LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXI. • BROJ 250 • LISTOPAD 2015.

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

S VAMA
DO SLJEDEĆEG
JUBILEJA!
ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

 UMJESTO UVODNIKA

P red vama je, dragi naši, još jedno ju-

bilarno izdanje "Bobovca", vareško-
ga glasnika koji kruži diljem svijeta u
redovitim ciklusima kao što nad zemljom
kruži Mjesec, na naslovnici dohvaćen s
neba nad Varešom. Čeka se i podrazumi-
jeva Bobovčev izlazak i planetarni krug
od 15-og do 25-og i nijednom se nije desi-
lo da izostane, u dosadašnjih 250 puta.
No, dijeleći stvarnost svoga grada od
rata naovamo, nismo baš imali prilike
svjedočiti svijetlim trenucima njegove
povijesti i nikakav photoshop ne bi oso-
Idemo dalje
bito pomogao popraviti sliku Vareša da-
nas. Upravo zato na naslovnici nije ništa
ružičasto, a odabranom fotografijom želi-
mo ustvari odaslati poruku i opredjelje-
nje da će Bobovčeva pisana riječ nastaviti
s pokušajima razbijanja sivila i tmine
unutar postojećeg stanja u društvu.
Pritom podsjećamo: ni u najteže vrije-
me, od onih prvih dana kad smo bili pro-
gonjeni i morali kroz vojne punktove
praktično krijumčariti list do vas (raspo-
ređujući ga u dva auta, ako zaplijene jedan
dio tiraža da ostane drugi) nismo prista-
jali na to da nam netko ostavlja "pravo na
šutnju". I onda, kad je postalo jasno da
od te šutnje neće biti ništa, kroz godine je
pojava "Bobovca" počela izazivati čuđe-
nje na širem planu: o čemu se ima pisati u
ime grada koji je politički nebitan, eko-
nomski srozan, kadrovski ispražnjen i s
bijelom kugom suočen? Moglo bi se na to
odgovoriti parafraziranjem stiha iz jedne
Balaševićeve pjesme: "trudimo se stra-
stveno da propadnemo dostojanstveno",
jer u Varešu se i ovakvom kakav jest
održavaju književne promocije, likovne
izložbe, koncerti i festivali... Ali to nije
pravi odgovor, on leži u činjenici da je
Vareš bio – i ostao – mjesto kojemu nije
moguće oduzeti prosvijećenost i kulturu.
Stoga je list "Bobovac" postao kon-
stanta zahvaljujući i tebi, poštovani
čitatelju, odnosno zahvaljujući čitalačkoj
tradiciji u Varešu. Znano je kako su grab-
ljivci "ratnoga plijena" po vareškim kuća-
ma i stanovima svojedobno negodovali:
kakav je ovo svijet, drži samo neke knjižu-
rine. Ali sve bude i prođe, pa smo nad-
živjeli i to.
A naš vjerojatno najstariji lokalni
čitatelj, osamdesetosma mu je tek, dođe u
redakciju uoči ovog jubilarnog broja,
samo da kaže: sâm sam i kod mene je on
("Bobovac"), kad izađe, pred očima na
stolu, sve dok ne dođe sljedeći. I što pre-
ostade, dadosmo mu obećanje da će tako
biti i ubuduće.
Hvala vam svima koji nas čitate,
donirate i podržavate, a napose hvala
našim vrijednim suradnicima!

IZ ŽUPNIH MATICA
ŽUPA VAREŠ Umrli: Marija Dusper rođ. Miočević (1928.), Terezija Fazlić rođ. Prkić
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
(1934.), Nikola Markhot (1934.), Dragica Divković rođ. Babić (1945.). Obitelji Dusper i Miočević, Vareš – 30 KM,
ŽUPA VIJAKA Umrli: Ratko Piljić (1941.). Ivo Kalfić, Drvar – 25 KM,
N. N., Vareš – 30 KM.
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Fotografija na naslovnici: K. Božić Svima hvala lijepa!
2 BROJ 250 LISTOPAD 2015.
 VIJESTI
SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA
30. rujna 2015., 30. sjednica Općinskog vijeća Vareš, točaka
dnevnog reda – osam. A trebalo bi i njih biti 30, s obzirom na
ukupnu situaciju u gradu i općini – tako bar sude i kritiziraju
građani, dajući si oduška oštrim komentarima dok slušaju
prijenos sjednice putem valova lokalnog radija.
Što je ovoga puta ponudilo vijećničko zasjedanje? Reklo bi
se – ništa osobito, ništa novo. Kao i obično, pojedini vijećnici
koji ne razumiju svoj mandat stalno su skretali pažnju, u svakoj
pogodnoj prilici, na trivijalne infrastrukturne probleme u
mjesnim zajednicama iz kojih dolaze. Uvijek je tu neki šaht,
propust, kanal, kontejner, udarna rupa ili rasvjetni stup o ko-
jem, u ime naroda, "netko mora povesti računa".
No, kad je riječ o generalnom stanju na vareškim lokalnim i
regionalnim putovima, kao što je to bilo pod šestom točkom na
ovoj sjednici – kojom ćemo se u osvrtu na ovu sjednicu jedino i
baviti – postaje jasno da manjka čvrstoga stava i jasne strate-
gije. Zato se i može Varešu desiti da netko tamo u dalekom
Kantonu, tek sada – što znači godinu i pol nakon lanjskih po-
plava – najavljuje asfaltiranje privremene obilaznice na Kapiji
(budući da je početak trajne sanacije još uvijek neizvjestan jer
se neizabrani izvođači žale kradući tako Varešu i vrijeme i
strpljenje). U ovom trenutku tako preostaje smatrati viješću tek
to da je posao asfaltiranja obilaznice kao prijelaznog rješenja
dodijeljen poduzeću "Porobić d.o.o." iz Zavidovića. Ali ostaje
neshvatljivo: zašto se moralo toliko čekati i zar je trebalo u me-
đuvremenu rasipati novac na povremeno nasipanje i zatrpava-
nje rupa? No, valjda je to čekanje na smilovanje mjerilo odnosa
prema Varešu, a i političke moći predstavnikâ Vareša danas.
Pitali smo stoga u Općini koja je dužina obilaznice i koji je
iznos potreban za njezino asfaltiranje, naprosto da to ostane
zabilježeno i da vidimo koliki je taj novac, kojeg već 16 mjeseci
Vareš kao grad i općina u sastavu Zeničko-dobojskog kantona
nije bio vrijedan. Da se još jednom podcrta, Općina nije nadlež-
na za regionalni put i praktično nema ništa s njim, njezina
resorna Služba i načelnik osobno mogu samo usmeno i pisme-
no moliti i urgirati kod kantonalnih instanci, što su i činili bez
uspjeha, ali da bi nam izišli u susret i pružili traženu informa-
ciju kontaktirali su telefonski izvođača kojemu je Kanton do-
dijelio posao asfaltiranja. Otud su dobili odgovor da je dužina
oko 120 metara te da će privremeno asfaltiranje koštati pri-
bližno 20 tisuća KM.
Primjer drugi (citiran iz Informacije o stanju lokalne i
regionalne putne mreže koja se našla pred vijećnicima): "Počeli
su i radovi na rekonstrukciji regionalnog puta R-444a na dio-
nici od Mrestilišta prema Lukama. Ukupna vrijednost radova
iznosi 258.739,01 KM, a sredstva se obezbjeđuju iz Programa
investiranja dijela sredstava naplaćenih izdavanjem GSM li-
cence za 2012. godinu.". Pođimo redom. Počeli su i radovi... Ovo
"i" apsolutno je nepotrebno jer to su jedini javni radovi kad se
govori o polaganju novog asfalta bilo gdje na vareškom podru-
čju – za ovu godinu. Još bi se, čitajući iznos u predračunu, moglo
zaključiti da smo zbog navođenja onog posljednjeg feninga
pedantni i obazrivi na svaku paru kao Švicarci, ali daleko je to
od toga.
Podržimo Zakladu/Fondaciju
za obnovu i razvoj regije Vareš
LISTOPAD 2015. BROJ 250
Apsurd je zapravo u tome što će i taj jedan fening biti utro-
šen na spomenuti dio trase jer – za one koji ne poznaju tu cestu
– asfaltiranje kreće iz sredine. Dionica je to od Mrestilišta u
pravcu konjušnice bivšega "ŠIP-a". Na jednoj od prethodnih
sjednica objašnjenje je, po pitanju izbora baš te dionice za
asfaltiranje, tražio vijećnik Mario Mirčić misleći ipak da se radi
o nekoj šali, ali kratko mu je odgovoreno da je dionica od Bara
prema Mrestilištu, koja bi trebala dobiti prioritet, morala biti
preskočena zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa.
Uglavnom asfalt bi trebao biti položen prije zime na dionici
dugoj 1200 metara i bit će širine četiri metra, saznajemo od
Ermina Muse, pomoćnika općinskog načelnika za prostorno
uređenje i obnovu. Na naš upit hoće li se trasa ispravljati ili će
još decenijama vrludati oko svakog brežuljka uz tok rijeke
Bukovice, Musa je rekao da su nadležni u Kantonu odlučili da se
položi asfalt starom trasom jer za novu, koja bi uključivala
iskope, nije dobivena suglasnost od šumarskih subjekata. Na
koncu, zbog vremena potrošenog u natezanju oko trase dodi-
jeljena sredstva iz 2012. zamalo nisu preusmjerena, odnosno
uvođenjem izvođača u posao "spašena" su u posljednji čas.
Primjer treći. U sklopu redovitog ljetnog održavanja ne-
davno je rađeno krpanje asfalta na tom istom putu R-444a, u
području oko Pobrina Hana. A urađeno je, narodski rečeno, kao
ni seb ni svom. Pojedine pukotine neshvatljivo zaobiđene u toj
sanaciji, a na dijelovima gdje je položen novi asfalt povezivanje
sa starim izvedeno gotovo kao stepenica. Sa strane rubovi tog
novog asfalta izvedeni krivudavo, kao da se netko igrao, uosta-
lom neka o tome posvjedoči priložena fotografija.
Sanacija kolovoza kod Pobrina Hana
Pitali smo u općinskoj resornoj službi postoji li ikakav za-
konski mehanizam da se reagira kod ovakvih situacija i saznali
da se u vezi s tim nije našao nitko tko bi stavio primjedbu, što bi
u prijevodu značilo da sve štima. Rečeno je, uostalom, da i
građanin pojedinac može uputiti neku vrstu zahtjeva prema
nadležnima u Kantonu ako smatra da ima osnove za rekla-
maciju. Daleko bi taj građanin stigao, a Općina se kod toga očito
sama stavlja izvan utjecaja, dopuštajući izvođačima aljkavost.
No, da se barem evidentira: sanaciju je uradilo poduzeće "MGV
Gradnja d.o.o." iz Zavidovića, a nadzor nad izvođenjem radova
vršila je tvrtka "Plato d.o.o." Žepče.
Donacije se mogu uplatiti na:
Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj:
154-160-20036145-76 (za BAM i EUR)
SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
www.fondacija.vares.info
3
 VIJESTI
POSJET PREDSJEDNIKA FEDERACIJE
U Varešu je dana 29. rujna 2015. godine na poziv župnika
fra Mirka Majdandžića boravio predsjednik Federacije BiH
Marinko Čavara, u pratnji osoblja iz svoga kabineta. Pribivao
je misnom slavlju u povodu proslave sv. Mihovila, a na ručku u
župnoj dvorani susreo se i s općinskim načelnikom Avdijom
Kovačevićem. Premda je riječ o neslužbenom posjetu bez rad-
nih sastanaka, predsjednik Federacije prije odlaska iz Vareša
ipak je dao izjavu za lokalne medije te u njoj, između ostalog,
kazao:
"Zadovoljstvo mi je biti u Varešu na proslavi patrona i osje-
titi radost svih župljana koji žive tu i koji su danas za ovu prigo-
du došli. Iako, prvi dojam kad dođete u Vareš vidite da nije baš
sjajno stanje, to je ono što možemo vidjeti na svim ulicama dru-
gih gradova Federacije BiH, ali zasigurno svatko voli svoj kraj,
tamo gdje se rodio, on je za njega najljepši, a naravno da tre-
bamo raditi svi zajedno, znači i oni koji žive u Varešu, koji
obnašaju određene pozicije u vlasti, i oni koji su na višim razi-
nama kao što je moja dužnost, moramo pomoći da se u Varešu
živi ljepše i bolje.
Mislim da svi Varešani imaju što voljeti, ovaj prostor može
pružiti jedan ugodan ambijent za normalan život u budućnosti.
Sve ovisi tko što želi jer danas je potpuna sloboda razmišljanja,
sloboda opredjeljenja, a svi oni koji se odluče živjeti u Varešu
mislim da su napravili dobar izbor.
Sa zadovoljstvom ću ponovo doći, a ostaje obveza predsjed-
nika Federacije, to je i ustavna obveza, da s te razine skrbi o
ravnomjernom razvitku svih područja Federacije. A to se mora
ogledati u konkretnim mjerama. Pored ove krize i prošle vlasti
koja je bila neustavna i nezakonita pa ostavila traga na funk-
cioniranje Federacije i njezino financijsko stanje, mi ćemo u
ovom mandatnom periodu zasigurno tražiti prostora, posebno
ja, i morat ću utjecati na druge da stvorimo jedan plan i pro-
gram pomoći mjestima kao što je Vareš. Vjerujem da se s malo
pomoći može učiniti da u Varešu bude puno drugačije", za-
ključio je Čavara.
Predsjednik Federacije među vareškim župljanima
AMI
TR
Vareš, Zvijezda bb
Tel. 062 981 537
Vl. Zdenka Kokor
4 BROJ 250
IZVIĐAČKI DANI PRIJATELJSTVA
Vareška je organizacija izviđača i danas, kao u ono zlatno
vrijeme u drugoj polovici prošlog stoljeća, faktor u regiji.
Pokazala je to organiziranjem natjecanja pod nazivom "Dani
prijateljstva" na koje se odazvalo 150 mladih izviđača iz raznih
krajeva BiH, ali i Hrvatske i Srbije. Izviđačko okupljanje i druže-
nje u našem gradu održano je od 18. do 20. rujna 2015. godine.
Okupljanje izviđača uoči natjecanja u Varešu
Sunčano subotnje jutro, mladost u raznovrsnim izviđačkim
odorama i glazba s razglasa u parku pred osnovnom školom u
Varešu podsjetili su dakle na neke prošle dane kada lepršavih i
raspjevanih javnih manifestacija u Varešu nije manjkalo. A on-
da su svečanim postrojavanjem te intoniranjem himne i podi-
zanjem zastave BiH otvoreni drugi po redu "Dani prijateljstva".
Gostujućim ekipama pozdravnim riječima obratili su se
starješina odreda izviđača "Zvijezda" Audin Velić i mlada na-
čelnica Sonja Ružić. Nakon smotre, u natjecateljskim aktiv-
nostima (orijentacija u prirodi, poznavanje topografije, izvi-
đački višeboj itd.) sudjelovali su izviđači i planinke uzrasta od
12 do 20 godina, dok su stariji, brđani i brđanke, vrijeme
provodili u obilasku grada i druženju u izviđačkom domu s
domaćinima. U predvečerje je zakazano novo okupljanje svih
kada su proglašeni pobjednici natjecanja i dodijeljena odličja, a
poredak je izgledao ovako: prvo mjesto osvojila je patrola
"Valter" (odred izviđača "Safet Ribić" Nemila, BiH) s osvojenim
1531 bodom, drugo mjesto patrola "Sandžački vukovi" (odred
izviđača "Sandžak" Novi Pazar, R. Srbija) s osvojenih 1430 bo-
dova i treće mjesto patrola "Igmanikus" (odred izviđača "Ig-
man 92" Ilidža, BiH) s osvojenih 1392 boda. Izvan konkurencije
natjecale su se patrole domaćina, odreda "Zvijezda" Vareš, a
prvo mjesto osvojila je patrola "Vareš 2 – North Army" u čijem
su sastavu bili: Mirjam Muftić, Una Berberović, Iman Džafo,
Reo Čurtić i Sanjin Rožajac.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVADBENI BUKETI
061/ 753-522 LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE
061/ 783-326 POGREBNI VIJENCI
LISTOPAD 2015.
 MIHOLJDAN U VAREŠU 2015.
Na Miholjdan, za oltarom
Samo putem istine i dobra
Sveti Mihovil, jedan od trojice arkanđela, zaštitnik je župe Vareš. Ova je župa
zajedno sa svojim zaštitnikom odolijevala burama i olujama kroz povijest i
napose burna razdoblja srednjega vijeka, ali uz sve nedaće i kušnje koje je
pretrpjela sveti Mihovil se nije prestao častiti.
fra Tomislav Svetinović
T ako je naša župa i ove godine pred kraj
mjeseca rujna slavljenički obilježila
svetkovinu svetog Mihovila arkanđe-
la, našeg zaštitnika. Uz trodnevnicu koja
je prethodila proslavi patrona, promišlja-
jući o ovom velikom liku biblijske povije-
sti, sv. Mihovilu, kršćanski puk Vareša
spremao se za sam blagdan. Svečanu sve-
tu misu na Miholjdan, uz veliki broj sve-
ćenika i naroda Božjeg slavio je fra Mile
Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji
te aktualni gvardijan samostana na Ne-
džarićima u Sarajevu i bivši vareški kape-
lan koji je tu službu obavljao od 1973. do
1976. godine. Na početku svete mise sve
prisutne pozdravio je župnik fra Mirko
Majdandžić izrekavši riječi dobrodošlice
svima koji su došli u župnu crkvu. Na po-
seban je način pozdravio predsjednika
Federacije BiH Marinka Čavaru, koji je na
ovaj dan zajedno s vareškim pukom do-
šao moliti zagovor svetog Mihovila arkan-
đela, zatraživši od predsjednika da u svo-
joj funkciji koju trenutno obavlja ne zabo-
ravi na katolike Vareša i okolice.
U prepunoj župnoj crkvi fra Mile se u
svom razmišljanju prisjetio svojih godina
koje je kao kapelan proveo u Varešu. O
tom vremenu je pričao s puno ljubavi i ve-
otvorite
vaše oči
LISTOPAD 2015.
likim zadovoljstvom jer je, kako on kaže,
njegov boravak u Varešu ostavio dubok
trag na njemu i uvelike je odredio njegov
život i njegovo djelovanje. Naglasio je ka-
ko iz Vareša potječe jedan od najznačaj-
nijih ljudi koji je zaslužan za standardi-
zaciju našeg hrvatskog jezika napisavši
"Nauk krstjanski". Bio je to fra Matija Div-
ković, rodom iz župe Jelaške. Nije zabo-
ravio spomenuti prvog velikog povjesni-
čara koji također potječe iz okolice
Vareša, Oćevca fra Filipa Lastrića koji je
prvi opisao povijest naše Bosne i našeg
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva.
U drugom dijelu svog razmišljanja sa-
vjetovao nam je da krenemo putem koji
nam je pokazao naš zaštitnik, sveti Mi-
hovil.
"Svaki čovjek je Mihael ako zna razli-
kovati što je istina, a što laž, što je dobro, a
što zlo. I danas kažemo da naše viđenje
mora biti slobodno i kritičko viđenje. Bez
slobode misli nema nikakvog napretka na
ovoj zemlji. Naše viđenje je kritičko ako
može razlikovati istinu i laž, a onda što je
dobro i zlo kod nekih ljudi. Kritičko znači
gledati što je dobro i zlo najprije kod nas,
a onda kod nekih ljudi", istaknuo je fra
Mile, a potom dodao: "Kod svetog Mihovi-
BREZA, Bosanska 12
0387 (0)62 588 141
BROJ 250
la se spominje kako se on borio protiv
Sotone. Što u Bibliji znači Sotona? Sotona
je svatko od nas onda kada druge ljude
odvodimo s pravoga puta, puta istine i
dobra. Sotona napastuje ljude kada se
odmetnu od istine i kada se odreknu Bo-
ga. Sotona je svatko od nas kada svoju
volju stavlja ispred Božje. Sotona je svat-
ko od nas kada zbunjuje ljude, a zbunjuje
ih tako što mijenja istinu za laž, kada je
nešto zlo, a to proglasi dobrim. Prema
tome, možemo zaključiti da nas sveti Mi-
hovil poziva na pravi put, a to je put slo-
bode misli koja zna razlikovati što je
dobro, a što zlo i koja zna razlikovati is-
tinu od laži. Bog nam je dao pamet i po-
zvani smo da se tom pameću ispravno
služimo."
Svoju nadahnutu pastirsku riječ za-
ključio je riječima: "Svaki čovjek ima svo-
je ljudsko dostojanstvo, a to znači da sve
religije, politike, sve povijesti, sve kulture,
moraju štititi ljudsko dostojanstvo sva-
kog čovjeka bez obzira na njegovu nacio-
nalnu ili bilo koju drugu pripadnost. To
vodi prema napretku i to je jedini pravi
put, a ako niječemo ljudsko dostojanstvo,
ako niječemo to univerzalno bratstvo, on-
da idemo u zajedničku propast."
Sveta misa je prošla svečano i dosto-
janstveno. Iako su društvene i demograf-
ske prilike učinile da je vareški crkveni
zbor iz godine u godinu sve "tanji" i na
ovaj patron su se potrudili zajedno s vodi-
teljicom s. Ružicom Marijić pokazati kako
im glasovi zvuče skladno i jedinstveno.
Tako su zajedno s ostalim vjernicima naši
"zboraši" pjevali u čast svetom Mihovilu.
U veselom raspoloženju proslava pa-
trona naše župe nakon svete mise nastav-
ljena je u župnom dvorištu ispred crkve
uz tradicionalno kolo i ples. Uz čašicu
domaće rakije vjernici su imali priliku su-
sresti se međusobno razmjenjujući do-
življaje i prepričavajući Miholjdane minu-
lih godina. Iako je ove godine miholjsko
ljeto izostalo na sam dan patrona, to nije
bio razlog da se vjernici nakon mise ne
susretnu i zabave.
Nadam se i vjerujem da ćemo i iduće
godine Miholjdan proslaviti u svojoj župi.
Da će političko-socijalne okolnosti biti
bolje i povoljnije za sve mještane Vareša i
okolice. Da ćemo se okupiti u još većem
broju nego ove godine. Dao Bog da tako i
bude.
5
 FESTIVAL KLASIČNE GLAZBE

NAJUSPJEŠNIJI
DOSAD
Jure Cerkovnik
Usprkos teškim materijalnim prilikama tradicija "Miholjskog
koncerta" nije prekinula svoj kontinuitet. Na ovogodišnjem
trećem Vareš classic festivalu – međunarodnom festivalu ko-
morne glazbe, i u okviru njega sedmom Miholjskom koncertu,
nastupili su vrhunski mladi glazbenici iz BiH, Srbije, Hrvatske,
Slovenije, Ukraline, Austrije i Nizozemske.
Piše prof. Željko Sertić

Borut Zagoranski
F estival je otvoren koncertom koji
je održan 21. rujna u staroj crkvi
naslovljenim "Tango&fandan-
go". Koncepcijski, ovaj put je gudački
kvartet osmišljen kao "kvartet +"
uvođenjem petog instrumenta, ali ne
u standardnoj postavi kvinteta, a taj
peti element su bili gitara i harmoni-
ka. Na programu su bili sonata za
violinu i gitaru pomalo zaboravlje-
nog austrijskog skladatelja Ferdi-
nanda Rebaya, te kvintet za gitaru i
gudački kvartet Marija Castelnuovo-
Tedesca (cijenjenog skladatelja film-
Esma Sulejmanagić ske glazbe "Metro Goldwyn Mayer"
studija), gdje je zablistao izvanredni
mladi slovenski gitarist Jure Cerkov-
nik, a drugi dio koncerta je bio po-
svećen harmonici u djelima Davora
Bobića, suvremenog zagrebačkog
skladatelja (Tango contertante za
harmoniku i gudački kvartet) i ne-
zaobilaznog Astora Piazzolle čijom
je zaslugom tango kao ples uvršten u
koncertantni repertoar ("Adios no-
nino"), gdje je zablistao slovenski
Ivana Nikolić akordeonist Borut Zagoranski.
Na drugom koncertu (u staroj
crkvi 23. rujna) na programu su bila
djela W. A. Mozarta (Adagio za har-
moniku i gudački kvartet, ali ovaj
put, kao novina, dionice violina su
preuzele flauta i oboa), zatim Arpe-
gione sonata za violu i gitaru F. Schu-
berta u sjajnoj izvedbi violista Kreši-
mira Petra Pustičkog i gitarista Jure
Cerkovnika, a u drugom dijelu kon-
certa na programu se našla suvre-
mena avangardna glazba. Izvedena
Krešimir Petar Pustički su djela Georga Handkea "Postkar-
ten za obou i klavir", djelo posvećeno
oboistici Ivani Nikolić i Koncertino
za harmoniku u gudački kvartet Ja-
nija Goloba, najistaknutijeg sloven-
skog avangardnog skladatelja. Oba
ova suvremena djela su u vareškoj
staroj crkvi imala svoju bosansko-
hercegovačku premijeru.
Nakon toga je 27. rujna uslijedio
završni "Miholjski koncert" u prepu-
noj župnoj crkvi. Bilo je to grandio-
zno i trijumfalno finale festivala.
Koncert je tematski naslovljen "Glaz-
ba za početak i kraj vremena", a
nastupili su ženski vokalni ansambl
"Corona" iz Sarajeva, te Andrea Niko-
lić, violina (naša nekadašnja sugra-
đanka koja trenutno živi u Beču,
umjetnička ravnateljica festivala),
Sylvester Perschler, klarinet (Beč),
Bas Jongen, violončelo (Nizozem-
ska) i Domagoj Gušćić, klavir (Za-
greb). Na programu su bile tradicio-
nalne pjesme Balkana u izvedbi
ansambla "Corona" i "Kvartet za kraj
vremena" Oliviera Messiaena, jed-
nog od najvećih kompozitora fran-
cuske avangarde, kao središnje djelo
cijelog festivala. Djelo je nastalo za
vrijeme skladateljeva zatočeništva u
njemačkom logoru ratnih zaroblje-
nika Görlitz tijekom Drugog svjet-
skog rata, u ćeliji Stalag VIIIa u kojoj
su se našli još trojica francuskih glaz-
benika; klarinetist, violinist i violon-
čelist. Kvartet je praizveden na istom
mjestu u kojem je nastao (Messiaen
je svirao klavir). Autor je dao opis
djela kroz citat iz Otkrivenja Ivanova
(Novi zavjet, glava 10, stihovi 1-7).

6 BROJ 250 LISTOPAD 2015.

Ovo djelo nije rezultat autorova ko-
mentara Apokalipse ili boravka u
zarobljeništvu, nego čini svojevrstan
glazbeni nastavak biblijskih pripo-
vijesti i pojma kraja vremena kao
kraja prošlosti i budućnosti te počet-
ka vječnosti, kraja materijalne stvar-
nosti ovozemaljskih životnih pojava i
perpetuiranih ratova koji kroz cijelu
ljudsku povijest cinično svijetu buše
lubanje, i dolazak, tj. početak novog
vremena u vječnosti raja gdje nas ne-
će satirati nikakvi kiklopi ni Sarda-
napali.
Messiaenov glazbeni stil karakte-
rizira potpuna integracija emocio-
nalne ekspresivnosti i duboke reli-
giozne posvećenosti, uz vrhunski or-
ganiziranu sposobnost intelektual-
ne kontrole. Njegova djela usprkos
svojoj komplekstnosti svuda su nai-
lazila na dobar prijem i neizbježno
proizvodila duboko emotivnu reak-
ciju slušatelja. Koncert je bio konci-
piran na zaista inventivan način
–nastupom ženskog vokalnog an-
sambla "Corona" iz Sarajeva koji je
pjevao između stavaka kvarteta –
kao da se htjelo ljudskim glasom kao
najsavršenijim instrumentom kojim
se može slaviti Stvoritelja i zvukom
kvarteta dočarati sublimirano doživ-
ljavanje transcedentne materije, a za
to je potrebno naročito nadahnuće i
takva vrsta inspiracije se ne javlja ni
uvijek, ni često, ni svakome. A izvo-
đači su te večeri bili na zaista zanos-
noj visini poetski sretne artističke
inspiracije, što je koncert učinilo
nezaboravnim. Članice "Corone" su
se u svom osobnom maštanju savr-
šeno nadovezale na imaginaciju
članova kvarteta, pjevajući duboko
emotivno što je slušatelje ganulo do
potresenosti, s pianissima koja su
milovala sluh sasvim nježno kao do-
dir jastučcem prsta, a taj se dodir
osjećao svileno kao pelud na krilu
leptira. Kvartet je zvučao fenomenal-
no, dišući jednim dahom. Muzička
fraza profinjena i maksimalno iz-
ražajna, dinamika velikog dijapa-
zona, a linija građenja i razvijanja
muzičkog oblika prirodna i s velikim
gradacijama i dramskom snagom
koja je neodoljiva. Tako duboko
poniranje u sadržaj, tako iscelizirani
detalji i takva dramatska snaga su
ovaj koncert učinili dostojnim bilo
koje glazbene metropole u svijetu.
Članovi kvarteta ništa nisu prepu-
stili slučaju, osjećala se uigranost i
LISTOPAD 2015.
uvježbanost, i koncertu su pristupili
s maksimalnom angažiranošću
neovisno o tome što je održan u jed-
noj kulturno margiliziranoj sredini
kao što je Vareš. Nadahnut, sugesti-
van, emocionalno i kreativno razi-
gran, kvartet se stopio u jedinstven
zvuk, dah i ideju. Bila je to ona vrsta
kreativnosti kada se zamisao izvo-
đača neodoljivo prelijeva na audito-
rij, da bi se doživljaj odatle vraćao
izvođačima motivirajući ih na naj- Sylvester Perschler
više stvaralačke uspone i izuzetno
homogen zvuk s preciznošću dove-
denom do savršenstva. Narator Do-
ris Nikolić koja je recitirala stihove
Ivanova Otkrivenja dala je značajan
doprinos sugestivnim glasom tamne
boje i plemenite topline. Ovaj, sedmi
po redu Miholjski koncert nesum-
njivo je bio najuspješniji dosad.
Olivier Messiaen je već deceni-
jama dio posvećenog koncertantnog
repertoara, ali njegovo ime u našoj Domagoj Gušćić
kvazikulturnoj javnosti i na europ-
skom jugoistoku općenito malo je
poznato. Stoga možemo biti ponosni
što se Vareš usprkos spomenutoj
marginalizaciji ovim koncertom upi-
sao na globalnu mapu posvećenosti
Messiaenu i tako nas tankom niti po-
vezao s ostatkom civiliziranog
svijeta.
Ali... po mom osobnom sudu i
sudu pojedinih sugrađana koji su mi
se obraćali, jedna nespretnost orga-
nizatora koncerta je bacila sjenu na Milena Virijević
ovaj događaj. Naime, u najavi ili na
kraju koncerta trebalo se sjetiti na-
šeg pok. sugrađanina Rajmunda Li-
kića, ne samo zato što je bio sudionik
svih dosadašnjih Miholjskih konce-
rata, nego što se u svim, pa i onim
najtežim prilikama rata i poraća, ka-
da inter arma silent muse, odazivao
na svaki poziv kako kulturni život
Vareša ne bi potpuno zamro, radeći
to volonterski iz ljubavi prema svom
gradu i ne htijući ni kompenzaciju Doris Nikolić
troškova za svoj dolazak u Vareš. Ako
su ga se mogle sjetiti "Corone" prili-
kom svog travanjskog koncerta u Va-
rešu, posvetivši iz dubokog pijeteta
taj koncert svome profesoru (mno-
gima od njih je predavao na sara-
jevskoj Muzičkoj akademiji) i kolegi
iz AKUD-a "Seljo", tim prije takvo
pomanjkanje senzibiliteta rukovodi-
telja organizacije koncerta, Varešana
prema svome sugrađaninu, teško da
je shvatljivo.
Bas Jongen
BROJ 250 7
 INTERVIEW

Andrea Nikolić, mag. art., violinistica/violistica

Glazbena veleposlanica Vareša

Vareški festival klasične glazbe (VaClaF), prigodno tempi-
ran uoči proslave blagdana sv. Mihovila, patrona župe,
ove je godine doživio svoje treće izdanje, nakon što su se
četiri godine održavali Miholjski koncerti. Zasluge za se-
dam godina postojanja ove manifestacije, čije izvođenje u
provincijskom i ruševnom Varešu na goste sa strane ostav-
lja dojam fatamorgane, pripadaju u prvom redu Andrei
Nikolić, umjetničkoj ravnateljici festivala. Govorimo o vio-
linistici svjetske klase koja živi u Beču i trenutačno pri-
prema doktorski rad na Univerzitetu za glazbu i izvedbene
umjetnosti u Grazu, a angažirana je i kao profesorica vio-
line i kamerne glazbe u partnerskom programu Pinnacle
Study Institute Vienna i University of Oregon (USA) u Be-
ču. Osim što na nastupe u Varešu temeljem osobnog ugle-
da dovodi renomirane glazbenike s međunarodnim isku-
stvom, ove joj je godine pošlo za rukom ishoditi pokrovi-
teljsku podršku festivalu pa i nazočnost diplomatskih
predstavnika Austrije i Nizozemske u BiH, koji nisu skrivali
pozitivan šok doživljenim.

Razgovarao M. Marijanović
n Poštovana Andrea, u Varešu si rođe-
na i odživjela pet godina, ali mu se vra-
ćaš i na glazbenom planu donosiš obi-
late darove. Čime je on to u tvom sluča-
ju zaslužio? Pitam ovo iz razloga što
ima tolikih koji mu sigurno više dugu-
ju ili koji od njega više očekuju, a nikad
nisu čuli za onu Kennedyjevu: "Ne pitaj
što tvoja zemlja (tvoj grad) može učini-
ti za tebe – pitaj što ti možeš učiniti za
svoju zemlju (i dodajmo opet – svoj
grad)".
o Uz Vareš me vežu najljepše uspomene
iz djetinjstva, bezbrižnost, igra, odrasta-
nje u krugu brojne obitelji, sreća. Igrom
slučaja, zapravo, rođena sam u Sarajevu.
Čitav sam život slušala od baka i djedova
kako im je lijepo bilo živjeti u Varešu i ka-
ko je Vareš poseban grad. Vareš sam jedi-
no s tim i povezivala. Poseban je osjećaj
bio kad sam se prvi put vratila... Svim
onim što ja jesam Vareš je to zaslužio – jer
da ga nije bilo, ne bih ni ja bila osoba ka-
kva sam danas.
Možda zasluge leže i u mojoj profesiji
– glazba je prekrasan poziv, univerzalan
jezik, a ja sam joj posvetila život. Ne samo
kao izvođač, već i kao pedagog. Kada sam
vidjela da se Vareš može usporediti, štovi-
še stati uz bok festivalskim gradovima u
kojima sam gostovala s obzirom na boga-
to kulturno naslijeđe koje baštini, festival
je bio jedini logičan slijed događaja.
n Hajdemo se sada prisjetiti 2009. i
prvog Miholjskog koncerta u staroj
crkvi. Osobno ga pamtim između osta-
log i po tome kako je teško prenositi
klavir, ustvari je falilo ruku… Organi-
zatori su tada bili Napretkova podruž-
nica i župni ured. Kakav je dojam ostao
nakon prvog koncerta i kad se zapravo
počelo razmišljati o tome da Miholjski
koncert zaživi kao tradicija?
o Prvi Miholjski koncert bio je jedna
spontana ideja "Vareške djece vareškoj
publici" koja je nekako s lakoćom, čini mi
se sad, zaživjela. Ja sam završavala magi-
sterij u Zagrebu i u jednom razgovoru pu-
tem s Petrom Jelićem, danas predsjedni-
kom naše Udruge, odlučili smo realizirati
tu ideju. Oduševio nas je odziv i Petar je
odmah predložio da se koncert preseli u
župnu crkvu – što se i dogodilo godinu
kasnije.
Kad se krene u organizaciju, uvijek
nedostaje par ruku, a prenošenje klavira
samo je jedna stavka... Međutim, korak po
korak i to se rješava, pomogne tko može.
Petar se pobrinuo da tradicija Miholjskog
koncerta zaživi, a ja da se razvija.
n Kako je koncert prerastao u Festi-
val? Mnogi su to, unatoč uspješnosti
koncerta (dok se održavao samo je-
dan), ocijenili preambicioznim pro-
jektom koji je lako zacrtati, ali nije ni-
malo lako provesti i u kontinuitetu
održati. Kakav je bio tvoj stav oko toga
i koliko presudan?
o Organizirati jedan koncert slobodnog,
revijalnog programa nešto je sasvim
drugo u usporedbi s festivalom, u svakom
slučaju. Projekt festivala nije bilo jedno-
stavno ni zacrtati, ali bila sam odlučna i
sigurna od samog početka da je to jedini
način da događaj bude zaista relevantan,
kako sam za sebe, tako i za Vareš u glo-
balnom kontekstu. I zaista sam sretna da
su me suradnici, a i moja obitelj, u tome
podržali. Pogotovo jer su vjerovali da je to
moguće i da ćemo to uspjeti realizirati.
Ideja mi je od samog početka bila ja-
sna, ali potreban je bio određeni razvojni
put da se sve postigne. Pogotovo kada su
financijska sredstva ograničena, tako da
se profesionalni tim svede na jednog čov-
jeka koji radi za desetero. I volontira pri-
tom. Cilj mi je oduvijek bila kvaliteta, a
onda će se sve ostalo posložiti. Čini mi se
da recept uspijeva.
n Držim vrijednim skrenuti pažnju i
na sljedeći aspekt: osim koncertnih
nastupa za publiku koji doživljavaju
kulminaciju na završnoj večeri, tu je i
mnogo popratnih sadržaja Festivala,
prije svega susreti i rad s mladim glaz-
benim talentima. Bitno je ovo kazati
jer netko se mora potruditi oko svega
toga, povrh proba i uhodavanja za na-
stup. Dakle, nisu sve samo lovorike,
pljesak i nakloni, a Festival je – i to je
možda najvažniji efekt – sigurno utje-
cao na porast broja kandidata za odjel
Muzičke škole u Varešu.

8 BROJ 250 LISTOPAD 2015.

o Koncept koji Festival ima sad ja sam
zamišljala od početka i korak po korak
gradila. Mnogo je tu organizacijskih aspe-
kata i da – glavni festivalski koncerti su
samo šlag na torti, puno se toga oko njih
događa i dugotrajno priprema. Obrazova-
nje mladih i izgradnja publike neizosta-
van su i ključan dio Festivala, a tu dolazi i
usavršavanje mladih glazbenih nada kroz
rad s profesionalcima. Neopisivo mi je
drago što interes za Muzičku školu raste,
a nadam se i skorom otvaranju gudačkog
odsjeka. Naravno da je Festival tome do-
prinio – djeca imaju priliku javno nastupi-
ti pred mnogobrojnom publikom, a i vi-
djeti iz prve ruke kako izgleda život i rad
profesionalnih glazbenika. Naposljetku,
djeca su budućnost Festivala, s njima
(nama) je sve i počelo!
Jako mi je bitno približiti i popularizi-
rati klasičnu glazbu, a i umjetnost opće-
nito. Jer glazba je zaista univerzalan jezik
koji ne poznaje granice i bogatstvo koje se
stječe poznavanjem tog jezika je nepro-
cjenjivo.
n Kad započinješ pripreme za Festival,
zacijelo već mjesecima prije, i kako do-
nosiš odluke o programu? I, osim tog
umjetničkog dijela, koliko je odgovor-
nosti na tebi za ostale organizacijske
aspekte kao što su financije, marke-
ting…?
o O strukturi i programu razmišljam cije-
lu godinu i svi ti navedeni aspekti imaju
određeni utjecaj. Program mora umjet-
Trgovinska
radnja N na
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
Vareš
ul. Čaršija bb
LISTOPAD 2015.
nički i izvođački imati smisao, glazbenici
se moraju pripremiti, sve mora biti na
svom mjestu – i u ideji i u realizaciji. Što se
više Festival razvija, to je više odgovor-
nosti na meni i ako želim da sve bude kako
treba o svemu moram voditi i brigu. Us-
pjela sam okupiti mali, ali odličan tim koji
mi je pomogao u konačnoj realizaciji, uz
muzikologinju Esmu Sulejmanagić,
uglavnom sastavljen od moje obitelji
(roditelji Olgica i Stjepo, sestre Ivana i
Doris), a nezamjenjivu podršku od samog
početka imamo od Hrvatskog radija "Bo-
bovac" – kao i od Vas. Prof. Željko Sertić
svojim iznimno elokventnim recenzijama
prati Festival od samog začetka, a obo-
gatio je i brojne Miholjske koncerte kao
izvođač. Također, pokojni profesor Raj-
mund Likić bio nam je velika moralna i
izvođačka podrška od samog početka i na
tome ćemo mu trajno biti zahvalni.
Članovi naše Udruge prijatelja glazbe
"Emil Milo Cipra" na čelu s Petrom daju
sve od sebe da se i preostala financijska
konstrukcija u okviru trenutnih moguć-
nosti na kraju posloži, a ja sam uspjela os-
tvariti kroz projekte značajne međuna-
rodne suradnje kojih će odsad, s obzirom
na veoma pozitivne reakcije, nadam se
biti sve više. Ulažemo vlastito znanje i no-
vac u izgradnju projekta u koji vjerujemo i
sigurna sam da svi naši partneri, prija-
telji, potpomagatelji i sponzori to vide –
inače Festivala ne bi ni bilo. Svake godine
zalogaj je veći, ali bez izazova nema ni
napretka...
školski pribor • udžbenici • knjige
uredski materijal • suveniri • darovni program
čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
BROJ 250
n Koliko se rado ili nerado tvoje kole-
ge odazivaju pozivu na Festival? Posto-
ji li skepsa kod onih koji se prvi put
suočavaju s vareškom stvarnošću, a
dolaze iz zemalja i metropola gdje se
kultura prakticira na najvišoj razini?
Na koncu, kakav je njihov dojam kad
pođu iz Vareša; je li se itko, recimo,
sâm javio da ti se ponovo stavi na ras-
polaganje?
o Vareško gostoprimstvo je u krugu
mojih kolega veoma poznato. Jako mi je
bitno da se svi osjećaju dobrodošlo, a
zaista smo se potrudili da ništa ne nedo-
staje, barem što se tog aspekta tiče. Župni
ured i Mala škola časnih sestara uvelike
su nam u svemu pomogli, a ove godine i
osoblje motela "Centar" puno je doprini-
jelo ukupnom uspjehu Festivala. Još toga
nam nedostaje, koncertni klavir na pri-
mjer, ali bit će... Također, svi moji kolege
koji su došli su na neki način sponzori
Festivala, a budući da se svi koji mogu
ponovo vraćaju u Vareš, mislim da to
dovoljno govori. Ove godine svi smo radili
po nekoliko poslova, sve je funkcioniralo
kako treba i svi glazbenici koji su tu bili
"predbilježili" su se i za sljedeću godinu.
Jako sam sretna i neizmjerno zahvalna,
jer zaista zajedničkim snagama radimo
veliku stvar. Odličnim umjetnicima nije
bitno gdje sviraju nego kako sviraju, a
Festivalom na ovoj razini mislim da se svi
možemo ponositi.
n I sedmo pitanje, za sedam uspješnih
godina Miholjskog koncerta i danas
Festivala, glasi: vareška publika? Toli-
ko se priča o toj našoj kulturi koju je
prije stotinjak godina Austrija donije-
la i ostavila, čini se zaista da ti maniri
žive i dan-danas. Slažeš li se da je tako
i, budući da nastupaš i sama u brojnim
gala prilikama, gdje su Varešani u od-
nosu na ostali svijet?
o Vareška je publika za mene najbolja na
svijetu. Vjerojatno sam subjektivna, ali
drago mi je zbog toga. Neopisiva je sreća
bila vidjeti punu crkvu na nogama nakon
što smo upalili svjetla po završetku "Kvar-
teta za kraj vremena"... Vareška publika
stoji uz bok publikama diljem svijeta i iz
godine u godinu sve je zahtjevnija, na-
slušanija, znatiželjnija. A oduvijek je bila
iskrena. Presretna sam zbog toga i nadam
se da nas očekuje još mnogo prekrasnih
zajedničkih koncerata u godinama koje
dolaze.
9
 NA LICU MJESTA

ženu s konjskim kolima". Janja se prisjeća

Blagorodna Kopališta da je to bio četverosatni put te da nije baš

znala gdje se Kopališta nalaze, ali kada je
došla svu tu ljepotu je doživjela tragično.
Nije se lako mogla naviknuti na to malo,
Uvijek me razočara statistika koja pokazuje razliku između današnjeg broja
pusto mjesto, a ni dandanas nije mnogo
stanovnika i nekadašnjeg, prijeratnog broja u našim selima. Sve ukazuje na
drugačije.
činjenicu da iz godine u godinu naša sela postaju sve manja, mladi ljudi Osim Magulice, Vinko je sa svojim Ja-
odlaze u svijet tragajući za nečim boljim (ako ga ima), a ostaju oni koji su dranom stigao i do trećeg kata policijske
dosegli treću životnu dob i kojima je lijepo jer su tu svoji na svome i ne fali im stanice u Varešu. Naime, poslije rata, na-
kon što ga je policija htjela kazniti jer je na
puno za lijep i dostojanstven život. Jedino im nedostaju djeca koja su se
javnom mjestu, kod Jojića mosta, svezao
rasula po svijetu, bolja putna komunikacija i zdravstvena i socijalna skrb. konja, kao znak protesta Vinko je sa svo-
Samo to, ništa više. jim konjem pravac u MUP i uza stepenice,
s policijom za njegovim petama. Navodno
Piše Ana Šurkić je kažnjen zbog narušavanja javnog reda i
mira, ali kaznu nije platio i prisjeća se da

J edno takvo selo, ili točnije rečeno za-
selak, su i Kopališta. Nekoć pripadala
Pogari, a danas Duboštici. Zaselak leži
na 768 m nadmorske visine, 3 km je uda-
ljen od Pogari, a 6 km od Duboštice, okru-
žen crnogoričnom i bjelogoričnom šu-
mom, pruža bajkoviti pogled na obronke
planine Zvijezde na kojima se prostiru
Pogar, Ivančevo, Radoševići. Kažu da je
ime dobio po tome što se tu nekoć kopalo
zlato i da su ustvari Kopališta nekad dav-
no bila han, ucrtan na karti starih rimskih
putova kroz Bosnu. Istina ili ne, dolaskom
na Kopališta danas svatko bi se od prve
složio da je taj zaselak pravi rudnik zlata
prirode. Čist zrak, prirodne ljepote, polo-
žaj i obilje plodova zemlje čine ga kao
stvorenim za seoski turizam, fotografe i
filmske producente. Kopališta danas bro-
je tri kuće u kojima živi deset stanovnika.
Istina je da i u najbolje prijeratne godine
zaselak nije brojao više od 20-30 ljudi
iako ni tada nije bilo nešto više kuća, ali je
zato bilo više djece i svaka je obitelj imala
najmanje petero, šestero, osmero na-
sljednika. Ali na žalost, ili nekome na sre-
ću, došla su druga vremena i ovaj je zase-
lak kao i mnoga druga sela u našoj općini
koja su ostala lijepa i ugodna, ali opusto-
šena.
U razgovoru s mještanima dobila sam
sliku kako se nekoć živjelo na Kopalištu i
kako se živi danas. Danas se uglavnom ži-
vi mirno s cvrkutom ptica, lajanjem pasa i
rikom goveda kao jedinim popratnim
zvukovima u pozadini. Dok se nekad živ-
jelo bučnije jer bilo je i vriske djece u igri,
pjesme na njivi dok se kupi sijeno, dovi-
kivanja na zemlji dok se radi i majčinoga
glasa koji zove na ručak. Ali znate kako
stoji u jednoj pjesmi poznatog bh. pisca
Šime Ešića: "…majke bude, bude, pa je
nema". Tako je i za ondašnje vrijeme, a i za
ovo sadašnje koje će isto tako prije ili kas-
nije nestati.
Vinko i Janja
Na ulazu u selo prvo sam srela Vinka
kako sa svojim štapom stoji pokraj vrta i
puši cigaru. Nismo se poznavali, ali nakon
kratkog opisa mojih predaka vrlo dobro
je znao, tko sam i čija sam. Vinko Dusper,
rođen 1947. godine danas je umirovlje-
nik, a mirovinu je zaradio kao rukovaoc
rudarskih strojeva na Breziku. Vinko
ističe da su, u doba kada je on radio, svi
(radno sposobni) u selu također bili u
radnom odnosu. Nakon punog i napornog
radnog vremena kada bi došli kući opet
su stizali obaviti i razne druge poslove
oko poljoprivrede, voćarstva i stočarstva.
Vinko je nekada imao 300 stabala voća,
50 ovaca, 10-20 goveda i konja, i sve to je
uzdržavao na oko 70 duluma zemlje, ot-
prilike koliko su i druge obitelji na Kopa-
lištima imale. Danas Vinko i njegova su-
pruga Janja u štali drže kravu i junicu,
zasadili su nekoliko stabala malina i 20-
30 sadnica jagoda, imaju svoj vrt i tri
košnice pčela, ali više ne održavaju svoje
voćnjake.
Vinko se rado sjeća svog konja Jadrana
s kojim je, kako kaže, svugdje stizao pa
čak i po svoju suprugu Janju u Magulicu
1997.g. Janja za svog supruga kaže da je
staromodan jer "tko je još 1997. išao po
su uposlenici MUP-a morali sklanjati sto-
lice kako bi on i Jadran mogli komotno
izaći iz grade. To su bila zanimljiva vre-
mena i Vinko je imao mnogo "bisera" sa
svojim Jadranom, kojih se uvijek rado
sjeća i rado ispriča voljnim slušateljima.
Danas Vinko boluje od dijabetesa i ima
dobre i loše dane. Kada treba ići liječniku
koristi đački kombi u jednom pravcu, ali
zbog nezgodnog termina u kojima u Dom
zdravlja stižu specijalisti, većinom se
mora zadužiti i vratiti se s nekim autom.
Zimi dobije inzulin za dva mjeseca i nada
se da neće pasti u komu jer tko bi ga po
visokom snijegu nosio ili vozio u Vareš.
Usprkos svemu, Janja i Vinko su ostali
vedri ljudi koji se mogu puno smijati i s
lakoćom ostaviti pozitivan dojam na ne-
koga tko ih do tada nije poznavao.
Upoznala sam i Matu i Anu Dusper,
bračni par koji je već 45 godina u braku.
Najviše su ponosni na svojih petero djece
i osmero unučadi. Od djece im je samo
jedan sin, Anto, ostao na Kopalištima i sa
svojom suprugom Anitom i dvjema kće-
rima unosi dašak osvježenja i nade za op-
stanak života na ovom zlatnom i tihom
zaseoku.
Mato je svoj radni vijek proveo u rud-
niku u Smreci i danas je umirovljenik, ali i
Ana i Matan

10 BROJ 250 LISTOPAD 2015.

stopostotni invalid. Pored svih nedaća ko-
je su tijekom ratnih zbivanja zadesile
stanovnike naše općine Mato je imao do-
datnu nesreću da bude zarobljen i pro-
vede u logoru u Tuzli dva mjeseca. Uslijed
terora koji je tamo doživio Mato je morao
operirati leđa te je u jednom uhu izgubio
sluh i tokom našeg razgovora morao ima-
ti pored sebe, kako je sam naziva, "pre-
vodioca" odnosno suprugu Anu koja mu
je malo većim tonom dovikivala moja
pitanja. Treća (vidljiva) posljedica zarob-
ljeništva je još jedan hendikep i to u sto-
palima koja su zbog smrzavanja izgubila
svoju funkciju i više Matu, visokog i snaž-
nog čovjeka, ne mogu održavati na no-
gama. Tako da on danas ne može hodati
bez štapa, ali ni sa štapom ne može hodati
dugo pa ako nešto radi mora prvo sjesti
na stolicu i uraditi što može.
Prije rata Mato, zvani Matan, radio je i
prekovremeno. Imao je 100 ovaca i 20 go-
veda, pčele i još uz to bavio se zemljorad-
njom. Ana se prisjeća da su se ona i Matan
upoznali na igranci u Ivančevu (na Pe-
trovo) i nakon dvije godine ašikovanja
vjenčali su se 1970. godine. Počeci nisu
bili laki i Ana se prisjeća da se voda nosila
u kantama, nije bilo struje (struja je u selo
došla 1973.) i u zajednici su živjeli 5 go-
dina. Ana je tokom rata provela 7 mjeseci
u izbjeglištvu u Kiseljaku te se s najmla-
đim sinom pješke vratila na Pogar, put
koji je trajao 8 sati. Kada su se vratili kući
na Kopališta, imali su što vidjeti: polupani
prozori i pokradeno sve što je bilo vrijed-
no, uključujući kazan koji je Matanu bio
uspomena od pradjeda. Zahvaljujući ne-
kim okolnostima i iskrenim ljudima po-
slije se taj isti kazan našao u Carevoj Ćup-
riji i upornošću obitelji vraćen je svojim
zakonitim vlasnicima.
Ana i Matan usprkos svemu što su
doživjeli jako su zadovoljni i veseli ljudi i
Ana ističe da joj je život danas lakši nego
ikad prije te da je njima lijepo na Kopališ-
tima, samo da bude zdravlja. Danas Ana i
Matan drže 6 goveda i jednog konja. Štala
gdje drže životinje više sliči na starinsku
kuću s drvenim podovima gdje bi čovjek
komotno mogao da legne. Tajna te čistoće
je mistrija s kojom Matan kad može, pone-
kad Ana a najviše Anto (koji roditeljima
sve pripremi za štalu) nakon kidanja te-
meljito pređe preko cijele štale. Ana i
Matan također imaju šarolik voćnjak,
Matan slikovito ističe da jedino još ne-
maju banane. Imaju kruške, jabuke (žute i
crvene), šljive, pa čak i lubenice. Ana svoje
slobodno vrijeme ispunjava pletenjem,
heklanjem i predenjem te ponavlja da je
njoj i Matanu lijepo, samo im nedostaju
LISTOPAD 2015.
Anto s kćerkom Marinom
djeca koja se nalaze od Kiseljaka, preko
Dubrovnika do Njemačke.
Jedini sin koji je ostao na Kopalištima,
Anto, sa svojom suprugom Anitom bacio
se u poljoprivredne vode i prošle su go-
dine zasadili jedan dulum malina i pola
duluma jagoda. Da probaju kako će to ići.
A ide dobro i Anto i Anita su jako zado-
voljni prvim urodom te iduće godine već
planiraju povećati plantažu i riješiti na-
vodnjavanje. Što se tiče zarade, Anto isti-
če da su pola uroda poklonili – poznata
karakteristika ljudi sa sela – ali vjeruje da
bi jedna obitelj mogla pristojno živjeti od
uzgoja i prodaje malina kada bi se tome
posvetila te da su i oni primili narudžbe
koje možda i neće moći isporučiti jer je
potražnja velika. Anto i Anita su oboje za-
posleni u Varešu tako da se trenutno ne
mogu kompletno posvetiti uzgoju bobi-
častog voća jer sve zahtijeva vrijeme i rad.
Za sada im je dovoljno ovo što imaju, a
Anita ističe da im to možda bude ozbiljno
zanimanje kad jednom budu u mirovini.
Anto i Anita stoje kao pozitivan pri-
mjer mladih ljudi na našim selima koji se
bore da ostanu na svome. Nažalost, za nji-
hove kćeri, obje učenice srednje škole,
iako jako vole svoj zaselak i vrijeme pro-
vedeno u njemu, Anita čak ni u Varešu a
posebno na Kopalištima, ne vidi neku
budućnost. No, kako i sam Anto ističe, tko
zna što će biti za 20 godina. Možda vare-
ška sela ponovo budu vrila životom, s
uređenom putnom infrastrukturom, gdje
se bake i djedovi mogu sa svojom unučadi
igrati svaki dan a roditelji djece imati po-
sao kojim će svojoj obitelji omogućiti
pristojan život i da toj istoj djeci vrijeme
bude ispunjeno u školi s bogatim progra-
mom gdje biti važnije znanje od jezika
kojim govore. Možda će kao nekad ambu-
lante biti na svakom selu i neće se u ne-
volji morati davati doktorima mito samo
da te pogledaju. Možda će se sve promije-
niti. Možda će biti bolje. Tko zna, ali jedno
je sigurno, ništa neće samo od sebe.
BROJ 250
AKTUALNOSTI
NAPRETKOVA
OBLJETNICA
K onferencijom mladih održanom u Sa-
rajevu u dane 19. i 20. rujna 2015. go-
dine obilježena je 25. obljetnica obno-
ve rada Hrvatskoga kulturnog društva Na-
predak. Tom prigodom u Katoličkom škol-
skom centru "Sveti Josip" okupilo se preko
150 mladih iz velikog broja Napretkovih po-
družnica.
Nazočne su pozdravili bivši Napretkovi
stipendisti i članovi Središnje uprave Na-
pretka, a među njima i član prvog Pred-
sjedništva Republike BiH Stjepan Kljuić,
vojni biskup u BiH mons. prof. dr. Tomo Vuk-
šić, izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa
mons. prof. dr. Mato Zovkić, bivši Napretkov
stipendist prof. dr. Damir Marjanović, bivši
dopredsjednik Napretka Ivica Šarić te kao
domaćin predsjednik Napretka prof. dr. Fra-
njo Topić.
Govornici su se prisjetili 1990. godine i
obnoviteljske skupštine koja je održana 29.
rujna u sarajevskom kinu "Dubrovnik", prvih
članova upravnih tijela, ratnih godina i uloge
Napretka kroz ratno vrijeme pa sve do ak-
tualnog trenutka.
Poseban je akcent stavljen na odnos
Napretka prema mladima, a o tome su više
govorili dopredsjednik Napretka mr. Nikola
Čiča, bivši dopredsjednik i bivši stipendist
Dario Vučić i prof. dr. Tomislav Išek koji, ina-
če, istražuje i piše o povijesti Napretka.
Predsjednik Napretka Franjo Topić u
svom je govoru zahvalio članovima svih up-
ravnih tijela, a njih je od obnove rada do da-
nas bilo oko 150, kao i svim članovima
uprava podružnica i dobročiniteljima koji po-
državaju rad Napretka.
"Uz Božji blagoslov zbilja smo napravili
jako puno. Mi ovo što radimo ne moramo
raditi, ali želimo raditi i biti poticaj drugima.
Možda je od svega što radimo najvažnije da
svojim radom njegujemo naš kulturni iden-
titet, a da pritom ne stvaramo neprijatelje.
Naravno da se uvijek može raditi i bolje, ali
bez nas, bez Napretka, siguran sam da bi
hrvatski narod bio kulturno i duhovno siro-
mašniji", naglasio je Topić.
Pri Napretku danas djeluju 52 različita
sastava, grupe i sekcije, zatim tiskani mediji
"Hrvatski glasnik" u Tuzli i List vareških
Hrvata "Bobovac" te elektronski mediji Ra-
dio postaja "Vrhbosna" i Hrvatski radio "Bo-
bovac" Vareš. Od svoje obnove 1990. do
danas HKD Napredak je ukupno realizirao
8144 različita kulturna programa i podijelio
preko 2850 stipendija i potpora.
11
 NAKLADNIČKE NOVOSTI
Vareš u Hrvatskoj enciklopediji BiH
D
o sada su izašla dva toma Hrvatske
enciklopedije BiH. Prvi svezak (A-Đ)
2009. i drugi (E-J) 2015. Izdavač
ovog kapitalnog projekta je Hrvatski lek-
sikografski institut BiH iz Mostara. Prva
knjiga ima 660 stranica, a druga 711.
Predviđeno je da projekt ima ukupno 4
sveska, a temeljni princip na kojemu po-
čiva ova enciklopedija je – to je opća enci-
klopedija BiH iz hrvatske vizure. U ured-
ništvu HE BiH, te među urednicima stru-
ka i suradnicima zastupljen je i naš surad-
nik Željko Ivanković.
Kako je ovo skup i dugotrajan posao,
"osuđen" na vjerojatno više od desetljeće
rada, predstavljamo prva dva toma i to
samo se osvrćući na ono što malo više od
ostaloga zanima čitatelje našeg lista –
spominjanje Vareša, vareškog kraja i Va-
rešana u njoj. Knjige predstavljamo zarad
svih onih koji radoznalo žele znati što sve
i koga unutra mogu naći. Što i koga od
onoga što su vareški kraj i vareški ljudi
bili kroz povijest i što su danas, kako su i u
kojoj mjeri sudjelovali u su-oblikovanju
BiH, Hrvatske, regije.
S obzirom na to da se u prva dva toma
predstavljaju velike teme (Bosna i Herce-
govina, Crkva bosanska, Franjevački red u
BiH, Franjevački samostani u BiH, Herce-
govina, Hrvati, Hrvatska, Jugoslavenstvo,
Jugoslavija) koje zauzimaju veliki prostor
Enciklopedije, možemo biti više nego za-
dovoljni količinom i kakvoćom predstav-
ljanja Vareša, vareškog kraja i njegovih
najuglednijih ljudi. Količina i kakvoća go-
vori o važnosti i značaju, a mjeri se, izme-
đu ostaloga, zastupljenošću fotosa i bro-
jem redaka uz enciklopedijske natuknice,
uz enciklopedijske pojmove, pa ćemo i na
to ukazati kako bismo potvrdili rečeno.
U prvoj knjizi, abecednim redom, na-
lazimo ove lokalitete vareškog kraja: Bla-
ža, Bobovac, Borovica, Brgule, Čamovine,
Dabravine. Ugledni Varešani zastupljeni
u HE BiH su: Barišić Rafo st., Barišić Rafo
ml., Bjelčić-Pavić Željka, Bjelogravić Ne-
na, Blažević Franjo, Brguljanin Martin,
Cipra Milo, Crvenković Filip, Divković Ma-
tija, Dodig Ignjacije, Dugonjić Jelena Ve-
seljka, Dugonjić-Vrhovčić Nedjeljko.
12
A unutra je predstavljen i naš list
"Bobovac".
Vareš ili Varešani se spominju i u
opširnoj enciklopedijskoj natuknici BiH
(književnost, film...), te uz natuknice Če-
merno, Čondrić Emil (ubijen u Zvijezdi) i
Duvnjak Stjepan (kapelan u Varešu).
U drugoj knjizi, abecednim redom,
nalazimo ove lokalitete vareškog kraja:
Japije kod Brgula i Jelaške. Ugledni Va-
rešani zastupljeni u HE BiH su: Firić Gor-
dan, Franjić Dominik, Gavran Anto, Gav-
ran Ignacije, Gavran Ljubomir, Gavran
Tvrtko, Grgić Filip, episkop Grigorije,
Herljević Vladimir, Ilijić-Varešanin Grga,
Ivanković Željko, Jelić Čedomir.
Vareš ili Varešani se spominju i u na-
tuknicama: Filipović Šimun (bio je kape-
lan u Varešu), Franjevci (u književnosti),
Goranin Pavle (poginuo u Žunovi kraj Va-
reša), Grgić Franjo (u natuknici Filozofi-
ja), te Matić Ivica (vezano uz film u BiH).
I u prvoj i u drugoj knjizi od Varešana
dominiraju ugledni franjevci. Deset ih je.
U prvoj su to Barišića Rafo stariji, Barišić
Rafo mlađi, Blažević Franjo, Brguljanin
Martin, Divković Matija i Dugonjić-Vr-
hovčić Nedjeljko, a u drugoj Franjić Do-
3 i 101,1 M
HRVATSKI RADIO BOBOVAC
95,
Hz
BROJ 250
minik, Gavran Ignacije, Grgić Filip i Ilijić-
Varešanin Grga.
Od franjevaca najviše su prostora do-
bili Matija Divković (2,5 stupca) i Ignacije
Gavran (stupac), a malo manje od stupca
Ilijić-Varešanin i Rafo Barišić stariji. Njih
četvorica su predstavljeni i fotosima. Od
crkvenih ljudi episkop Grigorije je pred-
stavljen na pola stupca i s fotosom, a svoje
je mjesto našla i časna sestra Jelena Ve-
seljka Dugonjić.
Prvi tom uz već znanog Milu Cipru,
svima nama otkriva enciklopediji zanim-
ljive Željku Bjelčić-Pavić, Nenu Bjelogra-
vić, Filipa Crvenkovića, Ignjacija Dodiga,
Jelenu Veseljku Dugonjić, no od svih njih
je najistaknutija Željka Bjelčić s malo ma-
nje od stupca i fotosom.
U drugom tomu od Varešana je jedino
Željko Ivanković dobio više od stupca i
fotos.
Uz lokalitete Blaža, Bobovac (stupac
sa slikom), Borovica (fotos i manje od
stupca), Brgule, Čamovine, Dabravine iz
prve knjige, tu su i Japije lokalitet kod
Brgula, Jelaške (fotos i manje od stupca).
Lokaliteti su ili župe (Borovica, Jelaške),
ili povijesno i arheološki značajna mjesta
(Bobovac i Dabravine) ili mjesta s nekro-
polama stećaka (Čamovine, Japije).
Naš list "Bobovac" predstavljen je u 10
redaka, a unutar toga se spominju nje-
gova dva glavna urednika (Čedomir Jelić i
Mladenko Marijanović). Čedomir Jelić je
predstavljen i kao enigmat u samostalnoj
natuknici, kao uostalom i najmlađi za-
stupljeni Varešani košarkaš Gordan Firić
(rođ. 1971) i Mladen Jevrić-Durić, tj. epi-
skop Grigorije (rođ. 1967). Ono, među-
tim, što svakako vrijedi za pozitivna izne-
nađenja i mala otkrića ove enciklopedija
za nas Varešane, nova su lica iz starijih
generacija kao što su političar Filip Cr-
venković (umro u emigraciji), ili umjet-
nici Nena Bjelogravić i Vladimir Herljević,
pravnik Ignjacije Dodik te dva Gavrana,
Anto ekonomist i Ljubomir šumarski in-
ženjer. Svim je ovim uvrštenim imenima
Vareš dobio na aktualnom i povijesnom
značaju u BiH i regiji.
Ž. I.
LISTOPAD 2015.
 PODJELA ZADATAKA
Na projektu fotomonografije
F otomonografija radnoga naziva
"Vareš kroz stoljeća" definitivno ulazi
u realizaciju! Već smo u dva navrata (u
"Bobovcu" broj 244 i 247) izvijestili o
početnim aktivnostima oko strategije
njene izrade. Javljanja članovima radnog
tima s raznih strana svijeta, koja su usli-
jedila nakon naših kratkih izvješća, po-
kazala su da vlada veliki interes za po-
dršku ovom projektu, kao i pozitivno uz-
buđenje činjenicom da će Vareš napokon
dobiti takvu legitimaciju koja se stvara
prvi put u njegovoj dugoj povijesti. Foto-
monografija, postavljena na način kako
govori njezin naslov, podrazumijeva da će
njenim sadržajem biti obuhvaćena ukup-
na povijest vareških prostora, dakle ne
samo od vremena postanka Vareša i ne
samo u današnjim granicama općine Va-
reš. Isto tako, treba li uopće i naglašavati,
prostora će u njoj dobiti svaka vareška
ličnost odnosno svako vareško ime širega
društvenog značaja u svim oblastima
života i rada. Razumljivo je stoga da takav
projekt zahtijeva studiozan rad koji će
potrajati, ali da se sada ne bavimo pro-
cjenama koliko dugo jer to nije ni bitno –
bitno je da na koncu dobijemo varešku
knjigu nad knjigama u svakom smislu tih
riječi.
Već smo operirali s imenima i osnovna
postava ostaje neizmijenjena. Dakle, u
LISTOPAD 2015.
Prvi radni sastanak
Uređivačkom odboru su Željko Ivanković
(tekstovi), Mladenko Marijanović (foto-
grafije) i Mario Mirčić u ime Napretkove
podružnice kao izdavača. Izdavački savjet
(zasad) čine akademik Anto Markotić,
Mladen Rudež i Zdravko Barkić. Kako je i
bilo najavljeno, članovi ova dva tijela su se
okupili na zajedničkom sastanku koncem
rujna u Varešu, podijelili zadatke i krenuli
u operacionalizaciju: Uređivački odbor u
konkretne poslove oko sadržaja, Izdava-
čki savjet u okupljanje drugih eminentnih
Varešana – uglednika, poduzetnika i lo-
kalpatriota općenito – koji će svojim ime-
nom i(li) financijskim udjelom stati iza
ovoga projekta. Markotić, Rudež i Barkić
su to učinili prvi i osobnim izdvajanjima
osigurali inicijalna sredstva. Pouzdani u
snažno razvijen osjećaj zavičajne pri-
padnosti i odanosti, koji je u Varešanima
preživio i rastao unatoč općem rasulu iz
1993., u Izdavačkom su savjetu uvjereni
da postoji ogroman broj vareških iselje-
nika koji nipošto ne bi dopustili da jedan
ovakav projekt prođe kraj njih i ne bude
podržan.
U svrhu prikupljanja i deponiranja na-
mjenskih sredstava za izradu fotomono-
grafije Vareša, HKD "Napredak" Podruž-
nica Vareš otvorit će poseban račun, a koji
ćemo objaviti u narednom broju lista
"Bobovac".
BROJ 250
Imena svih onih koji će biti sponzori i
donatori, kategorizirani prema visini
uplate, bit će dakako navedena u samoj
monografiji, a ujedno se razmatra opcija
da periodično budu objavljena i u listu
"Bobovac". Također treba već sada napo-
menuti da će, kad fotomonografija bude
pred završnom fazom izrade, biti otvo-
rena mogućnost da svi koji žele zakupiti
svoj primjerak (ili više njih) to učine
putem pretplate, kako bi i time financijski
bio osnažen njezin izlazak. Jasno je, takvo
kapitalno djelo trajne vrijednosti tiska se
u vrhunskoj kvaliteti i luksuznoj opremi
pa niti cijena izrade neće biti skromna, no
oko toga ni u kom slučaju ne može i neće
biti kalkuliranja.
Daljnje obavijesti i informacije vezane
za aktivnosti oko fotomonografije list
"Bobovac" će prenositi povremeno i su-
kladno dinamici, a ovoga trenutka ovime
je otvoren poziv svim Varešanima koji že-
le ovoj kapitalnoj knjizi osigurati ulazak
pod svoj krov, bilo u Varešu bilo daleko
izvan njega, da se pripreme i odrede u
smislu doprinosa ovom svevareškom
projektu. I još jedna tehnička napomena
odnosno poziv svima koji u svom posjedu
eventualno imaju rijetke fotografije Va-
reša i okolice, osobito iz prve polovice
prošlog stoljeća i napose lokaliteta koji
odavno ne postoje (npr. selo Potoci, gro-
blje "Ruda" i sl.), da ih dostave u redakciju
ili putem elektronske adrese lista "Bo-
bovac" kao one koje bi potencijalno bile
uvrštene u fotomonografiju. R. R.
13
 DRUGI O NAMA
P rve izbjeglice u životu upoznao sam
krajem 1991. U Osnovnu školu
"Branko Radičević" na Ilidži stigli su
novi učenici, izbjegli iz razorenog Vuko-
vara. Zanimljivo, došli su izbjeglice Srbi i
Hrvati. Svoj sukob iz Vukovara prenijeli su
i na Ilidžu. Budući da ih je bilo manje, uče-
nici Hrvati u svojim sukobima s vršnja-
cima Srbima tražili su pomoć lokalnih Hr-
vata. Ipak, kako je i nas bilo manje, pru-
žena pomoć im nije mnogo značila, pošto
smo i sami fasovali. Za sve probleme koji
su tih dana zadesili školsko dvorište od-
govornost su snosili – izbjeglice.
Nekoliko mjeseci nakon toga, i sâm
sam postao izbjeglica. Znajući kako loše
mišljenje vlada o izbjeglicama, smatrao
sam da u novoj sredini, Kiseljaku, ne mo-
gu očekivati ništa lijepo. Prvi dan izbjeg-
ličkog staža u školi proveo sam u doka-
zivanju lojalnosti: išli smo skrnaviti bistu
Rudija Čajevca i uništavati obližnje parti-
zansko groblje, u mjeri u kojoj je to mogu-
će. S obzirom na to da je izbjeglica iz Sara-
jeva u Kiseljaku još uvijek bilo jako malo,
uklopio sam se relativno brzo.
Stanje se pogoršava dolaskom izbjeg-
lica iz Fojnice, Zenice i Visokog. Naziv iz-
bjeglica poprima negativni predznak, kao
što je to bilo na Ilidži, i biti izbjeglica po-
staje jako neugodno. Sama činjenica da su
se izbjeglice u novoj sredini osjećali kao
gosti, bilo je dovoljno loša. A tek kao ne-
pozvani gosti… Problem djece izbjeglica
bio je izraženiji činjenicom da su izbjeg-
lice u pravilu bile u bijednom stanju, ras-
treseni, traumatizirani, gladni i – bijesni.
Ljudi su izgubili sve, i na djeci se to jako
dobro vidjelo.
Loša reputacija izbjeglica iz Sarajeva,
Fojnice, Visokog, Breze i Zenice sredinom
1993. značajno se mijenja. Naime, pristi-
žu kolone izbjeglica iz Kaknja i Vareša.
Prema podacima HVO-a iz tog perioda, u
kiseljačkoj enklavi bilo je oko 55.000 lju-
di. Enklava je pokrivala tek dio općina
Kiseljak, Kreševo i Fojnica, stambenog ka-
paciteta za oko 30.000 ljudi!
Školske dvorane odjednom postaju
dom za tisuće unesrećenih ljudi. Siroti
narod, iscrpljen i uništen, bio je prisiljen
dijeliti životni prostor s učenicima os-
novne škole. Starci, bolesnici, djeca, svi u
nehumanim uvjetima, provodili su vrije-
me i dijelili školska igrališta s učenicima.
Vijaka b.b., 71330 Vareš, Bosna i Hercegovina
tel. +387 62 235 808 info@krcma-fm.com
14
Što su u ratu radila vareška djeca? Učila!
Piše mr. Tvrtko Milović
Poseban je problem bio s nekoliko men-
talnih bolesnika i s ljudima koji su uslijed
progona iz Vareša izgubili razum.
Jedna žena, srednjih godina, očito pot-
puno poremećenog uma, nosila je jugo-
slavensku zastavu i uzvikivala parole
mržnje protiv muslimana. Svakih pedeset
metara vršila bi nuždu na zastavu, a oko
nje je u svakom trenutku bilo oko stoti-
njak ushićenih učenika. Naravno, zvali
smo je "Vareška". Kasnije su je sklonili
negdje, ali odnos djece prema Varešacima
u to vrijeme je bio jako negativan. Kada bi
došli natrag u učionicu, djeca, pogotovo
"stare" izbjeglice, proganjale bi "nove" iz-
bjeglice zbog "lude Vareške" zadirkujući
ih: "Je l' ti ono mama?", "Je l' vam ono uči-
teljica iz Vareša?" i slično.
Jasno je da su stare izbjeglice skretale
lošu reputaciju sa sebe na nove nesret-
nike. U učionici je stanje bilo na razini hu-
manitarne katastrofe. Školski dnevnici
nisu imali nikakve svrhe. Broj učenika se
mijenjao gotovo svaki dan. Dolazili su
novi, uvodili bi ih na satu, predstavljali, a
već sutra bi nestajali za sva vremena. Sto-
lice su iz učionica odnijeli izbjeglicama u
školskim dvoranama, kako bi zadržali bar
minimum civiliziranog života. Zbog toga
mi u učionicama nismo imali stolica, čime
je prijezir prema izbjeglicama iz Vareša i
Kaknja dodatno rastao. A žrtve su bile
učenici iz tih mjesta.
Ni nastava nije imala posebnog smi-
sla. Zbog nedostatka stolica učenici su
IZLETIŠTE
ZVIJEZDA/VAREŠ
- ŠIMIN POTOK
BROJ 250
Iz tiska (studeni 1993.)
sjedili "po prozorima", na radijatorima i
klupama. U jednom trenutku u razredu
nas je bilo 73! Neka djeca su bila toliko
traumatizirana da nisu uspijevala zadr-
žati mokrenje na satu. Da ne govorimo o
katastrofalnoj razini higijene. Razrednica
Danica Tolo nastavu bi svaki dan počinja-
la upoznavanjem novih učenika. Pokuša-
vala je objasniti nešto što sam znao još iz
Ilidže: "Izbjeglicama je teže nego ostalim,
stoga pazite jedni druge". I hajde ti onda
predaji deklinacije i padeže…
Smirivanje tenzija među učenicima
postalo je bespredmetno onog trenutka
kada je broj domaćih učenika u razredu
pao ispod jedne trećine. Tada su učenici
izbjeglice vratili status kakav su imali kod
kuće.
Školske godine 1992./93. i '94. su bile
besmislene što se nastave tiče. Ocjene su
se dobivale na osnovu visine vojnog čina
oca. Ili galame koju je učenik uspijevao
stvoriti. Ja sam se tako borio za četvorku.
Većina sati prolazila je u uvođenju mira, ili
ih uopće nije ni bilo. Nastava je bila puka
formalnost kako djeca ne bi gubila raz-
rede. I ništa više.
Situacija se smiruje školske 1995. ka-
da na scenu stupaju učenici iz Vareša. Iz-
gubljene ratne godine poremetile su rad-
ne navike svoj djeci i normalno odvijanje
nastave odrazilo se na sve. Ali djeca iz
Vareša su u to vrijeme – imala odlične
ocjene. Ocjene su dobivali bez ikakvih in-
tervencija. Samo učenjem. Kada bi se
vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE
MATURE • ZABAVE • RUČKOVE
SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
LISTOPAD 2015.
ocjenjivalo, Varešaci su dobivali petice. Kako sam
sjedio s njima u klupi, primijetio sam da ne uče više Balada o nezaposlenoj profesorici
od ostalih. Prvo zato što nemaju iz čega, niti imaju
uvjete, a ipak, ocjene su bile odlične. Sjećam se kao Nezaposlena profesorica mete salu u kojoj će
danas, svi učenici iz Vareša su imali sve petice. Osim Malo kasnije sipati gluposti do plafona
jednog mangupa koji bi tu i tamo dobio četvorku.
Nisu se vareška djeca isticala samo u lakoći Nezaposlena profesorica ima oči kao badem
savladavanja gradiva, nego i u općoj kulturi. Dok su Ona ima pokrete aristokratkinje. Dušu anđela
djeca iz Kiseljaka, Fojnice i Kaknja bila zaokupljena
igranja "rata" na školskom dvorištu, Varešani su bili Prolaze moćni sijači magle i slave
izvan toga. Pristojni i mirni, vareški učenici pod- Prolaze Pjesnici i plaču. I sirotinja nijema
sjećali su na prijeratne učenike koje sam ostavio u
Sarajevu. Ona to nježno. Ni zrna prašine nema
Kasnije, mnogo godina poslije, postalo je jasno
da ovaj fenomen ima svoje duboke kulturološke i Unijela u to sva svoja 23 ljeta. I ljubav
društvene korijene. Nije, dakle, da smo mi ostali bili
divljaci, nego su Varešaci našli način da se izdignu
Ako Te vide zlobni nećeš za katedru
iznad traume koja ih je snašla. I kada sam slušao o Nikada. Ako Te vide dobroćudni
vojnim podvizima, uvijek bi se isticali Travničani,
Fojničani, Kiseljačani, Kakanjci… Varešaka nigdje. Što će ti njihove suze. Tebi kruh treba
Očito je da su Varešaci pitomi na više razina. Narod Treba Ti puno malih naivnih očiju znanja željnih
posvećen znanju i kulturi. Zbog toga su stradali i u
ratu, i poslije rata. Kada će Tvoj dragi na bijelomu konju
Gdje su danas učenici iz Vareša? Koliko sam Dok u Tvoju kosu nije Zvjezdana prašina
upućen, otišli su u svijet, mnogo dalje od periferije
Beča. Oni Varešaci koje znam, postigli su mnogo Nezaposlena profesorica volonter mete konferencijsku salu
više od automehaničara, frizerki, molera i kera- Ona se nada i milo gleda ulazna vrata
mičara po Austriji i Njemačkoj. Ono što su ostavili
Kiseljaku jeste jedan dobar primjer, koji su mnogi Kada će otud neka luda sreća
usvojili. I njene lijepe tužne oči tonu u nadu
Mnogo je Varešaka ostalo i u Kiseljaku. Ople- I nadobudnu baladu o nezaposlenoj profesorici
menjuju ovaj prostor, kao što oplemenjuju mnoge
druge prostore. Znajući sve ovo, slika Vareša danas
a petak je 13. travnja 2012. prijestupne godine
još je tužnija nego što se čini nekome tko prvi put Tvrtko Gavran
navrati u to mjesto.

VIJESTI

IN MEMORIAM SJEĆANJE
(24.X.2010. – 24.X.2015.)
MIJO BARKIĆ
(10.X.1993. – 10.X.2015.) DRAGICA HINGER rođ. Kristić
"Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru
Trajno ćeš živjeti u našim srcima i sjećanjima.
sačuvao." (2 Tim 4,7)
Počivao u miru! Draga mama, bez straha i u iščekivanju
Tvoji najmiliji dragih susreta otišla si prije pet godina.
Pokazala si nam da je život s Bogom radost, da
pouzdanje u Boga donosi mir i da je križ života
IN MEMORIAM slavan i spasonosan. Sačuvala si vjeru. "Stoga,
pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će
ANDRIJA KRISTIĆ mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan
(19.X.1995. – 19.X.2015.) sudac; ne samo meni nego i svima koji s
ljubavlju čekaju njegov pojavak." (2 Tim 4,8)
Počivao u miru Božjem! Moli za nas da možemo živjeti dostojno
života koje nam je Bog preko tebe darovao.
Brat Ivan s obitelji
Tvoji: suprug s djecom

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA vl. Snježana Tomić | SVJEŽE CVIJEĆE | LONČANICE
tel. 032/ 843 465 | BUKETI | VIJENCI
843 321 | VJENČANI BUKETI | POGREBNA OPREMA I USLUGE
VAREŠ mob. 061/ 793 032 | ARANŽMANI | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

LISTOPAD 2015. BROJ 250 15

 PRIRODNA BLAGA
Sliv Bukovog potoka nalazi se nad samim gradom
Bukovi potok
Piše Jozo Drijenčić
P rva eksploatacija šumskog blaga u
Bukovom potoku vršena je u vrijeme
kad je on zaista bio bukovi. U vrijeme
mletačke vlasti dubrovačke i konavljan-
ske karavane su od Oćevije preko Bože-
ljišća, Medne Luke, Mekuša, Divinog po-
toka, Krečana, Diknjića, niz Bukovi potok
do luke Dubrovnik na konjima vršili tran-
sport drvenog ugljena. Kakva je to sječa
bila govori podatak da je nakon nje ostala
samo jedna bukva; kvrgava, neugledna i
bila je stanište šumskih rojeva u Mićinom
brijegu. Lišće na njoj možeš prebrojati, ali
i dalje prkosi zubu vremena. Danas mno-
ge zaravni još ukazuju na to gdje su se
nalazile tzv. ćumurane, a desni krak Buko-
vog potoka zvao se Ćumurište. Mnogo je
zemlje s tih zaravni odneseno za cvijeće i
cvijetnjake. A potok, koji više nije bio bu-
kovi, svoje je "ruho" s vremenom promi-
jenio u četinarsko.
Tako, zaogrnut crnogoricom, doče-
kuje vrijeme austrougarske vlasti. I tada
je izvršena gola sječa na prostoru između
Seperača i Lazina, na lokalitetu zvanom
Marina sječa. Prema kazivanjima, oblo-
vina je korištena za premošćivanje rijeke
Stavnje kod vijadukta, tj. raskrižja za Prži-
će, gdje je napravljena i velika deponija
drvenog ugljena za potrebe željezare, a i
on je bio proizveden u Marinoj sječi, na
dvije zaravni.
Neposredno poslije Drugog svjetskog
rata Bukovi potok ponovo je aktualan. Go-
dine 1947. formirano je šumsko indu-
strijsko poduzeće "Bukovica", čiji je osni-
vač bio Veljko Marković – Čalak. Nedugo
zatim formira se i šumska manipulacija u
Bukovom potoku, a glavni je manipulant
16
bio Ekrem Šišić. Lageri su napravljeni na
prostoru Grabovčeve, Hasagića i Stjepa-
novića luke, na lokalitetu gdje se danas
nalaze ostaci bazena.
Radna snaga dolazila je iz okolnih
sela: Diknjića, Pogari, Planinice, Slavina, a
bilo je i radnika iz Fojnice, gotovo pa cijele
obitelji. U sjećanju su ostala prezimena
Krajine, Brekala, Tarabe, Bošnjaci i Šu-
šnjare, koji su vršili sječu i izvlačenje s ko-
njima. Svako selo je imalo obaviti specifi-
čan, svoj dio posla, a Todo, Vaso, Milan i
Ostoja na svojim konjima transportirali
su celulozu za potrebe tvornice papira
"Celpak" (Banja Luka) do skladišta na
Kusači. Pogarani Kazimir Dodik, Franjo
Šurkić i drugi bili su specijalisti – tesari
velikih greda za mostove u izgradnji obu-
hvaćenoj petogodišnjim planom. Pogara-
ni su izvršili "talpiranje" Bukovog potoka
tako da se lakše i jednostavnije vršilo iz-
vlačenje oblovine.
U petogodišnji plan ušla je i tanka ob-
lovina koja je korištena za pregrade u ru-
darskim jamama, a za kojom je vapio Alija
Sirotanović jurišajući kao krtica ispod
Breze. A onda je izvoz oblovine ubrzan da
bi se već 1953. pristupilo pripremanju te-
rena za kupalište odnosno izgradnju ba-
zena te pratećih brana i tunela za dovod i
odvod vode. O njemu ćemo prigodno –
kad dođe vrijeme 60. obljetnice puštanja
bazena u rad. A sad još o izvorima koji
pripadaju slivu Bukovog potoka.
Krajem šezdesetih godina prošlog sto-
ljeća susretnem na Terzijinom (Jelića) br-
du čovjeka s kartom u ruci, koja je bila
austrougarska. Predstavio se kao Sarajli-
ja (imena inače ne pamtim) i rekao mi da
BROJ 250
je sve izvore po karti pronašao, ali jedno-
ga nikako, vrti se u krug. Prijatelju, velim
ja, traženi izvor je na pet metara od nas
(preko jednog grudobrana). Izvor je bio
neznatan, veoma mali, oivičen daščicama,
ali veoma hladan. Ponad njega nalazio se
veći izvor, ali njega nije bilo na karti i bio je
veoma topao. Letimično gledajući kartu
zapazio sam da su na nju bili ucrtani samo
izvori koji su izvirali iz Crnog kamena, a
koji su se nalazili u slivu Bukovog potoka.
Daleko niže, u Mićinom brijegu, na dva
metra od potoka nalazio se izvor kojeg
smo zvali Studenac. Ljubitelji prirode lije-
po ga urediše i napraviše klupu za odmor.
Tici, Štefko i drugi odnijeli su dosta vode
da imaju što piti navečer uz televiziju. Ne-
što niže bio je izvor kojeg je uredio veliki
ljubitelj Bukovog potoka nastavnik Aco
Vasiljević pa smo ga nazivali Acina voda.
Posebno zanimljiv izvor koji nikada nije
presušio bio je na posjedu Likića; bio je
okruglog oblika s izviranjem u sredini
prema gore, kao hladni gejzir. Pojedinci
su ga zvali i "muška voda". Nešto više pre-
ma Lokvenici nalazio se znameniti izvor
kojeg su nazvali Vijer, a uoči Prvog svibnja
bio je pod pravom opsadom izletnika iz
Benića, Matijevića i Franjića. Ispod njega
u samom potoku na Velikoj upini bio je
izvor u stijeni s nekoliko otvora čija bi
voda odledi potok i do 100m. Jedini javni
izvor s desne strane potoka bio je na
Kicelju kojeg je izgradio u betonu pok. Ivo
Slugić Dunđer. Na njemu je bila ugrađena
metalna ploča s brojevima 1926. U vrije-
me rudukcije ovim izvorom su se služili
mnogi građani, a sada analiza pokazuje
da nije za piće.
S lijeve strane sliv Bukovog potoka
polazi od nekadašnje "šumske kuće", pla-
ninarskog doma na Panju, tj. na Kreča-
nama. Od tri izvora koja su opsluživala
izletište tehnološkog kadra iz srednje Eu-
rope, namještenika željezare, dva su pri-
padala slivu Bukovog potoka, a jedan
Suhodolu. Izvor u Mićinom brijegu lijepo
su uredili izvođači radova na tunelu koji
je spajao Divin potok s Bukovim, ali je
ubrzo bio zapušten. Na velikom prostoru
u Marinoj sječi nije bilo izvora, ali je zato
bilo u susjednim Lazinama i to veoma po-
znatih. Veliki i hladni izvor u vrhu Lazina
kaptirali su mještani donjih Diknjića i
odveli na česmu kao javnu vodu. Za vodu
u kutu nekadašnjeg posjeda Ilije Fočića
Perića malo je komplimenata koje bi se
moglo izreći. Zvali smo je Studenac, a nje-
na hladnoća je usred ljeta ubijala u čelo.
Izvore u Konjskom dolu kaptirala je još
austrougarska vlast u pretprošlom stolje-
ću u jedan zajednički rezervoar i danas su
spojeni na gradski vodovod. Ovi izvori već
godinama vape za obnovom, a investicije
su potrebne zbog zdravlja građana.
LISTOPAD 2015.
 "PLAVI SE JADRAN TALASA..."
S "raketom" u Srebreno
P utujući nedavno na more prema Du-
brovniku prisjetih se kako sam, kao i
većina sugrađana, šezdesetih, se-
damdesetih godina, pa gotovo sve do
ratnih zbivanja odlazio na ljetovanje.
Nekad najveće poduzeće u općini,
Rudnik i željezara Vareš, početkom šez-
desetih kupilo je kuću za odmor za svoje
radnike. Zgrada se nalazila uz obalu ma-
log primorskog mjesta Srebrenog, južno
od Dubrovnika, a između Kupara (gdje se
nalazila Titova vila i kompleks vojnog
odmarališta) i Mlina.
Odmah su kupljenu kuću preimeno-
vali u odmaralište. U početku ondje su od-
lazili samo radnici koji su se isticali na
svojim radnim mjestima, radnici koji su
radili u iznimno teškim uvjetima i radnici
koji su imali određeni invaliditet ili naru-
šeno zdravlje, a more im je bilo korisno za
rehabilitaciju. Tako da je to prvih godina
bilo isključivo "sindikalno" odmaralište,
ali nakon nekog vremena došlo se do za-
ključka da se to može i komercijalizirati,
pa su radnici iz gore spomenutih katego-
rija upućivani na odmor u predsezoni ili
podsezoni, a sezona je pripala onima koji
su plaćali svoj boravak na moru. Njihovo
poduzeće im je omogućavalo da boravak
u Srebrenom plaćaju u ratama, a odmara-
lište su koristili i članovi njihovih obitelji.
Pred sezonu vršile su se obimne pripre-
me od tehničkih do kadrovskih jer se bi-
ralo osoblje koje će biti u najboljoj službi
korisnicima odmarališta.
Ispočetka je odlazak u Srebreno bio
mukotrpan pa je donesena odluka da po-
duzeće kupi poseban autobus za tu svrhu.
Kupljen je za ono doba prekrasan autobus
kojega su mnogi zbog njegove izuzetne
linije zvali "raketa". Taj turistički autobus
nije mogao voziti svatko nego su odabra-
na dvojica Babića – Juro i Đoko. Svi su ih
cijenili i uvažavali, ali Đoko je bio simpa-
tičniji zbog problema s mucanjem. Jedna
anegdota o njemu prepričava se i dan da-
nas: kažu, došao Đoko za šank i naručuje
piće "jed... jed...", ali nikako da izgovori
"jednu (rakiju)" pa rekne "ma dvije, kad
ne znam govorit znam platit". Nešto kas-
nije taj vareški znameniti turist autobus
vozila su tri vozača čije su žene bile ro-
đene sestre: Mato Kostić, Filip Krajinović i
Frano Semunović. E, tada je već bilo mno-
go lakše putovati do Srebrenog. Sjedneš u
Varešu, odmor u Buni kod Mostara, preko
Popova polja makadamom dok se ne
ukaže pogled na pučinu mora. Ali nekima
ni to nije odgovaralo jer nisu podnosili
vožnju pa su cijelim putem povraćali.
LISTOPAD 2015.
Piše Miroslav Petrović
Pošto je odmaralište posjedovalo veći
prostor oko kuće, nešto kasnije ŠIP "Zvije-
zda" tu izgradi pet kamp kućica s pravom
korištenja odmarališta za svoje radnike i
radnike "Autotransa".
Kuća za odmor posjedovala je uglav-
nom višekrevetne sobe, tako da su u soba-
ma zajedno boravili ljudi koji se do tada
često nisu ni poznavali. Najčešće su u sobi
boravile po dvije obitelji. Takav raspored
imao je i dobrih i loših strana. Neki put se
moralo praviti novi raspored jer cimeri se
nisu slagali, ali češće se događalo da su
stvarana trajna prijateljstva. Bilo je tu i
šaljivih događaja. Sjećam se jednog iz vre-
mena nestašice deterdženta i kave. Nai-
me, dvojica mladića dolazeći na ručak
zateknu veliki red ispred sebe. Glasno su
pričali, kako bi ih čuli svi ispred njih, o
tome kako su u mjesnoj prodavnici kupili
kave i imali su uza se vrećicu od kave, ali u
njoj je bilo tko zna što. Istog trenutka cijeli
je red ispred njih otišao u prodavnicu da
bi se otud vratili prevareni, a ovi su već
stigli i ručati...
Odmor u Srebrenom je bio sadržajan.
Poslije cjelodnevnog kupanja i sunčanja
iza večere se išlo u šetnju do Kupara na
sok i kolač u poznatu tavernu gdje su se
održavale plesne večeri za djecu. Druge
večeri prema Mlinima na kavu i sladoled.
Poseban je doživljaj bio ići na plesne veče-
ri nekad u baštu hotela "Srebreno", a kas-
Kutak jadranske obale gdje je nekoć
ljetovala vareška radnička klasa
BROJ 250
nije u baštu hotela "Orlando". Oni koji su
voljeli narodnjake otiđi bi u susjedno od-
maralište "kod Srbijanaca". Pojedinačno i
organizirano se išlo u posjet Dubrovniku,
te u obilazak Cavtata pa i aerodroma na
Ćilipima. Povrh svega organizirano se išlo
u kupovinu domaćeg vina i lozovače za
ponijeti kući.
Tko je jednom otišao u Srebreno, želio
je to uglavnom ponoviti i više puta. Bilo je
onih koji su na more išli isključivo u
Srebreno, a nije to bilo ništa čudno jer se u
toj maloj vareškoj koloniji stvorila prava
domaća atmosfera, hrana je bila dobra,
osoblje ljubazno, a navečer se u dokolici
znalo igrati "blagoslova" (kartaška igra za
više sudionika). No, bilo je i onih koji su
komentirali upravo suprotno: da više ne-
će u Srebreno zato što im je "gusca u mo-
ru, a glava u Varešu", aludirajući na okru-
ženost poznatim ili manje poznatim va-
reškim licima. Ipak, svima je bilo žao ući u
autobus na isteku odmarališne smjene,
prtljajući kanistre vina i lozovače. Nada-
sve, posjet Dubrovniku u to vrijeme, pa
čak i danas, pitanje je prestiža.
Vodeći se primjerom Rudnika i želje-
zare, vareško trgovinsko poduzeće "Sna-
ga" sedamdesetih godina unajmljuje kuću
za odmor za svoje radnike, prvo u Gradcu,
kasnije u Tučepima. Nakon fuzije s ugosti-
teljskim poduzećem "Perun" unajmljuju
kuću za odmor u Živogošću i nekoliko se-
zona organizirano odlaze ondje na odmor
i ljetovanje. Isti primjer slijede drvopre-
rađivači i šumari te za svoje radnike
kupuju kuću za odmor u Zaostrogu. Za
razliku od Srebrenog, sva spomenuta
mjesta nalaze se na makarskoj rivijeri.
Danas je stanje posve drugačije. I po-
red boljih putnih komunikacija, suvreme-
nih prijevoznih sredstava i svekolikog
odmaka na svakom polju, na more mogu
ići samo privilegirani odnosno oni koji su
se situirali, "snašli" pa bilo to na pošten ili
nepošten način. Što se tiče radničke klase
i vojske nezaposlenih oni more ne vide
drugačije osim na televizijskom ekranu,
premda do Neuma ni putovnica nije po-
trebna. I nikad nije bila vjerodostojnija
ona krilatica: tko ima para kupa se na
moru, tko nema taj se kupa u lavoru. No,
možemo ovdje malo ublažiti varešku
današnju situaciju opaskom: može i na
jezeru u Smreci. Počeo sam priču s time
kako su Rudnik i željezara svojim
radnicima more učinili dostupnim, a
danas je eto nekadašnji vareški rudnik
kupalištem postao. Tko bi se tome
nadao...
17
 IZ NEOBJAVLJENE ZBIRKE
"Ben Hur" u Varešu
Piše mr. Franjo Zlović
T amo negdje, početkom šezdesetih go-
dina, stigao je u vareško kino film
"Ben Hur". Bijaše to spektakl, jedan od
najvećih ikad snimljenih, budući i danas
zauzima jedno od istaknutijih mjesta u
svjetskoj kinematografiji. Snimljen je
1959. godine u režiji Williama Wylera, s
Charltonom Hestonom u glavnoj ulozi.
Film je rađen prema romanu "Ben Hur",
autora Lewa Wallacea, a govori o životu
Jude Ben Hura, židovskog plemića iz Jeru-
zalema, bogatog trgovca, koji dolaskom
rimske vojske u Palestinu dolazi u sukob
sa zapovjednikom i guvernerom pokra-
jine, Messalom, dotadašnjim prijateljem
obitelji. Messala, kome sasvim slučajno
na glavu padne jedan crijep s Ben Hurove
kuće, iskoristi taj događaj prikazavši ga
kao napad na sebe i rimsku vlast, sve kako
bi Ben Hura bacio u okove na rimskim ga-
lijama, a majku mu i ženu otjerao u roblje.
Ben Hurova odiseja se završava osloba-
đanjem iz ropstva i velikim obračunom s
Messalom, i to na tradicionalnoj utrci boj-
nih kola u Koloseumu. Ben Hur je ispunio
svoj zavjet i osvetio se Messali za patnje
svoje obitelji, pri čemu je jedan od ključ-
nih momenata njegove borbe za oslobo-
đenje, i poimanje same osvete, bio susret i
upoznavanje s Isusom Kristom.
18
ma i s jaglukom na glavi, bistra i u poznim
godinama ko matijevićki Brlog, otresita,
poduzetna, vrckava ko vatra, puna život-
nog iskustva, mada, i povrh svega toga,
nepismena. Ni čitat ni pisat nije znala, ni
dana u školi nije provela, a znala bi, i
mogla, i anam njeg, antikrsta, Bože mi
oprosti, priveslat ako bi joj se za to uka-
zala prilika, odnosno kad bi ga kojim slu-
čajem srela.
Elem, danima se film prepričavao po
kavanama, na ulici, po kućama i školama,
nasred čaršije, nije šala i maskara, jeda-
naest Oskara dobio, a i opet, o takvoj
jednoj temi govori po prvi put filmski
nenaivno, pravo 'nako uvjerljivo, realno,
profesionalno, k'o na propovijedi. Razle-
tjele se žene po kućama onih drugih što iz
ovih ili onih razloga nisu bile u kinu, pa
satima jedna dugoj prepričavale film uz
kavicu, kolače, a tu i tamo, bome i uz
pokoju rakijicu, tek toliko da se grlo malo
izapere od velike priče. Što žešća rakija, to
scene upečatljivije, a i boje nekako pri-
kladnije sadržaju filma. A kad je već tako,
kako bi sve moglo proći bez naše Janje,
bez one koja zna, morebit i najbolje, sve
kako je bilo a napose sve to lijepo i po-
tanko, onako natenane ispričat, jelde!?
Došavši, po maksuz pozivu, kod svoje
prije Štefanije Idžakove, Janja zatekne pu-
nu kuću susjeda, žena spremnih poslušati
Ovaj značajan filmski detalj, prikazan njezinu priču. I eto, Janja u priču, film se
kao povijesni čin, profesionalno kvalitet- odvija k'o na pravoj traci, svi bulje u nju,
no urađen, sukladno samom spektaklu, naćulili uši, a ona potanko, po instilahu,
doveo je do toga da su mnogi kršćani di- scenu po scenu, da bi baš u pravi čas po-
ljem svijeta hrlili u kina vidjeti film i spo- čela objašnjavati jednu od ključnih, onu u
menuti susret. Tako je i vareški svećenik, kojoj Ben Hur govori izrijekom, odnosno
s puno pažnje, preporučio svojim vjerni- u kojoj se verbalno obračunava sa svojim
cima da obavezno pogledaju film, s napo- dušmaninom, Messalom:
menom da isti traje preko tri sata i da se "Unijevši mu se u lice, priprijetiv' mu
na to moraju pripremiti. Fratrovoj prepo- pritom stisnutom šaketinom, užeglim
ruci su se, već prve večeri igranja filma, očima, Juda, ko biva Ben Hur, će ti njem
odazvali mnogi, a napose vareške žene, otresito, muški, ono pravo, boni, po na-
zauzevši sva mjesta u loži i na balkonu. ški…", zapjenila u priči i sama Janja
Među njima je, dakako, bila i Janja Iličićka, "…đubre jedno, dabili đubrensko, nećeš ti
prava Vareška, starija gospođa iz Jušića, men zapovijedat šta ću ja radit i u šta ću ja
iskrena vjernica, po nepisanom starom vjerovat, razumiješ li ti mene...!?"
vareškom pravilu uvijek u svojim dimija-
AKCIJA NA BAKIĆIMA
O crkvi sv. Roka na Bakićima kod Olova u "Bobovcu" je pisano više puta. Njezini temelji
fasciniraju, unutarnji prostor s kamenim oltarom još više, a svud okolo nekropola stećaka,
gotovo svaki ukrašen. Neki od njih potonuli ili obgrljeni korijenjem stabala i samo su još
sljemenom nad zemljom. Lokalitet drevan, ali od strane države neadekvatno vrednovan,
kamoli održavan.
Čuvar svetišta u Olovu, fra Ilija Božić, pod čijom je nadležnošću i taj komad crkvenog
zemljišta, odlučio se na akciju ograđivanja lokaliteta. Na nju su se odazvali iz Oćevije, Vijake i
sa Zarudja; nešto više od desetak vrijednih i poslu vičnih ljudi. Podršku im je pružio podu-
zetnik Zdravko Barkić, koji je te subote 26. rujna i obišao mjesto izvođenja radova. M. M.
BROJ 250 LISTOPAD 2015.
 IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV POSLJEDNJI POZDRAV

Našoj dragoj baki Našoj dragoj mami

EMILIJI BRĐANOVIĆ EMILIJI BRĐANOVIĆ

(8.X.1940. – 25.VIII.2015.) (1940. – 2015.)

Bako, volimo te! Uvijek ćeš biti u našim srcima i nikada Ostat ćeš zauvijek u našim srcima i mislima.
te zaboraviti nećemo. Počivaj u miru Božjem!
Počivaj u miru Božjem i neka te čuvaju anđeli nebeski!
Tvoji najmiliji
Dalibor i Danijel

POSLJEDNJI POZDRAV ZAHVALNICA

Dana 26.9.2015. navršio se mjesec dana od smrti U povodu smrti naše drage
naše drage supruge, majke, bake i prabake MARIJE PAVLIĆ
MARIJE PAVLIĆ (1933. – 2015.)
(1933. – 2015.) Zahvaljujemo svim prijateljima koji su nam pružili
Iako više nisi s nama, živiš u našim srcima i mislima. podršku u najtežim trenucima. Također zahvalju-
Ponosni smo što smo te imali i čuvat ćemo uspomene jemo osoblju Doma zdravlja Vareš, Kantonalne
na tebe. bolnice Zenica i doma "Vitalis" Ilidža na trudu koji su
Počivala u miru Božjem! ulagali za našu dragu Mariju.
Tvoja obitelj Obitelj

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 23.8.2015. u Brisbaneu (Australija) u 81. Dana 8.10.2015. navršilo se 40 dana od smrti našeg
godini života preminula je naša draga dragog muža, oca i djeda
MARICA STOJKOVIĆ rođ. Brđanović MILENKA – ŽIVKA GORANČIĆA
(1941. – 2015.)
Uvijek će ostati u našim srcima i mislima. S ljubavlju čuvamo uspomene i sjećanja na tebe.
Počivala u miru! Počivaj u miru!
Ožalošćeni: kćerka Marinela – Nela, muž Gavro,
Supruga Mileva, kćerke Janja i Zora, zetovi
unuke Rajna i Sonja, sestre Jela, Draga i Mira,
Blaženko i Bojan, unuk Zoran s Anom
sestrići Zvjezdan, Sandra i Tanja, te ostala obitelj

OBAVIJEST O SMRTI POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 11. rujna 2015. godine preminula je u 98.
godini života naša draga majka, sestra, baka,
prabaka i svekrva
RUŽA ŠTAMBAK rođ. Šarić
(6.X.1917. – 11.IX.2015.)
Kremiranje naše drage pokojnice obavljeno je u
krematoriju Mirogoj, a urna će biti položena u
obiteljsku grobnicu u Imotskom.
Sinovi Ivan (Điđa) i Boro, brat Vinko, sestre Štefica i
Nada, unuci Bruno sa suprugom Marijom, Dinko i
Ivan, praunuci Lovro i Luka, snahe Željka i Helja
Dana 30. rujna 2015. preminula je naša draga
MARIJA DUSPER rođ. Miočević
(1928. – 2015.)
Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima.
Počivaj u miru!
Zahvalna djeca: Ivo, Tomislav, Nenad i
Ivanka, nevjeste, zet, unučad i praunučad

POSLJEDNJI POZDRAV POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 1. listopada 2015. u 81. godini života
preminuo je naš dragi Našem dragom
NIKOLA NIKŠA MARKHOT
(1934. – 2015.) NIKOLI NIKŠI MARKHOTU
Zauvijek ostaje živjeti u našim srcima i mislima. (1934. – 2015.)
Počivao u miru!
Supruga Gena, sin Hrvoje, kćerka Olivera, braća od brata Ivice, njegove supruge Ljubice i djece
Mario i Ivica s obiteljima, sestra Ankica s obitelji, Nikoline i Lea s obiteljima
nevjesta Ružica, zet Ahmed, unučad Ivana s obitelji,
Dario i Paola, obitelji Markhot i Dužnović

LISTOPAD 2015. BROJ 250 19

 IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE IN MEMORIAM

(1.X.2012. – 1.X.2015.) Dana 2. listopada navršila se godina dana otkako
Dana 1. listopada navršile su se tri godine otkako nije s nama naša draga
nije s nama naš dragi suprug, otac, svekar i djed
JELKA MARINČIĆ
MATO PEJČINOVIĆ (1933. – 2014.)
Ostaješ zauvijek u našim srcima i sjećanjima.
Počivao u miru Božjem! Svaki dan u našim mislima i vječno u srcima.
Počivaj u miru!
Supruga Veronika, sinovi Miroslav i
Vinko, sestra Janja, s obiteljima Tvoji najmiliji

U SPOMEN TUŽNO SJEĆANJE

Dana 5. listopada navršilo se šest mjeseci otkako Na našeg dragog
nije s nama naš dragi
MIJO DIVKOVIĆ DRAGU ANDRIĆA
(6.V.1929. – 7.X.2002.)
(1940. – 2015.)
Ostaješ živjeti u našim sjećanjima. S ljubavlju i tugom čuvamo te od zaborava.
Počivaj u miru! Počivaj u miru Božjem!
Supruga Dragica, kćerka Vedrana, Tvoji: supruga, djeca i unučad
sin Velibor, zet, nevjesta i unučad

TUŽNO SJEĆANJE TUŽNO SJEĆANJE

Na naše najmilije
LJUBOMIR DODIK
(18.X.2001. – 18.X.2015.) JOZO ZEKIĆ
(10.IV.2015. – 10.X.2015.)
KATARINA MARIĆ rođ. Dodik ROBERT ZEKIĆ
(5.IV.2010. – 5.X.2015.) (31.V.1992. – 31.V.2015.)
Vaša plemenitost i dobrota uvijek će Koliko god tugovali i koliko god nam nedostajete, svjesni
nas sjećati na Vas. smo da ste na puno boljem mjestu i da ćemo se tamo
Počivali u miru Božjem! sresti. Počivali u miru Božjem!
Vaši najmiliji Vaši najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE TUŽNO SJEĆANJE

Dana 9. listopada navršilo se deset godina od
prerane smrti našeg voljenog supruga i tate
ZVONKE ILIĆA
(1967. – 2005.)
Ti si trag koji se ne može izbrisati, ti si bol koju ne
možemo preboljeti, ti si onaj kojeg ćemo uvijek
voljeti. Premalo je riječi, a previše tuge da ti kažemo
koliko nam nedostaješ.
Tvoja supruga Gordana, kćerka
Matea, sin Ivan i zet Darko
(10.X.2011. – 10.X.2015.)
ANTO VUKANČIĆ
Ti si naša sjena koja nikad ne blijedi i ne odlazi, s
nama putuje kroz našu dušu koja boli. Prerano si
otišao i ostavio prazninu u našim srcima i našem
domu. Bog neka ti podari vječni mir, a mi ćemo se
uvijek sjećati tebe i tvoje dobrote.
Tvoji najmiliji

U SPOMEN SJEĆANJE
na našu dragu Na naše najmilije
BERNARDICU KALFIĆ
(11.X.2014. – 11.X.2015.)
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanja na tebe.
Počivaj u miru Božjem!
Tvoji najmiliji

U SPOMEN
na našu dragu MIHOVIL DODIK Joze JOSIP DODIK Mihovila
LJILJANU LEKIĆ rođ. Bogeljić (1930. – 1993.) (1968. – 1993.)
(14.X.2003.– 14.X.2015.)
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo spomen na tebe, na Uvijek ćete živjeti u našim mislima i srcima.
tvoju ljubav, dobrotu i plemenitost koju si svima Počivali u miru!
nesebično poklanjala.
Počivaj u miru Božjem! Vaši: supruga i majka Genoveva, kćeri i sestre Dinka,
Tvoji najmiliji Marina i Ljilja s obiteljima

20 BROJ 250 LISTOPAD 2015.

 TUŽNO SJEĆANJE TUŽNO SJEĆANJE
(17.X.2011. – 17.X.2015.)
Dana 16. listopada navršava se 19 godina od smrti
naše drage sestre

RUŽICE MEDAN rođ. Gavran VERONIKA JELIĆ rođ. Božić

Počivala u miru Božjem! Počivala u miru Božjem!
S ljubavlju te se sjećaju tvoja braća Ratko
i Vinko i sestre Lucija, Irena i Terezija S ljubavlju i poštovanjem, tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.1993. – 18.X.2015.) (18.X.1993. – 18.X.2015.)
Dana 18. listopada 2015. navršavaju se 22 godine Dana 18. listopada 2015. navršavaju se 22 godine
otkako nije s nama naš dragi od smrti našega dragog
BRANIMIR LOVRENOVIĆ BRANIMIRA LOVRENOVIĆA
S ponosom i tugom sjećanje na tebe ostat će vječno. S ljubavlju i tugom živimo misleći na tebe, tvoja
Počivaj u miru Božjem! plemenitost je vječiti dar ostavljen u našim srcima.
Počivaj u miru Božjem!
Majka Jozefina, otac Vinko, brat Narcis s obitelji
Tetke Giga i Fanika

TUŽNO SJEĆANJE TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.2006. – 18.X.2015.) Dana 19. listopada navršava se šest godina kako nas
Dana 18. listopada navršava se devet godina otkako je napustio naš dragi otac i djed
nije s nama naš dragi PAVAO MIOČEVIĆ
JOZO ĆORLUKA (24.VIII.1924. – 19.X.2009.)
Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Neka ti je laka zemlja, dragi naš oče i djede.
Počivao u miru Božjem! Počivao u miru!
Tvoja obitelj Tvoji: sin i snaha s unucima iz Zagreba

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

(23.X.2004. – 23.X.2015.)
VATROSLAV BOŽIĆ
23. listopad je dan za tugu i sjećanje na tebe, dragi naš
Vatro. Jedanaest godina je prošlo, a bolna sjećanja na
tvoj odlazak su i dalje svježa.
Neka ti je laka zemlja, dragi naš.
Tvoji: ujak i ujna, i tetići Igor i Goran iz Zagreba

VATROSLAV BOŽIĆ
(23.X.2004. – 23.X.2015.) TUŽNO SJEĆANJE
(25.X.2002. – 25.X.2015.)
Jedanaest različitih emocija, koliki je i broj godina otkako nisi Dana 25. listopada navršit će se 13 godina otkako
među nama, miješa se u svima nama pri svakoj pomisli, u nije s nama naš dragi
našem svakodnevnom sjećanju, razmišljanju i na stotine puta
prepričavanim pričama o tebi i tvom prekratkom životu i SLAVKO MIRČIĆ
svemu onome što dijelismo u periodu naših života kojeg S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomenu na
proživjesmo uz tebe. tebe. Počivaj u miru Božjem!

Neizmjernu prazninu i nedostatak nečega što nam je svima Tvoji najmiliji

beskrajno značilo, ukus gorčine ovog života koji živimo bez
tebe i težinu surove realnosti, ublažava nam sjećanje koje nam TUŽNO SJEĆANJE
jedino i ostaje; na svaki tvoj osmijeh, vedrinu i sve ono što si (28.X.2007. – 28.X.2015.)
nesebično i u tolikoj mjeri pružao kao da si predosjećao da na našu dragu
neće, kako i nije trajalo dovoljno dugo.
MIRJANU IDŽAKOVIĆ
Neka ti je laka zemlja, brate moj, pokoj vječni i "Mir" s tobom u
Naša ljubav za tebe je vječna. Volimo te!
onoj mjeri koliko si ti bio s njim i koliko si ga volio, pružao Počivaj u miru Božjem!
njemu i svima nama oko tebe!
Suprug Nikola, sinovi Damir i Luka, nevjeste Ana i
Blaženka, Miro, Leo-Vatro, Klara, Ljubica, unučad Ema-Lea, Mihael i Mihaela
Slavka, Tiana, Dorian, Sanja i Vjeko

LISTOPAD 2015. BROJ 250 21

 KRIŽALJKA

NOVINAR
250 250 250 250 250 250 250 "EKATARINA
POLUNA-
ORUŽANI KOŽUL
METNIČKA MUŠKAR-
250 250 250 250 250 250 250 VELIKA"
BILJKA ČINA
RATNI
SUKOBI
250 250 250 250 250 250 250
LIST VAREŠKIH HRVATA
RODOPSKO (množ.)
LOPATICA
GORJE SKUPA
250 250 250 250 250 250 250 SHAKESPE-
... ILI NIŠTA
ZA ČIŠĆENJE

250
AREOV POLITIČAR PLUGA
250 250 250 250 250 250 250 KRALJ
GLUMICA
JOSIPOVIĆ (anagram:
BIVŠI TOR ZA SAVINA
250 250 250 250 250 250 250 KOTA)
VATRENI, STOKU AKRONIM
250 250 250 250 250 250 250 ZVONIMIR ZVORNIČ-
NADIMAK MANJI
JEDNO- KOG
BOŠKA KOLUTI- NADIMAK
250 250 250 250 250 250 250 BALABANA
GODIŠNJE TEATRA RAFAELA
ŽDRIJEBE ĆAVAC
250 250 250 250 250 250 250 NADALA

Autor: JEROLIM

OBREZIVANJE VINOVE LOZE

ILI VOĆAKA

STARA MJERA ZA TEŽINU

PJEVAČ HEĆIMOVIĆ

250 250 250 250 250 250 250

250 250 250 250 250 250 250
250 250 250 250 250 250 250
D V J E S T O
UZVIK U KORIDI

LAGANO

250 250 250 250 250 250 250

250 250 250 250 250 250 250
250 250 250 250 250 250 250
P E D E S E T
PLIVAČ THORPE

ŠUMARAK VRBE IVE

250 250 250 250 250 250 250

250 250 250 250 250 250 250
250 250 250 250 250 250 250
B R O J E V A
DRVENI PUHAĆI INSTRUMENT

UKUPNOST OSJETILNIH
PODATAKA, OPAŽAJ

250 250 250 250 250 250 250

250 250 250 250 250 250 250
250 250 250 250 250 250 250
B O B O V C A
VARIJANTA MORFEMA
(anagram: FOR + MALO)

TEČE KROZ MOSTAR

RJEŠENJE KRIŽALJKE, vodoravno: rezidba, oka, maid, dvjesto, ole, lako, pedeset, ian, ivik, brojeva, oboa, zor, bobovca, alomorf, neretva.

22 BROJ 250 LISTOPAD 2015.

 IZ STARIH ALBUMA

Doba
napretka
I za ovaj naš jubilarni broj čuvali
smo dvije ekskluzivne fotografije.
Na gornjoj je Vareš u izgradnji,
tijekom poznatog petogodišnjeg
plana nakon Drugog svjetskog
rata. Na donjoj, najkvalitetnijoj od
svih koje imamo sačuvane s
početka prošlog stoljeća, vidimo
visoku peć, davnašnji sklad i red.

LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u
evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva:
71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa:
http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182
kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN
broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM,
Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka •
izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko
Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art
company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

LISTOPAD 2015. BROJ 250 23

ČESTITKA JEDNOG ČITATELJA

250
Ponikao u pepelu, stasao u nevremenu, odga-
jan u ratu, očeličen u izbjeglištvu, tražen od Vareša
do nakraj svijeta, ponosno i nepokolebljivo ustra-
jao do još jednog velikog jubilarnog broja – naš list
"Bobovac".
Sretno do novog jubileja!
J. D.