SVEČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKLTET

POSTELJNA STJENICA
(Cimex lectularius L.)

Seminarski rad

Jan Čanji
Iris Butković

Zagreb, svibanj, 2019.

Sadržaj

1. Uvod i morfologija ............................................................................................................. 1

2. Biologija i ekologija ........................................................................................................... 2
3. Rasprostranjenost................................................................................................................ 4
4. Utjecaj na zdravlje ljudi ...................................................................................................... 5
4.1. Gdje posteljna stjenica obitava? .................................................................................. 5
4.2. Kako prepoznati prisutnost stjenica i moguću infekciju? ........................................... 6
4.3. Simptomi ..................................................................................................................... 7
4.4. Mogućnost prijenosa bolesti........................................................................................ 8
5. Suzbijanje posteljne stjenice (Cimex lectularius L.) ........................................................ 10
5.1. Kemijske mjere suzbijanja ........................................................................................ 11
6. Literatura .......................................................................................................................... 14
 1. Uvod i morfologija

Posteljna stjenica je parazitski organizam koji je poznat dugi niz godina, a hrani se
prvenstvno ljudskom krvlju. Pripada redu Hemiptera (polukrilci), nadporodici Cimicoidea,
porodici Cimicidae i rod Cimex (www.animaldiversity.org). Osim posteljne stjenice Cimex
lecturalius L. značajna je i vrsta Cimex adjunctus (Jacobs, 2015.). Postoje zapisi o posteljnim
stjenicama još iz drevne Grčke (Usinger, 1966.), ali je njihova brojnost i rasprostranjenost
značajno pala nakon Drugog Svjetskog rata zbog upotrebe sintetičkih insekticida. No, od
2000. godine njihova brojnost raste te su zabiljenžene infestacije posteljnih stjenica u
različitim dijelovima svijeta kao što su Sjedinjene Američke Države, mnoge Eropske države,
Australija i dijelovi Afrike (Cooper and Harlan, 2004., Doggett i sur., 2004., Hwang i sur.,
2005., Johnson, 2005.).

Odrasli oblici Cimex lecturalius L. (slika 1) su crveno-smeđe boje, ovalnog oblika dužine
5 do 7 mm. Za red Hemiptera je općenito karakteristično dorzoventralno spljošteno tijelo
(Maceljski, 2002.). Usni ustroj pretvoren je u rilo kojim stjenice bodu i sišu a u periodu
mirovanja rilo je smješteno ispod trbušne strane. Krila su im zakržljala te nemaju mogućnost
leta. Karakterizira ih slatkast miris bogat aldehidima koje proizvode žlijezde smjštene u
metatoraksu (Weatherston i Percy, 1978.).

Slika 1. Odrasli oblik posteljne stjenice (Cimex lecturalius L.)

(Izvor: https://www.rentokil.ie/blog/where-do-bed-bugs-come-from/)

1
 2. Biologija i ekologija

Posteljna stjenica (Cimex lecturalius L.) ima 3 generacija godišnje. Kopulacija koja se u
literaturi navodi kao „traumatic insemination“ predstavlja reprodukciju koja se ne javlja
uzajamnom željom, već mužijak prisilno ulazi u tjelesnu špljinu ženke u koju unosi sjemenu
tekućinu koja nakon nekoliko sati dolazi do jajnika ženke i nastupa oplodnja (Usinger 1966.,
Stutt and Siva-Jothy 2001.). Ženka dnevno odloži od 1 do 7 jaja, ukupno oko 400 do 500 jaja
tijekom života (www.domyown.com), a o broju odloženih jaja ovisi prvenstveno mogućnost
ishrane ženke. Ženke žive oko godinu dana te ako imaju mogućnost ishrane svakih tjedan
dana dati će značajno više jaja nego ako imaju mogućnost ishrane samo jednom mjesečno
(Miller, 2010.) Nakon 5 do 10 dana ravijaju se ličinke koje prolaze kroz pet razvojnih stadija
(Delaunay i sur., 2011.). Ličinke su izrazito slične odraslim oblicima od kojih se razlikuju po
veličini i po tome što nisu spolno zrele. Kao i odrasli oblici hrane se na živim organizmima te
da bi prijelaz iz jednog stadija u drugi bio moguć potreban im je domaćin odnosno ishrana
krvlju. Cijeli životni cikls vrste Cimex lecturalius L. Prikazan je na slici 2. Kao i drugi kukci,
stjenice su prekrivene kutikulom koju prilikom presvlačenja odbacuju, a naziva se egzuvij.
Nakon presvlačenja dolazi do ukrućivanja egzokutikule procesom sklerotizacije. Nakon petog
razvojnog stadija ličinke razvija se odrasli oblik koji nastavlja sa ishranom u svrhu kopulacije
i ciklus se nastavlja (Miller, 2010.). Pri temperaturi od 28 do 32°C i relativnoj vlazi od 75 do
80% životni ciklus jedne generacije (od jaja do jaja) traje 5 tjedana (Harlan, 2006.).

Slika 2. Životni ciklus posteljne stjenice (Cimex lecturalius L.)

(Izvor: cisr.ucr.edu/bed_bugs)

2
 Prijelaz iz jednog razvojnog stadija u drugi ovisi prvenstveno o temperaturi, a stjenici
pogoduju onakvi uvijeti koji su pogodni i za čovjeka. U optimalnim uvijetima iz 97%
odloženih jaja razvit će se ličinke. U prethodnom tekstu je navedeno da se ličinke iz jaja
razvijaju u roku 5 do 10 dana. Ukoliko su temperature niže od optimalnih ličinke če se raviti
za više od 10 dana, a postotak jaja iz kojih će se razviti ličinke biti će tek oko 50%. Pri
temperaturi većoj od 21°C ličinke jednog razvojnog stadija prelaze u drugi u roku od 5 dana,
naravno ukoliko na raspolaganju imaju toplokrvnog organizma kojim se hrane. Pri nižim
temperaturama od 10 do 15°C presvlačenje ličinke nastupit će 2 do 3 dana kasnije (Miller,
2010.). Bez obzira na to vladaju li optimalni uvijeti za njihov razvoj, nikad neće preživjeti sve
ličinke i razviti se u odraslog oblika. No, bez obzira na to istraživanja su pokazala kako će se
iz 80% odloženih jaja na kraju razviti odrasli oblik (Miller, 2010.).

Što se tiče duljine života odraslih oblika, on u uvijetima nedostatka hrane značajno varira.
Naime, entomolog Bacot u svojem članku iz 1914. u kojem je proučavao izgladnjele stjenice
u raličitim životnim fazama, navodi kako su stjenice uspjele preživjeti bez hrane čak 18
mjeseci. Zatim je 1941. godine C.G. Johnson izvršio eksperiment u kojem je 51 ličinki
osigurao izvor hrane dok se nije razvio odrasli oblik. Zatim je odraslim oblicima hrana bila u
potpunosti uskračena te su oni u prosjeku živjeli samo 4 i pol mjeseca. Provedana su mnoga
istraživanja u kojima se ispitivala mogućnost njihovog preživljavanja u nedostatku hrane te se
navodi kako mogućnost preživljavanja ovisi o temperaturi. Naime, u optimalnim uvjetima
kada su odrasli oblici aktivni oni mogu živjeti od 2 do 3 mjeseca. No, slučaju niskih
temperatura (npr. pri temperaturi manjoj od 15°C kada stjenice miruju) mogu preživjeti bez
hrane čak godinu dana budući da se radi o hlanokrvnim organizmima koji pomoću svojih
proteina smanjuju ledište.

3
 3. Rasprostranjenost

Posteljna stjenica rasprostranjena je na svim onim podrčjima koje su nastanili ljudi i na

kojima su osnovali gradove i svoje domove. Žive i razvijaju se u uvijetima temperature i
vlage koji pogoduju čovjeku, a čovjek im ujedno predstavllja izvor hrane i sklonište (Usinger,
1966.). Većina se ljudi, srećom, nikada nije susrela sa stjenicama jer se prije zabrane uporabe
DDT-a, koji ih je učinkovito uništavao, činilo da su izumrle (1940. i 1950.). Nažalost, u
zadnjih 15- tak i više godina u svijetu je zabilježen porast infestacija ovog nametnika, kojeg
je vrlo teško suzbiti, prvenstveno iz razloga što su razvili rezistentnost na mnoga kemijska
sredstva koji se upotrebljavaju za dezinsekciju. Velike infestacije u posljednjih nekoliko
godina zabilježene su u Sjedinjenim Američkim Državama (Cooper and Harlan 2004., Potter
2004., Gooch 2005.) te u mnogim Eropskim državama kao što s Velika Britanija, Astralija i
Njemačkoj (Harlan, 2006.). Na slici 3 crvenim je oznakama prikazana distribcija vrste Cimex
lecturalius, a zelenim vrste C. hemipterus.

Slika 3. Prijavljene infestacije vrste Cimex lecturalius i vrste C. Hemipterus

(Zorrilla-Vaca i sur., 2015. Bedbugs, Cimex spp. Their current world resurgence and
healthcare impact.)

Povećanju njihove brojnosti prvenstveno je doprinjela zabrana DDT-a te česta putovanja

ljudi koji odsjedaju u različitim motelima i hotelima, zatim povećani internacionalni promet
robe, selidba ljudi i korištenje namještaja i drugih predmeta iz „second hand“ dućana.

4
 4. Utjecaj na zdravlje ljudi

Za Cimex lecturalius L. karakteristično je to što se tijekom njezine ishrane ne pojavljuje

nikakva bol što im omogućava nesmetano sisanje krvi kod toplokrvnih domaćina. Naime,
stjenice nakon što su našle odgovarajućeg domaćina (kojeg pronalaze putem topline i
ugljikovog dioksida) oštećuju površinsko tkivo i sišu nakupljenu krv. Prilikom ishrane
injektiraju antikoagulante koji spriječavaju zgrušavanje krvi i na taj način si osiguravaju
dovoljno vremena za njihovu ishranu. Osim antikoagulansa, unutar domaćina unose i tvari
koje djeluju kao anestetik zbog čega je njihova ishrana bezbolna.

Prilikom ishrane stjenice mijenjaju svoju boju, oblik i veličinu (slika 4), a ishrana krvlju
traje od 10 do 30 minuta kod odraslih te svega oko 3 minute kod ličinki (McMenaman i
Gausche-Hill, 2016.). Stjenice tako mogu povećati svoju dužinu i za 30 do 50%, a težina se
može povećati za čak 150 do 200% (Goddard i deShazo, 2009.). Ishrana se odvija tijekom
noći te je najveća aktivnost zabilježena oko 4 sata ujutro, ali potrebno je voditi računa da je
njihova ishrana moguća i tijekom dana.

Slika 4. Promjena boje, veličine i oblika stijenice prilikom njihove ishrane na domaćinu

(izvor: US Centers for Disease Control and Prevention (CDC))

4.1. Gdje posteljna stjenica obitava?

Posteljna stjenica se može nalaziti na bilo kojem zaštičenom mjestu u domu ljudi.
Najčešće su to kreveti ili slični namještaj na kojem ljudi spavaju. Ukoliko su osigurani
optimalni uvijeti za njihv život, infestacija stjenica raste te se oni šire na različita druga
mjesta što može značajno otežati njihovo suzbijanje. Najčešće se skrivaju u šavovima
madraca, naborima ili pukotinama, isto tako na okvirima kreveta, posebice ako su kreveti
izrađeni od drvenog materijala. Važno je pregledati i uzglavlje kreveta budući da se tamo
može koncentrirati veliki broj stjenica što je posebno karakteristično za hotele. Važno je
voditi računa i o predmetima koji se čuvaju ispod kreveta. Osim kreveta karakteristično
mjesto na kojem stjenice žive su i sofe, ležaljke i tapesirane stolice te ormari sa odjećom i
noćni ormari (Potter, 2012.).

5
 Osim svega navedenog stjenice mogu biti prisutne i ispod i na rubu tepiha, iza slika i
ogledala na zidu, u utičnicama i različitim prekidačima na zidovima stana, iza tapeta, na
odjeći unutar ormara te unutar satova, televizora, telefona pa i protupožarnog alarma (Potter,
2012.).

4.2. Kako prepoznati prisutnost stjenica i moguću infekciju?

Prisutnost stjenica moguće je primjetiti po različitim tragovima koje ostavljaju na

mjestima na kojima su se nalazile. Moguće je prepoznati same stjenice pregledom prethodno
navedenih mjesta na kojima stjenice najčešće obitavaju (Vidi: 4.1. Gdje posteljna stjenica
obitava). Na takvim mjestima karakteristična je prisutnost malih crnih točkica odnosno
fecesa veličine 0,5 do 1 mm koji se osim u skloništima mogu naći i na ljudskoj koži oko
uboda te krvavi tragovi koji ostaju na posteljini i jastučnici (slika 5). Stjenice karakterizira i
sladunjav miris koji nalikuje na miris plijesni, a mnogi ga uspoređuju sa mirisom svježih
malina. Taj miris posebice dolazi do izražaja ukoliko se radi o jakoj infestaciji stjenica, a
proizlazi iz sekreta kojeg stjenice ispuštaju iz svojih žlijezda kao znak za razmnožavanje ili
kao obrana od neprijatelja (www.fuckala.hr).

Slika 5. Izmet i krvavi tragovi posteljne stjenice

(Izvor: M. Potter, 2004. University of Kentucky)

Osim navedenog, moguće je pronaći i dijelove egzuvija koje ličinke odbacuju

prilikom presvlačenja. Egzuvij koji ostaje vrlo je lagan, gotovo proziran i izgledom nalikuje
na pravu stjenicu (slika 6). Stručnjaci najčešće preporučuju postaviti alarm oko 4 sata ujutro
te lampom pregledati ona najkritičnija mjesta (McMenaman i Gausche-Hill, 2016.).

6
 Slika 6. Dijelovi kutikule koju odbacuju prilikom presvlačenja
(Izvor: Courtesy of National Pest Managment Assoclation (PestWorld.org))

4.3. Simptomi

Stjenice su nametnici od zdravstvenog značaja zbog njihovih neugodnih uboda, a mogu

predstavljati i ozbiljni zdravstveni problem radi psihološkog stresa kojeg uzrokuju. Posteljne
stjenice uzrokuju fizičku i psihičku nelagodu. Iako se njihova ishrana uopće ne osjeća, slina
koju izlučuju unutar organizma sadrži aktivne proteine koji mogu uzrokovati progesivne,
alergijske i vidljive simptomatske reakcije na koži (Harlan, 2006.).

Slike 7. simptomatske reakcije na koži zrokovane bodom stjenica

(izvor: https://www.childrenscolorado.org/conditions-and-advice/conditions-and-
symptoms/symptoms/bed-bug-bite/ (prva slika) | https://bedbugtreatmentsite.com/bed-bug-
bites/ (druga slika)

7
 Tipični simptomi za stjenice je upaljena crvenkasta oteklina veličine 2 do 5 mm koja
se javlja na svakom mjestu ugriza uz istovremenu pojavu svrbeža i peckanja što traje
nekoliko dana. Neposredna reakcija kože na ubod stjenice pojavljuje se u roku od 1 do 24
sata i traje 1 do 2 dana. Reakcija se može pojaviti i kasnije odnosno tek nakon tri ili više dana
nakon boda stjenice i simptomi mogu trajati 2 do 5 dana (Feingold i sur. 1968.). Naime,
stjenice prilikom unošenja svojih aktivnih spojeva kao što su hijaluronidaza, proteza i kinini
dovodi do pojave različitih simproma koji se razlikuju od čovjeka do čovjeka, a najčešće su
to eritem, mjehurići ili hemoragijski čvorći. Ponovljeni ugriz stjenice na istom domaćinu
dovodi do izraženijih manifestacija kože i sistematskih reakcija preosjetljivosti koja može
dovesti i do anafilatičkog šoka. Moguća je i pojava sekundarne bakterijske infekcije što
dovodi do ektima, celulitisa ili limfangitisa (www.emedicine.medscape.com). Istraživanja s
pokazala kako se kod oko 30% ljudi simptomi uboda uopće ne pojavljuju čak i u uvijetima
stalne izloženosti stjenicama što je posebno karakteristično za starije osobe (Potter, 2012.).

Simptomi griza stjenica često se očituju u vidu 3 crvene točkice raspoređene u jednom
nizu koje predstavljaju „doručak, ručak i večeru“ stjenice i to na otkrivenim dijelovima kože
kao što su lice, ruke, noge, leđa i vrat (Shmidt i Levitt, 2012.). Kao rezultat ishrane moguća je
pojava urtikarije koja prestavlja kožnu alergiju te ju karakterizira autoekcematizacija i
pruritus, a najčešće se pojavljuje kod djece koje boluju od atopijskog dermatitisa (Goddard i
deShazo, 2009.).

Često spoznaja da je posteljna stjenica prisutna u domu i grizi stjenica uzrokuju veliku
nervozu, depresiju, letargiju,bljedilo, proljev pa ak i anemiju zbog nedostatka željeza (Shmidt
i Levitt, 2012.).

4.4. Mogućnost prijenosa bolesti

Budući da su sjenice domaćini različitih patogenih organizma, dugo se smatralo kako

imaju mogućnost prijenosa bolesti te su u svrhu dokazivanja te hipoteze provedena mnoga
istraživanja, no nije dokazana njihova vektorska sposobnost. Takva istraživanja se još uvijek
provode prvenstveno iz razloga što je u laboratorijskim uvijetima dokazana njihova
mogućnost prijenosa bolesti. Zanimljivo je također i to da su neka istraživanja pokazala kako
komponente u slini stjenica mogu inhibirati rast određenih bakterija kao što je
Staphylococcus albus (Surender i sur., 1988.) i spriječiti klijanje gljivičnih spora vrste
Curvularia lunata i Fusarium oxysporum (Stutt i Silva-Jothy, 2001.)
U literaturi se navodi kako posteljne stjenice mogu sadržavati 45 patogenih organima,
iako novija istraživanja pokazuju da je taj broj i veći, točnije 65 patogenih orhanima od kojih
dominiraju bakterije te virusi (Salazar i sur., 2015.). Hepatitis B i hepatitis E otkriveni su u
stjenicama u 1970. godine, no pokazalo se kako zbog nedostatka potrebnih proteina njihova
replikacija u stjenicama nije moguća (Silverman, 2001.). Naime, kako bi došlo do njihove
replikacije potreban je antigen T4 na površini stanice vektora koji nedostaje kod posteljnih
stjenica. No, laboratorijska istraživanja su pokazala kako stjenica može prenijeti virus
hepatitisa B na laboratorijske kuniće i zamorce.

8
 Provedena su i istraživanja koja su dokazala prisutstvo bičaša Trypanosoma cruzi koji
uzrokuje bolest pod nazivom Chagasova bolest ili američka tripanosomijaza, a uzrokuje
periorbitalni edemem zatim vručicu, malaksalost, limfadenopatiju i hepatosplenomegaliju. U
radu se ispitivala mogućnost prijenosa T. Cruzi sa infciranih miševa na posteljnu stjenicu te je
dokazano kako stjenice usvajaju navedenog patogena prilikom ishrane sa eksperimentalno
inficiranim miševima. Zaključeno je kako stjenice mogu prenositi T.cruzi u laboratorijskim
uvjetima, ali da nisu epidemiološki važni vektori te kako postoje različiti drugi čimbenici koji
nisu zadovoljeni, a potrebni su za prijenos patogena u vanjskim uvijetima (Sarazar i sur.,
2015.).

Osim navedenog, dokazano je kako stjenice mogu sadržavati bakterije MRSA1 i VRE2
(Lowe i Romney, 2011.). Naime, 3 pacijenta u bolnici u Vancouveru 2011. godine bila su
napadnuta od strane stjenica te je prikupljeno 5 jedinki na kojima su identificirane bakterijske
kolonije konvecionalnim mikrobiološkim metodama. Kod 2 pacijenta, VRE je bio izoliran iz
svake prikupljene stjenice, a kod jednog pacijenta je MRSA izolirana iz tri stjenice. No, nije
dokazan prijenos navedenih bakterija putem ishrane stjenica na domaćinima, ali je svakako
sigurno kako napad stjenice može povećati širenje bakterijskih infekcija u siromašnim
urbanim sredinama. Važno je istaknuti kako navedeno istraživanje nije koristilo dovoljno
velik broj stjenica te je ostalo nepoznato jesu li i ostale stjenice sadržavale navedene
patogene. Također, nije poznato jesu li navedeni patogeni, čija je prisutnost dokazana, bili
prisutni na vanjskoj površini stjenica ili u njihovoj slini koju unose u domaćina tijekom
ishrane te naravno nije dokazano da je baterijska zaraza kod ljudi nastala kao reultat te
ishrane. Može se zaključiti kako je pojava MRSA rezultat sekundarne bakterijske infekcije
odnoso osobe koji su nositelji MRSA grebanjem na mjestima ugriza nametnika osiguravaju
ulazak patogenog organizma koji se umnožava untuar domaćina i dolazi do razvoja
simptoma.

Bez obzira što još uvijek postoje pretpstavke kako stjenice mogu biti vektori različitih
bolesti, niti jedno istraživanje nije iznijelo dovoljno čvrste i znanstveno dokazane činjenice
koje bi potvrdile vektorsku sposobnost stjenice. Patogeni organizmi koji s prisutni u
stjenicama nemaju mogućnost replikacije u istima te se pretpostavlja kako nisu prisutne u
dovoljno velikom broju koji je potreban da bi do infekcije došlo, ali može se zaključiti kako
stjenice indirektno mogu povećati mogućnost pojave infekcije određenih bolesti zbog rana
koje nastaju prilikom njihove ishrane.

1
MRSA (Methicillin-resistant Staphylococcus aureus), odnosno zlatni stafilokok otporan na meticilin, zajednički
je naziv za vrste zlatnog stafilokoka otporne na širok spektar antibiotika, te ih je zato teško liječiti.
2
Vankomicin-rezistentni enterokok (Enterococcus faecalis ili Enetrococcus faecium), uzročnik infekcija
mokraćnog sustava, abdominalnih i infekcija zdjelice, infekcije rana (osobito dekubitusa i dijabetičkog stopala) i
endokarditisa.

9
 5. Suzbijanje posteljne stjenice (Cimex lectularius L.)

Prije nego što prijeđemo na kurativne mjere suzbijanja, preventivne mjere poput pravilne
kućne izolacije, te sprječavanje kontaminacije odjeće i pravilne higijene će spriječiti nastakak
infestacije unutar kuće. No, to neće imati nikakav učinak na otvorenim urbanim površinama.
Stjenice se uglavnom nalaze u kutijama, prtljazi, namještaju, posteljini, praonici, te odjeći
ljudi koji dolaze iz kontaminiranih mjesta. Radnici peradarnice mogu prenositi stjenice u
svoje domove sa svojih radnih mjesta. Isto tako mogu se zamijeniti s ostalim vrlo sličnim
stjenicama poput Cimex adjunctus. Točna identifikacija štetnika je početak pravilnog
suzbijanja. Mnogi neuspjesi suzbijanja su upravo zbog loše identifikacije štetnika.

Noću uglavnom parazitiraju dok se po danu sakrivaju u uskim prolazima, pukotinama,

rupama i slično. Preferiraju uske pukotine s grubom površinom na kojoj dorzalne i ventralne
strane tijela dodiruju suprotne površine. Imaju poteškoća kada se penju po plastičnim,
staklenim ili bilo kakvom glatkom površinom. Površine drva i papira su poželjnije od
kamena, metala ili žbuke. Na krevete se, prema tome, mogu s lakoćom popeti.
Nadzorni uređaji kao što su ClimbUp® su korisni za potvrdu prisutnost stjenica kada
vizualnim pregledom ne možemo. Kada su postavljeni ispod nogu kreveta, oni također
pružaju prepreka između poda i kreveta koja potencijalno može biti smanjiti ugrize, osobito
kad su kreveti razmaknuti od zidova.

Pukotine bi se trebale napuniti odgovarajućim punilima. Nedostaci se ponekad kriju u

pukotinama tapeciranog namještaja i naborima madraca. Potrebno je temeljito usisati sve
presvlake, uključujući donje madrace i jastuke. Oprati posteljnu i osušiti u sušilici s toplim
zrakom. Poznato je da je posteljna stjenica, (Cimex lectularius L.) s vremena na vrijeme
problem na odjeći ili posteljini. Na takvim mjestima može izbjeći tretman insekticidima i
može se prenijeti na nova mjesta. Testirana je sugestija da je pranje dovoljno da ubije sve
životne faze i tako pomogne spriječiti reinfestaciju i disperziju. Prvo je potrebno utvrditi
minimalnu temperaturu za pranje, te minimalnu temperaturu i vrijeme sušenja u sušilici, kao i
ispitivanje hladnog namakanja, kemijskog čišćenja i zamrzavanja kao alternativnih strategija
za osjetljive predmete. Podaci su korišteni za potvrdu postavki temperature i praćenje
promjena temperature tijekom tretmana. Odrasle stjenice, nimfe i jaja zapečaćene su u male,
propusne pamučne vrećice, koje su zatim stavljene u odjeću. Za pranje na 60 °C utvrđeno je
da je učinkovito protiv svih životnih stadija, kao što je bilo sušenjem na vrućem ciklusu (> 40
°C) najmanje 30 minuta, suho čišćenje s perkloroetilen-om i zamrzavanje na -17 °C na
najmanje 2 h. Namakanje 24 sata u vodi bez deterdženta je bilo učinkovito protiv aktivnih
stadija, ali nije imalo učinka na jaja kako navode Naylor i Boase (2010.). Madraci, tapecirani
namještaj i jastuci se mogu tretirati "suhom" parom pomoću infracrvenog termometra (slika
8). Treba se pobrinuti da je obrađeno područje na najmanje 80 °C. Ovisno o parnoj jedinici
koja se koristi, štapom treba prelaziti površinu tkanine na otprilike jedan metar na deset
sekundi. Ali ne pruža nikakvu danju zaštitu od pojave novih.

10
 Slika 8. Tretman suhom parom
(Izvor: M.F. Potter (2012). University of Kentucky, Department of Entomology)

Mogući je i tretman grijačima koji držanjem konstantne visoke temperature preko 49 °C

uzrokuju uginuće posteljnih stjenica ali osim što je ovaj zahvat skup i dugotrajan, ne
pokazuje 100% učinkovitost u mnogim slučajevima kako navode Bennett, Gondhalekar i
Wang (2015.).

5.1. Kemijske mjere suzbijanja

Bedlam® (fenotrin w/pyrodone) i Sterifab® (fenotrin w/izopropanol), registrirani su za

primjenu na madrace, kućne ljubimce, tepihe i druga osjetljiva područja koja su navedena na
proizvodu. Pokazano je da Bedlam® ima ovicidna svojstva sa do 90% učinkovitosti na ne
izlegnuta jaja. Oba sredstva imaju kontaktno i rezidualno dijelovanje do 7 dana. Pesticidi se
mogu primijeniti na pukotine u zidu, pukotine komoda, drvene okvire za krevete i uzglavlja,
obloge vrata i prozora, štokove, itd.
Tri su glavne klase insekticida:

1. Biološki insekticidi koji sadrže prirodne piretrine će djelovati repelentno ili izazvati
uginuće stjenica na neko vrijeme, ali prirodni piretrini brzo propadaju i ne pružaju potrebno
rezidualno djelovanje. Lak na namještaju i drugim drvnim površinama se može oštetiti
spremnicima piretrina u aerosolu (slika 9).

11
 Slika 9. Aplikacija biopesticida iz aerosolnih spremnika
(Izvor: http://efspest.com/)

2. Anorganski pripravci kao što je silica-gel, borna kiselina i dijatomejska zemlja (slika
10) osigurat će dugoročnu kontrolu, pod uvjetom da se koriste u okruženju s niskom vlagom.
Ovi anorganski materijali imaju gotovo nikakva repelentna svojstva, dugo rezidualno
djelovanje i može osigurati dobru kontrolu ako se temeljito nanese na pukotine i rupe.
Međutim, obično su bijele boje i mogu ostaviti nepoželjan bijeli sloj na površinama, osim ako
se pažljivo ne primijene.

Slika 10. Primjena dijatomejske zemlje na kuhuinjskom pragu

(Izvor: M.F. Potter (2012). University of Kentucky, Department of Entomology)

3. Sintetički piretroidi kao što su deltametrin, lambda-cihalotrin i drugi mogu pružiti

dobru učinkovitost u suzbijanju ako su pažljivo i temeljito primijenjeni na sumnjivim
prostorima gdje bi se stjenice mogle skrivati. Oni imaju relativno dugu rezidualnu aktivnost i
neće oštetiti materijale koji ne mogu biti oštećeni vodom.

12
 Treba uzeti u obzir činjenicu da ljudi obično troše više od osam sati dnevno u
spavaćoj sobi. Ako se insekticidi ispravno primjenjuju, postoji mali rizik izloženosti.
Nedavna istraživanja su pokazala da neke populacije posteljne stjenice pokazuju rezistentnost
na neka od najčešće korištenih sintetskih piretroida kako navode Davies, Field i sur. (2012.).
Međutim, mikroinkapsulirani pripravci kao što je onslaught® (esfenvalerat), Demand CS
(lamba-cihalotrin), Suspend SC (deltametrin), mogu uzrokovati velikim padom populacije
posteljnih stjenica. Posteljne stjenice nisu pokazale otpornost na relativno novi supstrat;
Phantom® (klorfenapir). Međutim, klorfenapir zahtjeva do 10 dana prije 100% učinka.
Tijekom tog perioda važno je znati da su stjenice još uvijek aktivne, a ženke mogu i odlagati
jaja na skrovitim mjestima. Ovaj supstrat se ubrizgava ili raspršuje u pukotine i otvore, okvire
kreveta, lajsne, komode, ladice, uz zidove, itd..

Regulator rasta kukca, (S) -hidropren (Gentrol®), utječe narazvoj imaga i oni postaju
sterilni. Pošto ne ubija odrasle ili nimfe, mora se koristiti zajedno s kontaktnim insekticidima
kao što su Phantom®, Suspend®, Demand®, itd. Gentrol® se primjenjuje na ista mjesta kao i
ti kontakti insekticidi. Navedeni supstrati mogu koristiti i protiv ostalih štetnika koji se mogu
javiti. Osim za štetne kukce one mogu imati negativan utjecaj na ostale organizme tako da
spremnike treba držati izvan dohvata djece, kućnih ljubimaca i stoke.

S obzirom na očite zdravstvene brige zbog prskanja madraca s insekticidima,

istraživanja su se pretvorila u prirodnije načine eliminirati stjenice. Entomopatogene gljive su
vrsta gljiva koji mogu parazitirati insekte i ubiti ih. Trenutno, Beauveria bassiana je vrsta
gljive koja se testira kako bi učinkovito parazitirala C. lectularius kao alternativa upotrebi
pesticida. Ovaj bioinsekticid jednog dana postane glavna alternativa u suzbijanju posteljne
stjenice kako navode McMenaman i Gausche (2016.). Vlasnicima kuća nije preporučljivo
tretirati madrace. Većina potrebnih insekticida je samo za prodaju i korištenje od strane
profesionalnih tvrtki za upravljanje štetočinama. Ako kod kuće pokušate tretirati ove štetnike
na svoju ruku stjenice će vjerojatno biti raspršene, što će rezultirati većim problemima. Isto
tako ako se stjenice jave unutar stambene zgrade, obavezno je pozvati službu za deratizaciju i
dezinsekciju, te obavijestiti predstojnika stanara. Termoterapija, zajedno s insekticidima, jest
vrlo učinkovita metoda za suzbijanje stjenica. Na otvorenim urbanim površinama se
primjenjuju uglavnom insekticidi i to najčešće piretroidi.

Nakon tretiranja i suzbijanja stjenica, trebala bi se voditi evidencija, odnosno pratiti

moguću prisutnost novih generacija kroz pola godine. Najbolji način je upravo sa zamkama
na podnožju kreveta koji bi trebao biti odmaknut od zida barem mjesec dana nakon provedbe
suzbijanja.

13
6. Literatura

1. Bacot A.W. (1914.). The influence in temperature, submersion and burial on the
survival of eggs and larvae of Cimex lectularius. Bull. Entomol. Res.;5: 111–117.

2. Bennett G.W., Gondhalekar A.D., Wang C. (2015.). Using research and education to
implement practical bed bug control programs in multifamily housing. Pest Manag
Sci. 2016;72:8–14.

3. Cooper, R., and H. Harlan (2004.). Ectoparasites, Part3: bed bugs & kissing bugs, pp.
494–529. In S. Hedges [Ed.]. 9th ed., Mallis’ handbook of pest control. GIE
Publishing, Cleveland.

4. Davies T.G., Field L.M., Williamson M.S. (2012.). The re-emergence of the bed bug
as a nuisance pest: Implications of resistance to the pyrethroid insecticides. Med Vet
Entomol. 2012;26:241–254.

5. Delaunay P., Blanc V., Del Giudice P., Levy-Bencheton A., Chosidow O., Marty P.,
Brouqui P. (2011.). Bedbugs and infectious diseases. 15;52(2):200-10. doi:
10.1093/cid/ciq102.

6. DeShazo G.R. (2009.). Bed bugs (Cimex lectularius) and clinical consequences of
their bites. JAMA. 301:1358–1366.

7. Doggett, S., Geary M., and Russell R. (2004.). The resurgence of bed bugs in
Australia: with notes on their ecology and control. Environ. Health 4(2): 30–38.

8. Feingold, B. F., Benjamini E., i Michaeli D. (1968.). The allergic responses to insect
bites. Ann. Rev. Entomol. 13: 137-158.

9. Fučkala d.o.o. Dezinsekcija stjenica. <https://fuckala.hr/stetnici/stjenice>.

Pristupljeno: 04.05.2019.

10. Gooch, H. (2005.). Hidden profits: there’s money to be made from bed bugs—if you
know where to look. Pest Contr. 73(3): 26–32.

11. Harlan H.J. (2006.). Bed Bugs 101: The Basics of Cimex lectularius. American
Entomologist, vol. 52, number 2.

12. Hwang, S., Svoboda T., DeJong I., Kabasele K., and Gogosis E. (2005.). Bed bug
infestation in an urban environment. Emerg. Infect. Dis. 11: 533–538.

13. Jacobs S.B. (2015.). Bed bugs (Cimex lectularius L.). Entomological Notes,
Deptartment of Entomology. The Pennsylvania State University 2015.

14
14. Johnson C.G. (1940.). Development, hatching and mortality of the eggs of Cimex
lectularius L. (Hemiptera) in relation to climate, with observations on the effects of
reconditioning to temperature. Parasitology: 32: 345–461.

15. Johnson, A. (2005.). The hotel industry is beginning to wake up to bedbug problem.
Wall Street Journal, April 21, vol. 245, No. 78: A-1, A-12.

16. Linford M.R. (2018.). Bed Bugs’ Ability to Transmit Chagas Disease. Journal of
Medical Entomology.

17. LLC DBA DoMyOwn. <https://www.domyown.com/bed-bug-life-cycle-a-437.html>.

Pristupljeno: 26.04.201.

18. Lowe C.F., Romney M.G. (2011.). Bedbugs as Vectors for Drug-Resistant Bacteria.
Emerg Infect Dis. 17(6):1132-1134.

19. Maceljski M. (2002.). Poljoprivredna entomologija. II. dopunjeno izdanje (Dio

Aphidoidea napisala je prof.dr.sc.Jasminka Igrc Barčić). Zrinski, Čakovec. Str 44.

20. McMenaman K.S. i Gausche-Hill M. (2016.). Cimex lectularius (“Bed Bugs”)

Recognition, Management, and Eradication. Wolters Kluwer Health, vol. 32, Number
11.

21. Medscape: Bedbug Bites. <https://emedicine.medscape.com/article/1088931-

overview>. Pristupljeno: 05.05.2019.

22. Miller D.M. i Polanco A. Bed Bug Biology and Behavior. Department of
Entomology, Virginia Tech.

23. Myers, P., R. Espinosa, C. S. Parr, T. Jones, G. S. Hammond, and T. A. Dewey. 2019.
The Animal Diversity Web (online).
<https://animaldiversity.org/accounts/Cimex_lectularius/classification/>. Pristpljeno:
26.04.2019.

24. Naylor R.A., Boase C.J. (2010). Practical solutions for treating laundry infested with
Cimex lectularius (Hemiptera: Cimicidae). J Econ Entomol, Feb;103(1):136-9.

25. Potter M.F. (2012.). Bed bugs. Urban Entomologist, University of Kentucky,
Entomology Department.

26. Potter, M. (2004.). Your guide to bed bugs. PCT Mag. Vol. 32.

27. Salazar R., Castillo-Neyra R., Tustin A.W., Borrini-Mayorı K., Ce´sar Na´quira, Z.
Levy M.L. (2015.). Bed Bugs (Cimex lectularius) as Vectors of Trypanosoma cruzi.
The American Society of Tropical Medicine and Hygiene; 92(2): 331–335.

15
28. Shmidt E., Levitt J. (2012.). Dermatologic infestations. Int J Dermatol; 51: 131–141.

29. Silverman A.L., Qu L.H., Blow J. (2001.) Assessment of hepatitis B virus DNA and
hepatitis C virus RNA in the common bedbug (Cimex lectularius L.) and kissing bug
(Rodnius prolixus). Am J Gastroenterol; 96:2194–2198.

30. Stutt, A., i Siva-Jothy M. (2001.). Traumatic inseminationand sexual conflict in the
bed bug Cimex lectularius. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 98: 5683–5687.

31. Surender P., Janaiah C., Reddy V., Reddy S. (1988.). Bacterial activity of certain
volatile scent components of heteropteran bugs. Trends Biosci; 54: 315-6.

32. Usinger, R. (1966.). Monograph of Cimicidae. Thomas Say Foundation, vol. 7.

Entomological Sociery of America, College Park, MD.

33. Weatherston, J., i Percy J.E. (1978.). Venoms of Rhyncota (Hemiptera), vol. 48, pp.
489–509. In S. Bettini [Ed.]. Athropod venoms. handbook of experimental
pharmacology. Springer-Verlag. Berlin.

34. Zorrilla-Vaca A., Silva-Medina M.M., Escandón-Varga K. (2015.). Bedbugs, Cimex

spp.: their current world resurgence and healthcare impact. Asian Pacific Journal of
Tropical Disease; 5(5): 342-35.

16