Najstarija pronađena bajka dolazi iz Egipta, i zapisana je prije 4 000.

g.
U drugoj polovici 17. st., zahvaljujući razvoju tiska, počinju se u Europi
objavljivati djela namijenjena djeci koja uglavnom proizlaze iz korpusa
usmene, biblijske, te vjerskopoučne i prosvjetiteljske, kao i fantastične
viteške književnosti toga vremena.

John Cotton - Spiritual Milk for Boston Babies (između 1641. i

1645.).To je prva od mnoštva knjiga za djecu vjerskog poučavanja u
stihu.
Ian Amos kamenski - Orbis sensualium pictus (1658.)
Jean de La Fontaine - Fables choisies mises en vers (1668.) zbirka
basni, donijela je dio profinjenog klasicizma iz Francuske.
John Bunyan - The Pilgrims progress (I. dio 1678., a II. 1684.)
prikazuje čovjekov put od podložnosti grijehu preko obraćenja i pokore
do ulaska u nebeski Jeruzalem u obliku pustolovne priče u kojoj se glavni
junak susreće na svom putu s velikim zaprekama i bori s raznim
čudovištima.

Od proznih vrsta najprimjerenija djetetu bila je bajka.

U 16. i 17. stoljeću pisci su narodna djela uključivali u svoja djela, ali
najčešće nisu pri tome mislili na djecu kao recipijente:

Giovan Francesco Straparola-1550. zbirka “Ugodne noći” (Piacevoli

notti)

Gianbattista Basile - 1635.“Pentameron” (zbirka priča na napuljskom

dijalektu, Mačak u čizmama, Pepeljuga, Trnoružica)
U Francuskoj traje apsolutna monarhija, Luj XIV (1643-1715)
vlast je preuzeo 1661. Književnost se još od sredine 16. stoljeća okreće za
idealima antike i pokušava ih imitirati.
S druge strane, negdje od 1670. kristalizira se modernija struja
naspram klasicističke.
Umjesto njegovanja epa, tragedije, dvorskog ukusa, mladi stavljaju
težište na razum - prosvjetiteljski racionalizam. To otvara mogućnost
za razvoj nekih vrsta koje je poetika klasicizma zanemarivala: primjerice
roman, basnu, uopće pripovjedne forme.

1697. Charles Perrault (1628-1703) objavljuje svoje BAJKE MOJE

MAJKE GUSKE ILI PRIČE I BAJKE IZ STARIH VREMENA S
POUKAMA (Contes de ma mere l’oye, ou Histoires et contes du
temps passe avec des moralites).

1
 Založio se za narodu bližu umjetnost. Tvrdio je da se uzori mogu
naći i u narodnom stvaralaštvu. Sačuvao je duh Crvenkapice, Mačka u
čizmama, Trnoružice, Palčića, Pepeljuge, Modrobradog, Kraljevića
Čuperka, Vila (Magareća koža), i njihov osnovni oblik. Stihovi su se tada
više cijenili, pa je pouke zato pisao u stihu.
To nije bila književnost namijenjena djeci. U njoj je Perrault
prikazao surovosti i okrutnosti onoga vremena koje su ljudima bile dobro
poznate i protiv kojih su kao pojedinci bili nemoćni.
Njegove bajke zapravo su simbioza salonskog duha
folklorne tradicije
fantastike
racionalno-poučnog.

Uskoro će se pojaviti i prvi (djelomični) prijevod zbirke Tisuću i

jedna noć (Francuz Galland 1704-1717). 1. verzija čuvene zbirke
“Tisuću i jedna noć”prevedena je polovicom X. st., u zlatno doba arapsko
islamske- književnosti, zvano abasidsko doba.
Abasidi su islamska dinastija koja je vladala 5 stoljeća, od 750-1258.
Prijestolnica:Bagdad. U ovom se razdoblju arapska književnost prožima
perzijskim, grčkim i indijskim kulturama.
Adab, tj. lijepa književnost, proizvod je arapsko-perzijske sinteze, a
razvio se iz zbirki pouka i moralnih normi. U spise mišljene da služe kao
sredstvo općeg obrazovanja sastavljači su unosili raznovrsne pripovijedne
dodatke, perzijske i arapske legende, mitove i kazivanja, ponekad i
biografije znamenitih ljudi. Na taj način nastala je i ova zbirka.
Najstarija joj je indijska novelistička osnova. Ona je
posredstvom Perzije prešla u abasidsku kulturu i prevedena je na
arapski.
Zatim je ovoj osnovi postupno dodavano arapsko-islamskih priča
i folklornog ruha, arapskih ambijenata.
Treći i najveći sloj također je i najnoviji, nastao u Egiptu, a tu
prepoznajemo egipatsko podneblje, običaje i vjerovanja. Izdanja
neprerađenih priča nisu pogodna za dječju dob.
U književnosti za djecu, prilike su ovakve: dugo poslije Perraulta,
prerađene i donekle salonski prilagođene bajke pisali su puno manje
talentirani pisci i nastavljači. Izdvaja se nekoliko imena. Među njima je
svakako Madame Leprince de Beaumont koja je osnovala 1757. i
jedan časopis za djecu.
18. stoljeće pridonosi dječjoj književnosti i početkom
umjetničke dječje poezije i početkom pustolovnog romana.
Događaj od osobite važnosti jest i pojava romana Daniela Defoea
Robinson Crusoe (1719.), koja je potaknula brojne preradbe

2
(robinzonade) i nastajanja novih djela. Glasovita je bila robinzonada
Joachima Heinricha Campea Robinson der Jungere¨(1779.-80.) koja
je utjecala i na razvoj dječje knjige u Hrvatskoj.
Jonathan Swift objavio je svoja Gulliverova putovanja 1726.

I sada dolazimo do romantičara i braće Grimm koji vraćaju

priču njenom izvoru.

BRAĆA JAKOB I WILHELM GRIMM

Tek su braća Grimm prišla bajkama pretežno etnografski, i od njih

zapravo i počinje znanstveno proučavanje toga pučkog blaga.
Prijateljstva s marburškim znanstvenicima, povjesničarima,
umjetnicima i jezikoslovcima bit će odlučujuća za njihovu znanstvenu
orijentaciju.
Friedrich von Savigny, njihov profesor prava posjeduje bogatu
privatnu knjižnicu: MINNESANG. T o je zbirka srednjovjekovne
njemačke trubadurske poezije. Sakupio ju je Švicarac J. J. Bodmer.Ovu
vitešku ljubavnu liriku stvarali su njemački trubaduri.
DJEČAKOV ROG OBILJA (Des Knaben Wunderhorn) sljedeća
je prekretnica u njihovu radu. Riječ je o pučkim pjesmama koje su u
romantičkoj maniri sakupili i objavili Arnim i Brentano, pisci
kasnijeg heidelberškog romantizma, a posvetili ih Goetheu.
Johann Christian Bang, župnik u selu Gossfeldenu, često ih
poziva u svoj župni dvor. To je vrlo obrazovan čovjek, koji ima bogatu
knjižnicu i prijateljuje s tadašnjom kulturnom elitom.
Stupaju u vezu i sa slavenskim zemljama, i slavenskim svijetom
(Kopitar, Karadžić). Postaju profesori na Gottingenskom sveučilištu i
odgajaju pokoljenja germanista. Kolegij se zove Poznavanje starina.
Kasnije u Kasselu započinju svoje monumentalno djelo, Njemački
rječnik.
Njemački rječnik - zbir svega novovisokonjemačkog jezičnog blaga, od
Luthera do Goethea, s primjerima uporabe riječi i s etimološkim i
povijesnim objašnjenjima. Djelo su nakon njihove smrti nastavili drugi, s
velikim prekidima u dva svjetska rata, a dovršeno je 1961. (100 godina
nakon Jacobove smrti) suradnjom dviju akademija znanosti, one u
Berlinu i u Gottingenu.
Braća Grimm stvaraju u doba romantizma, kad je na osobitoj
cijeni sve što je pučko. Valja spomenuti da se ti radovi kreću u veliku
rasponu: staroislandski zbornik pjesama Edda i starodanske junačke
pjesme, balade i bajke, irske vilinske priče, stare škotske pjesme i
anglosaksonske legende, srednjevjekovna njemačka književna djela,
drevne sage, pravne starine, mitologije, gramatike, rječnici i povijesti

3
jezika, stare španjolske romance i naše narodne pjesme (što ih je
Jacob prevodio).
Znanstveni i književni radovi braće Grimm obuhvaćaju 60-tak
svezaka i tvore temelj znanstvene germanistike.
BAJKE: 1. svezak izlazi 1812. pred Božić. Bajke za djecu i dom (86
bajki i priča , uz dodatak sa znanstvenim napomenama).
2. svezak Bajki za djecu i dom izlazi 1815. Kritika ga
dočekuje prilično hladno, kao “djelo praznovjerja nepodobno za nježnu
mladost”. No Wilhelm priređuje “Malo izdanje” u koje ulazi 50 bajki i
priča. Dotjeruje , stilizira.
Unosi fini lirizam, pričanje ostaje blisko narodnom, ali bez
nekontroliranih digresija. Česti su dobri, duhoviti i muzikalni stihovi.
Vedrina i veselost vlada, no i narodno iskustvo ostaje ( sa svojom
gorčinom i ironijom). Bajke očišćene su od pretjeranih grubosti.
Wilhelm je imao sjajan osjećaj za mjeru u dotjerivanju. Naivnoj
naraciji izvornika dodani su opisni elementi, živopisne pojedinosti,
motivi iz drugih vrela, a jače je naglašena logička motivacija.
Do sedmog izdanja braća neprestance obogaćuju i štošta mijenjaju
i dotjeruju. Naposlijetku je tu 200 bajki i priča i 10 legendi.
Možemo ih svrstati u četiri skupine:
1. baš za djecu, knjiga priča kojima su bake, majke i dadilje
uspavljivale svoje mališane. Fantastični elementi prevladavaju.
2. glavni junaci su životinje
3. prevladavaju realizam, nonsens, groteska, dosjetljivost, a
ismijavaju se ljudske mane
4. religiozni motivi.
Ove su bajke svuda prigrljene, zašle su u svaki kutak svijeta, a
uvelike su utjecale na njemačku i svjetsku književnost, umjetnost i jezik.

GUSTAV SCHWAB (1792-1850)

ALEKSANDR SERGEJEVIČ PUŠKIN (1799-1837)

Arina Rodionovna, njegova dadilja mu je za dugih zimskih večeri

kazivala narodne pjesme i priče te je tako probudila u njemu ljubav za
narodno blago. BAJKA O CARU SALTANU
BAJKA O RIBARU I RIBICI (1833.)
BAJKA O MRTVOJ KNEGINJI I O SEDMORICI JUNAKA
BAJKA O ZLATNOM PJETLIĆU
Osposobivši svojim djelima jezik ruske književnosti za različite
književne vrste i stilove stekao je status nacionalne pjesničke veličine
poput Goethea u Njemačkoj ili Mickiewicza u Poljskoj.

4
5