o Bakina, ali mnogo veća i nekako
više svečano izgleda, pa u njemu čežnjiva sjećanja i neku
svetost probudi. I kad se prisjeti Bake i crkve, pa fra Jure,
obuze ga nostalgična tuga i neko pobožno blaženstvo za tim
vremenom.
Otišao bi s Bakom do crkve, na brzinu bi fra Juru poljubio
u pruženu ruku i o’ma’ istrč’o da se na obližnjoj meraji poi-
gra sa dječicom koja su se tamo vavijek sama skupljala i po
vas dan igrajući se larmala, te bi se i on š njima zaigrao dok
se Baka oko đedinog groba vrtila. Onda bi ga Baka poslije
čekala i jedva izduravala ono njegovo „eto me, sa’ ću!“.
Po povratku bi s Bakom čavrlj’o, najčešće je o Bogu i
anđelima pit’o i mlogo toga nije baš s’vat’o, ali nikad nije iz
149
Jovan Trivić
svijesti uklonio njene priče o Djevi Mariji, Majci Isusovoj,

Majci bezgrešnoj, Majci presvijetloj. I Djeva Marija mu je
uz Allaha bila glavna potpora, glavna nada i utjeha, zvijezda
vodilja kroz ovo bauljanje putem paklenim.
Pa i sada, kad je svetu crkvu vidio, odjednom se nadom
ispuni, ni sam ne znajući šta bi se to moglo desiti, ali sva-
kako nešto bogougodno i ka svetinji se okrenu i pođe da im
dušu prepusti.
Dok se tu još malo predomišlj’o, sa tugom se Babe i Babi-
nih priča sjećao i njia, radoznale dječice, kako uz škiljeću sija-
licu i ne dišu slušajući njene priče o Pepeljugi, zloj vješti-
ci, džinovima i Svetom Georgu što aždahu ubija i princezu
za sebe spasava, a svi mu se poslije klanjaju i dive, dok on i
princeza nastavljaju srećno da žive za vijek vjekova.
I uvijek kad bi crkvu vidio, sjetio bi se Bake, fra Jure i božje
muzike što ono iz duvara izvire. To mu se presveto činilo, zato
se valjda danas lako odlučio da se malo bliže crkvi prikuči.
A kad se već tamo tako blizu potrefi, nešto ga prosto povuče
da svrati i da tog njihovog fratra za ispovijed zamoli, kad je
već voljom bogova zalutao u ovu božju avliju.
Dosad se brezbroj puta psikijatrima i psikolozima obrać’o,
kaziv’o im muke svoje, ispovijedao im se, ali mora sebi pri-
znati da nikad nije smogao snage da im se posve otvori, i sve
po božjoj istini kaže. Prič’o im je, kao i većina drugih što su
na tim terapijama tužno uzdišući lupetala. Uglavnom su svi
pričali šta su to sve njima radili, šta su okolo njia radili, a oni
jadni to nemoćno gledali, teško trpili i toga se gnušali i mal-
tene, neki fini jadni sužnji bili koji ni mrava nisu zgazili i jed-
va živu glavu spasili.
A niko nije svoje muke i grijehe telalio, priznavao da ih
vlastita savjest muči i boli zbog onog što jesu ili nisu, a mogli
150
su da učine. A kad bi se samo malo stručnije u te nji’ove duše

zarovilo, da se ona žabokrečina uzmuti, smrad bi sve otkrio.
Svi mi, i jedni i drugi, samo smo kukali:
„Ljudi, vidite šta nam oni otamo rade, granatiraju nas, silu-
ju i ubijaju“, ili ono:
„Vidite, šta su nam oni uradili!”- brez iskrenog priznanja:
„Mi se kajemo za to svoje, i naši grijesi nas, u stvari, satiru,
a oni neka se stide za svoje, ako duše imaju.“
Isto tako, ni on sam do sada nije hrabrosti i obraza smogao
da pravu istinu nekome cijelu ispriča, da se ama baš posve
otvori, pa je i on prećutkivao to što je gnusno činio, a pomoć
je od ljudi tražio, a i od Boga pokušavao nešto da prikrije. Iz
njegovih priča teško je k’o nazreti mogao, da njegovi grijesi
nisu maleni i da su oni njega, u stvari, mučili.
Možda će parok da potrefi, on je svakako Djevi Mariji
bliži, možda mu u dušu bolje zaviri i vidi da on ono sve i
nije šćio da ’nako bude, već se desilo. Nadao se da će mu u
crkvi biti lakše da se otvori, a možda mu ovdje Allah i Djevi-
ca Marija dušu isperu i odluče se da mu oproste. Odjednom,
nekom nadom zaleprša, da će snovi da mu se smire i da će i
u budućnost da se ponada. I odluči se da u ovoj svetoj kući
Djevi Mariji svoju dušu otvori.
A jopet se koleb’o, premišlj’o, kombinov’o i znojio se pre-
sijecan od ’iljadu stra’ova i čudnog srama:
„Kako ću svoje grozote nekom reći, i to fratru, u tako sve-
toj kući?“
Ali, fratar je od Boga i postavljen tu da služi, da se o sužnji-
ma brine i da im dušama pomogne. Oni brez grijeha i proble-
ma i ne idu u bogomolje, i slabo ko ide od svoje volje. Veći-
nu nevolja i stra’, il’ nada, nagoni.
151
Jovan Trivić
Ne znajući kako, ali prije nego se posve i odlučio, nađe

se odjednoč u crkvenom dvorištu, ne mogavši otud pobjeći. I
sad, oš- neš, tu si, a u crkvi se ne laže, jer Bog sve vidi, a eto
i sveštenika mu Bog naturi, jer, vidi čuda, fratar ga u avliji
dočeka, prebirući brojanice u rukama k’o da i on neke svoje
grijehe sapire.
Alan nazva „faljen Isus“ i sveštenik sa „vavijek faljen“
odgovori i Alan ga u pruženu ruku cjeliva, te malo o svojoj
želji prozbori i fratar ga baš rado pri’vati, u crkvu ga pozove
i obeća da će ga ispovjediti i po pravdi božjoj presuditi.
Zatvori ga u neku malu ostavu, nešto k’o špajz veliko, pa
se neđe izgubi. Malo zatim, jedan mali prozor sa zastorom
otvori i, ne pokazavši se, samo glasom naredi:
„Počni, dijete moje.“
Šta su istine?
Alan se zbuni, od čega bi počeo, pa od početka započe,

onako odreda, od one prašnjave meraje đe su odrastali dru-
žeći se i igrajući se, i ne znajući ko je koje vjere i ne brineći
se šta ko kući jede, ni da li se ko nekom bogu moli.
Sveštenik je imao i vremena i strpljenja i dobra tri sata ga
slušao. Iako je Alan pokušav’o sve to da zbrzi i sabije, opet
mu stiže samo djelić reći od onog što ga je mučilo, ali jopet,
rek’o mu je i previše.
Nekoliko puta sveštenik ga prekid’o i blago ispravlj’o kad
bi se Djevom Marijom previše kleo. Alan se s naporom čuvao
da mu i Allaha ne uplete, pa ga to više zateglo tako da je pre-
mlogo Djevu Mariju spominj’o, te ga sveštenik nekoliko puta
blago opomenu.
152
Djeva Marija jeste Isusa bezgrešno začela i pod svojim

srcem nosila, ali Isus se dao na križ razapeti, da bi naše gri-
jehe oprao.
I tako mu sveštenik naglašav’o ko je glavni kod njega.
A Alan, malo-malo, „tako mi A...“, pa nekako uspije da
to proguta ili preskoči, ali je zato ponavlj’o „Djevice Ma-
rija...“ pa „... tako mi Djevice Marije...“ i sveštenik se namr-
godi. Ipak ga je i dalje strpljivo slušao i saslušao.
Poslije kratke tišine, koja se Alanu vječnost učini, svešte-
nik poče polako presudu da iznosi:
„Sine moj, mlogo si trpio i teške stvari proživio, a mlogo
si i grijeha načinio“, pa opet oćuta, k’o da se s nekim dogo-
vara ili savjete čuje:
„Za ono što si u borbi palio, klao, ubij’o i nevine ponižav’o,
imovinu i život im uzim’o – rat je bio.“
Opet podugo zastade, pa nastavi:
„Ako se iskreno pokaješ, predaš se postu i molitvama u
znak pokornosti i pokajanja...“, pa opet zastade, „Bog je milo-
stiv...“, ponovo zastade, k’o da čeka da mu Bog nešto došapne
šta bi dalje trebalo Alanu da kaže, „Bogom ti je oprošteno!“
– izusti konačno nekim odsutnim glasom, što onom prosto-
rijom, a i u Alanovoj glavi, oslobađajuće zazvoni, k’o ono
nedjeljom crkvena zvona kad se čuju.
Alan umalo te ne poleti da popa zagrli, ali se ne mrdnu
već sam sa sobom prebiraše, je l’ u redu da mu se baš za sve
ono tek tako oprosti, pa zato onu radost svoju malo pritulji i
čekaše da fratar nastavi.
153
Jovan Trivić
(Oprost će da usreći, ako ga duša

dosegne, a svejedno kazna sustiže)
Fratar je sad, moleći se jednako, brojanice premic’o

smišljajući se kako da nastavi. Poduga šutnja nastade, što se
Alanu k’o vječnost učini.
„A za ubistvo Tatarina...“, popa nastavi, pa jopet zastade,
pa jopet poduže ćutanje i ono čujno prebiranje brojanicama
i tiho šaptanje neke molitve. Vidi se, pop se zanio, pa nika-
ko da otkine.
„Za ubistva Tatarina...“, konačno fratar progovori, „on je
bio lud i krvnik, ali i njega su na zločine naveli i zločinu
učili...“
„On je bio sam od sebe asion, pakostan i zao u duši, ubica
i krvnik bio kakvi’e niđe nema niti se mogu tak’i jopet rodi-
ti“, Alan žustro uskoči u želji da dopuni, ali sveštenik k’o da
to i ne čuje, sa istim zanosom nastavi:
„Tatarina ti ubi i to sa namjerom, zbog osvete“, pa ćutanje
i jopet zveckanje brojanica, a sada stanka bi poduža: „Zbog
osvete”, parok ponovi. “Osvetu si dugo i dugo planir’o,
njom si se nadaj’o i nije se u srdžbi desila.“
Opet tiho prebiranje brojanica i molitve tišinom gospoda-
re. „Osvetu si grozno izveo, sine moj!“ – jopet fratar zastade:
„Gore učini nego i sam Tatarin što bi ikad smislio.“
Opet ćutanje i prebiranje brojanice, a Alana hladni znoj
oblije jer shvati da sveštenik misli drukčije, i da misli zaoz-
biljno.
„Ubivši tako Tatarina iz osvete...“ – nastavi prečasni popa
svoj eglen, „uzevši tako život njegov rukama svojim, dušu si
154
njegovu na se uzeo”, pa jopet zastade. “I tako si, sine, i nje-

gove sve grijehe na se preuzeo!“
Opet dugo ćutanje, dok je prebirao brojanice i molitve
mrmljao, ali Alan ih više i ne čuje, jer već lebdi gore neđe
daleko đe sve grmi, u paklu gore da gori.
„Za to ti, sine, božji oprost ne mogu dati. Za to će, sine,
Bog lično da ti sudi!“
Jopet ćutanje, dok se Alan ledio, a ona ispovjedaonica i sve
oko njega se okretalo, rasturalo, povećavalo, udaljavalo tako
da se osjetio da je majušan k’o tačkica u vasionu izbačena, te
mu ponesta daha i poče da zijevće i da se guši.
„Znam, reći ćeš, svetio si se. I presudio si mu za činjeno.
Ali, shvati, sine moj, nisi ti taj koji će da sudi i presude dono-
si,” naglasi popa ovo posljednje i jopet neodlučno zastade.
Sine moj, niti ja, niti iki rab božji smije i more da drugome u
ime Boga sudi, a pogotovo život da uzme.
Bog je taj jedini koji mjeri i važe naša djela i na sudnjem
danu sud donosi. Bog božjom pravdom presuđuje. Zato, bož-
ju kaznu sa poniznošću sačekaj, sine moj!
Pokaj se, posti i moli se! Ostavi se ovozemaljskih grijeha
i želja i uzdaj se da će božja kazna milostivija biti“, ispruži
ruku kroz ono prozorče da je Alan cjeliva i izgubi se.
Alan je ostao dugo sleđen i okamenjen tamo da sjedi, ona-
ko skrhan od onog što je pošljednje čuo, od tog novog sazna-
nja i presude, da je njegov grijeh ponajgori što onog krvnika,
onu strvinu i dušmana Tatarina ubi.
Grozio se i od same pomisli da bi mu moglo biti suđeno i
za samo manji dio Tatarinovih zlodjela. I mnoge one grozote
Tatarinove krvoločnosti pred očima se počeše razmotavati k’o
da se juče zbilo te mu ledeni znoj niz leđa k’o potok poteče
i od te grozote posve se izgubi.
155
Jovan Trivić
„Ljudi tuđe harame duže pamte i više se groze neg’ na

svojie, a tuđi halal lakše zature,“ sjeti se da im je Nena tako
eglenisala u želji da budu bolji.
On ne more zdravo ni da zamisli sve ono što mu se sad još
na dušu objesi, čak i ono prije iz Tatarinove prošlosti što Alan
o njemu nije ni znao, ali je slutio da grozote nisu bile manje
i eto, i to će njemu sad da prikače.
Alan nije mlogo o njemu od prije ni znao, al’ je s grozotom
naslućiv’o, da i tamo neđe đe je iznik’o i đe je svuđe prije
bio, nije mog’o biti bolji i da je i tamo zasigurno neke druge
jade zulumćario, tako da je podobro toga već od prije na se
nakupio i to će sada sve njemu da natovare, u paklu da nosi,
a za života da mu dušu satire...
Kad je smogao snage i nekako se odatle iskobelj’o, odba-
trga do Poljaka i tamo se, kao i obično, prepio pa ga je poli-
cija direktno u bolnicu odvela.
I tamo je, po običaju, dugo ostao, ali se jopet skroz prazan
u duši kući vratio da u stanu sam tuguje, ne imajući snage da
svoju želju ispuni, da se lično odma’ ubije.
Anđelko
I dok je djevojka i dalje nešto o svom opasnom stricu čavr-

ljala, o njegovom čojstvu i junaštvu, što se cijenilo, Alanu se
opet misli vratiše čiča Anđelku.
Jednom, kad je Alan, ono poslije mamine smrti, jopet u rod-
ni grad svratio i lutao onako sam izgubljeno čaršijom, i žele-
ći i ne želeći da na nekog poznatog naleti, iako bi rađe sam
sa sobom lut’o i sjećanjima prebir’o, nekako se blizu Bakine
156
crkve potrefi i nesvjesno opet poče zirkati ne bi li prepozn’o

mjesto gdje je granata oca i Baku strefila.
Tako, duboko zamišljen, naleće na jednu gromadu od
čo’jeka, š njim se sudari jer je i on neđe zirkao. Naleće na
čiča Anđelka, na mlađeg brata Mirkovog, njihovog bivšeg
komšije.
Anđelko je još kao dijete starijem bratu došao i kod njega
u školu išao. A kad se malo zamomči, neki stančić tu u kom-
šiluku dobi, ali svejedno je jopet š njima tu i dalje dane svo-
je dangubio.
Zbog jedne nesrećne ljubavi, Anđelko se nikad ne oženi
i osta š njima da samuje. Zbog vjere mu je ne daše, a ona ne
šće da pobjegne, da svu familiju osramoti, i ode đe joj babo
naredi. To ga mlogo zaboli i skroz-naskroz izmijeni i usa-
mljenim i napuštenim ga učini te nastavi da živi ’nako, bes-
ciljno. Ali je i dalje k’o kruv dobar bio i svima pomoći šćeo,
pa su ga svi, baš svi voljeli. Zato je bratunčad i njih ostale na
svoj način još više volio. Volio ih je više nego što su očevi
ikad znali da pokažu.
Bio je lijep u licu i tijelu, onako visok, mišićav, i jak k’o
bizon, a prijatna glasa i izgleda i ’nako, mek k’o duša, svak
ga je begenis’o.
Fudbal je dobro igrao, ali kad se jednom na utakmici pobio,
od sramote fudbal rano zabatali. Gvožđe je k’o od šale ruka-
ma savij’o, ali bi se za čas, za nešto sasvim malo, ili za neči-
jom sudbinom, tako tužno rasplak’o.
Ugostiteljsku je završio i poslije je po restoranima radio,
ali se pred rat počeo prepijati, i sve u nešto zabranjeno srljao.
Zbog tuče i psovke često bi u hapsanu dopad’o odakle bi ga
Alanov otac vadio, jer čiča Mirko se zbog tog stidio, pa ni
157
Jovan Trivić
prstom nije tada za njeg’ mrdnuo. A kad bi Anđelko izaš’o,

brat bi ga, k’o malo dijete grdio sve do plača.
Alana su na trenutak zaokupile misli:
„Sjećam se jednoč da ga je čiča Mirko, koji je od njega
upola manji i niži bio, tako jako šamarom zveknuo da je sve
zvonilo, a Anđelko, onako krupan i visok, al’ jopet, k’o malo
razmaženo dijete, zaplaka:
„Zašto me, bolan, udaraš? Dosta me je milicija tukla, a ništ’
nisam skrivio. Napio se, pa napio! Opsov’o Titu, pa opsovo,
ali nisam nikom’ zlo učinio!“
Ipak je on sve vrijeme bio naš voljeni čiča i amidža. Od
sviju nas je, kao i mama, Kleopatru najviše volio, a nama to
nije smetalo jer smo se i mi svi mlogo o njoj brinuli i k’o naj-
veći dragulj je čuvali.
On joj je i dao ime Sretenija i znali smo da ju je tajno krstio
i jedini ju je uvijek tako i zvao, inače bi pravo ime zaboravi-
la, dok je za nas sve druge bila i vavijek ostala ona predobra,
prelijepa i prepametna Kleopatra.
Volio je on i poštovao i čika Mirka, ne kao starijeg brata,
već k’o oca, ali našeg oca je još više i volio i poštov’o i za
njega bi svađe pogin’o. Čiča Mirko ga je sebi uzeo kad im
je mati umrla, a otac im se propio, pa je kod njia u školu iš’o
i jednako tu s nami ost’o iako su mu u blizini neki stančić
pronašli. A i kad se zamomčio, većinom je kod nas bio ili sa
ocem neđe lut’o. Njih dvojica, govorili su poznanici, bili su
k’o Guto i Mato, k’o šipka i bubanj, vavijek skupa, jer ako
moj tata Perica neđe nije bio sa Mirkom, onda je sigurno sa
Anđelkom ribu lovio ili fudbal gledao. Njih trojica su se, vala,
mlogo pazili, neizmjerno voljeli i stalno družili.
158
Samo, u pošljednje vrijeme su se i otac i stric Mirko š njim

sve više svađali jer je čiča Anđelko imao svoje viđenje o Titi
i otadžbini, što je ovu dvojicu mlogo boljelo.“
Anđelko se trže, zagleda se, jedva Alana prepozna, pa ga
ščepa i zagrli srdačno i čvrsto svojim snažnim međedskim
rukama, na prsa ga priteže i zaplaka te se i Alan u suzama
gušiti poče.
„Đe si, sinovac, boga ti milostivog poljubim! Živ si, juna-
če moj budalasti...!“ – i poljubiše se tri puta, kako je Anđel-
ko obično činio.
Trebade im vremena da dođu do daha i da se kol’ko-tol’ko
smire i tek onda se detaljno ispitaše. Znalo se još prije rata
da se stric Anđelko bliže Drini primak’o, u svoje rodno selo
otiš’o da tamo braći pomogne.
Nekad snažna i stamena figura, vidno je okopnio. Lice mu
ožiljcima i borama izbrazdano, što se jasno vidjelo, a i hra-
mao je, jer je i on, k’o i mlogi drugi, neke ideale branio i,
eto, dobio ono što nije tražio.
Ispitaše se natenane, k’o što običaji nalažu. Alan dozna
da je Darko nogu nezgodno prelomio tek što je bio u prvi
tim upao, tamo u Strazburu, o’mah kad je tamo prispio, prije
nego je ovaj blesavi rat vođe i počeo i da je tako prest’o fud-
bal da igra, ali se zato Mika razigr’o i još i sad tamo za prvi
tim igra. Reče da Mirko i Elza u Sloveniji samuju i Sreteniju
svoju teško oplakuju.
„Mirko, Alane, neće za me više ni da čuje!“ – i gorko zapla-
ka pa i naricati stade, da se i Alanu poče srce lomiti.
„Kaže, da sam ja i ’vaki k’o ja krivi za propast njegove
otadžbine. Ma, ni da me vidi, a najžalije mi snajke Elze, ne
da mi ni da je vidim, ni da čujem za nju.
159
Jovan Trivić
Kaza mi: „Marš, nisi dostojan da po zemlji pužeš! Ako se

ne izgubiš, u zatvor ću te strpat’, u Hag, đe ti je i mjesto!“
On meni, Alane, u zatvor, u Hag ili će me on svojim
vlastitim rukama zadavit’. On meni, rođeni brat tako“, i
prekide pričanje dugim jecajima.
„Alane, ti ne znaš, nisi se bio ni rodio, kad je ona, snajka
Elza, u našu kuću došla. Onako lijepa, a krhka, gradsko čelja-
de, sa štiklama i haljinicom, pa odmah zaginula kod nas u ono
blato gore. Nije se snebivala i na njivi da pomogne. Kad je
ono mati nam na umoru bila, šest mjeseci je ona svakog dana
sa posla, Alane, dolazila u onom starom fići što se jedva onim
našim blatnjavim putem kotrlj’o. I odmah po dolasku čistila,
kuvala, spremala. Sve umjesto mame radila. Lijekove dono-
sila, doktoru s onom krntijom je odvozila.
Alane, ona krave nikad prije u životu nije ni vidjela, a kod
nas je o’ma’ čim se mati razboli, u štalu zaginula da ih nahra-
ni i pomuze. Jȁ, muzla. I sirila. Prvo one naše i zarceve, pa
poslije ove moderne sireve naučila da siri. Uuu, što je neki
dobar sir sirila i pȏ sela tom sirenju naučila. Ma, isti k’o tra-
pist, neki žut i debeo. A ukusan, Alane, jeli ste ga zasigurno
kod kuće, al’ zaboraviste.
O, jesam se smij’o, Alane, kad je, ono, prvi put pod kravu
čučnula da je k’o mama pomuze. Mušica osvojila, a krava
repom mlatara. Ja klinac, radoznao, provirujem, a ona poku-
šava k’o mama nam da po naški psuje: boga, zemlju, sunce
žareno, dabogda crkla i tako to, ali ono, jopet, po slovenački
navija. Pa da crkneš od smijeha.
E, jest i ono dobra žena, Alane. ’Nak’e snajke niko nije
im’o nit’ će ikad imati“, Anđelko zaćuta da malo otplače:
„Da ’nako svekrvu i svekra poštuje i koštijera, e moj bra-
te, to se niđe više ne rađa..
160
Svu plaću su oni, bolan, u našu kuću na selu trpali. Pa i

mene je, bolan, odranila, školovala i baš k’o svoje pazila. I
sad je ni viđeti ne smijem“. Opet zaplaka:
„Kažu, i ona je mlogo okopnila. Žali, jadna, za Sreteni-
jom. Sve joj se čini da se mlogo onim beskorisnim političkim
radom bavila i tako zbog ničega prezauzeta bila i da djetetu
nije dovoljno ljubavi pružila. A kako će joj, bolan, ona više
ljubavi pružit’ kad sirota Sretenija ni sekunde nije na miru
ostavljana. Jedva je prohodala jer smo je svi mi samo u šake
prtili te i tad, i pošlje, svi smo se trgali oko njene miline.“
Trebade mu sad još više vremena da se izjeca i smiri. A
i Alan je plak’o. Svako svoju muku ćer’o. Neko su vrijeme
obadva poluglasno ridala svak za svoj račun i za svoj bol i
muku.
„A blesavi Mirko više kuka za Jugom nego za djetetom!“
– procijedi Anđelko onako kroz plač, oporo, i nastavi opet
jecati. Onda su podugo ćuteći išli polako, ne usuđujući se
da iko od njia prvi čarne u živu žeravicu što svakog
ponaosob prži.
„Ej, moj Alane!“ – otpoče čiča muklo: „Ti si bio premlad i
zelen, i more ti se oprostit’ što si onako zglajz’o. Ali ja, Ala-
ne! Ali ja, već omatorio bio, a zabrlj’o k’o dijete. Ma kakvi
dijete, k’o tele! Zajunio, pa ne mere drukčije, da branim
Srpstvo, kralja i otadžbinu.
A još kad mi jedan ahbab, jedan naš Šokac vođe, kaza u
povjerenju da mene i brata ove tvoje Muje na spisku imaju i
da hoće da nas prve raščereče i na kolac nabiju, o’ma’ čim će
ovo da počne, ja onda navalio još više i sa bratom se, bolan,
zavadih i odo’ gore u one gudure, sam.
Znaš, ima ovđe i njia dobrije, jer eto, taj Šokac mi je pošlje
još jednom život spasio kad me one vaše “zenge“ sklepaše. O,
jesu me prebijali, bogovu ti majku, ma bubrege i džigere mi
161
Jovan Trivić
odbili. Tad je on, taj Šokac, svojim životom za me jamčio i

sabr’o 10000 švajcaraca za otkup. E, još sam mu 6000 dužan,
a sabraću to, akobogda uskoro, da vratim pošteno, da dam to
njegovoj vamiliji, jer je i on, nesreća, od mojije tu pred sam
kraj rata pogin’o.
Nejse, đe stadoh? Jah, dođem ti ja onda u selo, ’nako pole-
tan, pun ideala da se ta Titova vlast jednoč zgromi i usodomi
i da mi jopet bidnemo glavni. Kad gore, sve fukara se sabra-
la. Neki đikani došli. Sve sama neka ološ, s koca i s konopca
skupljeni, ima ih svakak’ih i od svakle. Od nekije Čerkeza i
švedskih četnika, pa nekih Srba iz Kanade, a koji jopet jedva
da koju srpsku riječ i znaju zborit’. Znali su, doduše, dobro
psovati, niđe ih ne bilo.
Ama, znaš, kako da ti kažem, skroz isti kao i oni tvoji bra-
dati dobrovoljci dolje što su bili. Pijani, bradati, prljavi, ma
ne prljavi, nikad okupani u životu ako nisu u rakijsko bure
upali, i svi su kao pobožni i svi se kao Bogom zaklinju, i sve
nekako ćutljivi i usamljeni, pa nikad nisi bio načisto, jesu li
trijezni ili pijani, ili su se onom travom nadimili. A ni pojma
niko ne imade zašta su tuka i šta oni ’oće, a još manje znado-
smo da su krvi tol’ko bili žedni.
One naše budale gore sokolovima ih prozvaše, a ono sve
go ološ i fukara. Zaveli nejač i učili ih pušci i nožu, i da onu
travu puše. A učili ih i da mrze. Pili i kartali se, a ćute i pra-
ve se fini, pa nejmaš pojma šta ti misle, da bi ih neko blesav,
k’o mi što bismo, k’o mehlem na ranu privili.
Mi smo sa komšijama dobro ostali i komšije nam k’o i pri-
je dolazile, pa i š njima se oni tu zdravili. U selu ostale sve
one dobrice, i oni što oraja u džepu ne imaše. Sve fini i čestiti
domaćini i mi im našu časnu riječ dali te u nas, siroti, vjerovali.
162
Ali vidi jada, jednu veče neki kamioni dođoše i u njima

još onakijeh ljudi. Municiju, dva topa i nekoliko minobacača
sa granatama i nešto pušaka istovariše i rekoše:
„Evo vam da se branite.“
Od koga, pobogu, kad je sve mirno, čak se i pjesma pone-
đe začuje. Ljudi rade, oru i siju, ljetinu spremaju i svi mi se
baš bili k’o malo opustili. Čak se i jedna svadba spremala.
Kad sutra viđi jada i belaja! Iznenada, ama da bar neko-
me od nas nešto rekoše, oni skroz na pravdi Boga počeše ove
muslimanske kuće, ove naše komšije da pljačkaju i pale. Pa
onda nastaviše niz cestu dolje, skroz tamo prema čaršiji, da
ova naša poluprazna komšijska sela granatiraju. Da pljačkaju
i pale i sve živo tamane.
Au, kakve su to kuće bile, moj pobro! Skoro svi oni rade
neđe tamo u Švapskoj pa se utrkuju da vođe babi i rodbini
što bolje kućerine i bine podignu. I to samo kakve kuće, moj
Alane! Sve na dva boja i sve unutra ima. Ma, i tičijeg mlijeka.
I ćenifa i kupatilo k’o u varoši, a jopet, hamandžik u sobi da
se pred molitvu obliju. Pa grijanje, ono parno što u sve sobe
ne znam ni ja kako ide, a i u podu ono pod nogama ti vrelo,
moreš fino sjediti na podu i gujca ti se lijepo grije i baš topli-
na i milina se svud osjeti. Pa onda, svaka soba imala neki TV,
granofon i još svašta uz to. Te razne skupe mašinerije u kući, u
ambaru, i svašta još što su otuda dopeljali. Mlogi nisu znali to
ni da uključe, ali eto, da se ima, da se pokaže da ne radu tamo
džaba, jadni, u tuđini. Pa one moderne kujne sa nekim klima-
ma, brzim pećima i čudnim modernim šporetima, al’ jopet,
„smederavac“ šporet tu pored na drva gori. Za svaki slučaj.
Ne merem ti ni opisat’ šta sve taj svijet nije im’o. Ma, mi
u gradu smo bili sirotinja i bijeda za njia. Poneki su i rezer-
vnog merdžu u garaži držali, i svašta drugo, kad se ono na
163
Jovan Trivić
odmor dođe da se malo provoza, a, brezbeli, više da se poka-

že. Ama, imali su sve k’o i u Švabe što su viđeli, a zasigurno
i više. Znaš ti naš svijet, samo k’o mrav sabire.
’Ajd’ što ovi naši đikani sve pokupiše i kuće opljačkaše,
ali zašto, bolan, sve popališe i što sve ono što ne šćede bje-
žat’, pobiše? I nejač, moj Alane. I nejač!“ – pa jopet sa nekom
krivnjom u sebi uzdahnu:
„Ma, ništa bolji od onije tvojije mudžahedina nisu bili. A svi
se na njia bečimo. Meni i žao i sramota me razdire. Riječ dao i
sad, kako ću poslije pred ljude i Boga ’vakav da se opravdam.
Al’ to ne bi najgore. U’vatiše, Alane, i onog mog Ibricu,
onog čuvara iz fabrike. Pobratim mi bio od malena i dugo mi
je, ono, bolesnog ćaću pazio. Očiju mi, veći Srbin od nekije
našijeh bio. On je i sa ovijem našijem bradatim krmcima gore
jeo, pio i bratimio se. A nešto je tih dana i bolestan bio pa ne
može bježati, a ni branit’ se i da je šćio. Bio je lovac i vičan
s puškom k’o niko i ne bi to sve tako lako bilo da se, jadan,
imalo nad’o nevolji. Svi mi mu govorili:
„Ne brini, jadan, đe će ti biti bolje neg’ s nami?“ – i on
ost’o.
A i ja mu lično rek’o:
„Ne boj se, burazeru. Šta si zajunio! Tu sam i dok sam ja
živ, ni dlaka ti s glave ne smije falit’. Svojim životom ti jam-
čim.“
Eto, ja, onaj Anđelko, uvažen i poštovan mu jamčio, a eto,
šta se strefi.
Alane, ja ustanem na sabahu onako mamuran i vidim,
dimi se tu blizu iz komšijinih kuća, ma ni pojma nisam imao.
Mislim, neko pijan sijeno potpalio, pa potrčim, jadan, da
pomognem, kad oni o’ma’ tu u komšiluku Ibrišimovu kuću
pljačkaju. Vade sve i lome iako on nije, k’o ni mi ovđe okolo,
164
nešto posebno imao, ali oni kupe, iznose, što ne valja, lome,
i o’ma’ kuću pale.
„Ama, ljudi, stanite, šta je, kakva je ovo greška? Šta vam
je?“- vičem trčeći i vidjeh, Ibricu izveli i uz kokošinjac pri-
slonili i ’oće da ga ubiju.
„Stani!“ – derem se ja pomahnitalo. „Stani, Bog vas opleo!
Šta je to? To je greška! On je naš! To mi je pobratim, ljudi!“
– i stanem ovakav, sav zajapuren pred Ibricu i zaklonim ga
od automata u rukama jednog pijanog čupavca. Zelen neki
kreten, još mu brada nije ni porasla, ali neuredna kosa, ona-
ko prljava i umašćena, na ramena mu pala, pa da nije ’nako
ružan, mislio bi’ da je cura neka, a cigaru iz gubica ne ispu-
šća, a samo one čudne cigare dimi li, dimi.
Dobro sam ga upamtio i dugo pošlje tražio i dok sam živ,
neću prestati. I vidjeće svoje ako bog da da se poživi...
Taj ti prljavi đikan sad automat na mene okrenu i izbezu-
mljeno zasikta:
„Ma briši, bre, kad ti kažem!“ – pa da mi mater i sve po
spisku izređa: „Što tu tog nevjernika braniš! “
„To mi je pobratim i niko ne smije ni da ga dirne!“
„Ma, briši, bre! Oni su započeli. Pucali su na popa
Sarajevu i jednog svata nam ubili!“ – i u devet me
materinih jopet šalje i svašta još izlaja na ona svoja usta
pogana.
„Samo preko mene mrtvoga njemu nešto možete!“ – drčim
se ja, onako mamuran.
„Ma, miči se, majku ti krvavu, da i tebe s tim Turčinom ne
ubijem!“ - zapjenio čupavac i okrenu kalašnjikom na mene
jednako vrišteći. Hej, on se dere k’o mahnit na me i za moj
ugled i ne haje!
Moj brale, on se na mene dreči, ne s’vatam ja to, da se jedan
balo na me, na Anđelka, onako drčno i brezobrazno dere. Ne
merem ja da s’vatim da je takav vakat doš’o! I ubio bi me,
165
Jovan Trivić
krmak, da me neko ozada ovđe u zatiljak kundakom ne zve-

knu. Evo, i sada na potiljku biljegu imam.
Probudim se sav u krvi, i sa mrtvim Ibricom što preko mene
leži. Podne već dobro poodmaklo, a dolje kilometrima prema
čaršiji paljevine se vide, i ne čujem više pucnjavu. Nekako
sam se kući dokotrlj’o i dva dana ni glavu ne podigoh, nisam
niđe ni mrdn’o. Ljudi mislili da sam pogin’o. Ama, ni jeo ni
pio, i tek treći dan se pridigoh.
Kad se iz kuće izvukoh, ljudi prestrašeni tumaraju zbunje-
no. Već me otpisali misleći da sam zagin’o, a i drugi, malo
ugledniji, u prazno bleje i u panici ’oće da bježe. Skoro svi
se pakuju i tovare svoje da kidaju.
Onda su mi sve ispričali. Oni sokolovi guraše i pola čaršije
zauzeše, pljačkaše i tovariše, ali kamiona malo, pa popališe
što mogaše i brez traga nestaše. Nama gomilu oružja ostavi-
še, što su iz popaljenije kuća izvadili, a i nešto nji’ovog što
im bilo previše i jopet rekli:
„Eto vam, branite se k’o ljudi“, i o’šli neđe brez traga.
Trag im se zaturio!
Ibricu sam treći dan zatek’o kako tamo jednako leži. Maj je,
pa se još nije raspao, a i kerove su pobili, pa mu tijelo čitavo.
Sahranim ga u mezaru pored njegovog đede kojeg smo obo-
jica mlogo voljeli, i nemadoh nišana, pa stožinu jednu zabo-
dem, da do neba se uzdiže, jer tako nešto zaslužuje. I jopet
se Bogom zakunem da ću za života one fukare tražiti da vide
šta riječ pobratima znači kad bude crkav’o.
E, moj Alane, sad tek vidi nevolje. Sad oš il’ neš, valja
se od svojije komšija branit’ jer oni živi se sabrali i vraćaju
se u svoje, a brezbeli, oće i da se svete. I “zenge“ pridošle
da pomognu i podjare, a i one tvoje bradonje, đavo ih
pomeo, začas odnekle iznikoše, pa kuku nama.
166
167
Jovan Trivić
Srećom, nas nekoliko zrelijih što smo vojsku služili, pone-

što od toga još se sjećali, pa skočimo i onu isprepadanu čeljad
smirimo i isplaniramo kol’ko-tol’ko neku odbranu. Imamo
bacače, granate i svakojako oružje, al’ niki ne zna kako š nji-
ma deverati, pa neka djeca se ufatila i napamet granate ispa-
ljuju i piska ih od sreće ufati ako neđe pogode.
Jedan naš dječak, znaš ono, zatvori uši, a on valjda zatvo-
rio i oči, pa posl’o granatu pravo na svoju rođenu kuću i kra-
vu ubijo. Bilo bi to i smiješno da s kravom i mater ne pogodi,
te onako ranjena dugo bolovala i brez doktora i lijekova,
sirota, umrije.
Djeca k’o djeca, ne znadoše da ga utješe, već ga zafrkan-
cijom napaše i jadan dječak skroz poluđe i onako lud, ili da
se dokaže, pravo dolje sa tandžarom na “zenge“ otrč’o, da se
sveti, k’o da su mu oni krivi što je mašio.
“Zenge“ ga živog ufate i cijeli dan smo njegov jauk slušali
dok su ga, jadnika, mučili, i jedva smo ove naše bremzali da
ga neko ne bi spasavat pokuš’o da i njega tako ne do’vate.
Ali nejse, selo prazno, sve nejač i starina ostala. Odrasla
muška čeljad radila kojekuda. Znaš ono, il’ u Sloveniji, ili neđe
tamo na građevini sa Energoinvestom ili Hidrogradnjom. Bi
tu dosta dječaka, ali derlad, i posve neuki, ali su svi k’o mah-
niti samo oružju srljali.
Jedan moj rođak, 13 godina imao, s bombom se igrao, pa
mu bomba u ruci eksplodira, pa ’ajd što je sebe ubio, već
još nekoliko njia dječurlije teško rani i invalidima napravi, a
jedan od njia poslije i preminu. Ali džaba ti mrtve opomene,
mladost, k’o i ti što bi, blesava i nedokazna, i samo oružju
leti, a ne zna. I onda kad sami svoje ubiju, onda divljački
’suju mater tursku, mater balijsku, mater ustašku, a sami
zasrali. Nas nekoliko se rastrčimo, te planiraj odbranu, ko-
168
paj rovove, moli one gore za pomoć, a jopet, danonoćno

dežuraj na liniji da neko ne prođe, a bome da neko i ne
pobjegne, jer ionako nas je ostanulo premalo. Razne vojske
se smucaju tu uokolo, ali niko neće nama da pritekne, jer
ovđe ništa više za pljačku nije ostalo.
Nekako izdurasmo dok nam jedan bivši oficir JNA ne do-
đe, vodeći njia desetak sa sobom što su iz mahale izbjegli. A i
ovi naši iz Iraka i Libije sa radilišta se vraćaju, pa nas se na-
kupi. Taj major ti, srećom, bi neki častan čo’ek iako Srbin
nije bio. On nas je lijepo sredio i organizov’o, te liniju usta-
lismo, a i oružju neuke učio, te naše selo i tu okolinu odbra-
nismo.
O’ma’ je rek’o: „Ko pljačka, ruku ću mu o’sjeći“, i nije se
više pljačkalo, a pošteno i da se reče, nije se ni imalo đe ni
šta pljačkati više, jer je sve tu uokolo već bilo pokupljeno, a
i linije su se kod nas slabo mrdale. Kol’ko- tol’ko, riječ stari-
jeg se, jopet, bendala.
Moj Alane, zna čaršija, koliko sam samo svojijeh biv-
ših ahbaba spasio kad bi ih naši žive il’ ranjene safata-
li. Na ovaj ili onaj način, al’ spasio sam ih. Ponekad se,
bome, moralo i platit’, ali sam bio kadar sabrati i obraz
osvjetlati, jer i za mene su jednoč platili i fala im do Boga.
A kako si mi ti, Alane?
E, kako si i ti bio u onu bandu nesrećno upao! Pa gori ste
i od “zengi“ bili. O, jeste zuluma napravili, majko moja! A,
koliko sam ih samo ja svojim snajperom ukok’o, ne bilo ih.
A jopet, vas bilo k’o da se tićite.
Zašto, bolan, Alane? Ah, i ja pitam previše. Zašto i ja odoh?
U’vate te neki pamravi, pa ti kasno iz gujce u glavu dođe i
onda srljaš k’o slijepac u pomrčini...“, onda malo oćuta, zbog
nečeg.
169
Jovan Trivić
„Kako si mi ti, Alane, sada poslije svega ovoga?“ – nasta-

vi amidža.
Alan oćuta i ne odgovori, prebirući probuđenim sjećanji-
ma na svoju četu dobrovoljaca skupljenih s koca i konopca, o
kojima se ništa i nije mlogo znalo, jer nikad o sebi niti o svo-
jima nisu pričali, samo su se molili i pušili, neki i pili, a svi
su u ime nekih svojih ideala krvi žedni bili. Sem imena, koja
i nisu morala biti prava, ništa više nije se ni znalo. Pogađao
je da su neki bili s onu stranu Drine, a mlogi su došli odnekle
iz vani, najviše ih tamo iz dalekih daljina
Komandant je bio najgori, a eto tako ih je lijepo i sladunja-
vo primio, i sve ih sladunjavim riječima smotao te se on sa svo-
jim najboljim jaranima, klincima iz razreda i čaršije, iako bez
ideala, nikad zapravo ni sam ne saznade zašto, tamo nađe da
ginu. Zato oćuta pa su tako ćuteći jopet dugo koračali.
„Ne vidjeh te, Alane moj, na snahe Esme sahrani?“ – upita
amidža i o’ma’ uzdahnu duboko: „E, šteta, ’nako dobra i ple-
menita žena. Ma, svetica! Mogla je još, ali presvisnu za svo-
jim Pericom. Bože, kol’ko su se oni voljeli! E, ’nak’a žena se
više ne rađa, moj Alane.
Volio sam ja i snahu Elzu, ali Esma mi je bila druga maj-
ka. Znaš, vi se niste bili ni rodili, ja k’o dijete tu doš’o. Sirot,
majka umrla. Ona mene za uši, pa u kadu i tutne mi lavor
mlake vode, četku u ruke i ribaj, braco, zarđalu prljavštinu
sa sebe, pa mi leđa oriba. A poslije, nove gaće, nova maj’ca,
bijela košulja, i pulover. Pa novi čarapci, nove čakšire i kun-
dure i neki kaputić, vuneno sve – kamgar pravi. Sve, boga-
mi, novo, pa kaza:
„Eto te, k’o mali Sinatra.“
I kravatu mi je neku kupila, ali taj litar ni za živu glavu
nisam šćeo na sebe. Ja plačem, ma ne samo da plačem, vri-
170
štim na sav glas i ni za živu glavu neću ni da probam. One

crkoše smijući se i pustiše me, ali kaput i bijelu košulju mor’o
sam nosit’.
Stalno me, bolan, hranom kljukala, zato sam valjda ’vol’ki
i narast’o: „’Ajd’ jedi..., pa jedi ovo..., oš ovo, jadniče siroti?
Oš ono?“ I tako to, bio sam im k’o neko kuče, kućni ljubimac.
Ali kad vas dvojicu dobi, o jes’ vas voljela, sunce ti
žareno, mene tad zabatali, pa sam se k’o pastorče osjeć’o.
Ali me je jednako i dalje riktala:
„Nemoj tako, nemoj vako. Obuci se lijepo, ta metni ovo na
se. Stavi jednom tu kravatu na vrat da sve cure lete za tobom.
Vidiš kako si kršan i lijep, samo ti dobra odjeća fali. I drža-
nje. I držanje ti fali i to moraš ispravit’. Vučeš se k’o
seljačić. Tak’i zgodni momci se na prste mogu izbrojat’,ne
samo kod nas, već u čitavoj B i H.“
Ja se zamomčio, a ona mi jednoč nove cipele kupi što su
naprijed imale vrh k’o pačji kljun. U Italiji ih uzela, u Trstu,
kad se ono tamo po robu putovalo, i kažu, skupo platila, jer
moderne su bile. A ja, onako mlad, lud, zelen i asion k’o što
sam bio, o’ma’ na futbal š njima da se pokažem i đonove odva-
lim ojenoč, ama baš na obe.
Uh, što se bila naljutila, božja te majka, i za kosu me
tada hujali do’vati, a poslije se slatko smijala. I eto, vavijek
sam mor’o biti uštogljen, sređen i opeglan. Ako snaha Elza
ne stigne, onda ona.
Znaš, snaha Elza bi i mene i djecu njoj uvalila pa bi sa
Mirkom svekru, mom ćaći, trčala, da pomuze, opere i sku-
va za nekoliko dana da ima, da ne pije na gladan stomak i da
ne gladuje.
171
Jovan Trivić
E, bože, koliko sam se puta o njia dvije ogriješio, bog da

mi oprosti, jer sam se stalno nešto jogunio i slabo sluš’o. Sve
nešto svoje ćer’o.“
Onda je jopet malo uzdisao i ćutao.
„Čuh da te snahe Esme smrt mlogo potresla pa si u bolni-
cu tad zagin’o. Tražih te, ali mi niko ne šće reći đe si, ni zašto
si. Ali nagađam.“
Alan pretrnu da čiča nije čuo istinu, ali odahnu kad
nastavi:
„I ja sam ti se malo liječio. I od rata i rana, a i od rakije, ali
slaba vajda, jopet se i tijelo i duša stalno u nekom kotlu bolno
krčkaju. Kako si sad, dječače moj?“
Alanu se srce opet zgrči jer majčinom smrću još je jednu
smrt na duši nosio. I još jednu neizlječivu ranu u duši dobio,
pa iako ga pitanje zaboli, ipak se uzdrža i ne zaplaka, već pro-
muklo odgovori:
„Pa, dobro sam, hvala. Gura se nekako. Ovdje neđe otac i
Baka su poginuli“, reče Alan da razgovor promijeni.
„Ubijeni!“ – uskoči muklo Anđelko: „Ubijeni mučki, moj
Alane.“ Zaćutaše obojica neko vrijeme muklo hodeći.
„Znaš li ti, bolan, zapravo kako ti otac poginu?“ – upita
amidža uzrujano pošto je Alan ćutao: „Znaš li, slave ti, ko ih
ubi?“
„Znam, ubiše ih oni tvoji!“ – režeći Alan procijedi.
„Koji moji, pobogu, Alane! Koji moji?“ – ponovo upita,
jako uznemiren i s nevjericom.
„Tvoji! Tvoji tamo, četnici!“ – prosikta Alan prozuklo.
„O, Alane!“ – očajno će stric Anđelko: „Zar si se posve
poturčio? Pobogu, Alane, zar si rođenog oca, svoj narod i
svoju vjeru batalio?“
172
Anđelko je u podsvijesti Alanovog oca kao brata držao i

smetnuo je s uma da njegov otac nije bio pravoslavni k’o on.
„Ništa ja nisam očevo izdao!“ – svađao se Alan razjareno:
„Vi ste njegovu Jugu rasturili!“
„Koji vi, dragi Alane? Koji vi?“ – zavapi unezvijereno
amidža i zaplaka k’o nikad prije, jer se valjda i brata svog
sjetio, strica Mirka, i njegove slične osude.
„Vi...“, šćede Alan jopet reći četnici, ali promijeni, „...vi
sa one strane...“, i pokaza na visove uokolo, te zaplaka: „Oca
mi i Baku sa onijeh brda granatom strefiste.“
„E, Alane, Alane! Baš si k’o dijete naivan“, reče čiča Anđel-
ko žalosno, te se Alan još više naježi, jer se o’mah sjeti daj-
dže Uzeira, ono kad je ovako pred sam rat eglenis’o i duše
trov’o. Zato je sve i počelo i sjeti se skoro isti takvih dajdži-
nih riječi punih otrova:
„Naivan si k’o dijete! U Sloveniju o’šli? A? A oni naše
kolju, siluju i čereče. Mirkovi prednjače!“ – te se Alan i sle-
di i naljuti.
„K’o dijete si naivan ost’o, Alane!“ – nastavi Anđelko, a
Alanu samo grmi u ušima od svega i ’oće da eksplodira, ali se
iz rešpekta ućuta: „Ubili ih, Alane. Ubili ovi tvoji, oni vođe,
kukavički ih ubili! Ovi vođe, dušmani, tvoji mudžahedini.
Tvoj otac Perica je imao najbolju dušu na dunjaluku. Da,
tvoj otac, moj pobratim, nije nosio pušku, nikog nikad nije
uvrijedio, i svima je pomog’o, ako je samo mog’o, a i dva sina
na ratištu im’o, a jopet ste ga ubili.“
„Ma, koji mi?“ – zapjeni Alan: „Vi ste ga ubili!“
„Alane, tako ti Hristovog rođenja, smiri se, saberi se i raz-
misli. Ratnik si i ti bio. Znam. Opasan si ratnik bio. Imao sam
te nekoliko puta na snajperu da tog nikad nisi ni svjestan bio,
173
Jovan Trivić
ali ne imah snage da pritisnem. Znaš da sam te uvijek volio

više nego i samu Mirkovu djecu.
Znaš da sam te na leđima svukuda noš’o. I na ribarenje, kad
sam iš’o sa tvojim ocem. Znaš da on nije šćeo da te vodi da
ne smetaš i da ne dangubiš, a i znaš da vavijek meni popusti,
pa sam s tobom na ramenima tolike utakmice gled’o. I svuda
sam te sa sobom prtijo đe se moglo.
Svi moji saborci gore su mislili da si mi sin jer sam u očaju
plakao kad si ti budalasto srljao i junačio se tamo po selima,
sa onijem tvojijem bradonjama, onom nečisti. Sve se, bolan,
s onijeh brda viđelo.
Alane, zahvalni su ti za onog Tatarina, ali ipak se ne pojav-
ljuj sam na onoj strani, jer si mloge tamo u crno zavijo.“
„Jebi ga, znam, rat je bio, ali...!“ - i zašuće.
„Ali, za koga Alane?“ – gorko nastavi: „Za koga smo mi
krvarili i ginuli? Zašto i za koga?“ – dodade izgubljeno i
zaplaka jer mu se ta njegova željena otadžbina, vjerovatno k’o
i Alanu, opet neđe u maglu izmigoljila. „Za koga, Alane, za
koga? Ja doš’o gore, pomag’o, od jednog do drugog lijećao,
prenosio naredbe i preporuke. Umiriv’o narod da se mirno
k’o ljudi podijelimo, đe se more, a đe se ne mere, da k’o
braća i dalje živimo. I narod se složio.
Alane, slave mi, ne lažem te, bio sam tamo jenoč š njima
u onoj kafani u čaršiji, glavešine ovog rasula nas pozvale.
Uđem, oni za kafanskim stolom šjede, meze i naš region dije-
le. Ej, Alane, očiju mi, oni običnim plajvazom po njekoj sta-
roj karti škrabaju:
„Evo, granica će ići ovom šumom!“
„A, čija je šuma?“ – njeko upita.
„Državna!“
174
„Onda iđi kroz sredinu! Evo, ‘vuda, pa diljem po ovom

potoku i diljem ‘vuda“, i skoro se složiše, kad jedan s crve-
nom kravatom utegnut, i čudim se kako se š njom ne udavi,
k’o oparen poskoči:
„Ček, ček! Pa, vođe mi je kuća tetkina! Zaobiđi to malo
da i ona u nas upa’ne.“
Jedan obrve podiže:
„Pa vođe su naše muslimanske kuće smještene.“
„Jes’, jes’, ali tetka mlada, blesava, ono, u fabrici radeći
s jednijem vašijem se zanijela i nije bilo dragog Boga da ih
prekine, pa se za njeg i udade i tu kućerinu naprave. Petero
djece mu izrodi. Najstarija Emina se u Njemačku udala pa
se tetka vajka da je daleko, a jopet češće joj dođe neg’ ova
Jadranka iz Zenice. A sinovi na oca, sve im od ruke polazi i
đe i čeg se god u ruke dofate, sve se pozlaćuje. Zulfo, đedo
mu je ime nadio, u Beogradu je pravo svršio i tu se priženi,
fino žive. Ernad je u Rijeci medicinu poćero pa zapelo i tu se
sa jednom ustaškinjom spetljao i već unuka Ernesta tetka mi
ima. Ovaj najmlađi, Jasminko se u Prištini sa šiptarijom sli-
zao, i on medicinu počeo, ali već jednoj Šiptarki, a da ni
svadbe nije doček’o, bebu sklepao, pa sad došla vođe kod
tetke da joj unuče rodi, dok se njeni primire.
A, mlogo finu i veliku kuću, vako na tri boja, napravili, za
svakog sina po jedan i unutra puno svačega. I svakakve bine
okolo. Jabuke i kruške zasadio kakve prije ne viđeh, 5 dulu-
ma ih ima, a šljivik veliki i to u osoji, pa šljive krupne i
slatke da ih nema takije. Tu ti rakiju pečemo predobru, za one
moje iz vlade gore, a i za sebe, jer on ne pije.
A tek avlija, fina velikačka, ograda mermerna, a po vrvu,
ono o’zgo ljevano željezo na rascvjetale ruže nalik, onda
roštilj-pekara u je’nom, k’o ona kod onije žutije Kineza
175
Jovan Trivić
pagoda, bakrom pokrita, dva janjeta ojednoč u njoj mogu da

se okreću. A avlija, sva u voću i cvijeću, da sve govori, i
njeka fontana uz pagodu ima, sva u kamenu, đe voda sama
izvire i ono k’o u šumi žuboreći ovako pada dolje, znate, u
njeku baricu, jezerce malo, o’ma pored pecare, i uz
žuborenje odatle u potok otiče. A u toj bari, što k’o malo
jezero izgleda, voda stalno odnjekle, časti mi, i po dva metra
u vis šiklja i žuboreći pada dolje, pa misliš da si u raj
dospio. Časti mi i riba unutra ima da ih jesti moreš, ako
nećeš janjetinu pečenu; na ražnju ili na žaru, a njekad i
ispod sača, bogami, ispeču. Pa još uz to pita trulja i svašta
još, da se razboliš. I vavijek, brate, spreman roštilj imaju da
mogu cijelu vladu da ugoste. Časti mi, ne merem vam ni
opisat’ kako im je vavijek milina doći, jer se vavijek srcem
zaraduju, kad im kući navrnemo. Nema veze, sam ili s
nekijem. O’ma’ sav pos’o prekinu, te se pile ili janje
prikolje, pita i pogača se peku, a rakija i meze vavijek na
astalu čekaju, da se zab’aljaš dok se ono glavno pred tvo-
jijem očima zgotovi.
Jest’ da je tetak Turčin, ovaj, šćedoh reći Musliman, vaš
Bošnjak, al’ dobar, čestit i vrijedan neki čo’ek i svašta zna pa
će moći s nami“. Izdeklamova tako pijano, te sam plajvaz u
ruku dovati, crtu povuče, potok preskoči i široko oko kuće
i njekije njiva granicu iscrta. Ni put, ni prilaz kući ne zabora-
vi, pa onda jopet kravatu popravi, plajvaz vrati i zadovoljno
odahnu: „Vi uzmite isto ’vol’ko neđe tamo đe oćete, za ovo.“
Slave mi, Alane, sve tako činjaše uz meze i piće nazdrav-
ljajući, k’o da zadružno dijele.
Vratim se u selo da zadatke izvršim, a ono, prič’o sam
ti, oni đikani dođoše, oni sokolovi i k’o još sve š njima, sje-
me im se zatrlo, pa zulum načiniše i sve nas zavadiše.
176
Onda oš-neš, boriti se moraš. Borio sam se k’o lav. Danima

životom i krvlju svojom položaje branio. Ma, ni dana jednoga
bez puške nijesam bijo. Zamjenjiv’o i one koji su djecu imali,
pa ih pustim da familiju vide i nešto kući urade.
177
Jovan Trivić
Mjesecima se nisam presvlačio, sve na položaju, a ono sada

neki jebivjetri, koji rata nisu ni vidjeli, ili su samo za nama
pljačkali, pa se plijena domogli i sad parama svoje ljude lijepo
gore u vlast turaju. A mi koji smo krvarili i u rovovima trunu-
li, nama sada Hagom prijete. Ne spominju sokolice i slične
ubice, već nama vele:
„Ćutite i slušajte, inače ćete zbog ratnije zločina dobiti
svoje!“
Ja, baš tako govore i stalno nam prijete, samo ako malo
pravde zatražimo tako da bi oni koji su nas u rat zaigrali, ima-
li punu čistinu za svoju vlast i preko nji’ove vlasti da i dalje
pljačkati nastave ovaj jadni narod vođe.
A, neće unaprijediti one časne, već opet one svoje najgore
koji već oraje u džepu imaju. Da bi ih na lancu lakše držali i
da ih za malo, ako ne slušaju, mogu u jendek ćušnuti ili čak
u Hag. Dosijee neđe čuvaju i samo mašu njima.
Eto, Alane, i ti si krvario, srljao, ubij’o, a za hvala ti, oni ti
oca ubiše. Nisu to učinile one jade iz rovova, već ove poguzije,
ušlje, što su gradom pljačkali ili se krili iza otadžbinske poli-
cije ili u komisiji za potrebe narodne odbrane, kako oni, tako i
njima slične fukare. Prikupljali za otadžbinski rat, a pljačkali.
Dođe Crveni krst, Crveni polumjesec, sve’dno, isto je
na obe strane bilo. Nama vojsci samo 10 posto od toga, a
ostalo oni zadrže i gladnim jadnicima skupo prodaju. E,
koliko su ih samo ubili da bi svoj smrad prikrili. Ma, gori
od kujraka su bili. Da Bog da, precrkli!
A svi su znali, i Bog i Allah, i svi sveci i svi, baš svi, da
Perica onakav predobar ni mrava ne bi zgazio, a kamoli da bi
pušku uzeo ili, ne daj bože, nekog ubio.
Svi su znali, a čujem i na sahrani, i onaj vaš parok je rek’o,
da je Petar svakom pomoći šćeo, a i da mu oba sina na rati-
178
štu krvare, a jopet...Stoka jedna, ubiše ga“, opet je plakao i

duboko uzdisao: „Ubiše mi sve one koje sam volio. Sve, baš
sve sam izgubio moj Alane...“
„Vaša granata, čiča!“ – poče Alan opet mucati, jer i njega u
grlu stislo, pa da se ne rasplače, te ‘vako šćede da ga prekine.
„Ma, kakva naša granata, Alane! Stani! Evo, gledaj, čo’eče,
odavle do crkve, a tu su neđe ubijeni, i pogledaj ona brda.
Odakle bi granata mogla baš vođe pasti? Evo gledaj, matere
ti, i sam!“ - mlatarao je ručetinama nervozno: „Da znaš, otac
ti je mlogo, mlogo dobar čo’ek bio, ma, ljudina. Mnogo bolji
od mog Mirka.
Ej, koliko smo puta u lov i ribarenje išli zajedno! Pa i pili,
bome, samo što je on znao mjeru. Čaša, dvije i kapak, Šaho.
Dosta.
Znaš da smo stalno i šah nas trojica igrali. Au, što se s
bratom Mirkom oko šaha svađao. Znaš, Mirko vraća pote-
ze: „Ček, ček, vođe sam mislio“, a Perica se buni. Pouzdan i
odan je bio i drug i brat i čo’ek nadasve, taj tvoj Perica. Koliko
puta me iz apsa samo izvuk’o, a Mirko ni prstom da mrdne,
jer sam mu Titu vrijeđ’o.
Ma, kakav brat, Perica mi je bio više od brata. I ubiše ga,
majku im dušmansku!“ – opet mukli uzdasi i zastoj. „A ubiše
i Sreteniju, majku im poganu“, i oči mu se zakrvaviše od bije-
sa, „ali, naći ću ko je, kunem se grobom majčinim, krvavu mu
majku..., pa makar mi to bilo u životu pošljednje... Zašto nju?“
„Iz Slovenije, sirota“, plačući nastavi, „sama vođe,
žalosna se dopeljala samo vas da vidi. Navalila i ‘oće i ‘oće,
i o’šla sama. Nisu mogli da je spriječe, toliko vas se uželjela.
I samo svevišnji Bog zna kako sama doći uspije. A ovđe joj
se neđe trag izgubi, k’o u zemlju da je propala.“
179
Jovan Trivić
I Alan se gorko rasplaka, na sav glas zarlauka, te dugo ne

mogaše sebi doći. Nije se bojao da umre, ali nije želio da ga
čiča Anđelko ubije, a zna da zbog Kleopatre ni njemu ne bi
halalio.
Svud okolo nepoznata lica, izbjeglice, pridošlice, nepo-
znate novajlije što su se slile iz popaljenih sela u tuđa dobra
što uzeše i tako ovđe ostaše. Za svojim žale i uzdišu, ali iz
grada natrag neće.
Prolaznici se počeše na njia obazirati, te ga stric Anđelko
za rame u’vati, zagrli i odatle odvede.
„Gledaj, Alane, je li odnjekle, slave ti, dovle granata sa
našijeh položaja mogla dohitit’?“ – šaputao mu je pokazujući
okolo: „Gledaj okolne položaje, koji su tada bili stabilni jer
primirje je važilo. Gledaj, očiju ti. Odakle? A sa onog visa,
odakle bi teoretski i mogla jedna od hiljadu i dolećeti, nijed-
na tog dana nije bačena. Svetoga mi Pantelije, nije. Bio sam
tamo toga dana. A provjerio sam i poslije dan i sat pogibije.
Primirje je bilo i, garantujem, nije’na granata, kunem ti se,
nije’na jedina nije tada opaljena.“
Alan je samo ćutao jer nije šćio tu priču da sluša. Dosta su
mu dušu lažima trovali, dosta su mu laži kroz glavu proturali.
Ipak mu se i ova Anđelkova priča, nekako kao kroz maglu, u
sam mozak usadila i poslije je to izbijalo od niotkud,
kvasalo se k’o iz germe i sumnjom ga davilo, a jopet, tako i
za Markale ovi drugi kažu, pa kom mo’š vjerova’t.
„Možda čiča pravo ima, neki kreteni ih ubiše zbog imena
i poštenja, a možda i zbog Tatarina. Možda je nesreća i pre-
živjela ili su i oni, k’o čiča Anđelko, kroz dvogled sve gleda-
li, pa saznali. Ili im je neko otud dojavio jer svuđe ima lizi-
guza i doušnika. Da, možda zbog Tatarina. Nejse, kako god
u’vatiš, ja jopet kriv.“
180
Alan se sad još više borio sa svojim sumnjama i grčio od

još većeg jada:
„Šta ako to uradiše zbog Tatarina?“
Odbi, reče da ga glava boli, da čiča Anđelka u kafanu prati
gdje ga neki predratni jaran pozva na jednu s nogu. Alan obe-
ća sačekat’, iako je znao da to „jednu s nogu“ obično preraste
u pijanku. Zato i on rado pri’vati pozdrave jednog predratnog
drugara koji se, eto, vratio kući za posve i pokušavao da živi
koliko se uopšte i dalo neki život živjet’ ovđe.
Niko od njia povratnika nije bio ratnik. Pošto se nisu domo-
gli Evrope, uglavnom su se bili sklonili i odrastali tu u oko-
lini gdje se nije ratovalo, ali su za rat huškali i kakotali više
nego oni koji su tu u vatri zapretani. I nisu se k’o dobrovoljci
vraćali, već kad se sve smirilo, a onda i vođe nastaviše
nešto agitovati, da pametuju i da ovo malo još normalnog
svijeta mržnjom posve otruju i narod još više da dijele.
Za njegova krvava junaštva, srećom, nisu mlogo znali, ili
nisu marili, pa ga nisu ni pitali, već su pričali o običnim stva-
rima i o lijepim sjećanjima na djetinjstvo, a onda o engleskom
fudbalu eglen nastaviše.
Stric Anđelko je u kafani zaginuo, rekavši mu da ga malo
sačeka. Alan je malo i ček’o, jer iskreno rečeno, strašio se
da razgovor š njim nastavi, da se ne izda.
Plakalo mu se i zbog dobrih sjećanja i zbog onog što je
poslije došlo. Čim se Anđelko u kafanskim vratima dugo ne
pojavi, Alan se u hotel uputi.
U hotel se smjestio jer su se neke izbjeglice već davno u
nji’ov stan uselile, a Alan nije šćio dajdži da smeta u Neninoj
kući, i onako ih je već premlogo kod sebe im’o.
Poslije se čiča Anđelko, ne znajući gdje se Alan smjestio,
svojim putem izgubio, te ga Alan više i ne viđe.
181
Jovan Trivić
Čim Alan sam ostade i u hotelu se razbaškari, one Anđelko-

ve riječi, o granati ko ispali, što su bile k’o žar u lukšiji zapre-
tane, pa k’o kad vjetar dune, pepeo oduva i žeravica zaiskri,
tako riječi nastaviše u njegovoj glavi tinjat’.
Ionako je slabo kome vjerov’o, ali sad baš ni u koga vje-
re nije imao, i ni u šta, a jopet, u svakoga i u sve je sumnj’o.
„Sve zbog mene!“ – jecao je u duši, a da suze ne imade
više da prolije. Ne ubiše mu samo Kleopatru, već i oca, i dra-
gu Babu Janju. Pa i zbog toga što onako nespretno majci isti-
nu izreče, i mati mu naprečac presvisnu.
I Nena se u samoći tiho preseli, našli su je tek kad daj-
dži kuća na selu jopet izgori pa poš’o kod nje da se useli i na
raspadanju je u kući pronaš’o.
I tako Alan prebira svoja gorka sjećanja i ni u čemu radosti
da nađe, i u svemu je svoju krivicu vidio. Eto, i njega samog
baš tako ubiše i, što je još gore, ostaviše ga da onako mrtav
bez duše ‘oda i životari.
Pored svih tih vihora u glavi, sad ga i dvoumljenje mučilo,
koji od njih oca i Baku ubiše? Sada mu i ova sumnja u glavi
gori i još više mu ne da mira ni spokoja.
Sa ove ili one strane? K’o da bi mu bilo baš mlogo lakše
kad bi još samo i to saznao
Rodnom grudom luta, a ona nekako tuđa
Kad se Alan jopet u rodnom mjestu pojavi, da grobove

posjeti, jopet ga je misterija bakine i tatine smrt mučila. Luta-
jući između grobalja, očajan zbog nemoći da mamin amanet
ispuni, da ih u isto groblje sa’rani, ljutio se na samog sebe
što dovoljno para ne skupi jer ostalo bi se dalo riješiti. U tom
182
lutanju sjetio se čiča Anđelka i njegove verzije o očevom

ubistvu, priče i sumnji koje mu u mozak usadi, a Alan od
tih sumnji baš nikako da bude kvit.
Šetao je sasvim mirno od maminog groba na mezaru, gdje
je sada i Nena ležala, pa do očevog i bakinog groba u starom
šokačkom crkvenom groblju. Idući tamo i ‘vamo, uzalud je
pokušav’o ono baš pravo mjesto nji’ove pogibije naći. Stajao
je, zirkao i pitao, ali niko nije znao, ili nije šćeo, da objasni
ni đe, ni kada, ni kako.
Ej, kad je to bilo! A i većina su bili došljaci, sasvim nova
lica i samo nekoliko povratnika. Onih koji su tu ostali u toku
rata i krvarili na svoj način, malo je ostalo. I zato je sam
uokolo lutao, posmatrao, proučavao i sumnjao, uporno tra-
žeći odgovor.
Sjetio se svog saslušanja i Komandantove tvrdnje da nje-
gova familija nije lojalna i, onako indirektno, uokolo prije-
tio: „Ja ih zadržavam da ih ne pretresaju, u’vate i pameti
nauče, ali poslije ovakve tvoje izdaje, neću ih moći
zauzdat.“
„Ako su“, razmišljao je Alan, „lažima ubijedili Komandan-
ta, onda su lažne priče mogle svuđe dospjeti. A raja su ovce,
lako se obrlati i na minska polja navede. Više puta ponovljena
laž, i ljudi, k’o i sam što je, povjeruju da je istina.“
„Svi mi moramo biti budni,“ podigao bi obrvu namršte-
ni Komandant značajno prijeteći, „ i na vrijeme otkrivati i
likvidirati neprijatelja, pogotovo izdajice, pa makar i najro-
đeniji bio.“
„Je li to bila odmazda zbog nji’ovog oslobađanja iz logora
i odlaska u izbjeglištvo? Da nisu o Tatarinu saznali?“ – opet
se pitao i na svevišnje sile hujao.
Možda su i oni dvogledom pratili? Ili ga je neko izdao? Ili
je ipak neki pijani četnik uz inat potpalio je’nu, iako je pri-
183
Jovan Trivić
mirje važilo? Ili se ovdje neki ostrašćeni idiot ‘vako otadžbini

udvar’o, ako već nije hrabrosti smogao da se k’o
dobrovoljac oproba i na frontu?
Ti gradski lešinari, većina njih tatine maze ili lokalni hoh-
štapleri, bili su najgori. To su mu i izbjeglice kazivale, koje su
se srećom ili podmićivanjem druge strane domogle i u izbje-
glištvo zbrisale.
Pitao se i pitao, i u krug se vrtio. Najčešće je osjeć’o da su
svi oni krivi bez obzira ko je granatu bacio ili oroz poteg’o.
Prvi put je o maminoj smrti razmišljati mogao, a da skrojz ne
poludi u onom vrtlogu očaja koji bi ga iznova spopao i davio
kad bi se svih svojih fatalnih nesporazuma sjetio. Život su mu
stalno nesporazumi pratili.
Sad je na duši imao i amanet što je brat mami obeć’o, da
je pored oca sahrani, njenog Perice. Iako brat, otkad je čuo
ono: „Ja sam je, mama, ubio!“, budalasto je shvatio da je
Alan lično Kleopatru upuc’o, nije mu ni u bolnicu došao i pri
prvom susretu u lice mu pljunuo i više š njim nijednu zaoz-
bilje ne prozbori.
Ni Alan više ni želje ni snage nije imao da objašnjava i da
se pravda, jer, ipak, sve se svodilo na to da je on za sve i sva-
šta u svom životu što se desilo najveći krivac. A i mala fajda
bi bila da se bratu pravdao, da mu je rekao, kako i on sam još
živi samo zbog nesporazuma, jer bogovi se vjerojatno dogo-
vorit’ ne mogoše’ koji će sebi da ga uzme.
Alan se iz misli prenu, jer je jopet zalutao u neke sporedne
ulice i trebade mu vremena da se na pravi put povrati. Opet je
lutao nesrećan k’o mnogo puta prije, al’ sad nju tražeći. Evo,
puna tri i po mjeseca luta ovim gradom i gradovima uokolo
đe je račun’o da bi svoju usanjanu ljubav opet sresti mogao.
Po običaju, vozio je refleksno i skoro nesvjesno, a više na nju
184
mislio ili blesavo u svakog prolaznika zirkao, i jednako onaj

košmar u glavi premet’o.
Sad je u ulice zirkao, nju tražio, a ona čiča Anđelkova pri-
ča ojenoč potpuno brez razloga vaskrsnu:
„Eto, vas, tak’e ko ti, pa i one gore od vaske, ne diraju, jer
ste se tamo neđe sklonili, ne diraju vas jer im niste ni smet-
nja ni prijetnja , a vođe nas, je l’ samo neko jednu krivu riječ
o njima prošapt’o, o’ma’ nečim prijete, pa i za Hag love.“
Nikad o sebi kao o zločincu Alan nije mislio. Do sada se
zbog svega učinjenog samo mlogo kajao, a sada se, bogme,
mlogo i bojao. Sad je, k’o nikad prije, toliko želio da živi, i
da onu curu jopet pronađe, onaj curetak što mu se u onoj olu-
ji nesvjesno podade.
Oh, sa koliko mu se ljubavi samo predala, u nebo ga podi-
gla, vatrom svojom ga sažeže i za navijek ga osvoji i neku
novu nadu u njegov paklom izbrazdan život unijela. Poslije
onoga vatrenog spajanja, ‘nako se budalasto rastaše, mjeseci-
ma je uzalud tražio, a ona, k’o u zemlju da propade.Traženje
mu još više mozak opilo i k’o da je nečim začaran, uporno
nesvjesno luta i svoju Pepeljugu traži da ga usreći iako mu je
već davno nada presahla.
Samo da je nađe, odmah će njom da se oženi i u svoj stan
da je odvede. Pobjeći će malo i sakriti se neđe tamo u Bosni
dok halabuka sa njenim plemenom ne prođe. Samo da je nađe!
E, da je nađe...
I začudo, voljom Allaha premilostivog i Djevice Marije,
sretoše se istog dana, tamo gdje su i počeli.
Alan, k’o i obično, oko stanice bi lut’o i u sve i u svakog
zirkao, kad iznenada spazi njenu siluetu u onoj gužvi kako
se pomalja.
185
Jovan Trivić
Alan se, k’o i mnogo puta prije, ukoči i zadrhta, i pun nade,
srce rukom pritišće. Sišla je s voza i isto tako okolo zirkala pa
se polako ka busu uputi sa ostalom gomilom.
Alan je tu bio, kao i bezbroj puta ovih proteklih mjeseci,
tragajući za nadom. Mnoge žene je presreo, pa i sad,
nesiguran u sebe, samo je tiho oslovi:
„Gdje ćeš?“ – iako je prepozna, jopet je tiho i drhtavim
glasom upita, jer je jopet strepio da će, kao i mlogo puta pri-
je, neko drugi da se okrene, da ga mrko pogleda ili čak i da
galami.
„Tetki!“ – reče ona ne razmišljajući, a onda, prepoznav-
ši mu glas, k’o sleđena se ukoči i trebade joj vremena da se
polako okrene.
Osjeti da šćede u zagrljaj da mu poleti, ali se prestravljeno
trže, na sve strane se osvrnu i skamenjena se zaustavi.
„Vodi me odavde“, zamoli ga šapatom nekako izgubljeno,
ništa drugo ne govoreći, a gušeći se od vlastitog glasa, dok
joj je srce panično igralo, i plašeći se da tu lupu sad svi
mogu da čuju i da će srce svima da je oda.
Pošto je Alan skamenjeno samo u nju blejao, unezvijereno
ga povuče za ruku u stranu:
„‘Aj’mo odavle!“ – a onda, k’o opržena, brže-bolje ruku
ispusti preplašeno: „Vidjeće nas k’o vođe“, i pođe žurno napri-
jed, onako, bez cilja, te Alan za njom zakasa.
„Eno mi kola!“ – reče i ruku joj opet meko svojom rukom
dotače da bi je poveo, ali ona mu šapnu nekako prestravljeno:
„Ne darači me vođe! Idi naprijed sad, da me ko ne vidi
s tobom!“ - molećivo prozbori: „Oš glavu da izgubimo!“ –
zabrinuto dodade.
Ne pitajući ništa, on za njom k’o dječačić prema kolima
potrča, šeprtljavo ih otvori, te ona nekako brzo, k’o u strahu,
186
na sjedište šmugnu, i krenuše. Kad su već malo od stanice

poodmakli, cura zagalami hujali:
„Ubila bi’ te sada! Sad se pojavljuješ! Gdje si se do sada
krio? Začarao me, upropastio, pa otiš’o, skroz nestao i zabo-
ravio me. Gdje si se izgubio? Svuda sam te tražila! Izludio
si me! Morala sam se i udati zbog tebe“, pa mu plačno glavu
na ruku nasloni.
„Meni kažeš?!“ – pobuni se Alan: „K’o lud sam te danima
svuda tražio. Ni noći nisam spavao jer sam i mislima lutao
ako se ne bi’ u kolima vozio. U tetkinom gradu sam svaku
ulicu obiš’o i sve ulaze pregled’o i sva imena stanara pročit’o
i onda pred ulazima sa stranim imenima satima sam čekao.
Sve ovo vrijeme nisam radio već sam ovdje i u drugim
gradovima tražeći te lutao. Koliko li sam samo djevojaka i
žena tako k’o ti obučenih panično presreo, oslovio ili dotak’o,
pa su me k’o manijaka ljutito gledale ili mi bijesno uvredom
uzvraćale? Gdje ćemo?“ – upita je treperavim glasom, srećan
saznanjem da je i on njoj nedostaj’o i da je i ona za njim isto
tako željno tragala, pa nastavi, onako uzbuđen, voziti, suzdr-
žavajući se da je od sreće ne pojede.
„Vodi me tamo, molim te, na ono naše čarobno mjesto!“ –
onako sva napeta ona zamoli: „Ima mnogo toga da pričamo.“
„U šumu?“ – upita Alan.
„Da!“ – ljutnu se ona: „Zar ima neko drugo mjesto tebi
važnije?“ - malo zastade, pa smirenije nastavi: „Tri puta sam
tamo sama pješke dolazila u nadi da ću i tebe zateći.“
„Gdje, pobogu?“ – upita Alan začuđeno.
„Na ono naše mjesto gdje nas je munja spojila“, prošapta
ona snebivajući se, zarumeni se i sjetno se osmijehnu.
187
Jovan Trivić
On je jednom rukom čvrsto prigli presrećan što je ona

opet kraj njega, lelujajući nekako čudno u oblacima svojih
maštanja.
„Nemoj!“ – pobuni se ona, „danas moremo samo pričati“,
ali mu ipak ruku ne skloni.
Vozio je sporo, samo jednom rukom volan držeći, dok je
drugu jednako oko njenog ramena imao. A ona je kroz plač
pričala svoja traganja, brige, suze, tetkine kletve, uvrede i uda-
ju. Slušao je sa užitkom njen baršunasti djevojački mekani,
medeni glas, a samo to njeno kazivanje je neđe tamo odlagao
u dijelu svoje razdragane svijesti, a duša je i dalje samo trepe-
rila i uživala što je srete. Vozio je lagano uživajući k’o opijen
u njenom glasu, ne prebirajući duboko po sadržaju.
U šumi je proplanak opustio jer su one balvane negdje
odvezli pa se suncem cijeli plato kupao, a okolno drveće blje-
skom sunčev sjaj rasprskava pa je prostor još veličanstveni-
je dočaravan onim bajkovitim ćutanjem, jer ni daška vjetra
niotkud pa i lišće čarobno miruje.
Da li veličanstveni prizor to učini ili čar ljubavi, čim se
auto zaustavi, srećni što se nakon toliko traženja ipak nađo-
še, odmah se zagrliše i oboje u glas zaplakaše. Kroz radosni
plač, grleći se, žar strasti ih obuze, pa se Alan dohvati rubi-
ne da je skida. Ali, ni do bedara s rubinom ne dođe, ona se iz
transa prenu:
„Ne!“ – kaza i zajeca: „Nemoj, molim te! To više nikad ne
smijemo!“ - reče odlučno i rukom rubinu popravi. „Moremo
samo malo da pričamo i da se gledamo. E, žalosni mi, da me
ima, to pravo sad drugom pripada“, i opet se gorkom plaču
prepusti.
188
Alan zbunjen treperi, ne shvata, a i ne želi sve to ozbiljno

da prihvati, nježno je opet zagrli i ljuljuškajući je, onako upla-
kanu, k’o malu bebu tješeći, šapatom čvrsto obeća:
„Niko te više žalostiti neće, ljubavi moja“, i opet se zagr-
ljaji i plač u strast pretvore.
Alan se na njenu stranu prebaci, sjedište joj posve obori, i
ljubiti je nastavi. Nije imala snage da mu se odupre, ali ga je
cijelo vrijeme bespomoćno molila:
„Nemoj! To ne ide! Ne smijemo! Haram je, bolan!“ – ali
sad dopusti da je obnaži, a sama je maramu skinula, jer mara-
ma rubini zasmeta, a Alan se opet spetljao. Kad Alan sebe poče
da skida, a ruke mu drhtave, ona mu pomože da ona preostala
dva dugmeta na farmerkama otkopča i da ih dolje svuče. Ali
kad ga vidje obnažena, još više joj bezumlje proključa. Povuče
ga gladno sebi cvileći, ali čim je snagom dotače, u isti mah se
k’o opržena prenu, posve se otrijezni iz onog slijepog zano-
sa, i u trenutku shvati da ovo ka grijehu vodi, pa ga odgurnu.
„Ne! Ne smijem!“ – reče to nekako smrtno odlučno i nasta-
vi sa sebe da ga gura: „Nemoj, molim te! To je zabranjeno!
To je haram! Moremo samo malo prijateljski da popričamo,
da jedno drugom rečemo ono nedorečeno.“
Alan se već onako skroz ragolićen zbunjeno prenu, ražalosti
se i na njeno uzavrelo golo tijelo tužno klonu i poče nesrećno
uzdisat’. Ona se na njegovu tugu sažali, i sama strašću klju-
čajući, te od vreline njegovog tijela popusti.
„Dobro, ‘ajd’, kad si navalio toliko, ali da znaš da ne bi
smio!“ – reče, i nekako se izgubi.
„Znači, mogu?“ – pita on onako blesavo.
„Može, ali haram na tebe da ostane.“
Pošto on to sve dobro ne shvati, pa nedolično stenjući zasta-
de. Ona opet popustljivo opijeno došapnu:
189
Jovan Trivić
„Dobro, jadna moja ljubavi! Može, ali obećaj da je ovo

zadnji put. Obećaj! Zadnji put, ljubavi!“ – šaputala je zane-
seno i sa uzdahom ga u svoje odaje upusti. Iako je on već u
njenim poljima zagin’o i pomahnitalo orao, ona između uzda-
ha strasti, ipak šaputavo nastavi:
„Voli me, ljubavi, ali zakuni se da ćeš haram na svoju dušu
prihvatit’. Nemoj zbog maksuma, zbog ovog u meni djete-
ta da grijeh na meni ostane. Zakuni se da ćeš za oprost dugo
moliti i pet dana više postiti.“
I dalje opijeno uzdišući, čvrsto ga grleći, ritam njegovog
plesa je pratila i dalje se kajala i obećanja tražila i nerazumno
ponavljala:
„Zakuni se ljubavi! Zakuni se! Zakuni se da je ovo zadnji
put! ‘Ajd’, Allaha ti, obećaj! Oh, zadnji je put, ljubavi. I nikom
nećeš kazati!“
Alan, koji već njenim ljepotama brodio, šapatom se kleo,
obećavajući da će je kući sebi voditi i da će je vječno voljeti.
Kleo se da će mu biti jedina i da će se njenim strastima uvi-
jek sladiti, i nastavio svoja obećanja da ponavlja, dok se u
njenom beskraju topio.
I tako, opet se voliše iznenadno, svojiše se i bi opet neza-
boravno. Učini mu se predivno, jer je ona tako onom žarkom
željom voljela, iako, otimajući se dijelom svijesti, podavala
mu se opet predano i strasno k’o da je opet grmilo.
Ali, čim bi oluja u njenom tijelu utihnula, i prije nego joj
se krv smirila, brzo bi se obukla i požurivala ga da krenu, ali
bi se opet zamišljena raspričala, i zaboravljala na žurbu. Alan
ju je samo slušao, a u svojim snovima lebdio i topio se pre-
srećan od njenog čarobnog glasa kraj sebe.
190
U priči, jopet bi je plač hvatao, pa je Alan jopet tješio, i to

je jopet u razbuktanu strast vodilo, te su se jopet i jopet spa-
jali i jopet bi nebeskim rascvjetanim poljima zaneseni lutali.
Alan se poslije čudio, otkud im snaga i moć da tako dugo
strastveno ljubav vode. A prije to nikad nikom ne bi vjerov’o,
191
Jovan Trivić
mislio bi da je glupavo hvalisanje. I stalno se tome divio! Allah

ih je jedno za drugo stvorio iz samo njemu znanih razloga i
isto tako ih onako čudno sa onim bljeskom munje spojio. Zato
se Alan čvrsto kleo da će sa sobom da je odmah vodi, da će
je životom branit’ i da je niko nikad ne smije povrijedit’ ili
mu je preotet’.
Ako mu je svu istinu u onom plakanju kazala, on je to
odmah neđe zaturio i samo nju je gledao, samo bi je opet milo-
vao i ponavljao sebi:
„Uh, što je lijepa, a moja, i želi me! Oženiću se njom i nikad
je nikom neću prepustit’.“
A onda, kad je snage ponestalo, a i vrijeme bilo već pood-
maklo prema povečerju, moradoše konačno njenoj kući kre-
nut’. Vozio je polako, ali opet stigoše prebrzo i nije uspio
reći ništa od onog što je mjesecima planir’o da kaže – da je
veći stan našao i da će je sebi odmah prevesti:
„Malo ćemo bježati ako zatreba, ali sve će na dobro da
ispa’ne.“
Allah mu svoju milost već ukazuje.
„Našao sam je i želi me. To mi je je sada najvažnije“, pre-
turao je u mislima ushićeno i nastavio planove da pravi dok
je ona pored njega plakala i svoje brige i svoje muke izlagala,
nemoćna da sama svojim srcem išta odluči.
Bože, koliko je suza prolila tamo na onom proplanku grleći
ga, Alan je dugo pamtio. Čim bi strast preko nje protutnjala,
oblačila bi se brzo, i jednako pričala o sebi i o svemu šta se
sve to desilo. Onda bi se opet opraštala plačući i opet, i opet
se nanovo na brzinu, grčevito skidala i nanovo podavala, i
nanovo ga uzimala i š njim zajedno umirala, i ponavljala
k’o u bunilu izgovorena obećanja, koje on nije ozbiljno
shvatao:
192
„Ovo je posljednji put, posljednji put, voljeni, posljednji

put, željo moja!“
Alan se dugo sjećao i često ponavljao, da ju je, čim na pro-
planak stigoše, odmah želio, ali ona je sasvim drugo mislila,
samo nije mislila da će do grijeha doći, ali želja bi jača i od
stida i od straha, a i od Allahove kazne.
Dugo se snebivala, ponavljajući da želi samo da ga vidi i
da popriča, jer i to što sama ovdje š njim sjedi, nije u redu, a,
Allahu sačuvaj, da nešto još gore urade. I tako ga posve zaoz-
biljno odbijala, ali na kraju ne izdrža, sažali se na njegovu
tugu, te u suzama dozvoli mu, da je svoji:
„Nek’ nam Allah oprosti, ali zakuni se da je ovo posljednji
put, da ćeš se za oprost Allahu moliti i da nikad, nikad nikom
nećeš reći da si sa tuđom ženom u haljine iš’o.“
Tek kasnije Alanu u svijest dospije smisao njenih riječi i
njenih strahova.
„Znaš, ovo je posljednji put, voljeni. Vallahi, posljednji
put!“ – šaputala je stalno, sanjivo, dok je u žaru strasti opet
rubinu sa sebe kidala. I dok je onako gola strašću drhtala, blje-
štala je neodoljivim izazovom, ali, iako skoro mahnito usklju-
čala, u tom punom zanosu, pokajnički bi se kidala i molila da
grijehe ne čine ili da ih Alan na sebe preuzme.
„Joj, Allahu dragi, ovo ne smijemo činiti. Nemoj, ljuba-
vi! Zamoli. Pa, ja sam udata i to se nikako ne smije! Haram,
bolan!“ – drhtala bi neodlučno i zaridala tužbalicu, a suze k’o
rijeka istinski bi lila i jopet se skidala.
Alan je razumio da se kaje, ali nije razumio onu priču oko
udaje i zašto to ponavlja. Srećan što je opet nađe, Alan je više
nego ona bio izgubljen, i samo ga neka zloslutna zebnja kra-
jičkom svijesti dotače, da ona nekom drugom pripada i strah
193
Jovan Trivić
ga bolno presječe, i zamalo da od žalosti ne zaurla. Ali, ona

to osjeti, te se sažali pa ga sebi čvrsto privuče:
„Dobro ljubavi, ali zadnji put, obećaj! Samo ovaj put!“
Alan se više i ne sjeća koliko puta i kako mu se prepusti da
je svoji, a onda sva ta žalost i zebnja nestaše i ljubav i strast
zagospodariše oboma.
Sjeća se da bi poslije urnebesnog plesa samo nakratko ona-
ko spojeni do daha i svijesti dolazili i onda bi se ona uz ispo-
vijedanje svega o sebi, brzo rubinu na sebe navukla i mara-
mu napravila, pa i njega požurivala da se spremi i da odmah
kući krenu. Ali, opet u priči suze bi ronila, bivala tješena, pa
se strast opet palila i ona se poslije opet i opet panično sama
skidala, pa i njegovu odjeću opet i opet pomahnitalo trgala i
opet mu se onako nezasito podavala, te je Alan već vjerov’o da
za njih nema nikad posljednji put, jer ih je Allah i Bog jedno
za drugo stvorio i sa bljeskom munje ih spojio. Jer, kako obja-
sniti drukčije da je i on uvijek iznova s njom ključao i uvijek
je sa jednakim žarom i snagom uzim’o. I sjeti se da nikad nije
vjerov’o u priče da se tako dugo ljubav može voditi.
U predasima, još onako zadihana, dok se drhtavo oblačila
i onako nestvarna, k’o sanjiva, k’o opijena, o sebi mu pričala.
Pričali su kako su se tražili i tražili sve ovo vrijeme. I eto, na
kraju, Allah ih opet spojio.
„Allah je svemoguć!“ – u isti mah rekoše, značajno se
pogledaše i opet se radosno čvrsto zagrliše.
One iste večeri, poslije one oluje, vjerenik joj je došao,
pričala je iskreno, ali Alan to uopšte nije shvatao, ne bar kao
stvarnost, da se to njima događa, već i dalje ju je samo ovlaš
slušao, zaljubljeno je gledao i svoju maštu maštao.
Tek sutradan, kad je poslije cijelog dana traženja niđe ne
uspije naći, Alan u svojoj svijesti skonta šta mu je juče kaza-
194
la i onda ga pakleni očaj obuhvati. Prisjeti se da je pričala, da

iste večeri, kad se i oluja desila, vjerenik joj je sa ratišta došao:
„Izbjegavala sam da ga sretnem i svejednako lutala ne bi’
li te neđe strefila. Ali tebe neima, pa neima! Onda mi mjeseč-
ni ciklus izosta i tada shvatih da se ovdje nismo samo grlili,
te me užasna panika u’vati.
Šta, ako si me posve imao? Smogla sam snage da se tet-
ki povjerim, da joj sve poistiha kažem kako je bilo, da obja-
snim sve natenane onako kako se zbilo. Ona je shvatila da sam
trudna ostala. O, jesam te voljela dok sam joj o tome pričala.
I sve mi stalno pred očima titralo k’o da se baš tada dešava. A
i poslije, i na javi i u snovima, stalno slike trepere, kako me
grliš, raspremaš i voliš.
A i kad muža u haljine pripustim, ti me, u stvari, miluješ i
moje tijelo uzimaš.
Znaš, kod nas se žena ne skida skroz. Uzimajići abdest, žena
se sama priprema, osim one prve bračne noći kada je cijela
gomila drugih žena svud oko nje. Mažu je mirisnim uljima,
molitve mole da sve bude kako valja i posljednja uputstva daju
kako mužu da se dopadne. Inače, žena obično sama abdest uzi-
ma i ženske sure moli, pa u postelju liježe čekajući muža da
je uzme. I uvijek isto.
Znaš dobro da se kod nas žena ne smije mužu nuditi, a
jopet, ne smije ga nikad ni odbit’. Znaš, bolan, da, ono, oba-
vezno abdest mora da se uzme i da se moli i prije, a i poslije,
Allaha mi.
Ali, ono, u snu, kad me svojom nesanicom probudi, ja se
pravim da spavam, a o tebi maštam, tebe diram i tebi se nudim,
tako da on muški proključa i ne more, jado, da se uzdrži već,
iako je haram tako činiti, on me i bez abdesta uzme, a ja jopet,
dok jecajući jurim u nebesa, jednako maštam da ti to u meni
195
Jovan Trivić
galopiraš i da ćemo gore u nebesima zajedno među zvijezda-

ma jopet treperit’“, i jopet tužno zaplaka: „Onda... onda, kad
sam tetki sve priznala, tetka me mnogo grdila, klela i svaka-
kvom nazivala, ali kad rekoh da nisam mjesečni ciklus dobi-
la, uhvati i nju panika.
„Kuku nama, kuku nama, mrtvih glava će biti!“ – i po vaz-
dan je dugo kukala.
Da poludiš! Tada je tetka presjekla i odlučno mi rekla:
„E, ludo moja! Sad ne moreš više čekati nit’ birati, ‘oćeš
ili nećeš za vjerenika se udati, već zaboravi tog jebivjetra što
te upropasti, a ni ime ti ne kaza i spremaj se odma’ za udaju,
kom si obećana, da nam obraz ne ukaljaš. Nema druge, namah
se moraš udati dok se bruka ne prim’jeti.“
O, moje muke tek tad dođoše. Ludim i lomim se ko nika-
da. Kad li ne umrijeh od tuge i žalosti, a i od straha, bome, jer
sam drukčije sve to maštala.
Da ti odnekle ovako uskočiš i odvedeš me neđe daleko i za
navijek voliš! O, dabogda crk’o, što se tad ne pojavi!
Svakodnevno sam te tražila. I ovdje i svuda gdje sam se
nadala da ćeš možda iskrsnut. Ovdje u šumu sam tri puta pješ-
ke posve sama dolazila i u mislima sve ono, onu ljepotu opet s
tobom prolazila. Onda prestah na tebe da mislim i drugi strah
me uhvati. Kako ću? Ne samo kako ću sad leći sa nekim dru-
gim muškarcem...nego i kako ću bez tebe. A ono s tobom bilo
je iznenadno, neplanirano, od Allaha dato. Svjesni bismo tek
kad se sve samo strefilo.
A sad ga treba sebi svjesno u haljine primiti, pustiti ga da
me dotiče, da mi u haljine uđe i da me oskrnavi. Tek onda mi
na um padne, da sam ipak ono s tobom “zaprave“ imala i da
nisam više nevina.
196
Znaš, nisam bila baš posve svjesna da smo mi i ono tada

radili. Izmorena onim udarima vjetra, leda i onom kišom što
me šibala, pa poslije zima me stegla i groznica tresla i smož-
dila. Sjećala sam se samo našeg toplog razgovora, tvog bes-
poštednog pokušaja da me ugriješ i u život povratiš.
Sjećala sam se, svakako, i tvojih nježnih dodira prije one
munje. Ali tek sa munjom ljepota me skroz preplavi, ali to tada
nisam k’o “ono“ shvatala. Znam da sam bila uzavrela i tamo
neđe izgubljena, ali tad nisam pojma imala šta je to. Uzavrela
krv i pohota me i plašila i nosila, ali, Allahu sačuvaj da sam
ono htjela ili pomislila da će doći.
A poslije, kad ona munja tresnu, desi se nešto bajkovito
čudno, ali nikad mi neće biti jasno kako nas munja u trenutku
spoji. Poslije je sve bila jedna prekrasna začarana igra bajki,
jedno sanjanje i u snu stapanje. Samo sam lebdjela, i neka me
sila nosila lepršavo gore gdje sam među zvijezdama igrala,
nesvjesna da su nam se tijela i grijehom bavila.
Tek tad kad me tetka za kosu čupajući svakakvom nazivala,
bih svjesna da vjerovatno više nisam nevina. A tek onda očaj i
panika me obuzeše. Ne samo kako ću sa nekim tuđim tek tako
leći, već kako će tek sutradan biti. Sramota, krv, mrtve glave...
i svašta mi na um padalo.
Tetka se na moj očaj tad sažali, pa me dugo plačnu učila:
„Ne brini, ljepoto moja, za to. Samo slušaj dobro ti tetki-
cu svoju i sve će biti potaman. E, toliko sam ih žednih preko
vode prevela i mloge cure srećno udomila. Misliš da su sve
bile nevine?“
Onda je ubijedila njegovu familiju da se ne čeka ramazan-
ski post i Bajram, k’o što zakon nalaže, već da se požuri sa
vjenčanjem, zbog papira. Rekla je:
197
Jovan Trivić
„Mogu propisi da se izmijene, ili tako nješto, pa da ga ne

vrate“, i to upali.
A i ta dalja rodbina, gdje se moj muž bio smjestio, bile neke
velike škrtice. Njegovi su, jade, tamo neđe na selu ostali, pa
ovima već i prvi dan na teretu bio previše, i željeli su samo što
prije da ga se otresu, da im što prije sa grbače siđe. Odmah se
složiše da se ništa ne čeka i da svadba ne bude velika, da se
oma’ sa pripremama započne i da se pozovu oni koji stići mogu.
A i momak jedva čekao, bio željan i spreman da se sve što
prije dogodi. Aman za namah je bio, iste noći, ako se more.
U krvi želja mu se sabrala pa bi odmah istu noć da u haljinke
mi uskoči“, šeretski se nasmija, k’o da to nekoj jaranici priča.
„Vjenčali smo se tri sedmice poslije one oluje. Tetka me
svemu naučila i sve bi kako treba. A i sama sam od žalosti, od
stida nekog i straha bila premrla i sva se stisnula, tako da jad-
nik, i da je nešto više o ljubavi znao, nikad ne bi u nešto dru-
go vjerov’o, a i farba je pomogla.
Nije ništa primijetio. Srećan je i ti nemaš pojma koliko me
mlogo voli. A tek kad smo onako bez grča sa rahatlukom pono-
vili! Ma, ludi za mnom k’o niko. Kaže mi, čim je moju sliku
vidio, znao je da će to ‘vako biti i naskroz je za mnom poludio.
A priča mi da je na frontu svaku veče, kriomice, moju sli-
ku gled’o i tamo nekako se praznio, k’o da je u meni bijo“,
zasmija se: „Eto, s mojom slikom u postelju iš’o i s menom
ljubav vodio“, opet neki smijeh joj izmače.
„Kaže da mu iz misli nikad nisam vjetrila. Vallahi, kune
se. Da je svašta ovo što sad radimo stalno sanjario i jednako
me i tamo im’o. Kaže, da je samo zbog mene glavu sačuv’o,
da ne pogine.
I on je, k’o i ti, sirot, sav ožiljcima išaran. Samo on malo i
šepa na desnu nogu, od gelera, ali ne smeta. Dobar je čo’ek i
198
sluša me. Samo što mnogo puši i po noći se trza i budi. Nes-
pavanje mi baš za sad puno i ne smeta“, pa se nasmija opet
šeretski k’o da sa tetkom priča.
„Jer, kad me tako probudi, mora jopet, sirot, da se muči,
da me jopet uspava. Ali pušenje ne mogu da trpim. Obećava
da će prestati.
Nisam mu još rekla da sam blagoslovena. E, vala, tada će
morat’ prestat pušit’ ili ga nema. Dobro je što ovdje nemam
ni svekra ni svekrve, te smo sasvim sami. I baš nam je fino.
Moremo svakad, đe ‘oćemo i kako ‘oćemo“, onda se malo
zastidi, pa okrenu o svadbi da priča:
„Nije bila velika, ali jopet, mlogo ih se skupilo. I ni znala
nisam da i ja i on imamo ovdje ‘vol’ko rodbine. A onda pozna-
nici, sve tamo naši. Sve mjere i sve kritikuju. Trebalo je ‘vako,
trebalo je ‘nako. I bogami, velika gungula bi, i puna tri dana
se te orgije otegle, a ja da svisnem od straha kako će ono da
ispa’ne, znaš ono, ono prve noći.
Dobili smo dosta, ali jopet smo mlogo tetki dužni ostali i
nekima tamo još i trebaće vremena da se sav taj dug povrati.“
Alan je sve to slušao, ali k’o da je priče iz „1001 noći“ pri-
čala, godilo mu i ništa mu u svijest nije stizalo. Već je k’o noj
glavu u pijesak zabio želeći stvarnost da zaturi, nadajući se
da, ako ne čuje, i stvarnost će da ga promaši.
Jednako je svoje mašte maštao i za svojim srcem hodio,
kako će ona samo njegova za vavijek biti.
On će više radit’, prestaće pušit’ i ušteđevinu će u kuću
satresti i k’o princezu će je oblačit’ i vodit’ je svukud da svijeta
vidi. A grobovi majke i oca mogu malo sačekat sa prenošenjem.
Njene priče odlagao je tamo neđe u prikrajke svoje tame
gdje su čekale vrijeme da proklijaju opako.
199
Jovan Trivić
Poslije mu bilo žao što nije tada sa njom više prič’o, što i
on nije bar nešto rek’o o onom što je cijelo vrijeme smišlj’o
da kaže - kako je voli i kako će odmah njom da se oženi. A
i ono o svom nesrećnom batrganju kroz ona blatnjava polja
ostrugom obrasla. Možda bi se sažalila.
Ma, trebalo ju je samo u kola strpat’ i direkt za Bosnu, a
ne čekati da se ona odjednom prisjeti gdje je, s kim je i da se
drugom prepusti.
Ona, gledajući mu žalosno lice, osjeti da ovo sve nije tre-
balo ovako da se desi, a ni sve ovo tako da se kaže. Zastidi se,
pa pokajnički zaplaka:
„Vozi me tetki!“ – molećivo zatraži, te on k’o opčinjen
posluša.
Kad stigoše do tetkinog mjesta, opet stade tamo malo poda-
lje, gdje su i prvi put stali i gdje je toliko puta poslije dolazio
i uzalud na nju čekao. Ispriča joj o dolascima i čekanju i opet
se rasplakaše i grleći se tješiše i opet ih strast zavede te ga ona
skidati poče, ali se sad na vrijeme prenu:
„O, mene lude! Moram ići. Ubiće me tetka“, onda se malo
ućuta sabirajući snagu za rastanak.
„Ne smijem te više nikad vidjeti“, reče mu promuklo, a kad
se malo pribra, odlučno dodade:
„S’vati!“ – podvuče mu plačno, ali posve odlučna u glasu:
„Allaha ti, ne traži me jopet! Obeć’o si. Da nas sve ne pobi-
ju. Nije mi žao mene, već ovog maksuma u meni. Utuvi jednoč
to u glavu, tuđa sam, a i ovog nosim!“ – i dodirnu se blaženo
po svome trbuhu, što je već porast’o pa je tako odaje.
„Razumi, Allah me je obdario... Blagoslovena sam! Imaću
bebu!“ – izusti sve to u jednom dahu, nako prozuklo, ali nekim
posebno svečanim glasom, reklo bi se pobožno, uz jedan brzi
poljubac za zbogom.
200
Tako opraštajući se opet nježno dotače stomak, koji je već

pokvario njene obline, i onda lagano pođe.
Alan tek sad s’vati, da je trudna i da je dijete sigurno nje-
govo, pa se nekom tugom, ali i radošću presječe.
„Je li moje?“ – dreknu za njom nekako mahnito, otvaraju-
ći pendžer.
Ona naglo zastade, okrenu se polako, onako neodlučno i
priđe mu opet brižno, pogleda ga suzno, pa ga još jednom kroz
otvoreni prozor žestoko poljubi, i sa nekim čudnim zanosom,
nebu gore se obrati i zvonkim glasom izusti:
„Dijete je moje! Allah mi ga sa olujom posl’o da me
usreći!“ – pa otrča plačući, i tamo neđe između zgrada se
izgubi.
Više je nikad nije vidio premda ju je jopet danima svuđe
tražio. I ovdje, i po svim gradovima gdje bi stigao.
A kako je naći kad jedno drugom ni imena nisu stigli kazati.
I opet je u bolnicu zagin’o, ali i tamo, a i poslije, danima
je grčevito prebirao:
„Da li je dijete moje? Je li sin? Ili se Svevišnji jopet sa
mnom poigrava da me za sve kazni i još više namuči?“
Tek poslije mu se sve odmotavalo i bi svjestan svega šta mu
je cijelo vrijeme kroz plač ili smijeh pričala, a on odbijao da
čuje, već je to tamo neđe zaturao, pa sad se otuda budi i izvire
i drobi mu i ovo malo preostale pameti. Bezbroj puta je njene
riječi pri odlasku ponavljao:
„Moje je!.. Udala sam se tri nedjelje poslije grmljavine...
Morala sam... Zakon tako nalaže... Tetka je sve uredila... Nije
ništa primijetio...“
„Dijete je moje! Moje je! Allah mi ga posl’o sa olujom da
me usreći! Ipak je dijete moje! Moje je!“ – šaputao je Alan
nekako šuplje radosno, bezbroj puta ponavljajući i umirao od
želje da je samo još jednom vidi, sa sinom rođenim.
201
CIP

Izgubljene Duse Jovan Trivic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Izgubljene Duse Jovan Trivic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jovan Trivić

Ispovijest izgubljenih duša

Grafička priprema i štampa:

Banja Luka, 2019.

Dan je bio topao i sparan, omorina, neobična za ovo pod-

Alan je na poslu sazn’o da je Nišlija izgubio sina jedinca,

Nije pit’o, ali je Alan toga bio svjestan, da je djelimično

Alan je Bosanac, iz mješovitog braka, za koji prije niko

U ono dobro vrijeme svi su u odgoju djece pomagali, ne

A tek kakve je samo njima djeci priče znala pričati, priče

opališe, plotuni golubove poplašiše te se i nebom klepet kri-

sa mlogo još takvih vjernika, uglavnom žena, jer su muškarci

Nena, majčina mati, koju su svi, pa i oni, zvali Salihovi-

ni š čim. Svak je tako prič’o. Da li zbog one bunarske vode iz

Treća važna i draga žena bila je Kleopatrina majka, Sloven-

Doš’o je da se školuje kod svog brata, Kleopatrinog oca

prije ostaj’o i u Alanovom krevetu spav’o, premda je najviše

(Pobožnost nas zbunjuje, ohrabruje i plaši)

Dok su i Alanovi i Kleopatrini roditelji bili komunisti, atei-

„Kako bliže, zašto bliže? Je l’ Bog neđe daleko ili neđe

fi, tad se sjetimo i na sav glas Boga prizivamo i molimo se:

„I za tebe, sine, i za njia ostale i za sve druge što ne mogu

(Svevišnji je Stvoritelj, a Stvoritelj je jedan i svuđe je)

Jednom, malo kasnije, osam godina je im’o, kad je njega i

tog namastira vuklo i tuklo, ali vavijek Bogu molilo, čak i na

da to isto urade, da ruku cjelivaju. Alan drhtavo pri’vati kalu-

Gledao je ushićen sve te silne slike onih mlogih ljudi sa

Strah i herojstvo jedno drugo hrane i proždiru

U ratu, dok su se Čečeni i još poneki š njima molili,

(Đavo te sam u oganj pakla namami, a da ne saznaš zašto)

Nije imao ni 16 godina kad se dobrovoljno prijavio u rat

še kao i oni navraćati u lokalnu džamiju. Đe bi drugo, kad se

(Pometnja i smutnja neke uzdiže)

I prije bi on znao sa jaranima iz radoznalosti zalutati u dža-

sindikatu, a najviše tu u komitetu. Cinkario bi i tuđe i svoje,

nije znao izvući te cijeli život provede u onoj tamo udžerici

(Smutnja vatru raspiruje da se dimi, te gušeći se

Ne smije nikog da priupita, već jednako u sebi prevrće, davi,

A ne priča samo pogani Uzeir. Svi pričaju da su tamo naša

Bijes i razočarenje stiskali su ga neopisivo teško da je od

Jarani, ideali i bauljanje u pomrčini

I tako, poslije kratkog nagovaranja i prevaspitavanja i

odbranu vjere i otadžbine. A onda se i uz molitvu svi u glas

(Grmljavina opominje, a sudbina ćera svoje)

Odjednom se smračilo i udaljeno dundranje prebrzo se pri-

ljivane sa njegove strane bile su skoro nečujne. Čekali su u

Alan je probao da se sabere pogledajući gore u nebo što se

haljina na ovom bjesomučnom vjetru pa neprilično vijori oko

Alan se trgnu, te poče grčevito da traži neko mjesto đe bi

(U strahu se Bog iskreno priziva)

Evo ih, sjećanja naviru, razdiru, dave i muče. Nebo se još

i opet sama brzo zalupiše. Tek poslije bi svjestan da je nešto

Sjeti se da mu je jednom dajdžin hodža kaz’o da sve Allah

To mu je isto i Bakin fra Jure rekao, samo je odredio da se

Opet sjećanja dave i vape za nadom

Strankinja se tresući i krkljajući još malo gušila, pa prestade

drhtavim prstima mokru rubinu, oslušnu da li joj srce kuca, a

Mokra tanka rubina od svile postala je od vode prozirna i

Sa bolom, opet se sjeti Kleopatre.

Kod Nene su ama baš svi spavali na podu, na dušecima što

ipak previše voljeli, ’nako, k’o mlađu sestricu. Ma, činilo mi

Kleopatra je bila plačljiva sve do svoje sedme godine, a

(Drugi su krivi, gledajte šta nam rade,