iza

glas nesvijesti
cijena: 5KM
prolje}e 2002.
broj
4

ZORAN BULATOVI] - BALE

Titov "punk-rock" omladinac

HENRY DAVID THOREAU

Gra|anska nepokornost i Res Privata

POZITIVNA GEOGRAFIJA
Nisvet D`anko u Kalesiji

MILAN MANOJLOVI] - MANCE

Zagreba~ki underground {ansonjer
U prodaji su izdanja KOLAPS BOOK PRODUCTION:

>>>

:
>>>

J
Aktuelna izdanja Kolaps book production mo`ete naru~iti na e-mail adresu:

>>>
redakcija@kolaps.org

A
Pretra`ite kioske u va{em gradu! Posjetite knji`are BUYBOOK u Sarajevu
i KALEIDOSKOP u Travniku.

>>>

@
>>>

R
POSJETITE:

>>>

D
www.litkon.org

>>>

A
>>>
www.prigovorsavjesti.com
S
05-08 iza://szopizmi/predsjednikov_~lan.../lukasz_szopa
09-11 iza://interyou/titov_punk-rock_omladinac/marko_toma{
12-13 iza://slu~ajne_teme/campo_del_fiori/muharem_bazdulj
14-21 iza:/.../frank_zappa/goran_bogunovi}
22-27 iza://likovi_iza_djela/h.d.thoreau_-_gra|anska_nepokornost.../lukasz_szopa
28-29 iza://verbalna_halucinacija/muzika_me_napustila.../nedim_}i{i}
30-38 iza://.../princip_partizan/borjana_gakovi}
39 iza://poster
40-43 iza://.../zapatisti_-_zemlja_i_sloboda/iva_kraljevi}
44-45 iza://pogled_preko/nyc_pre_i_posle_911/zoran_bulatovi}_-_bale
46 iza://upitnik_za_grupe/apstrakcija_filmskog_izraza+chant_down_babylon
47 iza://fri{ko/toni_{imunovi}
48-51 iza://interyou/alternativa_nova/marko_toma{
52-54 iza://autonomna_kultura/kolektiv_action(!)_report02/goran_pe}anac
55-57 iza://.../dada/branka_vujanovi}
58-61 iza://striptease/ispunjavanje_praznine/marko_toma{
62-64 iza://izgubljeno-na|eno/pesme_bratstva_i_detinjstva/petar_janjatovi}
65-67 iza://razgovorsy/straight_jackin/ivan_pravdi}
68-69 iza:///likovi_iza_djela/j.w.goethe_-_deutches_requiem/muharem_bazdulj
70-71 iza://pozitivna_geografija/kalesija/nisvet_d`anko
72-75 iza://pop_history/andy_warhol_&_the_velvet_underground/branka_vujanovi}
76-77 iza://.../milan_manojlovi}-mance/goran_bogunovi}
78-79 iza://ja_sa_samim_sobom/razmi{ljanja/marko_toma{
80-81 iza://turisti~ki_`ivot/severni_apartman/jovan_gvero
82-83 iza://35mm/sanjao_sam_da_sam_se_probudio/aleksandar_trifunovi}
84 iza://35mm/francuska_veza/muharem_bazdulj
85 iza://35mm/mrak_u_snijegu/muharem_bazdulj
86-87 iza://kaleidoskop_35mm/lukasz_szopa
88-89 iza://kaleidoskop/nedim_}i{i}+fe|a_{i{irak+mehmed_begi}
90-91 iza://recke/goran_pe}anac
92-93 iza://7mV/nokia_7650/ahmed_voloder
94 iza://fri{ko/toni_{imunovi}
95 iza://beyond_the_blues_and_sentimentality/re:suradnja/saradjujemo/nedim_}i{i}
izdava~: U.G. za kulturne i umjetni~ke projekte iza * glavni i odgovorni urednik: Mehmed BEGII] * redakcija: Nedim ]I[i],
Borjana GAKOVI], Mili KRPO, Marko TOMA[, Ahmed VOLODER *dtp: Alen VOLODER * suradnici: Lukasz SZOPA, Muharem
BAZDULJ, Petar JANJATOVI], Branka VUJANOVI], Fe|a [I[IRAK, Goran Bogunovi}, Iva KRALJEVI], Zoran BULATOVI],
Toni [IMUNOVI], Goran Pe}anac, Ivan PRAVDI], Nisvet D@ANKO, Jovan GVERO, Aleksandar TRIFUNOVI] * fotografije: Ber`ih
AD@AIP, Jürgen SPOHN, Blanca Yanez *
fotografija na naslovnoj stranici: Blanca Yanez
podr{ka: Jasmina MAMELED@IJA, Emina DVIZAC
adresa: Lepeni~ka 39, 71000 Sarajevo * telefon: ++ 387 33 725 000 * fax: ++ 387 33 725 002 *
e-mail: ustanausta@yahoo.com
www.kolaps.org/iza

Tira`: 1500 primjeraka

Glas nesvijesti iza je upisan u evidenciju javnih glasila u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH. Po mi{ljenju
navedenog Ministarstva iza je proizvod na koji se ne pla}a porez na promet.

izdavanje glasa nesvijesti iza omogu}ila je njema~ka organizacija SCHÜLER HELFEN LEBEN.>>>>>>>>>>>>
(donator ne preuzima odgovornost za stavove iznesene u magazinu)

Sretno!
Daytona?

prolje}e?
[ta je OHR?
McDonaldsu?
dr. Tu|mana

film najbolji?
va{oj kolekciji?
OUTSIDE INTRO

Kako Trava miri{e?

^emu slu`i mobitel?
Pijete li Coca-Colu?

Znate li ko je Thoreau?
Igrate li Playstation 2?
Da li se volite hraniti u
Vi{e ne prolazim mostom

Koji je glavni grad svijeta?

Da li Oscar odlu~uje koji je

Jeste li svjesni da je stiglo

Jeste li dobili razglednicu iz
Koliko je originalnih CD-ova u
Kupujete li odje}u u Benetonu?

Da li su prostitutke kriminalci?

iza Lukasz Szopa:
Predsjednikov ~lan
ili "DAY TO Ne mo`e!"
5 szopizmi
Kad danas upitate nekoga u BiH,
“Tko je predsjednik?”, dobi}ete tri
mogu}a odgovora, zavisno od starosne
dobi pitane osobe: “Tito”, “Alija”, ili...
“Wolfgang Petritsch”. (A bili bi to
odgovori i prije onih zadnjih izbora,
koji su nas toliko zbunili - jer je
odjednom narod skontao da zaista
mo`e birati DRUGE, NOVE kandidate
i stranke - da sada skoro nitko `iv ne
zna tko je “predsjednik”, dakle ~lan
predsjedni{tva, samo se zna da Ante
Jelavi} vi{e nije...)
Pa haj'mo zamisliti situaciju, da
biramo u BiH novog predsjednika, ili
vi{e: da odjednom neki u ~itavom
svijetu jako poznat Bosnac odlu~i da
“uradi ne{to za svoju zemlju”, pa
ho}e da se kandidira za predsjednika
Bosne i Hercegovine.
Ima nekoliko u svijetu poznatih
dr`avljana BiH: Emir Kusturica
(Beograd), Goran Bregovi} (Paris),
Radovan Karad`i} (Fo~a), Hasan
Salihamidzi} (Bayern Muenchen), Ivo
Andri} (Travnik), Bono Vox (Dublin) i
Osama Bin Laden (Pakistan).
Ivo ne}e, jer je mrtav. Ra{o ne}e,
jer trenutno pi{e pjesme. Haso bi,
ali je transfer sume iz Bayerna preko
30 milijuna konvertibilnih eura. Kusta
ne}e, po{to se ina~e ne voli petljati
PREDSJEDNIKOV ^LAN
ili "DAY TO Ne mo`e!"
u politiku. Brega ne}e, jer je postao
Poljak. A Osama je ve} Aliji rekao:
“Hvala brate, ali ja ne}u taj paso{,
meni je Afganistan perspektivnija
zemlja.”, pa nije dr`avljanin BiH. Ali
- mogao bi se kandidirati Bono Vox,
on je paso{ od Alije uzeo (ne Alijin,
nego svoj!), i on ina~e “radi sve za
Bosnu i mir i (protiv) AIDS”. A i zgradu
predsjedni{tva ve} poznaje, blisko mu
bude, da odsvira ne{to na Skenderiji,
a ako treba - i na Ko{evu, samo treba
da ide pravo slijede}i gimnazijalke pa
onda studentkinje arhitekture.
Ali, Bono Vox jo{ dugo vremena
ne}e postati Predsjednik BiH.
Prvo, po sada{njem izbornom
zakonu koji je sa Daytonom usvojen,
Bono mo`e samo da postane
^LAN PREDSJEDNI[TVA, a ne “cijeli”
predsjednik. Dakle, samo “tre}ina”
predsjedni{tva, i samo ponekad, svakih
par mjeseci sa rotacijom - “PRED-
SJEDAVAJU]I ~lan predsjedni{tva BiH”.
Rotacija je za Bonoa OK, zna se on
kretati na bini, ali on ho}e da bude
FRONTMAN i LEAD VOCALIST, a ne
samo “predsjedavaju}i...” Dakle, dok
postoji Daytonski mirovni sporozum,
szopizmi
Bosna }e imati bar tri (tre}ine)
predsjednika. (Plus jo{ dva, za svaki
entitet, sa zamjenicima).
Drugo, Bono Vox, ~ak i ako
prihvati du bude samo predsjednikov
~lan, da se kandidira morao bi se
izjasniti kao Hrvat, Bo{njak, ili Srbin.
OK, mogao bi ko fol re}i “Ja sam
Hrvat“, pa dobiti onda najvi{e “pro-
hrvatskih“ glasova, jer }e i puno
Bo{njaka i Srba za njega glasati, a
hrvatskih bira~a ima pravo malo.
Da, bira~ mo`e samo da glasa za
jednog kandidata (i iz jednog naroda)
- ali nije zabranjeno da Bo{njaci
zaokru`e Hrvata (Bono Voxa) umjesto
nekog “svog“ kandidata (vidi art. V-1
Ustavnog zakona BiH). Jedino }e Srba
pravo malo glasati za Bonoa, isto kao
izbeglica iz RSa - jer oni mogu birati
samo izme|u “srpskih” kandidata za
~lana predsjedni{tva. Ali Bono ne}e da
bude Hrvat. A da je Srbin morao bi
da se kandidira samo u RS (Republika
Seksa), kao Hrvat ili Bo{njak - mo`e
samo u Pederaciji BiH!
Dakle, Bono }e odustati od te
kandidature.
Ali - po{to se vidi, da on
ima puno fanova i da je u Bosni
popularan, {to ne bi osnovao stranku?
Naziv nije bitan, samo da drugo slovo
bude “D” - pa pobje|uje{ u Bosni na
izborima. Zna ve} Bono, da stranku
mora prijaviti i u RS (Republika
Seoska), i u F BiH (Fermentacija
BiH), kao i u svakom kantonu i
`upaniji. Ali to ne}e biti problem.
Pobjeda je na{a. Dobi}e Bonova
stranka apsolutnu ve}inu glasova u
Parlamentu BiH, u Parlamentu F BiH,
pa i u Skup{tini RS.
Pa ipak Bono ne}e mo}i da
vlada u BiH - jer NE]E dobiti ve}inu
glasova u Domu Naroda BiH, gdje je
po Ustavnom zakonu BiH 5 Bo{njaka,
5 Hrvata, i 5 Srba, ni u Domu Naroda
Federacije, gdje je 30 pripadnika
Bo{njaka, 30 pripadnika Hrvata (ima
jednu malu mogu}nost za Federaciju,
ali art. IV-A-6 jo{ nitko nije ba{
szopizmi
skontao). A bez ve}ine u tim
skup{tinama se ne mo`e ni{ta. (Osim
da Vuk Petri} poma`e).
Ne}e, OSIM DA SE NJEGOVI
KANDIDATI BA[ OGLASE KAO
PRIPADNICI JEDNOG OD TIH DVA/
TRI NARODA. A {ta oko NE]E? [ta
ako se osje}aju vi{e kao “rockeri”, ili
jednostavno “Bosanci” (ili ne daj Bo`e
“Jugosloveni”!!!)?
Onda im treba dati u ruku
Ustavne zakone BiH, te entiteta kao
i Daytonski Mirovni Sporazum (ti
dokumenti su izdati na sva tri jezika,
da bi ljudima bilo lak{e ~itati i
razumijeti), da skontaju, da se tu
radi o NACIONALNIM (nacionalisti~kim),
a ne o GRA\ANSKIM zakonima i
dogovorima. A to je veoma lako
skontati, samo pogledajte TKO su
potpisnici Daytona: Alija IZETBEGOVI],
Slobodan MILO[EVI], i rahmetli (Dr.)
Franjo TU\MAN.
OK, ali rekli smo, da imamo novu
vladu (iako je sastavljena od vi{e
stranaka!), da predsjednik ima novih
~lanova (iako ih ne poznajemo), a
i ve} stolje}ima nije Bosna imala
ovako ljubazne susjede kao trenutno.
Pa {to onda ne bismo RAZMISLILI O
MOGU]NOSTI PROMJENE USTAVNIH
ZAKONA TOG DAYTONA???
A ako ne SADA, onda mo`da
u budu}nosti. Zamislite samo, da
Bosna jednom postane “zemlja mira
i ljubavi”, da }e se svi GRA\ANI i
GRA\ANKE voljeti, i uzeti za primjer
John Lennonovo “IMAGINE” (da ne
bude previ{e intelektualno). Ho}e li
biti mogu}e, da onda ne samo Bono
(koji }e to naglas pjevati) postane
predsjednik, nego i da Bosna postane
ne samo “cjelovita i demokratska”,
nego i NEOVISNA DRZAVA?
Nazovem ja OHR. Bez obzira
{to Vuk Petri} nije predsjednik. Ali
ipak ve}ina Bosanaca i Stranaca
smatra da OHR vlada Bosnom, a neki
to fino zovu “protektoratom” ili ~ak
“okupacijom”. Haj'mo da vidimo.
Kucam broj +387 33 283
783, ~ekam. Pa me centrala,
nakon {to sam rekao: “Zovem se
Lukasz Szopa, i `elio bih saznati
neke OSNOVNE INFORMACIJE o
Daytonskom Sporazumu, te OHRu”,
pove`e sa “Press Office”om, gdje me
kao prvo pitaju: “Jeste li novinar?”
Sre}om jesam. A da nisam, kako
sam kasnije saznao jer me to pravo
zanimalo, ne bih mogao da postavim
moja pitanja, jer OHR odgovara samo
novinarima, jer za “obi~ne gra|ane
BiH” nemaju ljudi ni vremena, a
“obi~ni gra|ani” moraju da se obrate
“svojim vlastima”. To prvo je razumljivo,
ali ne bi bilo lo{e napraviti neki “Call
center” ili “Help/Info line”, ako slu~ajno
neki gra|anin BiH, koji slu~ajno nije
novinar, `eli da sazna {ta radi OHR i
{ta je Dayton. To drugo, ono “da se
obrate svojim vlastima”, je po`eljno,
isto kao i da te lokalne vlasti imaju
neki “Info-line”. A i ovako ne zami{ljam
nekog gra|anina, recimo, u Brezi,
koji preko lokalnih vlasti ho}e da
sazna, kako se interpretira spomenuti
art. IV-A-6 Ustavnog zakona F BiH,
ili da ga zanima jedno od sljede}ih
pitanja, koje sam onda OHRovim
glasnogovornicima postavio:
1. NA OSNOVU KOJIH PROCEDURA,
PUTEM KOJIH TIJELA (DR@AVNIH ILI
ENTITETSKIH VLADA, PARLAMENATA),
ILI REFERENDUMA, I NA OSNOVU
KOJE VE]INE (NA DR`AVNOM I
ENTITETSKOM NIVOU) BiH MO@E
PROMIJENITI ODREDBE DAYTONSKOG
SPORAZUMA UKLJU^UJU]I I PRAVA
I ODGOVORNOSTI OHR-a (NJIHOVO
POVE]ANJE, SMANJENJE ILI
IZOSTAVLJANJE)?
iza 6
Lukasz Szopa:
Predsjednikov ~lan ili "DAY TO Ne mo`e!"
2. KOJI VE]INSKI GLASOVI I
KOJA TIJELA ME\UNARODNE
ZAJEDNICE (ZEMLJE ^LANICE VIJE]A
ZA PROVEDBU MIRA, VIJE]E
SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA,
KONTAKT GRUPA) MOGU PROMIJENITI
ODREDBE DAYTONSKOG MIROVNOG
SPORAZUMA?
3. GRUPA ZEMALJA ^LANICA VIJE]A
ZA PROVEDBU MIRA SASTOJI SE
OD 55 ZEMALJA I ME\UNARODNIH
ORGANIZACIJA. KOLIKO GLASOVA
( = KOLIKU MO]) IMA SVAKA
ZEMLJA? I DA LI HRVATSKA, BOSNA
I HERCEGOVINA I JUGOSLAVIJA,
KAO ZEMLJE ^LANICE VIJE]A
ZA PROVEDBU MIRA IMAJU NEKE
POSEBNE OVLASTI? DA LI
ORGANIZACIJE ^LANICE IMAJU ISTE
OVLASTI KAO I ZEMLJE ^LANICE
VIJE]A ZA PROVEDBU MIRA?
4. KAKO JE STRUKTURIRAN UPRAVNI
ODBOR VIJE]A ZA PROVEDBU MIRA
(OVO SE PITANJE ODNOSI NA SVA
POTPITANJA U PITANJU BROJ 4?
5. DAYTONSKI SPORAZUM JE
POTPISAN OD STRANE REPUBLIKE
BOSNE I HERCEGOVINE, REPUBLIKE
HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE. DA LI DVIJE POTONJE
DR@AVE IMAJU IKAKVE POSEBNE
OVLASTI U POGLEDU MOGU]IH
BUDU]IH IZMJENA DAYTONSKOG
MIROVNOG SPORAZUMA?
6. NEKI ANEKSI (npr. 1-A, 4)
DODATNO SU POTPISANI OD STRANE
PREDSTAVNIKA BiH ENTITETA. KOJE
IMPLIKACIJE IMA OVA ^INJENICA NA
MOGU]E BUDU]E IZMJENE OVIH
TA^AKA?
7. NE POSTOJI KRAJNJI VREMENSKI
ROK DEFINIRAN ZA DAYTONSKI
MIROVNI SPORAZUM NITI ZA
Lukasz Szopa:
Predsjednikov ~lan ili "DAY TO Ne mo`e!"
DJELOVANJE OHR-a. ZNA^I LI TO DA
JE I JEDNO I DRUGO PRAVOVALJANO
/ DA JE NA SNAZI SVE DOK SE NE
ISPUNE SVE ODREDBE DAYTONSKOG
MIROVNOG SPORAZUMA? AKO JE TO
SLU^AJ - KOJI JE AUTORITET KOJI
POTVR\UJE DA SU SVE ODREDBE
ISPUNJENE (VIJE]E ZA PROVEDBU
MIRA ILI SAM OHR)?
8. KOLIKO JE OHR NEZAVISAN OD
VIJE]A ZA PROVEDBU MIRA?
9. KO NADZIRE RAD OHR-a, I
POD ^IJOM JURISDIKCIJOM DJELUJE
OHR (U SLU^AJU PODIZANJA TU@BI
PROTIV OHR-a)?
Nakon nekih 6 mjeseci ({to je OK,
nismo na Zapadu nego na Balkanu, je
li?) dobio sam od gospodina Patrika
Volfa sljede}e odgovore:
ad. 1. Ono {to se mo`e promijeniti
od strane legalnih vlasti Bosne
i Hercegovine je Ustav Bosne i
Hercegovine, kao {to glasi Aneks 4.
~lan X.1 koji opisuje proceduru,
gdje se ka`e “Na ovaj se Ustav
mogu donijeti izmjene i dopune
odlukom Parlamentarne Skup{tine,
uklju~uju}i i odluku donesenu
dvotre}inskom ve}inom glasova prisutnih
u Zastupni~kom domu”.
ad. 2. Nije na me|unarodnoj zajednici,
ve} na potpisnicima me|unarodnog
sporazuma da se usaglase po pitanju
izmjena tog sporazuma. Daytonski
mirovni sporazum sastoji se od
Op}eg okvirnog mirovnog sporazuma
i razli~itih Aneksa ovog sporazuma.
Sam sporazum i njegovi Aneksi imaju
brojne potpisnike i stoga su relevantni
potpisnici oni koji imaju ovlasti da se
usaglase o promjenama - bilo da
su to zemlje potpisnice, me|unarodne
organizacije ili entiteti.
ad. 3. Vije}e za provedbu mira odlu~uje
principom koncenzusa. Ako ne postoji
koncenzus tra`e se alternativna rje{enja
kako bi se postigao koncenzus.
ad 4. Upravni odbor, kao izvr{no
tijelo Vije}a za promjenu mira, sastoji
se od Kanade, Francuske, Njema~ke,
Italije, Japana, Ruske federacije, Velike
Britanije, Sjedinjenih ameri~kih dr`ava,
Europske unije (koju predstavlja njeno
Predsjedni{tvo), Europske komisije
i Organizacije islamske konferencije
(OIK), koju predstavlja Turska. Upravni
odbor Visokom predstavniku osigurava
politi~ko vo|stvo na stalnoj osnovi. U
Sarajevu, Visoki predstavnik presjedava
sedmi~nim sastancima ambasadora
zemalja ~lanica Vije}a za provedbu
mira u BiH. Usto, Upravni se odbor
sastaje na nivou politi~kih direktora
svakih ~etiri do osam sedmica te
na nivou Ministara vanjskih poslova,
pribli`no jednom godi{nje.
ad 5. Vidi pitanje br. 2
ad 6. Vidi pitanje br. 2
7 “protektorat”.
ad 7. Op}i okvirni sporazum i njegovi
Aneksi osiguravaju razli~ite rokove u
pogledu provedbe njegovih odredbi.
Npr. Aneks 6 i 7 predvi|aju rok od
pet godina. Me|utim, relevantne strane
su se usuglasile da se ovaj rok
treba produ`iti za jo{ tri godine. [to
se ti~e kona~nog ispunjenja odredbi
Daytonskog mirovnog sporazuma,
zadatak je Vije}a za provedbu mira da
nadgleda provedbu i odlu~i o statusu
njegove provedbe, {to na koncu zna~i
i o njegovoj kona~noj provedbi.
ad 8. Upravni odbor Visokom
predstavniku osigurava politi~ko vodstvo
na stalnoj osnovi. U Sarajevu, Visoki
predstavnik predsjedava sedmi~nim
sastancima ambasadora zemalja ~lanica
szopizmi
Vije}a za provedbu mira u BiH. Usto,
Upravni se odbor sastaje na nivou
politi~kih direktora svakih ~etiri do
osam sedmica te na nivou Ministara
vanjskih poslova, jednom godi{nje.
ad 9.) Visoki predstavnik je odgovoran
Vije}u za provedbu mira, Ujedinjenim
narodima i Europskoj uniji, izme|u
ostalih. On izvje{tava na redovnoj
osnovi Vije}e sigurnosti Ujedinjenih
naroda o provedbi mira u BiH.
Visoki predstavnik djeluje neovisno
u okviru me|unarodnog mandata i
dr`i imunitet pred jurisdikcijom Bosne
i Hercegovine. Sukladno Aneksu 10
Daytonskog mirovnog sporazuma, OHR
ima isti status kao i diplomatska misija
u Bosni i Hercegovini.
Ovi odgovori prili~no jasno
obja{njavaju, ukoliko Bosanci imaju ne
samo utjecaj na to da bi Bono mogao
biti predsjednik, nego uop}e ukoliko
BiH jeste/nije “neovisna dr`ava” ili
Odgovor 1 zna~i, da Bosanci
mogu 2/3-ve}inom u Predstavni~kom
Domu BiH promijeniti Ustavni zakon
BiH. Dakle, ako bi stvarno htjeli, mogli
bi samo promjeniti svoj Ustavni zakon
i time druga~ije oblikovati strukturu
predstavnika u raznim skup{tinama i
vije}ima. Pa nema tu razloga da netko
o~ekuje neku promjenu ili da kritizira
Me|unarodnu zajednicu ili OHR da su
krivi {to je sada Bono kao predsjednik
nemogu}.
Ustvari, nije uop}e toliko te{ko
promijeniti ili ukinuti Daytonski sporazum
- jer po Odgovoru 2 dovoljno je,
da se potpisnici “General Framework
Agreementa” te pojedinih Annexa samo
(jo{ jednom) slo`e - i evo, hajde
mijenjati! Me|utim, u slu~aju “General
Framework Agreementa”, koji zadr`i
me|u ostalima pitanja neovisnosti BiH
(Art. 1), vojne aspekte (Art. 2), granica
iza
szopizmi Lukasz Szopa:
Predsjednikov ~lan ili "DAY TO Ne mo`e!"

entiteta (Art. 3), izborni program (Art.
4), i ustavni zakon BiH (Art. 5) - trebali
ste dobiti “DA” (samo) od Bosne-
Hercegovine, Hrvatske, i Jugoslavije
(ako }e je jo{ biti). Dakle, NIJE do
“stranaca”. S druge strane, nisam
ba{ siguran koju zna~ajnost ima izraz
“The Parties welcome and endorse...”
kojim zapo~inje ve}ina ~lanaka... Aha
- i da bude jasno - da promjene
Daytona zavise od POTPISNIKA ne
zna~i (valjda) da se ba{ Slobo, Alija i
Dr. Franjo moraju na}i i dogovoriti!
Haj'mo onda gledati pojedine
Annexe, da vidimo tko ovdje mo`e {ta
promijeniti.
U ve}ini Annexa (1A, 2, 3, 4,
6, 7, 8, 11) dovoljno je da se za
Ipak, Poljska nije ~lan Steering
Boarda - i valjda ni ne}e biti, jer se
to tijelo NE MIJENJA. A to zna~i, da
}e (dok se na onoj fe{ti bosansko-
balkanski susjedi ne dogovore da
ne `ele ili `ele promijenjen Dayton)
za IMPLEMENTACIJU biti zauvijek
odgovorne zemlje i organizacije
navedene u Odgovoru 4, i da }e
Visoki Predstavnik svake sedmice zvati
ambasadore istih zemalja kod sebe na
kavu, da im fino ka`e {ta da (ne) rade
i kako.
Tu mi ga je iskreno `ao,
samo zamislite - da imate 11 (!)
{efova, i to Kana|ana, Talijana,
Nijemca, Amerikanca, Turka (za{to je
ba{ i zauvijek Turska predstavnik
prosje~nog gra|anina BiH iz Breze,
koji je do{ao da li~no dobije neke
odgovore od OHRa u vezi kandidature
Bona na funkciju predsjednika, koju
mu lokalne vlasti nisu dale…
Pa zbog takvih opasnosti,
predla`em ~itaocima pa`ljivo ~itanje
Ustavnih zakona BiH, RS, i FBiH,
Daytonskog Sporazuma, i - {to sam ja
isto uradio pitaju}i njema~ke istori~are,
pravnike i politi~ke nau~nike, koji su
u istoriji imali sli~na, nekad tabu,
“protektorska” pitanja - da pitate
va{e profesore i pravnike, {ta bi tu
valjalo promjeniti od strane od vas,
biranih politi~ara. (Osim zakona da je
obavezno u ulici Emerika Bluma nositi
{ljemove.)

promjenu opredjele BiH, FBiH i RS.
U Annexima 5 i 9 dovoljno je da se
predstavnici RS i FBiH na|u u kafani
i se dogovore za neke promjene. I
samo u Annexu 1B i 10 treba treba
na neku ve}u ve~eru pozvati ne samo
ovla{tene (parlamentarnom odlukom)
predstavnike BiH, FBiH i RS, nego
i Hrvatske i Jugoslavije. Dakle, za
promjenu SPORAZUMA (papira) treba
se samo me|u susjedima fino
dogovoriti.
REDSJEDNIKOV ^LAN
"DAY TO Ne mo`e!"
Islamske Konferencije??), Engleza,
Rusa, Francuza, jo{ dva Evropljana, i
na kraju jo{ Japanca!!!
Ti {efovi ipak kontroli{u “projekat”
(Daytonski sporozum), koji je (da li
dobrovoljno ili pod vojno-financijskim
utjecajem) potpisali i time “naredili”
predstavnici Bosanaca, te Jugoslavije
i Hrvatske! S druge strane, kako u
slu~aju smjene Popla{ena, OHR ima
“final authority in theater regarding the
interpretation of this agreement” - pa

Me|utim, OHR (koji je kontrolisan
i vo|en od strane PICa i njegovog
Steering Boarda) je odgovoran za
IMPLEMENTACIJU civilnih aspekta (za
vojne je SFOR) Daytonskog sporazuma
(dok taj nije me|u bosanskim i
balkanskim susjedima promjenjen ili
szopizmi
mo`e (dok ga (OHR) - ne ukinu)
mijenjati i izbacivati svoje bosanske
naredbodavce!!! ^udno je samo, {to
je bas Annex 10 (o OHRu) potpisan
jo{ od Jugoslavije i Hrvatske. Zna~i,
te zemlje imaju uticaj na Bosnu, dok
Bosna (da li direktno ili preko OHRa)

ukinut). I na na~ine i kvalitet i brzinu
te implementacije, kako vidimo po
odgovorima, Bosanci imaju jako malo
utjecaja: Jedino kao jedna od 55
~lanova PICa BiH mo`e na ne{to
utjecati, a i ina~e PIC treba koncenzus
- dakle, izgleda, ako Poljska ili Svjetska
Banka (~lanovi PICa) ka`e “Jebi se!
Ne}u.” - ne mo`e do}i do promjena
u okviru rada OHRa(?). To mi skoro
izgleda nevjerovatno!
szopizmi
na te zemlje nema...
A u slu~aju da Visoki Predsjednik
u takvoj frci (bosanski naredbodavci,
11 {efova, te susjedi na koje ne mo`e
uticati) poludi - i sve te predstavnike
baci kroz prozor svoje zgrade u ulici
Emerika Bluma - prema Odgovoru
9 NE]E mu se u Bosni suditi (a
odgovor ne ka`e gdje bi se mu
onda sudilo), ~ak i ako bi pad 8
jednog od ambasadora povredio nekog
iza
ili
interyou pi{e:
Marko Toma{

Nisam vi{e sam, `ena mi je Amerikanka,

imamo k}erku koja je "po ro|enju" isto Amerikanka, a ja se jo{ uvek ose}am kao

TITOV 'PUNK-ROCK' OMLADINAC

D a se moje mi{ljenje negdje broji,
tvrdio bih da je najve}a {teta u
Ma, ~ovek se navikne na svako govno, pa i na New York :-)
Zajebano je to, ipak je ovo “drugi svet”, a i jebe{ `ivot bez Dunava :-)

ex-YU rock n’ rollu ~injenica da je

novosadska Luna snimila samo jedan Pa, pravi razlog za razilazak je bio
album. Razlozi su mnogi, a jedan {to je ^onta morao da ode u JNA. On
od najubjedljivijih i najlak{e prihvatljivih je ve} je imao 27 godina i to je bio
za svakoga ko ~ita ovo je to krajnji rok da ode. Tako da nije bilo
{to Luna za ono predratno doba nikakve misterije u vezi toga.
spada u red mnogobrojnih tada{njih
bendova koji su se s pravom mogli Gdje su ljudi koji su nekad svirali u
nazvati originalnim i izvantrendovskim, Patki i koliko danas imaju veze sa
a da su istovremeno bili u svjetskom muzikom?
produkcijskom nivou. Slobodan Ti{ma
nekada{nji pjeva~ Lune je sad ve} Cila - bubnjar, je totalno u Yoga i
priznati pjesnik i on je jedan od Bioenergija fazonu. Nisam ga video
rijetkih ~lanova ekipe tada{nje NS bar 10 godina i to je sve {to sam ~uo
scene koji je svojim radom ostao
Kakav je za tebe bio po~etak u o njemu.
prisutan u javnosti u mjeri u kojoj to
punku, kako si do{ao u Pekin{ku ^onta je u Canadi i ne bavi se
kao pjesnik mo`e biti. A nedavno se
patku i {ta si radio prije toga? muzikom, radi na nekom univerzitetu,
u javnosti opet pojavio jo{ jedan ~lan predaje ne{to u vezi sa kompjuterima,
U Patku sam do{ao u leto 1980-te ne znam detalje. Mislim da mu je
Lune, Zoran Bulatovi} Bale, u istoriji
kad je prvi album ve} bio snimljen ali OK.
ex YU rock-a poznat kao gitarista
ne i objavljen. Pre toga sam svirao Mare - basista ima studio u Veterniku
Pekin{ke patke i Lune. Bale od '93.
sa manje poznatim bandovima u NS pored Novog Sada i uglavnom snima
`ivi i radi u New Yorku. Ne tako davno
kao sto su Hush, Quadrant, Pe~at. Te bendove kao {to su Vrisak Generacije,
izbacio je jedan vrlo bitan album,
80-te su po mnogima bile i ostale GBB , Novembar i ostale.
radi se o reizdanju Luninog albuma
najzna~ajnije i najproduktivnije godine
'Nestvarne stvari’, koji se kona~no
YU-Rocka i ja sam jako ponosan {to Poslije Pekin{ke patke, ti si svirao u
na{ao na CD-u. Naime taj album je
sam imao priliku da budem deo toga. Luni zajedno sa Slobodanom Ti{mom
bio izdat samo na vinilu u tira`u od
Ni u jednom periodu ni pre ni posle koji je danas vi{e poznat kao pjesnik,
920 primjeraka. A Luna je na kraju
toga se nije desilo da je ono Luna je po senzibilitetu bila prili~no
milenija po mi{ljenju beogradskog
{to je “popularno” i {to je “glavna druga~iji bend od Patke, kako je do{lo
radija B92 progla{avana jednim od
stvar” u odre|enom momentu u isto do osnivanja Lune?
10 najbitnijih ex-YU rock bendova. Po
vreme i kvalitetno i pametno. Tu
tome mo`emo vidjeti koliki je zna~aj
naravno mislim na ceo Yugo-New U leto '81 Muzi~ka omladina Novog
ovog Baleovog izdava~kog poduhvata.
Wave, [arlo Akrobata, Paraf, Orgazam, Sada (u to vreme odli~no “orjentisana”)
U razgovoru koji slijedi jedan od
Patku, Dorian Gray i gomilu drugih je organizovala mini turneju nekoliko
najprogresivnijih i najbitnijih likova
jako dobrih bandova. bendova (^ista Proza, Foto Model, La
muzi~ke scene Balkana 80-tih godina,
Zoran Bulatovi} Bale rekao je ne{to Strada i La~ni Franc) sa koncertima
o vremenima Lune i Pekin{ke patke,
[ta se u stvari desilo sa Pekin{kom u NS, BG i Pan~evu. Sva tri
o New Yorku, Novom Sadu, pro{lom,
patkom budu}i je to bend koji je nakon Novosadska benda su ve`bala u
sada{njem i budu}em vremenu.
prvih uspjeha prestao funkcionirati? prostorijama Muzi~ke Omladine gde

iza 9
 interyou TITOV 'PUNK-ROCK OMLADINAC
se ina~e i skupljao sav napredan
muzi~arski svet (izme|u ostalih i ja).
Desilo se nekako da je nekoliko
dana pre turneje La Stradu napustio
basista Bora (onaj isti probisvet iz
originalne Patke) a to se isto desilo
i sa klavijaturistom Foto Model-a. Cela
turneja je dovedena u pitanje. E,
tu sam se pojavio ja da spasem
celu stvar, tako da sam se na toj
turnejici pojavio u dvostrukoj ulozi, kao
basista La Strade i klavijaturista Foto
Modela!!?? Ba{ je bilo super, a i neko
me je u “D`uboksu” silno nahvalio
posle Beogradskog koncerta, ali se
ne se}am {ta. Ina~e, Foto Model je
bio odli~an bend o kome se u`asno
malo zna. Imali su interesantne stvari
i dobre textove. Stvarno mi je `ao {to
iza njih nije ostalo ba{ ni{ta, {teta.
Elem, po{to La Strada prakti~no nije
vi{e postojala, ostali su Slobodan
Ti{ma gitara-glas i Fir~i-bubnjevi, a
ja sam bio slobodan re{ili smo da
probamo ne{to zajedno. Ja sam krstio
bend po filmu LUNA. Pro{lo je jo{
dosta vremena dok je to sve dobilo
oblik onoga po ~emu se Luna danas
pamti. Imali smo u`asnih problema
oko prostora za probe i odabira
“pokriva~a donjih frekvencija”. Izbor
je pao na Jasminu Mitru{i} - Minu,
Fir~ijevu i moju {kolsku drugaricu iz
srednje muzi~ke {kole u koju smo
Mina ja jo{ uvek i{li (Fir~i je pao na
godinu, pa napustio {kolu). Dopadala
nam se ideja da umesto bas gitare
imamo synth.Tako je nastala prva i
poslednja postava Lune.
Luna je snimila samo jedan album,
{ta se tu desilo, gdje je do{lo do
prekida?
Mnogo je emotivne energije ulo`eno u
10
sve to a malo se toga dobilo zauzvrat.
U takvoj situaciji tenzije su neminovne
i do{lo je do pucanja. Uostalom ubrzo
posle toga sam i ja morao u JNA.
(eto JNA je oduvek pravila sranja :-)
Misli{ li da je ~udno da se zbog
samo jednog albuma bend uvrstava u
jedan od najzna~ajnijih svih vremena
na ovim prostorima, kao {to se to
desilo kad su krajem vijeka mnogi
kriti~ari sumirali {ta se to de{avalo u
na{em rock n rollu?
Ne mislim da je to ~udno. Razli~iti
su razvojni putevi bendova. Neki
imaju tu “privilegiju” da “odrastaju u
javnosti”, da imaju tu sre}u i odmah
u po~etku budu zapa`eni bez obzira
na izvo|a~ku kompetenciju, i sl. I
da tek kroz nekoliko narednih albuma
dostignu “zrelost”. Mi smo, toliko puno
ve`bali i radili na onome {to }e na
kraju biti zabele`eno kao “Nestvarne
Stvari” da bi drugi bandovi za to
vreme verovatno snimili 3 LP-a, ali
bolje je imati jednu jaku plo~u nego
3-4 osrednje. Zna~i, mi smo ve} bili
sazreli u vreme snimanja albuma.
Album Lune 'Nestvarne stvari’ je iza{ao
na CD- u mo`e se re}i nedavno,
ho}e{ odgovoriti ako te pitam otkuda
ti matrica, i kako si se odlu~io na taj
potez toliko godina kasnije?
[to se matrice ti~e, ne smem
da ti ka`em otkud mi, obe}ao
sam. A {to se razloga za izdavanje
ti~e, to je jednostavno. Originalno
izdanje je {tampano u svega 920
primeraka!!!!???? Helidon je za to
imao svojih razloga, band vi{e nije
postojao, a u vreme objavljivanja ja
sam ve} bio u JNA. Prakti~no, posle
svega nekoliko meseci plo~a je postala
raritet i nije se mogla nigde kupiti.
Tokom svih ovih godina od tada,
svako malo bi me neko pitao za plo~u
i gde mo`e da se nabavi. Bogica
pi{e:
Marko Toma{
Mijatovi}, muzi~ki urednik u Radio
Novom Sadu mi je jednom rekao kako
su mu u Sarajevu nudili 200 DM za
plo~u ! Mislim da je taj LP zaslu`io
reizdanje na CD-u i zato sam to
uradio. Sam sam uradio mastering sa
originalne trake i CD je {tampan ovde
u USA. Ima potpuno nov omot sa
svim textovima.
Koja je fora osim naru~ivanja internetom
da se do|e do ovog CD-a ima li
ga igdje u prodaji po nekim CD
shopovima u Novom Sadu ili bilo gdje
drugo, ~isto da ljudi znaju kako da
do|u do CD-a?
Sa prostora biv{e i sada{nje YU,
CD se mo`e poru~iti od moje
majke, za detalje po{aljite e-mail na:
mikoba@eunet.yu
93. godine ti si napustio Novi Sad i
oti{ao u New York, {ta te je nagnalo
na to, i kako sad sa vremenske i
prostorne distance gleda{ na sve {to
se de{avalo tih godina na Balkanu?
U rat nisam hteo, a op{ta atmosfera
te 1992-93 je postala nesno{ljiva.
Protra}io sam otprilike godinu dana
skitaraju}i se od Be~a do Budimpe{te,
od Ljubljane do Isole pa nazad u
Pe{tu pa u Be~ ...... sve ~ekaju}i
da se “stvari srede”. To se nikako
iza
pi{e:
Marko Toma{ TITOV 'PUNK-ROCK OMLADINAC
nije de{avalo i sve je postajalo samo
gore i gore. Nisam vi{e imao nerava
da se skitam i sasvim slu~ajno sam
aplicirao, pa i dobio vizu za Ameriku
i.........do{ao.
Sve to {to se de{avalo na Balkanu
mi je urezalo dubok o`iljak. Ne{to {to
}e te{ko mo}i da zaceli, ako uop{te
bude moglo. Nemam ja stomak za te
stvari, i kao i svako ko je imao prilike,
oti{ao sam, a na neki ~udan na~in
za mene sve to jo{ uvek traje. Mo`da
zato {to i kad odem u Novi Sad
ni{ta nije kao {to je bilo, a onako
naivno to je ono {to pri`eljkujem.
Neznam dal’ }u ikada “do}i pameti” i
priznati samom sebi da “ono” vi{e ne
postoji?
Zajebano je to, ipak je ovo “drugi
svet”, a i jebe{ `ivot bez Dunava :-)
Kako vidi{ `ivot u New Yorku, vjerujem
ve} davno si se navikao, ali {ta ti
najvi{e smeta recimo u tom na~inu
`ivota?
Ma, ~ovek se navikne na svako
govno, pa i na New York :-) A smeta
mi otprilike 100.0000 stvari. Presija
za pravljenjem para, ultra-mega-giga
potro{a~ki mentalitet u koji neminovno
upadne{ a kad to skapira{ ose}a{ se
k’o govno zato {to ti nisi “oni”, kojima
to nije jasno i koji jedino tako i znaju
da `ive. Distance, gde god da krene{
treba ti bar pola dana, subway, gu`va,
frka............
Eto malo kuknjave.
Radio si na nekim off projektima na
Brodveju, sa kim si sve sara|ivao i o
kakvim se projektima radilo osim {to
su bili off?
Radio sam sa nekoliko pozori{nih
'trupa’ i sve je to bilo jako zabavno
i korisno. Para nije bilo i u jednom
momentu sam morao da prestanem
zato {to to nisam mogao finansijski da
izguram. Malo je depresivno kad vidi{
kol’ko se ljudi ovde bukvalno otima
da radi za d`abe. Kao ilustracija, pre
otprilike mesec dana sam se javio
e-mailom na neki oglas za muziku
za film. Posle otprilike nedelju dana
sam dobio odgovor u ~ijem zaglavlju
stoji izvinjenje {to mi se nisu ranije
javili, a razlog je to {to su dobili 1300
odgovora !!!!
Mislim da ta cifra sve govori. No, ne
odustajem nego i dalje {aljem demo
CD-e gde god vidim {anse.
Svu muziku snima{ i producira{ u
svom studiju Fatalamanga, `ivi{ li
samo od rada na muzici ili se bavi{
jo{ ne~im?
Otprilike 3 godine sam uspevao da
se “pokrivam” od muzike i studija i to
je sve trajalo do pre nekoliko meseci.
U Septembru 2000-te sam dobio
}erku, `ena je prestala da radi, neki
moji stalni 'pacijenti’ su se ili povukli
iz biznisa ili prepolovili bud`et za
multimedijalne projekte i.......... evo sad
sve ovo pi{em sa posla koji k’o
{to vidi{ i nije tako lo{ ~im mogu
ovo da radim (prava “yugo” varijanta).
Sedim u kancelariji i “babysitujem”
gomilu kompjutera koji su vezani za
telefonske switch-eve i tako to. Pro{le
interyou
nedelje sam doneo i gitaru. Ma, {ljaka
11
k’o bog.
Samostalno si radio neku muziku ima
li nade da }e se to mo}i nekad skoro
~uti?
Pa zna{ kako, ja stalno ne{to
petljam (snimam) i ima gomila
materijala koja stoji neobjavljena iz
jednostavnog razloga {to sam ja
“bogalj” za pakovanje-prodaju-reklamu i
ostale stvari vezane za “materijalizaciju”
muzike.
Kol’ko god sam se trudio da to kod
sebe popravim, nisam uspeo, tako da
to sve verovatno ~eka nekog drugog
da uradi. Kad i kako }e se to desiti,
za sad je “totalna misterija”.
Planira{ li da se vrati{ u Novi Sad?
Jednog dana, skoro sigurno. Umalo
da to uradim pro{le godine, kad
mi se ovde de{avao “galopiraju}i
bednjak”, al’ nekako sam pregurao,
dal’ je vredelo i dal’ }e se isplatiti,
vide}emo. Nisam vi{e sam, `ena mi je
Amerikanka, imamo }erku koja je “po
ro|enju” isto Amerikanka a ja se jo{
uvek ose}am kao “Titov 'Punk-Rock’
Omladinac” i
“Tu tek u stvari ova cela pri~a dobija
~udan tok” :-)..............
iza
slu~ajne teme
CAMPO DEI FIORI
12
Februar mjesec 2000. bio pone{to
paralelan februaru 1600. godine.
Naime, kad je 1582. Papa Grgur XIII
reformirao julijanski kalendar zbog
ta~nosti je uvr{tena jedna “caka” u
vezi s prestupnim godinama. Prestupna
je, kao {to se zna, svaka ~etvrta
godina, no manje je poznato da zavr{ne
godine stolje}a (one s najmanje
dvije nule) nisu prestupne osim ako
njihov redni broj nije dijeljiv sa
400. {to }e re}i: 1600. je bila
prestupna i njezin je februar imao
29 dana, 1700.,1800., i 1900. nisu
bile prestupne i imale su “obi~ne”
februare, dok je 2000. ponovo
imala produ`eni februar. Interesantno
je danas u vrijeme sekularizma
spomenuti ovakve ~injenice koje
otkrivaju latentno prisustvo crkve
u svakodnevnom `ivotu i obi~ajima.
No dvadeset deveti februarski dan
nije ipak najpoznatiji dar koji je
velja~i od prije ~etiri stolje}a
podarila katoli~ka crkva. Dvanaest
dana ranije, 17.2.1600., u Rimu, na
Campo dei Fiori, spaljen je Giordano
Bruno.
Giordano Bruno stupio je u dominikanski
red u dobi od osamnaest godina. No
njegova karijera me|u redovnicima
koji su sebe s ponosom zvali psima
Gospodnjim (domini canis) trajala je
tek devet godina. U dvadeset sedmoj
godini bit }e optu`en za krivovjerje
i napustit }e dominikance. Poput
anticipacije ovostoljetnih apatrida
lutat }e {vicarskom, Francuskom,
~e{kom i Njema~kom. Po povratku u
domovinu hapsi ga inkvizicija. Godina
je 1592., deseta od reforme kalendara,
prestupna godina. Preko sedam godina
Bruno je utamni~en, a nigdje nema
Crvenog kri`a (osim mo`da kao simbola
na odori njegovih mu~itelja) niti
Amnesty Internationala. Sedamnaestog
februara na Cvjetnom trgu loma~a
pi{e:
Muharem Bazdulj
je planula. Trideset tri godine
kasnije (interval jednak du`ini
Kristova `ivota) Galilej }e se pred
inkvizicijom javno odre}i brunovskih
pogleda, a sebi u bradu pro{aputati:
Eppur si muove (Ipak se kre}e).
Na Uskrs 1943. godine, u Var{avi,
u svojoj trideset i tre}oj godini
Czeslaw Milosz napisao je pjesmu
Campo dei Fiori. Bio je Uskrs,
proljetno ve~e, Var{avski geto je
gorio, a u ostatku Var{ave, u poljskom
dijelu, izgledalo je kao da se ni{ta
ne doga|a. Smrt Brunova i smrt Jevreja
za Rimljane i stanovnike Var{ave bile
su tek tu|e smrti. Milosz ka`e da
gomila trguje, ban~i i voli se/ ne
mare}i za loma~e. Malo poslije re}i
}e:
Ja ipak mi{ljah tada
O samo}i umiru}ih,
O tome da kad je Bruno
Stupao na tu loma~u
U jeziku na{ao nije
Re~ ljudsku jednu, jedinu
Kojom bi iskazao opro{taj
Tom ljudstvu koje ostaje.
^etiri stolje}a nakon smrti Bruno
je postao simbol slobodoumlja i
`rtve, no katoli~ka ga crkva nije
rehabilitovala. A loma~e su i
dalje gorjele kao i {to su trgovi
postajali simbolima, trgovi pateti~no-
sentimentalnih imena; Razlika Rima i
Pekinga: razlika cvije}a i nebeskog
mira.
iza

Zagreb, na primjer, ima svoj vlastiti
trg {to je imenjak rimskog Campo di
Fiori. Imao je i trg {to je sje}ao na
`rtve onih iz Miloszove pjesme Campo
di Fiori. No trgovima se mijenjaju
imena.
Miroslav Krle`a stariji je od
Czeslawa Milosza osamnaest godina.
Osamnaest godina nakon {to je Milosz
napisao pjesmu Campo dei Fiore Krle`a
je napisao esej Eppur si muove.
U kontekstu simboli~nog Kremaljskog
trga (onog na kojem je - po
Mandelj{tamovim rije~ima - zemlja
najoblija) Milosz je Bruno, a Krle`a
Galilej (makar je Milosz nad`ivio
Krle`u). Jer makar je Krle`a glasno
rekao Eppur si mouve, sebi u bradu
rekao je znali smo. (U jednom
interviewu govore}i o svojim susretima
s Krle`om Danilo Ki{ ka`e: Dva puta
mi je rekao: sve smo mi to znali -
mislio je na doga|aje koje sam opisao
u Grobnici za Borisa Davidovi~a, na
koncentracione logore u Sovjetskom
Savezu.)
pi{e:
Muharem Bazdulj
iza
ve}: 1600. i 2000. su bratske godine.
Mo`da je i 1600. sve~ano do~ekano
na otvorenom, na Campo dei Fiori.
Narastaju}a loma~a za Giordana Bruna
mogla je biti simboli~ni nadomjestak
i anticipacija milenijske kupole.
Pro}i }e neko vrijeme, pa }e i
dana{nja geta i loma~e postati simbol
za Nevermore. A i tada }e neznano gdje
ravnodu{no za vlastite suvremenike
goriti nove loma~e. Jer kao {to je
prorekla i na{e vrijeme, posljednja
strofa Miloszove pjesme prori~e i
neko budu}e:
I to {to ginu samotni
Svet je zaboravio davno,
Tu| nam je njihov jezik
Ko jezik davne planete,
Sve dok u legendu ne pre|e,
Pa da posle vekova mnogih
Na novom Campo dei Fiori
U pesniku ne podstakne pesmu.
Od velike loma~e Var{avskog geta
pro{lo je {ezdesetak godina, no
geta jo{ uvijek gore. Gomila i
dalje trguje, ban~i i voli se/ ne
mare}i za loma~e. Takva je, valjda,
ljudska priroda. No danas Brunovom
spaljivanju svjedoci ne bi bili samo
Rimljani. TV bi satelitom prenijela
sliku {irom svijeta, kao {to radi u
slu~aju dana{njih spaljenih geta. Kad
je Galilej sebi u bradu promrmljao
Eppur si muove u smislu tehni~kom,
u kontekstu prirodnih nauka bio je u
pravu, no u su{tinskom i simboli~nom,
u smislu morala i humanizma - te{ko.
Jeste da postoji i kretanje unatrag.
I danas je probita~nije javno se
odre}i istine {apu~u}i si u bradu
{ta kome drago. Re}i naglas Eppur si
mouve, a u sebi Nihil novi sub sole.
Treba vjerovati u progres. A loma~e i
geta i dalje gore dok se na trgovima
okuplja gomila. Na trgovima se slave 13
takozvane milenijske godine. Re~eno je
slu~ajne teme
pi{e:
Goran Bogunovi} 14

AMERI^KI KOMPOZITOR
Definicija rock novinarstva F. Zappe:
“Ljudi koji ne znaju pisati razgovaraju s
ljudima koji ne znaju misliti kako bi napisali
~lanke za ljude koji ne znaju ~itati.”

IONIZACIJA

“^ovjek s osje}ajem za ritam mo`e ~uti
rad tvorni~kih strojeva kao kompoziciju.
Ako se tome dodaju svjetlo, vremenske
prilike, mjese~eve mijene, sve mo`e
biti glazba. Ono {to se shvati kao
glazba, mo`e i postati glazba i onda
se slu{aocima predstaviti na na~in da
oni to prepoznaju kao glazbu.”
prije ulaska u show business bilo
doba njihova najintenzivnijeg dru`enja.
Jedna od prvih plo~a koja su
obilje`ile njegovo bavljenje glazbom
bila je Ionizacija ameri~kog modernog
kompozitora Edgara Varesea. Zappa
je sam nau~io note i slu{ao r&b,
jazz, blues, ali i djela kompozitora

Zappa je ro|en 21.12.1940. u

Baltimoreu. Djetinjstvo su mu obilje`ila
~esta seljenja, jer mu je otac radio
za vojsku. Prva Zappina glazbena
iskustva vezana su uz bubnjeve. Po

iza vlastitim rije~ima: “Zanimao me zvuk

Zappinu osebujnu pojavu
prepoznat }e i mnogi koji na
njegovu glazbu nikada nisu
obra}ali pa`nju. Jedan od
najplodnijih autora moderne
glazbe objavljivao je tijekom
skoro trideset godina duge
karijere prosje~no vi{e od dva
albuma godi{nje. Kompilacije
nisu ura~unate.
koji mo`e{ dobiti udaraju}i u stvari.”
Nikada nije nau~io svirati bubnjeve,
koordinacija ruku i nogu stvarala mu
je prevelike probleme i prebacio se na
gitaru.
Prijateljevanje s Captain Beefheartom
bilo je va`no za njegovo sazrijevanje.
Frank Zappa i Donald Van Vliet
upoznali su se 1956. godine. I{li
su zajedno u srednju {kolu, markirali
i slu{ali r&b plo~e. Ma{tali su o
snimanju filma. Nikad napravljeni film
Captain Beefheart vs The Grunt People
zaslu`an je za Van Vlietovo umjetni~ko
ime. Zappa je ustvrdio kako je doba
poput Conlona Nancarrowa ili Igora
Stravinskog.
Njegov bend iz 1988. izvodio je,
me|u ostalim, Ravelov Bolero, Bartoka,
izme|u tema iz Bonanze ili Kuma,
ili obrada Led Zeppelin (urnebesni
Stairway To Heaven, u kojem dio
Plantovih vokalnih dionica izvodi gitara,
a cjelokupni Pageov gitarski solo svira
brass sekcija.)
Eklekti~kom mije{anju stilova
homogenost je davala Zappina sna`na
osobnost i bizarni smisao za humor.
Iako je velik dio njegove glazbe
zvu~ao kao improvizacija, podloga
svemu bio je krvavi rad. Za turneju
iz 1988. njegova grupa vje`bala je
~etiri i pol mjeseca, pet dana tjedno,
deset sati dnevno. Bend okupljen za
tu turneju poslije je po jednom od tri
albuma objavljena s te turneje nazvan
The Best Band You’ve Never Heard
In Your Life. Grupa se pod pritiskom
raspala u pola turneje i nikada nije
stigla do zapadne obale SAD-a. Bila
je to posljednja Zappina turneja. Ubrzo
nakon nje obolio je od raka prostate.
pi{e:
Goran Bogunovi}
NAJRU@NIJI BEND NA SVIJETU
Rane {ezdesete Zappa je proveo
poku{avaju}i se probiti u svijetu show
businessa, bez ve}ih uspjeha. Nastupio
je u tada vrlo popularnom showu
Davea Allena, upotrijebiv{i bicikl kao
glazbeni instrument.
Kupuje studio, nudi jeftino snimanje
i `ivi vrlo skromno. Izvjesni gospodin
Willis tra`i od njega snimanje porno
filma. Zappa mu prodaje opscenu
audio snimku i otkriva da je Willis
policajac. Zappa je uhap{en i osu|en
na tri godine uvjetno zbog zavjere
za propagiranje pornografije. Vjerojatni
razlog cijelog slu~aja bilo je to {to je
imao najdu`u kosu u mjestu.
1964. godine Zappa sti`e u LA i
po~inje svirati gitaru u grupi The Soul
Giants. Uskoro preuzima kontrolu nad
grupom. Biv{i vo|a grupe, saksofonist
David Coronado, odlazi, a na Maj~in
dan 1964. godine grupa mijenja
ime u Mothers. Ray Collins, Roy
Estrada i Jimmy Carl Black, “Indijanac
grupe” kojima se uskoro pridru`io i
Elliott Ingber tvorili su tako vjerojatno
najru`niju grupu u povijesti rock and
rolla. Mothersi se nisu mogli smjestiti
ni u kakvu ladicu i po~etak karijere
obilje`ila je, od Zappe poslije ~esto
citirana, re~enica “No commercial
potential.” Napokon uspijevaju obrlatiti
MGM-ovog producenta Toma Wilsona i
potpisuju ugovor pod etiketom bijelog
r&b benda. Menad`er grupe Herbie
Cohen doveo je Wilsona da ~uje jednu
pjesmu Mothersa i on je ~uo jedinu
blues pjesmu koju su oni uop}e svirali.
Budu}i da je izdava~ku ku}u ime
benda podsje}alo na Motherfuckers,
uvjet za snimanje bio je promjena
imena grupe. 1966. godine izlazi prvi
album Mothers of Invention. Freak Out
je bio prvi dvostruki r’n’r album.
Omot je krasila fotografija benda
retu{irana psihodeli~nim bojama. Zappa
se sje}ao: “...izgledali smo jebeno
iza
ru`no i bili neupotrebljivi u biblijskom
smislu te rije~i.” Prvi dio albuma
~inile su uglavnom pjesme koje su
se poigravale s klasi~nim kanonima
popa, sa Zappinim cini~nim tekstovima
i naslovima poput I Ain’t Got No Heart
To Give ili Go Cry On Somebody
Else’s Shoulder. Na omotu albuma
bili su Zappini (auto)ironi~ni komentari
pjesama. Finale albuma ~inile su
potpuno avangardne Help I’m A Rock i
Return Of The Son Of Monster Magnet,
u ukupnom trajanju od dvadesetak
minuta. Za potonju je bend posudio
500 dolara vrijedan set udaraljki i
zatvorio u studio sve freakove sa
Sunset Boulevarda. Zappa je sjedio
za pultom i davao upute tehni~aru.
Rezultat je definitivno bio porazan po
komercijalni potencijal.
Drugi album, Absolutely Free, osim
problema sa cenzorima, koji su
svojevoljno mijenjali libreto tiskan na
plo~i. donosi daljnji pomak i nekoliko
antologijskih pjesama poput Brown
Shoes Don’t Make It i America
Drinks&Goes Home. Na ovom se
albumu nalazi i Status Back Baby,
pjesma koja vam je mo`da u{la u uho
ako ste gledali debitantski film Sr|ana
Dragojevi}a Mi nismo an|eli.
Kraj {ezdesetih na zapadnoj obali
SAD-a obilje`io je hippie pokret. Zappa
nije podnosio cjelokupnu hippiejevsku
atmosferu i propagiranje upotrebe
droga, te 1968. snima We’re Only In
It For The Money, u kojem ismijava
pokret. Omot albuma parodija je omota
Sgt. Peppera Beatlesa. Po Zappinim
rije~ima, album je bio “...pretenciozan,
la`an, ba{ kao i pravi zvuk Beatlesa.”
Beatlesi se nisu dugo ljutili. Zappina
posveta doo wop eri, pod imenom
Cruisin’ With Ruben&The Jets toliko se
svidjela Lennonu i Harrisonu da su
mu poslali telegram koji je zavr{avao
s “Prestani nas napadati i do|i u
na{ bend. Vidimo se.” McCartney se
nije potpisao. Ringo Star nastupio je
15
 poslije u Zappinu filmu 200 Motels,
glume}i Zappina dvojnika. Sli~nost je
frapantna (vidi sliku). Zappa nikada nije
skrivao svoju ljubav prema doo wop
grupama, njihovim blesavim ljubavnim
tekstovima i vi{eglasnom pjevanju. Na
albumu se osje}aju istodobni ironijski
odmak i u`ivanje u blesavoj doo wop
muzici. Zappa nije propustio ubaciti
posvetu Stravinskom: prate}i vokali pri
kraju pjesme Fountain Of Love pjevaju
temu iz Posvete prolje}u.
Krajem {ezdesetih Zappa se sve
vi{e posve}ivao produciranju. Njegov
stari prijatelj, Donald Van Vliet,
aka Captain Beefheart, nezadovoljan
odnosom diskografske ku}e i uvjetima
pod kojima je snimio prva dva albuma,
javlja se Zappi i on producira jedno od
remekdjela suvremene glazbe, album
Trout Mask Replica. I Zappa i Beefheart
imali su reputaciju ekscentrika. Zappa
je, i pored dru`enja s freakovima
i izazivanja bizarnih skandala, uvijek
odavao dojam vrlo koncentrirane i
inteligentne osobe. Vliet je bio iskreni
ekcentrik, ~ovjek koji je imao pogled
na svijet kojeg je ponekad bilo
te{ko shvatiti. Upadao je u pravne
probleme potpisuju}i sve {to mu
je bilo ponu|eno, tako da je mu
se dogodilo da potpi{e za vi{e
diskografskih ku}a istodobno. Neke od
njihovih ranih zajedni~kih snimki, dotad
neobjavljenih, mogu se na}i na The
Lost Episodes, albumu pripremljenom
prije, a objavljenom poslije Zappine
smrti.
Zappa ima nemjerljive zasluge pri
stvaranju najboljeg Beefheartovog
albuma, Trout Mask Replica.
Beefheartu, koji je oduvijek imao
problema s tehni~kim detaljima,
pomogao je da ostvari svoje ideje bez
iza
pi{e: pritisaka pod kojima je radio ostale
Goran Bogunovi} albume i Beefheart vi{e nije dostigao
vrhunac iz 1968. Idila, na`alost nije
trajala jako dugo. Vliet je nastupio
jo{ na Zappinom Hot Rats albumu,
a nedugo je poslije u medijima
optu`io Zappu za financijsko i kreativno
iskori{tavanje njega i ostalih ljudi s
kojima je FZ sura|ivao.
MITOVI I LEGENDE 1
MOTHERS VS. VELVET UNDERGROUND
Mothers su 1966. svirali zajedno s
Velvet Underground i Nico u Trip klubu
u Los Angelesu. U publici su na prvoj
ve~eri navodno bili i Sonny&Cher,
The Byrds i Jim Morrison, tada
jo{ student. Crna odje{a ~lanova VU
nije se svidjela {arenoj freakovskoj
doma}oj sceni, pa je, naravno, VU
izvi`dan, a doma{i bend Mothers
do`ivjeli su ovacije. To nije bilo
sve, nego je Zappa i na pozornici
ismijavao Velvet Underground. Komentar
Lou Reeda:
“On je vjerojatno najnetalentiranija
osoba koju sam ~uo u `ivotu. On je
ograni~en, pretenciozan i akademski
ograni~en. On ne zna svirati rock and
roll. To je zato {to je gubitnik. Zbog
toga se obla~i smije{no. O~igledno
nije zadovoljan sobom i ja mislim da
ima pravo.”
Sve je trebalo trajati mjesec
dana, ali je lokalni {erif tre}eg
dana zatvorio klub. `rtve su bile
izbjegnute. Odsviran je ipak jo{ jedan
koncert, u Fillmoreu u San Franciscu,
gdje su kao predgrupa nastupili
po~etnici Jefferson Airplane, bez
16 honorara.
I-NA-GADDA-STRAVINSKY 17
Zappa je u kasnim {ezdesetim sa
svakim albumom odlazio dalje u
istra`ivanju granica glazbe. @ivi nastupi
The Mothers Of Invention bili su
performansi na tragu teatra apsurda. Na
albumu Uncle Meat iz 1969., Zappa je
do kraja doveo svoj koncept mije{anja
stilova. Album je avantura na kojoj se
smjenjuju utjecaji Igora Stravinskog i
Edgara Varesea s posvetama razdoblju
u kojem je, sviraju}i u klubovima,
morao svirati pjesme poput Louie
Louie. U to su vrijeme veliki doprinos
grupi davali multiinstrumentalisti Ian
Underwood i Don Preston.
Sli~an koncept Zappa je upotrijebio i
na albumima Burnt Weeny Sandwich i
Weasels Ripped My Flesh. Na prvom
se izme|u dviju obrada hitova iz
pedesetih nalaze sjajni instrumentali
- od jo{ jedne posvete Stravinskom,
Igor’s Boogie do legendarne The Little
House I Lived In. Weasels je album
napravljen poslije raspada originalnih
Mothers, sastavljen od mje{avine
koncertnih restlova i studijskih stvari.
Poliritmi~ne, ~esto i kakofoni~ne
kompozicije izmjenjuju se s melodi~nim
pjesmama, poput sjajne obrade Directly
From My Heart To You Little
Richarda, zavr{avaju}i dvominutnim
kre{endom. Oba albuma funkcioniraju
sjajno, pokazuju}i bit Zappine glazbene
filozofije, koja glasi: Sve je muzika.
Atmosfera u grupi krajem {ezdesetih
bila je sve gora i gora. Zappa nije
bio zadovoljan time {to je Beefheartov
The Magic Band zvu~ao bolje od
The Mothers Of Invention usprkos
puno manjoj uvje`banosti i disciplini.
Raspad, koji je visio u zraku,
napokon se doga|a u listopadu '69.
Zappa snima solo album Hot Rats
i okuplja nove The Mothers Of
Invention. Hot Rats je snimljen na
{esnaest kanala, {to je u to doba bilo
~udo tehnike. Pjeva~ke uloge u MOI
preuzimaju Mark Volman i Howard
Kaylan i grupa skre}e u smjeru
poznatom kao “comedy music”. S tom
postavom Zappa snima film i album
200 Motels. Odli~an primjer zabave
koju je nudila ta faza `ivi je album
Filmore East, June '71.
U sedamdesetima raste Zappina
gitaristi~ka reputacija. Sura|uje s
Goran Bogunovi}
pi{e:
vrhunskim glazbenicima, poput jazz
pijanista i klavijaturista Georgea Dukea.
Albumi iz '73. i '74., Overnite Sensation
i Apostrophe posti`u ~ak i komercijalni
uspjeh (“pukim slu~ajem”, re}i }e
Zappa). Zappa snima i prete`no
instrumentalne albume na tragu jazza,
poput Waka/Jawaka i The Grand
Wazoo. @ivi nastupi nude satiri~nu sliku
Amerike i popularne muzike. 1975.
dolazi do ponovne suradnje Zappe
i Captaina Beefhearta. Na albumu
Bongo Fury Beefheart, kojem je u to
vrijeme karijera bila u krizi, pjeva i
svira saksofon i harmoniku.
Ispri~ava se za uvrede i optu`be,
“garbagio”, kako se izrazio Zappa,
pro{av{i najprije, po Frankovim rije~ima,
audiciju za bend. Vliet, ka`e, nije
primijetio da je kod starog prijatelja
bilo ikakve audicije. Album su Zappini
fanovi cijenili vi{e nego Beefheartovi.
Sljede}i Zappin hit bio je Bobby
Brown Goes Down s albuma Sheik
Yerbouti (motiv albuma iskoristili su
Buldo`er - [eik Jeboti), 1979. godine.
U to vrijeme pojavljuju se i tri nastavka
albuma “Shut Down And Play Yer
Guitar”. Zappa tim albumima potvr|uje
iza
pi{e:
Goran Bogunovi}
MITOVI I LEGENDE 2
GIPSANA UMJETNOST
Eric Clapton je 1968., nakon koncerta
na kojem su Mothers Of Invention bili
predgrupa Creamu, koji se tih dana
bli`io svom raspadu, upoznao Zappu sa
Cynhijom, gipsateljicom.
Cynhia se, sli~no kao i slavna
groupie, Pamela des Barres, uz
dru`enje sa slavnima, bavila i
pisanjem dnevnika, ali ga za razliku
od Pamele, nikada nije objavila u
knjizi. Zappa je ustvrdio da je njen
dnevnik bio puno, puno zanimljiviji
od Pamelinog.
Statue koje su, predvo|ene Cynthijom,
proizvodile gipsateljice iz Chicaga,
bile su penisi rock zvijezda. Pokazale
su Zappi statue Jimija Hendrixa,
Noela Reddinga i drugih umjetnika.
Procedura je bila sli~na kao za
uzimanje zubnih otisaka. Cynthia je
pripremala smjesu, a druga djevojka
bi oralno zadovoljavala glazbenika
sve dok, u pravom trenutku, usta ne
bi bila zamijenjena kalupom u kojem
je bila odgovaraju{a smjesa. Osje}aj
za timing bio je presudan. Model
je, kako bi ostavio {to bolji dojam,
morao biti koncentriran na erekciju
sve dok se smjesa ne bi stvrdnula.
Zappa i Clapton proveli su dva sata u
razgovoru, ali nisu bili raspolo`eni
za ulogu modela. Hendrixu se navodno
postupak toliko svidio da je po{evio
kalup. Je li istinita pri~a o tome
da Hendrix nije bio velik samo u
sviranju gitare, ne zna se.
iza 18
reputaciju jednog od najutjecajnijih
gitarista svih vremena. Jedinstveni stil
improvizacije, mje{avina jazza, rocka i
kori{tenje neobi~nih ritmi~kih obrazaca,
na tragu moderne ozbiljne glazbe
razlog su {to je dvostruki CD s ta
tri albuma zanimljiv i onima koji nisu
samo gitarski freakovi.
U osamdesetim, Zappa se uglavnom
povukao od `ivih nastupa. Njegova
reputacija kao kompozitora moderne
glazbe rasla je i njegova djela
izvode Londonski simfonijski orkestar,
Ensemble Intercontemporain, pod
dirigentskom palicom Pierrea Bouleza,
a 1993. godine njema~ki Ensemble
Modern izvodi projekt Yellow Shark i
objavljuje izvrstan istoimeni album.
U osamdesetim su se pojavili i neki
od najmanje uspjelih Zappinih albuma,
poput Thing Fish. Muzi~are je u
tom razdoblju sve vi{e zamjenjivao
sinteti~kim instrumentima. Kada se
pojavio synclavier, svemogu}i sintisajzer,
Zappa je bio jedan od prvih koji su
ga koristili.
“Strojevi ne piju, ne `ale se i ne
trebaju dadilju. I uvijek naprave ono
{to od njih tra`i{“.
To desetlje}e donijelo je i ozbiljan
Zappin politi~ki anga`man. Od
borbe protiv cenzure i svjedo~enja
pred kongresom do antirepublikanske
kampanje, zabilje`ene na `ivim
albumima s njegove posljednje
turneje, koja se odigravala u vrijeme
predsjedni~ke kampanje 1988. Iako
mu se zdravlje od 1989. pogor{avalo,
Zappa nastavlja s radom skoro do
samoga kraja.
4.12.1993., samo 17 dana prije 53.
ro|endana, Zappa podlije`e bolesti.
Pokopan je u tajnosti, u naju`em
krugu obitelji.

SUSRETI SA ZAPPOM
U na{im krajevima, od izvo|a~a
pod velikim Zappinim utjecajem
treba spomenuti Buldo`er, Ramba
Amadeusa i, last but not least,
legendarnog istarskog borca protiv
turizma, i odnedavno, slu`beno
priznatog hrvatskog knji`evnika (“Ma
za~udili su se i da znam ~itat”)
Francija Bla{kovi}a.
Zappa je, unato~ svome stavu o rock
novinarstvu ostvario poseban odnos s
jednim na{im novinarom - Dra`enom
Vrdoljakom.
Legenda na{ega rock novinarstva,
Dr. Vrdoljak, prisje}a se svojeg
poznanstva sa Zappom.
“U posljednjih 25 (i vi{e) godina stvorio
se mali mit o mome poznanstvu
s Frankom Zappom - mit koji ne
bih `elio ni podcijeniti, ni precijeniti.
Jednostavno, od prvog susreta, krajem
1971., uspostavili smo (i odr`ali)
odnos koji je bio ne{to vi{e od
konvencionalne relacije novinara i
rock zvijezde. Znao me po imenu
i prezimenu, imao sam neograni~en
pristup na svaki njegov koncert, bio
sam u njegovu domu na Laurel
Canyonu u Los Angelesu, razmjenjivali
smo plo~e, nekoliko puta radili intervjue
- ukratko, o svih muzi~kih veli~ina koje
sam upoznao u tri desetlje}a bavljenja
ovim ~ime se bavim, Frank Zappa
ostao mi je u mo`da najposebnijoj
uspomeni.”
Vrdoljak je Zappu upoznao Be~u,
u studenom 1971. Dan prije svirke
Vrdoljak je nazvao Zappu u hotelsku
sobu i zatra`io intervju. Zappin
menad`er Herbie Cohen odveo ga je
do sobe u kojoj su Frank i njegova
`ena Gail slu{ali doo wop kazete. Na
kraju razgovora Zappa ga je pozvao
da sljede}eg dana prije koncerta ode
s njim u kupnju cimbala.
Zappa je odabrao cimbalo, a poslije
su zajedno oti{li na koncert na kojem
je Zappa pozdravio sve koji su do{li
“iz Jugoslavije”, a posebno jednog.
Dra`en Vrdoljak, prisje}a se, bio je
po~a{}en.
1974. u Udinama, Vrdoljak je doznao
da cimbalo, iako masno pla}eno,
nikada nije isporu~eno Zappi. Tom
prilikom Vrdoljak mu je poklonio
LP hrvatskog folklora “Dal’ si od
srebra, dal’ si od zlata”. Zappa je
bio zainteresiran, zatra`iv{i za sljede}i
susret ne{to iz Albanije ili Bugarske.
1975. Zappa je stigao u Ljubljanu i
Zagreb. Vrdoljak je Cohenu ushi}eno
pri~ao kako je otkrio jo{ jednog
njegovog genijalnog {ti}enika - lokalnih, sudjelovali su Jean Luc Ponty,
Toma Waitsa. Zappa se curama,
koje je njegov menad`ment zatra`io
od koncertne direkcije Zagreb kao
pratiteljice obratio s “A, jugoslavenske
pi~ke.” Doti~nu frazu Zappa je nau~io
za vrijeme leta od Frankfurta do
Zagreba. Nema {to, prisje}a se
Vrdoljak, postigao je `eljeni efekt.
Na ulazu u restoran Opera, na 17. katu
hotela Intercontinental, garderobijer je
upozorio Zappu da ne mo`e u}i bez
sakoa. Zappa se vratio u sakou koji se
sastojao stotinjak zakrpa najkri~avijih
mogu}ih boja.
Sljede}i susret zbio se 1989. godine.
Muzej Mimara organizirao je izlo`bu i
aukciju slika u avionu iznad Atlantika.
Avion je slijetao u Los Angelesu i
Vrdoljak je putovao s ciljem snimanja
glazbene razglednice LA. Tom prilikom
Zappa ga je ugostio u svojoj ku}i u
Laurel Canyonu.
Zappa je djelovao vitalno, bavio
se projektom za svjetsku izlo`bu u
Sevili u koju je namjeravao uklju~iti
vode}e svjetske folk glazbenike, vodio
kampanjom protiv cenzure, i obra|ivao
neizdane snimke. Zappa u punoj
formi.
Nakon jednog sata, Zappin asistent je
upozorio goste da bi se trebali povu}i.
Tada jo{ nije bilo poznato da su Zappi
u to vrijeme prvi put dijagnosticirali
simptome raka.
Posljednji susret dogodio se nekoliko
mjeseci prije Zappine smrti:
“Zappin rak prostate bio je
uznapredovao, pa se pritajio. Kad sam
od nekih upu}enijih saznao kako se
dobro osje}a i da radi u studiju,
odlu~io sam mu se javiti. Posljednji put
vidjeli smo se, vrlo kratko, sredinom
srpnja 1993. Dojmove o optimisti~nom,
dobro raspolo`enom Zappi objavio
sam u tjedniku “Danas” nekoliko dana
poslije njegove smrti, a temeljiti trosatni
in memoriam uprili~ili smo na Radiju
101 u dobro se zabavljali. Osim nas
George Duke i Jimmy Carl Black.”
Ljubazno{}u D. Vrdoljaka iz knjige D.
Cuki}a “Muzika je Najbolja - lik i delo
Frenka Vinsenta Zappe Mla|eg” preuzeti su
dijelovi njegova priloga “Susreti sa Zappom
(otrgnuti zaboravu)”. Zahvaljujemo autoru.
iza
19
MITOVI I LEGENDE 3
OBRA^UN U KLUBU -
- FRANK ZAPPA PROTIV JOHNA WAYNEA
Na no} Svih Svetih 1965. godine
Mothers su svirali u Action klubu u
Hollywoodu. Mjesto je bilo poznato
po tome {to su se u njemu skupljali
poznati iz svijeta show businessa. Dok
je Zappa sjedio na stepenicama ispred
kluba ~ekaju{i po~etak posljednjeg
seta, u klub je u{ao glavom i
bradom John Wayne s dru{tvom, pra}en
dvojicom tjelohranitelja, u vrlo
pijanom stanju. Podigao je Zappu,
pljeskaju{i ga po stra`njici i
vi~u}i:
- Gledao sam te u Egiptu, bio si
sjajan... onda si mi pu{io.
Klub je bio prepun. Kada se Zappa
popeo na pozornicu za posljednji set,
po~eo je najavom:
- Dame i gospodo, kao {to znate,
danas su Svi sveti. Ve~eras smo
trebali imati vrlo va`ne goste
- o~ekivali smo Georgea Lincolna
Roswella, vo|u Ameri~ke Nacisti~ke
Partije - na`alost, nije se mogao
pojaviti, ali je tu zato John Wayne.
^im je to ~uo, Wayne je ustao, do{ao
do plesnog podija i zapo~eo govor.
Zappa mu je dao mikrofon i svi su
mogli ~uti dio govora koji je zvu~ao
pi{e:
Goran Bogunovi}
iza
otprilike kao: “...ako budem izabran,
obe}avam...”
U tom ~asu jedan od njegovih
tjelohranitelja zgrabio ga je i posjeo
natrag na mjesto. Drugi je vratio
mikrofon Zappi i upozorio ga da bi
moglo biti problema ako ne smiri
stvar.
Na kraju svirke, menad`er kluba
pri{ao je Zappi i rekao mu: - Budi
dobar prema Vojvodi, uvijek kad do|e
u ovakvom stanju baca nov~anice od
pedeset dolara po klubu.
Da bi iza{ao, Zappa je morao
pro}i pored Wayneovog stola. Dok je
prolazio, Wayne je ustao i zgnje~io
mu {e{ir. Zappa ga je skinuo i
ispravio. To je uzrujalo gospodina
Waynea i on je viknuo:
- Ne svi|a ti se na~in na koji
namje{tam {e{ire? Ja namje{tam {e{ire
~etrdeset godina!
Zappa je spustio {e{ir na glavu, a
Wayne ga je ponovno zgnje~io. Zappa
mu je rekao: - Ne}u vam ~ak dati ni
priliku da se ispri~ate - i iza{ao.
Preuzeto iz knjige FZ&Peter Ochiogrosso:
The Real Frank Zappa Book
20
AMERI^KI KOMPOZITOR
JESAM LI NEKOG UVRIJEDIO?
U Zappinoj glazbi mije{aju se utjecaji
rhythma i bluesa, rocka, doo wopa,
jazza i moderne ozbiljne glazbe, pro`eti
cini~nim pogledom na Ameriku, glazbu,
te svijet uop}e. Uvijek kriti~an prema
ameri~koj politici, nije bio milosrdan ni
prema hippie pokretu, a dozu ironije
~esto je dobivala i njegova publika.
Svojim, ne jako brojnim, ali vrlo
odanim i {irom cijeloga globusa dobro
raspore|enim fanovima Zappa mo`e
zahvaliti to {to su po njemu nazvani
gen, riba, meduza, ~ak i jedan
asteroid.
I sam Zappa volio je davati imena:
djecu je nazvao Moon Unit, Dweezil
(sin je, zbog protivljenja medicinske
sestre, ime prvo dobio po imenima
svih ~lanova tada{nje postave Mothers
Of Invention, poslije je ime i slu`beno
promijenjeno u Dweezil), Ahmet Rodan
i Diva.
Izravan i o{tar, Zappa nije uvijek bio
najugodnija osoba na svijetu.
Njegova `ena Gail izjavila je: “I poslije
dvadeset godina postanem nervozna
kad on u|e u sobu. Ponekad ga jo{
uvijek zovem mr. Zappa.”
Iako je imao izrazito negativan
stav prema drogi, `ivio je na
kavi i cigaretama. Optu`ivan je za
manipuliranje ljudima, potrebu za
apsolutnom kontrolom i iskori{tavanje
glazbenika. Usprkos tome, duga je
lista vrhunskih glazbenika kojima je
bila ~ast svirati s njim.
Besmrtno mjesto osigurao je kao vo|a
benda me|u veli~inama kao {to su
Duke Ellington, Miles Davis, James
Brown ili George Clinton.
Zappini tekstovi bili su predmet mnogih
kontroverzi. Od dadaizma iz {ezdesetih,
preko lucidnih politi~kih i dru{tvenih
komentara do optu`bi za seksizam.
Zappa nikada nije obra}ao pa`nju na
to kako }e netko prihvatiti ono {to
radi. Zbog apsolutne slobode rada i
osnovao je vlastitu diskografsku ku}u.
Zbog pjesme Jewish Princess optu`ivan
je za seksizam i antisemitizam. U
njoj, naime, Zappa izrazito bezobrazno
govori o spolnome ~inu s doti~nom.
Samo {est mjeseci poslije objavljuje
Joe’s Garage Act I, album na
kojem u pjesmi Catholic Girls vrlo
eksplicitno opisuje seksualne navike
mladih katolikinja koje se, uglavnom,
doga|aju nakon mise. Predmet njegova
cinizma, kako je sam ustvrdio, bila je
ponajprije glupost:
“Znanstvenici misle da je vodik
osnovna tvar u svemiru, zato {to ga
ima najvi{e. Ne sla`em se. Ja mislim
da je osnovna tvar u svemiru glupost,
jer je glupost najraspostranjenija stvar
u svemiru.”
Goran Bogunovi}
pi{e:
Zappa nikada nije krio da najvi{e voli
instrumentalnu glazbu.
Sve je bilo glazba. Snimao je
zvukove, ~esto je i snimljene razgovore
~lanova grupe upotrebljavao na
albumima koriste}i ih ravnopravno sa
studijski odsviranim ili isprogramiranim
dionicama i koncertnim snimkama.
Muzika je bilo svako “divno titranje
molekula zraka”.
^esto je u svojim kompozicijama citirao
suvremene kompozitore, kao i pop
pjesme, nekad s ironijskim odmakom,
nekad bez njega, a ~esto je citirao
i vlastite kompozicije, mijenjaju}i im
kontekst i aran`mane, ~esto gotovo do
neprepoznatljivosti. Dva najve}a u`itka
bila su mu dirigiranje orkestrom i
pjevanje vi{eglasnih dionica u doo wop
pjesmama. Nimalo neobi~no. Tekstovi
su u cijeloj pri~i vrlo ~esto bili manje
va`ni.
[to sam Zappa ka`e o njima?
“Moji su tekstovi glupi. Pa {to? Nikada
nisam imao pretenzija biti pjesnik. Moji
tekstovi vi{e su za zabavu - nije to
neka duboka literatura. Neki su doista
iskreno glupi, neki manje glupi, a neki
zabavlja~ki. Na stranu glupe politi~ke
stvari koje u`ivam pisati, ostali moji
tekstovi sasvim lijepo egzistiraju u
ovome svijetu za koji je instrumentalna
glazba neva`na.”
iza
21
likovi iza djela

GRA\ANSKANEPOKORNOST
iza i
pi{e:
Lukasz Szopa

“I wish to speak a word for nature, Henry David Thoreau

for absolute Freedom and Wildness, as - pionir anarhisti~ke i “zelene” misli
contrasted with a freedom and Culture
merely civil,-to regard man as an inhabitant,
or a part and parcel of Nature, rather than
a member of society.” su po~etne rije~i
“Walking”, posljednjeg eseja Henry Davida
Throreau, napisanog 1862 godine.
I danas, nakon 140 godina, Thoreauva je
Rije~ o Slobodi i o mirnom odbacivanju,
pa o nepriznavanju gra|anskih i dr`avnih
institucija, sistema i tradicija, je veoma
aktualna, fri{ka i potrebna.
Henry David Thoreau ro|en je 12 Jula 1817. u
Concordu u dr`avi Massachusets, SAD, gdje je sa malim
izuzecima ostao do kraja svog `ivota.
Jedan od tih izuzetaka je studiranje na Harvardu,
gdje diplomira 1837. Nakon toga vra}a se u rodni
grad, i postaje profesor u Center School of Concord.
Me|utim, mora taj posao napustiti ve} nakon dva tjedna.
Razlog? Jer nije mogao ni `elio da svoje u~enika tretira
autoritativno, te da ih bije.
Nakon ove prve prakti~ne "gra|anske nepokornosti",
upoznaje njemu bliskog ameri~kog filozofa Ralpha Waldo
Emersona. Emerson je 15 godina stariji i ve} poznata
li~nost, i postaje Thoreauov li~ni i filozofski drug i
mentor.
1838. Thoreau, zajedno sa svojim bratom Johnom,
osniva u Concordu vlastitu {kolu - The Concord Academy.
Ova {kola ne samo {to ne prakticira tjelesno ka`njavanje,
nego je i veoma inovativna: te~ajevi se sastoje od
prakti~nih nau~nih i prirodnih eksperimenata, radionica
22
i izleta u polja i prirodu. [kola je veoma uspje{na,
no na`alost - zbog Johnijeve tuberkuloze - mora biti
zatvorena. John umire u januaru 1842, {to je najve~i li~ni
potres u Thoreauvom `ivotu.
U prolje}e 1845. Thoreau odlazi u Walden Pond,
mjesto u prirodi udaljeno samo par kilometara od
Concorda, gdje gradi prostu malu drvenu ku}u, u koju
seli 4 Jula i `ivi na jednostavan i prirodi blizak na~in,
gdje pi{e, prima prijatelje, i odakle pravi kra}e i du`e
izlete i putovanja u prirodu. Osim tih putovanja, samo
jednom - 24. Jula 1846. - prinu|en je da ne spava u
svojoj ku}i: Tu no} mora provesti u gradskom zatvoru
zbog namjernog nepla}anja poreza - ~ime protestuje protiv
dr`ave i ropstva. Porez je platila njegova familije, Thoreau
biva pu{ten na slobodu.
Thoreau nastavlja svoj protest i ne samo {to dalje ne
pla}a porez (i nije vi{e ka`njavan), nego i {alje zvani~no
pismo op{tini u kojem je obavje{tava da prestaje priznavati
svoju pripadnost njoj, te vlast iste nad samim sobom.
 Ta akcija, kao i ~injenica da kao apsolvent Harvarda
`ivi van grada u {upi, veoma su ~udne za ostale gra|ane
Concorda. Zbog toga Thoreau primprema seriju predavanja
o svom `ivotu i filozofiji. Na osnovu tih predavanja pi{e
knjige “A Week” i “Walden”.
Tako|er, u januaru 1848. odr`ava predavanje “Resistance
to Civil Government”, koje pod kasnijim naslovom “Civil
Disobedience” postaje jedan od njegovih najbitnih i
najutjecajnjih tekstova.
Osim op}enitog nepriznavanja `ivota definisanog i
pokornog dru{tvu i dr`avnim modelima, jo{ uvijek je
Thoreau bitna tema Ropstva i osoboo|enja Crnaca - koja je
njemu vi{e nego razlog za dru{tvenu nepokornost i kritiku
dr`avnih i pravnih insititucija Massachusetsa i SAD. 1854.
pi{e esej “Slavery in Massachusets”, koji je namijenjen
kao govor gra|anima Concorda. Bitno je zabilje`iti, da je
Thoreova anga`iranost u tom pitanju ne samo aktivnija i
ja~a od Emersonove, nego i puno ranija od Lincolnovih
odluka protiv ropstva Crnaca u Americi.
Iste godine Thoreau pi{e “Life without principle” - tekst
u kojem `eli skrenuti pa`nju i protest, ne toliko protiv
`ivota sugla{enog s dr`avom i dru{tvom, nego - na osnovu
misli o prirodi i duhovnoj ~isto}i ljudskog uma - kritizira
sveobi~an “ekonomsko-radni” `ivot svojih sugra|ana, `ivot
koncentrisan na materijalni napredak, ekonomsko i radno
“auto-ropstvo” i povezan sa duhovnom ograni~eno{}u koja
je posljedica toga.
Uprkos Emersonovoj pomo}i i podr{ci, Thoreau nije
do`ivio uspje{na izdanja svojih knjiga i eseja, ~esto
odba~enih od izdava~a i urednika. Taj (ne samo ekonomski)
neuspjeh nije mogao negativno uticati na ~ovjeka koji je
sre}u do`ivljavao u Slobodi i Prirodi, a ne u medijima
i novcu. I dok su njihova imena zaboravljena, danas
je Thoreaovo ime jednako, ako ne i poznatije od
Emersonovog.
Ipak, ni “zdrav” na~in `ivota nije mogao sprije~iti
nastavak bolesti od koje je ve} umro njegov brat -
tuberkuloze. Henry David Thoreau umire 6. maja 1962.
godine sa samo 44 godine.
U ovom tekstu `elim prikazati glavne misli, zaklju~ke
i preporuke Henry Davida Thoreau iz eseja “Civil
Disobednience”, “Life without Principle”, “Slavery in
Massachusets” i “Walking”. U tim esejima Thoreau
najdirektnije iznosi svoje misli i `ivotnu filozofiju o gra|anskoj
nepokornosti, o nepriznavanju dr`ave i dr`avnih organa, o
slobodi individua, o `ivotu sugla{enom sa prirodom, ne sa
civilizacijom i politikom1.
1 Ne}u ovdje spominjati knjige "A Week" i "Waldo", koje su vi{e poetsko-privatni eseji.
Mo`da je najbolji uvod u Thoreovu filozofiju njegov
posljedni esej - “Walking”. U tom, malo prije smrti
napisanom tesktu, Thoreau iznosi misli i razloge, zbog kojih
je `ivot individua u prirodi i divljini vi{e vrijedan i slobodan
nego `ivot definisan civilizacijom, trgovinom i politikom.
Uglavnom su to misli predstavljene i u ranjim tekstovima,
ali u “Walking” osje}amo atmosferu mira, slobode i radosti,
kao i “stara~ke mudrosti”. Ovdje Thoreau ne napada i ne
brani, nego jednostavno - predstavlja {etnju kao lijep i
bitan primjer su`ivota s Prirodom, osje}anja prirodnog, a
ne civilizacijskog prostora i vremena.
Prvo predstavlja “[eta~a” (“Walker”) - ~ovjeka koji
nema odre|ene ku}e, ali je (zato) SVUGDJE KU]I. “Ako si
spreman da ostavi{ oca i majku i brata i sestru i `enu i
djecu i prijatelja i da ih nikad vi{e ne vidi{; ako si platio
svoje dugove, odredio svoju volju, odradio svoje poslove,
onda si SLOBODAN ^OVJEK.” To zvu~i malo radikalno
i kao Christusove rije~i, ali to je samo apsolutan ideal
Slobode. Svaki ispunjen dio tih “uvjeta” je korak prema
li~noj Slobodi. I - Thoreau ne ka`e “Ako ostavi{“, nego:
“Ako si spreman da ostavi{“. Sloboda je - da si spreman,
da si u stanju uraditi ono, {to `eli{. Zato Thoreau “[eta~a”
(Traga~a, Putnika) svrstava u jednu od glavnih dru{tvenih
klasa - pored Crkve, Dr`ave, Naroda.
Dalje predstavlja slobodu [eta~a u pore|enju sa
“obi~nim gra|anima”. Dok oni ve}inu vremena provode u
radnjama, kancelarijama i tvornicama, dakle u zatvorenim
prostorijama dan za danom, bez ve}ih i razli~itih pokreta
provode svoj dan (i time cijeli `ivot!) - [eta~ koristi pravo
svoje tjelo, kao noge - koje su stvorene za hodanje, ne za
sjedenje. Ka`e: “Nikakvo dobro ne mo`e da kupi slobodno
vrijeme, slobodu, i neovisnosti, koje su kapital ove profesije
({etnji, putovanja).”
Pogotovo {to `ivot i u`ivanje u Prirodi ima i bitnih
utjecaja na osje}anje i karakter ~ovjeka: Zbog sunca i vjetra
dolazi do neke drskosti karaktera, ali s druge strane -
ne samo do oja~anja, nego i vedrosti. ^im vi{e izlazi{ u
{etnju, “bi}e toliko vi{e zraka i sun~evog svjetla u tvojim
mislima.” Sam Thoreau izlazi skoro svakog dana u {etnju
u {ume i oko jezera, nekad samo par sati, nekad cijeli
dan, i nikad ne planira ta~no KUDA }e krenuti, svaki put
njegovo raspolo`enje i “unutarnji kompas” mu to ka`u.
Tako upoznaje okolne {ume, `ivotinje, biljke, postaje dio
Prirode.
Thoreau u drugom dijelu svog eseja progla{ava Divljinu
najbitnjim faktorom Prirode, koja je njemu najbolji oblik
Boga u kojeg vjeruje. U Divljini je spas na{eg svijeta.
Najvi{e toga, {to je `ivo - divlje je. Predstavlja jako lijep
primjer, da nije sve “civilizirano” u “obi~nom `ivotu” -
potpuno civilizirano. Prikazuje da u svakom postoji “ne{to
 divljeg” - {to treba samo na}i i probuditi. Primjer su
mu... krave. Jednom je vidio stado krava koje su, ne~im
uzbu|ene, divlje tr~ale “sportski, kao veliki {takori, ~ak kao
ma~ori” po polju!!!
Me|utim, ve} tada, 1862., Thoreau na kraju svog eseja
pokazuje zabrinost razvojem “civilizacije” i time uni{tavanjem
“prostora za {etnju”: “Mo`da }e do}i dan kad }e sve biti
podjeljeno u takozvane “zabavne prostore”, u kojima }e
samo neki mo}i do`ivljati ekskluzivno relaksiranje, - kad }e
ograde biti multiplicirane i ljudo-lovke i ostali mehanizmi
budu inventirani da bi ~ovjeka usmjerili prema Glavnoj
ulici.”
24
1861
iza
Za njega su nada i budu}nost, ne u kultiviranim
poljama, ne u gradovima, nego u divljim {umama i
baru{tinama. Svaka baru{tina je ljep{a od ljudskom rukom
ura|enog vrta! Kad ulazi u baru{tinu, to je njemu sveto
mjesto, Sanctum Sanctorum.
I kao veliki umjetnici, osje}a povezanost religije i
estetike. Divljina i Priroda ga zanimaju i divi im se, ne
“gra|anski”. Isto, ka`e: “U knji`evnosti, privla~i nas samo
ono {to je divlje. Dosada je samo druga rije~ za smirenost.
To je taj neciviliziran slobodni i dovljno misle}i kojeg volimo
u “Hamletu” ili “Ilijadi””.
Nije ni potrebno da kritizira “civilizan `ivot” koji je
ostavio iza sebe - da kritizira glupost trgovaca kojim je
jedina {etnja i putovanje preko Main Street (glavne ulice)
i glupost i zlo~in farmera kojim je u prirodi najbitnjije
stavljanje ograda i sje}a {uma, ~ime samo ozlje|uju i
uni{tavaju Prirodu.
Da bi zaboravili stres civilizacije, trgovine, politike -
dovoljno je iza}i samo par kilometara u polja, u {ume, na
jezera, pa postaje o~igledno koliko malo prostora politika
zauzima u Prirodi. Da bi osjetiti Slobodu u sebi i oko sebe,
pogotovo Slobodu Uma i Duha.
Nekad pak nije mogu}e sasvim zaboraviti na politiku,
pogotovo kad su li~na Svijest i Moral konfrontirani sa
~injenicama kao ropstvo ili rat. To je Thoreau osjetio 1848.
u vezi pitanja ropstva u dr`avi Massachusets, zbog ~ega
je pripremio predavanje “Resistance to Civil Government”,
kasnjie poznato kao “Civil Disobedience”. I ustvari nakon
misli i zakju~aka oko te teme Thoreau kre}e prema
odbacivanju dru{tvenog i dr`avnog `ivota i donosi odluku
za li~ni `ivot u Prirodi. Taj tekst je najja~i atak na civilizaciju,
dru{tvo, a pogotovo na politi~ki sistem SAD i dr`ave
Massachusets.
Ve} u prvim re~enicama Thoreau direktno ka`e: “Punim
srcem priznajem moto da je najbolja vlada ona koja
najmanje vlada. Vjerujem, da je najbolja vlada ona koja
uop}e ne vlada”. Dovoljno je pogledati do ~ega dovodi
vlada, koja je samo na~in kako ljudi izvr{avaju svoju volju,
u primjerima ropstva ili meksi~kog rata, gdje je slu~aj da
samo nekoliko individualaca koristi postoje}u vladu kao
oru|e - dok Ljudi (“People”) ne bi poduzimali nikakve mjere
i metode.
Vlada nema vitalnosti i snage jednog pojedinaca. Vlada
sama po sebi nikad nije doprinjela nekom poduze}u ili
napretku. Ona ne dr`i zemlju slobodnom. Ona nije nastanila
Zapad. Ona ne obrazuje.
Prakti~ni problem Thoreau vidi u sistemu VE]INSKOG
vladanja. Vlada, koja rezultira iz izbora, jeste vlada ve}ine,
ali “to nije zato {to su oni najvi{e u pravu, ne jer je to
najvi{e fer za manjinu, ve} zato {to su FIZI^KI najja~i. Ali
vlada u kojoj vlada ve}insko pravilo ne mora biti u
svim slu~ajevima zasnovana na pravdi. Zar ne mo`e
postajati vlada u kojoj Svijest, a ne ve}ine odlu~uju {ta je
pravda i nepravda?” Thoreau ne samo {to se opredjeljuje
protiv Ve}ine i za Svijest, nego i dalje pita - zar je
opravdan sistem u kojem gra|anin predaje svoju svijest
zakonodavstvu? “Mislim, da moramo biti prvo ljudi, tek onda
subjekti.” [ta trebamo vi{e da cijenimo: Zakon ili Pravo?
“Jedina du`nost koju moram da vr{im je da svakog trenutka
radim ono {to mislim da je pravo.”
Sistem vlade zasnovan na fizi~koj ve}ini, je ustvari
zasnovan na masi. Na masi ljudi, koji slu`e dr`avi, ne
uglavnom kao Ljudi, nego kao ma{ine, svojim tjelima,
uglavnom bez upotrebljavanja vlastitih procijena i moralnog
smisla. Na taj na~in, ostavljaju moralne odluke dr`avi i
zakonu, - isto bi mogli da slu`e “ve}inski izabranom” Zlu.
Nije slu~ajnost, ka`e, da je u istoriji ve}ina heroja, patriota
i reformatora bila uglavnom ne samo u manjini, nego od
Ve}ine smatrana neprijateljima.
Na taj na~in mogu}e je, da u “demokratskoj” dr`avi
1/6 stanovni{tva ne samo {to nema predstavnika, nego je
u ropstvu, isto kao {to je mogu}e da ta dr`ava okupira
Meksiko i tamo dr`i vojni zakon. ^ak i ako su pojedini
gra|ani protiv nekih odluka i akcija svoje vlade, ne}e ni{ta
da urade, sjede i dalje sa rukama u d`epovima, ponekad
potpi{u neku peticiju i jedino {to o~ekuju je “mogu}a
promjena” u sljede}im izborima.
Me|utim, izbori su “igra sa rizikom”, gdje nije poznat
ishod - i ponovo smo na kraju osu|eni na vladu fizi~ke
ve}ine. Pogotovo, {to kandidati za to vladanje nisu nu`no
najbolji i najpametnji, nego samo “ovi koji su dostupni”
(koji ho}e da kandidiraju). A {ta ako kandidat nosi \avola
u srcu? “Pametan ~ovjek ne}e predati Pravo {ansi, ni
da se Pravo ispuni tek zahvaljaju}i nekoj ve}ini. Nijedan
~ovjek nije du`an da se pokori bilo kakvom Zlu, ~ak ni
“ve}inski izabranom”. Ustvari, podr`avanje takve vlade ve}
jeste Grijeh.
[ta vi{e - ne samo {to pametan i po{ten gra|anin ne
bi trebao svoju Svijest i smisao za moralno pravo predati
vladi, nego se mora time suprostaviti Revolucijom. “Svako
priznaje pravo na revoluciju; to je pravo da odbaci veze sa
vladom, kada je njena tiranija ili njena neefikasnost velika i
trajna.” “Akcija na osnovu principa osnovanih na uvjerenju u
pravo - mijenja stvari i odnose; ona je u sr`i revolucionarna
i nije povezana sa bilo ~im {to je postajalo dosad.” “Ako
je nepravda dio ma{ine vlade, neka ide, neka ide!”
Thoreau ne poziva na nasilnu ili oru`anu revoluciju,
nego je prvenstveno vidi kao soluciju za prekidanje veza
izme|u pojedinaca i vlade. Ka`e: “Nije moj posao da tra`im
ne{to od Guvernera ili Zakonodavstva, ni{ta vi{e nego da
oni tra`e ne{to od mene. I ako oni ne slu{aju moje peticije,
za{to bih ja trebao slu{ati njihove?”
Dakle, Thoreau ne samo {to odbacuje princip i sistem
ve}inske (“demokratske”) vlade (i samim tim i glasanja),
nego ne priznaje ni postoje}u vladu. Jo{ je bitnija ~injenica
da ne samo da ne priznaje vladu i njene zakone, nego
da ne smatra te ve}inske Vlade i Zakone superiornim u
odnosu na njegovu li~nost i njegove li~ne moralne principe i
pravo. On se ne bori aktivno protiv Vlade, nego ne priznaje
njenu mo} nad svojom osobno{}u, te time pove}ava svoju
individualnu Slobodu i smanjuje mo} Vlade.
Prvi prakti~an korak prema nepriznavanju vlade bio je
Thoreovo neglasanje. Drugi, puno “osjetljiviji” za Vladu, bio
je nepla}anje poreza - jer ne `eli ni financijski da podr`ava
Vladu koja ratuje i koja podr`ava ropstvo2. To je za njega
dio mirne revolucije. “Ako te godine hiljadu ljudi ne bi
platilo porez, to ne bi bila nasilna i krvava mjera, koja jeste
kad taj porez pla}aju - jer time omogu}avaju Dr`avi da vr{i
nasilje i prolijeva nevinu krv.” ^ak i na pitanje ~ovjeka, koji
taj porez skuplja: “Pa {ta ja tu mogu da uradim?” odgovara
- “Ako zaista `eli{ ne{to u~initi, napusti svoj posao”.
I tek ovdje, zbog nepla}anja poreza, Vlada stupa
u akciju - Thoreau ide u gradski zatvor. Prva Thoreova
reakcija, komantar: “Pod vladom koja nepravedno porobljava
(ropstvo), pravo mjesto za po{tenog ~ovjeka i jeste zatvor.”
U zatvoru mu je bilo bitno i zanimljivo upoznati
druge zatvorenike. Postupak vlade mu je smije{an. Tro{kove
zidanja zatvorskih zidova smatra “bacanjem para”, - kao da
bi mu najve}a `elja morala biti da bude sa druge strane
tih zidova. Nije mogu}e da mu zarobe njegov Um, pa mu
2 Zanimljivo je, pi{e Thoreau, da je jedini u godini susret sa Vladom - dolazak
predstavnika koji prikuplja porez...
je zato reakcija Vlade dje~ija. Po{to ne mogu da uti~u Iste godine pi{e drugi uz “Civil Disobedience” bitan
na njegov um i duh, odlu~uju da ka`njavaju tjelo: poput ~lanak - “Life without Principle”. U tom tekstu skre}e pa`nju
djeteta, koje ne mo`e uraditi ne{to protiv neke osobe, ne na Oslobo|enje individua od Dr`ave, Vlade i Politike, ve}
pa maltretira njegovog psa. Time Thoreau dobiva prakti~ni od poslovnog i ekonomskog `ivota. Od Novca i od Rada.
dokaz da “Dr`ava nikad namjerno ne ulazi u sukob sa ^udi ga, {to ve}ina ljudi ne zna kako do`ivljavati i u`ivati
smislom ~ovjeka, intelektualnim ili moralnim, nego samo u slobodnom vremenu: “Bilo bi divno vidjeti ~ovje~anstvo
s njegovim tjelom. Nije naoru`ana ve}om duhovno{}u ili jednom u slobodnom vremenu. Jer je ono sve samo rad,
iskreno{}u, nego samo ve}om fizi~kom silom.” rad, rad.” Tako|e je zanimljiv Thoreauv primjer: Ako neko
Druga bitna misao je veza Slobode i Imovine. Samo jer ode na pola dana u {umu jer je voli, smatra se skitnicom.
ljudi imaju Imovinu i Novac - Dr`ava to od njih tra`i (porez). Ali ako provede ~itav dan na spekulaciji drvetom ili zemljom
Pa za to Dr`ava nudi tim ljudima “sigurnost” i “odbranu”. - onda se smatra poduzetnikom i korisnim gra|anom! Ne
Throreau: “Ne bi trebao misliti da ikako ra~unam na za{titu radi se samo o tome koliko novca i rada ~ovjek treba (iako
Dr`ave.” Da je to la` i apsurd dokazuje ~injenica, da ako je uglavnom tako da ve}ina puteva do novca kvari ~ovjeka),
pojedinac (kao Thoreau) ne `eli te “dr`avne usluge” - ne nego i - kako ga zbog toga “dru{tvo” ocjenjuje.
samo {to nije osobo|en od poreza, nego ga ta ista dr`ava
napada.
Pa u tom slu~aju, u slu~aju takve Dr`ave - manje ga
ko{ta da podnese kaznu za nepokornost Dr`avi, nego da
je poslu{a.
Nakon izlaska iz zatvora Thoreau, kad gleda svoje
sugra|ane i “gradski `ivot”, jo{ ja~e osje}a i svjestan je, da
nema i da mu ne traba veza s tom “civilizacijom” i njenim
poslovima, a pogotovo sa Vladom i Dr`avom. Postaje mu
jasno da Dr`ava i Vlada ne bi trebale da ga bilo kako
zanimaju i brinu, da ustvari ako se ho}e - nema puno
trenutaka da se mora `ivjeti pod tom vladom. Pogotovo,
kad pro{eta malo dalje u polja i {ume, kad iza|e na neka
brda, samo par kilometara dalje - postaje o~igledno da se
tu ne vidi nikakva Dr`ave.

Neke iz ovih misli i odluka protiv priznavanja Dr`ave,

Vlasti i Zakona Thoreau ponavlja 1854. u predavanju i eseju
“Slavery in Massachusets”. Tu jo{ jednom Henry protestira
protiv “Zla u Zakonu”, protiv “Guvernera, koji nije MOJ”!
(“He was no Governor of mine. He did not govern me.”
Pogotovo kritizira Zakonodastvo i Sud, jer - kako mo`e SUD
da odlu~uje mo`e li 3 milijuna ljudi biti slobodno ili ne???
Kako mo`e takvu odluku donositi ~ovjek, neki sudja ili
guverner, a ne Bog? Ustvari, da ropstvo uop}e jo{ postoji,
je dokaz krivice Dr`ave - i ta bi trebala da je ka`njena.
U istom tekstu Thoreau - kakva aktualnost! - kritizira
medije, novine, i gra|ane koje su pod njihovim utjecajem.
“Ne brine nas Biblija, brinemo samo za novine.” “Novine
su jedina knjiga koju je Amerika od{tampala i koju Amerika
~ita.”
Ponovo i jasnim rije~ima kritizira povjerenje u instituciju
izbora i glasanja, gdje mo`e i najgoriji pobjediti ako je
najja~i: “Nije bitno kakav }e{ listi} ubaciti u kutiju jednom
godi{nje, nego kao kakav ~ovjek izlazi{ iz svoje sobe
svakog jutra na ulicu.”
1861
Thoreau i u ovom radno-ekomonskom odnosu vidi
malo veze izme|u sebe i dru{tva. Veoma jednostavno: Jer
radi samo onoliko (malo), da bi (unutar dru{tva) zaradio
dovoljno da mo`e pla}ati svoje osnovne potrebe, koje nisu
bile velike - jer je odlu~io da `ivi van grada u drvenoj
{upi, da ako ve} putuje - onda pje{ke, da mu ne trebaju
neke ekskluzivne stvari, da nije optere}en familijom. Thoreau
prepoznaje da “ako su moje potrebe ve}e, rad potreban da
se to ostvari postao bi muka.” Jer ako “dobivanje za `ivot”
nije sveto i po{teno - nije ni sam `ivot. Pa mu je ~ak i
glad dra`a od metoda koje neki ljudi koriste da bi glad
sprije~ili.

iza 26
 “Skrenuli smo pa`nju na trgovinu i komerc i tvornice i
privredu i sli~no, ali zaboravili smo da su to samo sredstva,
ne ciljevi. A uz to, zaista postoje politi~ari i folizofi, koji su
toliko slijepi da misle da napredak i civilizacija zaista zavise
od te vrste aktivnosti i razmjena - koje su kao aktivnost
muha oko mrtvog psa.”
Bitno je “o~istiti prozore” i `ivjeti mudro i po{teno,
a ne postati robom rada, ekonomije i novca. Dok
sakupljamo novac i imovinu vi{e ili manje po{tenim radom
- zaboravljamo na na{ duh i um. Nije ~udo {to su na{i
razgovori prazni, degenirani do tra~eva. Zanima nas mahala,
povr{nost, dok zaboravljamo na sunce, vjetar - ako po cijeli
dan ~itamo novine - nemamo vremena da vidimo Prirodu.
Ta povr{nost ekonomskog i “medijskoig” `ivota uni{tava
sve individualno u ~ovjeku, koji postaje dio gomile insekata.
Dio od istori~ara izmi{ljene i definisane Nacije.
osnovi ekonomskih i radnih pitanja, zaklju~ak da je vrijeme
za Res Privata - sli~an je i povezan zaklju~ku iz “Civil
Disobedience”, gdje se zala`e za kona~ni napredak od
Vlade demokratije do Vlade Pojedinaca, gdje bi Svijest i
Moral bile bitnije od Ve}ine:
“Vlada ne bi smijela da ima bilo kakvo pravo nad
mojom osobom ili imovinom osim onog koje sam njoj
predao.”
(Vi{e o Henry David Thoreau, biografija, komentari i svi
tekstovi: http://eserver.org/thoreau/thoreau.html)

pi{e:
Lukasz Szopa

Trebali bismo tretirati na{e umove i nas same kao

nevinu djecu, pa je ~uvati, paziti {ta je okupljuje i {ta ne.
Jer samo ~ist i slobodan (=oslobo|en od nebitnih stvari
kao {to su mediji i ekonomske teme) um je preduslov
za slobodnog Pojedinaca. “Amerika je oslobodila sebe
od politi~ke tiranije, ali je jo{ uvijek rob ekonomskog
i moralnog tirana. Sada kad je osnovana republika -
Res publica - vrijeme je da se osnuje Res privata.”
Jer {ta vrijedi biti ro|en slobodan i ne `ivjeti slobodan?
Kakvu vrijednost ima politi~ka sloboda ako nema moralne
slobode? Radi se o slobodi da budemo robovi ili o slobodi
da budemo slobodni?

Taj zakju~ak, do kojeg Thoreau ovdje dolazi na

iza
27
verbalna halucinacija iza pi{e:
Nedim ]i{i}

MUZIKA ME NAPUSTILA
ali
ali to nije ono zanimljivo
Glavna uloga u filmu bio bi ~ovjek sa predispozicijama za
jednu glavnu ulogu. Zna~i mora da bude prili~no cool, a
da istovremeno ima neki opak problem u kojem se slu~ajno
na{ao i samo ona mu mo`e pomo~i da on taj problem rije{i.
Ona je isto tako i izvor svih problema na ovome svijetu
i u tom me|uprostoru bi se radnja odvijala. @anrovski
film bi se mogao okarakterisati kao nematerijalan. Po~ne
iznenada, zavr{i iznenada, niko nikad nije rekao ni{ta,
niko nikad nije uradio ni{ta, niko to nije mogao snimiti
i sve izgleda kao da se ni{ta nije desilo, ali znamo,
znamo, da smo u stvari film gledali. Za{to bih uop{te
razmi{ljao o ne~em sli~nom, stvarno nemam pojma. Opu{tam
se u ku}ici na Vla{i}u i mo`da sam se samo malo previ{e
opustio. Ku}ica je totalno iz filmova. Ali to je sad ve}
neki drugi film, u kojem Tito dolazi sa ~itavom ~etom,
parkiraju konje ispred ku}e, pojedu tu i tamo ne{to i
pohvale nas kako smo marljiva omladina. Raja napravila
snowboard takmi~enje i mi malo naletili da vidimo to i
na mali odmor, koju pivu i tako, ka`em ~isto da pohvalim
ekipu. On je sabran lik i vidi se da je puno toga sjebo
u `ivotu, pogledom po{tuje autsajdere, na koje mi tako
neizbje`no podsje}amo. I on se malo vi{e opustio pa se
raspri~ao o svom djetinjstvu, kako mu se pas Polak uvijek
vra}ao i kako je u {koli bio primjeran |ak. Iskreno se
sjetio svog u~itelja koji je bolovao od tuberkuloze, pa
bi po cijeli dan ka{ljao i pljuvao krv u maramicu. A kako
je bio siroma{an, imao je samo jednu maramicu. U~enici su
shvatali njegovu bijedu i od srca ga sa`alijevali. Jo`a
bi ~esto tr~ao na vodu s njegovom okrvavljenom maramicom i
ispirao je. Potom bi je |aci osu{ili pored pe}i i vra}ali

verbalna halucinacija
u~itelju. Mi smo se malo zgrozili, ali tu sam shvatio
da je on prirodno predodre|en da nas povede u obra~un
sa okupatorima i doma}im izdajnicima. Ipak, u pro{loj

28 epizodi partizanske eskadrile su poginuli i @are i Mila


i Zeko. Jo{ je Vuk rekao da ne}e vi{e da leti. Sve
to u samo jednoj epizodi. A gdje je On bio da to
sredi...? (Tek kad je neprijatelj bio savladan, zavladao
je mir.) Vandredna situacija: mostar ----------> zaje~ar
--------------------> istanbul-------------> jamajka ----
------------> kuba <--------> grenobl -------> lyon -----
----------> touluse -----------> pariz ----------------->
barselona ----------------> mostar (zaje~ar----> istanbul
--------------> jamajka -----------> kuba). Za Kubu nam
ne treba viza. Zami{ljam to mjesto kao ku}icu za pse u
kojoj ima dovoljno prostora za sve nas. Ima dostojanstva
dovoljno da bih ja tu mogao podnositi samog sebe bez
prevelike panike. Mogao bih se baciti na istoriju, ali
nekako bih uvrijedio i sebe i ljude koji tamo `ive.
Mogu jo{ spomenuti jeftino pi}e i istinit osmijeh. Zbog
osmijeha sam pustio Lamb i to me iznenadilo. Odvelo sasvim
u drugom smjeru, promjenilo mi spol jebote. Prvi put kada
sam je vidjela, shvatila sam da je spavao s njom. Znala
sam u istom trenutku, na~in na koji su se poljubili, na~in
na koji ga je ona pogledala, a zatim i mene, dok se on
trudio da bude prirodan i suzdr`an i ni~im objasni to
ne{to. Trudim se da zaklju~im da je to normalno, i da se
i on sre}e s ljudima sa kojima sam ja spavala, razmi{ljam
o njenim mislima sada i na koji na~in ona do`ivljava mene
i koliko je jo{ ljudi u ovoj prostoriji spavalo sa njim,
sa njom i koliko sa mnom. Jedna velika mentalna jeba~ina.
U stvari je sve vi{e nego mentalna. Prvi dan kada sam ga
upoznala imao je ogrebotine po le|ima i onaj standardni
plavi ugriz na vratu. Za{to neki ljudi vole ostaviti svoj
znak na drugoj osobi. Taj ukras koji govori mnogo toga.
Prebirem po svom `ivotu i poku{avam na}i neki odgovor za
neke od svojih postupaka, koji bezuslovno naprave ono {to
ni u kojem slu~aju ne bih `elio i vidim samo da se stvari
raspadaju i ja posmatram kao da nisam uop{te tu. Sjetim
se samo slika, djelova, koji vise kao ukrasi na jelci i
~ine je jo{ tu`nijom. S kim si zadnji put spavao, pitala
je nakon petnaestak minuta prijatne {utnje. Sa tobom. Sa
mnom? Toliko dugo nisi spavao ni sa kim? Osje}am se prazno
i ni{ta me ne uzbu|uje, ti? Ju~er. Nije bilo ba{ ne{to,
vi{e nisam sigurna da sam `ena. Nekad se jebem ~isto iz
predostro`nosti. Mo`emo li dobiti jo{ jednu kafu, molim
vas. Na ulici prolaznici, auta, svjetla semafora, konobar
koji je obu~en u bijelo, i ima vi{e nego uslu`nu facu zbog
koje pomislim da bi mogao biti lopov. Ona se sagnula da
podigne cigarete oborene na zemlju sa stola i otvorila mi
pogled na predivan vrat. Nakon toga smo iza{li na ulicu.
Vidimo se oko 7 kod mene, je bilo sve {to je rekla. Bi}e to
sex u kojem niko ne govori ni{ta ni prije ni poslije. Bi}e
to tu`an film koji smo ve} gledali. Mogao bi asocirati
na mnoge stvari. Mogao bih re}i jo{ da je Tina sanjala da
se jebe s Titom, kako u stvari u`ivam dok posustajem, ili
da me je muzika napustila, da imam osje}aj da se svaki
put upoznajemo ponovo, pru`amo ruke jedno drugom i jutro
nam daje do znanja da se ljubav nije probudila sa nama,
iza
da pi{em roman o tome kako me privla~i `ivjeti u ostalim
ulogama, i razmi{ljam o smislu svega toga. U me|uvremenu,
uop{te ne razmi{ljam o smislu svega toga, zlostavljam
gitaru i ma~ka, sanjam dadu, gledam u nebo zatvorenih
o~iju. Sa jedanestog sprata sam gledao dole, pet bijelih
golfova stajali su parkirani jedan do drugog. Ne znam je
li tebi, ali meni je to bilo ~udno. Da li mi je isto
~udno kao {to u`ivam dok posustajem, ili npr. prizori s
Titom, ne znam, ipak, muzika me napustila, i mogao bih
se okrenuti nekoj religiji, staviti stvari u tu|e ruke
i re}i ja vi{e nemam ni{ta s tim. Ali u pi~ku materinu,
vi{e volim ma|ioni}are od sve{tenika, imaju vi{e muda.
^arolija, to ponekad godi. Muzika. Ljubav. Snovi.
pi{e:
29 Nedim ]i{i}
 pi{e:

PRINCIPPARTIZAN
Borjana Gakovi}

Danas, 21. februara 2002. godine.

Mo`e biti ju~e, a i prekosutra. Neke
stvari su konstantne, neke nepredvidive.
Konstantan je npr. konflikt svakog naroda
sa vlastitom historijom. Dok su interpretacije te
historije mahom razli~ite i nepredvidive.
^italac ovog teksta }e se zasigurno zapitati kakve
veze ima uru{avanje dvije zgrade u New York-u sa
partizanima, i to onim Titovim. Odgovor je jasan: nema
nikakve. Ili: globalno, nema nikakve. Ali ukoliko se
ograni~imo na mali prostor gdje `ive mali ljudi, ~ija
je historija obojena Igmanskim mar{em i Desantom na
Drvar, a potom Markalama i “Olujom”, morat }emo
priznati da je stavljanje atentata na World Trade Center
u kontekst partizana uslijedilo neminovno.
KO SAM JA
[to `elim re}i?
Moja generacija je optere}ena sindromom 25.maja. ^esto
se postidim u dru{tvu svojih prijatelja {to nikad nisam
primljena u Savez komunisti~ke omladine Jugoslavije. Iako
to nije moja krivica, bila sam previ{e mlada, takve
manifestacije se vi{e nisu doga|ale. U sedmom razredu
osnovne {kole ja sam, umjesto da budem primljena u
omladince, nosila cvije}e za Kralja Tomislava, iako ni danas
nisam sigurna ko je on. Znam samo da se pojavio sa
4 sata zaka{njenja, kad je cvije}e koje smo brali po
{kolskom dvori{tu (naravno, ovaj put se radilo o sasvim
drugoj {koli i sasvim drugom gradu, u nekoj novonastaloj
dr`avi, ili jednom njenom dijelu) ve} uveliko le`alo na
podu, a djeca se razbje`ala ku}ama, gladna i `edna,
potpuno nemotivisana da ~ekaju kralja, koji ~ak ni ne
govori na{ jezik. To se, me|utim, Titu nikad ne bi desilo.
Ali na{em narodu se de{ava, i to veoma ~esto, potreba
za nekim novim herojem, kome }e djeca nositi cvije}e i
~itati pjesmice (ja ih za kralja Tomislava nisam pisala, {to

WORLD TRADE CENTAR

Pripadam generaciji koja je do`ivjela pionire, stajanje mirno
i suze svakog 4. maja. Prva pjesma koju sam napisala je duboko uvrijedilo mog razrednog starje{inu). Kakve veze
(u prvom razredu osnovne {kole) zvala se “25. maj”. Bila sad ima kralj Tomislav sa ovim tekstom, upitat }ete. Pa
je objavljena u {kolskim novinama O.[. “Simon Bolivar” u sasvim jednostavno, u njega nisam vjerovala. Kao ni u

ATENTAT
Sarajevu, a njen sadr`aj je slijede}i: demonstracije protiv NATO bombardovanja i parolu “we are
all targets”. Ali u Tita sam vjerovala, a na YUTEL-u za mir
Dvadeset petog maja promukla, duboko vjeruju}i u bratstvo i jedinstvo, pa makar
sunce je puno radosti i sa svojih 12 godina.

PATIZANI
jer dvadeset peti maj Dakle pripadam generaciji koja je tekovine narodno-
je Dan mladosti oslobodila~ke borbe, dedine partizanske pri~e, kao i onu iz
bukvara “Drug Tito gleda sve nas” uzela zaozbiljno, kao i

iza na ovaj veliki dan svaki po{ten pionir. I to su vrijednosti koje do danas nosim.

TITO
rodio se Tito Kralj Tomislav me zbunjuje. Da sam se u ratu zatekla
u srcu svih nas negdje drugo, zbunio bi me neki drugi nametnuti heroj. Tito
30 jedno ime ponosito je nezamjenjiv.
I sad, paralela izme|u Orvelove “1984.” (big brother is
omladina slavi ovaj dan watching you) i “Drug Tito gleda sve nas” za mene ne
jer je Titov ro|endan postoji. To jest, tu je ona, ali je nekako svjesno ignori{em.
Jer, nije mi to. Mo`da ba{ zato {to sam sva ova luda
(Pjesma je objavljena 1986. godine i ovim putem se `elim izviniti vremena do`ivjela jako nezrela. Sva sje}anja su jake slike,
sekretarijatu moje osnovne {kole {to ih ne upitah za odobrenje ali nemaju nit. Jer ne `elim da je uhvatim. Ja sam za Tita
za ponovno objavljivanje pjesme, no taj sekretarijat vi{e ne postoji, pisala pjesme i svjesno koristim ulogu ~lana redakcije da
kao ni {kola.) jednu od njih ponovno objavim. Jer je to vrijednost koja za
mene jo{ uvijek postoji. Jer sam je prihvatila kao dijete.
A op{tepoznato je da djeca vide stvari mnogo jasnije nego
odrasli. Odrasli ve} znaju {ta je novac, pa se shodno
tome i prodaju. Zato si mogu dozvoliti da meni, po{tenom
pioniru, dovedu kralja Tomislava da mu predam cvije}e.
Potomka onog istog kralja, koji je '41. pokupio prnje i
zgulio za London ostaviv{i narod na cjedilu (ja tako u~ila u
{koli). Onda je do{ao Tito i spasio nas. Zbog te ~injenice
i danas `elim vjerovati u njega. Jer nekako glupavo imam
utisak da time spa{avam dijete u meni.
KO SMO MI
iza
Nikad mi nije bilo jasno za{to problem prilago|avanja
komunisti~ke omladine na novi politi~ki sistem i njihovo
suo~avanje sa nekim novonastalim (“novonametnutim”?)
vrijednostima (“vrijednostima”?) koje taj novi sistem sa
sobom nosi nije tretiran kao dru{tveni problem. Moju u
prethodnom dijelu texta opisanu zbunjenost ratom i nekim
novim herojima koje je taj rat sa sobom donio dijeli
zasigurno veliki dio moje generacije. Kralj Tomislav je samo
blaga ilustracija. A {ta se doga|a kad spomenemo neku
mnogo delikatniju temu, na primjer BOG ili RELIGIJA? Do
tog nesretnog sedmog razreda osnovne {kole ja sam, kao
i mnogi drugi, vjerovala u Tita i petokraku. Onda je do{ao
neko i rekao da su Tito i petokraka bezveze, a da su
Hrist i krst ono {to je u redu. To je ponovo uzrokovalo
zbunjenost, i to u mnogo ve}oj mjeri. Bilo kako bilo,
jo{ nigdje nisam vidjela da su se na ovu temu odr`ale
diskusije, polemike, javne tribine. Provu~e se ponegdje
pokoji tekst, ali na{i odgovorni dru{tveni predstavnici (ako
odgovornih uop{te ima) o~igledno imaju druga posla. I dok
je to tako, evo ja }u da se potrudim da makar samo
skrenem pa`nju na ovaj problem, da nagovijestim da je on
itekako prisutan, u nadi da }e se bar neko zapitati, da
ne ka`em, pozabaviti ovom temom, koja je moju generaciju
toliko “svezala”, da ~ak ni o atentatu na WTC nije u stanju
diskutovati van tog konteksta...
Stoga sam dozvolila da taj na~in razmi{ljanja, odnosno
taj princip, princip partizan, oboji ovaj tekst. A s obzirom
da se on bavi pitanjem i poimanjem historije kao takve
(sa mnogo ja~im emocionalnim, nego istra`iva~kim ili
nau~nim prizvukom) i manipulacije njome, zanimljivo mi
je i Principa staviti u ovaj kontekst. Naime, i na{ Ga{o
je vrlo diskutabilna li~nost, pogotovo u posljednje vrijeme.
Jer ba{ u ono vrijeme dok smo slavili Tita, a tekovine
narodnooslobodila~ke borbe predstavljale jedine vrijednosti
koje smo poznavali, Latinska }uprija se zvala Principov
most, {to dovoljno govori o ulozi koju je ~lan Mlade Bosne
tada igrao u zajedni~kom nam historijskom, a bogami i
kulturnom naslije|u. No Gavrilo Princip sada je u {kolskim
ud`benicima tretiran kao srpski anarhista, atentator, kratko
- negativna li~nost. Ja sam o Gavrilu Principu u~ila kao o
heroju. Nekim novim klincima on to vi{e nije.
E sad mene zanima jedno: da li je Gavrilo Princip partizan
ili nije?
ATENTAT 31
I dogodio se 11.09.2001. koji je izazvao razli~ite reakcije,
no SVI su reagovali. Ali upravo reakcije komunisti~ke
omladine su me navele da napi{em sve ovo gore i da i
u {tampanom obliku ponudim javnosti na uvid dio jedne
diskusije na ovu temu, odr`ane na forumu www.kolaps.org,
kao podsticaj da se razmisli o na{oj historiji, jer smatram
da stvari koje su tamo re~ene pru`aju jako interesantnu
sliku o ovom doga|aju, kao i o nama, iz jedne perspektive
koju na`alost u mnogim cenzurisanim (profesionalnim?) TV
i radio izvje{tajima zasigurno ne}emo na}i. Stoga sada
rije~ prepu{tam slu~ajnim i namjernim posjetiocima ovog
website-a, u nadi da }e, bar na trenutak, svi Titovi pioniri
osjetiti da nisu sami...
Napomena: ovdje su objavljeni prilozi koje prate osnovnu
nit zapo~ete diskusije i koji se direktno nadovezuju na
osnovnu temu. Svim zainteresiranim ~itateljima kompletna
diskusija je dostupna na www.kolaps.org/forum (teme:
partizani/armin atentat i partizani/partizani?), gdje je
tako|e mogu}a (i po`eljna) dalja polemika.
>>>>>
Armin atentat
nedim (poslana - 12 Sep 2001 : 14:46:19)
nekako mi partizani najvise lezi kao forum za najnoviji topic
arma priznaj sad fino ljudima da si ti sve ovo u americi skonto i
da je sve samo obicni performance
dobro, malo se otrgnulo kontroli, ali svejedno nije lose ispalo
mislim ipak trebalo je vremena i truda da se ovo sve pripremi
a dobro izgleda, jelde...?
mesa (poslana - 12 Sep 2001 : 19:37:47)
partizani su brate nesto drugo
moji partizani ne bi presli preko 30 000 mrtvih, a kad ih konacno
prebroje znaj da ce biti mnogo mnogo vise
bush jeste seronja kog se ni velimir bata zivojinovic ne bi
postidio
ali bush ostaje bogati seronja kog ce ovo sasvim malo dirnuti
fasisti su svi oni tv reporteri sto senzacije od ovog prave
ne zaboravi da i oni ostaju bogati i nasmijani
pravi partizani su sva ona iskasapljena tijela zatrpana u
rusevinama njujorskih zgrada
ratove smo svakako izgubili ali me ovo narocito boli
sad se zamisli malo bolje, druze
marko (poslana - 12 Sep 2001 : 21:11:10)
moji drugari
jeste vi svjesni da ni reporteri ni bush niko nista ne zna
o ovome
a mi najmanje
mozemo sad zasluzili su ili nisu
jebiga niko nije zasluzio da umre u onakvom uzasu a i oni koji
su umrli tu nisu partizani
partizani su takodjer jedna zaboravljena kategorija ciji naziv
zloupotrebljavaju politici nevicni ljudi poput nas
kako stvari stoje tesko da ce i nasa djeca znati istinu
u svakom slucaju svako u ovim slucajevima ima svoju posebnu
istinu
jednu teroristi koji imaju argumente jednu ameri koji imaju
argumente jednu mi koji imamo argumente a svi su nasi
argumenti sukobljeni ako ih poredis i gdje je u tome jedna
istina
reprodukcija ponavljam zadnjih mjeseci je ono sto je multipliciralo
istinu sve one grupe koje lice jedna na drugu nakon sto prva i
neponovljiva napravi uspjeh i to je nas poraz
to sto smo kupljeni nekad davno
mozda nas je roger waters prodo
mozda jonny rotten
mozda kobain kad je svojim vjesanjem posto tek jedan u nizu
nije neprijatelj svim amerima ni crncima ni muslimanima ni
japancima
neprijatelj je mrznja medju bilo kom nacijom
ovdje nacija nema u ovom ratu ovi tvrde da je poceo jihad da bi
opravdali konacno ponovno kretanje u krstaski rat ali zaboravljaju
da i medju njima ima mnogo muslimana pola njemacke su turci
u francuskoj marokanci ili ko vec
kontate previse smo izmjesani ne mozemo se odjeliti ako bude
sad sranje svima ce nam biti jednako i nema pravde nema boga
nema istine a kad se za vjeru gine onda se bez straha gine i
rade najludje moguce stvari
niko nije prekido ligu sampiona kad su rusili stari most a jebem
mu world trade center je lakse ponovo napraviti nego stari
narocito zato sto je ovo bilo starije od amerike citave i njihove
tako ponosne nacije ciji general sinoc izjavljuje “do not doubt US
army is ready to defend american way of life”
americki su zivjeli i jebiga ako iskreno gledamo juce su bas
onako americki filmski umirali
ima tu neceg i u onome kako radio tako zaradio
ali istine nigdje ni na pomolu
nedim (poslana - 13 Sep 2001 : 13:31:43)
>*blanja* Urgent: Help Your Fellow
> Americans !!!
izvinite ako zvuci smijesno
ali to mi je stiglo na mejl
da im saljem krv i lovu
sto nisu slali ovakve mejlove kad su ginuli ljudi na ostalim
stranama
sad smo svi “fellows”
pripremila:
Borjana Gakovi}
zanima me samo kako ce sada izmanipulisati dogadjaj i ko ce
najebat zbog svega ovoga
u jedno sam stvarno siguran, onaj ko je to uradio nece,
previse je genijalan
glupo je uporedjivati bilo sta kad toliko ljudi gine
ali zamisli kolika je morala biti necija mrznja da uradi nesto
ovako bolesno i nemoguce
da li spreman da ubijes za slobodu?
anais nin (poslana - 13 Sep 2001 : 13:44:51)
ma sve je to bolesno i uvrnuto i lijepo je imati ideale i ubjedjenja
ali ovo nije ni vjera u nesto nego bolest i amerikanci su cudan
narod ali prljave igre igraju politicari a opet nevini liju krv
i moja prva pomisao je bila koliko god da mi ih je zao “ovo
je napad na njihovu naciju” a u bosni su oklijevali i da okom
trepnu dok su ovu naciju gazili sa svih strana...ne znam opet
ne bih ni ovo nazvala nekom uvrnutom pravdom jer bush se
izvuce ni dlaka na glavi mu nije falila a obicni ljudi su sada
obavijeni dimom tuge...
fedja (poslana -13 Sep 2001 : 17:20:07)
iza
nevih
ko je nevin
valjda oni sto nisu krivi
ne bi se smjeli porediti partizani sa nevinim
jer nevini ne vode nikuda samo prolaze pored ili kroz, oni
nisu vazni
ne mogu da vjerujem da su ovi mrtvi ljudi nevini, mozda su to
bili prije smrti, sad se stvari mijenjaju
ne mogu da gledam ovo kao “une tragedie de proximité” htio
bih reci tragediju bliskih ljudi, familija, prijatelja. gledam na sve to
kao bog bez ljubavi i atributa za svakog covjeka. mislim, to nisu
licnosti, to nisu duse, njihovo postojanje ne bi donijelo nikakve
promjene na svijetu, a mozda njihov gubitak dovede i do kraja
svjeta. onda nisu nevini i bit ce krivi. krivi su sto su amerikanci a
amerika kaze da voli svoje gradjane.
ne bi se trebalo gledat na ove situacije u odnosu na nas, na
jebenu bosnu (bosna je moja domovina i ja je volim). stvari
ce se sada promijeniti.
mesa, partizani su ginuli za slobodu iz ljubavi
ovi ljudi su samo pali
mislim da u ovom trenutku ne treba razmisljati ili se ne bi
smjelo jer onda mnogo toga ulazi u obzir. i odgoj i proslost
i covjek. treba samo svijet svesti na trenutak. kakav je svijet
bio u trenutku kad je prvi avion uronio u 400m visoku zdradu,
kad je drugio udario odmah tu pored onda treci na pentagon
pa cetvrti...
svijet u tom trenutku je bio onakav na kakav smo se navikli.
bio je bezveze rutinski i svakom njegov. sada je meni se cini
malo drugacije. moze se okrenut. neke stvari bi se stvarno mogle
promjeniti, trebale bi, jer sve ovo okolo nije ok.
marko (poslana - 13 Sep 2001 : 20:42:20)
ovdje si definitivno u pravu nesto ce se promjeniti
neki dan bili smo svjedoci mozda i najvaznijeg istorijskog
dogadjaja
prekretnica u kojoj je jakima pokazano koliko su slabi
a slabi su pokazali koliko im treba da su jaki
ugnjeteni su krenuli da ugnjetavaju
32
uplaseni su krenuli da plase to je tako
prirodan proces
od straha se branis mrznjom kojom sijes strah
33
to je izvjesno
sve drugo mozda nikad necemo skontati u svu istoriju prije je
lakse vjerovati nije toliko manipulacije bilo u medjima
sad ce biti zajebano istina je milion a samo jedna ce ostati
nju ce napisati onaj ko izadje kao fizicki pobjednik iz svega
ovoga
mada mi znamo da u ovakvim slucajevima svi gube pa i Bus
kojem ce ovo bit najvjerovatnije posljednji predsjednicki zadaci
mesa (poslana - 14 Sep 2001 : 00:43:33)
sve sto sam htio reci da ako upotrebljavamo vec pojam tog
partizana, po meni on definitivno nije tip koji je sve ono onako
fino odradio i sve nas iznenadio.
ne znam, amerika jeste idiotizam i licemjerstvo, ali isto mnogo
slucajnih zivotnih prica je opet tek onako prekinuto. usput,
umoran sam i od izjava tipa gdje su bili oni kad smo bili mi.
pisam na te teze i izjave.
zao mi ljudi.
i ako moram birat izmedju atentatora i ljudi onda su mi
partizani ovi drugi.
marko (poslana - 14 Sep 2001 : 01:41:52)
nije mi zao ni ljudi ni sela hej zao mi konja
fedja (poslana - 14 Sep 2001 : 09:37:11)
mora li se birati izmedu atentatora terorista govana i ljudi. mozes
li samo na trentak otkaciti se od covjeka i gledat sve to u
odnosu na covjecanstvo.
u svakom slucaju ne vjerujem da su ljudi partizani samo zato
sto su bili nevini.
nije posteno, jer covjek moze biti nevin tim sto ignorise i sto se
utapa u masu istomisljenika.
ne bih zelio da mislis da se furam na slobodnu palestinu i
neke crnjake. sve je to izgubljeno davno. boli me neka stvar
i za ameriku.
zelio bih samo da znas da vise rambo nije ono sto je bio i
sve to mijenja puno toga.
zrtve su zrtve (dobri momci gube).
partizani su partizani (sitno)
volis li me jos uvijek iza
anais nin (poslana - 14 Sep 2001 :10:03:05)
ne znam mozda sve zavisi bas od nasih zivotnih iskustava i
proslosti i svega onoga sto nas veze ili ne veze za tu ameriku
pa od toga zavisi kako dozivljavamo sve to... za mene ovi ljudi
jesu nevini i ako cemo tehnicki poceti o nevinosti, onda pocnimo
od male djece i beba na tim letovima, oni nisu imali ni vremena
da postanu krivi na ovom svijetu a mozda njihovi zivoti i sudbine
i ne bi bili tako nevazni da su ostali zivi mozda se tu negdje
krio sljedeci orwell, bell, ma ne znam ni ja trabunjam...
mozda je drugacije za mene jer ja imam dvije drzave (najmanje)
kojima pripadam, pripadam pomalo i ostavljam ljubavi u svakoj u
kojoj sam ikad zivjela ili boravila neko izvjesno vrijeme i mozda
zato sto mi je “n” broj vrlo bliskih prijatelja u new yorku ja to
vidim kao tragediju...a mozda pomalo sebicno i egotisticki brinem
za “svoje dupe” i mislim o tome kako mi bi bas ne bi nimalo
lezao jos jedan rat u mladosti...
a opet sto se tice “krivice” amerike kao amerike kakve veze ti
ljudi imaju s politikom svoje zemlje dobro mozda imaju utoliko
sto jesu ili nisu glasali za te koji su na vlasti ali onda ni
nas narod nije bio zrtva u ovom ratu jer i narod u BiH
je izabrao pocetkom 90tih dzubrad koja su nam poslije tako
fino zabiberila...
kad podvucem crtu svodi se na isto nenormalno mi je zao svih
ljudi koji su poginuli u ovom svemu osim idiota/terorista bez
obzira kojeg su porijekla ili vjere za mene se ljudi dijele samo na
dvije kategorije na LJUDE i NELJUDE a teroriste mogu smatrati
samo NELJUDIMA i to je to...
fedja (poslana - 14 Sep 2001 : 10:16:28)
ne znam da je vazno ko koga ovdje smatra necovjekom.
sigurno su se i zrtve i zrtvovani medjusobno zvali neljudima.
vidis, sve to je nevazno.
a sad sto se tice nekih paralela izmedu bosanske proslosti i
americkog SADA mislim da nema smisla. bosna iako moja zemlja
moze biti pomnozena s nulom, jer bosna moze nestat i nestala
je, a da se nikome nije pomjerila kita cenat u stranu.
zato su bosna i njene male price za male ljude s prostora, a
amerika danas pise novu historiju, a ova dotice Covjecanstvo.
Anais nin (poslana - 14 Sep 2001 : 10:51:11)
kontam ti to sve gledas u globalu a ja to dozivljam i u globalu
i kroz dozivljaj pojedinca ne mogu sebe da odvojim od misli
kako se sada osjecaju porodice i prijatelji tih ljudi ne mogu
da prestanem da mislim o tome kako su se oni osjecali i o
cemu su razmisljali u trenucima prije smrti i izvini ali sjeb mi je
vec (barem trenutno) kad pomislim kako se jedna od stjuardesa
preko telefona oprastala od muza i 4 sina, kako je poginula
dvomjesecna beba, i znam za 50 godina njih se niko nece
sjecati osim njihovih najblizih, ali mene boli ljudska patnja na
bilo kojem nivou...a neosporno je da ce ovaj dogadjaj ostati
zabiljezen u istoriji i da ce mnoge stvari sada krenuti drugim
kolosjekom...i jeste USA mega sila samo ne mislim ni da je
bosna tako nevazna, dogadjaji na ovim prostorima su cesto u
istoriji uticali na neke globalne promjene pa bez obzira sto smo
ko zrno graska ne znaci da smo bez ikakvog uticaja...
fedja (poslana - 14 Sep 2001 : 10:58:28)
sto se tice ljudskih patnji
jutros je zena 50 godina trazila franak dva da moze spavati
negdje sa svojim sinom od 12 godina mislim da je njoj puno
teze jer duze
svak svoju patnju i svak svojom patnjom reaguje na ostale
za lose sudbine ako ima boga on je kriv ako nema onda nije
niko jer je tako i sta se moze.
mislim da je atentat reakcija a ne akcija.
anais nin (poslana - 14 Sep 2001 : 11:09:52)
sto se patnje tice tu se slazem s tobom meni se svako jutro
okrece u stomaku kad idem ujutru na posao a vidim nekog od
starih ljudi kako rove po kontejnerima ispred trznice...ali ja sam
caknuta i ponekad spuzva za kupljenje tudjih osjecaja kad vidim
satranu macku na putu muka me spopadne a da ne govorim
tek o ljudskim mukama, zato mi se trenutno nonstop vrti ovaj
“americki film” u glavi...
fedja (poslana - 14 Sep 2001 : 11:37:13)
ako je ovaj film americki ne trebamo se brinuti jer the good
guys wins
i svijet ce biti spasen i imace puno puno djece i zivit dugo,
a i sretan
nedim (poslana - 14 Sep 2001 : 12:21:09)
topic se zapalio
vidim da je mesa navro na partizane i ne partizane
jebo to bolan
tu sam otpoceo temu zbog nas a ne zbog njih
ko su oni ne znam
a ko smo mi kontam otprilike
mene cisto zanima kako ce se situacija razvit
jer ovo je samo pocetak
ameri su debili i htjet ce se kravavo osvetiti
njima nevini ljudi ne znace nista
znaci to sto su dobili dva samara pred ocima svijeta i sad
moraju malo pravit sklekove
svezat crnu traku oko glave noz i bombu za pojas i rambo
sredjuj stvari
a rambo ostario nista mu nije jasno
ima li smrtna kazna smisla..?
mesa (poslana - 14 Sep 2001 : 14:05:56)
ne mogu se otkaciti od pojedinca, covjecanstvo mi je zanemarivo
u odnosu na covjeka. mozda nema smisla ali jedinka je ono
u cemu trazim kvalitetu...
svaki pojedinac je za sebe glavni grad, drzavna granica,
istorija, geografija, politicke nauke, seksualno vaspitanje, osnovi
ekonomije, djecija knjizevnost.
grupe i grupisanja jednostavno ne mogu osjetiti. a covjecanstvo
jeste grupacija. jebi ga.
mozda ovaj razgovor nije trebao biti pod partizanima vec pod
drustvom...
u svakom slucaju
I´m your man
marko (poslana - 14 Sep 2001 : 14:24:59)
istina je ovakva
nasa je jadna bosna i hercegovina cista utopija da to svijet
nije jos vidio
u svemu tome i mi smo jadni jer u tu utopiju vjerujemo neki
a neki bogmi ne...
sto se religija tice
iskvarenije i podlije od katolicke crkve nema
to je institucija koja se vezala za novac i realnu politicku moc i
davno je prestala imati ikakve veze sa vjerom
ovo sto sad ameri rade jeste samo poziv na krstaski rat
samo sto je nekad bila u pitanju sveta zemlja a sad je u
pitanju novac
istina je da je ovo reakcija a ne akcija
ali zasto su svi ignorisali priznanje japanske crvene armije za
ovaj akt
zato sto im to nije u interesu
a stil je bio japanski tipican iz drugog svjetskog
oni zele da optuze islam to je istina njima je islam neprijatelj
i najgore je sto su citav svijet nafurali da je ovo napad na
svu civilizaciju ma nemoj ja se ne smatram amerikancem i ne
smatram da sam ovim napadnut
trebalo im je nesto da ih razmrda definitivno samo sto ce
to povuci jos zrtava
boga pitaj koliko beba i baba i deda
njima to ne pravi razliku
sta je sa hirosimom zasto se japanske majke moraju radovati
djetetu sa tri ruke i kazu dobro je makar nema tri glave
i sest ociju
nek idu svi u pizdu bozije matere
jebo ih krstaski rat i jihad
ali sam definitivno na strani onih koji su ugnjetavani dugo
dugo godina a ne za one koji su samo jednom posrnuli
cak ni pali nisu
armin (poslana - 29 Sep 2001 : 16:16:25)
ja necu nista da kazem u javnosti
hocu advokata
ja nisam kriv ali...
lukasz (poslana - 02 Oct 2001 : 18:52:09)
ARMA - Danas citam u novimama da je bh. policija i SFOR
uhapsili u bosni (“blizu aerodroma”) 6 “terorista” u vezi suradnje
sa ibn ladenom i nju jorkom.
tako da mi je jasno - da valjda NECES vise biti u forumu, jer
nakon tvojih ideja da se AI prijavi da je kriv za sve to - sad si
uhapsen, isto kao mehmed, marko, valjda i alen i nedim i mili. ili
ipak almir? ali to je vec 7 ljudi - tako da neka mi ONAJ kaze da
NIJE uhapsen - koji od ove sedmorice NIJE.
Hvalen Isus i Muhammed!
iza
Partizani?
trol (poslana - 19 Oct 2001 : 19:20:36)
34
partizani...
vise ne postoje. ubila ih struja i sve ono sto je ona donijela: od
grijalice do vjestacke vagine (smijem li reci picke?).
oni su zivjeli u bajkama, umirali za ljubav i pjevali kada je
bilo najteze.
bajke vise ne postoje.
a i sta ce nam kad imamo TV i internet.
postoje dvije grupe ljudi koje su spremne otici u sigurnu smrt
(ako izuzmemo neuracunljive):
1.oni koji su dovoljno povodljivi i imaju tu nesrecu da u datom
momentu nalete na nekog hairliju koji ce ih malo obraditi i
poslati na put u vjecna lovista zbog bog-te-pita-kojeg cilja
2. (e, ti su zajebani) oni koje vodi neki filing (ljubav, mrznja,
osveta...). najinteresantniji su oni koje vodi ljubav i njih je
najmanje.
e, kakve ovo veze ima i sa cim?
pa pitam se ko su bili partizani 11.9.
vjerovatno niko ne bi mogao ponijeti titulu “partizan dana”, ali su
“pakleni vozaci” definitivno blizi. ne kazem da oni spadaju u 2.
kategoriju kamikaza (posebno u njenu 1. potkategoriju), ali bi bilo
zabavno razmisljati na taj nacin.
zrtve su (nazalost) samo broj. kao i sve zrtve u istoriji. ja se
izvinjavam sto zvucim bezdusno, ali sam (opet nazalost) dijelom
produkt vremena i mjesta koje me je snaslo. ne kazem da me
ostavljaju ravnodusnim mrtva djeca i njihovi ili neciji drugi roditelji

(daleko od toga), ali me grize savjest kada citam mesine rijeci
ZAO MI LJUDI COVJECE.
cak mi i ide na zivce ta savjest, koja me grize jer mi nije zao
koliko bi trebalo da bude.
ali ono sto mi DEFINITIVNO ide na zivce je licemjerje. odakle
nekome obraz da kaze da je citav svijet napadnut???
kako moze pozvati citav svijet da se brani? kolika kolicina
licemjerja mora biti u nekome ko poziva nekog gladnog afrikanca
cija zena ima sidu a dijete (jedino koje je prezivjelo) umire od
tuberkuloze ili ko zna cega jer on nema 2 marke da mu kupi
vakcinu (i on je dio Svijeta, ili mozda nije. mozda nije dostojan
da bude njegov Clan). i sada bi taj garib trebao jedva docekati
da dodje neki george, dadne mu pusku i kaze: “hajde brato,
jurisaj na kandahar jer si napadnut. ako ih ne potamanis, mozda
ce tebe sutra napasti”.
crnjak mi je sto bi, kao, i ja trebao biti u istom stroju sa
tim bratom po antiterorizmu. jer, ako nisam u tom stroju, onda
sam u onom s druge strane nisana (ili sa kojim se vec
oruzjem danas ratuje).
mrzim taj poziv Velikog Cobanina, svima nama (ovcama?) da
stanemo u jedno stado (neko je spomenuo covjecanstvo?) i
prijetnju svim ovcicama koje ne podju za njim jer ce u
suprotnom postati zrtve pasa ovcara.
volio bih da sam postao ravnodusan (“umoran”) prema svemu
ovome, ali...
ko je onda jebeni partizan??????
googie (poslana - 19 Oct 2001 : 22:11:58)
e moj trole,
nema partizana. a tko zna je li ih ikad i bilo...
trol (poslana - 20 Oct 2001 : 15:56:01)
bilo je.
jebo svijet bez partizana.
pitanje je ima li ih jos.
mesa (poslana - 20 Oct 2001 : 21:07:02)
ima li ih jos?
ponekad uhvatim sebe kako nekako sanjarski zelim da sam
postojao nekada 41.-42. i imao tada ove 24 godine. i sanjarim
da sam bio dovoljno hrabar kao oni partizani iz bajki o kojima
su mi pricali.
a onda otvorim oci ukljucim tv i zamislim se.
bush jeste seljacina. dok nije postao ovo sto jeste sada
vjerovatno iz teksasa nije izasao. a svi znamo cime se teksas
moze ponositi.
opet cu ponoviti zao mi ljudi. i niko me nece ubjediti da postoje
uzviseni ciljevi vrijedni zrtava. posebno onih sto su se tek tako na
pogresnim mjestima zaticale.
i sta je postignuto onim u njujorku? to da sad sa ironijom
gledamo americke filmove i smijemo se kako bruce w. ne umire
muski. nemam pojma. amerikancima je pokazano koliko nisu
demokraticni. jos kad bi oni to mogli vidjeti. a kaubojcini je
dat fini povod da pokrene svoju licnu hajku u ime zastave i
dolara i bas kao bush senior u filmovima krene u juris tako sebi
odradjujuci jos par mandata.
opet ne znam.
partizani su bili.
pripremila:
Borjana Gakovi}
partizana brate vise nema.
“... psovo je braca i krivce i zrtve i puske i vaske i rov
prepun blata rek’o je ne mozes izbrojati mrtve jer su se
carevi igrali rata...”
a vjeruj mi kad sve saberes uvijek bas uvijek imas jednog
dvojicu eventualno trojicu koji se zajebaju a ostali...
kako kome...
zivjeli partizani kojih nema
marko (poslana - 20 Oct 2001 : 22:18:08)
'al nije mi zao ni ljudi, ni sela
ej zao mi konja’
35
fedja (poslana - 22 Oct 2001 : 00:54:09)
povratak otpisanih
jebote ode covjek i vrati se, kad ono kongres prezivjelih vec
poceo. kako fino zvuci ova titula prezivio dok jos uvijek zivis.
sta ja znam mnogo se toga prezivi i onda ipak ispne ko ziv i
ko mrtav. ja znam da ne bih svoj zivot ni za sta i ni za koga
dao. i da znam da zavrsava sigurno ne bih imao neku rijec
za antologije nego bih plako. sam za sobom. zar nije ciganluk
izgubit jedinu stvar koju sigurno imas. sta ja znam dat zivot za
nesto sto neces zivjeti je bezveze. ok ideali ok covjek. sta ja
znam ja bi samo dao zivot za zivot. ovo sigurno ne zvuci ni
partazanski ni americki al je tako. nesto mi se veceras ne laze.
moj zivot je nejvrjedniji od svih.
nego htio sam reci da prica o partizani kao postoje ne postoje
postajali ne postojali, sta ja znam, to je suplja. koliko se vremena
izgubilo na pitanju ili zakljucku punk je mrtav. sta ja znam niko
nista ne moze tvrditi. stvari jednostavno jesu
mislim punk je
i partizani su
trol imenujem te kao webmaster administrator i zajeban igrac na
sajtu politickim komesarom ovog topika.
Trol (poslana - 22 Oct 2001 : 18:57:06)
iza
“partizani su bili.
partizana brate vise nema.”
naravno i nazalost.
zadnji na ovim prostorima su vidjeni krajem 80-ih kako se u
stojadinima (sa sarafcingerom zadjevenim u vjetrobran - znas
ono) vracaju sa prve smjene iz sokola zadovoljni sto su i
danas ispunili normu i tako ostvarili jos jednu pobjedu nad
svabama.
nije mi namjera plesti po patetici ili kukati za dobrim starim
vremenima.
jednostavno mi se ucinilo zanimljivim stavljanje partizana u
kontekst 11.9.
mislim da se podrazumijeva da time nije nista postignuto i da
hiljade ljudi odose totalno bezveze. Naravno da je iza svega
par igraca (kao i uvijek) i da ce hablecine poput nekakve tetke
iz nekakve americke provincije davati izjave tipa: “iako imam
troje djece sada zelim da uzmem pusku i da razvalim neciju
guzicu na bliskom istoku”.
hocemo li se svi sada uhvatiti za ruke i plakati nad tim zrtvama?
najvrednijim u istoriji? ili razbiti TV kada se milioniti put spomene
fraza “rat protiv terorizma”? ili teoretizorati o tome? ili ironizirati
sve? ili otici na kafu?
ne znam.
a partizani bi znali.
i zato mi je zao sto ih nema.
kao ni starih dobrih vremena (kojih nikada nije ni bilo).
hana (poslana - 22 Oct 2001 : 20:10:11)
danas su partizani stvarno postali kao panciceva omorika, ali to
ne znaci da ih nema. ja nikad nisam imala muda biti partizan,
bojim se za svoju guzicu i iz prikrajka se divim jos onoj
nekolicini nepotkupljivih.
armin (poslana - 23 Oct 2001 : 11:00:59)
partizan ti u gacama!
hana (poslana - 23 Oct 2001 : 14:10:20)
iza
ti si armine moj partizan (onaj u gacama).
helga (poslana - 23 Oct 2001 : 14:35:24)
golemo guzis hanu
ema (poslana - 23 Oct 2001 : 19:13:59)
J’ai change’ cent fois de nom,
j’ai perdu femme et enfants
36
mais j’ai tant d’amis;
j’ai la France entie’re.
znam da prepoznajete ove stihove i eto sta propaganda radi,
u francuskoj, tri i po co’eka bila u poketu otpora i o njihovim
se partizanima stihovi pisu, jebo ja tak’e partizane. a oni nasi
jetimi, pojede vuk kenjca.
dedera meshice napisi ti jednu o nasim partizanima.
armin (poslana - 24 Oct 2001 : 10:02:08)
dobri su nasi partizani
samo sto su sad na partizanskom groblju ili bez noznih prstiju
zbog igmanskog marsa
jebiga niko ih ne jebe sad si niko i nista
kazu borili se za nesto sto ne postoji trenutno
sranje!!!
ali ja im ne mogu pomoci posto ne mogu pomoci ni sebi!!!
ZIVIO DRUG TITO, PARTIZANI I KOMUNISTICKA PARTIJA
JUGOSLAVIJE
p.s. zivio i hitler jer da nije bilo njega ne bi bilo ni partizana
trol (poslana - 24 Oct 2001 : 15:39:27)
evo mene kao “politicki komesar topika”
tu mi titulu dade Fedja The Zajeban Igrac na Sajtu (iako ne
znam je li to nagrada ili kazna, pohvala ili pokuda i cini li me
to ozbiljnijim ili klaunastijim).
helem neise, sada bih ja trebao, onako komesarski, odrezati
nesto u stilu: “gonite se i vi i vase guzice i glupa prepucavanja
na neki topik o prknima. zar je to sve sto imate reci u ovom
istorijskom casu”
ali necu! (mislim odrezati).
vidis da sam lazni komesar, a i neka sam. komesari su vazda
bili seronje, nikad spremni za r’n’r i svi su svoje velike guzice
(evo i ja spomenuh TU rijec) vozili u crnim limuzinama sa
zatamnjenim staklima.
i rusili ugled revolucije.
zato ja necu nista rezati i pilati i pametovati.
zahvaljujem se na funkciji komesara i vracam se u prljavi i
blatnjavi rov.
fedja (poslana - 24 Oct 2001 : 16:28:09)
pusti glupe da ginu narodu treba pameti
a ja sam ti dao tu titulu jer si se za nju izborio s konkretnim
stavom mislim tvojim stavom
danas narodu trebaju i ljudi sa stavom
trol (poslana - 24 Oct 2001 : 17:00:14)
ne moze to tako. kakav elitizam?
nista. ne treba svakoga sa stavom slati u visine (nakon koje je
zajeban pad koji dodje prije ili kasnije).
ljudi sa stavom trebaju nam na svakom nivou, pa i onom
najnizem. tu se najvise i moze postici. za to treba muda.
eeeeeee drug moj, eeeeeee
nedim (poslana - 25 Oct 2001 : 17:04:38)
meni je stav nidje veze.
volim da lelujam ili tako nesto.
stavovi brzo zastarijevaju i nekako mi nemati smisla drzati ih se.
mislim da mi je 'normala’ jedini stav kojeg se pridrzavam.
ili mozda nemam muda...?
lukasz (poslana - 26 Oct 2001 : 17:50:38)
kaze mesa: opet cu ponoviti zao mi ljudi. i niko me nece ubjediti
da postoje uzviseni ciljevi vrijedni zrtava. posebno onih sto su se
tek tako na pogresnim mjestima zaticale.
I tako i ja mislim na partizane, fasiste, ustase, cetnike, josipa,
anta, drazu
trol (poslana - 26 Oct 2001 : 18:34:53)
kazu:
kaze mesa:
opet cu ponoviti zao mi ljudi. i niko me nece ubjediti da postoje
uzviseni ciljevi vrijedni zrtava. posebno onih sto su se tek tako na
pogresnim mjestima zaticale.
i tako i ja mislim na partizane, fasiste, ustase, cetnike, josipa,
anta, drazu.
dragi moji pacifisti, blago vama.
ps. je li svak’ ko nije pacifista supak?
marija (poslana - 05 Nov 2001 : 04:20:02)
svak ima pravo da misli onako kako zeli, u tom slucaju potrebno
je da razumije i ono sto nije onako kako on misli. a toga
sve manje danas, mada mi se cini da se ipak u odredjenim
momentima prevazilaze i te granice, sve ovisi od covjeka. nemam
neka svjeza sjecanja na partizane tako da ne mogu da stvorim
jasnu sliku o njima. ali iz ove price sjecam se bake i njenih
prica o drugom svjetskom ratu, kada su svi oni koji su osvajali i
dolazili (ustase, nijemci, partizani) uzimali i palili sve ono sto su
nasli, tako da se njena prica svela na tri puta zapaljenu kucu
i uspomene na radne akcije u slavoniji gdje se gradila pruga,
obradjivala zemlja i tu je upoznala dedu.
sve ono sto smo citali u 'bukvaru’ i u 'veseloj sveski’ su
lijepo osmislili neki ljudi tako da i price o partizanima imaju
odredene scenarije .
za sebe mogu da kazem da sam jedna od posljednjih generacija
pionira, sto moj brat nikad nece razumjet i da postoje i jasno
zive iste one ideje kojima su me ucili o bratstvu i jedinstvu i ne
mogu da vjerujem da ima toliko onih koji su dovoljni sami sebi.
nekako mi tako svijet izgleda obojen u jednu boju, a on je
onakav kako ga ti obojis i nacrtas.
fedja (poslana - 05 Nov 2001 : 13:51:45)
izvinjavam se ali sam poceo ovo citat i odmah mi se popelo
na k... mislim kad sam dosao do “razumije” u ovoj poruci,
vidim da se sere
trol (poslana - 05 Nov 2001 : 21:34:35)
zamislite situaciju:
vrijeme: sada minus 60 godina (ceteresineka)
iza
mjesto (lokacija): mostar (normala)
mjesto (medij): ilegalni list svjesne omladine mostara ILSOM
(kasnije preimenovan u kolaps)
ubijedjen sam da bi se marija zvala mara (ili dara ili tako nesto),
imala bi dugu kosu (plavu) i bila bi aktivna SKOJevka i prenosila
bi poruke u pletenicama ili bi bacala cebad na svapske tenkove.
bila bi jedini 100% odan lik. ceterescetvrte je promaknuta u visu
bolnicarku (sto je bio san svake tinejdzerke).
fedja bi joj govorio da ne sere i da za ideale ginu budale. imao
bi neku finu i laganu funkciju. u slobodno vrijeme bi pravio nesto
sto ce buduce generacije nazvati “fedjina lista”.
helga bi bila... helga.
ja bih i tada srao o dobrim starim vremenima. govorio bih kako
vise nema ljudi kao husein kapetan gradascevic.
ako bih imao srece i muda prezivio bih spaniju i imao bi
istetovirano no pasaran (doduse na nekom skrovitom mjestu).
ILSOM bi se stampao u starom podrumu jos starije kuce u
donjoj mahali.
mesine pjesme bi dizale moral citavoj 29 Hercegovackoj Udarnoj
Diviziji, u kojoj se zadesio - slucajno. dosao je da bude uz svoju
voljenu. navodno su i poginuli zagrljeni (mada ima i prica da je
zbriso u spaniju. te price nisu istinite i ko drugacije kaze klevece
i laze. partizani nikada ne zbrisu!!!)
raja bi bila raja. ispijali bi kahve, pusili cibuke, jeli hurme i
koscele i govorili kako vise ovako ne moze, ali niko naravno
ne bi prkna pomako.
partizani tada ne bi ni bili fenomen. oni bi jednostavno bili.
negdje u bespucima hercegovine je odrzan i, do tada nevidjeni,
koncert - beton 4000. to je bio takav BUM da su se hitovi sa
toga happeninga vrtili i na Slobodnoj Radio Moskvi i dizale moral
svim borcima za slobodu od sankt petersburga pa nadalje.
… prvo su partizani bili idoli. morao si ih voljeti.
ma sta ja znam, istorija bi tekla istim tokom, mi ni tada kao ni
danas ne bi doprinijeli njenom mijenjanju.
ali bi nasa djeca danas bila ponosna na nas.
(u principu jebo djecu, daj ti meni sada i ovdje. ali tada bi
nas bilo briga za djecu.)
fedja (poslana - 06 Nov 2001 : 00:32:14)
slusam pan amerikan brate. to mora da je ta lagana funkcija
zivota. fina vizija obicne omladine mada mislim da bi marija bila
lili marlen a helga helga.
nedim (poslana - 06 Nov 2001 : 13:36:48)
u trebinju se nacelnik opstine zove bosko buha, a jedan drugi
funkcioner sava kovacevic. danas. vidis ti oni su odani starim
vremenima, ili nisu mogli skontat nista orginalnije. ili su im majke
na zidu drzale poster boska buhe i sirogojna koji se nikad nisu
vratili. pa su poslije skontale nekog drugog funkcionera daj sta
das nek je partizan pa makar kuhar treba jest nesto.
ilsom bi bio distribuisan po svim drzavnim preduzecima i rijesili bi
problem distribucije a i citanosti. svi bi morali.
raja za kafom bi u svemu tome odigrala najvazniju ulogu. nisu
partizani fenomen, raja su.
lukasz (poslana - 08 Nov 2001 : 11:01:23)
meni ste svi vi sa “partizanima” i “titovima” zanimljiv fenomen.
mislim, ovdje u germaniji je nesto kao SUPROTNO od tog kod
vas - ovdje NITKO ne prica nesto u stilu “kako je fino bilo prije
60 godina, tko bismo onda bili ja, ti, marija, helga...”
ali to je razumljivo, posto isto kao sto vas vasa subjektivna
istorija odusevljava, tako se germani plase toga. (ili mozda i oni
vjeruju da su partizani dobri a nazisti losi?)
u svakom slucaju - ima jos ostalih stvari, kao kod nas u poljskoj.
mi smo imali prvo importirane fasiste iz njemacke, pa su se rodili
i kod nas partizani - samo sto su oni bili 90% ANTIkomunisti.. pa
je ih na kraju “nestalo” kad su od istoka dosli ti isti... ali nije
bitno. bitno i zanimljivo mi je, kad gledam na ljude koji imaju
istu putovnicu kao ja, da iako nemaju potrebe da se kao njemci
“stide” istorije (jer su se i nasi partizani borili za “dobru stranu”) i
isto kao kod vas se pricalo o partizanima sa svim bla-bla-bla (ok,
stafete nismo imali, pionire jesmo, dosao sam 1 put kod njih -
kod nas je to bilo “skoro dobrovoljno”, pa sam drugi dan istupio)
- u poljskoj to NIKOGA ne zanima. a ni kod nas nije sve “cool”
(mislim, narod nije zadovoljan). valjda je kod nas to, sto - isto
kao se niko nikad ISKRENO ne smije, isto niko nije ISKRENO
istorijski melanholicar (za bilo kakav ideol. pravac)...
trol (poslana - 08 Nov 2001 : 16:28:38)
ne znam odakle ti utisak da ovdje niko ne zapocne dan a da
ne poljubi titovu (ili neciju drugu sliku), uradi 90 sklekova, otpjeva
2-3 himne i krene u “nove radne pobjede”.
ako bi gledao u rjecnik partizan bi bio pripadnik nege gerilske
grupe koji bi se borio protiv okupatora.
partizan ovdje je titov vojnik koji se borio protiv fasista, a u
slobodno vrijeme igrao kozaracko kolo.
ali ovdje nije poenta u tome.
poente ustvari i nema ali je to zanimljiv socioloski fenomen,
mislim ljudi koju vjeruju u nesto.
nije to nikakva suplja.
ovo je zanimljiv prostor zato sto sve ide iz krajnosti u krajnost.
zatim su, preko noci, postali supci. morao si ih mrziti.
istine nema.
objektivne istorije nema.
(a, gdje je majke ti ima?)
marija (poslana - 09 Nov 2001 : 01:48:32)
37
meni se sve to cini nekako daleko, a u momentu se pitam sta
sam ja, ti i mi svi u svemu tome, koji je nas faktor i da li
postoji zajednicka istina, ona srednja vrijednost.
mozda i nisu bitni partizani, niti germani, ali sta je onda
bitno, gdje smo?
zasto je potrebno da se prepoznajemo u nekakvim imenima
i historijama, kad svi skupa nemamo dovoljan broj godina ni
za jedan vijek?
pripremila:
Borjana Gakovi}
jedino jebeno znam da svi nose neke oziljke i price za vid svega i KO SU, na kraju, PARTIZANI?
toga i teret proslosti koja nas je zatekla tu, bas ovdje gdje
zivimo. razmislite sta bi da smo sada drzavljani amerike, mozda Trol je ipak odustao... Vratio se nekoliko mjeseci kasnije
bi tada organizirali dobotvornre koncerte i kupovali americke
samo da nam ka`e da se pravi partizani okupljaju na
zastave .
lukasz (poslana - 09 Nov 2001 : 13:11:47)
Dan oslobo|enja Mostara i da priliku da ih upoznamo ne
ma to je ustvari to. isto. jednim ljudima su bitni “partizani” (i, smijemo propustiti. I nismo...
kako kaze “trol”, jednom kao “idoli”, onda kao “supci”), drugima
amercika zastava i koncerti.. a ja mislim da ako netko ima u sebi No vratimo se ipak na dva klju~na pitanja koja su se
dovoljno nekih vrijednosti, koje je SAM(A) nasao u zivotu, a ne provla~ila kroz cijelu diskusiju: ko su bili partizani 11.09. i
preko propagande, skole, politike, onda nije mu potreban ni tito ima li partizana uop{te?
ni partizan ni bush ni zastava ni koncert. samo (trol) - nemoj
zaboraviti da ja to gledam sa skroz drugog gledista, ja NISAM
Na oba pitanja nam objektivna doga|anja uistinu daju
bio pod jakim utiskom bilo kakvih ideologija (ili bar neuspjesno)
ni dozivljaja. pa zato mi je “titosizam” isto smijesni/cudni fenomen
odgovor.
kao i “amerciki drzavni koncerti”, isto mi je prazno “druze tito Partizani su izostali. Izostala je reakcija. Ne reakcija onog
mi ti se kunemo..” kao “god bless america”, kao i “deutschland, tipa, kakav je bio atentat sam po sebi. Nego reakcija koja

deutschland über alles”.
i - naravno da sam u mom proslom komentaru pravo jako
naglasio “titosizam” i “partizanizam” u BiH & okolo, - znam da
nije 100% tako, ali - odgovarao sam ne “statisticko-socioloskoj
realnosti”, nego porukama/misljenjama na ovom forumu...
PRINCIP
se odnosi na revoluciju. Nije se dogodio nikakav novi hippy
pokret, nije bilo 60-tih (ne zaboravimo, nije rat u Vijetnamu
promijenio svijet, hipici su). A nakon 11.09. skupilo se
nekoliko mama ispred nekoliko ameri~kih ambasada da
zapali svije}u `rtvama i progla{en je Dan @alosti u cijelom

trol (poslana - 11 Nov 2001 : 12:36:34)
nasa novija istorija je uvijek bila tabu tema.
ideologija koja je nama bila servirana ima dosta dodirnih tacaka
sa ideologijama “all around world-ili okolo dunjaluka”.
samo, ovdje je uvijek bila jedna, recimo, kriticna masa ljudi koja
je znala da je ta prica kurac i sa tim se pravo fino, lagano
i ispotiha zajebavala.
mislim, iako to cudno zvuci, da je ovdje bilo manje ispranih
mozgova nego na zapadu. mozda ne u apsolutnom smislu, ali
u relativnom sigurno da. pri tome moramo uzeti u obzir da je
masina koja servira stil zivota pod motom “druze tito mi ti se
kunemo” obicni krkanluk u poredjenju sa sofisticiranom masinom
koja servira “god bless america”.
mada je ova prva nekako, sta ja znam jebiga, romanticnija.
ona se, jadna, sva oznoji dok obrlati nekog ratara, dok ova
druga mazne nekog profesora, a da on, garib, ne zna ni
sta ga snadje.
mozda je ta ideologija na nas djelovala kao neka vakcina i
ucinila nas otpornijima na neke teze oblike.
zato mi se cini praaaavo zanimljivo prvu suprotstaviti drugoj i od
toga napraviti finu zajebanciju.
PARTIZAN
svijetu. Ali da li je to reakcija, koja je ba{ nama, Titovim
omladincima, (svjesno, nesvjesno, podvjesno) bila potrebna?
Ili koju smo o~ekivali? Ne. To nije dakle bilo to. A to sve
ba{ zato {to su se vremena promijenila. I {to partizana
vi{e nema. [to je “sofisticirana ma{ina God bless America”
uspjela da proguta svijest ljudima koji bi prije 60 godina
reagovali. [to danas mediji funkcioni{u druga~ije. [to je
novac ono najbitnije, a revolucija se ne isplati.
A na{a krkanska ideologija “dru`e Tito mi ti se kunemo”
jeste nas definitivno “u~inila otpornim na neke te`e
oblike”.
11.09. se svijet nije promijenio. Nama se ~inilo da ho}e,
jer smo ~ekali partizane. Nama su falili. Ali, ~ini se, samo
nama.
A Princip... Princip jeste partizan. Jer tu (je) vlada(o) ba{
onaj od najzajebanijih osje}aja - ljubav.

u slijedecem nastavku naseg istorijskog epa citajte epizodu

pod nazivom:
“ILSOM izmedju josipa, georgea i osame-where all good men
gone?”
nedim (poslana - 05 Dec 2001 : 12:25:17)
trole nemoj sad odustajat
svidja mi se prica o partizanima
hajde jos malo pa ces dobit i titulu undercover parijskog
sekretara

pi{e:

38
iza Borjana Gakovi}
 iza
poster
ZEMLJA I SLOBODA
Zapatisti~ka borba kao paradigma globalizacije odozdo
“Sjevernoameri~ki sporazum o slobodnoj trgovini za Meksiko predstavlja
tre}u kolonizaciju: prva se dogodila oru`jem, druga vjerom, a tre}a
iza ekolo{ki aktivist Homero Aridjis
40
Profit ispred ljudi, trgovina ispred
slobode predstavljaju bazu neoliberalne
vizije globalizacije ~iji su glavni
promicatelji globalne korporacije i “novo
sveto trojstvo” svjetske financijske
institucije poput Svjetske banke (WB),
Me|unarodnog motetarnog fonda (IMF)
i Svjetske trgoviske organizacije (WTO).
Upravo one, pomognute politikom
najmo}nijih vlada odre|uju pravila igre
i propisuju uvjete `ivota i razvoja
potla~enima i gladnima, ostvaruju}i time
globalizaciju istrebljenja i neslobode.
Kao rezultat tog procesa korporacije
dobivaju sve ve}u ekonomsku i
politi~ku mo}, a povelje o ljudskim
pravima ustupaju mjesto sporazumima
o “slobodnoj trgovini”. Pitanje je koliko,
u na ovaj na~in globaliziranom svijetu,
mjesta ostaje za opstanak i prosperitet
lokalnih zajednica, “malih” ljudi i
kulturalnih osebujnosti. Neumoljiva
korporacijska ekspanzivna taktika -
utrka prema dnu (race to the bottom)
- postala je paradigmom poslovnog
i ekonomskog uspjeha, a ona zna~i
privatizaciju profita i socijalizaciju rizika.
Ovaj negativni trend podrazumjeva
potragu za jeftinom radnom snagom,
nedefiniranim regulativama o za{titi
okoli{a i ljudskim pravima, te prirodnim
resursima. Rezultat toga brutalna je
eksploatacija ljudi i prirode s jednim
ekonomijom!”
jedinim ciljem - profitom.
Kako bi se cijeli proces odvijao {to
efikasnije, ova je kolonizacija osigurana
raznim multilateralnim trgovinskim
sporazumima, koji a priori otklanjaju
potencijalne zapreke u ostvarenju
zadanih i `eljenih ciljeva globalnih
korporacija i nezasitnih dr`ava.
Jedan od takvih ugovora je i
Sjevernoameri~ki sporazum o slobodnoj
trgovini (NAFTA).
Pograni~na zona Mexica ve} je
osamdesetih bila raj u kojem su
nicale zone “slobodne trgovine” tzv.
Maquilladoras, koje su fukcionirale
isklju~ivo zbog njihove jeftine radne
snage. Podatak iz 1997. govori o
900.000 zaposlenih. U ovim se zonama
oslobo|enim poreza koje se prote`u
3000 kilometara uz granicu prozvodi
isklju~ivo za izvoz. ^ak 39% od
ukupnog meksi~kog izvoza odlazi
na ove zone, a po{to se dobra
proizvedena tamo pla}aju ameri~kim
dolarima, kao posljedica se uz
one~i{}enje okoli{a i izrabljivanje
radnika i radnica javlja devalvacija
pesosa {to nu`no rezultira rastom
inflacije u zemlji. Me|utim, jeftina
radna snaga u Mexicu nije jedini
resurs koje korporacije `ele iskoristiti.
Pokrajna Chiapas jedna je od
regija s najo~uvanijim i najobilnijim
pi{e:
Iva Kraljevi}
prirodnim bogastvima, te svojom
bioraznoliko{}u predstavlja jedno od
najva`nijih podru~ja kontinenta. Chiapas
je s povr{inom od 75,634 kvadratnih
kolometara (oko 7,5 milijuna hektara)
osma po veli~ini dr`ava, te u svrhu {to
efikasnije eksploatacije podijeljena u 9
ekonomskih regija. Me|utim da ironija
bude ve}a, ljudi su ove pokrajne jedni
od najsiroma{nijih u cijeloj zemlji. Kako
je mogu}e da u regiji iz koje dolazi
55% od ukupno proizvedene elektri~ne
energije svega tre}ina doma}instava
ima tu istu struju. Gdje odlazi 12,907
kilowatta koji se godi{nje proizvede
u hidro-elektranama Chiapasa? 81%
svih meksi~kih izvora nafte nalazi se
na ovom teritoriju, {to je naftnim
kompanijama ~ini posebno atraktivnom
lokacijom. Uz svo bogatstvo Chiapasa,
njegovo su najve}e bogatstvo njegovi
ljudi, od kojih ~ak dvije tre}ine `ivi i
umire unutar malih ruralnih zajednica.
Polovica ih nema pristup pitkoj
vodi, a dvije tre}ine nema niti
ure|en kanalizacijski sustav. Nije li
~udno da u regiji toliko bogatom
prirodnim resursima, uklju~uju}i one
poljoprivredne, 54% stanovni{tva pati
od kroni~ne neishranjenosti, dok brojke
izgladnjelih u planinskim predjelima
pokrajne se`u do 80%. {to se
edukacije ti~e, ona je najgora u zemlji, a
uz problem ne postojanja {kola ve}ina
je djece ve} nakon tre}eg razreda
osnovne {kole prisiljeno napustiti
{kolovanje kako bi bili inkorporirani u
brutalan sistem eksploatacije, te na taj
na~in pridonose crnim brojkama od
17,5 milijuna dje~je robovske radne
snage u svijetu. Je li jedina opcija
ovih ljudi nakon 500 godina od
“veli~anstvenog” susreta dvaju svijetova
umrijeti u siroma{tvu i represiji?
Vratimo se na po~etak pri~e o
novom svjetkom poretku, hegemoniji
globalnih korporacija i mitu o “slobodnoj
trgovini”. NAFTA je sporazum koji je
Mexicu deklarativno trebao omogu}iti
ravnopravnu tr`i{nu participaciju i
razvoj, upliv kapitala te otvaranje
ameri~kog tr`i{ta za meksi~ki izvoz.
Me|utim, ovaj ugovor je korporacijama
dao legitimno pravo da kupuju,
prodaju, “investiraju” i eksploatiraju
gdje, kako i koliko `ele.
Od po~etka primjene NAFTA-e,
Mexico je pove}ao uvoz hrane sa 20%
na 43%, pla}e su sni`ene za 40%
do 50%, tro{kovi `ivota u prvoj su
se godini pove}ali za 80%, dok
je 2,2 milijuna stanovnika Mexica
izgubilo posao, a 40 milijuna, dakle
vi{e od polovice, `ivi u ekstremnom
siroma{tvu.
Ya Basta! iza
“Bolje je umrijeti na nogama,
nego `ivjeti na koljenima”
General Emiliano Zapata, 1914.
Znaju}i {to se krije iza ovakvog
trgovinskog sporazuma, lokalno je
stanovni{tvo postalo svjesno da je ovo
samo jo{ jedan od napada na njihovu
slobodu i pravo na `ivot. Korumpirana
meksi~ka vlada predvo|ena generalom
Salinasom zapo~ela je s oduzimanjem
zemlje seljacima kako bi je predala
u ruke korporacijskom agribiznisu,
te velikim naftnim kompanijama koje
su zemlju uro|enika smatrali svojom
privatnim rezervama nafte.
Na prvi dan 1994., ujedno i dana
stupanja na snagu Sjevernoameri~kog
sporazuma o slobodnoj trgovini,
zapo~eo je ustanak stanovnika meksi~ke
pokrajne Chiapas organiziranih u
Ejercito Zapatista de Liberacion
National (EZLN). U svojoj deklaraciji
o ratu, jedan od vo|a pobune
Subcommandante Marcos obra}a se
ljudima Mexica: “Danas ka`emo
Ya Basta! (dosta je)”. Nose}i crno-
crvene oznake na svojoj odje}i oni
simboliziraju radne ljude u {trajku, te
naoru`ani no`ivima, prastarim pi{toljima
i tradicionalnim cuernos de chivo AK-47
automatskim pu{kama objavljuju rat ne
samo meksi~koj vladi, ve} kapitalizmu
i njegovim temeljnim vrijednostima,
profitu i trgovini, te smrtnoj presudi
koju NAFTA i drugi trgovinski sporazumi
potpisuju uro|eni~kim zajednicama
cijeloga svijeta. Nose}i balaklave preko
lica oni ih ne skrivaju iz straha
{to sudjeluju u subverzivnim i anti-
dr`avnim aktivnostima, ve} kako bi na
neki na~in sprije~ili nastajanje kultova
li~nosti unutar zajednice. Ali maska
je i simbol Zapatizma, te predstavlja
njihovu ideju “nemamo potrebe za
vo|om - vo|e, to su svi ljudi.”
Na po~etku svoje borbe EZLN se,
definiraju}i svoj politi~ki karakter,
strogo ogradio od prija{njih gerilskih
pokreta Centralne Amerike, odbacuju}i
tradicionalne lenjinisti~ke forme kao
“diktatura proleterijata”, “internacionalni
komunizam”, te “preuzimanje mo}i” i
premda njihova vojska posjeduje tipi~no
hijerarhiziranu strukturu odlu~ivanja
Zapatisti su ipak uspjeli impelementirati
vrijednosti kolektivnog i demokratskog
odlu~ivanja koje izranja iz njihovih
lokalnih tradicija. Poanta je u tome {to
strate{ke odluke ne donosi vojska, ve}
se o njima raspravlja na razini ~itave
zajednice. Zapatisti~ki pobunjenici ne
`ele preuzeti mo}, oni ne zahtijevaju
vlastitu dr`avu, ve} `ele redistribuirati
tu mo}, vratiti je u ruke ljudima koji
}e imati pravo izabrati put kojim }e
se razvijati i na~ina na koji }e `ivjeti.
Valja naglasiti da se njihova pobuna
ne mo`e smatrati vojnom, bez obzira
{to su odabrali taktiku organiziranja
naoru`ane vojske. No{enje oru`aja za
cilj nije imalo stjecanje mo}i vojnom
silom, jer je bilo jasno da protiv dobro
naoru`ane dra`avne vojske zaista nisu
imali {anse. Upravo ova ~injenica
njihovom otporu daje jedan druga~iji
obol, njihovo oru`je postaje simboli~ki
~in `elje da se na njihove probleme
i patnje kona~no obrati pozornost.
Njihovi su zahtjevi jasni i jednostavni,
oni `ele pravo da `ive na svojoj zemlji,
bez patroniziranja dr`ave ili pravila
koje im propisuju korporacije koje
su vo|ene profitom. Oni nagla{avaju
va`nost shva}anja zemlje ne samo
kao resursa i majke hraniteljice, ve}
baze u kojoj su utemeljene op}e i
najdublje vrijednosti njihove tisu}ljetne
kulture i tradicije.
U vrijeme kada se zapatisti~ki
narod odlu~no usprotivio neoliberalnoj
agendi “razvoja”, broj meksi~kih vojnika
koji su trenirani u ameri~kim
bazama Sjeverne Karoline se
nevjerojatno pove}ao. Slu~ajnost?
Ameri~ka je vlada jasno uvidjela
opasnost jednog grassroot otpora, te
njegovim negativnim implikacijama na
korporacijsko poslovanje. ~injenica je
da je ta ista vlada pod krinkom “rata
protiv droge” u Mexico dopremila vojnu
opremu i municiju u vrijednosti od 235
milijuna dolara, uklju~uju}i helikoptere,
izvidni~ke avione, te satelitsku i drugu
elektroni~ku opremu za pra}enje i
nadzor. S prvim danima revolucije,
obru} se stezao oko Lacandonske
pra{ume. Prvi je bio onaj vojni,
organiziran od strane meksi~ke vojske
naoru`ane do zuba, koja je u
svega dvanaest dana pobila preko
pedeset pobunjenika, dok je drugi
bio ledeni obru} infornacijske izolacije.
Meksi~ka se vlada, strogo kontroliraju}i
medijske izvore pobrinula da niti jedna
“nepodobna” i provokativna vijestica
ne napusti teritorij Chiapasa. Ali upravo
ovdje po~inje pri~a o neodoljivoj sintezi
tradicionalne uro|eni~ke kulture i hi-tech
informacijske mre`e, revolucionarnom
spoju lokalnog djelovanja i globalne
solidarnosti.
Publikacija Johna Arquillae i
Davida Ronfeldta Cyberwar is Coming!
objavljena 1993., predstavlja va`nu
studiju dvojice analiti~ara RAND
korporacije, jedne od brojnih think-
tankova, u kojoj je identificiran
problem kori{tenja cyberspacea od
strane grassroot organizacija, kao
novog podru~ja za operatere zadu`ene
za nacionalnu sigurnost. Informacijska
revolucija, nastavlja Ronfeld, “...ukida
i erodira hijerarhijsko ustrojstvo unutar
kojeg djeluju institucije. Ona raspr{uje
i redestribuira mo}, naj~e{}e u korist
onih koje ~esto smatramo malim i
slabijim igra~ima.” Upravo zbog ovog
ne ~udi da brojni analiti~ari ubrzano
rade na razvoju strategija ne bi li
se dr`avni sistemi sa~uvali od nove
po{asti - cyber aktivizma. Terminom
netwar ili mre`ni rat ozna~ili su
djelovanja autonomnih grupa, posebice
aktere raznih socijalnih pokreta koji
se slu`e informacijskim mre`ama kako
bi “koordinirali akcije u svrhu vr{enja
utjecaja na dr`avnu politiku i/ili borbe
protiv nje.” Ono {to se desilo godinu
dana kasnije u Mexicu upravo je
prevo|enje ovih teza u praksu. Taktika
koju su izabrali Zapatisti i Zapatistkinje
bila je informacijski, odnosno mre`ni
rat. S povikom “Na{e su rije~i
na{e oru`je!”, odaslali su svijetu
poziv u pomo}, poziv aktivistima i
aktivistkinjama cijelog svijeta da se
pridru`e razbijanju re`imskih izolacijskih
barikada i stvaranju jednog novog
medijskog prostora koji }e pru`iti bazu
za osloba|anje istine i informacija od
cenzure i svih oblika represije. Uz
logisti~ku podr{ku lokalnog Internet
providera La Neta, Zapatisti
Zapatistkinje su u~inili neva`nima
sve geografske i politi~ke granice
izme|u Chiapasa i ostatka svijeta.
Ubrzo su pokrenute brojne liste za
diskusiju i razmjenu informacija, koje
su bile preplavljene direktnim izje{}ima,
fotografijama i izjavama iz Chiapasa,
koji je bez obzira na fizi~ku blokadu
vrlo uspje{no komunicirao sa svijetom.
U vrlo kratkom vremenskom periodu
ovaj je narodski pokret pridobio
podr{ku brojnih nezavisnih novinara i
intelektualaca, koji su {irili istinu o
tome {to se zaista doga|a u Mexicu,
te su upravo oni sa~uvali ljude od
sigurne smrti i masakra na koji se
pripremala vojska. Ono {to se desilo
22. prosinca 1997. godine bio je
po`eljan scenarij koji je meksi~ka
vlada pripremila za sve one koji su
na bilo koji na~in bili spremni stati
na put globalnom kapitalizmu. Naime,
na taj dan su meksi~ke desni~arske,
paravojne postrojbe napravile pokolj,
ubiv{i 45 ljudi, uglavnom `ene i djecu
sela Acteal, koji su pripadali nenasilnoj
grupi Las Abejas, a od 1996. pobijeno
je oko 800 ljudi, mahom iz malih
zajednica koje su se proglasile kao
autonomne, dakle, nezavisne od vlade,
dok su desetci tisu}a ljudi raseljeni
u planine i podru~ja pod kontrolom
EZLN-a.
Borba Zapatisti~kog naroda koja
je vo|ena kako u virtualnom, tako i u
fizi~kom prostoru, postala je jednim od
najva`nijih primjera uporabe ra~unalnih
i komunikacijskih sustava od strane
grassroot socijalnih pokreta, te je
za~ela sjeme jedne nove revolucije
- elektronske. Netwar je do`ivio
svoju prvu zbiljsku realizaciju, koja
je inspirirala i pokrenula mnoge
konstruktivne diskusije o novom obliku
otpora novom svjetskom poretku.
Suradnja Zapatisti~kog naroda sa
svijetom, rezultirala je organizacijom
me|unarodnog skup u La Realidadu,
Chiapas 1996., u kojem je sudjelovalo
i 3.000 aktivista i aktivistkinja iz 42
zemlje. Ovo je “dru`enje” postavilo
svojevrsnu paradigmu globalnom otporu
protiv neoliberalnih idela i korporacijske
globalizacije, ali {to je mnogo va`nije,
ono je ponudilo alternative za stvaranje
druga~ijeg, pravednijeg svijeta. Jedna
od direktnih posljedica bilo je i
pokretanje svjetske koalicije Poples’
Global Action, u velje~i 1998.
I dok Zapatisti i Zapatistkinje
nastavljaju svoju lokalnu borbu (pritom
uvijek nagla{avaju}i njezin globalni
kontekst i zna~enje) koja je do`ivjela
svojevrsni klimaks u o`ujku 2001.
velikim mar{om na Mexico City u
kojem im je podr{ku pru`ilo oko stotinu
tisu}a ljudi na ulicama, u cijelom svijetu
potiho ali sve glasnije raste otpor sve
bolje organiziranih aktivista, seljaka,
intelektualaca, novinara, radni~kih
sindikata... stvaraju}i mre`u alternativa
za `ivot bez gladi, siroma{tva, bolesti
i represije,... ili da ova pri~a ne bi
zavr{ila samo u negaciji postoje}eg
stanja; za svijet solidarnosti, socijalnih
prava i slobode. Kao {to poruka
Poples’ Global Action poru~uje: “We
are everywhere!”
iza
43
pi{e:
Iva Kraljevi}
 pogled preko
NYC
pi{e: Zoran Bulatovi} - Bale
U Americi se prvo pi{e mesec, pa
onda dan, pa godina. Ovo ka`em ne
da bi mudroserio, nego zato {to broj
911 ovde svi asociraju sa onim {to
IM se desilo 11tog Septembra, ali
ono {to je interesantno je da je 911
ustvari telefonski broj za Emergency
!!! K’o {to je u Yugi bio broj 92,
ako se dobro se}am. Ta ~injenica
je podstakla na lavinu conspiracy
teorija ali su one, po mom mi{ljenju,
uglavnom bez veze. To ne zna~i da
se ne palim na conspiracy teorije,
naprotiv. Pre izvesnog vremena sam
proveo skoro godinu dana potpuno
izbezumljen svim onim {to sam
nalazio na Internetu i u knjigama
a o Iluminatima, Bilderberzima,
Rackafellerima i ostaloj bratiji koja
“vlada svetom”, no o tome mo`da
44 nekom drugom prilikom.
NYC pre i posle 911
Kad IM se to de{avalo, ja sam
bio jo{ u krevetu, k’o sav normalan
svet koji ne radi od 9 do 5 :-) Ann
je upalila TV da pusti Sesame Street
pre i posle
na{oj }erci Mini i dok je prebacivala
kanale zaustavila se na CNN-u gde je
bila slika prve zgrade Trade Centra u
plamenu. Stvarno je izgledalo k’o da
se neko zajebava, a nije 1 April?? Dok
sam se ja razbu|ivao ve} je zvonio
tell, Radio 021 iz Novog Sada, ho}e
da im ka`em kakva je atmosfera u
gradu Itd. Ja se mislim, pa eto, opet
}u morati sebi da skuvam kafu jer me
Ann ne jebe ni 3% po tom pitanju
iako je obe}ala. Da, obe}ala ali pre
ven~anja. No, tu sam im ja uglavnom
ispri~ao ono {to se pri~alo na NY1,
lokalnom TV kanalu koji se bavi samo
de{avanjima u gradu. U me|uvremenu
se desio i drugi avion i druga zgrada
i kolaps obe.
E sad, {ta je interesantno u
reakcijama Amera na sve to a iz mog
ugla ;-) Prvo malo uvoda. Kad sam po
drugi put do{ao u USA '93-}e re{en
da ostanem, de{avao mi se blagi
poreme}aj systema .Dolaze}i iz Yuge,
potpuno “emocionalno otupljen” gde
je gledanje TV Dnevnika sa prizorima
911 iza
ljudi zakucanih za tarabu, izva|enih
o~iju, zapaljenih i zaklanih a sve to uz
porodi~nu ve~eru postala “normalna
stvar”, te{ko sam se navikavao na
“probleme” ovda{nje populacije. Ne
samo to, nego me je sva njihova
“problematika” u`asno nervirala. Npr,
te '93 ili '94 se nije moglo `iveti
od “ne~uvenog skandala” kad je
jedna kliza~ica na ledu napala drugu
kliza~icu, isto na ledu, i sve to na
ledu :-) Sve TV stanice su vri{tale o
tome 24 sata na dan. Ne se}am se
detalja, jer mi je sve to toliko i{lo na
kurac da sam imao “hard time” da
prihvatim da je to 'such a big fuckin’
deal’ da cela nacija prati to sranje, a
sve to u vreme kad se moja zemlja
raspadala u parampar~ad. Vremenom
sam shvatio da ni{ta nema veze
s mozgom ali zato sve ima veze
sa parama (na ovo se jo{ uvek
navikavam, mislim poku{avam). Ako u
trenutku ne postoji bolja vest, a o
Americi, po{to njih apsolutno boli za
sve {to se de{ava “izvan”, onda

pi{e: Zoran Bulatovi} - Bale
}e oni od govneta napraviti pitu
(u tome su neprejebivi) i “kliza~ki
skandal” napumpati do statusa “stvari
od nacionalnog zna~aja”, i {to je
najgore, to
funkcioni{e, kod ve}ine, ali ne
i kod 'Balkanishe Banditen-a’, mene.
Nadam se da je ovo bila dobra
ilustracija stanja svesti prose~nog
Amera pre 911. Od tada stvar se
drasti~no promenila, na gore. Po{to
je ovo prvi put u istorii zemlje da
se tako ne{to desilo, svi su ostali u
potpunom shock-u. Po scenariju “ve}
vi|eno” svi su se pribili uz “Vo|u”
kome je rejting sko~io 4 miliona% i
koji je odma’ zaigrao na oprobanu
kartu svih “Vo|a” i iskoristio priliku
da podigne vojni bud`et za otprilike
$800.232.123.987.665, ukinuo oko
150.000 zakona koji garantuju li~ne
slobode, najavio uvo|enje “personal
card-s” tj. li~nih karti , itd. Oni svesni,
su skroz u frci i ne mogu da veruju
{ta se de{ava, a ona besvesna ve}ina,
prati “vo|u” i veruje mu. No, da
ne ispadne da preterujem, ne}e sve
promene mo}i da pro|u ba{ tako lako
(kako se to de{avalo u YU) i bi}e
tu natezanja, ali sama ~injenica da
se neke stvari uop{te postavljaju na
dnevni red (li~ne karte) je “{okantna”.
Eto, decenijama su se puvali o li~nim
slobodama i dru{tvu sa najmanje
restrikcija (iako ima najvi{e ljudi iza
re{etaka po glavi stanovnika ! ), i
smatrali za necivilizovane sve ostale
koji imaju restrikcije (li~ne karte). Pa
normalno da su sve to mogli da si
priu{te po{to im nikad nije gruvalo
u dvori{tu i slepo su verovali da
su “nedodirljivi”. E, to se promenilo.
U TV emisije specijalno pravljene da
pomognu ljudima koji prolaze kroz
“stresove i shock-ove” nastale kao
posledica 911, za “pomo}” se javljaju
ljudi koji `ive u fuckin’ Coloradu,
Minesoti i Arizoni ???............ {ta da
ka`em. Eto oni su sad siroti ugro`eni.
Prosto da ne veruje{ da su se svi
tako usrali. ~udno je to sve ovde, u
najmanju ruku. Mo`e sme{no zvu~ati
pogled preko
al sad se setim onih znakova sa
precrtanim foto aparatom koji su se
mogli videti {irom YU na “Objektima
od specijalne va`nosti”, koji su stavljali
do znanja prolaznicima da je tu
zabranjeno fotografisanje. U vreme kad
sam `iveo u YU tako ne{to sam
smatrao za vrhovni “vandalizam” nad
li~nom slobodom. Ne zato {to sam
goreo od `elje da se slikam ispred
Vodovoda ili ovekove~im svoje dupe
ispred Elektro Centrale nego, kao, {to
da ne, koji kurac? Sad }e tako i ovde
biti. Verovatno, ili Mo`da? U svakom
slu~aju, ovde se ljudi te{e time da
se “svet promenio posle 911”, i da je
“ceo demokratski svet uz USA”, iako
Evropski izvori (do kojih “buranija”
nema pristup) tvrde da ljude u Evropi
boli dupe za 911, i da su “Ameri ve}
dosadni sa kuknjavom”. Pa eto, to je
druga~ije, malo za promenu.
iza45
up tnik iza 46
?
up tnikApstrakcija Filmskog
Izraza...
Chant down Babylon
1) Li~na karta band-a:
Bend Apstrakcija Filmskog Izraza Jezika specifikum akta...
(Apstrakcija Filmskog Izraza...) nastaje kao ~etvero~lani
bend po~etkom 2000. godine i kao takav djelovao oko
jedne godine. Po~etkom 2001. godine dolazi jo{ maloljetna
Maja Mati}, a od tad mijenja pjeva~a Ivana Bralo (Don
Rodriguez). Bend se bogati s Igorom Kula{inom i njegovim
jednotonskim i petotonskim gitarskim sola`ama. Bend svira
hard-punk core ili ve} kako se ka`e glasni rock’n’roll. Va`niji
nastupi benda su Dani Adolescenata 2 i 3 u Travniku, zatim
Download koncert u Travniku i BH Rock fest u Zenici.
Bend ~ine: bubnjar, Alen Zaimovi} Zele; bass, Arnes Top~i}
Zulfin; gitara, Igor Kula{in Giga; gitara, Kemal Destanovi}
Kemo; pjevaljka, Maja Mati} Maca
2) Opi{ite svoju muziku:
Na{a muzika je jedna gitara sa glasom odnosno zvukom
starog bolesnog lava, druga imitira gladnu hijenu, dok bass
1) Li~na karta band-a:
zadr`ava prave komercijalne note. Bubnjar je divlji ba{ kao
Bend je nastao 2001 od muzi~ara iz razli~itih bl
i pjevaljka. Na kraju po~etka sve to zvu~i kao svaki drugi
bendova koji su imali sklonosti prema reggae
glupi bend.
muzici.Bend su:
3) Za{to bismo je trebali slu{ati?
dejan - vocal,gitara,truba
Ne-ne-ne-ne-ne-ne! Niko nije rekao da bi je trebalo slu{ati
bole - bubanj
i nema razloga da je neko slu{a, kao ni bilo koju drugu
boki - bass,back vokal
grupu. Pa ja!!!
skora - gitara,back vokal
4) Poku{ajte zamisliti BH muzi~ku scenu?
stupar - percussion
BH muzi~ka scena je zilezilksdjfjipuh,lo8zgmirrz i takva
2) Opi{ite svoju muziku:
}e biti sve dok oni “pravi bendovi” ne budu prestali
Na{a muzika je spoj roots reggea,afro-beata i dub
davati slobodnog prostora na velikom stage-u levatima
reggea !
koji se ponavljaju 20 godina. Svaka njima ~ast, al’...
3) Za{to bismo je trebali slu{ati?
zna{... nije fer. Ho}u re}i da BH muzi~ka scena mo`e biti
Zato sto izaziva pozitivne vibracije,spaja vas sa
dovoljna (ne odli~na) samo da se sasvim malo potisne ona
prirodom i pru`a dobro raspolo`enje ljudima
konzervativna sfera koja tla~i dan{anji ru~ni rad. Svoj bend
4) Poku{ajte zamisliti BH muzi~ku scenu?
danas vidim kao dlaku u bureku i zato mi je balav nos jer
BH scenu dr`i nekoliko gradova kao {to su:
vjerujem da ima dosta ljudi kojim dlaka il’ ne smeta il’ je
Banjaluka, Sarajevo, Prijedor, Mostar, Travnik, Tuzla i iz
ne vide il’ misle da je ista njihova dlaka, tako da nam to
njih dolaze mnogi dobri bendovi! Napkon je do{lo
daje snage i morala da budemo jo{ glasniji.
vrijeme kad su se muzi~ki centri po~eli povezivati i
5) Navedite perspektivnu grupu ili muzi~ara u BiH!
ostvareni su mnogi kontakti me|u bendovima.
Ovako ima tu L.D.S. Amazonas Heads, Armat, Mara from
5) Navedite perspektivnu grupu ili muzi~ara u BiH!
Mostar, Alternativa Nova, SKROZ, Revolt, Grozny, KZU Ole
Jubbooko sa Negrass, Revolt, Recall, Rampage
Ole PZU Oje oje, Sikter, Halid Be{li}, Emir Hot, Sa{a
Skip, Amazonas Heads, Izolanti.
Filipovi},...
6) Ne{to {to smo vas zaboravili pitati, a {to biste voljeli
6) Ne{to {to smo vas zaboravili pitati, a {to biste voljeli
podijeliti sa ~itaocima...
podijeliti sa ~itaocima...
Puno ljubavi svima na svijetu! JAH IS MIGHTY
Digni se na stage!
FRI[KO
^LANOVI BIV[IH AT THE DRIVE-IN RADE PUNOM PAROM

Toni [imunovi}
pripremio:
Nakon {to su pro{le godine At The Drive-In objavili da staju s aktivnostima ve} su imali spremne nove projekte.
Dio benda je oti{ao u Sparta, i oni su zasad snimili EP 'Austere’ s ~etiri pjesme ('Mye’, 'Cataract’, 'Vacant Skies’
i 'Echodyne Harmonic’) koji izlazi 26. o`ujka. Drugi dio ATDI stvorio je Mars Volta, a oni su na Internet u MP3
formatu postavili “Concertina” pjesmu s njihovog prvog EP-a 'Tremulant’ koji izlazi 2. travnja.

BADLY DRAWN BOY ZAJEDNO SA STROKES

Englez Badly Drawn Boy rekao je kako je poprili~no izvjesna budu}a njegova suradnja s Njujor~anima The
Strokes jer je kako sam ka`e njihov veliki fun. Badly Drawn Boy je dosad objavio jedan album, 'The Hour Of
Bewilderbeats’, zavr{io je drugi, a ka`e da ve} ima gotovih 20 pjesama za svoj tre}i album kojeg zasad naziva
'Oh Posibilities’. No, dotad }emo se morati zadovoljiti drugim njegovim albumom, soundtrackom za film 'About
Boy’, a ~iji je izlazak zakazan za 8. travnja.

BECK RADI SA NIGELOM GODRICHEM

Nakon neproslavljenog 'Midnite Vultures’ Beck radi na novom albumu s producentom Nigelom Godrichem.
Najavljuje se da bi ovaj album mogao nalikovati 'Mutations’, albumu kojeg je Beck napravio kao izlet prije
po~etka rada na svom “pravom” novom albumu nakon 'Odelay’. Godrich je u zadnje vrijeme radio i s Travis
i Radiohead.

TOM WAITS SE VRA]A SA DVA ALBUMA

Tom Waits je spremio dva nova albuma, 'Blood Money’ i 'Alice’, a oba }e objaviti na isti dan - 7. svibnja. Oba
albuma su produkti Waitsove suradnje sa `enom mu Kathleen Brennan i kazali{nim redateljem Robertom Wilsonom
.Pri~e o zvuku ovog albuma poprili~no variraju - neki najavljuju veliki bend sa puno `i~anih instrumenata, neki
spominju akusti~nu glazbu s puno violon~ela, a potvr|eno je da }e na albumima gostovati Stewart Copeland iz
The Police te Charlie Musselwhite. 'Alice’ govori o vezi autora 'Alice u zemlji ~udesa’ Lewisa Carrolla i stvarne
inspiracije za ovo djelo, djevoj~ice Alice Little. Album je ukratko o “opsesiji i ludilu. Drugi album, 'Blood Money’,
prvo se zvao 'Red Drum’, a na njemu je skupljena glazba koju su Waits i Brennan napisali sa predstavu
'Woyzeck’, istinitu pri~u o njema~kom vojniku koji je 1821. ubio svoju `enu nakon {to je otkrio da mu je bila
nevjerna.

RADIOHEAD PONOVO SNIMA

Skupina Radiohead }e slijede}eg mjeseca zapo~eti sa snimanjem novog albuma. Mo`da se dogodi da momci
dio albuma snime u`ivo za vrijeme predstoje}e turneje koja po~inje ne{to kasnije ove godine. Zanimljivo je to {to
su samplirali svoju svirku u`ivo, a onda su rezultate iskoristili za vrijeme ga`e. Basista Colin Greenwood je rekao:
“Planiramo odsvirati nekoliko koncerata po Europi na ljeto pa }emo onda poslije nastaviti sa snimanjem.” Ko zna
mo`da i ta Europa bude blizu nas pa da ih ~ujemo.

47 iza

interyou propremio:
Marko Toma{
iza
48
Nedostatak vremena me stvarno
deprimira. Zato do|e do
situacije poput ove kad stvari
ne uradim na na~in na koji
zaista `elim. Mnogo bi mi
dra`e bilo da sam uhvatio
jedan slobodan dan, sjeo
sa dobrom travni~kom rajom
uklju~io diktafon i porazgovarao
o nekim stvarima, ne samo o
muzici i radu, ve} uop{teno
o `ivotu, izlascima(briji),
djevojkama, alkoholu, drogama,
seksu i jo{ mnogo ~emu.
Me|utim, vremena nisam na{ao,
a i ekipa je svako na svoju
stranu bila zauzeta tako
da je pred vama jedna e-mail
prepiska sa pri~om vezanom
uglavnom za muziku i
sam bend. A bend se
zove ALTERNATIVA NOVA
i predstavlja zasigurno jedan
od najboljih i najprogresivnijih
bendova koji na svojim
koncertima {iri predobru house-
disco-punk vibru. Pa pro~itajte
{ta ima da ka`e AN,
a ja vam obe}avam u
jednom od narednih brojeva
pravi, veliki intervju u kojem
}emo razgovarati o mnogim
zanimljivim temama koje sam
ve} negdje nabrojao u ovom
uvodnom tekstu.
HIGHER
Aletrnativa Nova
RAZVOJNI PUT
ALTERNATIVE NOVE
Mislim da u razvojnom putu
AN nema ni{a neobi~no, osim na{eg
shvatanja i do`ivljaja ~itave situacije.
Jako subjektivno smo do`ivljavali sve
te neke situacije (i danas se to
de{ava), po{to mi nismo napravili
bend radi benda, nego je ta forma
Fera
nastala spontano. Muzika je ~itav na{
`ivot bila prisutna. Prco i ja smo
odrasli zajedno ispred zgrade, a Suzy
je 100 metara zra~ne linije tako da
je osjetio vibe…`elim da ka`em da
je klju~nu ulogu u start-up fazi imao
}aspa, kao integrator, koji je zapalio
fitilj i bend je zasvirao. Ba{ smo bili
zapaljeni za tu na{u ideju da nam nije
bilo te{ko hodati po kojekakvim selima
da bi kupili fu{ i dobo{, odnosno,
nije nam bilo te{ko moliti i obja{njavati
neke stvari ljudima (koje oni opet ne
bi shvatili) samo da bi dobili novac
da bi vidjeli Amsterdam ili Firencu…
zna~i rekli smo Suzy pjeva i svira
gitaru ponekad, }aspa svira gitaru
i udaraljke, Prco je bubnjar i beat
maker, sampler i sl., a ja, Fera, sviram
bas. Bilo je tu jo{ nekih likova, ali
mislim da je pravi izbor napravljen
zadnji put, a to je dolazak u bend DJ
Jasmine koja se savr{eno i to iz vi{e
razloga uklopila u ovu novu vibru i
ideju Alternative nove… Alternativa Nova
takes U higher :)
Suzy
SHVATANJE MUZIKE
Pa mi smo se uvijek nekako
trudili da imamo koncept rada kao
veliki, odnosno dobri bendovi, po
nekim na{im kriterijumima. Mislim da
sada imamo fleksibilniji odnos prema
muzici i manje smo ograni~eni, mada
smo se i do sada trudili da bude ono
no limits. Odvojeno slu{amo razli~itu
muziku i mislim da je najinteresantniji
dio u svemu ovome {to radimo to
spajanje razli~itih utjecaja…alternativa
nova ne}e izmisliti ne{to novo (mo`da
i ho}e ako bude imala tehniku i
tehnologiju kakvu sanja) ali sigurno
mo`e napraviti novu kombinaciju i
unijeti u nju {mek na{e okoline, i
sve to zajedno da bude interesantno
nekom slovencu odnosno japancu.
Opet ti to ponavljam, jako subjektivno
do`ivljavam ovaj bend, jer su na{i
privatni `ivoti inkorporirani i u rije~i
i u muziku i u bit i u izgled…ne
radi se ni o kakvoj prevari…iskrenost
i predanost je klju~ni faktor…i zato
nam se nije te{ko vratiti kada se
ponekad pojedina~no pogubimo na
raznim drugim poljima stvarnosti.
Prco
MUZI^KA SCENA U TRAVNIKU
Ako se vratimo unatrag, vremenski,
Travnik je uvijek imao svoje adute koji
su na svoj karakteristi~an na~in u`ivali
ugled i po{tovanje izvan Travnika…
spomenuo bih imena kao {to su Ivo
Andri}, naravno, zatim, nije ni bitan
red, Josip Pejakovi}, Vajta, Gela, Nik{a
Brato{, Besim Korkut…Uvijek je bilo
tog nekog kreativnog duha kojeg su
ljudi osje}ali i kod sebe a i kod
drugih ljudi iz svoje okoline. U ratu,
kada su i udareni temelji ovoj stvari o
kojoj me sad pita{, pozori{te je radilo
predstave, znalo se da postoje tu
2-3 benda sa originalnijim izrazom
nego iko ikad prije u Travniku,
jednostavno ljudi su se uvijek trudili
da budu u trendu i to ne toliko
u mainstream, nego u onom mnogo
{irem i interesantnijem sub, alter,
underground, ili kako ve} to nazvali,
trendu. Ako saberemo sve ovo, nije
toliko ~udno da Travnik ima jednog
Muharema Bazdulja, Adnana Had`i}a,
16 bendova (ako ova brojka nije
narasla J), DJ Syndroma jednog od
najboljih DJ-eva u dr`avi, nekoliko
veoma perspektvnih likovnih umjetnika
iz raznih oblasti i fotografa, galeriju
Jasmina
savremene umjetnosti koja kao da
je istrgnuta iz pari{kih, salzburg{kih,
amsterdamskih potkrovlja i smjestili u
jedno travni~ko, pa onda ~itav jedan niz
mladih, ali ba{ ba{ mladih ljudi, koji su
uhvatili korak s vremenom i savremenom
kompjuterskom tehnologijom i koriste je
na raznim kreativnim poljima a da se
to i ne zna…Alternativa Nova, Grozny,
Pjeva~ki institut Bezbri`ni Rupert, su
bendovi koji su u svojim ranim fazama
imali priliku i sre}u da sviraju na
evropskoj sceni i to je bio klju~ni
momenat u razvoju scene jer smo se
uvjerili u mogu}nosti koje se otvaraju
na tim {irinama.
POSEBNO DRAGI
I ZNA^AJNI NASTUPI
Svirali smo u dosta gradova
u Bosni, ne bih sad nabrajam, u
Firenci i nekim okolinim gradi}ima,
jako uspje{no u Holandiji... a {to se
ti~e najdra`ih svirki izdvojio bih dvije.
Prva, u clubu Chateu u Tillburgu, sa
te svirke imamo i na{ najkvalitetniji
snimak i druga, ovog ljeta u Mostaru
na Betonu i jo{ jednom vam se
zahvaljujem momci na predivnom
vremenu provedenom tih nekoliko dana
u Mostaru... eeeeee ima jo{ jedna...
unplugged u travni~kom pozori{tu
zajedno sa Sarajevo drum orkestrom...
no} za nezaborav, definitly
]aspa
MUZI^KI FESTIVALI U BH
@alosno je sve to {to se
de{ava, to pretjerano favoriziranje
bendova sumnjivog kvaliteta sa jakim
backgroundom i presudnost lokacijskih
faktora. Sramota je {to se nemo`e
napraviti makar jedan kulturan i do
kraja definisan festival godi{nje na
kojem }e svirati kvalitetni doma}i
bendovi koji imaju {ta re}i i pokazati
izvan onoga {to mo`emo vidjeti kao
izbor doma}e muzike na dr`avnoj,
federalnoj, entitetskoj, kantonalnoj,
lokalnoj televiziji…ma ovaj niz ti govori
dosta o na{oj zajedni~koj situaciji.
BH MUZI^KA SCENA
Ni dru{tvene ni politi~ke
strukture nisu uvezane... tako je
i sa na{om scenom. Funkcionira to
nekao na lokalnom nivou,ali dr`ava
kao cijelina nema neki svoj izraz, koji
je definisan i koji nas karakteri{e.
Tu su i Slovenci i Hrvati i Srbi i
Makedonci oti{li miljama daleko od
nas, a nije da nemamo kvalitet...
imamo 100%, samo treba omogu}iti
i napraviti prostor da se on izrazi
i doka`e. Evo ti jedan primjer kako
neznamo napraviti prednost i iskoristiti
priliku. Sarajevska electro scena, koja
je imala nevjerovatan progres u
posljednjih nekoliko godina da je
zasjenila sve druge scene u gradu,
nije napravila ni jednu kompilaciju s
kojom bi nas predstavila u Zagrebu,
Ljubljani, Berlinu, da ne ka`em New
Yorku, nisu iskoristili tu ~injenicu da
ime njihovog grada u Evropi i svijetu
u`iva ugled u odre|enim krugovima
koji su utjecajni, a i danas je to tako.
Fakti~ki mi i nemamo scenu, imamo
samo ljude koji su tu i bave se tim
stvarima i nemaju sigurnu budu}nost
i svima }e nam biti te`e probiti se
na neku drugu scenu jer se na svoju
nemo`emo probiti iz jednog jedinog
razloga jer te scene i nema. Ja ne
smatram da je moja scena Emir
i smrznute kamile ili erogene zone
ili knock out ili drugo sranje...ma
dajte de~ki molim vas, uozbiljimo
se... mene interesuju mladi ljudi sa
svje`im idejama a ne bezuspje{ni
poku{aji kopiranja ili sviranje isvirane
muzike.Ljudi ne vole i razo~arani su u
ovu zemlju, ponudimo im bar ne{to u
ovom polju, kad su se ve} razo~arali
u sport, politi~are, roditelje, nastavnike
i profesore, kom{ije... pa danas vas
mo`e neko ubiti no`em i iza}i iz
zatvora za pola godine... Alternativa
Nova se odlu~ila na ostanak i zadala
sebi zadatak da bude razlog zbog
koga }e ljudima biti makar malo
drago {to su iz Bosne ili iz Travnika...
`elimo da za nekoga predstavljamo
vrijednost na isti na~in kao {to su neki
bendovi to bili za nas.
DISKOGRAFIJA
Ni{ta nismo izdavali i ne
planiramo ni{ta izdavati u skorije
vrijeme iz najmanje dva razloga. Prvo,
{to nemamo sredstava a ni kvalitetnog
producenta da snimimo ono {to
`elimo, a drugo, postavlja se pitanje
finansijske isplativosti izdavanja albuma
u ovakvim uslovima koji vladaju u
na{oj zemlji u kojoj ni{ta nije do kraja
regulisano... mo`da da ako snimimo
ne{to kvalitetno, izdamo neki maxi
singl sa par remixa u ograni~enom
tira`u i neograni~enom tira`u ljubavi...
VIDEO SPOTOVI
Lo{e stojimo sa spotovima.
Snimili smo ne{to davno za BHT ali
to nije emitovano, odnosno jeste, ali
je vrlo brzo izba~eno iz programske
{eme. Navodno radi lo{eg audio
zapisa, mada mislim da je spot bio
jako interesantan i zabavan iako je
bio jako simple. Po{to smo nedavno
sa nekog BH rock festivala odr`anog
u Zenici oti{li sa najvi{e trofeja ali
apsolutno nikakve koristi osim tro{kova,
s televizije su nam obe}ali guranje
ako im dobacimo spot. We’ll see.
Trenutno radimo na novoj strategiji
benda po{to ponovo provodimo malo
vi{e vremena zajedno nego u proteklih
2-3 godine, tu je negdje i spot i web
site i taj maxi singl, najvjerovatnije
i nekoliko koncerata na terenu izvan
Bosne gdje se iz vi{e razloga isplati
svirati i gdje jednostavno osjeti{ da
vrijedi{.
ODNOS BH MEDIJA PREMA ne ~ekamo da se ne{to desi nego
NEAFIRMIRANIM BENDOVIMA poku{avamo utjecati. Borimo se sami
za sebe jer mislim da imamo {ta re}i
i ponuditi onima koji nas slu{aju i
Nikad mi se nije svi|ao
vole na{u muziku. Ne smatram
odnos televizije prema neafirmisanim
nas glasnogovornicima generacije,
bendovima niti njihova politika selekcije
mada mo`da nekad i imamo tu
bendova. BH sound je upravo to {to
ulogu ali je ne budemo svjesni u
jeste - BH sound. BH muziciranje ili
trenutku de{avanja, ali se borimo za
istra`ivanje ruda i gubljenja vremena.
na{u generaciju, generaciju extremnih
Svi u jednom ko{u i Selma, Tifa,
sportova i kompjuterske muzike,
Kemo, Sikter, Adi iz Lukavca, Alternativa
generaciju rave kulture i nove djece
Nova, Esso Beshtiya, Nino, Al Dino,
cvije}a koja ne}e praviti gre{ke
i mali milion ljudi koji da su ostali
i dozvoliti da postane endemi~na,
kriteriji iz biv{e dr`ave ne bi zasvirali
generaciju koja je svjesna dinamike i
ni u kafanama...
kojoj je potrebna pomo}, generaciju
koja vjeruje u jedno}u stvoritelja bez
obzira da li sklapa ruke ili pada na
sed`du, generaciju koja jednostavno
BUDU]NOST mora biti jedinstvena da bi joj bilo
BH DOSKOGRAFIJE lijepo...tako gledamo na one koji nas
gledaju i slu{aju i smatram uspjehom
Jedno je jasno, da mora{ `eljeti ako je neko sat vremena istinski
uspjeh. Njegovanje pobjedni~kog stila u`ivao u alternetivi novoj jer to je i
je dobar preduslov ostvarenja toga. cilj da bar na sat vremena nekome
Rekao sam ti da sada ne bih izdao ponudimo gomilu lijepih momenata...
ni{tao ozbiljnije i zahtjevnije jer se Alternativa Nova takes U higher.
stvarno ne isplati i veliki je rizik.
Mislim da su svijetli momenti neke
kompilacije koje mogu izdati neke
organizacije ili radija...ili ne{to kao
kompilacija koja treba da iza|e sa
pro{logodi{njeg MIF-a na kojoj ima i
na{ih i stranih izvo|a~a. Ovo ti sve
govorim iz nekog finansijskog ugla,
jer da bi izdali dobar album i dobro
ga pozicionirali pred njegovu prodaju
treba dosta novca da bi se ~itav
poduhvat isplatio. Neznam kako }e se
rije{iti problem BH diskografije i osje}a
li iko potrebu da se to rije{i,odnosno,
osje}a li se iko sposobnim za to.Ja
se iskreno nadam da }e AN izdati
51
svoj prvijenac negdje napolju pa da
ga ovdje kupuju na piratima ako
ve} ne mogu platiti original...jer ne
iza
`elim da sisam motku dok se izna|u propremio:
Marko Toma{
neka generalna rje{enja.Mi ne `ivimo
u pro{losti nego za onaj dan koji
dolazi sutra. Nemamo pasivan stav i
HIGHER
Aletrnativa Nova
iza pi{e:
Goran Pe}anac

HY! (~itaj: srda~ni pozdravi iz KOLEKTIV BOOKING HQ-a).

Sked`ual: 52
1. Multimedia Extravaganza Festival (~iji je podnaslov, nakon prvog seta doga|aja pre{utno
promjenjen u “^emu?”)
2. NEURO #3 (world domination najava za #4, ulazak u zvani~nu distribuciju, osloba|anje od poreza
da ne spominjem...)
3. M.S.T.I.L.T.M.N.W.W.T.D.B.L.T.E.T.W.A.Y.O.Z(MISCELLANOUS STUFF THAT i’D LIKE TO MENTION IN
NEURO, WHICH WE TOTALLY DIG, BUT LOOKS TOO EGOISTIC TO WRITE ABOUT IN YOUR OWN ZINE)

MULTIMEDIA EXTRAVAGANZA FESTIVAL
(u daljem textu MEF), zapo~eo je
poprili~no stidljivo, zadnjeg dana
januara u Access centru, kojeg je,
prilikom predstavljanja aktivnosti
kluba, koji je pukim slu~ajem i
brod- Stubnitz (retardiraju}eg imena;
rije~ se koristi kao ime nekakve {ume
na sjeveru Njema~ke), posjetilo tek
tridesetak ljudi. Ne-tako-ljupka Djane
(mislim da sam napravio korak naprijed
ka priznanju li~ne predrasude: imam
problem sa {vabama. Makar bili iz
Austrije. Jebite me.), pobrisala je
pra{inu sa arhai~nih (i arhiviranih)
techno plo~a, specijalno za sarajevsku
publiku, koja nije do{la.
Dva dana kasnije: no}na mora svih
koji misle da se muzika komponuje,
svira ili da je zvuk “ono {to izlazi
iz zvu~nika kad pusti{ kasetu”-
John Grzinich. Ovaj put potpomognut
sopstvenom vizualizacijom svog rada
- filmovi: Frequency Curtain i
Anamorphic Eye, od kojih je drugi
totalni zakon, ako smijem (do)dati i
trun~icu li~nog do`ivljaja.
I... ponovo Djane...
****************************
Kratka digresija u pone{to manje
zvani~nom tonu, uba~ena zbog zna~ajnog
zaklju~ka: Johnyjeva izjava, nakon
{to je spakovao svog Maca, poslije
nastupa, sumira, jako dobro, ono {to
imam namjeru ista}i, a i dobija na
te`ini zbog njegove neutralnosti, po
ovom pitanju... “You can still get
the refugee staus in the states,
y’know...”. De{avalo se i prije
da prodamo tek deset ulaznica,
ali to je bilo prije godinu i
vi{e dana i nismo imali priliku
izbliza sagledati Sarajevski sindrom
(bosanski, u, geografski, {irem
smislu). U me|uvremenu nam se on
nagurao u svaku poru tijela. I po~eli
smo reagovati tek stoma~nim tegobama
na pojavu, koja nam ~ini `ivot
odvratnijim, nego {to bi trebao
biti - bosanska mlade`. Mladi,
koji su jedva uspjeli da uhvate
komplikovanu trik-psihologiju obi~nog
flyera (trebalo je neko vrijeme da
se sku`i dvostrana verzija, dodu{e),
egzistenciju zasnivaju prate}i uzor
jedno}elijskih organizama, ili
eventualno bi~ara, kre~u}i se tamo-
amo po mirisu kafe , piva,
trave i izlu~evina ostatka tog
visoko struktuiranog oblika dru{tvene
zajednice, koja je sarajevska raja.
Pitanja poput: Da li smo previ{e
zakomplicirali flyer, stavljaju}i
na isti obavjesti o vi{e doga|aja
odjednom?, (ljudi ovdje nemaju svijest
o pam}enju datuma nekog doga|aja, jer
bi takav postupak implicirao da ih
neki doga|aj, ili bilo {ta u `ivotu
i zanima), postavljali smo sebi,
samo ispunjavanja forme radi. Znali
smo da se razlog dobre, kako i
lo{e posje}enosti ne mo`e doku~iti
bez laboratorijske aparature, jer
mutirana, humanoidna rasa, koja
nastanjuje Sarajevo, posjeduje mozak
i CNS koji je medicinski fenomen. I to
jako malo poznat. Trebale bi godine
napornog prou~avanja, na koje mi
nismo spremni. Vi{e. Te zato (zna~ajan
zaklju~ak), mogu sa izdahom olak{anja,
najaviti povla~enje KOLEKTIV BOOKINGA
iz mukotrpnog posla organiziranja
koncerata u Sarajevu. Zakazani
koncerti (Roughage, Guapo, Him, KK
Null, Children of Fall), desiti }e
se po zakazanom rasporedu, dok }e,
poslije toga osoblje (nas trojica, jel
:) KOLEKTIV BOOKINGa funkcionisati
isklju~ivo kao agenti i to u suradnji
sa klubom Akcija, koji }e preuzeti
prakti~ni dio posla, we hope. A sve
puno manje frekventno.
*************************
ROUGHAGE, koji su nastupali u Accessu
20.2.2002. godine, sa po~etkom u
20:00h (uz skromnu cijenu ulaznica od
5 KM), predvo|eni su kultnom figurom
kanadske scene (~itaj: NIMROD), Zev
Asherom, koji }e, ovom prilikom

autonomna kultura
iza pi{e:
Goran Pe}anac autonomna kultura
prikazati svoja dva filma RAT ART:
Croatian Indenpendents, i WHAT ABOUT
ME: Rise and fall of Nihilist spasm
band, a kojem }e se na koncertu u
Sarajevu pridru`iti i Ivica Bari~evi}
iz zagreba~kih Uzrujan (na ~ijem
ste koncertu bili, jel da?), ponosni
vlasnik izdava~ke ku}e EARWING recs.
Ukratko: prava slastica za ljubitelje
vrlog novog i jo{, k tomu, zanimljivog,
improviziranog analogno-digitalnog
zvuka. Ili: bi}e dobar koncert-
do|ite!
GUAPO dolaze (ili, bolje: vra}aju
se!) 24.2.2002. godine, ovaj put u
ACCESS centar. Imaju novu plo~u,
puno prijem~iviju stanovni{tvu ovog
podneblja, a nemaju Caroline na
saksofonu, ve} dolaze u prog verziji
sa synthom! Ukoliko ste bili na
njihovom koncertu u Stelli prije...
uh... dosta vremena, ve} ste u zraku
od radosti i ~udnovatog treperenja,
koje vam obuzima tijelo, zbog ove
vijesti, ukoliko niste - ovo vam
je posljednja {ansa da prisustvujete
jedom MAGMA CORE concertu! Bass,
bubnjevi, synth! Tri~avih 5KM!!!
HIM do~ekujemo 17. marta, nakon
koncerta u Zagrebu, u kojem }e ponovo
svirati nakon bosanske turneje sa
ultrazajebanim out rock zvijezdama,
sa ameri~ke zapadne obale - Mice
Parade! Ko voli - nek izvoli! Post
rock event of the year! Kao {to je i
koncert Him u Sarajevu... i ne samo
post rock. Ovo je valjda najbitniji
koncertni doga|aj u ovoj prokletoj
zemlji od nastupa Lizarda, u Obali.
Himovaca je devet. Sviraju dub-jazz-
latino, najbolje na svijetu (ne, ne
koristim se standardnom `urnalisti~kom
“sve {to do|e kod nas je najbolje u
svijetu” strategijom...). Nekada su
svirali u June of 44, Rodan, Isotope
217, ili to jo{ uvijek ~ine. Him
hype ne jenjava ve} drugu godinu za
redom, njihove plo~e su na vrhovima
godi{njih lista specijalizovanih
muzi~kih magazina (vidi WIRE, npr.
Ili trendy piece of shit, zvani NME),
a u njihovu apsolutnu dominaciju
na dub-jazz sceni mo`ete provjeriti
17.3.. U Sarajevu. Da mi je neko
rekao da }u prethodne dvije re~enice
ikad napisati, ne bih mu vjerovao.
OK - ovo vam je posljednja {ansa za
iskupljenje! 10 KM!
NEURO #3 je out! “Ukoliko za dva
prethodna broja niste razumjeli o
~emu i sa kojom ciljem NEURO, ne}ete
niti sad. Presko~ite vijest. Od 11.
Feb je u prodaji tre}i broj jedinog
i najboljeg sarajevskog, beha (i
{ire) fanzina za kulturu nove muzike,
medija... Najboljeg, ne zato {to
drugog nema, no zato {to je NEURO
svoje principe postojanja izgradio na
svemu onome {to bi lokalni “profi”
mediji `eljeli biti ali nikad ne}e
- NEURO je iznimno informativan
i recentan, sa stavom i kriti~an
a ujedno i zabavan... Konstrukcija
sadr`aja ovaj je put mnogo {ira: CAN,
THE PLAN, GORGE TRIO, PINK & BROWN
vs. LIGHTNING BOLT, TOYO vs LOAD
RECORDS, KUDA.ORG... Uz “standardne”
audio + gig recenzije, Petar je
za ovaj put recenzirao i nekoliko
filmova. Intervju sa Ken Vandermarkom
je highlight broja, jednako kao
{to je to bio slu~aj sa Vizlom
Volterom u prethodnom.”(KOLEKTIV site:
www.kolektiv.ba!. bez uskli~nika na
kraju. ~ovjek nikad ne mo`e biti
dovoljno oprezan...)
Ono {to je novost je da }e slijede}i
broj i}i u dvojezi~nom BH/english
izdanju, kojim, iskren da budem, ne
namjeravamo pokoriti kurvu evropu
(al’ nemojte pri~ati okolo, mo`e?),
ve} prodati sav tira` u roku od
deset dana, umjesto {to se patimo
poku{avaju}i ovdje da prodamo petnaest
komada za pola godine, od kojih se
pro~ita, nekih 20%, ukoliko nisam
previ{e optimisti~an.
iza
Osim toga, NEURO, je od #3, oslobo|en
poreza, te je u{ao u zvani~nu
distribuciju kako bi se mogli u
nedogled diviti en faceu lubanje,
sa naslovnice, koja viri izme|u Moje
Tajne i Zone Sumraka.
M.S.T.I.L.T.M.N.W.W.T.D.B.L.T.E.T.W.A.Y.O.Z
Umjesto recenzija fanzina, knjiga i
filmova, za koje se osje}am prelijeno
da bih pisao, trenutno, evo par
preporuka, od onoga {to se ~ita/
slu{a/gleda u kriznom {tabu NEURA,
ovih dana.
Poku{ajte nabaviti novi LIGHTNING
BOLT (www.loadrecords.com): Ride the
skies, bilo koje izdanje (s posebnom
pa`njom na jednostrane 7”) BLACK
DICE (www.troublemanunlimited.com),
novi album FLYING LUTTENBACHERSa
(www.ripco.net/~nailhead): Infection
and decline. Novi band na Skin
Graftu - PINK AND BROWN
(www.skingraftrecords.com) su, tako|er
odli~ni. {vedski power pop kvintet
The Hives (www.thehives.nu), jebu
majke, bolje od Real kids i onih na
R., {to im je pjeva~ riknuo pro{le
godine, zajedno. Album - Veni, vidi,
vicious. Za ljubitelje elektronike: ne
propustite Mille plateaux (www.mille-
plateaux.net) i Mego (www.mego.at)
izdanja! KID 606 je izdao najbolju
elektroplo~u pro{le godine, pa vi
vidite.
Ukoliko vam sve zvu~i prekomplikovano
za nabaviti, downloadirajte mp3jeve
sa navedenih adresa. A mo`ete sve
na}i i na www.audiogalaxy.com.
Ugodno {tivo u ovim toplim danima,
koji stidljivo nagovje{tavaju dolazak
prolje}a je Wolffov anarhisti~ki esej:
U obranu anarhizma u izdanju hrvatskog
D:A:F-a (ni{ta manje zanimljiva nisu
ni ostala izdanja). ~itamo i NEURO,
naravno, jer u svoj silnoj frci,
oko preloma i pripreme za {tampu
ne stignemo ni pogledati tekstove
suradnika.
Fenomenalan LSDijem podcrtan strip,
dobili smo iz Providencea, RI, koji
se zove PAPER RODEO i mo`ete ga
nabaviti (ZA $ ILI DVA) na sljede}u
adresu, uz hrpu drugih, sjajnih strip
izdanja, koja nimalo ne zaostaju za
devastiraju}im u~inkom koji tamo{nja
scena ima na muziku (L.BOLT, MEN’S
RECOVERY PROJECT, THEE HYDROGEN
TERRORS): PAPER RODEO, P.O BOX 321,
PROVIDENCE, RI 02901, USA
Iza{ao je i #9 COPPER PRESSA,
vjerovatno vode}eg indie fanzina,
trenutno, ko{ta 4$+po{tarina, i
pretrpan je dobrim sadr`ajem, kakav
~ine Fugazi, Sicbay ili Dianogah.
Par intervjua i sa profi skaterima za
oblajhanu ekipu u baggy hla~ama. More
info @ www.copperpress.com.
Filmovi? Slabo. Gledali smo Braindead
ponovo i Meet the feebles, {to
dovoljno govori o “izboru” doma}ih
videoteka. I Fellowship of the ring
na piratu. Moglo je biti i gore.
Zamislite da ga snimio neko od
holivudskih klovnova - Spielberg ili
Riddley Scott?! Huh, ne bih se `elio
na}i ispred tog platna... Ba{ mi
je palo na pamet kako }e Peter
Jackson ostati zabilje`en u historiji
kinematografije kao re`iser koji je
snimio najkultniji trash film svih
vremena (op{teprihva}ena ~injenica-
Braindead) i najkomercijalniji film
svih vremena (Lord of the rings
trilogija). Da vidim ko }e potu}i
takvu karizmu?!
.....
To bi bilo to, od va{eg IZA dou{nika
asimiliranog u KOLEKTIV jednoumlje,
za ovu priliku...
Stavite ovo sprijeda, onako, po{to
ljudi rijetko kad prelistaju {ta do
kraja... znate ono kad se zadnje
stranice po~nu lijepiti za palac, pa
se prevr}u po tri u komadu?
Anyways...
g.!
pi{e:
54 Goran Pe}anac
KA DADI? IZ DADE? U DADI?
KROZ DADU? DADA
“Dada je `ivot bez papu~a i paralela.”
Manifest gospodina Antipirina
Tristan Tzara
Hans Arp dao je ovakvu definiciju:
Dada je za izostanak smisla (le sans
sense) {to ne zna~i besmislenost (non-
sense). To bi zapravo zna~ilo da nema
ni vi{e ni manje smisla od svega {to
postoji. Kao `ivot.
Pojavila se bez a priori programa,
bez izri~itog sadr`aja, bez nekog
naro~ito harizmati~nog Pojedinca kao
pokreta~a, sa proizvodnjom koja je
bila kratkovjeka, smije{na i propadljiva,
pojavila se kao jedan neorganizovani
nered a u gradu koji je po sebi
asocirao na veliki organizovani
red (Cirih, [vajcarska), februara
1916. godine, i vrlo brzo postala
pokret sa me|unarodnom publikom!
^injenice koje se lijepo sla`u sa
protivrje~no{}u i ambivalencijom svih
njenih manifestacija.
Formula je sljede}a: “Red = nered,
Ja = neja, potvr|ivanje = poricanje”
(Tristan Tzara), {to bi lako moglo da
se shvati i kao paradigma ~ovjeka.
Ideja je bila da se mudrosti jednog
nerazumnog svijeta, koji je uveliko
vodio svoj veliki rat, suprotstavi
ludilo duha, ili bolje - blesavost.
Da blesavost ka`e jedno blesavo
'mar{' svemu {to je takvu mudrost
uspjelo da formira - svim ustaljenim,
i po pravilu isklju~ivim, kategorijama
morala, vjerske, nacionalne, politi~ke
pripadnosti, intelektualnog, kulturnog ili
socijalnog statusa, odbacuju}i sa tada
omiljenim nastavkom 'izam’ umjetni~kih
pi{e:
iza 55
Branka Vujanovi}
pokreta, i svaku ustanovljenu estetiku.
“Ovom poni`avaju}em vremenu nije
po{lo za rukom da zaslu`i na{e
po{tovanje. Na{i veliki bubnjevi
nadglasavaju topove - idealizam je
odavno postao svinjarija, u svom
popularnom I akademskom izdanju.
Na{a dobrovoljna blesavost, na{e
odu{evljenje iluzijom }e potpuno
izbrisati kanibalisti~ka juna~ka djela i
grandiozna kolja~ka slavlja”, pi{e u
svom dnevniku Hugo Ball, njema~ki
pjesnik i osniva~ glavnog dadaisti~kog
okupljali{ta u Cirihu (Kabare Volter,
Spiegelgase 1).
Ali se ne bi moglo podr`ati mi{ljenje
da je Dada nastala prvenstveno kao
reakcija protiv rata, da je predstavljala
ne{to kao rat protiv rata. Dadaisti
se zapravo nigdje nisu direktno
suprotstavljali ratu, to jest nisu mu
se suprotsavljali ni{ta vi{e nego bilo
kojoj drugoj realnosti. I na tome se
zaustavljali. Oni nisu imali, niti su
upadali u zabludu da bi mogli da
imaju, za razliku od svih ideologija
koje su igrale neke role u istorijskim
pretumbacijama, program nove idealne
stvarnosti umjesto stare koju su ru{ili.
Radilo se ni o ~emu.
Jedan od glavnih glasnogovornika
Dade, Rihard Hilznbek (Richard
Huelsenbeck), u svom manifestu iz
1916. godine progla{ava: “Ona (Dada)
je vrlo bitno Ni{ta u kojem ni{ta ne{to
zna~i. Mi `elimo da promijenimo svijet

ni sa ~im. Mi ho}emo ni sa ~im da
zavr{imo rat!”
Dada se nije mogla politi~ki anga`ovati
a da time ne izgubi svoju jedinu
veliku privilegiju da ne bude ni{ta i
da tako bude bilo {ta, kad god to
po`eli, da prihvata “svaku igru `murke,
pod uslovom da omogu}ava da se
raskrinka svijet” (H. Ball), te i pored
svih dodirnih ta~aka sa komunizmom i
afiniteta prema ovome, Dada ipak nije
mogla u}i u borbu za njegove, ili bilo
~ije, ideale.
Ona zapravo nije htjela ni{ta osim
da manifestuje sopstveno postojanje.
Posto nije imala zna~enja, mogla je
da prisvoji sva mogu}a zna~enja, kao
{to je odmah na po~etku primila sve
nove tendencije u umjetnosti ugro`ene
ratnim stanjem. Manifestovala se
kroz li~nosti koje su joj se
pridru`ivale, postojala kroz njihova
djela, makar oni istovremeno bili
konstruktivisti, pristalice apstraktne
umjetnosti, ekspresionisti, kubisti,
futuristi, nadrealisti, d`abalebaro{i,
klovnovi.
To zapravo i nije bio nikakav
pokret, ili je pokret bio samo jedna
manifestacija Dade koja je “bezgrani~na,
nelogi~na i vje~ita” (Marcel Janco),
manifestacija koja je, budu}i pokret, u
odre|enom trenutku morala zahtijevati
neko pozitivno odre|enje, te tako
nije dugo mogla biti u stanju da
prezentuje ne{to {to kao jedino
pozitivno odre|enje prihvata stav da
ga nipo{to ne mo`e imati. To je
bio “virus {to prodire sa intenzitetom
vazduha u sve prostore koje razum
nije bio u stanju da ispuni rije~ima i
konverzacijom” (T. Tzara).
Virus je dobio ime pukim slu~ajem,
sa stranice na kojoj je rje~nik bio
otvoren. Bilo je izvjesnih sporova oko
toga ko ga je ta~no na{ao i kad, ali
je Hans Arp simpati~no okon~ao cijelu
zaludnu istragu:
“Izjavljujem da je Tristan Cara na{ao
rije~ DADA 8. Februara 1916. godine u
6 ~asova popodne. Bio sam prisutan
sa dvanaestoro svoje djece kada
je Cara prvi put izgovorio tu rije~
koja je u nama izazvala opravdano
odu{evljenje. Ovo se de{avalo u kafeu
“Terasa” u Cirihu i ja sam u lijevoj
nozdrvi nosio brios-hljep~i}. Ubije|en
sam da ta rije~ nema nikakvog
zna~enja I da se samo budale i
{panski profesori mogu zanimati za
datume”. (H. Arp: “Declaration”, Dada
augrandair, 1921.)
Hugo Ball je nazvao Dadu
“harlekinadom napravljenom ni od ~ega
u koju su uklju~ena sva najva`nija
pitanja”.
Sopstveno osje}anje Ni~ega bilo bi
osnovno polazi{te od kojeg kre}e
shvatanje Dade.
Ona se ne ograni~ava na kratkotrajan
dadisti~ki pokret, ona nalazi srodnike
u razli~itim vremenima i razli~itim
na~inima kreativnog osvje{}ivanja koji
u osnovi imaju neophodnu dozu
negacije prema postoje}em i idu
kontra konformizmu.
Po izo{trenom osje}aju za publicitet
i sposobno{}u da se nametne,
bio bi joj srodan Warhol i njegov
Factory, a po izra`enom anarhizmu,
leci rasturani 1968. godine nalik
dadaisti~kim manifestima.
Anarhizam je pro`imao skandale kojima
je Dada upadala svuda i unosila
zbrku. Nije bilo nikakvog na~ina da
protivnik na|e neki teren na kom bi
ih savladao, jer dadisti nisu ubje|ivali,
nisu ni{ta branili, nisu vodili rasprave
o idejama, nisu prosto imali nikakav
sistem koji bi mogao biti podlo`an
kritici. Samo su najbesmislenijim {alama
izlu|ivali ozbiljnu bur`oasku civilizaciju.
Agresivne manifestacije izvo|ene su u
ciriskom “Kabare Volteru”, u Parizu
gdje je publika bila manje strpljiva
pa je bilo vi{e pometnje, u Njujork
je Marsel Disan (Marcel Duchamp)
poslao na prvu izlo`bu nezavisnih
jedan pisoar pod naslovom “Fontana”,
u Berlinu je u skandalima prednja~io
Johanes Bader (Johannes Baader) koji
je uspio da se za vrijeme dominikanske
slu`be popne na propovjedaonicu
katedrale da bi skamenjenim vjernicima
objavio da }e Dada spasti svijet.
Uprkos agresivnom negatorskom
nastupu, Cara i Hilznbek nisu bili
pristalice mi{ljenja da je pokret Dada
imao, ili trebao da ima, samo
ru{ila~ku stranu, kakvu je zastupao
Ribmon-Desenj (Georges Ribemont-
Dessaignes), jedan od u~esnika u
prvim okupljanjima budu}ih dadaista
kod vajara Disan-Vijona, u Parizu
1911. godine, i autor “Kineskog cara”,
prvog dadaisti~kog pozori{nog komada
(izveden ipak tek 1925. godine) kao
autenti~nog dadaisti~kog manifesta.
“Razoriti jedan svijet da bi se na
njegovo mjesto doveo drugi, u kojem
vi{e ni{ta ne postoji, to je, ukratko,
bila lozinka Dade” (@or` Ribmon-
Desenj: Deja jadis).
Blize je istini da su dadaisti i{li
na to da oduzmu ozbiljnost svemu,
`ivotu i umjetnosti, da oslobode
svijet uslovljenosti ozbiljno{}u kako
bi se spontanije `ivjelo i stvaralo.
Umjetnost je trebalo ismijati u cjelosti,
ne po nekom kriterijumu vrijednog
i bezvrijednog, u~initi je ne~im
jednostavnim i pristupa~nim kao bilo
{ta u `ivotu.
Cara je pisao: “Dada je nastojala da
uni{ti ne toliko umjetnost i knji`evnost
koliko ideju koja je stvorena o njima.
Preoblikovati njihove krute granice,
sniziti zami{ljene visine, ponovo ih
dovesti u zavisnost od ~ovjeka, njegove
milosti i nemilosti, poniziti umjetnost i
poeziju, zna~ilo je dodijeliti im mjesto
podre|eno vrhovnom kretanju koje se
mjeri samo `ivotom”. Stvaranje je za
dadaiste predstavljalo nu`nost. “Pi{em
kao {to pi{am (J’ecris comme je pis)”
bio je princip.
Ne{to sli~no onome {to je Gombrovi}
mislio u svojim dnevnicima: “Ne
tra`im umjetnost ni primijenjenu, pi{e:
ni ~istu, tra`im slobodu, tra`im Branka Vujanovi}
stvarala{tvo “prirodno”, takvo kakvo je
nepredumi{ljeno ostvarivanje ~ovjeka…
U prevelikoj `elji da razumijemo
stvarnost, zaboravili smo da mi ne
postojimo da bismo je razumjeli - da
mi, umjetnost, jesmo stvarnost”.
Po{to je umjetnost neodvojiva od
`ivota, nije se smjela odr`ati nikakva
njena mistifikacija (ako nismo spremni
da istovremeno mistifikujemo i pisanje).
Disanovo, i ne samo njegovo,
vulgarizovanje umjetni~kih djela sa
jedne strane, i, sa druge, preno{enje
obi~nih predmeta poput su{ilice za
boce u domen umjetnosti, trebalo je
da naglasi ta~ku susreta umjetnosti
i `ivota. \okonda sa brkovima nije
zna~ila da Disan smatra Leonarda
nikakvim umjetnikom, ve} da mo`e
stati pred velikog Leonarda i smijati
mu se, kao {to bi se smijao sebi
ili dobrom vicu. Prilijepiv{i njemu,
|a~ki re~eno, etiketu “{utni me” na
le|a, kao da je rekao: “Evo, {ta je
iza
Leonardo? Ni{ta. Ja sam ga uni{tio.
Sad stvarajte ne{to drugo, i stvarajte
slobodno, stvarajte tako da sutra
57
neko mo`e dodati brkove na va{e
djelo, a da va{em djelu to ni{ta
ne {kodi”. Mo`emo se ovdje sjetiti
bilo koje Harmsove pri~e, njegovih
komi~nih Pu{kina i Gogolja koji se
neprestano sapli}u i padaju jedan
preko drugog, i ponovo oslu{nuti
Gombrovi}a: “Znate li {ta je to - dr`ati
se uporno vlastite stvarnosti onakva
kakva je, uprkos svim protestima
razuma? ZNATE LI LUDOST U@IVANJA
U APSURDU?”
Ps. Po neskromnom mi{ljenju autorice
ovih redova, IZA je Dada (a i Dada
je iza), KOLAPS je Dada (a i Dada
je kolaps), od svih gradova Mostar
je najbli`i Dadi, i otud moje duboko
po{tovanje prema navedenom.
striptease iza

berlin me objasni u jesen

u ovom gradu sunce rijetko sija ovaj grad me obja{njava

u ovom gradu mi se budi osje}aj neodgovornosti u ovom gradu nisam kao ina~e

`uta soba iz vi{e dijelova ne razumijem plakate

krivi zidovi, ~etvri sprat gledam glupe filmove
sascha je pored koristim tu|i gel za tu{iranje
` e l i m
ne usu|ujem se ovaj grad me ~ini onim {to sam
nepokretnom i lijenom
kafane na kreuzbergu sjetnom i udobnom
lukasz, kojeg kasnije ne `elim vidjeti
iako ljubav ostatke zida gledam zapadno
velika i posebna {areni grafiti djeluju tu`no
u ki{nu jesen
fotografiram sporedne ulice
sascha je i dalje pored, skupa dijelimo osmijehe kao u filmu

poput ivice i marice ostavljam tragove sad

- dijelove mene zeleni pra{ki voz me vodi do hamburga
jer `elim se vratiti i osje}am bol u le|ima
uvijek ja~i sa svakim kilometrom koji ostaje iza njih
opet
~udno
ovaj grad me uspavljuje ni{ta se nije desilo
ba{
volim sofu u frankferter allee ni{ta
ba{ tu je u martu sve po~elo se nije desilo
mada se ne sje}am
kasnije su mi pri~ali desilo se toliko toga da sam se rasula na dijelove
ka`u da sam se tad izgubila i svaki osje}am
kao {to se i danas gubim i svaku prazninu, me|u njima, osje}am
nekom drugom

Fe|a mi rekao prilikom jednog
chata: nemoj bola to raditi, jebo
analize, pusti raju nek’ pi{e svoje
osje}aje.
I tako ja ~ekao da neko od
raje napi{e svoje osje}aje u vezi
ne~ijih osje}aja izra`enih u pjesmama
ili pri~ama. I ~ekao. Ali niko ni{ta.
Onda rekoh, ne}u puno analizirati,
jednostavno iznije}u par po meni
bitnih stvari, a o ostalom neka svako
ko ~ita ponaosob razmisli.
Osoba ~iji }emo knji`evni rad
ovdje predstaviti zove se Borjana
Gakovi}, mlada pjesnikinja iz Sarajeva
na privremenom radu u Njema~koj.
Svi znaju ko je Patricia Smith.
Velika pjesnikinja i rock star. Nju
pominjem iz razloga {to mi se ~ini
da je poezija Borjane Gakovi} najbli`a
Patriciinom poetskom senzibilitetu.
Ima tu postpunka.
Stihovi su vrlo plasti~ni i odsje~ni,
strastveni, agresivni.
Ljubav je naj~e{}e izjedna~ena sa
bolom.
Prema svijetu i ljudskom tijelu
izra`eno je ga|enje.
Postoji jedan religiozan otklon
prema stvarima, i ba{ ta vjera je ono
{to najvi{e pla{i autoricu, odnosno
postojanje grijeha je zastra{uju}e, a
nejasna definicija istog je ono {to nas
najvi{e dovodi u dilemu o ispravnosti
na{ih postupaka u ljubavi, `ivotu,
poeziji.
Da li }emo biti ka`njeni ili je ve}
na{a lo{a savjest kazna sama po sebi,
strah i mogu}nost kazne, agonija u
koju zapadamo prilikom razmi{ljanja o
tome je kazna.
pi{e:
Marko Toma{
Sa druge strane nailazimo na
emotivni vakuum. Praznina. Osje}aj
tako svojstven mladim generacijama
posijanim oko kafanskih stolova, gdje
provode dane potpuno bezli~ne na
ivici egzistencijalizma, pukog hoda iz
dana u dan, bez motivacije i poticaja,
bez razloga i `elje za pokretom.
Izuzev ljubavi, koja je na kraju
bolna, jer strast je posesivna, `eli da
posjeduje, a opet emocije su blijede
i nisu dovoljne da nas ve`u, jer
praznina je naprosto tolika da se ne
mo`e osvojiti.
Ovo je mo`da prvi ve}i pregled
Borjaninog rada i prilika da se
na jednom mjestu napravi presjek
njenih najuspjelijih djela. Ina~e njene
pjesme mo`ete ~itati u Kolapsu, pored
Kolapsa, svoje radove Borjana je
objavljivala u Albumu i jo{ nekolicini
periodi~nih ~asopisa.
Poezija koju }emo vam ovdje
predstaviti spada u posljednji period
njezinog rada. Onaj za koji se mo`e
re}i da je najzreliji, gdje se uspjela
ostvariti i izraziti vrlo jednostavno, bez
ikakvih zanesenosti u kojima se ~esto
ono najbitnije izgubi.
Trenutno Borjana `ivi i radi u
Neumunsteru. Kada joj se zaista `ivi
odlazi u Hamburg i Berlin.
Nekako ja ~esto ve`em zvu~nost
ne~ije poezije za strani jezik koji je
autoru najbli`i. U Borjaninom slu~aju
to je njema~ki jezik. Tako|e fascinacija
njema~kom kulturom je jako bitna
za ovu mladu i jo{e ne potpuno
ostvarenu pjesnikinju, koja je svoj
senzibilitet na{la i izgradila ali jo{
uvijek tra`i stilska rje{enja, tako da
iza
striptease
59
od konkluzivnih pjesama prelazi na
one ~isto atmosferi~ne i slikovitije, a
na momente u njenim najuspjelijim
radovima nalazimo kombinaciju oslikane
atmosfere iz koje se izvodi zaklju~ak.
U njenoj poeziji glavna su pitanja:
ko sam ja, gdje pripadam, da li je
ljubav stvarna i ima li bitisanje napose
ikakvog smisla, a ako nema za{to je
to tako i {ta mi uop{te radimo ovdje.
Tako }ete se susresti sa Borjanom,
uvijek neispavanom i pod stresom,
haoti~nom i dezorganizovanom, koja
nakon {to oko svega toga digne frku
ka`e, nego jebo to, ko }e se to
nervirati valjda }e sve da se rje{i
samo od sebe, i {to je naj~udnije kod
nje to tako i bude, rek’o bi ~ovjek,
a dobra `ivota sve se samo od sebe
uradi.
Brojana je cura sa petljom, jedna
od rijetkih koja }e vas poraziti u pi}u
i ostalim porocima, a sa druge strane
ono naj`enstvenije kod nje jeste to
{to je u svakom trenutku spremna
sestrinski pomo}i i shvatiti stvari bez
da tra`i puno obja{njenja. To se
mo`e nazvati predanom i posve}enom
ljubavlju. Hvala mamama, sestrama i
curama {to znaju da vole tako jako i
bez rezerve.
A naslov ovog teksta `eli re}i,
u na{em `enskom pjesni{tvu jo{
nikad nismo imali tako sna`nu pojavu
poput Borjane, iako tek na po~etku
svog knji`evnog puta ona ispunjava
prazninu, jer gdje su na{e spisateljice
pobogu, pogotovo one hrabre i sa
petljom.
Osje}ajni Fele bi rekao: Borjana
je pametna i kulturna cura. Svi|a mi
se njena tiha sre}a.
 striptease
KAD SE STVARI PROMJENE
NAVIKA PRESTAJE A NOVO VRIJEME
ZAHTIJEVA PRILAGO\AVANJE POKRET JE NAPOR

sama s pivom u 14:57h

(zna~i ne sama) jo{ le`im u krevetu i razmi{ljam
po~injem brinuti kako bi divno bilo
nedostatak razgovora voziti bicikl
nervira po prostranoj obali
sjevernog mora
izbjegavam ku}u ipak
{to mo`e biti lo{e zbog dana koji dolaze odlu~ujem ostati u krevetu
mogla bih se navi}i na nedostatak sebe i zami{ljati
pa po~eti mrziti sve ono {to me se ti~e da vozim bicikl
po prostranoj obali
treba mi puno prostora bilo kojeg mora
i digitalna kamera
florianova guzica u kariranoj posteljini
ali on je peder
i to ote`ava stvari

voljela bih da ljudi imaju hrabrosti re}i ono {to misle

ne cjepkati!
ne uobli~avati!
ne znam imam li ja hrabrosti
(hrabrosti!)

ermine, ne znam da li mi treba{

ermine, treba{ mi
ermine, do|i da `ivimo zajedno
nek bude tvoja guzica u kariranoj posteljini
ermine, {ta }e{ mi

ermine!

ermine?
pripremio:
Marko Toma{

IDILA

baka u kuhinji igra pasijans i slu{a pink floyd

ja sakupljam prljav ve{ po sobi
po stanu se {iri miris zeljanice iz obli`nje buregd`inice
(koju nisam pojela, jer sam zaboravila kupiti jogurt
a sad mi je mrsko)
bila bi ovo prava porodi~na idila
da ne znam da nedjeljni ru~ak upravo traje
300km sjeverozapadno

iza

STOPALA

on je lijep kada ga gledam i kad smo sami

kada je me|u ljudima onda mi je ru`an
kada ga sanjam sanjam Borisa Beckera i onda je ru`an
on je moj mali polarni medo mada polarne mede ne
izgledaju tako
on ima velika stopala
koja okrenuta ka suncu
~ine savr{enom sliku ovog bu|enja

61

izgubljeno-na|eno
pi{e:
Petar Janjatovi}
Jo{ od davnih dana, krajem
{ezdesetih godina, kada sam po~eo
da slu{am rock’n’roll bilo mi je vrlo
bitno o ~emu to grupe pevaju. Tanko
znanje engleskog jezika (jednom mi
je Koja iz Discipline ki~me rekao da
su samo pravi rokeri u~ili ruski u
{koli) prisililo me da ve}inu tekstova
vi{e zami{ljam nego {to sam uspevao
da ih shvatim. Kako se engleski
popravljao tako sam se u neke pesme
i autore razo~arao, jer kako biste
reagovali na saznanje da omiljena
ljubavna pesma “Donna” u stvari
govori o kravi. Ali brojne druge pesme
su mi postajale jo{ dra`e jer su
otkrivale sasvim nove teme, sadr`aje i
stavove.
Sa doma}om scenom tih problema
nije bilo. U principu je sve bilo
jasno pod uslovom da se savladaju
prepreke lo{e produkcije, nepravilne
dikcije, traljavog snimka i tekst
potpuno razume. Budu}i da je pokojni
jugoslovenski rock’n’roll ve}i deo
muzi~kih inspiracija direktno uzimao
sa svetske scene, duplo vi{e sam
u`ivao u doma}im tekstovima jer se
tu u punoj meri ose}ao talenat i
originalnost autora. To me i navelo
da tokom odvratne 1993. godine
pripremim knjigu “Pesme bratstva &
detinjstva” u kojoj sam sabrao, po
meni, najkvalitetnije tekstove ex yu rock
scene. I tek kada sam pa`ljivo ponovo
preslu{ao brdo plo~a koncentri{u}i se
PESME
bratstva & detinjstva
RITAM i RE^
samo na tekstove shvatio sam koliko je
ta scena izrodila literarno jakih autora.
Jedan od prvih junaka tih pionirskih
godina sigurno je zagreba~ki muzi~ar
Drago Mlinarec koji je na ~itavom nizu
solo plo~a tokom sedamdesetih godina
izgradio reputaciju poete osobenog
stila, jakih slika i gotovo renesansne
ne`nosti. I danas kad se ~itaju njegove
pesme nude komunikativnu emociju i
blisku atmosferu. {to zna~i da ih je
potvrdio najbolji postoje}i kriti~ar, a to
je sud vremena.
Budu}i da su jugoslovenski sastavi
tokom {ezdesetih godina naj~e{}e
svirali i snimali prepeve svetskih
hitova, a sopstvene stvarali verno
kopiraju}i uzore, taj rani period scene
nije dao neke zna~ajnije tekstove.
Tu treba izdvojiti Indexe kojima je
neke od antologijskih tekstova napisala
Maja Perfiljeva, profesor knji`evnosti iz
Zagreba i `elimir Altarac ~i~ak, disk
d`okej i novinar iz Sarajeva. Tek su
sedamdesete donele autorsko bu|enje
i nekoliko istinskih tekstualnih heroja.
Jedan od njih je Dado Topi} koji je na
debi albumu grupe Time objavljenom
1972. godine, u pesmi “Za koji `ivot
treba da se rodim” sklopio sna`nu,
misaonu, epski {iroku pesmu kakvu
doma}a scena do tada jo{ nije
imala. I na slede}im plo~ama Topi}
je nastavio sli~nom linijom ali sa
mnogo manje uspeha tako da je
vremenom, na`alost zapao u manirizam.
iza
62
Sastavi beogradske akusti~arske scene
posebno su obra}ali pa`nju na ne`ne,
lirske tekstove koji su ~esto upori{te
nalazili u doma}oj i svetskoj poeziji.
I publika je to sa zadovoljstvom
prihvatala, tako da su uz predvodnike,
~lanove grupe S vremena na vreme,
odli~ne pesme napravili Suncokret i
Trio DAG (jedini dobri tekstovi u
skribomanskoj i besmislenoj karijeri
Marine Tucakovi}). Scenu u Bosni
je posebno zadu`io pesnik Du{ko
Trifunovi} koji je brojnim sastavima
i peva~ima (Bijelo dugme, Te{ka
industrija, Davorin Popovi}, Jadranka
Stojakovi}) majstorski skrojio pesme
po meri glasa i imid`a. Bregovi}
je Du{kove usluge koristio samo u
par navrata (“{ta bi dao da si na
mom mjestu”, “Ima neka tajna veza”,
“Pristao sam bi}u sve {to ho}e”)
budu}i da je i sam ve{to vladao
zanatom. Elokventan, ekonomi~an u
re~ima i slikama napisao je neke od
najuzbudljivijih balada Bijelog dugmeta
koje i danas mogu da izmame
devoja~ke uzdahe. Svojevrsnu poziciju
u tom periodu zauzimala je slovena~ka
grupa Buldo`er. Sa cinizmom jednog
Frenka Zape na plo~ama su razra|ivali
teme koje su bile solidna osnova za
kasnije ludilo panka i novog talasa.
U staru gardu treba ubrojiti i Boru
|or|evi}a koji je me|u prvima u
rock uveo psovke, uli~ne pri~e,
vinjete o likovima sa margine, ali i
`estoke politi~ke tekstove u vreme
kada se komunisti, Tito, uzaludnost
ideala i zaslepljenost ideologijama
nisu spominjali iz zdravstvenih razloga.
Na`alost, ve}ina kasnijih radova
|or|evi}a i Riblje ~orbe daleko
su ispod nivoa dobrog ukusa i
osnovne granice li~ne moralnosti.
|or|e Bala{evi} se te{ko mo`e u
brojiti u autore rock senzibiliteta ali
bez njega ovaj pregled nikako ne
mo`e da pro|e. Sklon {armiranju,
fabularnosti i toploj nostalgiji ovaj
retko talentovani pripoveda~ je kreirao
sopstveni `anr i mnogo pesama koje
su postale evergrin od momenta kada
su prvi put otpevane.
U isto vreme kada je sa radom
po~ela Riblja ~orba, Jugoslaviju je
zapljusnuo novi talas i vi{e ni{ta
nije bilo kao pre. Svaki sastav je
ponaosob izgradio li~nu poetiku sa
temama koje niko ranije nije unosio u
pesmu. ~itava generacija {iroj javnosti
ranije nepoznatih muzi~ara najednom
je isko~ila u prvi plan predstaviv{i
se kvalitetnim i originalnim pesamama
koje i danas poseduju istu zavodljivost.
I promenili su scenu iz korena. Su{tinu
svega najbolje su mi u jednom
razgovoru formulisali Vlada Divljan i
Sr|an {aper po~etkom osamdesetih
godina: “Da smo ro|eni u neko drugo
vreme svoje pesme bismo recitovali
u zadimljenim kafanama. A sada je
za njih najbolji okvir rock muzika”.
I zaista, Idoli su se na prvim
plo~ama sa intelektualnom sigurno{}u
i finim, tek nazna~enim cinizmom
zanimali enigmom Tito, maj~icom
Rusijom, udaljenom Amerikom, tvrdom
Nema~kom, promenom pola, religijom
ali i toliko puta tro{enim ljubavnim
temama kojima su davali {tih tih
novih vremena. Jura Stubli} i Film
su se {armantno bavili gradskim
`ivotom, provodom, lepim devojkama,
alkoholom i lakim drogama. Darko
Rundek i Sr|an Saher su u okviru
Haustora do~arali mirise dalekih
mora, atmosferu avanturisti~kih romana,
stripova o Kortu Maltezeu, ~ari crnih
lepotica ali i ovih drugih, nama bli`ih
izazovno obu~enih u letnje haljine. U
Pankrtima su tekstove pisali peva~ i
novinar Pera Lov{in i sociolog Grega
Tomc i to obrazovanje ali i pankerska
buntovnost su uslovili izbor njihovih
tema. Realno, ogoljeno i direktno
secirali su `ivot “iza gvozdene
zavese”, sivilo socrealizma, hipokriziju,
beznade`nost malih `ivota, zatupljenost
vojni~kih mozgova i mnogo toga
drugog. Raznovrsne teme pesama i
zrelost kojom su ih ispisivali navela
je urednike beogradskih “Knji`evnih
novina” da po~etkom osamdesetih
godina ceo separat posvete tekstovima
Pankrta. Takva ~ast nikome iz domena
rock’n’rolla pre toga nije ukazana.
Drugi zna~ajan autor sa slovena~ke
scene je Zoran Predin, biv{i peva~
La~nog Franza. Mnogo vi{e pesnik
no muzi~ar on je u maniru otrovnog
ameri~kog umetnika Leni Brusa na bini
opisivao radnju svojih pesama detaljno
uvode}i publiku u svoj svet. A on je
govorio o instant Ciganima, debelim
{ankericama, lokalnim mangupima,
pijancima, propalim ljubavnicima i od
sunca pocrnelim lepoticama. D`oni
{tuli} i Azra su generacije klinaca
naveli da misle svojom glavom, da se
ne stide ose}anja i da u sebi otkriju
prave razloge za prkos i bes. Kratak,
jezgrovit, na tragu uli~nih grafita,
Du{an Koji} Koja je kroz pesme {arla
akrobate i Discipline ki~me imao samo
jednu ideju, da iznese stav. Milan
Mladenovi}, jedan od najzna~ajnijih
autora koje smo ikada imali, za sobom
je ostavio opus u kome su presudne
bile emocije i sprega najpozitivnijeg
iz hipi pokreta i novog talasa. Prljavo
kazali{te i Jasenko Houra su u svojim
ranim radovima verno opisali vreme
bubuljica, neobuzdanost hormona i
borbu klinaca sa periferije koji `ele
da osvoji grad i u~ine ne{to sa
svojim `ivotom. Sli~no savladavanje
mladala~kih frustracija zabele`io je
zgubljeno-na|en
Sr|an Gojkovi} Gile u prvim pesmama
Elektri~nog orgazma, da bi u kasnijoj
karijeri svoje teme uspe{no vezivao za
sveto trojstvo “seks, droga i rock’n’roll”.
Novosadski pesnik Slobodan Ti{ma je
na albumima grupa Luna i La Strada
prisno uklopio svoju osobenu poetiku
sa, u to vreme novim zvukom, nude}i
pesme za razmi{ljanje.
Devedesete su donele tugu,
lomove i surovo otre`njene od bilo
kakvih iluzija i to se odrazilo i na
pesme novih generacija. Sve je bilo
previ{e sve`e i bolno da bi se
bez patetike uklopilo u pesmu i
~ini se da je jo{ uvek rano za
valorizovanje tih radova. Ipak kao
nesumnjivi junaci tih godina, bar na
teritoriji sada{nje Jugoslavije, izdvajaju
se Rambo Amadeus i Nikola Vranjkovi},
gitarista beogradske grupe Block
Out. Vranjkovi} u svojim crnim,
depresivnim tekstovima nepomirljivo
opisuje prljav{tinu, sopstvenu zga|enost
i umor od svega {to ga okru`uje.
Sa koliko strasti i ume}a su ex
yu autori kreirali svoje vanvremenske
pesme dovoljno govori i podatak da
su najkreativnijima me|u njima tekstovi
uramljeni u korice knjiga. Ta mo`da
tanka ali vredna bibliografija sadr`i
bisere koje svakome preporu~ujem:
“Big Bang” Branimir D`oni [tuli}
(Autorsko izdanje 1985), “Brez kravate
in vezalk” Zoran Predin (Zalo`ba
Karantanija 1995), “Dodir svile” \or|e
Bala{evi} (Gradska narodna biblioteka
“@arko Zrenjanin” 1996), “De~ak iz
vode” Milan Mladenovi} (L.O.M. 1997),
“Pankrti - teksti” Peter Lov{in i
Grego Tomc (Tales 1997), “Duhovi”
Darko Rundek (Durieux 2001) i
“Zaovdeilizaponeti” Nikola Vranjkovi}
(Autorsko izdanje 2001).
iza
63
“Nostalgija”

sporo prolaze dani dok godine lete

samo}a pomalo ste`e
vrati me pjesmom do ulice moje
od koje osta tek ime
u kojoj djetinjstvo spava
nostalgija se pomalo budi
vrati me pjesmom u stara vremena
koja ostavljah
a danas ih ponekad tra`im
vrati me pjesmom, vrati me odmah
do dragih ljudi izgubljeno-na|eno PESME
za koje `ivot me ve`e
nostalgija me pomalo hvata bratstva & detinjstva
Drago Mlinarec,
RITAM i RE^
LP “Tako lako”, 1979. pi{e:
Petar Janjatovi}

“Zvezdane staze” “Idemo”

iza
Laganim tempom proces truljenja hoda. ona sanja da sam oprao ruke
Hrabri heroji preko le{eva gaze da sam obrijan, da sam lep
zvezdane staze. toplo je na jastuku
u polusnu
Milina pogledati vesela lica,
lutaju psi, a nigde {intera nema. miri{e na doru~ak
Raspad sistema. prijatan glas iz druge sobe se javlja
ka`e da je po~elo
Mizantrop }uti, nema ni{ta da ka`e, ka`e da je po~elo
satira umire u bedi i jadu
-potpuni stranac u ro|enom gradu. idemo

Samo se mrtav ovde ne pla{i nikog, nismo znali da je kocka ba~ena

ali se ne se}a ni imena svoga. nismo znali da je sru{en most
Sa verom u koga? reka blista ispod ~izama
~ista voda, malo krvava
“Grane smo na vjetru” U rezervatu, ali ne blizu kraja.
Kuje se plan za vaskrs. idemo
otvori prozor i pogledaj ulice kako Simbol se ljubi.
sjaje Umri il’ ubi. nismo znali da su sela spaljena
jo{ jedna no}, jo{ jedan ton nismo znali da je vatra greh
otvori prozor {iroko i smjesti se tu {irenje optimizma te~e po planu, na{e ruke nisu vezane
kraj mene `ene su trudne - bi}e sve`ih vojnika. na{e ruke nisu bludnice
ljetu je kraj ruku mi daj Predivna slika.
zapamti prizor i nikad me ne pitaj idemo
kamo dalje Da li je jebeno mogu}e?
jer grane smo na vjetru Milan Mladenovi}, Ekatarina Velika,
Nikola Vranjkovi}, Block Out, LP “Dum Dum”, 1991.
Darko Rundek, CD “San koji sre}an sanja{ sam”,
CD “Apokalipso”, 1996. 1998.
64

razgovors
Emat Kenej - free style razgovor sa Jugoslavom Petrovi}em - JP-jem, peva~em grupe STRAIGHT JACKIN
POSTAJEM SVESTAN OVOGA MESTA GDE SAM
- [ta je potrebno da bi se napravila
dobra predstava?
- Potrebno je znati tajne. Imati dobru
{kolu, dobrog profesora. Ja sam imao
sre}u da nam je ~ovek rekao na
prvom ~asu: Ja od vas nemam nameru
da napravim reditelje i glumce nego
ljude. I sve je radio da bi nas
napravio “~ovecima” - da svi umemo
da prepoznamo u nama i u ljudima
oko nas sve ljudske osobine, a
samim tim na sceni da ih iskreno
prika`emo. Poznavati situacije u `ivotu.
A teatar je `ivot. Dobar reditelj mora
da obra}a pa`nju, da prime}uje stvari?
A rediteljevo vreme je proba, predstava
je vreme glumca. @ao mi je {to se
ovde kratko prave predstave - samo
dva, tri meseca. Zna{ da su stari
slikari slikali jedan rad i po dvadeset
godina. Mo`e{ li da zamisli{ da radi{
jednu sliku petnaest godina, brate! Kao
Mikelan|elo! Ti vidi{ koliko smo se
mi izmenili za deset godina, dvanaest,
...Ludnica je oko mene i u mojoj glavi
da razaznam sve te znake koji dolaze mi samo tako
prepuste fle{u a ne kao sada ke{u
Moram da se opustim i oslobodim du{u pa napustim
petnaest, koliko se poznajemo? A on je
sve to vreme slikao jednu sliku? Zato
to i jeste neponovljivo. Zato je i moj
profesor radio svoju najbolju predstavu
{est godina. [est godina probao da
bi to postalo remek delo. Mo`e{ li
da zamisli{ koliko duboko mo`e{ da
u|e{ u sebe? Na `alost, `ivimo u
lo{im vremenima, brzim, kada je sve
materijalno. Neki ljudi imaju uslove
da snimaju plo~u godinu, dve dana.
Gitarista \ora i ja smo jo{ 2000. u
Rusiji na kongama i akustari napisali
skoro sve pesme za tre}i album i do
sada su one sazrevale. A zamisli da
snimano u studiju jo{ godinu dana.
Ali, kultura nije potrebna. Potrebna je
masovna kultura. Brzi voz. I zato ljudi
ne mogu da prodru duboko. Za mesec
dana ne mo`e{ ni da upozna{ ~oveka,
da mu veruje{. A vera je najpotebnija.
Vera u Boga, vera u sebe, vera u
to {to radi{. Treba verovati partneru,
ljudima sa kojima radi{.
65
pi{e:
Ivan Pravdi}
ma{ta radi stvara iluzije
{arene la`e mi daje da ih tripujem
da se trujem dok ih silujem
Grubo polako
nije mi lako
kao slike mutne slike pro{losti
iz kojih izviru vizije budu}nosti
A one nisu svetle
i za one koji nemaju petlje da se
`ivi le{u
Da li neko `eli
da mi pomogne
da se smiluje
jer ja sam sam na ovom svetu
planetu...
- Na koncertima
- Tada sam ja na sceni. Meni je Bog
dao da napi{em te tekstove. To je moj
smisao. Mi volimo da sviramo i tako
poma`emo ljudima. Evo {ta se desilo
posle koncerta u klubu Fest u Pinkiju,
za moj ro|endan 20. februara. Pri{ao
mi je jedan momak i: ajde, otpevaj
mi ono {to si repovao na jutarnjem
programu, kod onoga... Va`i, va`i, bi}e.
Naravno, nisam to pevao, ne postoji
jo{ to kao pesma, i posle koncerta
mi prilazi mrtav pijan, taj dizela{ sa
uvu~enom trenerkom: Brate, nisi mi
otpevao onu pesmu, zna{... i ka`em
mu: Ho}e{ sad da ti odrepujem? I ja
krenem da mu repujem i pred kraj
po~ne da pla~e. Suze mu cure: stani!
I zagrli me i poljubi i pla~e. Ko zna
{ta se njemu doga|a? Mo`da on treba
da postane otac.
Ako sam pomogao jednom ~oveku da
postane bolji, onda sam i ja postao
bolji, i svi mi.
iza
razgovors ...Kraj nula prve mojoj `eni kasni meca
super ako nula druge rode nam se deca
Al vi{e nije mi do vica
shvatim dobi}u klinca
odjednom zgadi mi se vica
i `ivot zavrti se oko rica
Al gre{i otac koji je samo finansijer
to nije dosta, bebi treba dobar primer
Zato moram da se menjam
vi{e nema zezanja
jer ve} imam }erku Sonju
66 koju nisam video od ro|enja
Zato ho}u }erku
Vi{nja bih je nazavao
Ako bude sin bi}e Vazdojeb
pa je najebao
Ali pla{i me pri vaspitanju sina jedna fora
kako ne napraviti od njega pi~ku
ali ni agresivnog smora
Bo`e, za{to mora da ti se rodi dete
da bi ~istim okom progledali, Svete
Kad biste znali koliko su mali
na{i `ivoti ludi, ljudi!...
Svi smo tako mali. Moje ime je iza{lo
u enciklopediji Rokenrol muzike. Hvala
Peri “Jagnjetovi}u”. Premda je pogre{io.
Nisam re`irao “Balkanskog {pijuna”
u Beogradu, nego “Profesionalca” u
Sankt Peterburgu. Opet, hvala mu. Eto,
mogu da umrem. Sa dvadeset dve
godine u enciklopediji.
- A `ivot?
- Volim i zemunsko groblje. Moja
porodi~na grobnica stoji od 1809.
Mnogo volim i svog dedu koji je umro
1975. a ja sam se rodio 78. Nikad ga
nisam upoznao, a ka`u da je `eleo
unuka. Njega najvi{e ose}am od
cele porodice. Sednem na klupicu.
Kada je zeleno, i sunce, to je lepo.
Tamo sam se prvi put poljubio sa
devojkom. Ispred dede. Znate li kakvo
je olak{anje, jer smo svi mi prljavi
i gre{ni. Kad odem tamo, sednem
i pogledam mesto na kome }u, {ta
god da budem uradio u ovom `ivotu,
zavr{iti. Bude mi lak{e. Prestanem da
razmi{ljam o veli~ini, egu. A ego je,
u stvari, najve}i neprijatelj ~oveka. To
ko~i onih 95% mozga da ne koristimo.
Ali ja verujem da postoje ljudi, uzori,
koji su koristili vi{e. To je magija.
- Ali
- Ja sam dosta idealizovao svog
u~itelja, Semjona Spivaka. On je meni
bio takav idol, svima na klasi. @ivot
bismo dali za njega, sko~ili u vatru.
A onda se ispostavilo da je gad,
`ao mi je {to moram to da ka`em.
On je takav manipulator. On nas je
nau~io samo naj~istijem u `ivotu -
navi{im ljudskim stvarima, i u pozori{tu
i u `ivotu. Samo to sam dve godine
slu{ao svaki dan, da bih shvatio da
je to la`. On je nama jednom rekao:
ja nisam Isus Hrist. Ja sam vama
preneo pri~u i to je moje dobro delo.
I ja pevam, govorim ljudima, ali to ne
zna~i da sam ja skapirao pravilan put.
^ak i ako kapiram, a imam tekstova
na tu temu:
...Postajem svestan da nema smisla to {to vidim
ja stidim svoje `elje da se svidim svima
ja i moja rima...
- Ego i harizma?
- Ja nikad ne iza|em na scenu i: gde
ste, ajde, ovo je Straight Jackin, ajde
svi, ruke gore, aaa... Na po~etku ni
ne komuniciram sa publikom. Pevam.
Nisam ja tu do{ao da sam neki idol,
da te pomazim po glavi. A polako,
atmosfera se pretvori u narodnu, jer
smo opu{ten bend, i ljudi naru~uju
na{e pesme, pevaju, ple{u. Ni na
jednom koncertu do sada nismo imali
spisak pesama. Ose}amo publiku. A
repertoar ima i hard kora i repa i regea,
i slu{aju nas ljudi od petnaest pa
do preko ~etrdeset, ~etrespet, pedeset
godina. A mi smo andrgraund bend,
ne institucija. Sviramo na svadbama i
`urkama, ako se dogovorimo.
- Pare!
- La`u kad ka`u da se ne mo`e `iveti
od muzike. Samo treba napraviti dobar
menad`ment. U Srbiji ima {ezdeset
gradova. To je pola godine da svira{
svakog vikenda.
- Slu{a{ li
- Omiljene pesme sam u stanju da
slu{am na ripitu po ceo dan, po
mesec dana da svaki dan gledam
koncert Cypres Hill i to me inspiri{e.
Slede}u pesmu sam napisao dok sam
danima slu{ao pesmu “Predator” Ice
Cube:
... Nema vi{e kradi sada treba da se radi
al je problem {to u zemlji jo{ uvek nema para
za glavu glavu i po niko ne}e da se smara
jer i ovako se radnim danom spava do podne
pa se sedi u gradu na kafi celo popodne
uz pivo i travu se izbleji svako ve~e
pa jel onda mi imamo il nemamo sre}e
U `ivotu su nam drugi krivi {to se lo{e `ivi
Na javi smo krivi sami {to smo postali debili
Izdegenerisani zatupljeni iskvareni
izmanipulisani zombirani ateisti
prokleti {to sami sebe di`emo u nebo
Kada psujemo jebemo Boga zato nas je sjebo...
- Surovo
- Takav je svet. Moraju da se prave
kompromisi. Lepa je umetnost, ali biva
i pri~a o parama i poslu, trange frange,
nije prevara, ve} glupa poslovna pri~a,
materijalna. Sve je oti{lo u kurac. Ja
tebi dam pesmu, ti meni da{ ne{to
da pojedem. Nije tako. Treba love.
Ima onih koji `ele da zarade mnogo,
a ima i nas budala koji bismo se
bavili umetno{}u iz ljubavi. Ako sam ja
prodao 30 000 albuma, valjda je red
da se ulo`i u mene. Bi}e sve u redu.
A pare zatvaraju ljude. Kako ljudi da
budu goli? Reditelj i glumac treba da
budu goli jedan pred drugim, du{evno.
A kad ja pomenem hiljadu maraka, ti
odma ispod oka, razmi{lja{: treba da
to predstavim nekom, glupa pri~a! A
svet je takav.
- [ta je bitno?
iza
- Bitno je po{tovati vrednosti, pa i
kolko {ta ko{ta, kako, {ta, zbog ~ega.
A umetnost mi je va`nija i od mene i
od prokletih para. [ta da radim? Takav
je `ivot. Bi}e para. Va`no je stvoriti
dobro delo. Da nas sunce greje, da
je trava oko nas. Ljudi ne razmi{ljaju.
Oni bi se zatvorili u svoje oblakodere,
ne razmi{ljaju o prirodi vi{e. To je ceo
problem, {to je ovu planetu progutala
civilizacija. Kakva je planeta bila pre?
Zar ne kapira{ da je i kultura, to
je pri~a moje `ene, da je svaki naredni
period u istoriji i kulturi trajao manje od
onog prethodnog. Srednja Prekrambija,
200 miliona godina, Kreda 80, Paleolit,
Neolit, Egipat nekoliko milenijuma,
Anti~ka Gr~ka hiljadu godina, Rim
nekoliko vekova, i u umetnosti od
nekoliko vekova stilskih perioda, pa
Romantizam manje od veka, Realizam
pola veka, Egzitencijalizam, dvadeset,
trideset godina, Neoavangarda nekoliko
godina... A danas se sve menja svaki
dan. I moda i umetnost. Sve je novo,
novi automobili, mobilni trelefoni.
- A ~ovek?
- Ovaj svet je pun Homera Simpsona.
Ljudi ne shvataju da je to mnogo
ozbiljna serija. Da su svi tupad`ije.
- Da li se mo`e promeniti?
- Prava promena je u du{i. Du{e
su dah Bo`iji. Jedino to stvarno
promeni ~oveka. Isklju~ite mozak, to je
problem svega, barem ovih 5%. Sve
mi razumemo mozgom, ali za{to ne
mo`emo da re{imo probleme? Telo,
ime, imid` - to su gluposti. Ako ne
napravi{ prvi korak, ne}e{ napraviti ni
drugi.
...Matora budala daje sebi za pravo da la`e
JP propagira drogu ka`e
^ovek koji `eli da svi vole isto {to i on
i od nas namazano prvi jedan veliki klon
on radi to po planu to je teorija zavere
oni `ele sve da provere
dal svi `deremo }evape i pijemo koka kolu
dok |uskamo u kolu mesto da se vratimo
u {kolu
Svi izgledamo i mislimo i `ivimo isto
pa se vi zapitajte da li je sve tu ~isto
Dok }ale cirka brlju keva guta bensedine
a deca se dogiriraju drogom koju sama
sebi diluju...
POSTAJEM SVESTAN OVOGA MESTA
GDE JESAM
iza
razgovors
Ivan Pravdi}
67
pi{e:
Mostar Intercultural Live
situacije
U izdanju Alternativnog Instituta
uskoro izlazi Live kompilacija
Mostar Intercultural. Na cd-u }e
se na}i koncertni snimci (ve}ine)
bendova koji su u~estvovali
na pro{logodi{njem festivalu. Od
doma}ih bendova tu su Alternativa
Nova, Kzu ole ole & Pzu oje oje,
Mara, Handle with Care, Grozny,
Jubooko sa negrass, Sprongla
jazz band i Zoster, Sixpack i
Obojeni Program iz Jugoslavije, a
od stranih bendova tu su genijalni
Miss Goulash, Les hurlemants de
Leo i drugi francuski, {panski i
holandski bendovi. Ovo je prvi
korak u ozvani~avanju subkulturne
scene i doma}eg nezavisnog
izdava{tva.
How do you sleep?
(Jarring Effects, 2002)
Francuski indie label Jarring
Effects (Lyon) u saradnji sa
Drugim Mostom (Grenoble) izdao
je electro-dub kompilaciju sa 25
"Jarring’’ bendova na jako dobrom
duplom Cd-u. Na kompilaciji
izme|u ostalog mo`emo na}i
opake live-dub bendove Ezekiel,
Kaly live dub, Mei Tei Sho, High
Tone, La phaze, Crystal distorsion.
Svi prihodi od prodanog Cd-a u
Evropi i kod nas idu za Mostar
Intercultural Festival, koji se ove
godine odr`ava od 4. do 17.
jula. MIFOC (Mostar Intercultural
Festival Organizing Committee)
}e, u oktobru ove godine, u
saradnji sa Jarringom organizovati
dvodnevnu svirku sa nekoliko
bendova sa kompilacije i naravno
doma}im gostima ({apu}e se o
Eyesburnu i Jubbooko sa Negrass).
CD }e se uskoro i kod nas na}i
u prodaji po cijeni prilago|enoj
na{em (nepostoje}em) tr`i{tu.
likovi iza djela
DEUTCHES REQUIEM
pi{e:
Muharem Bazdulj
U kulturi ve}ine naroda postoji
svojevrsna prometejska li~nost, u isto
vrijeme historijska i polulegendarna, od
~ije pojave ni{ta vi{e nije kao prije. Kod
Italijana to je Dante, kod {panjolaca
Cervantes, kod Crnogoraca Njego{, kod
Amerikanaca Emerson. No te{ko da je
ova pojava igdje imala tako konkretno
ostvarenje kao u slu~aju Nijemaca i
Goethea.
Johann Wolfgang Von Goethe rodio
se prije dva i pol stolje}a, dvadeset
osmog augusta 1749. godine. U svojoj
poznatoj autobiografiji pod naslovom
Poezija i zbilja sam je Goethe ovako
opisao dan svog ro|enja: Polo`aj zvijezda
bio je sre}an: Sunce je stojalo u znaku
Djevice i prolazilo kroz podnevak toga
dana; Jupiter i Venera posmatrali su ga
prijateljski; Merkur nije bio neljubazan. Da
li je ovaj zapis ironi~na aluzija velikog
nau~nog duha ili apologija horoskopa?
Ovakvo pitanje moglo bi stajati kao
moto nad Goetheovim `ivotom. U
znamenitom romanu Besmrtnost koji je u
jednom svom sloju i roman o Goetheu
Milan Kundera je zapisao:
Danas se ve} mo`emo osmjeliti i
re}i s odstojanja koje nam je omogu}io
kraj na{eg stolje}a: Goethe je lik koji
je smje{ten to~no u sredi{te evropske
povijesti. Goethe: veliko sredi{te. Nikakvo
sredi{te, bolja`ljiva to~ka koja opasno
izmi~e ekstremima, ne: ~vrsto sredi{te koje
dr`i oba ekstrema u za~u|uju}oj atmosferi
kakvu Evropa vi{e nikada ne}e do`ivjeti.
Goethe kao mladi} prou~ava jo{ alkemiju,
a kasnije je jedan od prvih modernih
znanstvenika. Goethe je najve}i od
svih Nijemaca i istovremeno antipatriot
i Evropljanin. Goethe je kozmopolit a
da se istovremeno cijeloga `ivota nije
maknuo iz svoje provincije, svog malog
iza
JOHANN WOLFGANG VON GOETHE (1749 - 1999)
Weimara. Goethe je ~ovjek prirode, ali
i ~ovjek povijesti. U ljubavi je libertin i
romanti~ar.
Malo poslije Kundera }e dodati
kako je Goethe `ivio u onom kratkom
razdoblju povijesti ~ija je tehni~ka razina
ve} davala `ivotu odre|enu udobnost,
ali dok se obrazovan ~ovjek jo{ mogao
razumjeti u sve aparate koje je koristio.
Treba tako|e re}i kako je Goethe u
mladosti napisao mo`da i najpoznatiju
ateisti~ku pjesmu Prometej (pjesmu
kojom se odu{evljava Andri}ev Maks
Levenfeld), a u starosti }e pjevati kako
su Bo`iji i istok i zapad.
Ono vje~no `ensko
Goethe se rodio u Frankfurtu
gdje mu je otac bio kroja~ i
gostioni~ar. Studirat }e u Leipzigu i
Strassburgu. Vrativ{i se u Frankfurt
postat }e sredi{njim pripadnikom mladog
knji`evnog kruga kojeg historija pamti
pod nazivom Sturm und Drang. Godine
1794. objavljuje lirski epistolarni roman
Patnje mladoga Werthera, prvo njema~ko
knji`evno djelo koje je postiglo uspijeh
svjetskih razmjera. Legenda ka`e da
je krajem osamnaestog i po~etkom
devetnaestog stolje}a Werther diktirao
~ak i modu obla~enja, kao i da
je pove}ao broj samoubistava me|u
mladi}ima. U to vrijeme Goethe odlazi
na mali feudalni dvor u Weimaru. Osim
putovanja u Italiju skoro da ne}e ni
napu{tati Weimar. Zahvaljuju}i Goetheu
mali je Weimar postao kulturno sredi{te
Evrope. (Na sli~an je na~in gradi}
Concord zahvaljuju}i Emersonu jedno
vrijeme bio kulturni centar Amerike.)
Drugog oktobra 1808. godine u Weimaru
su se susreli Goethe i Napoleon.
Nekoliko godina ranije, tokom svog
pohoda na Egipat, Napoleon je oficirima
zabranio da ~itaju Patnje mladog
Werthera. Te iste godine Goethe je
objavio svoje vjerovatno naj~uvenije
djelo: Fausta, sa ~uvenim rije~ima
koje ponajbolje sa`imaju opsesivno
romanti~arsko obo`avanje `enskosti: Das
Ewiqweibliche zieht uns hinan! (Ono
vje~no `ensko vu~e nas uvis!). Zbirka
poezije Zapadnoisto~ni divan pojavit }e
se 1819. godine, a ~etiri godine kasnije
Goethe }e pozvati k sebi Eckermanna
za svog li~nog sekretara. Ovaj }e objaviti
~uvene Razgovore s Goetheom. Goethe
je umro tridesetog aprila 1832. godine.
^etiri sedmice sre}e
68
Goethe je vjerovatno bio posljednji
duh koji se s punim pravom mogao
nazvati renesansnim. U dana{nje vrijeme
posvema{njeg su`avanja gotovo fantasti~no
zvu~i ~injenica da je jedan literarni
genije doprinio i fizici svojom Teorijom
boja, ili medicini otkriv{i i opisav{i
jedan dio kosti koji nosi sjekuti}e gornje
vilice i koji se zove Goetheova kost.
Goethe je bio intelektualac prije nego
je ova rije~ oklevetana i degradirana;
bio je ~ovjek koji misli svojom glavom
(duhovno punoljetan u kantovskom
sapere aude smislu). U jednoj zabilje{ci
u Znakovima pored puta Ivo Andri}
je jednom aluzijom naslutio ovakvo
rije{enje enigme Goetheovog genija:
Me|u Geteovim zabele{kama iz
godine 1787. u Rimu, za vreme karnevala,
na{ao sam ovu re~enicu: “Da li bi se
moglo na}i sredstvo da se sa belog
kararskog mramora odstrane sive pege?”
Zastao sam i zamislio se nad ovom
istrgnutom re~enicom i u~inilo mi se da u
njoj vidim tajnu izuzetne i izuzetno sre}ne
prirode ovog velikog ~oveka koga je sre}a
uzela pod svoje.
Goethe je i od strane savremenika
i od potomstva redovito nazivan izuzetno
sre}nim ~ovjekom, mada je u starosti
rekao da je u svom duga~kom `ivotu
bio sre}an samo ~etiri sedmice.
Weimar i Buchenwald
Goetheova sudbina pokazala se
paradigmati~nom za Njema~ku i nakon
njegove smrti. Tragika njema~ke povijesti
koju je Cioran nazvao brodolomom bez
premca ironi~no je izokrenula neke
fakte Goetheove biografije. Sturm und
Drang metastazirao je u Drang nach
Osten; nadomak Weimera na bre`uljku
Ettersberg kojim je Goethe rado {etao
nikao je logor Buchenwald. Nadomak
grada Goethea i Schillera, Bacha i
Wagnera, Tolstoja i Gropiusa, dizat }e se
dim iz dimnjaka krematorijuma. Thomas
Mann, literarni Goethe na{eg stolje}a,
u to je vrijeme pisao roman koji
predstavlja maestralnu sintezu tragi~ne
njema~ke sudbine, a naslov romana
ponovo priziva Goethea: Doktor Faustus.
Roman je pisan u Americi, a treba znati
i to da je Goethe za `ivota bio fasciniran
Amerikom. Njegov kozmopolitizam i
shvatanje literature kao entiteta bez
nacionalnih granica - weltliterature -
dotakli su se i Bosne odnosno
Hasanaginice. Goethe je volio misti~ne
balade. On je napisao, me|u ostalim,
Nevjestu iz Korinta i Erlkoniga (doslovan
prevod bio bi Kralj jova; Aleksa [anti}
to je preveo kao Bauk, a Danilo
Ki{ kao Kralj Vilovnjak), pjesme koje
izazivaju metafizi~ku jezu poput one
kojom je pro`et Gavran Edgar Allan
Poea. To je druga strana Goethea
nau~nika i uzornog dvorjanina. To
je onaj paradoks koji nas vra}a
citiranom Kunderinom pasusu. Ove
godine Njema~ka pompezno slavi
obljetnicu najve}eg Nijemca. Goethe
predstavlja neku vrstu `eljenog njema~kog
arhetipa. Na fizi~koj ravni simbol ovoga
su po{tanske marke i Goethe-institut,
na metafizi~koj jeziva spona Weimara i
Buchenwalda. Historija filozofije otkriva
nam da su Nijemci izmislili moderni
idealizam, obi~na historija pominje
svjetske ratove. Od svih evropskih naroda
Nijemci su vjerovatno ponajvi{e obuzeti
metafizikom. Osnova svake metafizike je
smrt. U Knjizi smijeha i zaborava Milan
Kundera govori o dvije vrste smrti. Prva
je smrt ona koja ne misli na tijelo,
lagana i lepr{ava, smrt personificirana
u liku lijepe mlade `ene kakvom se
opijaju romanti~ari, novalisovska smrt
nje`no plavi~asta poput nebivanja. O
ovakvoj je smrti Goethe napisao pjesmu,
najpoznatiju pjesmu ikad napisanu na
njema~kom: Nad svim bre`uljcima/ Je
mir,/ U svim vrhovima stabala/ Ne}e{ ~uti/
Niti dah./ Ptice {ute u {umi./ ~ekaj samo,
uskoro,/ I ti }e{ odahnuti.
(Kundera ka`e da pjesma doslovnim
prevodom gubi sve. Evo je u originalu:
Uber allen Gipfeln/ Ist Ruh. /In allen
Wipfeln/ Spurest du/ Kaum einen Hauch;/
likovi iza djela
Die Vogeln schweigen im Walde./ Warte
nur, balde,/Ruhest du auch.) Druga smrt
misli na tijelo, te{ka je i glomazna,
personificirana je le{om i kosturom,
crna je poput crnog mlijeka zore. O
ovakvoj smrti mnoge je pjesme napisao
najve}i pjesnik njema~kog jezika u
na{em stolje}u Paul Celan. Jedna od
njih zove se Fuga smrti i u njoj postoji
stih: Smrt je majstor iz Njema~ke.
69
pozitivna geografija

pi{e:
Nisvet D`anko

Pitali su gdje se ide i {ta se radi. Ide se u Kalesiju. Ali {ta
ima tamo? Tamo slabo ko ide, a i kad ode, u Kalesiji nikad
niko ni{ta nije napravio, niti je kad ko iz nje {to donio. To
da je slabo ko u Kalesiji ne{to napravio jeste tako, ali za to
je Kalesija ponajmanje kriva. Jer gdje god ima `ivih ljudi, ima i
pri~a neispri~anih. Treba samo podi}i guzicu i tamo oti}i, samo
ni{ta na noge do}i ne}e. Pa dobro, hajdemo oti}i u tu Kalesiju,
ali izgubi}emo dosta vremena u istra`ivanju. Ne}emo. Bio sam ja
jednom tamo, a znam tamo i ~ovjeka, Fudo mu je ime, a on,
opet, zna gdje je koji cuko svezan u toj Kalesiji. Pa da idemo
onda? Idemo.
Kod Hase Dlake
Fudo je stara fina raja. Osamdesetih
diplomirao sarajevsku {kolu `urnalizma
i u Kalesiji vodi Neovisni radio "Feral".
Snalazi se onako kako se svaki
pametan ~ovjek snalazi u svakoj
provinciji. Radi i bori se da ga
provincija ne samelje. A ostati sam svoj
nigdje u zemlji seljaka na brdovitom
Balkanu nije bilo jednostavno. Ta
borba za samoopredjeljenje pojedinca
da `ivi samo svoj `ivot neminovno
vodi alkoholizmu.
Tako je u svemu. Da bi ne{to dobio,
ne{to mora{ `rtvovati. Pa makar jetru.
Fudin hram `rtvovanja nalazi se na
pijaci "Vird`inija" u kafani koju dr`i
Haso Dlaka. Hasu zovu Dlaka jer
se ~e{lja u pravcu kazaljke na satu.
Kafana je, kao i sve ostalo na
pijaci, sklepana od dasaka i nalazi
se na potoku koji je ujedno i linija
koja razdvaja dva entiteta. Najbolji i
najuredniji Hasin gost u kafani je
Fudo, a Haso je Fudi, opet, najuredniji
gost na radiju, gdje ~esto vodi
program koji ide u `ivo. Slu{aoci
postavljaju pitanja a Haso odgovara.
Gosti u njegovoj krhkoj kafani tako|er
postavljaju pitanja, samo {to u kafani
uvijek dobijaju isti odgovor, bez obzira
koje pitanje da postave. Odgovor je
uvijek "vlahov". Mada na etiketi stoji
"Lavov", to pi}e, od kada se pojavilo u
balkanskim kr~mama, nikada niko nije
zvao pravim imenom. Haso ga uvijek
preporu~uje kao jedino rje{enje po
pitanju mamurluka, glavobolje, bolova
u stomaku i krstima, `e|i, hemeroida,
`garavice, sinusa. Fudo ka`e da je
otkrio tajnu ljekovitosti "vlahova". Haso
ga je negdje po jeftino nabavio {leper
i sve dok ga ne proda to pi}e
je eliksir `ivota kome nema ravnog.
Poslije }emo vidjeti {ta }e ga i kako
zamjeniti. Vjerovatno }e to biti, tako|er,
bez premca ljekoviti konjak "Zve~evo",
u narodu poznatiji kao "drhto".

Zvjezdane staze
Iako sam u Kalesiji prvi i jedini put
bio prije vi{e od godinu dana Haso
se sje}a lika i raspituje za zvijezdu.
Zvijezda?! Zvijezda, kakva zvijezda?
Ovaj se ni~ega ne sje}a, okre}e se
Haso Fudi. Fudo kulira i ka`e da
me Haso zapamtio po zvijezdi koju
sam pro{li put nosio na ~elu. [ta je
bilo? Sjedili smo kod Hase i ja sam
negdje pred jutro zaspao za kafanskim
stolom. Kad sam se probudio na ~elu
mi je ostao utisnut znak u obliku
zvijezde koja se preslikala sa mu{eme.
Za Hasu je zvijezda sada moja jedina
karakterna oznaka i kod njega imam
tretman kao borac Prve Proleterske
brigade poslije bitke. Dakle, prekaljen.
Takavom je za mene prvi "vlahov"
besplatan. Hvala, ali ja se bitke slabo
sje}am. Znam da smo sjedili, pa da
smo sjedili, i sjedili. Sje}am se i jedne
pjesme koju je neko pjevao. "Sve su
`ene po`eljele mene/ Austrija po`eljela
sunca." Hasi ho}e suze. To mu je
omiljena. Ponovno zove turu. Tada nas
je slu`ila konobarica Sne`a rodom
iz Vlasenice. Ta je prije rata radila
u Kalesiji, i nakon deset godina se
ponovno vratila. U Kalesiji je nekada
imala momka koga je stra{no voljela
i sada je ponovno tu da vidi ima li
{ta od stare ljubavi. Sje}am se i toga
da nas je tada Haso istjerao iz kafane
negdje oko tri ujutro. Sne`a se nije
osje}ala dobro i Haso je morao voditi
hod`i da joj zapi{e. Dok se oni ne
vrate morali smo, i toga se sje}am,
ubiti vrijeme u obli`njem kupleraju po
~emu je Kalesija nadaleko poznata.
Haso se vratio ba{ na vrijeme da
sprije~i najgore. Moralni okovi pod
dejstvom "vlahova" u ta doba no}i sa
~ovjeka opadaju lako poput peruti, a
Hasini gosti su sve redom moralni
likovi. I Haso voli da tako i ostane, jer
ima pet `enskih ~eljadi u ku}i.
iza
71
Rakija, ~akija, {argija
Pijaca "Vird`inija"je ina~e jedna pustara,
po kojoj tek kerovi viju. Jedino nedeljom
ujutro o`ivi na nekoliko sati i zgasne
oko podne. Dulje ne smije, zbog
mentaliteta. Nedeljom porani svaki onaj
koji ima {ta da proda, pa se negdje
do deset sretne sa onim koji ho}e da
kupi. Do pola jedanaest pazare i onda
sjednu da zaliju uspje{no obavljen
posao. I zaljevaju, zaljevaju dugi dan
do podne dok im ne padne mrak
na o~i. A kada u dolini Spre~e,
pa i u Kalesiji nekome u po bijela
dana padne mrak na o~i, onda on
vadi ~akiju. Onda do|e milicija i sve
rastjera. Da ne rastjera, ne bi valjalo.
U Kalesiji se nikome ne mo`e desiti
da napolje iza|e bez hla~a, samo zato
{to u hla~ama dr`i ~akiju. Pa iako
bi zaboravio hla~e, ne mo`e ~akiju. I
utisci prvog doktora koji je do{ao u
Kalesiju su vezani za ~akiju. Pacijent
mu je u{ao u ordinaciju dr`e}i se za
stomak. Doktor mu je rekao da se
razodjene. Kad se ovaj skinuo doktor
je imao {ta da vidi. Pacijentu je oko
stomaka bila stegnuta ~eli~na `ica tako
jako da mu se stomak sav zacrvenio.
Doktor mu je rekao da skine `icu i
da }e bolovi prestati. Ovaj je rekao
da `icu skinuti ne smije jer kad te u
Kalesiji zbodu ~akijom onda te raspore
do vrata. Ovako je sa ~eli~nom `icom
oko stomaka jedino sigurno da }e
~akija zapeti. Nego ako ima kakav lijek
protiv bolova, a da se `ica ne mora
skidati to bi bilo idealno.
Ovdje se uvijek ra~una na ~akiju. I
ponuda razli~itih vrsta ~akija je na
visini. Jedan {to ih prodaje tepa im i
ka`e da su to ukrasni kineski no`evi.
Jeftini su, a mogu i u ~arapu stati.
Jesu, dobri su. Dobacuje jedna starija
`ena, Hasin stalni gost. Ona svira
{argiju i ima tetova`u na rukama. Haso
veli da ona na cijeloj pijaci najbolje
svira, i da isto tako najbolje ubada
~akijom. Zato kad ona uzme da svira
pozitivna geografija
svi se odmaknu od nje najmanje dva
metra i slu{aju. Rakija, ~akija i {argija
su tri vrlo bitna `ivotna elementa u
dolini Spre~e. Uz {argiju ~esto ide
i po jedna dvije violine. Fudo na
svom radiju ima emisiju posve}enu
izvornoj muzici, jer ignorisati je bilo
bi suludo. U Kalesiji aktivno djeluje
najmanje desetak izvornih grupa. A
tu se ne ra~una bezbroj individualaca
koji karijeru po~inju i zavr{avaju na
pijaci. Najpoznatiji su "Kalesijski zvuci" i
"Kalesijska trojka" a popularnost Rame
Legende je bez premca. Njegova
pjesma "Umri mala da ti mezar vidim
da se vi{e kobile ne stidim" je ve}
uveliko prema{ila popularnost njegovog
prethodnog hita "Gara, gara, gari{ li
se sada, ko {to si se garila nekada".
"Kalesijska trojka" je sa pjesmom
"Pritisak mi sko~io, malo bi umo~io,
al’ ne smijem masno, za srce opasno"
tek na drugom mjestu top hit ljestvice.
Kalesijski standardi tipa "Zvornik, Tuzla,
Kalesija blizu, ti si mala jedna tek
u nizu" je odavno prestala biti hit i
sada vi{e slu`i kao geografski orjentir
za rodno mjesto izvorne muzike. A
Kalesija to jeste. Ona je najprije to,
pa onda sve ostalo. A tog ostalog i
nema ba{ ne{to puno. Kalesija je u
biv{oj nam domovini slovila kao jedna
od ekonomski najnerazvijenijih op}ina.
Ni danas joj ne cvjetaju ru`e. Tamo
u stvari ne cvjeta ni{ta. ^ak i pjesmu
"Sve behara i sve cvjeta" malo ko
da je ~uo. I zato u Kalesiji nikoga
nije briga. Ba{ kao {to nikoga ni za
Kalesiju briga nije. Ona `ivi svoj `ivot,
pa kakav god da je, njen je. A kakav je
najbolje ilustrira naziv jedne tamo{nje
kafane. Kafana se zove "Duldung". A
duldung valjda na njema~kom jeziku
zna~i trpljenje.
iza
ANDY WARHOL & THE VELVET UNDERGROUND
The VELVET
UNDERGROUND
INFLUENCES (UTICAJI)
“Brojni su oni na koje su Velveti uticali: Roxy Music, New
York Dools, Patti Smith, Television, U2 na po~ecima, Simple
Minds, Jesus & Mary Chain. Vrlo va`an tok savremene
WARHOL
muzike bazira se na Velvetima.” (Y. Bigot)
“Uticaj Velveta je dotakao grupe kao Kraftwerk, u nekim
aspektima Soft Machine i Pink Floyd, do Lloyd-a Cole-a
ili Echo & The Bunnyman. Postoje uticaji na bazi muzike,
ili tonaliteta, ali su naj~e{}i uticaji na bazi duha. To je
ista stvar kao sa Dylanom. Oni su tako jaki i imaju takav
personality, da obavezno ostavljaju znak na ljudima koji
dolaze poslije njih.” (Y. Bigot)
JALOUSIE (LJUBOMORA)
Ja imam prave krize ljubomore. Moja desna ruka je
ljubomorna ako lijeva pravi lijepu sliku. Ako moja lijeva
noga igra dobro, desna gori od ljubomore. Ljubomora me
hvata u lijevom uglu usta ako na desnom jedem ne{to
dobro… Postanem lud ako nisam prvi u svemu… Iskreno,
provodim svoje vrijeme kupuju}i stvari i ljude zato {to sam
ljubomoran na samu pomisao da bi ih neko drugi mogao
kupiti. To je jedna od pri~a mog `ivota. (Warhol)
JOY DIVISION
Kultna grupa s kraja sedamdesetih.
Poslije samoubistva pjeva~a Ian-a
Curtis-a u maju 1980. godine,
postaju New Order. “Obo`avam
da sviram stvari kao 'Sister Ray’
ili 'The ostrich’ od Velveta, tako
jednostavne i tako mo}ne. Ali ~ak
vi{e od Velveta, fascinira me sam
John Cale. Pitali smo ga da nas
producira prije nekoliko godina…
'Paris 1919.’ je sjajna plo~a, kao i
Ian Curtis
'Chelsea Girl’” (P. Hook, basista)
72
ANDY
&
pop history
Prevela i obradila:
Branka Vujanovi}
LOOK
“Velveti - estetika crnog. Oni su bili me|u prvima u onome
{to ljudi iz mode zovu Black Contingent: crna ko{ulja, crne
pantalone… Warhol je nosio mornarske t-shirts kupljene u
Francuskoj. Velveti su nosili stvari koje su nalazili u 'sobama
iza du}ana’. Oni su odre|ivali urbanu estetiku, nasuprot
indijskoj robi West Coast-a.” (A. Dister)
LSD
'Lucy in the sky with diamonds’,
halucinogena droga koja je svog
proroka imala u Timothy Leary-u.
“Da biste nas razumjeli, treba da
uzmete LSD. To je jedini na~in da se
pobijede inhibicije.” (S. Morrison)
McDARRAH, FRED
Njujor{ki fotograf. Veteran iz drugog svjetskog rata, laureat
Gogenhajmove nagrade za fotografiju. Saradnik “Village
Voice”-a. Godine '66. Napravio brojne fotografije Warhola,
Factory-a i Velveta na koncertima. Publikovao mnoge
radove: “Beat scene”, “Greenwich Village”, “Kerouac and
friends”, “Museum in New York”.
MAGNETOPHONE
“Krajem pedesetih, u{ao sam u vezu sa mojim televizorom
i ona jo{ uvijek traje. Ali nisam se o`enio do 1964. kad
sam nabavio moj prvi magnetofon. Moju `enu. Ima ve}
deset godina kako smo vjen~ani, moj magnetofon i ja. Kad
ka`em 'mi’ mislim na mene i moj magnetofon. Mnogi ljudi
to ne razumiju. Posjedovanje magnetofona u~inilo je kraj

onome {to je moglo da postoji kao moj emocionalni `ivot,
i ja sam time sasvim sam zadovoljan. Ni{ta vi{e ne mo`e
zaista biti problem jer kad se problem transformi{e u dobru
traku, to vi{e nije problem. Jo{ bolje, ljudi koji vam pri~aju
problem ne mogu da odrede da li zaista imaju problem ili
izvode predstavu.” (Warhol)
MALANGA, GERARD
Ameri~ki pjesnik, fotograf i slikar. “Upoznao sam Waehola
juna '63., trebao je asistenta za pravljenje serigrafija, a
ja sam imao iskustva. To je za mene bio posao preko
ljeta koji je trajao sedam godina, jer se nikad nisam vratio
u gimnaziju: Andy je pravio izlo`bu u septembru u Los
An|elesu i ja sam krenuo za njim.” (G. Malanga)
MIKOVA
Mjesto u ^e{koslova~koj, blizu poljske granice, odakle
poti~e porodica Warhola.
MONROE, MARILYN
“Fasciniraju me ljudi koji imaju lijep osmjeh.
Kako da se ne zapitate {ta ih goni da
se smije{e tako lijepo. Ljudi su privla~ni
za ljubljenje jedino kad ne nose {minku.
Usne Marilyn Monroe nisu bile privla~ne za
ljubljenje, ali su bile izuzetno fotogeni~ne.”
(Warhol)
MORRISON, STERLING
Ro|en 29. Avgusta 1942. godine, East
Meadow, Long Island, u katoli~koj porodici
srednje klase. Od sedme do ~etrnaeste
godine, u~io je trubu. Onda se prebacio na
gitaru, odu{evljen Bo Diddley-em i Chuck
Berry-em. Nastavio je studije u Sirakuzi sa
bratom Maureen-a Tucker. Onda upoznaje jo{ jednog
studenta po imenu Louis Allan Reed. Zajedno sviraju
po bendovima (Pasha & The Prophets, Moses & His
Brothers...). Poslije studija gubi iz vida Lou Reeda da bi ga
onda na{ao u dru{tvu John-a Cale-a. Oni ~ine Primitives,
onda Velvete, koje Morrison napu{ta 1970, malo poslije
Reed-ovog odlaska, i ostaje jedini od Velveta koji nije
zapo~eo solo karijeru.
MORT
“Nije imao pravo tako umrijeti, a da me najprije ne
obavijesti... Kako se usudio?... Hej, kako?! Umrijeti?! Ne
mo`e{ to uraditi!... Nisam upoznao gomilu velikih ljudi u
Prevela i obradila:
Branka Vujanovi} iza
`ivotu. Ali sam upoznao dvojicu i moj `ivot je bio mnogo
bolji prosto zato {to sam znao da postoje ljudi tako
briljantni. Jedan je bio Delmore Schwartz, drugi - Andy
Warhol.” (Lou Reed)
NEW YORK
“Kad sam do{ao u Njujork prvi put, Allan Ginsberg me je
pitao da li sam na{ao mnogo prijatelja. 'Mislim da jesam’,
odgovorio sam, 'ali ne sti`em da ostanem u kontaktu sa
njima’. Rekao mi je da u Njuorku mora{ fizi~ki da se
name}e{ ljudima da bi zadr`ao i najmanju vezu. Tako je
mo`da i sa publikom. Treba stalno svirati, raditi.” (J. Cale)
NICO
Christa Pavlovski, potom Paffgen, ro|ena
u Kolonji 16. oktobra 1939. Manekenka,
glumica i pjeva~ica Velveta '66-’67.
Solo diskografija: “I’m not saying”(1965),
“Chelsea girl” (1967), “The marble
index” (1969), “Desertshore” (1970),
“The end” (1974), “The drama of exile” (1981), “Do or die”
(1983), “Camera obscura” (1985), “The blue angel” (1986),
“Behind the iron curtain” (1986), “Peel session” (1989).
ONDINE
Slavna figura Factory-a. On je jedini mogao Warhola zvati
Drella u njegovom prisustvu. Glumio je u “Chelsea girl” i
“Spavanje”.
POP ART
Treba se sjetiti istorijske izlo`be The New Realists u
Njujorku 1962. Dvadeset devet mladih umjetnika evropskih
i ameri~kih. Sa francuske strane: Arman, Christo, Raymond
Hains, Yves Klein, Martial Raysse, Daniel Spoerri i Jean
Tinguely. Sa ameri~ke strane: Jim Dine, Robert Indiana,
Roy Lichtenstain, Claes Oldenbourg, George Segal, Andy
Warhol, Tom Wesselman.
Ovi umjetnici, ka`u kriti~ari, govore nam o “prirodi
savremenosti, industrijskoj, mehani~koj i javnoj”. Dalje, zovu
ih “vrstom umjetnika - popularnih gra|ana”. Oni ~ine
pravu kulturnu revoluciju kojom je odzvonilo apstraktnom
ekspresionizmu ameri~ke scene. U “New Yorker”-u od 26.
novembra 1962. godine, Harold Rosenberg pi{e: “Ta izlo`ba
frapirala je svijet kao divlji potres. Politi~ari umjetnosti na{li su
se u krizi…” Dok su se nastavljale rasprave u umjetni~kom
miljeu, pop talas je zahvatao dalje, u arhitekturu, modu,
sredstva za doma}u upotrebu, grafi~ke umjetnosti.
pop history
 POP, IGGY
Bio je lider Stooges-a, prije
nego {to je zapo~eo haoti~nu
solo karijeru. Svirao je sa Nico
(sa kojom je dijelio stan u
Njujorku negdje 1968.) u filmskom
performansu “Evening of light”.
Ona ga je predstavila u Factory-u,
ali su mu se svi rugali u uvjerenju
da od njega nikad ne}e postati
zvijezda.
PRESLEY, ELVIS
1963. Warhol je isporu~io svom trgovcu
u Los An|elesu, Irvingu Blumu, jednu
rolnu 2 metra visoku i 50 metara
duga~ku. To su bili Elvisi. Zahtijevao je
da se slike objese jedna naspram druge.
Blum nije prodao nijednu. Komentarisao
je: “One ne li~e na umjetni~ka djela,
ostavljaju utisak da su ra|ene na
ma{ini”. Kritika je i{la jo{ dalje: “Presley
je jedan banalan rad... Warhol izgleda ni
na jednom od svojih djela ne pokazuje
da je umjetnik”.
PUNK
Elektro{ok za rok. Pojavljuje se u javnosti 1977. sa “God
save the Queen” Sex Pistols-a. O~instvo ovog pokreta
pripisuje se Velvetima i Stooges.
LOU REED
Louis Allan Reed, ro|en 2. marta
1942. u Bruklinu, u jevrejskoj
porodici. Po izvorima, njegov otac bio
je advokat ili bibliotekar. Malo poslije
ro|enja njegove sestre, porodica
se nastanjuje u Freeport-u, Long
Island. Lou veoma rano pokazuje
naklonost ka muzici i roditelji ga
upisuju na klavir od pete godine.
Ali on je radije skupljao rok plo~e.
U {koli formira vi{e grupa, me|u njima The Shades, sa
kojom izdaje prvi singl (“So blue”) kad je imao petnaest
godina, zahvaljuju}i o~evom prijatelju koji je imao veze u
diskografskom krugu. Lou je asocijalan i odbija da se bavi
sportom. Njegovi roditelji ga odvode psihijatru koji ga lije~i
elektrosokom. Lou ima petnaest godina i to iskustvo u
njemu ra|a strast za elektricitetom. 1960. upisuje se na
74
univerzitet u Sirakuzi gdje je jedan od profesora Delmore
Schwartz, ameri~ki pjesnik, Reedov prijatelj i knji`evni uzor.
(S. Morrison: “Delmore je bio sjajan pjesnik, ali je patio od
paranoje. Vjerovao je da ga progoni Nelson Rockefeller i
da smo Lou i ja njegovi {pijuni.”
Lou Reed: “Tako su me iritirali ljudi koji su mi govorili da
je Delmore zaista lud. Kad sam ga sreo bio je stvarno na
nizbrdici. Ali bio je u isto vrijeme tako {armantan, talentovan
i inteligentan.")
Na studiju upoznaje Sterling-a Morrison-a. Zajedno obra|uju
nekoliko klasika (Ike, Tina Turner) . Lou po~inje da pi{e
pjesme povezane sa njegovim iskustvima, me|u kojima i
“Heroin”, zavr{en 1963.
“Lou je bio divan, nimalo agresivan i veoma pa`ljiv kad
sam ga upoznala... Ali me je mnogo namu~io kasnije, kad
je odbijao da mi dopusti da obradim neke pjesme, po{to
smo se razdvojili.” (Nico)
Solo diskografija (do 1990. Prim. prev.):
“Lou Reed”(1972), “Transformer” (1972), “Berlin” (1973),
“Rock’n’roll animal” (1974), “Sally can’t danse” (1974), “Lou
Reed live” (1975), “Metal machine music” (1975), “Coney
Island baby” (1975), “Rock’n’roll heart” (1976), “Walk on the
wild side - Best off” (1977), “Street hassle” (1978), “Live
- Take no prisoners” (1978), “The bells” (1979), “Growing
up in public” (1980), “Rock’n’roll diary 67-80” (1980), “The
blue mask” (1982), “Legendary hearts” (1983), “Live in
Italy” (1984), “New sensations” (1984), “City lights” (1985),
“Mistrial” (1986), “New York superstar- Best of” (1986),
“New York” (1989), “Song for Drella” (1990).
ROCK’N’ROLL
“Volim rock’n’roll. Napisao sam pjesmu koja govori o tome
koliko volim rock’n’roll. Pjesma se ina~e zove “Rock’n’roll”.
(Lou Reed)
RUBIN, BARBARA
Bliska sa Ginsbergom, Burroughsom,, Dylanom i Mekasom,
ova privla~na `ena androginog stava imala je dvadeset
jednu godinu kad je pozvala Gerarda Melangu na svirku
neke nepoznate grupe Velvet Underground u Café Bizarre,
novembra 1965. Predlo`ila mu je da se popne na scenu i
ple{e sa svojim bi~em. Imala je zna~aja za {ou Up-tight,
~ije je ime ona sugerisala Warholu.
“Barbara Rubin je posvetila svoj `ivot upoznavanju genija,
u nadi da }e oni sara|ivati u pravljenju velike umjetnosti
koja bi mogla da izmijeni svijet” (Ginsberg)
RUPTURE (PREKID)
Velveti i Nico: “Oni su me isklju~ili kao {to su poslije
 Prevela i obradila:
Branka Vujanovi} iza
isklju~ili Cale-a. Lou Reed je postao veoma ljubomoran jer
sam imala vi{e po{tovanja za talenat Johna Cale-a nego
za njegov. Vjerujem da sam imala zna~ajan udio u grupi.
Na kraju, on je u~inio da pjevam {to je manje mogu}e
pjesama. Mo`emo ih lako prebrojati na prvom albumu: tri
pjesme, to je malo. Ali to iskustvo je bilo veoma zna~ajno
za mene” (Nico)
Velveti i Warhol: “Andy je sjeo pored mene da mi pri~a.
'Ti mora{ odlu~iti {ta `eli{ da radi{. Ho}e{ li nastaviti da
svira{ po muzejima i umjetni~kim festivalima? Ili ho}e{ da
se razvija{ i u drugim sferama? Lou, zar ne smatra{ da
bi trebao razmisliti o tome?” I ja sam razmislio i okrenuo
se ka njemu. Jer mislio sam da je neophodno da se
`elimo razvijati. On je bio bijesan. Nikad nisam vidio Andyja
bijesnog ali tog dana je bio. Zaista je poludio. Nazvao me
je pacovom (najve}a uvreda po Warholu). Nije me mogao
gore uvrijediti.” (Lou Reed)
Vekveti i Cale: “U augustu, Lou me je pozvao i pitao
da mu se pridru`im u Riviera café-u, u West Village-u
. Kad sam stigao, Maureen je tako|e bio tamo. Lou je
organizovao ovaj sastanak da bi nas obavijestio da John
vi{e niije ~lan benda.
Dugo smo diskutovali i onda je Lou rekao: 'OK, ako
ne}ete da me pratite, grupa se raspu{ta.’ Ja sam `elio da
nastavimo. Bilo je va`nije sa~uvati grupu nego se brinuti za
Johna. Tako da sam ga pratio.” (S. Morrison)
“Za mene, 1968. uop{te nije bila lo{a godina, osim {to je
Cale oti{ao. Mislim da je to bila na{a najbolja godina. Bili
smo izvrsni. Mo`da je mogu}nost velikog uspjeha postala
tako opipljiva da na{ je to onda odvelo u megalomaniju i
propast.” (S. Morrison)
“Lou i ja smo na kraju shvatili da je bend premalen za
nas dvojicu. Ja sam onda oti{ao.” (J. Cale)
Velveti i Reed: “Ne krivim nikoga za ono {to se desilo
Velvetima posto to nije ni~ija gre{ka, to se prosto desilo. Ja
sam oti{ao zato {to nismo imali ni prebijene pare. Nisam
vi{e htio da pravim turneje, nisam mogao da pi{em na
turnejama. I kao jo{ neki iz grupe dugo sam se pitao da
Izvor: Superstars, Pariz 1990.
li }emo jednog dana biti dovoljno prihva}eni od publike da
bismo postigli uspjeh.
STAR
“Ja nisam rock’n’roll zvijezda. Ja sam pisac koji svira. Ne
predstavljam dio pop-muzike, to me ne interesuje. To je
muzika Lou Reed-a sa rije~ima i zvukom gitare Lou Reed-a.
To je ono {to ja radim. Ostalo me ne zanima. Jedina
stvar koja se ra~una jeste rad. Andy Warhol mi je stalno
ponavljao: 'Bitan je rad'. I ja vjerujem u to.” (Lou Reed)
pop history
pripremio:
Robert Mlinarec
MOJ PRVI JEDNOSTRANI^NI
HRVATSKO-SLOVENSKO-BASKIJSKI RJE^NIK
Sadr`i 31 rije~ (ne)smisleno poredanu za instant upotrebu
1. pivo - pivo - garagardo
2. baskijski narod i sloboda
- baskovski narod in svoboda - ETA
3. putnik - potnik - txangolari
4. automatsko oru`je - avtomatsko oro`je - metrailadore
5. zaljubiti se - zaljubiti se - maitemindu
6. odljubiti se - odljubiti se - maitegabetu
7. ludnica - nori{nica - eroetxe, erotegi, zoroetxe
8. eksplozija bombe - eksplozija bombe - bonbalenherketa
9. Bog - Bog - Jainko
10. ra~unalo - ra~unalnik
- konputagailu, konputadore, ordenadore, programailu
11. vinograd - vinograd - mahasti, ardantza
12. vlak - vlak - tren
13. tomahawk - tomahavk
- Estatu Batuetako indioen guda-aizkora
14. djevojka - punca - neska, neskatxa, neskatila
15. {e}er u kocki - sladkor v kocki - azukrekoskor
16. gubitnik - premaganec - galtzaile
17. ~etvrtak - ~etrtek - osteguna
18. osamnaest - osemnajst - hemezortzi
19. crkva - cerkev - eliza
20. ljeto - poletje - uda, udaldi, udaro
21. paginacija - paginacija - orrialdeztapen
22. Papa - Pape` - aitasaindu, aitasantu
23. letjeti - leteti
- hagan egin, hegaz egin, hegaldatu, hegakatu, airez joan
24. ribarnica - ribarnica - arrandegia
25. sanjati - sanjati - amets egin, amestu
26. chili papri~ica - su{ena huda paprika - bipermin
27. bijelo vino - belo vino - ardo zuria
28. pjevati - peti - abestu, kantatu
29. zatvor - je~a - espetxe, presondegi, gartzela
30. ~e{njak - ~esen - baratxuria
31. {unka - {unka - urdaiazpiko
Bilje{ka: sve rije~i su iz knji`evnog baskijskog, baskijski
sleng u idu}em broju!
 MILAN MANOJLOVI]
MANCE
Ima jedan broj
a djeljiv je sa pet
u nizu bojeva
djeljivih sa {est prilog za biografiju u svrhu gra|enja i u~vr{}ivanja kulta li~nosti
svaki novi broj
ZAGREB (JO[) NEMA PODZEMNU
podijeljen sa sedam
@ELJEZNICU, ALI IMA SVOJEG
umanjen sa tri pi{e: UNDERGROUND [ANSONJERA
pomno`en sa pet Goran Bogunovi}

iza
U listopadu pro{le godine Mance Kao i obi~no, publika je pjevala TKO JE MANCE?
je s novim Stratocasterom nastupio s Manceom, koliko je to bilo mogu}e
pred razdraganom Mo~varom. s obzirom na to da on nikada ne Mance je kantautor.
Zagreba~ki kultni (to je jedan ponavlja isti tekst. Mance je visok i mr{av tip, rane
mali, neobavezni kult, vi{e kulti}), ~etrdesete, koji svira gitaru, ponekad
underground (podzemni?) {ansonjer ra{timanu, pjevu{e}i tekstove, ponekad
(ne ba{ pravi {ansonjer, ali svi|a se to je dva duhovite, ponekad besmislene.
navodno Arsenu Dedi}u) nastupio je Mance je zavr{io Likovnu akademiju,
tako u klubu u kojem je ne{to ranije dva smjer grafika. U osamdesetima
odr`an koncert s kojeg je prihod bio dva je labud moj je sura|ivao s Rundekom, Kugla
namijenjen kupnji gitare za Mancea. dva glumi{tem, Cul-de-Sac. Svirao je na
(Mance je, prema vlastitom
priznanju, sklon razvaljivanju gitara i dva
uglavnom je svirao na posu|enim.) dva je tajni broj
Tom je prilikom prikazan i
dokumentarac o njemu, nazvan Kult
Mance, autora Velimira Rodi}a, koji
prikazuje i muzi~ku i likovnu stranu Rajka ~ita roman
umjetnika. Isti autor re`irao je i prvi Rajka ~ita roto roman
i, za sada, jedini Manceov spot, za
pjesmu Ki{ni grad. Rajka ~ita novi roto roman
Mance je autor muzike za ona nije sama
dokumentarni film Marina Fulgosija s njom je i njena mama
Beckett On The Liffey, nakon ~ijeg
se prikazivanja na pozornicu popeo
Mance himself i priredio o~ekivano s njom je njena mama
nepredvidljiv nastup. s njom je njena stara mama
U elektrificiranom izdanju Mance je
ostavio `e{}i dojam nego na studijskim s njom je njena stara sijeda
(tj. sobnim) snimkama. Glasniji, ~vr{}i mama
i precizniji ostavio je dojam kako Rajka nije sama
je stvarno po~eo vje`bati gitaru. Jo{
malo i mo}i }e se prijaviti na audiciji Rajka nije sama
za gitarista Pips, Chips & Videoclips,
ako ovi u me|uvremenu ne ispune (Rajka)
obe}anje i napokon se raspadnu.
tulumima, gdje mu je prate}e vokale
ponekad pjevala Mira Furlan.
Mance se ne pona{a kao zvijezda.
Mance nije zvijezda, i dobro da nije.
Mance je objavio dva albuma: ~ovjek
iz Katange (1996.) i Plavi bar (2000.)
Pro{le godine oba su albuma objavljena
na jednom dvostrukom CD-u. Sam je
napravio ilustracije za omot. Oba diska
izgledaju kao gramofonska plo~a.
pomno`en sa dvanaest
umanjen sa tri
ima jedan broj
broj tramvajski
a to je
dva
dva
dva do `itnjaka
dva
dva
dva do neba
Ja no}as
ni{ta nisam jeo
nisam sanjao ni pio
nisam gledao ni vidio
tvoje krovove
ja sjedim sam
u tihoj sobi
pored ki{e koja pada
pored te{kog dana
te{ke no}i
(Ja no}as ni{ta nisam jeo)
Znamo da te{ko je
o, te{ko je
prenijeti {it
preko granice
carinici narkomani
putuju na jug
nitko ne zna tko se brani
nitko ne zna krug
(Carinici narkomani)
77
GITARA I DVJE-TRI RIJE^I
Mance svira jednostavno. Tehnika mu
nije va`na, a produkcija ga ne zanima
jer je, po vlastitom priznanju, previ{e
lijen. Gitara mu je ponekad na{timana,
ponekad nije. To je dio njegova
{arma.
Tekstovi su posebna pri~a - Mance
svoje pjevanje naziva automatskim
pjevanjem. Prepu{ta se asocijacijama,
izgovaraju}i ono {to mu u datom
trenutku padne na um. Pravi tok
svijesti. Zato mu je te{ko ponoviti
svoje tekstove. Ponekad jednostavno
zablokira.
Ne{to kao zagreba~ki bluzer odrastao
u Karlovcu koji pjeva onako kako je
Joyce pisao.
Mance se igra s rije~ima, neoptere}en
formom, a ponekad i smislom, re`e
djeli}e pjesama i onda od njih pravi
kola`e. Igra se. Duhovit je, ponekad
tu`an, ili (naizgled) besmislen.
Voli i citirati.
Spominje Zappu i Captain Beefhearta.
Napisao je pjesme poput Javorove
grane, Dva, Rajke ili Sedmog policajca.
Prije je nastupao po kafi}ima i
zagreba~kom Filozofskom fakultetu,
sad nastupa rje|e zato {to je, kako
smo ve} rekli, lijen.
Mo`da }e ipak sti}i u va{ grad.
Pozovite ga. Uglavnom do|e kada ga
pozovu. A to se onda ne propu{ta.
dva je tajni broj
dva je labud moj
dva u dvanaest ~etiri
pi{e:
Goran Bogunovi}
ja sa samim sobom
pi{e:
Marko Toma{
RAZMI[LJANJA
nedeljom popodne
1. OPREDIJELJEN I PREDAN
Samo da mi misli ne odlutaju.
Ako uspijem ostati sabran danas dok
ovo pi{em smatra}u da je ovaj dan
sasvim u redu. Za{to uvijek imam
potrebu pravdati se sam sebi, nikad
ne}u otkriti, postoji ne{to {to se usadi
u ~ovjeka jo{ u djetinjstvu i nikad
ga ne napu{ta, iako bi se moglo
re}i da je to mo`da ~ak i dobro, jer
~ovjek jednim svojim dijelom zauvijek
ostaje dijete, ipak to ne{to po~inje
predstavljati problem kad se ~ovjek
po~inje smatrati odraslim, jer treba
biti racionalan, treba biti opredijeljen i
predan svojoj opredijeljenosti.
I ja sam sad opredijeljen i predan,
trudim se maksimalno, sjeo sam i
u dahu }u, sam se sebi zaklinjem,
napisati tekst za novine.
2. RIJETKI SUSRET SA POEZIJOM
Baka Sadija se uvukla u ku}u
neprimjetno i tiho, kao kakav dobri
duh, oplemenila je ovo mjesto ~isto}om
i uredno{}u, nakon haosa koji je
ostavilo trideset nafuranih aktivista.
Ona je bila prva jutros koja me
do~ekala sa dobro jutro, ponekad mi
stvara iluziju doma ovdje u ku}i koju
nas nekoliko koji tu neprestano `ivimo
djelimo sa raznim likovima koji dolaze
iz ~itavog svijeta. A dom, mir i ti{ina
doma, u nedeljnom popodnevu, ili bilo
kojem drugom popodnevu, to je ono
{to mi ponekad najvi{e fali.
Kasnije kad su se svi ve}
probudili, sjeli smo za kafu u maloj
`utoj sobi koja se zimi nikad ne mo`e
propisno izra~iti, budu}i da svi ljudi
iz ~itavog svijeta tu piju kafu, pivo
i vino, pu{e, znoje se, trunu. Sobica
je obljepljena posterima svih veli~ina,
na raznim jezicima, nekim vrlo dobrim,
nekim krajnje neukusnim i `alosnim,
mislim na postere, ne na jezike. Ja
sam sjeo na mali kau~ dvosjed. Sa
moje desne strane sjedio je Mehmed,
a s njegove desne strane su uska
staklena vrata koja gledaju na ulicu,
kroz ta vrata dopire svjetlost. S moje
lijeve strane u stolicama sa naslonima
za ruku srednje udobnosti sjedili su
Thomas i Emina. Grk nepoznatog
imena, krupan i taman, bradat, sjedio
je naspram mene i Mehmeda, malo
vi{e udesno. Potpuno na suprotnom
zidu je TV marke Soni Trinitron,
videorekorder marke Filips i risiver
marke Skajmaster, ne znam ko je sve
to tu postavio.
Pored TV-a je veliki prozor koji gleda
tek na devastiranu susjednu ku}u bez
fasade sa prozorima iz kojih ~ak i
danju izbija mrak. Taj vje~iti prozorski
prizor i sva TV ma{inerija jedno pored
drugog djeluju pomalo nezgrapno.
A onda su na jedan, ve}i od dva
prozora susjedne ku}e, sletili golubovi,
jedan o~igledno zaljubljen par.
Bio sam ozaren kad su se poljubili,
kljunovima ~upkaju}i perje na vratu
svog ljubavnika.
Zatim se golub ispeo na le|a golubice,
to je definitivno prizor zbog kojeg
ponekad `alim {to nemam kameru
neprestano sa sobom, strahovito
poeti~na scena koja se mo`e uklopiti
u bilo koji film, jedna od metafora za
mnogo {ta.
iza
78
Odjednom je snje`na grudva uletila
u ekran prozora i zalijepila se na
zid pored golubova koji su zastra{eni
momentalno pobjegli odatle. Pogledao
sam pored Mehmeda kroz vrata na
ulicu odakle je doletila grudva i
ugledao po stilu obla~enja, onako
od oka ocijenjene, dvije neotesane
selja~ke spodobe kako ga|aju okolne
prozore, vrata i ptice kvare}i tako idilu
nedeljnog popodneva. Nisam mislio
ni{ta dobro o ta dva lika, zbog njihove
sirove tuposti, potpuno neosjetljive na
atmosferu koju tek rijetko mo`emo
do`ivjeti, to su isti oni koji se guraju
i urli~u najbesprizornije bizarnosti
po tramvajima, zbog njih ne volim
gradski prevoz i izbjegavam tumarati
po mjestima gdje se takve nju{ke
iskupljaju.
A sve taman kad sam svima u
sobi htio pokazati kako poezija zaista
postoji, bila je to pjesma, taj prizor sa
golubovima.
3. ^ITAJU]I NOVINE
Ovih dana je ekipa koja se
vrzmala po ku}i radila na kampanji za
Prigovor savjesti, i odradili su odli~an
posao, sve TV stanice i novinske ku}e
propratili su njihov rad, javnost je
po~ela da {u{ka o civilnom slu`enju
vojnog roka, ovaj put sa pozitivnim
prizvukom, kona~no mi se ~ini da je u
ne~emu prevladao razum nad tipi~nim
konzervatizmom tipa nisi kuronja ako
ne odslu`i{ vojsku. Koliko je to stvarni
iskorak, a koliko samo medijska varka
i sakupljanje politi~kih bodova onih koji
rade u ministarstvu odbrane, pokaza}e
vrijeme.
I tako posmatraju}i sve to {to se
de{ava oko te kampanje, razmi{ljao
sam malo o tome {ta se neprestano
de{ava u na{oj politici, i pazi kako
sam kontao.
Da ovi na{i politi~ari nisu
tvrdokorni ideolozi nacionalizma ili neke
politi~ke opcije, mo`da {anse koje BiH
ima u ovom politi~kom i istorijskom
trenutku ne bi bile upropa{tene, mo`da
bi mogli uraditi ne{to konkretno po
pitanju organizacije ove dr`ave, jer kod
nas je i demokracija samo ideologija
na nivou utopizma, mjesto da bude
svakodnevna praksa, ne{to prirodno i
samo po sebi razumljivo, normalno.
Budu}i trenutno vlada anarhija u
zakonskom smislu i budu}i sve treba
da se mijenja tako da ni{ta, {to
ve} postoji u praksi ne mo`e da
va`i, ono {to je najve}i zadatak na{e
politike jeste da uspostavi zakone trajne
vrijednosti. E sad, opet da nisu ono {to
jesu, mogli bi napraviti najsasvremenije
zakone na svijetu, kad ve} imaju {ansu
da ih uspostavljaju. Npr. mogli bi
odmah izraditi najnapredniji zakon na
svijetu po pitanju prigovora savjesti, ili
udru`ivanja gra|ana, kao neke osnove
za napredno gra|ansko dru{tvo,
mogli bi biti najliberarniji po pitanju
konzumiranja lakih droga i tako pod
legalnu nadle`nost staviti ne{to {to
sad funkcioni{e kao ilegalna trgovina i
proizvodnja, isto je i sa prostitucijom
koja namjesto da cvjeta kao turisti~ka
atrakcija, cvjeta kao kriminal, a za sve
bi bilo bolje i sigurnije da se sve to
stavi pod nadle`nost zakona koji bi
uspostavili neka pravila u ~itavoj toj
igri i tako dali odre|ena prava ljudima
koji se tim bave ali isto sankcionisali
one poteze koji ugro`avaju dru{tvo na
bilo koji na~in. Me|utim namjesto da
stvaraju raj za svakoga na zemlji, kad
im je ve} data {ansa da ne{to i
stvore nakon {to su razarali poretke,
dru{tva, porodice i gradove, tako da bi
mogli sebi obezbjediti mjesto u istoriji
ne samo kao nesposobnjakovi}i ~ija
je tvrdoglavost konstantno gurala u
propast sve one nad kojima su vladali,
oni odr`avaju anarhi~ni poredak pakla
u kojem je svako 'normalan’ ugro`en.
Jebiga problem i jeste u tome {to oni
ne vode i ne slu{aju narod, oni njime
vladaju, i u tome se pona{aju kao
da smo svi mi dio njihovog ku}nog
gazdinstva, najvi{e vole poslu{nost, i
ne tra`e da ih se samo po{tuje ({to
bi bio slu~aj da su vrijedni ikakvog
po{tovanja), ve} da ih se po{tuje sa
strahom, jer jedino {ire}i strah mogu
ste}i po{tovanje.
Zbog svega toga kladim se da
sve i da nam sudije u me|unarodnim
fudbalskim utakmicama dosude onoliko
penala koliko bi nama bilo potrebno
da na jedvite jade pobjedimo, na{e
bi vrle zvijezde, ponos svojih mahala,
onaj odlu~uju}i penal pucali daleko
iznad gola, ne daju}i tako ~ak ni
{ansu protivni~kom golmanu da bude
junak svog tima. Ne, ne, oko nas
ne smije biti pozitivnih uzora. Sve
da ih treniraju ]iro Bla`evi} i Vahid
Halihod`i} zajedno.
Mi smo tre}i svijet. @ivimo
zemlji Utopiji.
4. MUZIKA ZA PROLJE]E
^ini mi se da }u ovog prolje}a
slu{ati muziku iz 50-tih i 60-tih, prija
mi atmosferski i ~ini mi se da }e
pristajati prolje}nom suncu. Davno je
to prevazi|eno, ali mene podsje}a
na vremena koja sam upamtio samo
iz starih bezazlenih filmova koje smo
u krugu porodice gledali nedeljom
popodne, u trenucima koje }u mo`da
zauvijek zapamtiti kao trenutke najve}e
harmonije koju sam ikad do`ivio, kad
su svi siti i odmaraju, ni{ta nije
usiljeno i ni{ta se ne mora, sve {to
je potrebno jeste pustiti `ivot da struji
kroz tijelo. Ve} sam rekao Mehmedu
da donese muziku da snimim par
CD-ova. Jedva ~ekam prolje}e, jo{ kad
bi mir ulazio u sobu sa suncem i
~avrljanjem ptica, kao onda kad sam
bio klinac i nisam se zamarao mnogo
time {ta }e mi se sutra desiti, jer
`ivot izgleda {irok i bogat, mogao
sam zami{ljati i sanjariti o bilo ~emu,
jer nisam se morao suo~avati sa
realno{}u u kojoj sam nekad kasnije
kako odrastam morao biti svjestan
svoje nemo}i i mizernih pretpostavki
za ostvarenje bilo kojeg od mojih
snova.
5. SUTRA ]E BITI PONEDELJAK
Sutra je ponedeljak i ja }u opet
za novac koji zara|ujem morati biti
opredjeljen, predan i odgovoran za
opredjeljenost kojoj sam se predao.
Ve} sutra }u mo`da imati negativno
mi{ljenje o svemu {to sam danas
napisao. A za{to? Zato {to ne volim
biti opredijeljen, jer znam kad bi na
sve gledao iz neke druge perspektive
stvari bi se mogle staviti u potpuno
druga~iji kontekst i to bi isto bilo
ispravno, i nakon svake opredijeljenosti
imam potrebu sam se sebi pravdati,
ili drugima zbog suda koji sam iznio,
jer znam, ako sam se za ne{to
u opredijelio, onda sam zapostavio ili
potpuno odbacio ne{to drugo, ~emu
se isto mogu na}i razlozi ako su
okolnosti druga~ije nego kod mene, a
jo{ i nikad ne mogu biti siguran da te
i takve okolnosti ne}e i mene jednom
zadesiti.
Jebem ga, ne{to mi dra`a uloga
autsajdera, koliko god to kukavi~ki
bilo, meni se ne svi|a biti umje{an
u sranja koja se naokolo de{avaju,
iako to neprestano zbog prostodu{ne
iskrenosti radim.
Marko ogradi se, boli te }o{a,
mantra je koju ponavljam pred
ogledalom.
79 pi{e:
Marko Toma{
Severni apartman
Turisti~ki `ivot
^etvrti fizi~ki kongres LitKon-a u Mostaru, velja~a zime gospodnje dvetisu}edruge godine
pi{e:
Jovan Gvero
Jedna torba je uvek malo, bez
obzira na veli~inu iste. Dve su naravno
mnogo i tako uvek stradaju d`epovi.
Nove tehnologije: mobtel, discmen,
slu{alice, zippo, Gauloises, klju~evi,
o~ale, marke, funte, dolari i naravno
Orbit. Vutra i pljoska mu tu do|u
kao arhai~nonostalgi~na sitna prtljaga
kratkog daha i produ`enog efekta
ali tradicionalno postojanog d`epnog
rasporeda. Hladni obrok oba{ka.
Neracionalan odnos prema prtljagu
uvek je krasio neredovne putnike a
posebno kampanjce koji su navikli na
“letovanje na jugu”. Zato je dobro imati
sofisticianog stru~nog konsultanta pri
pakovanju koje se po pravilu imenuje
nekoliko minuta pre kretanja. Elem,
pri inagurisanju prve prisutne osobe
na tako visoku i znamenitu funkciju
savetnika za odabir vikend prtljaga,
kre}ete sa proverom upu}enosti istog
u meteorolo{ke prilike na starom
kontinentu sa posebnim akcentom na
Mediteran i Jadransku oblast (kretanje
ciklone, tlak, oborine, ja~ina bure,
zavejani planinski prevoji, statistika od
nekoliko stole}a itd). Zatim logi~no
sledi propitivanje o izvoru podataka i
njihovoj sve`ini a nije redak slu~aj da
obi~no nakon te prve provere usledi
oduzimanje funkcije i bez raspisivanja
novih izbora slanje u lagani ~akur.
Stvari se i onako naguraju u torbu
koja vam je pri ruci (sugeri{em no`nu
metodu) a sa biv{im savetnikom ne{to
se smota za sretan put.
Boris Vatru~aga je nosio d`ak,
Pravda i Olga ran~eve a ja pove}e
bisage. Pravac kretanja bio je prili~no
nepoznat ali se od poznatih mesta
znalo da stajemo i u Nevesinju?
Krenuli smo sa beogradske {tajge
gde su nas slu`bena lica omela u
pripremnim radnjama {to nije u redu
za ovaj nivo demokratizacije i {to
}e se kasnije ispostaviti kao prili~an
problem. Nervozan putnik je poput
kamena u cipeli u velikoj `urbi.
Privatni autoprevoznik Vu~i} istakao
se na Mostarskoj strafti sa odli~nim
procentom {uta (bez ljudskih `rtava) a
i impresivnim brojem skokova u {ta
smo se uverili odmah po izlasku na
Ibarsku magistralu. Nisu zanemarljive
ni asistencije, {vercuju benzin, sitnu
stoku, testenine itd. Kikiriki, grisini,
kisela nisu bili ba{ dugog daha trebalo
je prduzeti konkretne prehrambene
korake. Gu`vali smo pilad u rinfuzu i
pratili novi raspored slobodnih mesta
u bus-u koji }e tjekom no}i biti
presudan za vatanje sove. Vatru~aga je
ozbiljno promatrao me|usedi{ni prostor
u nameri da ga osvoji tjelom i
o~ekuju}i da }e to posebno kondukter
pozdraviti. Pravda je manjeg gabarita
pa mu je dovoljno jedno sedi{te, Olgi
pola, dok je {pediterskoj Evropi tako|er
jasno da Dirty spava samo kad on
vozi. Putujemo bez precizno odre|enih
stajnih ta~aka, trajanja putovanja i
temeritualnih promena. ~ak i ovlasni
pogled na razmu}ene boje malog
ekrana TV prijamnika ukazuje da se
osoblje autoprevoznika Vu~i} opredelilo
za set akcionih filmova Honkon{ke
M produkcije. Treba li pomenuti da
}e tako znala~ki odabrana filmska
ostvarenja VJ miksati sa spletom
glazbenog bloka znamenite Grand
produkcije. Prva stajna ta~ka kr~ma
“Merak” nadomak ^a~ka, ispostavila
se kao odli~an izbor: okoli{ prijatan
te izvanredan za malu nu`du (budu}i
da se sanitarni ~vor nepreporu~uje bez
skoro atestirane gas maske), izvrsna
doma}a {ljiva 0,5 pola marke i {to je
najva`nije nema muzike. Divno mesto
za popono}no popravljanje (to mu
u prevodu izbacuje onaj kamen iz
cipela). Bilo je jasno da smo uplovili
u zonu potpuno izmenjene temperature
od cirka 15 celzija u minusu. U`as,
ali sa kezom. Dobro, zviznuli smo
se i probudili u Nevesinju u kojem
sam kroz zamagljen prozor video kako
otkopavaju zale|en autobus uz aplauz
pre`ivelih u~esnika Igmanskog mar{a.
Ne{to kao da ste na deponiji u
Kicbilu u tjeku spusta a negde tamo
daleko Naomi Kembel uz pucketanje
vatre u kaminu uzima prve ~asove
odvikavanja od droge. Majstore
poteraj ovo soko~alo skrenu}u! I
bi pokret. Spu{tanjem u Mostar
vra}ate se u vremenske uvjete
primetene odr`avanj funkcija `ivota.
Mostar, spomenik impresivnog u~inka
revolucije organizovanog ludila, Akropolje
poslednjeg veka u kojem je i vetar
dovoljan da upotpuni pri~u. Priseljeni
mar{ u potrazi za doma}inom i
kona~an sustet. Drage persone (Nedim,
Me{a, Marko, Sven, Boris, @i`a ...) i
odlazak u Pavaroti centar trebalo bi da
zna~e da smo tu gde je i predvidjeno
da se komodamo narednih par dana.
Ekipa koja je Sarajevo koristila kao
stop over do{la je kasnije. \e'ste, {ta
ima? Ostalo je desperat poznat pod
imenom LitKon. Mator sam za jurcanje
sojki, ali nisam ni prost. Jebo te, daj
i meni, pusti mene, ja }u! Ho}u sve
i ne mora odmah ali bi bilo po`eljno.
@i`a mi je cimer na francuskom le`aju
LITERARNI KONZORCIJ

^etvrti fizi~ki kongres, Mostar 01.02.-03.02.2002.

iza
a u dnevnjaku severnog apartmana su
svi ostali. Red capri, red klope, pi}a i U Mostaru je prvi vikend u februaru bilo vrijeme kada se na jednom mjestu
ostalog pa tako jednu stotinak redova. okupilo dvadesetak knji`evnih aktivista i malih nezavisnih izdava~a
[etnja, nastupi, intervjui, novosti iz Pule, iz ex-YU. Tokom ova dva dana u~esnici iz Beograda, Kikinde, Mostara,
Rijeke, Splita, Zagreba, Banja Luke, Sarajeva, Banja Luke, Pule i Zagreba promovirali su svoja izdanja i
Biha}a, Sarajeva, Kikinde, Novog Sada, vodili diskusije u cilju ostvarenja {to bolje saradnje, te pobolj{anja
Beograda, filma, teatra, knji`evnosti, distribucije i razmjene informacija.
muzike … Slu{ali smo prozu i poeziju, ~itanje poezije uprili~eno je u petak 01.02. u galeriji Kocept na
gledali live Ambroziju, jeli jegulje, vrteli Aveniji, dok je subota bila rezervisana za Live radio session na kojoj su
vatru, pratili Neretvu kroz dim sa terase u~esnici kongresa ~itali poeziju i predstavljali najnovija izdanja svoje
Titove vile. Zvezda govornih nastupa produkcije. Ova emisija mogla se pratiti na 88MHz. Nakon toga, subota
bio je Pravda, dok je Marko kao i ve~e bilo je vrijeme odr`avanja Techno experimental Session u izvedbi
obi~no forsirao Fe|u koji se verovatno Ambrosia Musicae koja je promovisala svoje novo CD izdanje.
~e{ka po glavi u Parizu. Miron je ~esto Na sastancima u Pavarotti centru pri~alo se o izdavanju prvog
pominjan a njegovo dugo putovanje Litkon zbornika. Izdava~ prvog Litkon zbornika koji }e okupiti
je ostalo u senci @i`inog forsiranja autore koji su do sada
Mostara. Igor Banjac nas je uverio objavljivali prozne
da Ale{ priloge pla}a u Evrima i radove na Litkon web
da se crnogorski LitKon-ovci dugo siteu bi}e Sarajevska
nisu javili. Ube|ivao sam @i`u da se Ambrosia, zbornik }e
pojavi na Pulskoj rivi u vreme kad se finansirati NDC
kamera uklju~uje u program turisti~kih Sarajevo, a urednici }e
znamenitosti kako bi ~e{}e bili u vezi. biti Sne`ana @abi} i
Mogao bi to koristiti u pripoveda~ke Faruk [ehi}.
svrhe kao onomad pisci koji su se Izdanja koja su
merakali po Mostaru. Kad }e turisti~ke predstavljena u toku
agencije skontati da ponude ljude ovog kongresa su: Libra
a ne mesta, moj stari patent. Tako Libera (Attack Zagreb),
gedano literarni konzorcij prerasta u 'Krvava Sisa’ i
turisti~ku atrakciju sa dobrim izgledom 'Antlogija turbo folka
da ne ugro`ava knji`evni aspekt. Bilo (SKC Beograd), Kolaps,
je to te{ko objasniti novim novinarima Iza, FILM (Alternativni
kojima se knjiga zgadila davno kad su Institut Mostar),
prona{li dlaku me|u belim stranicama. 'Mironovo drugo
Prva knjiga autora LitKon-a mogla bi putovanje’ (Ambrosia
se pojaviti tijekom ove godine, ali to Sarajevo). Pored toga
je problem koji bi se mogao razmrsiti autori pojedinci su
krajem aprila u Kikindi. Ostale su supe predstavljali svoje
u kesici, {pagete i dogovor da se radove.
~ujemo a i vidimo uskoro. Odr`avanje ovog
Ju`ni apartman je prazan - kongresa finansijski su
potvrdio je Marko, jo{ da saznamo pomogli NDC Mostar i
kod koga je klju~. Kako sad upakovati: SHL Sarajevo.
“Libre, Kolaps, Iza, Film” … Jedna torba Za vi{e informacija
je obi~no malo. Autobus Vu~i} nije u obavezno pogledajte
povratku stao u kr~mu “Merak” bar da www.litkon.org
je VJ pustio film “Apartman”.
81
Sanjao sam da sam se probudio
..`derali smo ideolo{ku masku sa stvarnosti, probudli se iz dubljeg sna pli}i
pi{e:
Aleksandar Trifunovi}
Trideseti jubilarni FEST desio se
32 godine nakon svog nastanka i
sve~ano je otvoren 01.februara ove
godine filmom Nani Moretija “Soba
mog sina”. Nazvan je pretenciozno
Fest inteligencije i vjerovatno ni samim
autorima ovogodi{njeg naziva nije do
kraja jasno {ta su sa tim htijeli posti}i.
Da li si ako si gledao filmove sa
ovog FEST-a postajao inteligentniji
ili su pak samo inteligentni mogli da
prate program...Odgovor na ovo pitanje
vjerovatno }e dati bioskopske kase u
kojim su se od prvog do desetog
februara prikazivali filmovi podijeljeni
u cijeline glavnih i prate}ih programa
nazvanih GALA GALA, A AMERIKA,
TAMO DALEKO-BALKAN, OTKRI]A,
^INJENICE I SLAGALICE, \AVO
U TELU, PORODI^NA OKUPLJANJA,
U FOKUSU, DE^IJI PROGRAM I
POSEBNE PROJEKCIJE.
Izvje{taji sa projkcija govorili su
da je interesovanje publike bilo najve}e
za filmove iz prve dve programske
grupe,emitovane u ve~ernjim terminima
u velikoj sali Sava centra, gdje
se filmovi prikazuju na jednom od
najve}ih filmskih platna na Balkanu. To
naravno ne mora automatski da govori
u prilog i kvalitetu prikazanih filmova
jer doga|aji oko FESTa u Sava centru
svakog februara poslednjih tridest
godina predstavljaju top dru{tveni
doga|aj u Beogradu a 3000 mijesta
Na Balkanu gde reke teku iznad mostova.
Sanjao sam da sam se probudio....
Uvodnik Du{ana Makavejeva, predsednika Saveta Festa 2002
u Sava centru ostavlja prostor za sve
one koji `ele da vide i budu vi|eni
posle zimskih praznika.Sve ove godine
upravo publika daje {arm FESTu i
na~in na koji se reaguje na filmove
je neposredan i jasan {to su primjetili
i svi autori koji su prisustvovali
emitovanju svojih filmova zajedno sa
publikom. Uvjerila bi se u to i Angelina
Jolie, a da je bila prisutna, jer
prilikom pojavljivanju njenog imena na
platnu pri po~etku filma Prvi greh, u
kom igra sa Antoniom Banderasom,
salom je odjeknuo aplauz od mu{kog
dijela publike a da bi totalna euforija
nastala pri prvoj sceni u kom
su velikom kadru bila usta ove
lijepe glumice.Ostali nagi dijelovi tijela
ovog para, {to je i jedina vrijednost
ostvarenja, se pojavljuju pristojno
dozirani tokom cijelog filma u ovoj pri~i
sa Kube krajem devetnaestog vijeka.
Apoklalipsa danas, Redux verzija sa
dodatnih tridesetak minuta materijala i
doradjenim tonom za sve one koji
su ovaj film, jedan od najboljih ikad
snimljenih o ratu, gledali predstavlja}e
iznova veliko zadovoljstvo i u`itak.
Traffic ili Putevi droge u kom
glavne uloge igraju Michael Douglas
i Benicio del Toro sa solidnim
zaka{njenjem se prikazao beogradskoj
publici {to ne bi trebalo da uti~e na
gledanost ovog sjajnog ostvarenja u
kom je scenariom Stephen Gaghana
- u dnevni prakticizam.
ogoljena do koske istina koliko je
{verc drogom u{ao duboko unutar
sistema mo}i i vlasti u SAD-a i
Meksika na ~ijim se granicama de{ava
radnja filma. Druga~ije predstavljanje
ameri~kog na~ina `ivota a na na~in na
kom je to ura|eno u Ameri~koj
ljepoti pri~a je koja je za film
^ovjek koji nije bio tamo Joel Coenu
donijela nagradu za re`iju na proteklom
Kanskom festivalu. Bili Bob Thorton,
mu` gore pomenute g-dje Jolie,
odli~no je odigrao ulogu berberina iz
sjeverne Kalifornije koji se odlu~uje
da promijeni svoj `ivot. Dosada{nja
ostvarenja bra}e Coen predstavljaju
vrhunske filmske poslastice te i The
Man Who Wasnt There predstavlja
samo logi~an nastavak. Klasi~na
ameri~ka pri~a sa klasi~nom upotrebom
zastave je The last castle, sa Robert
Redfordom kao elitnim ameri~kim
oficirom koji po{to zaglavi u zatvoru
isti i zauzme sa ostalim drugarima,
zatvorenicima.
Da je na Nikol Kidmen razvod
sa Tom Kruzom dijelovao renesansno
govore odli~no odigrane filmske role
u mjuziklu Moulin Rouge i The Others
prikazane na 30-tom FESTu. U Duhovi
u nama (The others), {panskom
ostvarenju Alejandro Amenbara, Nikol
Kidmen je odigrala mo`da i najbolju
ulogu u karijeri u misterioznoj pri~i o
majci dvoje djece u periodu nakon
<<< 35 mm
Drugog svjetskog rata. [vedski film
Jalla! Jalla! , po mi{ljenju publike
je najbolje ovogodi{nje ostvarenje
na FESTu i pri~a je o prijateljstvu
i snovima. Sli~na tematika svakom
ljubitelju filmova preporu~uje i Ljetovanje
u troje, sjajno meksi~ko ostvarenje o
dvojici sedamnaestogodi{njaka kojim
upravljaju hormoni, prijateljstvo i `elja
da budu stariji nego jesu. Film
je izazvao demonstracije u~enika u
Meksiku jer bio je zabranjen za mla|e
od 18 godina.Bogatstvo slika i odli~na
muzika ono je {to karakteri{e Prah,
britansko ostvarenje Mil~a Man~evskog.
Smrt nedu`nih u re`iji Sofije Kopola,
}erki poznatog oca, prakti~an je
dokaz da iver mo`e da odleti mnogo
daleko od klade a svakog ko je
film pogledao unervozi}e zbog lo{e
potro{enog vremena. Time Code film
koji se istovremeno odvija na ~etri
ekrana i muzika je ta koja vam
poma`e da pratite film i likove koji se
sele iz ekrana u ekran.
U programu ^injenice i slagalice
vrijedno pa`nje je dokumentarno
ostvarenje D`elati, njema~kog reditelja
Jens Beckera o ljudima sa pravom
da ubiju. Sedam psiholo{kih portreta
izvr{ioca smrtnih kazni od kojih
je jedan iz BiH ne ostvljaju vas
ravnodu{nim. Srbija godine nulte
je generacijski prikaz proteklih 10
godina u Srbiji u re`iji i glumi
Aleksandar Trifunovi}
pi{e:
83
Gorana Markovi}a prikazan u programu
Specijalni projekti.
Od filmova sa prostora biv{e
Jugoslavije prikazani su prosje~ni
slovena~ki film Oda Pre{ernu i sli~no
hrvatsko ostvarenje Kraljica no}i.
Zbog lo{e ekonomske i politi~ke
situacije u Jugoslaviji veliki je uspjeh
{to je ova velika filmska manifestacija
nastavila svoj kontinuitet. I zato ne
treba biti zlonamjeran i tra`iti ocjenu
doga|aja u ~injenici {to su gosti
FESTa te premijerna ostvarenja i ove
kao i prethodnih par godinana bili za
{iru publiku anonimni i nisu izazivali
zakr~en saobra}aj na ulicama i gu`ve
na konferencijama za {tampu. Za
nadati je se da }e napori organizatora
u godinama koje dolaze praviti sve
bolji festival. Novac i glamur je ono
{to dovodi velika imena i premijere
a ~im se svi zajedno u ve}ini ne
mo`emo pohvaliti te ne tra`imo previ{e
od ovog i sli~nih festivala kod nas.
Po{to distributeri `ive od publike
a vrlo malim dijelo od kritike zasigurno
vlasnici licenci na FESTu prikazanih
Traffic, The Tailor of Panama, Moulin
Rouge, Apocalypse Now, Black Hawk
Dow, The Last Castle, Original Sin,
The others mogu bez nervoze o~ekivati
distribuciju kupljenih ostvarenja u
postfestovskom periodu u Srbiji i
okru`enju.
iza
FESTIVAL
AMATERSKOG FILMA
U kooperaciji dvije nevladine
organizacije iz BiH - Post Pesimisti
Sarajevo i Mladi Most iz Mostara
organizuju Festival Amaterskog Filma
- Mostar 2002 godine.
Cjelokupan program festivala }e se
sastojati iz ~etiri dijela: radionice
videa i filma, tribina, oficijelnog dijela
Festivala - prikazivanja amaterskih
filmova i 'off’ programa. Program je
podjeljen na ovaj na~in sa ciljem
uvo|enja raznih umjetni~ih tehnika
izra`avanja: fotografije, videa, filma,
muzike i sl.
Tri tribine otvorene za sve posjetioce
bi}e na sljede}e teme:
Specijalni program 'Gosti Festivala’;
’Amaterski film - hobi ili umjetnost?’
i 'Prigovor savjesti’
Zainteresovani se pozvaju na u~e{}e
na Festivalu putem javnog konkursa
otvorenog od 01/03 do 15/04 2002.
godine. Selekciju filmova, koji }e
u}i u program Festivala, napravi}e
Festivalska komisija sačinjena od
profesionalaca iz područja filmske
umjetnosti.
Uvjeti konkursa
- kratki film
- samo filmovi koji su nastali u
posljednjih pet godina
- maksimalno 2 rada od svakog
autora
- niskobud`etna produkcija filma
e-mail: fafmostar2002@hotmail.com
tel: +387 61 22 11 43
adresa: ul. Lacina 69a
88000 Mostar
BiH
35 m m
FRANCUSKA VEZA
Plakar (re`ija: Francis Veber); Istina je da la`em (re`ija: Thomas Gilou);
Hvala za ~okoladu (re`ija: Claude Chabrol); Smrtonosni transfer (re`ija: Jean-Jacques Beineix);
U posljednje vrijeme na policama
bosanskohercegova~kih videoteka sve
je vi{e francuskih filmova. Ve}ina njih
(a svi gore pobrojani) tu su zahvaljuju}i
distributerima iz SR Jugoslavije.
Federacija BiH je u poratnom vremenu
bila gotovo ekskluzivno tr`i{te hrvatskih
video distributera, tu i tamo pojavio
bi se pokoji interesantan naslov iz
zeni~kog Tropika, a sa istoka su
dolazili jedino pirati. Gore pobrojani
filmovi dokazuju da u SR Jugoslaviji
na polju kulture izuzev veoma `ivog
knji`evnog prevodila{tva djeluje i vrlo
vitalna scena video distributera.
Pet ovdje nasumice izabranih
novijih francuskih filmova dokaz su da
se suvremeni francuski film odlu~io
boriti protiv Hollywooda njegovim
oru`jem. Ovi su filmovi uglavnom
`anrovski vrlo precizno profilirani,
posjeduju nemalu dozu komercijalnosti
(bez pejorativnog konteksta), a ipak
imaju ono ne{to {to ~ini specifi~nost
evropskog i francuskog filma.
Plakar i Istina je da la`em,
primjerice, interesantne su i izvrsne
komedije. Baziraju se na veoma
sli~noj polaznoj premisi. U Plakaru
sitni ~inovnik treba izgubiti posao,
no uspije ga sa~uvati po~ev{i glumiti
homoseksualca. U filmu Istina je da
la`em, pak, siroma{nom francuskom
mladi}u jevrejski gazda daje posao jer
misli da je Jevrej. Mladi}u odmah krene
u `ivotu, napreduje u poslu, zatim
osniva vlastiti business, bezobrazno se
obogati, a na kraju se o`eni k}erkom
svog prvog poslodavca. Film kao
da dokazuje onu Sartreovu tezu da
Scene zlo~ina (re`ija: Frederic Schoendoerffer)
je Jevrej onaj ~ovjek kojeg ljudi
smatraju Jevrejom. U filmu ima malo
globalno poznatih glumaca. Anthoni
Delon, sin slavnog Alaina Delona, glumi
“negativca”. Film Plakar ima slavniju
gluma~ku ekipu (Gerard Depardieu te
Daniel Autel). Glavni junak se na sli~an
na~in koristi la`nim pripadni{tvom
manjini. Oba filma poigravaju se s
politi~kom korektno{}u na{eg vremena,
s ~injenicom da danas zna biti
privilegija pripadati nekada ugro`enoj
manjini. ~inovnik koji je trebao izgubiti
posao glume}i gay-a napreduje u
slu`bi jer firma ne `eli da izgleda
kako je njegova seksualna preferencija
razlog otkaza. Na sli~an na~in, mladi
klo{ar za kojeg svi misle da je
Jevrej uspije se obogatiti u zatvorenoj
jevrejskoj trgova~koj zajednici.
Scene zlo~ina, Smrtonosni transfer
i Hvala za ~okoladu su trileri.
Scene zlo~ina podsje}aju na glasovite
ameri~ke mass murderer trilere kao i na
francusku globalnu uspje{nicu Grimizne
rijeke. Radi se o Schoendoerfferovom
dugometra`nom prvencu, a rezultat
je vrlo korektna krimi pri~a u kojoj
te`i{te nije toliko na napetosti koliko
na me|uljudskim odnosima unutar
istra`nog tima te izme|u dvojice
glavnih inspektora i obitelji `rtava.
Glavni glumci nisu previ{e poznati na
ovim prostorima.
Smrtonosni transfer je film Jean-
Jacques Beineixa, za mnoge filmofile
kultnog re`isera, autora slavnog filma
Betty Blue. Njegovo novo djelo
je neobi~an fantazmagori~ni film o
psihijatru koji zaspe u toku seanse, a
po bu|enju svoju pacijenticu prona|e
mrtvu na kau~u. Film je interesantan
mix snovi|enja i stvarnosti, a za
bosanskohercegova~ke gledatelje mo`e
biti interesantno da mo`da najva`niju
epizodnu ulogu igra Miki Manojlovi}.
I napokon, last but not the
least u pravom smislu te fraze,
za ovog gledatelja najbolji od svih
pobrojanih filmova jest Chabrolov triler
Hvala za ~okoladu. U jo{ jednoj
izvrsnoj suradnji sa svojom ljubimicom
- sjajnom glumicom Isabelle Huppert
- Chabrol nam nudi odli~no filmsko
ostvarenje. Neobi~na, skoro mitska
pri~a, o cikli~nom ponavljanju zlo~ina,
o zamjeni identiteta, pravi je film za
sladokusce. Majstorska demonstracija
sile: stari vuk Chabrol baca rukavicu
u lice mladim lavovima - ko od vas
mo`e napraviti ovakav film?
U posljednje vrijeme ~esto se
mo`e ~uti pitanje: de{ava li se to
spektakularni revival francuskog filma?
Ovi filmovi ponovo potvr|uju potrebu
za tim pitanjem i sugeriraju potvrdan
odgovor.
pi{e:
Muharem Bazdulj
iza
84

MRAK U SNIJEGU
A Simple Plan (Jednostavan plan), re`ija: Sam Raimi, glavne uloge: Bill Paxton, Billy Bob
Thornton, Bridget Fonda, proizvodnja: SAD 1999., distribucija: Blitz
Ameri~ki re`iser Sam Raimi jedan
je od najzanimljivijih suvremenih
holivudskih autora. Mnogim svojim
djelima od filma Brzi i mrtvi pa do
dosad posljednjeg uratka filma Dar
sa Cate Blanchet, Hillary Swank
i Keanu Reevsom iskazao se kao
izuzetno interesantan re`iser. Ipak,
vjerovatno najbolji njegov film jest ova
mra~na psiholo{ka studija smje{tena u
snijegom zameteni gradi} tamo negdje
Bogu-iza-nogu.
Bill Paxton i Billy Bob Thornton
su dvojica bra}e koji zajedno s jednim
poznanikom pronalaze ~etiri miliona
dolara u olupini sru{enog aviona.
Rastrzani izme|u `elje za novcem
i straha oni odlu~e da za izvjesno
vrijeme skriju novac pa da ga kasnije
eventualno podjele. No ta gomila para
uvla~i se kao zao duh u njihove `ivote
i svi bi bili mnogo sretniji da to
bogatstvo nikada nisu ni na{li …
Najzanimljiviji aspekt ovog filma
jest upravo analiza odnosa me|u
bra}om. Paxton tuma~i pametnijeg,
uspje{nijeg brata, o`enjenog lijepog
knji`ni~arkom, oca malog djeteta, dok
je Thornton blago retardiran, no
beskrajno dobar u du{i. Paxton je,
naravno, bio porodi~na nada, cijela
se porodica `rtvovala zbog njegovog
{kolovanja koje im je odnijelo i staru
porodi~nu farmu. Paxton prona|eni
novac vidi kao priliku da se otisne
iz zabiti, da se prepusti lagodnom
`ivotu, a jedini razlog zbog kojeg
Thornton `eli novac jest obnova farme.
Neumitan tok radnje dovest }e ih do
nevi|eno tragi~nog raspleta.
Mra~ni tragizam ovog filma
naslu}uje se od samog po~etka
kroz duge mirne kadrove zasnje`enih
krajobraza. Raimijevo majstorstvo
ponajvi{e i jest vidljivo u na~inu na koji
se radnja odvija. Ledena uzbudljivost
ovog filma dobrano je razli~ita od
one jeftine napetosti karakteristi~ne za
`anrovske filmove B ili C produkcije.
`ivoti junaka neumoljivo se odmotavaju
u najgorem mogu}em smjeru kao
perfektna ilustracija onog valjda
najpoznatijeg Murphijevog zakona: Ako
stvari mogu krenuti lo{e, krenut }e
lo{e.
Glavne su uloge fantasti~no
odglumljene. Paxton je veoma uvjerljiv
kao bolja`ljivi ‘mali ~ovjek’ u kojem se
35 m m
pi{e:
Muharem Bazdulj
budi nekakva napoleonska ambicija,
Billy Bob Thornton se dokazuje kao
jedan od vode}ih glumaca na{eg
vremena, dok je mo`da najte`i zadatak
maestralno izvela Bridget Fonda
odigrav{i bez gre{ke lijepu Paxtonovu
suprugu kao suptilnu varijaciju tihe
i umilne Lady Macbeth nekakvog
srednjezapadnog okruga.
Gledatelju ovog filma nakon {to
{pica potamni ekran u ustima ostaje
gorak okus kojeg je te{ko isprati.
Raimi je, naime, prikazao onaj iskonski,
usu|ujem se kazati {ekspirijanski
mrak, ne razvodnjuju}i ga tarantinovski
coolerskim stilizacijama. Junaci njegovog
filma od usuda ne mogu pobje}i poput
heroja anti~kih tragedija. Jednostavan
plan se jednostavno mora vidjeti. Jer
- da parafraziram vode}eg filmskog
kriti~ara iz susjedne nam dr`ave -
kroz jecaje ledenog vjetra {to {iba
snijegom prekriveno granje gledatelj
}e ve} u desetoj minuti filma, ako
dobro na~uli u{i, mo}i da ~uje pla~:
pla~ novoro|enog velikog filma.
85

MEMENTO
USA 00, 116 min, Re`ija: Christopher Nolan, Glavne uloge:
Guy Pearce, Carrie-Anne Moss, Joe Pantoliano
Ubija{ ~ovjeka metkom u lobanju.
Onda se pita{ - ZA[TO? Za{to sam upravo ubio
~ovjeka? TKO je on? GDJE sam? TKO sam ja?... Nisi u
stanju da se sjeti{ vi{e od prethodnih 5 minuta. Pa nalazi{
neke tetova`e, neke znakove na svojoj ruci, pa na svom
~itavom tijelu - i svaka rije~ ili simbol te na ne{to potsje}a,
pa si u stanju ne SJE]ANJEM, nego (kriminalisti~kom)
logikom da sazna{ {ta se desilo PRIJE, da “sti`e{“ na taj
na~in do nekog drugog 5-minutnog perioda kojeg si se
sje}ao i zapisao.
U takvoj retrospektivnoj ali ipak linearnoj, re-hronolo{koj
pri~i, sljedimo glavnog junaka Leonarda Shelbya koji u `elji
da sazna “svoj slu~aj” i odgovor za{to je ubio ~ovjeka na
po~etku filma (dakle - na kraju “normalne”, “hronolo{ke”
pri~e). A ima (ne zna se jo{ za{to, odakle) bolest, da nije
u stanju sa~uvati u pameti vi{e od zadnih pet minuta...
Nalazi nova (stara, biv{a) mjesta, sre}e ljude, radi
ovo i ono - ali sve je to samo “filmsko sje}anje”, da uz
re`iserovu pomo} pratimo “periode `ivota” kojih se Leonard
sje}a, do kojih nas i sebe retrospektivno vodi... Na taj
na~in saznajemo (on i mi) vi{e i vi{e, slika postaje vi{e
jasna i logi~na (jer jo{ uvijek `elimo skontati za{to ubojstvo
na po~etku), jednom moramo se dr`ati vi{e sje}anja,
jednom feelinga, jednom logike. A sve to pratimo isto preko
njegovog TIJELA - jer u svakom sljede}em periodu vidimo
da stavlja sebi novu tetova`u kao info za sje}anje - i jer je
prikazivanje retrospektivno, svaki put ima MANJE tetova`a
na tijelu...
Vi{e ne}u da ka`em, da ne pokvarim nekomu
gledanje, u svakom slu~aju film je DOBAR, koji ipak morate
oti}i pogledati s momkom/curom/bakom/mamom/prijateljem/
susjedom - jer je pogotovo cool nakon filma sjesti ili {etati
negdje i sastavljati pomo}u detalja i logike pri~u “nazad”.
(@@@@ punoglavca)
^UDESAN SVIJET AMELIJE PULEN
(FABULEUX DESTIN D´AMELIE POULAIN)
Francuska 2001, 120 min, Re`ija: Jean-Pierre Jeunet, Glavne
uloge: Audrey Tautou, Mathieu Kassovitz, Rufus
Amelie Poulain, sitna, nje`na, tamnokosa djevojka sa
velikim magi~nim o~ima, vodi malo sakriven, introvertiran,
stidljiv `ivot. Ne zanima je ni karijera, ni mu{karci, ~ak
ni televizija. Amelie ima svoju “teleVIZIJU”, svoj svijet
pun ma{te, ~uda, pa i humora. Ove fantazije su iz
svakodnevnice, jer Amelie zna (za sebe) sve ~udesno
preobli~iti!
Jednog dana ~ar
postaje jo{ ve}a, kad
slu~ajno nalazi u zidu
svog kupatila malu
kutiju sa igra~kama
- od prije nekih 40
godina... Tu Amelie
ka`e: “`elim da na|em
vlasnika ove kutije i
da mu je vratim, i
ako uspijem - ostvara}e se SVE {to za`elim!”
I tako Amelie po~inje da (nekad tajno) poma`e u
sitnim i velikim stvarima svojim susjedima, kolegicama, ocu,
slu~ajnim ljudima, - a sve to na svoj lagan, nasmijan, malo
tajanstven i jako {armantan na~in. Jedino na {ta Amelie
zaboravlja je njena vlastita sre}a...
Film je odli~an, za sve koje vole istinite bajke o
istinskom `ivotu, za sve koje vole drag smije{ak, za sve
koje vole sitnice u `ivotu i vjeruju da su one nekad jako
bitne, i za sve kojima je drago kad je drugima drago... Aha
- i film morate OBAVEZNO gledati u KINU, a za{to - neka
bude jo{ jedna fina i ~udesna tajna...
(@@@@ punoglavca)
86
MULHOLLAND DRIVE
USA/Francuska 2001, 152 min, Re`ija: David Lynch, Glavne
uloge: Justin Theroux, Naomi Watts, Laura Elena Harring
iza
Hollywood. Prije nego {to (glumica, starlet, groupie,
prostitutka?) je ubijena, ubojici i ona do`ivljavaju saobra~ajnu
nesre}u, s koje samo ona izlazi `iva. Ali bez sje}anja, pa
iza|e i krene ludo prema gradu. Tu slu~ajno sretne mladu
glumicu Betty, i zajedno poku{avaju skontati, “{ta se to
ustvari desilo”, pa usput postaju ljubavnice... A usput nalaze
~itavu kesu dolara, nalaze le{, nalaze neku tajanstvenu
plavu kutiju...
Naravno ovaj novi Lynchov film je psiho-thriller. Ili vi{e
- psiho-krimi, jer u 00-godinama nije vi{e ni samom Lynchu
stvoriti pravu atmosferu straha i mistike, kako je to ba{
on pionirski radio u “Blue Velvetu” ili “Lost Highway”. Zato
mi se “Mulholland Drive” ~ini kao izgu`vani mix ba{ ta
dva filma, dakle malo “istrage zlo~ina, amaterske i pune
straha” kao iz Velveta, i ne-linearni i “slomljen” tok pri~e i THE LORD OF THE RINGS
zamjenjeni/isti likovi kao iz Higwaya. Samo {to je ta “The - THE FELLOWSHIP OF THE RING
Best of David Lynch” kompilacija dosadna, ba{ zbog ranijih USA 2000, 165 min., Re`ija: Peter Jackson, Glavne uloge:
Lynchovih filmova nije nas vi{e strah u mraku i “toj muzici”, Elijah Wood, Ian McKellen, Viggo Mortensen, Liv Tyler
znamo ve} kad mo`emo o~ekivati u`asni le{ ili scenu
bje`anja, nisu vi{e nikakvi likovi ni predmeti “misteriozni” Ve} prije ulaska u kino salu gledaoci su podjeljeni
i “tajanstveni”... ~ak i (nova kod Lyncha) slika lezbejske automatski na dvije grupe: One koji su Tolkienovu trilogiju
ljubavne afere nije toliko posebna, pada ti na pamet: “Evo, ~itali, u nju “u{li” i obo`avali, i one koji nisu i koji se preko
ovaj put je uzeo dvije `ene...” I nisu one ba{ ne{to, nimalo filma nadaju na}i u svijetu fantazije, legende, vrad`bina
demonske ni posebno sexy. (dobrih i lo{ih!), ~udnih krajeva i likova.
Ima i ne{to finog Lynchevog humora, ali i tu biv{i Pa zato mi je te{ko objektivno re}i ne{to o filmskoj
majstor pretjeruje, izgleda da mu je stvarno do toga da verziji prvog dijela djela J. R. R. Tolkiena (vi{e o trilogiji
poka`e parodiju Hollywooda, {to bi moglo biti cool u na|ete u IZA br.2) - po{to ja JESAM Tolkienov, Tolkien je
80desetim, ali sada nije ni maturski filmski rad. MOJ, ja jesam dio Dru`ine Prstena, ja jesam dio vje~ne
borbe izme|u DOBRA i ZLA.
(@@ punoglavca) Da, kad poznaje{ knjige, vizualni i zvu~ni efekti su
cool, lijepi su i zajebani, ali - sre}om - ne nadvladavaju
samu PRI^U, samo je oblikuju.
Koja istorija govori lagano ali ozbiljno, polako ali

35 mm
uporno - o najbitnjim stvarima u `ivotu. O DOBRU -
Prijateljstvu, Ljubavi, o Hrabrosti i Solidarnosti, o Pameti i
Vjeri - i o tome da li }e pobjediti protiv ZLA, koje se slu`i
Smr}u, Mr`njom, Nasiljem, Po`udom, pogotovo Po`udom
Vladanja i Mo}i.

KaLeidoSkoP
I da “Mali Dobri” nekad imaju ne samo u bajkama
{anse da pobjede nad “Velikim Zlom” - ako njihova
Zajednica bude ja~a od Zla, koje DIJELI i zato na kraju
ostaje podijeljeno.
A da li u ovoj pri~i ho}e, vidje}emo tek u drugom i
pi{e: tre}em dijelu (filmske) trilogije, koji }e iza}i idu}ih godina.
Lukasz Szopa
(@@@ punoglavca, @@@@ za fanove)
Deus, Worst case scenario
(Island records 1994)
Suds & soda, w.c.s., jigsaw you, right as rain, lets get
lost, hotellounge, secret hell, {ta vi{e re}i...? Pjesme kakve
Deus te{ko da }e ikada vi{e napraviti. Ja sam po prirodi
melanholik i neke stvari se jednostavno ne smiju zanemariti
i zaboraviti. Ako neko misli da su ovo recenzije vara se,
u kaleidoskopu se odaje po~ast muzici i emocijama koje
ona nudi. To je neka vrsta spomenika palim borcima. Deus
nisu pali, ali '94 je bila davno.
Art rock za po~etnike i veterane.
@@@@@ pet punoglavaca s predumi{ljajem (N.].)
And Also the Threes, The Klaxon
(Normal Records, 1993)
Mra~no, bolesno, tu`no, a opipljivo, a ritam. Sickness
Divine, The Soul Driver, samo daleko u pozadini ~uje se
pucketanje prstiju kao otkucaji nekog sata, kao metronom
koji te dr`i u pokretu. Uvijek u sje}anju prvo slu{anje u
polusnu, kada kada sam se ustao znojan i tra`io Elvisa po
sobi. Djeluje stvarno psihodeli~no na um i tijelo, poga|a
ta~no tamo gdje boli, kao da gleda{ neki `estoki porno film
sa odli~nom romanti~nom pri~om i dobrim glumcima (to jo{
uvijek nisam gledao, ali eto, mo`e se slu{ati...).
Slu{ati oprezno.
@@@@ ~etri punoglavca (N.].)
Tool, Aenima
(Volcano entertaiment, 1996)
Ne znam koliko ima potrebe spominjati Tool, ali to je
to. Muzika s mudima i vjerodostojan soundtrack za one
njihove lude, morbidne i inovativne animirane spotove. Iako
su novi albumi tu, i sasvim su solidni, Aenima je nekako
ostao ono osnovno, ono mo}no, ono prepoznatljivo od
Tool-a. Ponekad bendove djelim na ozbiljno i neozbiljno
slu{anje, a Aenima, pretpostavljate, spada u one sasvim
ozbiljne.
Slu{ati iskreno.
@@@@@ pet punoglavaca (N.].)
KaLeidoSkoP88
iza
M 83
Slu~ajno prije dvije tri sedmice koncert i prije ~etri
dana album. Od tada i bez ikakvih problema s egom i
ostalim sranjima koja me nekada sprije~avaju da budem
iskren mogu re}i da su jednostavno sasvim okej. Da je BiH
dr`ava zaslu`na i da je Beton ogledalo njene mladosti i da
uz to postoji neka mislim kvalitetna energija bili bi tu 29
juna 2002, ali ne vjerujem. Ni{ta od toga. Nije ni va`no.
Nego napisao sam iskren pa sam se sjetio da sam
pri~ao s mamom na telefon i rekla mi je ne{to kao Fe|a
~ini mi se da mi uvijek govori{ samo onako kako bi ja
`eljela da ~ujem. Normala. Ho}e{ li da ti ka`em da }u u
subotu probu{it jezik. Pri~ala mi je o hladnom znoju i mojim
godinama. Kontam zar nije gore osunetit dijete. Zar nije
ve}a patnja sa sedam osam godina ne mo}i pi{ati i da ti
bol jedini saputnik bude. Mama ka`e to je tradicija. I onda...
pa jebemu tradiciju ako moja kita nema isti senzibilitet kao
neosune}ena. Mo`da i nije istina, ali ja sam uvjeren da
je dio moje sexualnosti oti{ao Muhamedu. Ali ne. To je
higijena. U Americi sunete djecu ~im se rode. Bola eeeee
kome pri~a za partiju. Koja higijena. Tradicija ok ali {to se
onda gnu{amo ubistva bika u Madridu. [to se gnu{amo
ljudi koji se na krst napucavaju na Filipinima. E bola ako
je tradicija tra`ila da mi otkinu dio mene mogu li se
sam jednostavno radi estetike mutilirati. Nije mi jasno da
napredni bosanski intelektualci mogu lak{e objasniti sunet
od pirsinga. Ho}e li se ikad dva homoseksualca u Bosni
mo}i za ruku dr`ati na ulici. Kad }e taj korak naprijed. Tito
bola vidi{ li u {ta je tvoja “mladost” izrasla. U koja govna
nas je dovela. Bola u~ini da postojim zahvaljuju}i tebi, a ne
uprkos svemu {to si u~inio za nas, njih, mene. Ti koji si
odgovarao sa Sloboda narodu. Zar narod nije ~ovjek. Zar
ja nisam ~ovjek uprkos mojim identitetima.
M83 iskreno bez preseravanja.
(F.[.)
 Novi album je iza{ao negdje oko nove godine. Teme ljubavne. Ama ba{ ni traga politici (malo mi i `ao) - osim omota
na kojem pi{e “izdanje za BiH i Republiku Srpsku“ (pa vi sad gledajte).
Ako mene pitate album je odli~an. I sve one pri~e kako se \ole ponavlja, kako mu je muzika ista, kako je snagu
rije~i istro{io, ne}u popu{iti. @ena, vino, neminovnost... stare sekvence odli~no ponovljene i pro{irene “modernim” motivima
poput: “park se {epurio u `utom ko stari u{minkani gej...” i ulaskom u svijet pilula, igle i heroina za koje je blues valjda
najbolja melodija. I opet je majstor pro{ao kroz stilove, od countrya, preko bluesa i klasi~nog rock’n’rolla do ~arda{a ili
do Tipi~nih \ole Balada, gdje je, htio ili ne, ostao najbolji.
Specifi~nost ovog albuma su nazivi pjesama kojima je kumovano po detaljima (imaginarne??) pro{losti, ili da budem
precizniji - imenima `ena. A onda, odjednom, kada sklopimo prva slova svakog imena saznamo koja od njih je u stvari
Najbolja od svih.
Valjda je autor `elio da je zatekne tu istu Najbolju kod ku}e kada ovaj album bude objavljen.
Nota koju ni u kom slu~aju ne `elim ispustiti je istrenirani bend prijatelja “The Unfuckables”.

* jedan punoglavac @,
zbog jednog i jedinog politi~kog detalja

(M.B.)
recke pripremio:
Goran Pe}anac
Nakon Chocolate... Boredomsi se nalaze u ~udnoj,
psihodeli~noj fazi. Nemojte se bojati da je Vision creation
newsun u bilo kojem smislu sli~an Spaceman 3 ili
bo`ezakloni Greateful Dead. This is japanese we are
talking about, afterall! Band je samo zamjenio svoj brutalan
zvuk za ne{to jednako poreme}eno, samo decibelima
siroma{nije.
Ali...
BOREDOMS ...ako smo njihove avant punk plo~e preskakali, za{to
Vision creation newsun CD bi slu{ali ovo? Vision... u~ini tek da vam se usne pomjere
Warner Brothers, 2000. u Ha!-dobra-fora osmjeh. Jednom kada izvadite disk iz
playera, povratka mu vi{e nema. A informaciju da su
Ne, nisam sku`io. Period. Boredoms jedan od najzna~ajnijih bandova u historiji rock
[teta {to ne posjedujem King Crimson, Emerson muzike va{ mozak jednostavno ne prihvata. Mo`da “samo”
Lake & Palmer box setove? Poput Wireovih ili zato {to danas postoji gomila sjebanih bandova, koji, pored
www.Pitchforkmedia.com kriti~ara. Ne bih rekao. Jo{ manje toga prave i dobru muziku?
bih se slo`io sa konstatacijama da dana{nji Boredoms
zvu~e kao kombinacija Ramones i Grateful Dead. No jedan
dio konstatacije istinit je - Japanci zaista jesu u stanju
mije{ati sve i sva{ta, naj~e{}e u jednu prili~no homogenu,
pitku smjesu. DEATH CAB FOR CUTIE
No, samo po sebi, postavlja se jedno drugo pitanje: Something about airplanes
da li je iko ikada SLU[AO Boredomse?...
Barsuk, 1999.
--- -----------
Boredomsi su po~eli jo{ ranih osamdesetih u superstar
Poku{avam se sjetiti nekog indie sajta, koji u svoje
postavi, predvo|eni japanskim najve}im underground guruom
godi{nje top ten i play-liste, nije uvrstio Death Cab For
Yamatsuka Eyeom te u svojoj ranoj fazi izbacili nekolicinu
Cutie. Te{ko da takav i postoji.
najsjebanijih plo~a, koje je svijet imao prilike vidjeti u
[ta je onda to {to ovaj band ~ini toliko posebnim?
to vrijeme. Dadaisti~ki hard core? Da i Ne. Jer iako
Ne, ne - ja VAS pitam, ne nudim odgovor!
ih se uvijek stavljalo u izrazito artisti~ki kontekst, benda
Ve} sam nebrojeno puta iznio svoje mi{ljenje o ovakvoj
s konceptualnim pristupom muzici, samo ~lanovi benda
vrsti muzike i njenom vi{e-nego upitnom statusu na sceni, u
te{ko da su svjesno takav pristup imali, ili gradili. Bili su
koju se naj~e{}e trpaju. Death Cab For Cutie jadniji su i od
naprosto previ{e spaljeni da bi ih se nazvalo punk ili rock
svih bendova, koje bi neki two-face, trendy peace of shit,
bendom. Ili bendom uop{te. Reputaciju su gradili {okantnim
tenagerski magazin poput Melody Makera, NMEja, Rolling
koncertima na kojima ste Yamatsuku nerijetko mogli vidjet
Stonea, Spina (lista se nastavlja...) proglasio najboljim brit
sa pneumatskom bu{ilicom, kako bu{i sebi novi izlaz iz
pop muzi~arima svih vremena. (Zamislite listu, pa poku{ajte
kluba i band je uskoro dobio kultni status u Japanu i USA.
zamisliti ne{to gore od toga...).
Ameri~ki breakthru desio se 1989. godine pojavom njihovog
^ini se da se de{ava neka neobi~na postpostmoderna
Onanie Bomb Meets Sex Pistols. Vjerovatno najglamurozniji
reanimacija egzibicionizma “emotivnosti” u muzici, koja u
podatak ~itaocima IZA, jeste onaj da je njihov Pop Tatari
praksi (u analizu teorijske podloge ne `elim ulaziti, a
album najsjebanija plo~a, koja se ikad pojavila na major
vjerovatno se radi o nekoj govnarsko-artisti~koj “novoj” viziji
labelu (Warner Brothers). Kao i onaj nakon njega -
moderne muzike, njenih pravila i alata s kojim se djeluje)
Chocolate Synthesizer.
zvu~i poput balada iz faze guns’n’roses neposredno prije
--- ---------
rasformiranja banda.
...Pa vjerovatno niko. Poprili~no daleko bili su Boredoms
Death Cab ne napadaju ni{ta, ne obja{njavaju ni{ta,
od obi~nog no wave banda. Ljudi bi uglavnom preslu{ali
zvuk im je u kurcu, struktura prejednostavna. Slatki.
album, sku`ili koncept iza njega i odlo`ili nosa~ zvuka
Odvratni.
u svoje fonoteke. Utoliko je njihova utjecajnost dobila na
Poput ~a{e vode, nakon {to se popili ve} ~etiri.
te`ini. Boredomsi su band koji je svoje sljedbenike priskrbio
Destiny’s Child su puno bolji. Zaista.
idejama, prije svega.
 pripremio:
Goran Pe}anac recke
91
SND
Makesndcassette
Mille Plauteaux, 20000.
SND su iz Sheffielda. Kao i Def Leppard, uostalom.
Duo i izdava~ku ku}u, pod istim imenom ~ine Mark
Fell i Mat Steel, manipulatori zvukom, prije nego DJi.
Makesndcasstte pojavio sa na trenutno vode}oj glitch i
laptop music (imate li vi bolje ime?) sceni trenutno, zajedno
sa Vinyl Communications, Tigerbeat 6 (Kid 606-ova labela)
i Mego (vidi Neuro #3) i vjerujem da otvara novo poglavlje
u razvoju elektronske muzike, dok za ljude koji elektroniku
konzumiraju u vidu trancea, housea i sli~nih stupidnih i
neinventivnih pravaca, ovaj album treba predstavljati pravo
otkrovenje.
Na ~itavom albumu SND uop{te ne koriste standardnu
opremu/programe za kreiranje i obradu zvuka. Nema
synthova, mixeta, moogova i sli~no, kompletno zvukovlje
je ~isto virtualno. Svoj pristup programiranju (dakle ne
govorimo o sviranju, ve} programiranju) SND itekako
podr`avaju teorijski (eseji, studije, podjednako sociolo{ke,
koliko i muzi~ke). @ele promjeniti kompletan pristup i
percepciju muzike, odnosno zvuka. U tom smislu, moglo
bi se re}i da ih je britanska i evropska contemporary arts
scena prihvatila pod svoje okrilje, stavljaju}i na njihov rad i
veo umjetni~kog pokreta ({to, ruku na srce ima vi{e lo{ih,
nego dobrih strana).
Ukratko, moj savjet vam je da, prije svega posjetite
Mille plateaux site (http://www.mille-plateaux.net), pro~itate
nekoliko eseja, koji bi vam dali osnovno uputstvo za
na~in konzumiranja projekata poput SND. Tek onda }ete
mo}i u`ivati u vrlom novom svijetu poreme}enih laptop
majstora.
Da, da... slu{anje muzike nikad nije bilo komplikovanije,
nikad vi{e elitizma i filtracije.
Tako, uostalom i treba biti.
iza
LIBRA LIBERA
situacije
Izdava~: Attack Zagreb
Nakon sjajnog izdanja u kojem su predstavljali
Arapsku knji`evnost, za temu posljednjeg broja
urednici Libre su izabrali trenutno najaktuelniju temu,
a to je globalizacija i kao dio tog procesa ameri~ki
na~in `ivota. Pored toga u predstavljanju nacionalnih
knji`evnosti Libra je ovaj put oti{la do Bugarske
i predstavila nekolicinu najboljih suvremenih autora
poezije u Bugarskoj.
U ovom broju Libre mo`ete pored teoretskih tekstova
o globalizaciji i antiglobalizacijskom pokretu (autori:
Jean Baudrillard, Katharine Viner, Naomi Klein etc.)
na}i i poetske i prozne uradke koji za temu imaju
neki detalj ameri~kog na~ina `ivota i razmi{ljanja,
posebno treba izdvojiti odli~nu seriju tekstova Zorana
Ro{ka. Budu}i je sadr`aj podjeljen na nekoliko
odjeljaka teme vezane za golalizaciju se nalaze pod
nazivima: Arhitektura rata, Amerika i Culture Jamming.
Ako okrenete Libru sa druge strane, u odjeljku EX
PONTO, nai}i }ete na poeziju 25 Bugarskih pjesnika
s kraja XX stolje}a.
Nakon izvanrednog uspjeha koji je Libra svojim
arapskim izdanjem postigla u BiH, za nadati se je
da }e i ovaj broj Libre, tako|er izvrsno ure|en i
pripremljen, na}i put do velikog broja ~italaca.
Jedino {to bi se moglo zamjeriti Libri jeste to {to
obimnost ovog ~asopisa ponekad izaziva strah i ~ini
se neprikladna za brzo konzumiranje kakvo si jedino
mo`e priu{titi dana{nji ~italac.
Za sada je sigurno da Libru mo`ete na}i u knji`ari
Buybook u Sarajevu.
7mV
pi{e:
Ahmed Voloder
Trenutno najuspje{niji
proizvo|a~ mobitela na
svijetu finska NOKIA izdala
je mno{tvo novih modela
krajem 2001. godine, od
kojih je najavljeni 7650
najzanimljiviji i najbogatiji
funkcijama koje nudi. Ovaj
model predstavlja odgovor
ERICSSONU koji je na
tr`i{te izbacio model T68,
koji ima ekran sa 256
boja, pa NOKIA nije mogla
da ne odgovori na takvu
provokaciju.
SPECIFIKACIJA
INTEGRISANA DIGITALNA KAMERA
Nokia 7650 je perfektan telefon, Veli~ina:
ali pored svog savr{enstva dodatno - te`ina 154g
nam nudi opcije o kojima ~ak - dimenzije 114x56x26 mm
nismo ni sanjali. Na ovom modelu je
integrisana digitalna kamera koja posti`e Ekran i navigacija:
maksimalnu rezoluciju od 640x480 - ekran sa visokim kontrastom
{to nije nimalo nezavidno. Sada - full color
pomo}u mobilnog telefona mo`ete - d`ojstik sa 5 smjerova navigacije
slikati, sa~uvati, slati i downloadirati
fotografije i to na vrlo jednostavan Digitalna kamera:
na~in. - rezolucija 640x480
- foto album
- 4 MB dinami~ke memorije za
slike, kalendar, imenik, poruke
i druge aplikacije
Be`i~na konekcija:
- infracrvena
- bluetooth
- razmjena slika i grafike kao
i igranje igara
MULTIMEDIJALNE PORUKE (MMS)
MMS vam poma`e pri slanju va{ih Poruke:
poruka i radi na istom principu kao - text poruke
text poruke. Uz pomo} MMS-a mo`ete - govorne poruke
kombinovati sliku, textualne i govorne - slikovne poruke
poruke u jednu cjelinu. Koriste}i ovaj - kombinacija navedenih (MMS)
sistem poruke mo`ete slati na e-mail - e-mail preko GSM-a
adrese, drugom korisniku istog modela - e-mail protokoli:
ili drugom mobitelu koji podr`ava SMTP, POP3, IMAP4
MMS uslugu i naravno, sve to mo`ete
primiti. Govorne opcije:
- govorno biranje do 25 imena
- snimanje glasa
- integrisan handsfree zvu~nik
Igre:
- Snake Ex
- Card Deck
- Mix Pix
- Ergonomske kontrole
 7mV
Jezici:
Dostupno je 28 jezika, ali na
telefonu se mo`e imati engleski
(kao obavezna opcija) i jo{ dva
druga jezika po izboru
Dual Band:
GSM 900 / GSM 1800 i EGSM
900 / EGSM 1800 (telefon ih
automatski mijenja)
Baterija:
BLB-2, 750 mAh Li-lon, vrijeme
razgovora od 2-4h, standby
vrijeme 90-230h, vrijeme punjenja
1h50min.
MULTIMEDIJALNI
INFORMACIONI SISTEM
Nokia 7650 vam nudi da se
koristite multimedijalnim informacionim
sistemom tj. sada va{im telefonom
mo`ete primati npr. rezultate sportskih
nadmetanja zajedno sa slikom i
govornom porukom. Nokia 7650 jeste
telefon, ali sa njim va{ glas postaje
mnogo sna`nije oru`je. Dopu{ta vam
da sa~uvate ~ak 25 pozicija za
govorno biranje {to je u usporedbi sa
svim ostalim modelima (koji imaju po
10 pozicija) veliki korak u usavr{avanju
memorije. Tako|er mo`ete koristiti
voice recorder (snimanje glasa), koji
slu`i kao diktafon, ali isto tako mo`ete
snimati dijelove svojih telefonskih
razgovora. Sve snimke mo`ete iskoristiti
za naredne MMS poruke.
93
KONEKCIJE
Sa Nokiom 7650 konekcija sa WAP
servisom preko GPRS-a je uvijek
uklju~ena tako da je brzina konekcije sa
va{om WAP stranicom nevjerovatna.
Nokia 7650 radi u tri brzine i sve su
poprili~no brze. Na normalnoj brzini
mo`ete slati i primati podatke brzinom
od 14,4 kb/s. Kada {aljete ili primate
elektronsku po{tu ova se brzina mo`e
uduplati i tada iznosi 28,8 kb/s, a
ako telefon koristite kao kompjuterski
modem ({to je naravno mogu}e) brzina
protoka podataka iznosi 43,2 kb/s. Isto
tako ovaj telefon se mo`e konektovati
sa kompjuterom na dva na~ina i to
be`i~no pomo}u infracrvenih zraka ili
pomo}u Bluetooth tehnologije.
Jedna od zanimljivijih stvari je to
da ovaj mobitel pokre}e prvi pravi
operativni sistem za mobitele nazvan
Symbian OS. Mobitel u Evropi izlazi u
aprilu, a cijena }e mu biti oko 700
eura, onome ko voli u`ivati u ovim
“sitnicama” kupovina ovog telefona }e
ispuniti sva o~ekivanja. I jo{ mnogo
vi{e.
iza
^asopis za knji`evnost
situacije
i kulturu ALBUM
Izdava~ NDC Sarajevo
Od 14. do 16.12.2001. godine
u Sarajevu se odr`ala regionalna
tematska radionica pod nazivom
“CIVILNO DRU[TVO-RJE[ENJE ZA
MANJINE”. Bio je to dvodnevni
skup 25 aktivista i teoreti~ara
civilnog dru{tva iz regiona ex-YU.
14. broj ~asopisa ALBUM u
potpunosti je posve}en ovoj
temi. Na dvjestotinjak stranica
ALBUMA predstavljeni su u prvom
dijelu autorski pismeni prilozi temi
radionice, a drugi dio ~asopisa
prenosi ve}i dio diskusije koja
je uslijedila svakom od izlo`enih
pismenih priloga.
Radionicu je organizirala koalicija
nevladinih organizacija GUMA
(Ambrosia, Album, Nansen dijalog
centar), a projekat je potpomognut
od strane Fonda Otvoreno
dru{tvo BiH i Ambasade Kraljevine
Norve{ke.
 FRI[KO
SINEAD O’CONNOR PJEVA I SA MASSIVE ATTACK
pripremio:
Toni [imunovi}

Irska pjeva~ica Sinead O’Connor }e pjevati na novom albumu Massive Attack, osim {to gostuje i na Mobyjevom
novom albumu '18’. Iz Massive Attack javljaju da su srezali 850 snimaka na njih tek 12 koje }e im ove jeseni
iza}i na tom njihovom dugoo~ekivanom novom materijalu. Na dvije od tih pjesama gostuje O’Connor, i “prekrasne”
su, kako ka`e Del Naja iz Massive-a. Ka`u da su napravili i pjesmu koja se nastavlja na 'Inertia Creeps’ s
'Mezzannine’, te jednu drugu na kojoj su poradili s Craigom Armstrongom.

NOVI DJ SHADOW NAKON 8 GODINA

Novi album DJ Shadow-a izlazi 20.svibnja i ime mu je Private Press, a nastavak je legendarnog Endtroducing
albuma koji datira iz '94. Prvi single zove se “Monosyllabic”, a u limitiranom izdanju svjetlo dana }e ugledati
6.svibnja. Na albumu Private Press gostuje MC Lateef iz Quannuma. Za one koji ne znaju nedavno je album
“Entroducing” progla{en i najboljim plesnim albumom svih vremena.

LEFTFIELD VI[E NISU ZAJEDNO

Tu`na vijest je da duo Leftfield vi{e ne postoji. Paul Daley i Neil Barnes odlu~ili su okon~ati svoju suradnju,
a u planu im je po~etak rada na solo projektima. Ina~e, Leftfield su osnovali 1990. godine. Evo njihove izjave:
“Nakon 12 godina soni~nog eksperimentiranja, Paul i Neil su odlu~ili da je dosta. Svatko od njih dvojice kre}e
solo vodama te je ovo novi po~etak ve} ustoli~enog procesa.” Leftfield su do danas objavili dva albuma, Leftism
1995. godine i Rhythm And Stealth 2000. godine.

WEEZER U STUDIJU
Skupina Weezer opet je u studiju, a njihov ~etvrti album Maladroit jo{ nije ni objavljen. No, to ih nije sprije~ilo
da ve} po~nu s radom na albumu #5. Ali to nije sve Rivers Cuomo i njegove kolege pro{log tjedna na svoju
ruku poslali sampler s osam pjesama radio postajama bez da su naveli tj. igdje spomenuli njihovu izdava~ku
ku}u Interscope. Naravno, ~elnici izdava~ke ku}e su {iznuli jer nisu bili sretni s tim da novi materijal na radio
procuri ranije pa je Rivers morao svim postajama poslati pismo u kojem ih moli da se suzdr`e od sviranja novih
pjesama. No, mnoge postaje su po~ele svirati stvar “Dope Noise” koja bi se u obliku prvog singla na tr`i{tu
trebala pojaviti u travnju. Na promo materijalu nalazile su se pjesme “Dope Nose”, “Keep Fishin’”, “Fall Together”,
“Death and Destruction”, “Slob”, “Slave”, “Take Control”, i “December.”

NOVA NADA ZA BRITANCE

Mladi britanski bend The Cooper Temple Clause mo`da spasi posrnulu britansku scenu sa svojim albumom See
This Through And Leave. Njihov zvuk se naj~e{}e opisuje kao alternativni rock. Bend ~ine: Ben Gautrey-vokali,
Tom Bellamy-efekti, gitara, vokal, Dan Fisher-gitara, vokal, Didz Hammond-bas, Kieran “Keys”Mahon-klavijature i Jon
Harper-bubnjevi. Svi su stari izme|u 19 i 22 godine a okupili su se jo{ u ranim tinejd`erskim danima kada su
po~eli pisati pjesme i nastupati u lokalnim klubovima.

KOSHEEN U ZAGREBU
Sve popularniji britanski drum’n’bass trojac Kosheen, ~iji je album “Resist” zaslu`an za va|enje ovog pravca iz
totalne dosade, mogao bi ubrzo do}u u na{e susjedsvo to~nije u Hrvatsku. Ako se ovo potvrdi, juri{ na Zagreb!

94 iza
 eyond the blues and sentimentalit
Re: suradnja/saradjujemo

dakle sjedim sam i emotivno potresen.

vjezbam ruku na instrumentu medju muzicarima poznatim pod imenom “jaje”.
jer sutra ga trebam svirat na koncertu a tek veceras vidim koliko je to zajebano.
pustim pjesmu na kompjuteru i onda sviram
smijesno zvuci, a i izgleda.
ali mozes ti to govorim sebi i moci cu nadam se.
sto se tice ustasa cetnika i partizana ja sam za.
sto se tice nekih drugih stvari nemam pojma jer ne znam kojih.
ekipa je veceras izasla u ronilacki klub.
i to smijesno zvuci, a vjerujem i izgleda.
ja cekam da izrone jer ih tamo duboko ne mogu naci.
poceo sam pisati roman po ne znam koji put.
procedura kao i uvijek
odusevljenje idejom i razocarenje nakon prve stranice.
nekad mi sve sto napisem izgleda toliko glupo i ne kontam
ko bi to mogao citati ili voljeti, osjecati nesto uz to.
citati. kontati. zivjeti. ne znam.
ali opet dobro mi je zabiljeziti na papir sve te neke stvari
koje se nikad nigdje ne bi ponovile ili znale da ih ti nisi zabilje`io.
udario sam slovo ` a inace ih (kvakice) ne koristim u mejlovima.
napisao sam za verbalnu halucinaciju pa sigurno nekih 15 mogucnosti.
svaka mi izgleda sasvim obicno i samim tim totalno neobicno.
beyond the blues and sentimentality

trebo sam prije kontat hocu li pisat obicne ili neobicne stvari pa da se sad ne mislim.
htio sam vam svima napisati nesto
ali se u ove prethodne mejlove nisam mogao uklopit
pa sam se ukklopio u ovaj u kojem sam izbriso sve ispod.
obratiti paznju na kako zajebano izgleda rijec uklopiti sa dva k.
sad sam pomislio da bih mogao ostaviti sve reply-eve koji su bili ispod ovoga
i to bi bila jedna pjesma duga nekih desetak stranica punih politike
zajebancije posla knjizevnosti ljubavi i razlicitih sudbina.
ali necemo sad pretjerivat.
ekipa javlja da u ronilackom nije uopste lose.
postavlja se pitanje: vjezbati jaje ili ici u ronilacki ?
postavljaju se odmah sama od sebe jos neka pitanja:
da li sam sjeban samo zato sto je moja muskost povrijedjena?
da li sam zasluzio ono sto sam dobio?
(na ovo pitanje znam odgovor)
sta da radim sa svojim zivotom i hoce li biti bolje u ronilackom?
da li cu vam ovaj mejl poslati ili ga staviti na slobodnu pa da ga tamo vidite?
(ako to uradim hocu da se zna da slusam digresiju, bend gorana pajkica,
album koji je snimljen 95-te i nikad objavljen i stvarno je nenormalno dobar,
ako ste mnogim opterecen covjek kao sto sam ja)
kad bih nasao neki smisao, sta bih uradio s njim?
kada bih se trebao pitati nesto, sta bi to bilo?
Sranje ! nedime zapitas li se ti ikad?
to mi se pitanje svidja. mogao bih ostati i postavljati sebi pitanja.
ali evo ona se javlja bas na vrijeme. zavrsavam mejl i idem vani.
ko vas jebe. mi smo drugovi volimo se boli nas kurac.
ja sam malo gledao nakolo, ljudi nisu takvi, ozbiljno.
mi se covjece stvarno volimo.

sex drugovi

nedim
www.kolaps.org/iza