You are on page 1of 277

Book As Passion

PREVOD I OBRADA:

VII DEO SERIJALA

Nevjeste Gorštaka

2
Book As Passion

Predgovor
„Prijateljstvo je roĊeno u trenutku kad jedna osoba kaţe drugoj: „Što? Zar i ti?
Mislilo sam da sam jednini!“ - C. S. Lewis

E tako smo se svi mi pronašli u ĉarobnom svijetu knjige i rjeĉi. I dok svuda
vlada neka apatija, ljudi bez empatije pokušavaju skrenuti misli na sebe, 7
predivnih ţena uz šalu riješava za nekog nebitne, nama vaţne stvari.

Poslijedica tog druţenja je projekt „7 dana, 7 knjiga, 7 stranica“ i ovaj


veliĉanstveni serial o gorštacima. Prvi, a nadam se ne i posljednji, projekt 7 je
nastao kao posljedica zabavnog druţenja, meĊusobne saradnje i prije svega
poštovanja kako admina tako i cjelokupnog ĉlanstva ovih veliĉanstvenih stranica.

Uţivajte u ĉitanju i šetnji kroz Visoĉje, što su vam omogućile :

★Naš svet knjiga


★Čarobne knjige i ljubavni romani
★Klub Brbljivica
★Trofej Knjige
★BookLand
★Kraljevstvo knjiga
★Book as passion
Za prekrasne naslovnice zasluţena je Tina Tate. Hvala ti, draga, na nesebiĉnom
trudu.

3
Book As Passion

Poglavlje 1

Conran je ĉuo kako se njegov brat Rory pribliţava pre nego što je ovaj
progovorio. Taj ĉovek stvarno nije znao da se kreće tiho. Hodao je kroz šumu
lomeći grane koracima kao da mu je ţivotni cilj bio da uplaši sve što ţivi u njoj.
Bio bi uţasno društvo u lovu, pomislio je Conran. To je i bio razlog što ga otac,
ostala braća i on nisu zvali kada su lovili. A ni Rory nije bio naroĉito zainteresovan
da ide sa njima. On je bio crna ovca u porodici - iscelitelj pre nego ratnik. Mada,
ako ćemo pošteno, već neko vreme praktiĉno je radio na jaĉanju snage i veštine,
priznao je sebi kad se Rory napokon pojavio na ĉistini i pozdravio ga pitanjem: -
Kako je?

Conran se okrenuo od svoje torbe i koraknuo unazad, posmatrajući je li


dobro zatvorena. - Našao sam brdo zevalica, maĉje trave, vrba, belih rada i ţutića
za tebe. Napunio sam torbu.

- Bele rade? - ponovio je Rory i klimnuo glavom sa osmehom. - Vidi ti to.


Ĉak si nauĉio i nazive biljaka koje mi trebaju.

Conran se iskezio i okrenuo, nastavljajući da pokušava da zatvori prepune


bisage. - Pa, odazvao sam se na dosta tvojih poziva da pomogneš drugima, tako da
sam pokupio par stvari.

- Da, jesi - sloţio se Rory, prelazeći ĉistinu da bi mu se pridruţio. - Više


nego što sam oĉekivao. Izgleda da uvek znaš šta će mi trebati i pre nego što te
pozovem da mi se pridruţiš u poseti slabim i bolesnim. Kao da si prirodno nadaren
za to, brate.

4
Book As Passion

Conran je klimnuo glavom sa zadovoljstvom. - Dougall je rekao isto to, ali u


vezi sa mnom i njegovim konjima, a Niels u vezi sa ovcama i vunom. Istina je da
sam dobar pomoćnik. Marica za sve.

- Samo nemaš dovoljno samopouzdanja, Conny - uozbiljio se Rory. - Mislim


da je stvar u tome što je svako od nas dobar u poneĉemu, a ti si dobar u mnogim
stvarima.

- Hm, kao što rekoh, marica za sve. Naţalost, nisam naroĉito dobar ni u
ĉemu. - Uspevši da napokon dobro zatvori bisage, udahnuo je sa olakšanjem i
bacio pogled ka Roryju. - Pa, jesi li raspoloţen da skoknemo do vodopada i
umijemo se pre nego što se vratimo? Trnje i bube su mi izbockale guzicu dok sam
se provlaĉio kroz ţbunje i trnje.

- Ne. - Rori odmahnu glavom sa oĉiglednim ţaljenjem. - Još mi trebaju


valerijana i stolisnik, a onda moram da svratim da vidim krĉmarevu kćer. Vreme
joj je da se porodi i to će se verovatno desiti ovih dana. Ţelim biti siguran da je sve
u redu s njom. Ti idi napred. Koliko sam razumeo, planirali ste da stignete do
Drummonda pre ruĉka. Cenim to što si odvojio vreme da mi prvo pomogneš da
potraţim lekovito bilje.

- Uvek mi je drago da ti pomognem - reĉe Conran slegnuvši ramenima i


onda dodao - Brzo ću se bućnuti u slapovima, a onda odjahati da odnesem bilje pre
nego što odem.

- Hvala ti. Cenim to - uveravao ga je Rory dok se dizao.

- Bilo mi je zadovoljstvo, brate - Conran ga je posmatrao dok odlazi, a onda


izvukao maĉ koji mu je bio za pojasom i priĉvrstio ga za sedlo pre nego što je
skinuo pled (Ogrtač od šarene karirane vunene tkanine koji spada u škotsku
narodnu nošnju - prim. prev.) i košulju. Radovao se prijatnom kupanju pod
vodopadom. Stvarno, osećao se kao da mu bube mile svuda po koţi pod pledom
dok ga je nosio. Conran je znao da to nije istina, a takav osećaj imao je jer je bilo
vruće, a on okupan znojem pod vunenim pledom. Hodanje i rasterivanje buba dok
se provlaĉio kroz ţbunje i šiblje berući razno bilje takoĊe nije pomoglo. Ali zato će
sjajno kupanje pod slapovima biti istinsko uţivanje. Biće drugi ĉovek.

5
Book As Passion

- Evo njegovog konja. Gde li je on? - pitala je Evina, klizeći pogledom preko
ĉistine, reke i vodopada koji su se ĉinili prazni.

- Moţda je ostavio konja ovde dok traţi trave.

Evina se namrgodila dok je razmišljala o predlogu ĉoveka koji je jahao sa


njene desne strane. Donnan. Bio je najbolji meĊu Macleanovima već ĉetrnaest
godina. Nikome ne bi verovala toliko da bi joj bio saputnik na ovom putovanju
osim, moţda, ĉoveku sa njene leve strane, roĊaku Gavinu.

Pošto nije odgovorila, Donnan je pokazao rukom - Onaj momak je rekao da


je Rory Buchanan bio tamo i sakupljao trave koje su mu potrebne za leĉenje. Ova
oblast je puna raznovrsnog bilja. Moţda je ostavio konja ovde da ga ĉeka dok
dolazi i odlazi sa onim što ubere.

Evina je videla pune bisage kako vise na lepoj ţivotinji koja je stajala u
ravnici i klimnula glavom. Ta mogućnost ĉinila joj se verovatnom. TakoĊe joj se
ĉinilo da mora da je bio pri kraju svog posla oko skupljanja biljki. Zapravo,
ukoliko nije imao još jednu torbu koju je nosio sa sobom, trebalo bi da je završio.
Izgledalo je kao da u torbi nije bilo više mesta ni za jedan listić, izdanak ili koren.

- Ili ne - tiho je promrmljao Gavin.

Podigavši obrve, Evina je bacila brzi pogled ka svom roĊaku, a onda sledila
njegov pogled u pracu prema vodi kuda je pokazao glavom.

U poĉetku nije zapazila ništa što bi objasnilo njegov komentar. Niĉeg nije
bilo u reci. Ništa nije videla dok se nije zagledala u vodopad i tek onda videla o
ĉemu je priĉao. Stena sa koje se reka obrušavala bila je visoka oko šest metara.
Voda je padala u belim, penušavim slapovima, skrivajući stene i sve ostalo iza
vodenog zastora i to je bilo ono što je videla na prvi pogled. Sada je neĉiji lakat
izvirivao iz vode, neko se kretao kroz izmaglicu od kapljica.

- Izgleda da smo ga našli - rekao je Donnan zabavljajući se. - Da ga


saĉekamo da izaĊe?

Evina je brzo razmislila, ali joj to nije bilo rešenje. Rory Buchanan mogao je
brzo da završi sa kupanjem i izaĊe iz vode uskoro, ali je takoĊe mogao i da

6
Book As Passion

provede dosta vremena brĉkajući se ispod vodopada, ali u oba sluĉaja još jedan
protraćen trenutak bio je izgubljen dok je njen otac leţao na samrti.

- Ne, izvući ćemo ga - konaĉno je progovorila. - I ne prihvatamo ne kao


odgovor.

- Vaţi - rekao je Donnan tiho i pogledao ka Gavinu.

Prateći njegov pogled, Evina je videla mladića kako je sjahao sa konja. Kada
je bio na tlu, njen roĊak se brzo oslobodio maĉa i ĉizama. Kada je posegao za
iglom na pledu, Evina je okrenula glavu i zagledala se ka vodopadu ne bi li mu
priuštila malo privatnosti. Menjala je Gavinu pelene i kupala ga dok je bio mali, ali
sada više nije bio dete. Osim toga, iako su je ĉesto optuţivali da se ne ponaša baš
kao dama, ĉak ni ona nije ţelela da gleda u gologuzog muškarca.

A onda se, nenamerno, Evina usavršila u tome kada joj se pogled spustio, ne
na lakat koji se pomaljao ispod vodopada, već na golu zadnjicu. Samo to.
Buchanan se oĉigledno okrenuo u vodi i savio, verovatno ţeleći da opere
potkolenice ili stopala jer dok je sada mogla videti liniju njegovih nogu u veoma
plitkoj zapenušanoj vodi, njegova pozadina bila jedina izvan vode i lepo se videla.

I to veoma lepo zaobljena, takoĊe, primetila je Evina pre nego što joj je
paţnju ka Gavinu odvuklo njegovo odluĉno kretanje prema reci. Okrenula se u
stranu, ali ne pre nego što je odmerila njegova leĊa, noge i pozadinu. Edvina je
uvek mislila da je njen roĊak lepo graĊen mladić, sa divnim mišićavim grudima i
ramenima. Imao je i lepe noge. Uprkos tome, nije mogao ni prići Buchanonu kada
je reĉ o njihovim zadnjicama. Gavin je izgledao skraćeno kada se uporedi sa
jedinim delom tela koji je mogla da vidi. Dupe njenog roĊaka bilo je ravno u
poreĊenju sa onim koje se naziralo ispod vodopada.

- Kada ste rekli da ne prihvatamo ne kao odgovor - poĉeo je polako Donnan


- jeste li mislili...?

- Mislila sam baš tako kako je zvuĉalo - uveravala ga je. - Kidnapovaćemo


skota ako budemo morali, ali Rory Buchannan se mora vratiti sa nama. Neću
dozvoliti da mi otac umre jer nisam našla dobrog travara.

Donnan je klimnuo, ali ipak primetio - To moţe znaĉiti rat sa Buchannanovima.


7
Book As Passion

- Onda ćemo ratovati protiv Buchannanovih - reĉe ona mraĉno i okrenu se


da ga pogleda. - Je li to problem?

Donnan je protresao glavom. - Ne, moja gospo. Zakleo sam se na vernost Vašem
ocu. Ţivot bih dao za njega. Samo sam ţeleo biti siguran da ste svesni posledica
ovog postupka.

- Svesna sam posledica - odgovorila je ozbiljno. - I ja bih dala ţivot za svog


oca. Ako je potrebno da zaratimo da bismo ga spasili, onda će tako i biti.

Donnan je ćutao neko vreme, a onda neţno rekao - Moţda ga ni Rory


Buchanan neće moći izleĉiti. Moţda se Vašem ocu ne moţe pomoći.

- Moţda - sloţila se. - Ali ću takoĊe dati ţivot ukoliko postoji i samo šansa
da ga spasim. TakoĊe se nadam i da do rata neće doći, već da će Buchanan poći
svojevoljno.

- Mislim da se to neće desiti - suvo je prokomentarisao Donnan ponovo


pokazujući glavom ka vodopadu.

Evina se brzo okrenula, oĉi joj se raširiše kad je ugledala Gavina koji je
stigao do Buchanana i, umesto da razgovaraju, dvojica muškaraca su se uhvatila u
koštac ispod vodopada. Pre nego je i stigla da primeti, pali su sa niske izboĉine na
kojoj su stajali u reku.

- Uh - promrmljala je, mršteći se dok ih je gledala kako se grabe i prevrću u


vodi, rvaju i udaraju, izgledalo je kao da bi udavili jedan drugog. - Izgleda da si u
pravu.

- Izgleda da Gavinu treba pomoć - rekao je Donnan posle nekoliko minuta,


pošto su se muškarci i dalje borili.

- Da - sloţila se Evina, zabrinuto gledajući kako Buchanan drţi njenog


roĊaka ispod vode. Kako se Gavin nije pojavljivao, niti uspeo da se oslobodi,
Donnan je sjahao sa namerom da pomogne.

Potpuno sigurna da neće uspeti da stigne na vreme pešice, Edvina je


opsovala i obola kobilu. Kobila je odmah odreagovala, dala se u trk i donela je do

8
Book As Passion

vode pre nego što je Donnan prešao i polovinu puta. Ujahala je u vodu izvlaĉeći
maĉ. Pribliţivši se muškarcu koji drţao Gavinovu glavu pod vodom, povukla je
snaţno uzde kako bi se kobila, propevši se, zaustavila u vodi.

Buchannan se uplašeno okrenu prema njoj, oĉi im se nakratko sretoše, a


onda je Evina spustila maĉ. Drškom oruţja snaţno ga je udarila u glavu. Gledala
ga je kako se trza od bola, a onda gubi svest dok se njena kobila ponovo spustila na
sve ĉetiri noge u vodi.

Onog trenutka kada je Buchanan pustio Gavina, njen roĊak je izronio


kašljući. Osetila je olakšanje, vratila maĉ u korice i brzo skliznula sa kobilinih
leĊa. Spustila se u vodu do struka kraj muškarca dok je u istom trenutku Donnan
uleteo u vodu pritrĉavajući im.

- Pomozi Gavinu - naredila je primetivši kako se momak ljulja dok stoji u


vodi. Nije ni saĉekala da je posluša nego se odmah uputila ka Buchananu.
Zgrabivši travara za rame, okrenula ga je u vodi. Na licu joj se ukazala zabrinutost
kada je videla koliko je bled, te ga je brzo zgrabila za ruku i povukla ka obali.

Travar je bio neoĉekivano teţak. Evina je uspela da preĊe samo pola puta do
obale pre nego što je morala da stane, ali bar su mu glava i grudi bili van vode.
Ĉim ga je izvukla na obalu, klekla je kraj njega i brzo ga okrenula na stomak.
Spustila je dlanove na njegova leĊa i poĉela da gura brzo i snaţno, jednom, pa još
jednom. Voda je istog trenutka potekla iz njegovih usta i nosa. Kako nakon trećeg
guranja leĊa ništa više nije izašlo iz njega, okrenula ga je prema sebi. Kada je
videla da ĉovek ne diše, ne oklevajući mu je zapušila nos, otvorila usta i poĉela da
mu daje veštaĉko disanje.

- Ovaj... moja gospo? - oglasio se Donnan nesigurno pošto je spustio na


zemlju kraj nje Gavina koji je još uvek hroptao i kašljao. - Šta to radite?

- Dajem mu veštaĉko disanje - promrmljala je izmeĊu dva udisaja. - Ovo je


moja majka radila mom bratu kada se skoro udavio kao deĉak. To ga je povratilo -
objasnila je dok je pritiskala Buchananove grudi, pre nego što se ponovo savila da
bi njegove usne pokrila svojim.

9
Book As Passion

-Više izgleda kao da ga ljubite - rekao je Donnan sumnjiĉavo, a Gavin se


zakikotao zabavljajući se, što ga je ponovo nateralo da se zakašlje.

Evina ih je obojicu ignorisala i spustila uvo na grudi onesvešćenog


muškarca. Osetila je ogromno olakšanje kada je ĉula otkucaje njegovog srca i kako
je sam udahnuo vazduh. Ispravivši se, posmatrala ga je sa oĉekivanjem, ali on još
uvek nije otvarao oĉi.

- Dobro ste ga udarili, moja gospo - istakao je Donnan tiho. - Moţda se neće
probuditi neko vreme, ali bar sam diše.

- Da - uzdahnula je, pogled joj je skliznuo niz njegovo lice. Bio je zaista
veoma lep. Nije to oĉekivala. Slušala je priĉe o njegovim isceliteljskim veštinama,
ali nijedna nikada nije spomenula da je ovakav lepotan. Zamišljala je obiĉno,
košĉato lice naĉitanog ĉoveka, sliĉno svešteniku, koji je bio jedini uĉen ĉovek koga
je poznavala. Umesto toga, imao je divno lice i snaţno telo, primetila je, pogled joj
je klizio niz široke, gole grudi, do uskog struka. Ostatak tela mu je još uvek bio u
vodi, tako da Evina nije mogla više da vidi.

- Moja gospo? - tiho je pozvao Donnan te se ona nevoljno okrenula ka


njemu. - Moţda bi najbolje bilo da krenemo. Ako ga neki od braće bude traţio i
našao ga ovako...

- Da - Evina je brzo ustala, ne obraćajući paţnju na to kako joj se mokra


suknja umotala oko tela. Bacila je brzi pogled po ĉistini uveravajući se da su još
uvek sami, a onda skrenula paţnju ka Gavinu ĉiji se kašalj upravo bio smirio i on
je pljunuo u prašinu. - Jesi li dobro, Gav? Moţeš li da jašeš?

- Da - zakrkljao je, pomalo nesiguran na nogama.

Evina ga je zabrinuto pogledala, no on je izgledao kao da se već oporavio.


Bar se više nije klatio ni kašljao, a i boja mu se vratila u obraze. Klimajući glavom
okrenula se ka vodi, a onda iskrivila usne kada je osetila mokru i hladnu suknju
koja joj je pala niz noge. Kobila joj je još uvek stajala tamo gde ju je ostavila, pa se
Evina vratila u vodu, dohvatila uzde i izvela je na obalu.

- Šta da radimo sa Buchananom? - upitao je Donnan posmatrajući je kako


uzjahuje kobilu.
10
Book As Passion

Evina se smestila u sedlu nameštajući suknju kako je najbolje mogla u tom


poloţaju, a onda pogledala nagog onesvešćenog muškarca koji je leţao na zemlji.
Stvarno je bio lep muškarac, uţivanje je bilo gledati ga, pomislila je, no ipak je
rekla - Veţi mu ruke i noge, prebaci ga preko njegovog konja, a onda mu veţi noge
za ruke da bismo bili sigurni da neće pasti sa njega.

- Da ga prvo obuĉem? - pitao je Donnan koji nije bio oduševljen tom idejom,
pa je Evina shvatila da će umotavanje u pled i oblaĉenje golog odraslog muškarca
biti zahtevan zadatak.

Odmahnula je glavom. - Ne, samo prebaci njegov pled preko njega kada se
budeš uverio da neće pasti sa konja dok budemo jahali. I moţda bi i pled mogao
nekako da veţeš da ni on ne padne sa njega.

Donnan je klimnuo i pogledao u Gavina. - Jesi li dobro, moţeš li uhvatiti


njegovog konja?

- Naravno - rekao je Gavin nervirajući se i krenuo mumlajući. - Malo sam se


nagutao vode i to je sve. Dobro sam sad.

Posmatrali su ga kako odlazi, a onda se oboje osmehnuli. Gavin je uvek bio


osetljiv kada se u pitanje dovodila njegova doraslost zadatku. Još uvek je bio
momĉić, ali odluĉan da dokaţe da je muškarĉina.

- Buchananu neće biti milo što je bio onesvešćen - predviĊao je Donnan


ozbiljno vrativši paţnju na onesvešćenog ĉoveka.

- Neće - sloţila se Evina sa uzdahom, pogled joj je odlutao ka donjem delu


tela onesvešćenog muškarca koji je još uvek bio u vodi, a kada je to shvatila, brzo
je vratila pogled na njegovo lice. Ovo nije bilo ono ĉemu se nadala kada je krenula
na ovaj zadatak. Planirala je da ljubazno proćaska sa ĉovekom i ubedi ga da krene
sa njima. Nokautiranje i dovlaĉenje kući je bila poslednja mogućnost kojoj bi
pribegla ako bi odbio da im se svojevoljno pridruţi. No, sudeći po njenom
iskustvu, stvari retko krenu onako kako si planirala.

Odmahujući glavom ponovo je oprezno bacila brz pogled po ĉistini pre nego
što je ugledala roĊaka koji je vodio Buchannanovog konja ka njima.

11
Book As Passion

- Hvala ti - rekao mu je Donnan preuzimajući uzde od Gavina. - Idi i dovedi


naše ţivotinje dok ga ja smestim na konja.

Mladić je brzo krenuo nazad da dovede i njihove konje koji su ĉekali


nedaleko. Evina je posmatrala Donnana kako vezuje Buchananove noge i ruke a
onda se namrštila kada ga je uhvatio za vezane ruke i povukao ga u sedeći poloţaj.

- Moţeš li sam? Ili ti treba moja pomoć sa... - Evinino pitanje zamrlo je u
njenom grlu. Donnan ga je već prebacio preko ramena i nosio ga nekoliko metara
do Buchannanovog konja. Tiho je posmatrala kako ga prebacuje preko ţivotinje i
brzo provlaĉi konopac izmeĊu njegovih vezanih ruku i nogu ispod stomaka
ţivotinje tako da ne moţe da sklizne tokom jahanja.

Evina je pretpostavila da ne treba da je ĉudi kako je Donnan lako završio


zadatak. Zato ga je i povela na ovo putovanje. Bio je ogroman i snaţan, njegov vrat
bio je kao njena butina, nadlaktica sa ogromnom mišicom, a ramena skoro duplo
veća nego u proseĉnog muškarca. Verovatno ih je mogao nositi trojicu ako bi
zatrebalo, pomislila je Evina dok ga je posmatrala kako omotava pled oko
Buchananovih leĊa i priĉvršćuje ga oko njegovog vrata i kolena kako se ne bi
pomerao.

- Ovo bi trebalo da je dobro - objavio je Donnan kada se odmaknuo od


onoga što je radio.

- Da - sloţila se Evina dok im se Gavin prbliţavao jašući svog i vodeći


Donnanovog konja. Saĉekala je da ovaj uzjaše, i kada je bio u sedlu, okrenula je
kobilu i povela ih sa ĉistine. Njene misli već su bile usmerene ka najbrţem putu ka
kući. Uobiĉajeno bi to bilo dva dana jahanja, ali je nameravala da ga skrati na nešto
više od jednog dana. Neće se zaustavljati da bi jeli niti će podizati kamp noću.
Ješće u sedlu i jahati sve vreme. Ţivot njenog oca zavisi od toga. Ako je još uvek
ţiv.

Ova misao naterala ju je da stisne usne i obode konja u trk i pre nego što su
izašli sa ĉistine. Njen otac nije smeo umreti. Jednostavno nije smeo. On i Gavin
bili sva porodica koju je imala na ovom svetu.

12
Book As Passion

Conran je zastenjao kada ga je bol probudio iz nesvesti. Nije to bio jedan


bol, ĉitava armija bolova ga je napadala gotovo odasvud. Njegove ruke, noge,
zglobovi, ĉlanci, njegov stomak i njegova prokleta glava, istovremeno su pulsirali,
bubnjali i udarali iz sve snage a njemu nije bilo jasno zbog ĉega. Isto tako mu nije
bilo jasno ni šta vidi kada je napokon uspeo da otvori oĉi. Sve je bilo zamagljeno u
poĉetku, ali ni kada mu se vid najzad povratio, nije mogao da razabere u šta gleda.

Nešto tamnobraon mu je ispunjavalo najveći deo vidika, mada je nazirao i


neku plavu liniju sa jedne strane. Ne mogavši da shvati šta je to braon, Conran je
okrenuo malĉice glavu ne bi li umesto toga mogao raspoznati šta je to plavo,
nadajući se da će mu biti jasnije. Ali iza plavog video je rep i pozadinu konja na
kojem je oĉigledno bio, a iza toga video je jahaĉa okrenutog naopaĉke.

Jahaĉ nije bio taj koji je bio naopako, već on, što je Conran iznenada shvatio
dok je buljio u ogromnog ĉoveka i krajolik koji se gubio iza njega. Visio je
prebaĉen preko konja, stomak mu je bio u sedlu, noge su mu visile sa jedne, a
ramena i ruke sa druge strane konja.

To je objasnilo bol u stomaku, pretpostavio je dok je poskakivao na leĊima


ţivotinje, stomak mu je udarao o jabuku i vrh sedla. Za uţasan bol u glavi okrivio
je udarac koji je dobio na reci i koga se sada sećao, a zglobovi i ĉlanci boleli su ga
jer su nedavno ĉvrsto vezani. Zapazio je i da je konopac povezan sa njegovim
uvezanim rukama nestajao ispod stomaka ţivotinje na kojoj je bio.

Conran nije bio siguran u poĉetku za šta je taj konopac bio zakaĉen, ali kada
je pokušao da privuĉe ruke k sebi, trzaj na skoĉnim zglobovima dao mu je
odgovor. Njegovi ruĉni i noţni zglobovi bili su vezani jedni za druge ispod konja.
Ako bi skliznuo, teţina bi ga povukla dole pa bi visio sa konja kao divlji vepar na
koplju koga ulovljenog nose kući nakon lova. Ako bi se to desilo, dobio bi udarac
u glavu. Sjajno.

Okrenuvši glavu, Conran je pogledao u plavo platno koje mu je bilo tik uz


lice. Neko je jahao uz njega. Verovatno da bi spreĉio da sklizne, pretpostavio je.
Osećao je pritisak na jednom delu zadnjice, kao da ga neko pridrţava da bi ga
spreĉio da se prevrne ili sklizne sa konja.

13
Book As Passion

Goli muškarac koji ga je napao dok se kupao kod vodopada, pitao se, ali
onda je ponovo pogledao u platno pored sebe. Nije pled, a nisu ni pantalone. Plavo
platno je bilo nabrano, liĉilo mu je na suknju. Bilo je zategnuto jer je konjanik
jahao sa nogama sa obe strane konja, ali bila je to suknja, u to je bio potpuno
siguran. Zatim je spustio pogled do mesta gde se suknja završavala, do dela koji je
mogao biti tamnobraon završetak dugaĉkih gaća koje su virile ispod suknje, a
ispod toga video je nekoliko santimetara blede teleće koţe koja je mogla biti vrh
braon koţnih jahaćih ĉizama.

Zadrţao se tu nakratko, jednostavno buljeći u komad koţe, a onda je


pokušao da podigne i okrene glavu kako bi pogledao jahaĉa koji je mu je tako
intimno dodirivao zadnjicu, meĊutim taj pokret mu je izazvao snaţan bol u glavi
da je odustao od daljeg napora. Nakon što je saĉekao par trenutaka da se bol ublaţi
i pretvori se ponovo u tupo pulsiranje, Conran je viknuo. Ili je bar pokušao. Ĉak ni
on nije mogao ĉuti slabi zvuk svog slabašnog glasa preko udaranja konjskih kopita.
Pored toga što se nalazio u takvom poloţaju koji mu je onemogućavao da udahne
dovoljno vazduha koji bi izgurao bilo kakav glasniji zvuk, usta i grlo bili su mu
suvi kao pustinja.

Pošto nije uspeo da privuĉe paţnju jahaĉa, pokušao je da olakša sebi, ali mu
je poloţaj bio dozlaboga neudoban, a postajalo je gore svakog trenutka. Morao je
da privuĉe paţnju osobe koja je jahala pored njega. Nakon kratkog razmatranja
situacije, jednostavno je okrenuo glavu i ugrizao parĉe gole koţe koje se videlo
iznad ĉizme.

Istog trenutka postalo je oĉigledno da je to bio glup potez. Umesto da uspori


ili se zaustavi shvativši da je budan, jahaĉ mu stisnu iznenaĊeno zadnjicu,
zarivajući mu oštre nokte u guzicu. Nepoznata ţena mora da je, iznenaĊeno,
zategla uzde drugom rukom. Bar je tako pretpostavio kada ţivotinja tuţno zanjišta.

Proklinjući, Conran zatvori oĉi i pokuša da se spremi za ono što ga je ĉekalo.

- RoĊako!

Stenjući, Evina se otkotrlja na leĊa, a onda otvori oĉi, nimalo iznenaĊena što
kraj sebe vidi Gavina sa zabrinutim izrazom na licu.

14
Book As Passion

- Jesi li dobro - upitao je zagledajući je.

- Dobro sam - odgovorila je hvatajući ga za pruţenu ruku da bi se uspravila.


Brzo je pogledala ka Buchananu koji je leţao na zemlji nekoliko koraka od nje,
odmah pored njegovog sada mirnog konja. Donnan je kleĉao pored njega.

- Je li on dobro? - upitala je zabrinuto. Ignorišući bolove i povrede koje je


osećala, ustala je uz Gavinovu pomoć i prišla Donnanu da bi mogla videti
Buchannanovo lice. Ugledavši njegove sklopljene oĉi i bledo lice, razoĉarano je
uzdahnula. - Ponovo je u nesvesti.

- Ponovo? - Donnan je iznenaĊeno pogledao.

Evina je klimnula glavom. - Probudio se pre samo par trenutaka.

- Jesi li sigurna? - upitao je.

- Da - odgovorila je mršteći se. - To kopile me je ujelo za nogu.

- Ujeo te? - upitao je Gavin u neverici.

Evina ponovo klimnu glavom. - Iznenadio me pa sam cimnula proklete uzde,


zato se njegov konj propeo.

- Bez svesti je, ali pravilno diše i izgleda dobro, ako ne raĉunamo još jednu
ĉvorugu na njegovoj glavi - obavestio je Donnan ustajući. - Mora da ju je dobio
kad je pao.

Evina se malo opustila. Oboje su pali sa konja kad se ovaj propeo. Ona se
prevrnula pozadi, a on je skliznuo pored nje. Još uvek su mu noge bile vezane za
ruke. Pomislila je kako su srećni što je zaradio samo ĉvorugu i što ga konj nije
pregazio ili odvukao.

- Na samo sat jahanja smo od Macleana - reĉe Donnan tiho. - Moţda bi bilo
dobro da stignemo tamo pre nego što se probudi.

- Da - sloţila se Evina, odsutno trljajući lakat. Dobro ga je udarila kad je


pala sa konja. Boleo je, verovatno će joj izbiti gadna modrica, kao i na boku, ali

15
Book As Passion

ništa nije slomila i nije se onesvestila, pa je, reklo bi se, prošla bolje od
Buchannana.

- Gavin ga moţe nositi na svom konju ostatak puta - reĉe Donnan dok je
podizao muškarca.

Evina nije htela da se raspravlja. Ovo nije prvi put da je Buchanan skliznuo
iz sedla. To se desilo i nedugo pošto su napustili ĉistinu. Skliznuo je glavom
nadole, a zatim ostao da visi ispod stomaka konja, licem gledajući konopac kojim
su mu bile spojene ruke i noge za sedlo. Pa, gledao bi da je bio svestan. Nije, pa je
tako njegova glava samo pala, a njegova duga kosa vukla se po zemlji.

Naravno da su odmah stali da ga ponovo nameste i tada su odluĉili da neko


jaše sa njim da se to ne bi ponovo desilo. Evina je na sebe preuzela tu duţnost jer
je bila najlakša i nadali su se da to neće usporiti konja. Ali sada su bili blizu kuće,
Gavinov konj moći će dovoljno brzo da nosi njih dvojicu ovaj poslednji deo puta.
Konj je ranije pripadao Donnanu dok njen otac nije svom najboljem ĉoveku
poklonio ovog koga je sada jahao. Donnanov stari konj je navikao da nosi
krupnijeg ĉoveka, a Gavin i Buchanan zajedno verovatno nisu bili teški koliko sam
Donnan, toliko je krupan bio.

- Penji se, Gavine, a ja ću ga smestiti u sedlo ispred tebe - naredio je Donnan


dok je pronosio Buchannana pored nje.

- Hoćemo li ga odvezati i privezati za mog konja? - pitao je Gavin


uzjahujući.

- Ne. Dovoljno smo blizu, nema potrebe da to radimo. Samo mu drţi ruku na
leĊima da ne sklizne preostali deo puta - davao je Donnan uputstva.

Gavin je promumlao nešto kao slaganje popevši se na konja, a zatim je


pomogao da smeste Buchanana na konja ispred njega. MeĊutim, dvojica
muškaraca brzo su se uvalila u nevolje, zahvaljujući uţetu izmeĊu vezanih zapešća
i gleţnjeva.

- Samo trenutak - rekla je Evina izvlaĉeći noţ i ţureći ka njima kad je


uvidela problem. Dok su ga ova dvojica pridrţavala, ona je presekla uţe izmeĊu
ruku i nogu pa se povukla unazad i sa puta, svesna da su joj ubrazi uţareni. Ništa tu
16
Book As Passion

nije mogla. Naĉin na koji su ga drţali doveo je do toga da njegov „nakit“ landara
pored njenog lica, i iako je pokušavala da ne gleda, bilo je nemoguće ne baciti par
brzih pogleda.

Odmahujući glavom u pokušaju da ne misli o tome što je videla, ostavila je


muškarce da smeste Buchanana kako im odgovara i krenula ka svojoj kobili.

- Vodite, moja gospo - zagrmeo je Donnan kada su napokon svi bili u sedlu.

Nije joj trebalo reći dvaput. Okrenuvši kobilu, Evina je udarila mamuzama u
brz trk sa nadom da će Gavinov konj moći da odrţi korak sa njenim. Bila je
nestrpljiva da stigne kući i uveri se da joj je otac dobro. Ili bar da je još ţiv.
Pomisao da je umro dok je ona hvatala Buchannana da im pomogne - pa, tu
pomisao je odluĉno odbacila, ali je preostali sat vremena puta provela moleći se da
je Rory Buchanan dobar kao priĉe što su o njemu kruţile i da će moći da spase
ţivot njenom ocu.

17
Book As Passion

Poglavlje 2

- O, hvala dragom Bogu što ste se vratili, gospo! Poĉela sam se bojati da ćete
stići prekasno.

Nakon što je sjahala, Evina se okrenula i ugledala svoju sluţavku Tildy kako
ţuri niz stepenice prema njoj. Kršila je ruke, bore zabrinutosti brazdale su njeno
staraĉko lice.

- Još uvek je ţiv, znaĉi? - pomalo grubo je upitala Evina, ţureći ka ţeni koja
je stajala u dnu stepeništa.

- Da - odmah je odgovorila sluţavka, steţući joj ruke sa olakšanjem kada ih


je Evina uzela. - Ali jedva, i nisam sigurna koliko će izdrţati ako se nešto ne uradi.
On gori, gori!

- Uradićemo nešto - uveravala je Evina i okrenula se u pravcu gde je Donnan


skidao još uvek onesvešćenog Buchanana sa Gavinovog konja. Ĉula je kako je
Tildy uzdahnula kada je videla njegov nagi prednji deo tela, a tada je Donnan
prebacio muškarca preko ramena i okrenuo se prema njoj.

- U sobu Vašeg oca? - upitao je dok se pribliţavao.

- Da - Evina se brzo okrenula i krenula ispred njega.

- Je li to onaj od braće Buchanan koji je travar? - pitala je Tildy zadihano se


penjući uz stepenice.

- Da - promrmljala je Evina.

- Krupniji je nego što sam oĉekivala - primetila je, a zatim upitala - Šta mu
se desilo? Zašto je bez svesti? I go, i vezan?

18
Book As Passion

- Desio se - sa zamišljenim izrazom na licu brzo je u mislima birala reĉi pa


izabrala - problem.

- Kakav problem? - smrknuto je pitala pomalo povišenim glasom.

- Nije vaţno, Tildy - gotovo je zareţala dok je ţurila kroz kulu u zamku, a
onda i kroz ogromnu trpezariju. - Vaţno je da je sada ovde.

- Ali u nesvesti - Tildy je znaĉajno konstatovala. - Kako će pomoći Vašem


ocu ako je u nesvesti?

- Probudićemo ga - uveravala ju je.

- Kako? - kao iz topa je pitala Tildy.

Ovo pitanje nateralo je Evinu da promeni pravac kretanja. Stigli su baš u


vreme veĉere i stolovi su bili puni Macleanovih ljudi koji su jeli i pili. Zgrabila je
najbliţi vrĉ sa pivom koje se u velikim koliĉinama raznosilo meĊu stolovima, a
onda poţurila za Donnanom koji je nosio Buchanana uz stepenice.

- Gospo? - Tildy je morala da se dobro potrudi ne bi li odrţala korak sa


njom. - Šta...?

- Sve će biti u redu, Tildy - Evina je grubo prekinula. Pogledavši u sluţavku,


namrštila se i dodala - Izgledaš iscrpljeno. Nisi se odmorila otkako smo otišli, je lʾ
da?

- Jesi li ti? - uzvratila je sluţavka smrknuvši se i kada je Evina pogledala


napred ka vrhu stepeništa, dodala - I mislila sam da nisi. Mora da ste jahali dan i
noć kako biste stigli tamo i nazad ovako brzo.

Evina nije porekla, ali je iznervirano progunĊala kada su stigle do odmorišta.


Onda je obišla Donnana i pre njega stigla do oĉeve sobe.

Bila je sredina leta, dani su bili tako vreli da je ĉak i u zamku postajalo
nesnosno vruće povremeno, ali je u sobi njenog oca bilo prijatno zagušljivo.
Osećao se i miris truleţi i na trenutak se uplašila da joj je otac umro, ali joj je
stenjanje ispod gomile krzna na krevetu reklo drugaĉije, pa je Evina odahnula sa
olakšanjem i poţurila ka njegovom krevetu. Namrštivši se kada je videla njegovo

19
Book As Passion

uţareno lice, spustila je bokal sa pivom na stoĉić pored kreveta i pruţila ruku da ga
dodirne po licu. Uţasno se zabrinula kada je osetila vrelinu koja je izbijala iz
njegove koţe i pre no što ga je dotakla.

- On je vreo! Zašto je ovde toliko toplo? - zaprepašćeno je upitala.

- Stalno se ţalio da mu je hladno i traţio da zaloţimo vatru - tiho je rekla


Tildy.

Zabrinuto je pogledala u pucketavi plamen u kaminu, a onda se okrenula


prema Donnanu koji je unosio Buchanana u prostoriju.

- Spusti ga ovde - rekla mu je pokazujući na stolicu koju je stavila pored


kreveta još kad joj se otac razboleo. Donnan je odmah tako uradio. Onda je
paţljivo isekao konopac kojim su bili uvezani ĉlanci i zapešća onesvešćenog
ĉoveka pre nego što se udaljio.

Evina je buljila. Buchanan je bio oklembešen na stolici, brada na golim


grudima, noge raširene, a „porodiĉni nakit“ visio izmeĊu njih poput…

- Blagi Boţe!

Zatreptavši, Evina je krajiĉkom oka videla Tildy koja vuĉe krzno sa kreveta.
Zatim je poţurila da pokrije Buchananova krila, pokrivajući najvaţnije delove.
Potom se povukla nazad, protresla glavom i nabranih obrva se okrenula ka Evini.

- Kakav to problem ostavi ĉoveka golog i u nesvesti? - upitala je stisnutih


usana.

Evina je automatski otvorila usta da odgovori. Po navici. Tildy je bila njena


dadilja dok je bila dete. Odgovarala joj je otkako se rodila, ali pre nego što je
mogla da objasni, ţena je dodala - I zašto nosi svoj pled kao plašt, a ne onako kako
bi trebalo? Izgleda smešno.

- Prvo smo mu bili vezali pled oko vrata i kolena - promrmljala je Evina,
prilazeći da ga odveţe. Pled se otvorio na njegovim kolenima kada je drugi put pao
sa konja. - Trebalo je da bude na njemu dok putujemo. Tada je bio na stomaku,
prebaĉen preko konja.

20
Book As Passion

- Zato što je bio onesvešćen - završila je Tildy.

- Da. Teško je navući pled ĉoveku bez svesti.

Evina je razmotala platno i pogledom potraţila Donnana. Nije morala ništa


da kaţe, već se pribliţavao. Podigao ga je taman toliko koliko joj je bilo potrebno
da smakne odeću sa njega, ali nedovoljno da ukloni krzno. Kada je spustio
Buchanana dole, namestila je punije platno preko krzna, tako da je izgledalo kao
ćebe.

- A kako je došlo do toga da ostane bez svesti? - pitala je Tildy pošto je


Evina izvršila zadatak i odstupila korak unazad.

Kratko je oklevala, ali je napokon priznala - Udarila sam ga u glavu drškom maĉa.

- Ti si…

- Pokušavao je da udavi Gavina - branila se Evina. - Morala sam nešto da


uradim.

- Pa si ga onesvestila? A posle? Niste ga kidnapovali, zar ne? - pitala je


Tildy sa panikom u glasu.

- Ne! - odbrusila je Evina, a onda se smrkla i sa krivicom priznala - Zapravo


da, moţda malo.

- Moţda ste ga malo kidnapovali? - pitala je Tildy s nevericom. - Ne postoji


nešto tako kao kidnapovati malo nekoga, mlada damo. Ili ste ga kidnapovali ili
niste.

Pošto Evina nije odgovarala, već samo smrknuto posmatrala onesvešćenog


muškarca, Tildy je upitala - Da li je pristao da krene ili ne?

- Ne - progunĊala je neveselo, a onda brzo dodala - Ali nije ni odbio.

- Oh, Evina - uzdahnula je Tildy. - Vaspitala sam te bolje, devojko. Ne


moţeš ići okolo, kidnapovati gole muškarce i donositi ih kući, koliko god lepi i
snaţni i obdareni bili.

21
Book As Passion

- Tildy! - Evina je mraĉno pogledala. - To kako on izgleda i koliko je


obdaren nije vaţno. Dovela sam ga zbog oca.

- Pa, uĉiniće prokleto mnogo za tvog oca ovakav, onesvešćen - završila je


Tildy zgroţeno.

Tiho mrmljajući, Evina je zgrabila bokal sa pivom koji je bila spustila na sto
kraj kreveta i okrenula se ka njemu da ga pljusne u lice. Zato je i uzela pivo, nadala
se da će joj pomoći da ga povrati... i izgleda da je upalilo, pošto je ĉovek poĉeo da
hropće, strašno psujući.

Conran je sanjao kako uţiva sa crvenokosom lepoticom plavih oĉiju kada je


osetio teĉnost kako mu se razliva po licu, izvlaĉeći ga iz zagrljaja ţene njegovih
snova. To mu se nije svidelo pa se negodujući osvestio, psujući i viĉući dok je
skakao na noge, samo da bi zbunjeno zaćutao gledajući istu onu crvenokosu
lepoticu koju je upravo bio napustio.

Dobro, ne baš potpuno istu, shvatio je dok ju je odmeravao. Imala je isto lice
sa soĉnim usnama od kojih mu je svašta padalo na pamet i bistra plava jezera
umesto oĉiju. Ali umesto dugaĉke, talasaste, tamnocrvene kose i divne haljine koja
je otkrivala njene okrugle, napupele grudi i liniju bokova, ova je imala kosu
zategnutu u punĊu i nosila prljavu, obiĉnu tamnoplavu haljinu koja joj je uţasno
stajala i koja kao da je naglašavala tamne senke od iscrpljenosti ispod oĉiju.

Neki pokret mu je skrenuo paţnju na vrĉ koji je spuštala na sto kraj kreveta
pa se Conran namrštio i prešao rukama preko lica ne bi li obrisao teĉnost koja je
kapala sa njega. Pivo. Mogao ga je namirisati i okusiti. Nije ĉak bilo ni loše,
zakljuĉio je liznuvši ga sa usana. Ali prokleto grub naĉin da ga probude!

- Gde sam? - upitao je mršteći se prema grupi ljudi koja ga je okruţivala,


jadna kopija njegove ţene iz sna, stara sluţavka i dvojica ratnika, kako je primetio,
ali im je posvetio malo paţnje, dok je brzo razgledao prostoriju. Bila je to spavaća
soba, ali njemu potpuno nepoznata.

- Maclean - odgovorila je mlaĊa ţena. - Gost ste kod Macleanovih.

- Gost? - glas mu je bio sumnjiĉav. Poslednje ĉega se Conran sećao bio je


goli muškarac koji ga je napao dok se kupao. Hm, ne, shvatio je dok mu se pogled
22
Book As Passion

ponovo zaustavio na crvenokosoj. Sećao se i nje, bila je na konju dok se rvao sa


napadaĉem u reci. Tresnula ga je prokletim drškom maĉa u glavu, setio se dok ju je
posmatrao. - Tresnula si me bez razloga.

- Davili ste Gavina - odgovorila je naglo, ali se nije ni potrudila da ga


pogleda dok je to govorila. Umesto toga, zabrinuto se okrenula prema krevetu.

Conran je pratio njen pogled, ali sve što je video bilo je brdo krzna na
njemu. Besno stisnutih usana jer ga nije udostojila paţnje, zareţao je - Ako je
Gavin tvoj momak koji me je napao dok sam se kupao, onda je to i zasluţio.

Konaĉno ga je udostojila paţnje, ali Conran jedva da je to primetio.


Promrmljana psovka navela ga je da okrene glavu prema dvojici ratnika. Pogled
mu se zaustavio na manjem ovog puta. Izgledao mu je poznato, ali pošto je bio
obuĉen i sa suvom kosom, Conranu je trebalo vremena da u njemu prepozna svog
napadaĉa. Ipak, kada se to desilo, procedio je - Ti.

Ĉovek se meškoljio sa nelagodom. - Bilo mi je nareĊeno da Vas uhvatim u


vodi. Izvinite, gospodine, ako ste mislili da mi je namera bila da Vas napadnem.

- Kupao sam se, sam, go i nenaoruţan kad se drugi goli muškarac pojavio i
zgrabio me - rekao je s gnušanjem. - Naravno da sam mislio da si me napao. Svako
bi.

- Stvarno? - upitala je devojka dok je Conran posmatrao većeg ratnika koji je


gledao i klimao glavom sa odobravanjem. Nije je gledao, ali je ĉuo negodovanje u
njenom glasu kad je pitala - Pa što ne kaţeš?

- Situacija je bila hitna - podsetio je veći ĉovek dubokim glasom. - Morali


smo da poţurimo i nismo imali vremena da ga ĉekamo da završi sa kupanjem.

- Taĉno. Hitna - promrmljala je ponovo se okrenuvši ka krevetu i nastavivši


da zuri u njega.

Conran je pogledao u tom pravcu i pitao se šta je tako zanimljivo u prokletoj


gomili krzna.

23
Book As Passion

- Osim toga - nastavio je ĉovek - nadao sam se da će Gavin priĉati dovoljno


brzo ne bi li ga uverio da je sve u redu pre nego što je Buchanan pribegao nasilju.

- Niko ne priĉa toliko brzo - odvratio je Conran suvo. - A ne bih ga ni ĉuo


zbog buke vodopada. - Kada je muškarac potvrdno klimnuo glavom, Buchanan je
pogledao ka devojci i kratko upitao - I? Zašto sam otet?

- Niste bili oteti - rekla je brzo i ponovo postala uznemirena. Osmeh joj je
bio pomalo napet kad je dodala - Zaista, gospodine, ne ţelimo da Vam naudimo,
nismo Vam neprijatelji. U stvari, divimo se Vašim veštinama u umetnosti
isceljivanja.

Conran je frknuo, a potom zareţao - Bezrazloţno sam onesvešćen, vezan,


prebaĉen preko leĊa konja i bez pristanka odveden iz Buchanana u Maclean. To
jeste kidnapovanje, devojko.

- Ona je gospa, ne devojka - strogo je rekao veći ĉovek. - Obraćaćete joj se s


poštovanjem kakvo zasluţuje i oslovljavaćete je sa Lady Evina.

Conran je sa sumnjom podigao obrvu ĉuvši ove reĉi. Devojka nije izgledala
ni blizu kao dama ovog trenutka. Liĉila je na štrokavo derište sa ulice u toj prljavoj
plavoj haljini. Pogled mu se suzio dok se prisećao plavog nabora preko noge koju
je ujeo. A onda mu je do svesti doprlo ono što je rekla pre nekoliko trenutaka.

- Umetnost isceljenja? - oštro je upitao.

- Da, priĉe o Vašoj veštini nadaleko su poznate, gospodine Buchanan, a


nama su oĉajniĉki potrebne te veštine. Moj otac, Fearghas Maclean, veoma je
bolestan. Molim Vas, samo doĊite i pogledajte.

Conran je odmahnuo glavom, shvatajući da je Rory bio onaj koga su ţeleli.


Bilo je oĉigledno da su ugrabili pogrešnog brata, ali je oklevao da kaţe jer se bojao
da će se i prema njegovom bratu ponašati grubo kao i prema njemu.

Dok je stajao u dilemi šta da uradi ili kaţe u ovakvoj situaciji, devojka ga je
zgrabila za ruku i dovukla ga do kreveta. Glas joj je bio oĉajan dok je preklinjala -
Molim Vas, samo ga pogledajte. Sigurno nešto moţete uĉiniti.

24
Book As Passion

- Ne - Conran je izvukao ruku iz njene. On nije bio travar.

- Da.

Conran se namrgodio. - Oteli ste me. Zar da vam pomognem zauzvrat što ste se
tako loše poneli?

Nekoliko izraza u trenutku je prošlo njenim licem, uţas, bes, oĉaj, a onda je
Lady Evina duboko udahnula i i polako izdahnula vazduh. Podiţući ramena, tiho je
rekla - Molim Vas, gospodaru. Izvinite ako Vas je Gavinov nastup kod vodopada
uplašio. Nije nam to bila namera.

Conran se namrštio na njene reĉi jer mu se nije dopala njena pretpostavka da


je plašljiv.

- U stvari, nismo namerali da se desi išta od nesrećnih okolnosti koje su se


odigrale - nastavila je. - Jahali smo do Buchanana da bismo Vas zamolili za za
pomoć oko spašavanja ţivota mog dragog oca. Ali sve je pošlo uţasno i grozno
kada ste napali Gavina.

Bravo, sad je on bio negativac tako što je napao ĉoveka koji je samo ţeleo
da mu privuĉe paţnju, pomislio je Conran i gotovo s divljenjem primetio kako je
izvrnula ĉinjenice.

- A onda kada ste već bili u nesvesti, nismo Vas mogli ostaviti tamo, golog i
ranjivog. Svašta Vam se moglo desiti da Vas je u takvom stanju pronašao neko
zlonameran.

Vrlo promućurno, pomislio je Conran. Ne samo da je on sad bio negativac,


već ga je ona spasila otevši ga.

- Ali znala sam i da ne mogu dugo oca ostaviti samog jer sam se bojala da će
umreti pre no što se vratim - nastavila je. - To znaĉi da nismo mogli da ostanemo i
ĉuvamo Vas dok se ne osvestite. Zato smo Vas poneli sa nama kako biste bili
bezbedni... nadajući se da ćete, jednom kada se probudite i porazgovarate sa nama,
pristati da nam pomognete. - Spustila je glavu i dodala - Biće mi zadovoljstvo da
Vam ponudim bilo šta što ţelite, a što je u mojoj moći da Vam obezbedim ako
biste makar pokušali da pomognete mom ocu. On mi je sve. Ne smem ga izgubiti.

25
Book As Passion

- Hm, dođavola - pomislio je Conran iznervirano. Baš je bila pametnica. Ne


samo da je progutala ponos i lepo ga zamolila, već je uspela sve da izvrne tako da
njegova otmica izgleda gotovo kao dobro delo. I više od toga, videlo se da je zaista
veoma zabrinuta za oca. Ako bi odbio da ga makar i pogleda, osećao bi se kao
totalni kreten.

Uzdahnuvši, Conran je provukao ruku kroz svoju dugu kosu, a onda se


namrštio kad je nešto osetio. Iz kose je izvukao malu bodljikavu granĉicu.

- Molim Vas?

Prebacio je pogled na Lady Evinu. Oĉi su joj sada sijale, nije mogao reći da
li zbog suza ili besa. Odluĉio se ipak za suze i pretpostavio da bi makar mogao da
pogleda ĉoveka. Onda će da odluĉi šta će raditi dalje.

- U redu - promrmljao je. - Odvedi me njemu.

- Moţda bi trebalo da se obuĉete prvo - predloţila je stara ţena suvo.

Uzdignutih obrva, Conran je pogledom pratio njen nadole i video da su


njegov pled i krzno na podu pored njegovih stopala, a on je bio potpuno nag.

- Pali su kada ste se probudili i skoĉili - rekla je Evina, ĉiji se pogled nije
spuštao sa njegovog lica. Naĉin na koji je to izgovorila navodio je na pomisao da je
na sebi ranije imao bar pled, ali on se sećao da je na konju bio go. Prokleta stvar
mora da je bila prebaĉena preko njega pa je spala kad je ustao.

Odmahnuvši glavom, savio se i zgrabio ogrtaĉ, prošao sa druge strane


kreveta na kojoj je bilo mesta da moţe da klekne i prikopĉao krajeve ogrtaĉa na
podu. Pokreti su mu bili promišljen i bez ţurbe. Conran se nije stideo golotinje,
svoje ili tuĊe. Kupao se nag sa braćom dva do tri puta nedeljno prvih dvadesetak
godina svog ţivota, a povremeno su to još uvek radili. Pored toga i pomaganja
Roryu u leĉenju bolesnih i povreĊenih kada je bilo neophodno baviti se ljudima
obuĉenim ili svuĉenim, on nije video sramotu u ljudskom telu.

Bilo mu je zanimljivo što ni Lady Evina nije izgledala postiĊena njegovom


nagošću. Većina dama bi pocrvenela, zamuckivala i verovatno okrenula leĊa dok
razgovara sa njim, ĉak bi i izašle iz prostorije dok se ne obuĉe. Ali ona je stajala tu,

26
Book As Passion

samo nekoliko santimetara od njega, kao da je potpuno opremljen. Doduše, nije ga


nijednom pogledala niţe od lica, pomislio je vraćajući prethodnih nekoliko minuta
u sećanju dok je radio. Zanimljivo. Moţda. Nije bio siguran. Nije mogao da je
proceni. Taman kad bi pomislio da zna šta moţe da oĉekuje, ona bi ga iznenadila...
i to ga je opĉinjavalo.

Upravo je završavao poslednji kraj kad se bela košulja zalelujala pred


njegovim licem. Zastao je, seo na pete i gledao ĉoveka koji mu je pruţao. Bio je to
onaj koji ga je napao ispod vodopada, manji od dvojice ratnika. Mada je ovaj opis
navodio na pogrešnu stranu. Muškarac uošpte nije bio mali. Zapravo, bio je
njegove visine, ali kad se uporedi sa onom gromadom od ĉoveka, drugog ratnika,
ovaj je bio sitan.

- Vaša košulja - tiho je rekao. - Stavio sam je u svoju torbu i poneo Vam je.

- Hvala - nerado mu se zahvalio Conran dok je uzimao košulju. Brzo ju je


obukao, a onda prebacio i ogrtaĉ, pa se okrenuo ka ljudima koji su ga strpljivo
ĉekali sa druge strane kreveta. Izvivši obrve, rekao je - Pa, ako ćete me odvesti
svom ocu, videću šta mogu da uradim.

Oĉekivao je da ga Evina povede iz sobe. Umesto toga, prišla je krevetu i


zagledala se u gomilu krzna nabacanih na krevet. - Tata? Rory Buchanan je ovde.
Ako te iko moţe spasiti, to je on. Jesi li budan tata?

Conran se pribliţio krevetu, oĉi su mu se raširile kada je spazio uvelo


staraĉko lice jedva primetno ispod ogromne gomile krzna. Videvši zaţarene obraze
i staklaste oĉi kada ih je starac otvorio, namrštio se i sagnuo da prisloni nadlanicu
na ĉelo Fearghasa Macleana.

- Dobri Boţe, pa on gori! - rekao je uţasnuto i trgnuo ruku. Mogao si ruĉak


zgotoviti na njemu koliko je bio vreo.

I dalje se mršteći, ispravio se, razmišljajući o tome kako je ĉoveku stvarno


bila potrebna pomoć njegovog brata i to odmah. Ali ako se on sada nalazio kod
Macleanovih, bila su potrebna dva, verovatno i tri dana, da se odjaše do
Buchananovih i vrati nazad. I to ako bi njegov brat i pristao da doĊe, pomislio je
Conran. Rory je bio vema zabrinut zbog krĉmareve kćeri. Devojka je bila sitna kao

27
Book As Passion

granĉica, a muţ krupan kao bik. Rory se plašio da bi je poroĊaj mogao ubiti.
Verovatno ne bio bio voljan da je ostavi dok se ne porodi. Ostaje samo da
Macleana odvedu njemu, ali u kakvom je stanju bio, Fearghas teško da bi preţiveo
put.

Ova ga je misao sneveselila, ali je onda zauzeo blag, ali neumoljiv stav. Sam
će morati da uĉini za Macleana ono što se moţe uĉiniti, pokušaće da mu spusti
temperaturu. Ako uspeju u tome, moţda će moći da ga prenesu do Buchanana kako
bi se Rory pobrinuo za njega. Srećom po njih, pošto je toliko puta pomagao Roryu,
znao je kako da spusti temperaturu. Poĉeo je brzo da sklanja krzna sa kreveta i
baca ih na pod.

- Šta to radiš? - viknula je usplahireno Evina, pokušavajući da ga zaustavi.

- Ima visoku temperaturu - objasnio joj je, ignorišući njene pokušaje i


nastavljajući da sklanja krzna. Odakle li su ih samo ovoliko doneli?

- Da, ali ţalio se da mu je hladno - bunila se, podiţući krzna koja je on


sklanjao.

- Zato što je u groznici - promrmljao je. Ali kako je ona nastavljala da ih


vraća na krevet, zaustavio se i pogledao je, usta su mu se otvorila pa ponovo
zatvorila kada je zaista pogledao. Bila je bleda kao smrt, sa ogromnim
podoĉnjacima od iscrpljenosti. Bio joj je potreban san, a sigurno neće zaspati dok
ne bude sigurna da joj je otac dobro... osim ukoliko je ne natera.

- Ţeliš li moju pomoć ili ne? - konaĉno je upitao.

Oĉi su joj se raširile u neverici. - Da, naravno, ali…

- Onda izaĊi - smrknuto je prekinuo.

- Šta? - upitala je sa zaprepašćenjem.

- Ţelim da ugasite prokletu vatru, otvorite prozore, spremite hladnu kupku i


da izaĊete odavde - dodao je nepokolebljivo pre nego što je nastavio. - Ti se ne
vraćaj se. Ako se vratiš, ja ću otići.

28
Book As Passion

- Ali... - izgubljeni pogled na njenom licu dok je gledala u oca gotovo da ga


je naterao da se predomisli, ali kada je primetio kako joj se ruke tresu, ostao je
neumoljiv. Bila je potpuno iscrpljena. Verovatno nije spavala jer je negovala oca i
pre nego što je odjahala u Buchanan, ali je bio potpuno siguran da nije spavala
poslednja dva ili tri dana dok je bila na putu da ga naĊe. Ako se uskoro ne odmori,
srušiće se i razboleti se i sama.

- Prljava si, smrdiš i klatiš se na nogama - grubo ju je napao,


pretpostavljajući da blagošću neće ništa postići. - Nisi dovoljno dobro da bi bila u
bolesnikovoj sobi. Gubi se odavde, okupaj se i idi u krevet, ne vraćaj se dok te ne
pozovem.

- Ti… ja - poĉela je da zamuckuje, šok i bes terali su joj rumenilo u obraze


te je Conran poĉeo da sumnja da je moţda malo preterao.

Stisnutih usana, iskoristio je jedino oruţje koje je imao, njenu brigu za oca.
Uzdignute brade zareţao je - I? Odlaziš ti ili ja?

- Evina - neţno joj se obratila starija ţena dodirujući joj ruku.

Sa ljutitim izrazom lica Lady Evina je kruto klimnula glavom i izašla iz sobe
zalupivši vrata.

- Pobrinite se da pojede nešto i da se naspava - naredio je Conran starici. - I


recite joj da ću otići ako ne uradi obe stvari. Ne ţelim da se brinem i o njoj kao o
njenom ocu.

Klimajući potvrdno, sluţavka je poţurila prema vratima ne bi li stigla svoju


gospodaricu.

- I ne zaboravite da napavite hladnu kupku za svog gospodara - doviknuo je


Conran starici koja je već bila izašla.

Onog trenutka kada su se vrata zatvorila za njom, okrenuo se dvojici


muškaraca koji su još uvek bili u prostoriji i ponovio - Otvorite prozore i ugasite
vatru. Moramo ga ohladiti ili će mu mozak prokuvati.

29
Book As Passion

Dvojica muškaraca odmah su se pokrenula da izvrše naredbu, a Conran se


vratio sklanjanju krzna sa kreveta, dok mu je mozak već premotavao film o tome
šta je video da Rory radi sa pacijentom u groznici kojem je neophodno spustiti
temperaturu.

- Skot arogantni - reţala je Evina, demonstrativno silazeći niz stepenice,


svesna da joj je Tildy za petama. Bacila je pogled preko ramena kada je ĉula da se
vrata spavaće sobe otvaraju i zatvaraju iza nje, pa je primetila ţenu koja je ţurila za
njom. - Poslati me iz sobe! On je moj otac! Treba da budem tamo!

- Da, draga, ali moţda je tako najbolje - odgovorila je Tildy bez daha dok je
pratila ka prepnoj dvorani.

- Kako je to najbolje kad je moj otac lišen prisustva svoje kćeri? U nevolji je
i potrebna sam mu - tuţno je odgovorila.

- Sada mu je Buchanan potrebniji - rekla je Tildy ozbiljno.

Evina je zafrktala kao odgovor dok su prolazile velikom trpezarijom. Stolovi


su još uvek bili puni ljudi koji su uţivali u obedu.

- A i ti bi mogla da jedeš i odmoriš se - nastavila je Tildy prolazeći izmeĊu


stolova. - Zašto ne sedneš? Narediću da se spremi kupka, a kuvaru ću reći da ti
pripremi hranu. Moţeš da jedeš, a onda i da se odmoriš malo.

- Nisam gladna. Ni umorna - ponovo je zareţala, iako to nije bila potpuna


istina. Iako nije bila gladna, osećala je umor. Mnogo manje nego kada su stigli, ali
krv joj je bila uzburkana, a iscrpljenost je dobrim delom potisnuo bes.

- E pa, Buchanan je rekao da će otići ne uradiš li oba - bila je uporna Tildy.


Evina se okrenula sa uţasom - Nije valjda stvarno tako mislio?

Sluţavka je samo ozbiljno potvrdila klimanjem glave. - Mislim da jeste.


Lepo je rekao da ne ţeli da se brine o tebi kao o tvom ocu ako se razboliš i zato
hoću da vidim da si jela i odmorila se, inaĉe će on otići.

- Ponaša se kao da moţe da mi nareĊuje! - besno je vrisnula Evina.

30
Book As Passion

- Moţe - rekla je Tildy sa sigurnošću. - Osim ako ne ţeliš da rizikuješ da ode


i prestane da leĉi tvog oca.

Ruke joj padoše niz telo, Evina uzdahnu i sede za sto.

- To je moja devojĉica - reĉe Tildy sa oĉiglednim olakšanjem. - Samo se ti


opusti. Odoh da im kaţem da spreme kupku za tog oca, a tebi da donesu veĉeru.

Evina se spustila na klupu za visokim stolom, mumlajući s gaĊenjem. Inaĉe


nije volela da joj govore šta da radi, ali da joj Buchanan nareĊuje išlo joj je na
nerve. Niko ni u jednoj priĉi o njemu nije spomenuo da je gad koji voli da
nareĊuje. Uvek je bilo samo o tome koliko su ĉudesne veštine Rorya Buchanana,
kako je pravi ĉudotvorac koji pobeĊuje bolesti i izvlaĉi ljude iz ĉeljusti smrti, kako
isceljuje ljude. Oni koji su govorili o njemu prikazivali su ga kao sveca, ali Rory
Buchanan nije bio svetac. Bio je nepristojan, grub, nije mislio o drugima, a o sebi
je imao toliko visoko mišljenje da je smatrao da moţe nareĊivati ljudima. Da moţe
da je uceni da mora da uradi ono što on ţeli.

- Moja gospo!

Evina je zbunjeno pogledala u sluţavku koja je ĉekala da se ona lepo


namesti kako bi postavila hranu i piće. To je bio jedini put da je Evina uhvatila
sebe kako su joj laktovi na stolu da bi pridrţala bradu rukama. Uzdahnuvši,
naslonila se i nasmešila umorno dok je ţena postavljala peĉeno meso i povrće, kao
i cider, ispred nje.

- Ne plašite se, moja gospo - rekla je sluţavka ohrabrujuće. - Gospodar će


biti dobro sad kad je Buchanan ovde. Uskoro će biti na nogama. Videćete.

- Da - reĉe Evina sa usiljenim osmehom. - Sigurna sam da hoće.

Sluţavka klimnu glavom raspoloţeno, a onda se brzo udalji ostavljajući je


da veĉera. Evina je gledala kako odlazi, a onda pogledala po okolnim stolovima, pa
je primetila kako ljudi Macleana bacaju poglede i ka njoj i ka stepeništu koje je
vodilo u sobu u kojoj je leţao njihov bolesni gospodar. Ipak, niko joj nije prišao i
ona im je bila zahvalna na tome. Ne bi sada bila dobro društvo, a miris hrane joj je
golicao nozdrve. Govedina je mirisala odliĉno. Ukusno. Naroĉito posle više od dva

31
Book As Passion

dana bez hrane osim ovsenih kolaĉa i jabuka koje je jela na leĊima konja.
Ispravivši se malo, izvukla je noţ, privukla tanjir i poĉela da jede.

32
Book As Passion

Poglavlje 3

Conran se nagnuo napred da bi pipnuo pacijentovo ĉelo ponovo i bio je


priliĉno ponosan kada je primetio da je temperatura, iako je još uvek bila tu, bila
mnogo niţa. Maclean je bio samo malo topliji nego što je trebalo. Boja mu je
takoĊe bila bolja, obrazi ruţiĉasti, a ne uţareni kao kada je prvi put video
Fearghasa. Ovo su bili dobri znaci i Conran se nadao da je uklonio svo inficirano
meso dok je ĉistio ranu koju je pronašao dok je drţao starca u hladnoj kupki koju
je bio naruĉio.

Ostavio je Donnana i Gavina da mu pomognu da ga potopi u korito. Kada su


mu skinuli košulju, ugledao je veliku ljutu ranu na vlastelinovoj zadnjici. Nije
mogao da odredi šta je napravilo inficiranu, upaljenu i gnojavu krastavu ranu.
Conran ih je pitao, ali izgleda da ni vojnici nisu znali kada ili kako je njihov
gospodar zadobio.

Ostavljajući to pitanje po strani, Conran se usredsredio na smeštanje i


drţanje Macleana u hladnoj vodi. Naravno, kada se njegovo pregrejano telo našlo u
hladnoj vodi, ĉovek je poĉeo da se bacaka i zapomaţe pokušavajući da pobegne od
hladnoće.

Iako se na bolesniĉkoj postelji Fearghas ĉinio slabim, trebalo je njih trojica


kako bi ga zadrţali u hladnoj vodi. Ali isplatilo se. Ohladio se priliĉno brzo, a onda
su mu vojnici pomogli da ga izvadi, obriše i smesti u krevet na stomak. Donnan i
Gavin su još pomogli i tako što su drţali starca dok mu je Conran ĉistio ranu koju
je primetio na njegovom dupetu. Srećom, bio je sa Roryem na dovoljno leĉenja da

33
Book As Passion

bi znao je rana nepoznatog porekla izvor njegove groznice i da infekcija mora da


se oĉisti da bi nestala.

Na kraju je Conran morao da odstrani veliki deo ĉovekove zadnjice da bi je


potpuno uklonio. Zatim je previo ranu kako je video da Rory radi drugim
pacijentima i ostavio starca da se odmara. To je bilo pre mnogo sati i Conran ga je
liĉno nadgledao gotovo sve vreme. Poslao je Donnana i Gavina da jedu i odmore
se pošto ih je par puta video kako zevaju. Onda je shvatio da su, dok je on bio u
nesvesti i prespavao put od Buchanana dovde, dvojica muškaraca jahala u oba
smera i bez sumnje su bili iscrpljeni kao i njihova gospodarica.

Bliţila se zora. Bar je tako izgledalo Conranu kad je video parĉe sivog neba
kroz otvorene prozorske kapke, i uhvatio je sebe kako zeva dok ga je umor stizao.
Bio je i gladan, shvatio je mršteći se i povremeno gledao prema vratima, pitajući se
da li ima nekoga u blizini ko bi ga mogao uputiti do hrane ako mu je već neće
doneti.

Vratio je pogled na Fearghasa Macleana i ponovo se nagnuo da mu opipa


ĉelo. Nije se mnogo razlikovalo od poslednjeg puta kad je proveravao, pa je ustao
pomalo nestrpljivo i krenuo ka vratima. Stara sluţavka ponudila mu je hranu pre
nego što krene na spavanje, ali on tada nije bio gladan. Sada jeste.

Otvorivši vrata spavaće sobe zakoraĉio je da izaĊe u hodnik, a onda zastao


jer je primetio ţenu koja leţi preko praga sobe. Lady Evina. Spavala je, kako je i
insistirao, ali ne u svojoj sobi. Umesto toga izabrala je mesto najbliţe njenom ocu,
a da ne ulazi u sobu.

Blago se osmehujući, Conran je zurio u nju neko vreme, opaţajući koliko je


krhka zapravo bila. Ako se ima u vidu sila kojom ga je udarila drškom maĉa u
glavu, oĉekivao bi da je krupnija, a ne ovako tanku figuru koja je bila ispred njega
dok ju je haljina neţno grlila. Stvarno je bila sitna, zakljuĉio je kad je još jednom
odmerio.

Mogao je videti koliko je liĉila na oca. Imala je njegove oĉi i boju kose.
Primetio je retke crvene vlasi izmeĊu sedih na glavi oca dok ga je negovao. Imala
je i njegovu odluĉnu bradu, primetio je. Ali blago prćast nos mora da je nasledila
od majke. Fearghas je imao mnogo veći, orlovski povijen nos. Lice joj je bilo
34
Book As Passion

neţno i ovalno sa visokim jagodicama, dok je Macleanovo bilo usko i mršavo sa


bradom starom nekoliko dana.

Zaista je bila lepotica, shvatio je Conran klizeći pogledom preko njene kose i
lica ponovo. Oĉigledno se okupala. Lice i ruke bili su joj ĉisti. Svetla ţuta haljina
koju je nosila takoĊe, a kosa, koja joj je ranije bila stegnuta u ĉvrstu punĊu, u
neţnim talasima joj je uokvirivala lice, gotovo kao kosa ţene koju je sanjao.

Osetio je kako mu telo reaguje na sećanje na san ispunjen poţudom, blago se


namrštio i prestao da zuri u nju, a onda pogledao prema odmorištu i preko ograde
veliku trpezariju ispod. Vrlo se iznenadio kada je video da je prostorija bila prava
košnica puna ljudi koji su obavljali razne poslove, od kojih je polovina radila nešto
u tišini, dok su ostali samo prolazili.

Izgleda da nije bilo tako rano kako je pretpostavljao. Sivo svetlo koje je
video kroz otvoren prozor bilo je takvo zbog kiše, a ne doba dana. Sa svetlije
strane, to znaĉi da je kuvarica ustala i poĉela da radi, pa će biti nešto za jelo.

Ponovo je spustio pogled na ţenu i kratko razmišljao šta da radi. Nije ţeleo
da je budi, ali nije ţeleo ni da je ostavi da leţi na tom tvrdom pragu. Okrenuo se i
pogledao u vlastelinovu sobu odmeravajući veliki krevet u kome je leţao. Bilo je
više nego dovoljno mesta za Evinu koja je mogla da spava u njemu ne ometajući
oĉev odmor, odluĉio je, a to će sigurno biti udobnije od spavanja na podu.

Donevši odluku, kleknuo je i paţljivo i neţno je podigao. Iznenadio se kada


je uspeo da je ne probudi. Odahnuvši sa olakšanjem, privio ju je na grudi i ispravio
se, a onda se okrenuo i pošao ka krevetu. Sve je prošlo dobro dok nije krenuo oko
kreveta kako bi spustio Evinu pored oca. Bio je moţda negde na polovini strane
kreveta kada se sapleo na krzno koje je leţalo na podu. Izbaĉen iz koloseka,
zateturao se nekoliko koraka, rukama je stegao teret koji je nosio pokušavajući da
zadrţi ravnoteţu.

Uprkos uloţenom trudu, nije uspeo. Jedino što je mogao da uradi je da se


baci na krevet u poslednjem trenutku, nadajući se da će on i devojka imati mekše
prizemljenje nego što im je pod nudio.

35
Book As Passion

Snaţno stezanje oko nogu i ramena je probudilo. Trepćući je otvorila oĉi baš
u trenutku da vidi Buchananovo lice iznad svog i paniĉni izraz na njegovom pre
nego što su poleteli napred. Nije imala pojma kako je dospela u njegovo naruĉje,
ali to ovog trenutka nije bilo bitno. Jednostavno mu je bacila ruke oko vrata i
vrisnula dok su padali na pod.

Evina je bila sigurna da će to biti strašno sletanje, u kome bi ona najviše


stradala, pa se priliĉno iznenadila kada je umesto tvrdog drvenog poda pala na
nešto mekše. Ali onda se Buchanan sruĉio na nju, a njegovo telo gurnulo ju je
dublje u mekoću na koju se spustila.

- Jesi li dobro?

Evina je otvorila oĉi, nije ni primetila da ih je zatvorila do tog pitanja i


zbunjeno zatreptala ka Buchananu. Iako je trebalo da brzo ustane, muškarac je i
dalje leţao na njoj, lice mu je bilo toliko blizu da je mogla videti dlaĉice koje su
mu izbijale oko usana. Oiviĉavale su mu usne koje su je toliko privlaĉile, da je
poĉela gotovo da zuri u njih. Izgledele su neverovatno meke u poreĊenju sa
bockavim dlaĉicama. A onda se Evina setila da su mu usne meke. Osetila ih je
kada mu je davala veštaĉko disanje nakon što ga je izvukla iz vode.

Opsednuta mislima o njegovim usnama, nije ni primetila da se spuštaju ka


njenim dok nije osetila njihov neţan dodir na svojim. IznenaĊena, povukla je ruke
koje su još uvek grabile njegova ramena i spustila ih na njegove grudi. Uradila je
to sa namerom da ga odgurne, ali njene ruke nisu ga gurnule. Na njeno veliko
iznenaĊenje, one su se uvukle ispod njegovog ogrtaĉa dok je milovanje njegovih
usana u njoj izazvalo zbunjujuću navalu osećaja i osećanja koja se poĉela širiti u
njoj.

Imao je ukus cidera, primetila je kada je gurnuo jezik izmeĊu njenih usana i
poĉeo da istraţuje njihovu unutrašnjost. To je bila poslednja skoro svesna misao
koja se pojavila. U stvari, da je imala moć da to opiše, Evina bi rekla da je tog
trenutka njen mozak potpuno otkazao poslušnost, ophrvan uzbuĊenjem i ţeljom
koje su iznenada eksplodirale u njoj. Nije bila svesna da su njene ruke poĉele da
oĉajniĉki vuku njegov ogrtaĉ, niti tihih jecaja potrebe i zadovoljstva koji su

36
Book As Passion

dopirali iz njenog grla kada je poĉela da mu uzvraća poljupce, prateći njegove


usne.

Evina je osetila ruku na grudima preko haljine i udahnula u njegova usta


vatru koja joj je buktala u telu. Izvila se, instinktivno hrleći dublje u njegov
zagrljaj. Conran je na njen tihi poziv odgovorio nalaţenjem i blagim stezanjem
nabrekle bradavice preko tkanine njene haljine. Kada mu je odgovorila krikom u
njegova usta, nastavio je da prelazi palcem preko tvrde napupele bradavice iznova i
iznova, što je moglo biti zamišljeno kao umirujuće milovanje, ali ju je samo dovelo
u stanje migoljenja i drhtanja pod njim.

Buchanan je zajeĉao kada se ona namestila tako da su tela poĉela da im se


trljaju donjim delom, a onda se spustio na nju, poljubac mu je postao zahtevniji.
Evina mu je dragovoljno odgovorila, sa ţarom mu uzvraćajući i diţući kukove ka
njemu. U poĉetku nije ni bila svesna da se njegova slobodna ruka uvukla pod njenu
suknju i mazi spoljni deo njene noge, primetila je tek kada je kliznula unutra i
dlanom je pritisnula izmeĊu butina.

Evina je prekinula njihov poljubac u trenutku i pogledala brzo prema


vratima kada se zaĉulo kucanje. Ĉula je Buchanana kako je tiho opsovao, a onda se
podigao sa nje. Videla je da je za tili ĉas bio na nogama kraj kreveta brzo je
uhvativši za ruku i povukavši je za sobom. I sama je bila na nogama tako brzo, da
joj se zavrtelo, a onda se okrenula i širom otvorivši oĉi ugledala Tildy kako ulazi u
sobu.

- Oh - rekla je ţena gledajući ih iznenaĊeno, a onda su joj se oĉi suzile, a telo


ukoĉilo.

- Krenuo sam dole u potrazi za hranom i našao Lady Maclean kako spava na
podu ispred vrata sobe - mirno je objasnio Buchannan. - Pomislio sam da je
unesem ovde i stavim da spava, sigurno bi joj bilo mnogo udobnije. Ĉak sam uspeo
da je podignem, a da je ne probudim. MeĊutim, sapleo sam se na krzno i poleteo sa
njom u naruĉju. - Ĉak je napravio stidljivi izraz lica i slegnuo ramenima. - Bojim
se da nisam najspretniji ĉlan svoje porodice.

- Oh - Tildy je odahnula, slabašan osmejak pojavio joj se na usnama. - Pa, to


bi objasnilo uzbuĊen i razbarušen izgled moje gospodarice - prokomentarisala je sa
37
Book As Passion

zadovoljstvom, a onda zatvorila vrata i ušla u sobu. - Srećom sve se dobro završilo.
Imali ste sreće što ste pali na krevet, a ne na pod.

- Ovaj... da - Buchanan je rekao sa osmehom krivca.

- Da Vam donesem hranu? Ili moţda ţelite da izaĊete iz sobe i siĊete dole
kako biste jeli za stolom? - upitala je Tildy prišavši krevetu i zagledavši se u
Evininog oca. Pogledala je u Bucnannana i dodala - Zato sam došla. Mislila sam da
ste do sada ogladneli.

- Mislim da bih mogao napraviti pauzu - promrmljao je Buchanan krećući ka


vratima. - HvalaVam.

Evina je stajala na istom mestu osećajući ţaljenje dok ga je posmatrala kako


odlazi. Telo joj je još uvek drhtalo od milovanja sa njim i ĉeznulo za još dodira.

- O!

Jedva odvojivši pogled sa sada zatvorenih vrata, brzo je pogledala ka Tildy


sa strahom. - Šta je bilo?

- O - ponovila je Tildy smirenije, pritisnuvši grudi rukom dok je odmahivala


glavom. - Ništa. Na trenutak mi se uĉinilo da je Vaš otac otvorio oĉi i da je budan.
Ali mora da mi se uĉinilo zbog igre senki ovde. Zvuĉi kao da još uvek mirno
spava.

Evina je spustila pogled na oca. Oĉi su mu bile sklopljene, lice spokojno.


Nagnula se i spustila dlan na njegov obraz, pa sa olakšanjem primetila koliko je
hadniji bio. Dobri Boţe, Rory Buchannan jeste bio ĉudotvorac! Tek je sinoć stigao
a njenom ocu je već bilo bolje, pomislila je, a onda se osmehnula kada je zastenjao
i okrenuo se ka njoj. - Tata?

Zatreptao je i otvorio oĉi polako, pogledavši ka njoj. - Kćeri?

Evina je zdrhtala od slabosti u njegovom glasu, ali je klimnula. - Da.

- Doneću mu malo medovine da okvasi grlo - prošaputala je Tildy i poţurila


ka vratima.

38
Book As Passion

- Kako se osećaš? - upitala ga je, pa se smestila na ivicu kreveta i gledala ga


sa pomešanim osećanjima brige i olakšanja. Bio je svestan. Još uvek se nije
potpuno oporavio i još uvek mu je bila potrebna pomoć, ali nije mislila da će ga
videti više ni ovoliko dobrog.

- Bolje nego juĉe - zakrkljao je i slabašno podigao ruku pre nego što je
pustio da padne ponovo na krevet.

Evina je uzela njegovu ruku i neţno je stisnula. Njen otac se nemirno


promeškljio, a onda se namrštio i pitao - Ko je ĉovek koji je pokušao da me udavi
u mom koritu?

Evina se smrkla, briga i zbunjenost postavili su pitanje u njenoj glavi, a onda


je razumela i odgovorila - Rory Buchanan. Nije pokušavao da te udavi već da te
ohladi.

- Voda je bila ledena - ţalio se.

- Da. Donnan mi je rekao da je Buchanan kazao da je to neophodno da bi ti


spala temperatura - rekla je meko. - I uspelo je. Danas si mnogo bolje.

Njen otac je potvrdio, a zatim upitao - Kako je stigao ovde?

- Ko? - odugovlaĉila je Evina.

- Buchanan - bio je nestrpljiv. - Šta misliš, ko?

- A da - prisilila se na osmeh. - Povela sam Donnana i Gavina sa sobom i


doveli smo ga.

- Došao je svojom voljom? - upitao je Maclean nabravši obrve kao da je


slutio nešto o tome kako je momak dospeo kod njih.

Evina je oklevala, na um joj je palo nekoliko odgovora, ukljuĉujući i istinu,


ali na kraju je samo rekla - Voljan je da ti pomogne, oĉe, i imamo sreće zbog toga.
Tildy i ja smo pokušale sve što smo mogle smisliti i ništa ti nije moglo spustiti
temperaturu. Njemu je to uspelo za jednu noć.

39
Book As Passion

- Hm - promrmljao je i ponovo se nemirno promeškoljio pre nego što je


pitao. - I gde je sad?

- Dole, doruĉkuje - brzo je odgovorila.

- Sam?

Zbunilo je ovo pitanje. - Pa da. On se odmara, a ja sedim pored tebe dok on jede.

- Hmm... - razmišljao je, a onda suzio pogled i upitao - Kakav je?

Evina je malo uzmakla, zateĉena pitanjem. - Izgleda vrlo... sposoban -


završila je reĉenicu jer zaista nije provela mnogo vremena sa njim. To jest, ne dok
je budan. Ono što je mogla da primeti dok nije bio u nesvesti, pored toga što se
sjajno ljubi, a što nikada ne bi rekla ocu, bilo je da je oĉigledno veoma obdaren. I
to je bilo nešto što nikada ne bi rekla ocu.

- I? - podsticao je otac.

- I šta? - nije bila sigurna na šta misli.

- Sigurno o ĉoveku ima da se kaţe još ponešto osim da je sposoban - rekao


je pomalo razdraţljivo.

- Da, pa... voli da nareĊuje - dodala je Evina i poĉela je da se nervira jer se


setila kako joj je naredio da izaĊe iz oĉeve sobe kao da ima prava na to. Htela je da
kaţe ocu i da je ugrizao i da je udario Gavina, ali to bi onda znaĉilo da će morati da
objašnjava kako je uopšte stigao ovde, tako da je ućutala. Ipak, to je nije spreĉilo
da i dalje nastavi da se nervira.

- Hmm.

Zvuk joj je privukao paţnju te je videla kako je otac paţljivo posmatra.

- Pa - rekao je najzad - sve i da je tako, ne treba ga ostaviti da obeduje sam.


On je ovde gost. Trebalo bi da mu praviš društvo. Tildy moţe sedeti sa mnom -
dodao je pre nego što je mogla da se pobuni, a kao de je izgovaranje imena
dozvalo, Tildy je otvorila vrata sobe sa pićem u rukama koje je i otišla da donese.

40
Book As Passion

- Hajde - rekao je otac izvlaĉeći ruku iz njenih. - Pravi momku društvo ili bi
se mogao osetiti nedobrodošlim, pa završiti leĉenje pre vremena.

Evina je pogledom preletala sa oca na sluţavku i nazad, ali ipak uzdahnula i


ustala. Otac je nauĉio da je gostoprimstvo veoma bitno ovde, na negostoljubivom
severu Škotske. Osim toga, ako je bio voljan da provede vreme sa Tildy ne bi li je
naterao da izaĊe, to je nešto znaĉilo. Njen otac izbegavao je sluţavku na sve
moguće naĉine.

- Doći ću ponovo kod tebe kasnije - šapnula je dok je išla prema vratima.

- Dok si dole, pitaj Buchanana moţe li gospodar jesti sada kada je budan -
predloţila je Tildy. - Pitala bih ga i sama, ali se nisam setila.

- Dobro - tiho je rekla Evina i izašla iz sobe. Polako je zatvorila vrata za


sobom i došla do stepenica. Sa rukom na ogradi pogledala je na trpezariju punu
ljudi i videla Rorya Buchanana kako sedi sam za visokim stolom. Neka od sluţavki
mora da ga je uputila, pretpostavila je.

Tiho ga je posmatrala dok se u njoj odvijala borba. Dok je deo nje ţeleo da
siĊe i baci se pred njega traţeći da joj pruţi još onih divnih poljubaca u kojima je
toliko uţivala, ostatak je bio uţasnut što mu je uopšte dozvolila da je poljubi. Nije
joj se ĉak ni sviĊao, zaboga! Pokušao je da udavi Gavina, zatim je ugrizao, i da,
moţda su postojali dobri razlozi za to, makar onaj deo sa davljenjem Gavina,
pretpostavila je. Nije mogla da smisli dobar razlog za to što ju je ujeo. Ali ništa od
svega toga nije bilo toliko vaţno jer nije imao dobar razlog što ju je izbacio iz
oĉeve sobe prošle noći. Ili za uvredljiv naĉin na koji je to uradio. U njenoj roĊenoj
kući! I to kad je bila toliko zabrinuta za oca.

Ne. Nije ţelela da bude u blizini Rorya Buchannana ponovo. Naţalost, otac
joj je upravo to naloţio. Videla je kako mu se Donnan pribliţava i znala je da je to
samo zbog toga što je Buchanan bio sasvim sam. On je preuzeo njenu ulogu
domaćice dok nje nema, shvatila je postiĊeno i krenula niz stepenice.

- Kako je?

Conran je pogledao krupnog muškarca koji se upravo smestio kraj njega na


klupu.
41
Book As Passion

Donnan. Macleanov najbolji ĉovek. Ogroman bik od ĉoveka za koga je


poĉeo da shvata da je mudar koliko je i veliki. Retka kombinacija. Muškarci koji
su takve ratniĉke veliĉine obiĉno nisu toliko pametni koliko su snaţni. Ali ovaj
ĉovek je u nekoliko navrata rekao neke stvari, dok su radili zajedno pokušavajući
da spuste temperaturu Fearghasu prošle noći što je Conrana nagnalo da pomisli da
je izuzetak od tog pravila.

- Bolje - odgovorio je najzad, uviĊajući da Donnan još uvek ĉeka odgovor.

- Dobro - reĉe Donnan blago se opuštajući i pogledavši naokolo pre nego što
je mahnuo sluţavki u prolazu. Ţena mu se nasmešila i klimnula glavom dok je
prolazila, pa je Donnan vratio pogled ka Conranu. - Kako ti je glava?

- O! - Conran je podigao ruku i napipao ĉvorugu na ĉelu gde ga je Evina


udarila drškom maĉa, a onda i drugu, na potiljku koju je oĉigledno zaradio kada je
pao sa konja. Obe su mu se uĉinile manje nego prošle veĉeri kada se ovde osvestio.
Bol je, srećom, uminuo malo posle toga.

- Fino - odgovori Conran. - Brzo zaceljujem.

Donnan klimnu sa odobravanjem i iznenada reĉe - Lady Evina te ne bi


udarila, ali se zabrinula kada si poĉeo da daviš Gavina.

- On joj je vaţan, je l`? - pitao je Conran, trudeći se da bezbriţno zvuĉi, ali je


osetio ujed ljubomore na koji stvarno nije imao prava. Jedva da je poznavao
devojku.

- Svi su vaţni Lady Evini ovde, u Macleanu - rekao je ozbiljno Donnan.

- Naravno - rekao je tiho Conran sa olakšanjem, dok ovaj nije nastavio.

- Iako je moţda Gavin malo vaţniji od ostalih. U najmanju ruku joj je


miljenik.

- Miljenik, a? - mraĉno je upitao.

- Aha. Ali za to postoji dobar razlog.

- Siguran sam da postoji - suvo je rekao Conran.

42
Book As Passion

- On joj je blizak roĊak, podigla ga je kada su njegovi roditelji umrli - dodao


je Donnan.

Conran ga je ponovo pogledao. - Kako je mogla da ga podigne? Stariji je od


nje, zar ne? Izgleda stariji.

Donnan se iscerio i odmahnuo glavom. - Gavin je veliki momak za svoje


godine, ima dobro drţanje, a brada je poĉela rano da mu raste, ali ipak ima samo
šesnaest godina.

- Boţe! - iskreno se zaĉudio Conran. Zakleo bi se da je momak imao bar


dvadeset i pet godina. - Koliko je godina imao kad su mu roditelji umrli?

- Dve - odgovorio je Donnan.

- A Lady Evina?

- Deset.

Odgovor koji je stigao iza njegovog levog ramena bio je izreĉen ţenskim
glasom. Polako se okrenuo i nimalo iznenaĊen ugledao Evinu kako stoji iza njega.
Klimnuo je glavom sa tihim divljenjem i nastavio da je pomno posmatra. Obrazi su
joj još uvek bili rumeni. Zbog muvanja po krevetu? Ţeleo je da tako misli. To je
definitivno bio razlog što joj je kosa bila neuredna, a haljina izguţvana. Izgledala
je kao da je upravo ustala iz kreveta ili kao da se muvala po njemu, pomislio je
Conran smeškajući se u sebi i ţalio je što su ih prekinuli. Mada pretpostavio je da
je bolje što jesu. Evina je bila Lady, kćer ovdašnjeg vlastelina. Ne bi trebalo da se
šali sa tim.

- Imala sam deset godina kada je Gavin došao kod nas - dodala je tiho.

Primetio je kako samo sedi i pilji u nju, pa se naterao na uĉtiv osmeh i rekao
- Bila si veoma mlada da bi se brinula o deĉaku.

Evina se malo opustila i slegnula ramenima. - Moja majka umrla je samo


nekoliko nedelja pre toga. Nije bilo nikog drugog da se o njemu brine.

Podigao je obrve ĉuvši to i izraĉunao. Imala je deset godina kada je Gavin


imao dve. Sada ima šesnaest, a Evina dvadeset ĉetiri... i još uvek nije udata. Zašto?

43
Book As Passion

- Ah, tu smo.

Conran se okrenu ĉuvši Donnanov glas i vide sluţavku koju je Donnan


maloĉas pozvao da stoji kraj njih sa velikim posluţavnikom u rukama. Na njemu je
bilo peciva, sira i voća, a onda je primetio i drugu ţenu koja se pojavila sa dve ĉaše
i vrĉem u kome je bio, kako se ispostavilo, cider.

- Hvala vam, devojke, ali bolje donesite još jednu ĉašu za Lady Evinu -
rekao je Donnan sa osmehom kada su devojke sve postavile na sto.

- Neću ĉašu - rekla je Evina smeštajući se pored Conrana. - Donesi mi


medovinu, molim te Sally.

- Da, gospo - devojka se brzo naklonila, pa su se dve sluţavke udaljile.

- Recite mi, Lady Maclean, zašto još uvek niste udati? - pitao je Conran kad
su sluţavke otišle.

Evina je bila ustala da dohvati pecivo sa platoa kada je stiglo njegovo


pitanje. Ukoĉila se kada ga je ĉula, primetio je sa zanimanjem, a onda je uzela
pecivo i sela nazad pre nego što je odgovorila. - Jesam. Ja sam, zapravo, Lady
MacPherson.

Conran je ţmirnuo šokirano. Bila je udata. A on je poljubio. A ona mu je


uzvratila.

- Buchannan kaţe da Vam se otac oporavlja - prekinuo je Donnan tišinu koja


se nametnula.

- Da, temperatura je nestala - lako je rekla Evina, kao da nije unela haos u
Conranov svet. Zatim je dodala - I budan je. Poslao me je da pitam moţe li da jede.

Conran je bez reĉi buljio u nju dok su mu misli urlale. Nijedna od tih misli
nije bila o njenom ocu. Um mu je bio pun njenog mirisa, dodira i ukusa. Njeni
uzbuĊeni uzdasi i jeĉanja još uvek su mu zvonili u ušima. Još uvek ju je osećao na
jeziku... a ona je bila udata!

- Ĉorba, moţda, gospodine? - upitala ga je, na licu joj se sada ogledala


radoznalost dok ga je posmatrala.

44
Book As Passion

Prisiljavajući se da joj odgovori, Conran je duboko udahnuo i okrenuo se


prema posluţavniku da bi uzeo nekoliko peciva.

- Moţe ĉorba - promrmljao je, ustajući sa pecivom koje je upravo uzeo. -


Bio bih ti zahvalan ako bi je sluţavka donela gore. Trebalo bi da ga obiĊem sada
kada je budan.

Nije saĉekao odgovor već je poţurio ka stepeništu dok mu je um vrištao.


Ona je udata! Baš ga briga za to, govorio je sebi staloţeno. Jedva da je poznavao.
Bezdušno ga je udarila, otela ga, dovukla ovde onesvešćenog i golog... i ljubila ga
kao anĊeo. Ili kurva, pomislio je. Nema povratka, samo bez eksperimenata sa
njom. Otvorila se pred njim poput cveta, šireći noge i grleći ga poput kurve... zato
što je bila iskusna, shvatio je. Ipak je bila udata, a oĉigledno i slobodna sa svojim
apetitima.

Isuse! I gde joj je muţ? Je li bila tako slobodna i laka sa svakim muškarcem
koji je došao u Maclean? Moţda ne bi trebalo da se ţali. Moţda bi trebalo samo da
uzme ono što mu se nudi, da spava sa njom, utoli glad koju mu je probudila.

Nije prvi put da mu se nabacuje udata ţena. Nikada ranije to nije prihvatio.
Verovao je u svetost braka. Ali ovog puta bio je u iskušenju. Evina je bila ukusni
paketić pun strasti. Ţeleo je da ispije tu strast i uroni u njeno zapaljeno telo.

I sama pomisao na to ţestoko ga je palila dok se penjao uz stepenište ka sobi


njenog oca. Conran je ţeleo da joj pocepa haljinu i vidi one pune meke grudi koje
je dodirivao preko odeće. Ţeleo je da ih miluje i sisa, ţeleo je da zaroni lice meĊu
njene prepone i ispije je do dna. Ţeleo je da obavije svoje snaţne noge oko
njegovih kukova dok se zabija u nju, a onda bi je okrenuo i uzeo otpozadi drţeći je
za kosu. Isuse! Ţeleo ju je na svaki naĉin na koji je moguće uzeti ţenu!

Pojavila mu se nova slika u glavi, ona je na kolenima, uzima ga u usta i


Conran zastaje na stepeništu boreći se protiv ţelje da strĉi dole, zgrabi Evinu za
ruku i odvede je negde gde će moći da rade sve te stvari. Ali onda se osvestio i
naterao se da nastavi dalje stepeništem. Bila je udata, imala je muţa koji ne bi lako
prihvatio da mu se ţena muva sa drugim muškarcem. Bar Conran ne bi lako
prihvatio da se ona jebe sa drugim muškarcem da je njegova ţena. Gde joj je,
doĊavola, muţ?
45
Book As Passion

Verovatno daleko, u kraljevoj sluţbi, pretpostavio je. Ili je moţda sa nekom


ljubavnicom. Moţda postoji opravdanje što je Evina bila tako slobodna sa njim.
Moţda joj je brak bio farsa i muţ nije obraćao paţnju na nju.

Ponovo je blago odmahnuo glavom. Nije vaţno. Bila je udata. Bolje da se


drţi podalje od nje dok je ovde. Savest mu nije dozvoljavala da se viĊa sa udatim
ţenama kad je bilo toliko neudatih koje bi mu mogle zadovoljiti potrebe. Od sada
će se drţati što dalje od Lady Evine MacPherson, ĉvrsto je obećao sebi... i nadao se
da će u tome uspeti.

46
Book As Passion

Poglavlje 4

- Šta se dogaĊa izmeĊu tebe i moje kćeri?

Conran je upravo bio posegao za zavojima koji su bili u torbi koju je spustio
pored kreveta kada je Maclean postavio ovo pitanje. Pitanje ga je toliko iznenadilo
da ih je ispustio na pod. Psujući se sagnuo da ih dohvati, ali je video da su se
isprljali. Ostavio ih je sa strane i uzeo ĉist.

- Pa? - gotovo gnevno je pitao Fearghas Maclean.

- Kako to mislite? - upitao je Conran obazrivo. Ništa se nije dogaĊalo


izmeĊu Evine i njega. Bar se ništa nije dogodilo u poslednja ĉetiri dana otkako je
saznao da je udata. Izbegavao je otada. Srećom, izgleda da je i ona radila to isto,
olakšavajući mu iskušenje koje se javljalo u njenom prisustvu.

- Nikad vas nisam video zajedno - grubo je rekao Maclean, zvuĉeći


iznervirano. - Ona je sa mnom dok ti jedeš i ode istog trenutka kad se vratiš.
Izgleda kao da izbegavate jedno drugo. Jesi li još uvek ljut što te je otela i dovukla
ovde?

Conran je seo kako bi mogao videti starĉevo lice, ali pošto je Fearghas leţao
na stomaku sa glavom nadole, nije mu mogao videti izraz lica. - Vi znate za to?

- Bio sam svestan kada su te prvi put doneli ovde - priznao je. - Sve sam ĉuo.
Pa... - dodao je zamišljeno - većinu, u svakom sluĉaju. Nisam bio baš pri sebi u to
vreme. Groznica me je baš bila oborila. Ali ĉuo sam dovoljno da shvatim da nisi
svojevoljno došao.

47
Book As Passion

Conran je ćutao neko vreme koncentrišući se na previjanje rane, ali je na


kraju rekao - Nisam ljut zbog toga. Ne verujem da je imala nameru da me
kidnapuje. - Pa, sigurno nije htela da kidnapuje njega, pomislio je. On nije Rory. -
To je bio nesrećan splet okolnosti gde sam ja završio onesvešćen i transportovan
ovde, a da nisu dobili moju dozvolu pre toga.

- Hmm... - promrmljao je Fearghas pa upitao - I, zašto izbegavate jedno


drugo?

- Gde joj je muţ? - pitao je Conran umesto da odgovori na pitanje.

- Gde joj je šta? - Maclean se zapanjeno podigao na krevetu oslanjajući se


rukama i pokušavajući da se okrene i pogleda ga preko ramena.

- Njen muţ - ponovio je Conran sumnjiĉavo suzivši oĉi. - Kada sam je pitao
zašto nije udata, odgovorila je da jeste.

- Ah. Da.

Video je da mu se na licu na kratko pojavila tuga, a onda se spustio sa


uzdahom i nastavio da leţi. Prošlo je neko vreme pre nego što je ipak odgovorio na
pitanje.

- Njen muţ je mrtav.

Reĉi su zvuĉale tupo jer ih je izrekao ravnodušno, što je Conranu reklo kako
je ovaj gubitak uticao na Fearghasa Macleana. Zurio mu je u potiljak, misli su mu
bile zbrkane. Deo njega ţeleo je da vikne: To! na vest da je Evina udovica i da se
stoga nije igrala iza leĊa nekog jadnika kad su se ljubili na ovom krevetu. TakoĊe,
drugi deo njega je zapazio koliko je tast voleo Evininog muţa i posumnjao je da ga
je vrovatno volela i Evina. Je li još uvek bila u ţalosti? Pre koliko je umro njen
muţ?

- Udavio se pre nekoliko godina - dodao je Fearghas tuţno kao da je pitanje


bilo postavljeno naglas. - Dovoljno davno da povremeno zaboravljam da je bila
udata. Nekih dana, pak, ne mogu da prestanem da mislim o tome šta se dešavalo
tog dana. Bila je to strašna tragedija.

48
Book As Passion

Conran je nastavio da previja ranu, ali su mu misli bile ispunjene Evinom.


Nije bila udata. Bila je udovica. Dobri Boţe, ovo sve menja! Biti udovica je mnogo
bolje nego samo biti neudata. Znaĉi da nije nevina. Bila je ţena koja je iskusna u
krevetu i slobodna da se upušta u ljubavne odnose ako poţeli. Sve dok budu aferu
drţali u tajnosti, niko ne bi rekao da izmeĊu njih ima neĉega. Moţe da prestane da
je izbegava i da umesto toga poĉne da se zabavlja.

Dubok uzdah privukao mu je paţnju nazad ka pacijentu i Conran ga je


kratko posmatrao. Maclean se oĉigledno sneveselio setivši se smrti Evininog muţa.
Što je uĉinilo da se Conran oseća pomalo glupo jer se radovao što je Evina
udovica. Nadajući se da će mu odvući paţnju, pitao ga je - Hoćete li mi reći kako
ste zadobili tu ranu?

- Koju ranu? - bacio je Maclean zbunjeni pogled preko ramena.

- Onu o kojoj upravo brinem, gospodaru. Na Vašem levom guzu - rekao je


suvo dok je završavao previjanje ogromne rupe na njegovoj zadnjici.

Zafrktavši, ponovo je okrenuo glavu. - Nije rana. Jedina stvar na mom


dupetu je ĉir koji se godinama pojavljuje i nestaje kako mu se svidi.

- Godinama? - Conran nije mogao da veruje. - Zašto se nikad niste pobrinuli


za njega?

- Pa nisam mogao ni da ga vidim na dupetu, zar ne? Kako sam onda mogao
da se pobrinem za njega?

- Mogla je Tildy da ga sredi ili…

- A, ne! - Fearghas Maclean je zaurlao prekidajući ga. - Ta ţene pokušava da


mi vidi zadnjicu već više od deset godina. Otkad mi je ţena umrla. Nek sam
proklet ako joj dam razlog da me vidi i dira po osetljivim delovima - rekao je
uvreĊeno i dodao - Osim toga, muĉio me je samo ponekad, kad ga nisam imao, sve
je bilo u redu.

- Sve je bilo u redu - šapnuo je Conran sa gaĊenjem, a onda prasnuo -


Mogao Vas je ubiti!

49
Book As Passion

- Šta? - Maclean ga je iznenaĊeno pogledao. - Groznica me je zamalo ubila,


a ne ĉir.

- Ĉir je izazvao temperaturu i groznicu - nestrpljivo je povikao Conran. -


Leva strana je bila toliko inficirana i crvljiva da sam morao pola da iseĉem.
Infekcija je dovela do groznice. Srećni ste što niste mrtvi.

- Stvarno? - pridigao se i pogledao ga uţasnuto - Sve ovo zbog prokletog


ĉira?

- Da - rekao je Conran kratko.

- Vidiš ti to - promrmljao je Maclean i ponovo se spustio na krevet.


Uzdahnuvši je dodao - Onda je dobro što si ga odstranio.

Conran je ogorĉeno nastavio da radi, ali je onda rekao - Mislim da bi trebalo


da pošaljem poruku u Buchanan da im kaţem gde sam i da sam dobro. Brinuće se.

- Da - namrštio se Maclean. - Ne moţemo dozvoliti da tvoja porodica brine.


Napiši poruku i poslaću odmah nekoga u Buchanan da je odnese.

Conran se malo opustio. Nisu ga tretirali kao zarobljenika, ali naĉin na koji
je stigao ovde naveo ga je da se pita hoće li mu dozvoliti da pošalje poruku u
Buchannan. Nije stvarno mislio da neće, ali postojala je šansa. Svejedno, Maclean
je bio voljan da pošalje glasnika, pa je sve u redu.

Trebalo je da to uradi ranije, pomislio je. Braća mora da su veoma zabrinuta,


pomislio je mrgodeći se i pitao se da li je sada pravi trenutak da prizna
Macleanovima da je on zapravo Conran Buchanan, ĉetvrti sin, a ne šesti, travar
Rory.

Razmišljajući kako da naĉne tu temu, završio je sa ranom, a onda ustao i


otišao do svoje torbe koja je bila na stoĉiću kraj kreveta. Ţeleo je da napravi još
jedan tonik za starca. Onaj koji pravio nekoliko puta pod Roryevim nadzorom.
Brat mu je priĉao da popravlja krvnu sliku i pomaţe sa spavanjem, što će u svakom
sluĉaju pomoći pri oporavku. Nije da je baš planirao da ga uspava na celo popodne
da bi bio slobodan da mu zavodi kćer. Stvarno. MeĊutim, kada je Conran stigao do
stoĉića i podigao torbu, video je da je prazna.

50
Book As Passion

- Šta je, bre, ovo? - promrmljao je kada je video prazninu kako zjapi iz torbe.

- E da, zaboravio sam da ti kaţem - rekao je Fearghas iza njega - Tildy je


poslala sobarice da mi promene posteljinu dok si ti jutros doruĉkovao i jedna od
njih ti je oborila torbu. Biljke su se prosule i pomešale, pa ih je ona pokupila i
bacila u vatru kako psi ne bi pojeli nešto od ĉega bi im bilo loše.

- Koji psi? - pitao je Conran iznenaĊeno. Nije video nijednog otkako je


stigao.

- Moji psi - rekao je Maclean kao da je to bilo oĉigledno.

- Nisam video nijednog psa otkako sam ovde - obrazloţio je Conran svoje
neznanje.

- U dvorištu su otkako sam se razboleo. Inaĉe spavaju ovde. - Blago se


oneraspoloţio kada je dodao - Verovatno su sa Evinom dok mene nema. Onda
kada ona nije ovde.

Conran je klimnuo glavom i spustio praznu torbu na stoĉić, zatim se poĉešao


po nosu i poĉeo da razmišlja šta će bez trave za Rorya. Oĉigledno će morati da
nabere nove biljke i to brzo. Maclean se oporavljao i preţiveće bez njih, ali Roryu
su trebale. Njegov brat je verovatno digao buku oko njegovog nestanka pošto nije
doneo bilje u Buchanan kako je obećao. To će biti prvi znak po kome će zakljuĉiti
da nešto nije u redu i da nije nestao svojom voljom.

- Bez brige - reĉe Maclean - rešio sam problem.

Spustio je ruku sa lica i upitno se okrenuo ka starcu - Kako?

Fearghas je otvorio usta i zastao, osmehnuvši se kad se zaĉulo kucanje na


vratima. - Kladio bih se da je to tvoj odgovor.

Radoznalo se okrenuo ka vratima koja su se otvorila i ugledao Evinu sa


posluţavnikom, a odmah iza nje bio je Gavin.

- Hvala ti - rekla je Gavinu pošto je otvorio vrata i pridrţao ih da uĊe. Već je


bila zakoraĉila nekoliko koraka u sobu kada je primetila da je Conran još uvek sa
njenim ocem. Obiĉno bi dosad već bio dole i za stolom, ostavljajući je da ruĉa sa

51
Book As Passion

ocem. To je radio protekla ĉetiri dana, otkako su bili na ovom krevetu.


Pretpostavljala je da će on i dalje tako nastaviti, pa kada ga nije videla za stolom u
trpezariji dok je pronosila posluţavnik, pomislila je da se presvlaĉi ili nešto sliĉno.
Nije bila u pravu.

Podigla je bradu i nastavila dalje, nameštajući osmeh. Trudeći se da zvuĉi


opušteno, rekla je - Dole sluţe ruĉak , pa sam ga donela ocu. - Fokusirajući paţnju
samo na oca, dodala je - Moţemo da ruĉamo zajedno dok gospodin Buchanan siĊe
i uţiva u svom obroku. Kao i obiĉno.

Zadrhtala je dok je izgovarala poslednje reĉi. Ĉak i njoj su zvuĉale oholo,


gotovo optuţujuće, kao da je komentarisala ĉinjenicu da je on još uvek ovde i da
joj se to uopšte ne dopada.

- To je lepo, draga moja, ali danas ćemo malo izmeniti uobiĉajenu rutinu -
objavio je Lord Maclean, zvuĉeći preterano veselo, pomislila je i poţelela je da
moţe da mu vidi izraz lica. To je bila jedna od stvari koje su je najviše nervirale
kod tog leţanja na stomaku kako bi izbegao pritisak na donji deo leĊa. Nikako nije
uspevala da mu vidi lice dok su razgovarali, a razgovarali su mnogo poslednjih
dana. Najĉešće o Buchananu. Otac je stalno zapitkivao o njemu ili joj govorio o
njemu. Poĉela je da sumnja da zna nešto. I još uvek to misli.

- Šta ćemo promeniti? - pitala je oprezno, zaustavljajući se kraj kreveta sa


posluţavnikom u rukama.

- Našem travaru treba još trava - rekao je otac. - Treba da mu pokaţeš gde će
ih naći.

- Šta?! - upitala je uspaniĉeno. - Ali imao je pune bisage bilja. On…

- Bojim se da ih više nema, otkako ih je jedna sobarica jutros izbacila dok je


ovde menjala posteljinu - rekao je njen otac, podiţući se kako bi mogao da se
okene i pogleda je. - Naţalost pomešale su se pa ih je izbacila.

- Ali... - Evina se trudila da zadrţi lice bez izraza. - Bila sam ovde kada su
menjale posteljinu. Ne sećam se…

52
Book As Passion

- Primetio sam tek kad si izašla iz sobe - brzo je odgovorio. Sobarica je


poĉistila kad se vratila sa ĉistom posteljinom. Ti se već bila izašla - dodao je
sleţući ramenima, ponovo vrativši glavu na jastuk. - Naţalost, on ne moţe da leĉi
bez biljaka, pa ćeš morati da ga izvedeš i pokaţeš mu gde ih moţe nabrati.

Evina se namrštila i okrenula na peti. Izbegavajući da pogleda Buchanana,


najzad je progovorila - Dobro. Sigurna sam da ga Gavin moţe odvesti…

- Gluposti - otac je momentalno prekinuo. - Momak ništa ne zna o biljkama i


gde da ih naĊe. Osim toga, za njega imam drugi zadatak.

- Ali... - oĉajniĉki je tragala za izgovorom, a onda podigla posluţavnik. - A


šta ćemo sa ruĉkom? Htela sam da jedem sa tobom jer ne smeš da ostaješ sam.

- Tildy će ostati sa mnom - ponovo je prekinuo.

- Tildy? - Evina je bila zabezeknuta. Njen otac je uvek izbegavao situacije u


kojim bi ostao sa njom duţe od nekoliko minuta. Bila je zaljubljena u njega već
godinama, a otac se ponašao kao da su njena osećanja zarazna, izbegavajući je kao
da je kuţna, a opet je ovo već drugi put da predlaţe njeno prisustvo.

- Da, Tildy - bio je nepokolebljiv. - Tako da moţeš bezbriţno otići.


Oĉigledno je da je razgovor za njega završen, podigao je glavu i okrenuo se ka
roĊaku - Gavine, siĊi dole i reci kuvarici da spakuje ruĉak za tvoju roĊaku i
Buchanana. Mogu ga poneti i jesti dok budu traţili lekovito bilje.

- Hoću, ujaĉe - Gavin je odmah izašao iz sobe, izvinjavajući se pogledom


Evini. Ĉini se da je znao da joj se ne sviĊa ovakav tok dogaĊaja.

- Rory, momĉe, zašto ne bi potraţio Donnana da kaţe konjušaru da osedla


konje za Evinu i tebe - predloţio je njen otac. - Ţeleo bih da porazgovaram sa
kćerkom.

- Naravno - Buchanan je zgrabio svoju praznu torbu i okrenuo se da izaĊe iz


sobe.

Evina se mrštila iza njega. Muškarac se smeškao. Nije ga videla da se smeši


još... pa, nije primetila da se osmehuje još otkako su se sreli na ĉistini pre pet dana.

53
Book As Passion

Njegov izraz lica kada bi se sreli poslednja ĉetiri dana bio je bezizrazan i
zatvoren... još od onog poljupca, u ovoj sobi, kada se onako ponela, pomislila je sa
uzdahom.

- Evina.

Odbacila je te misli i nesigurno pogledala u oca.

- DoĊi. Spusti posluţavnik na stoĉić pored kreveta - rekao je ozbiljno.

Stisnutih usana uradila je kako joj je rekao. Spustila je posluţavnik


pomerajući stvari na njemu dok sve nije lepo stalo na njega.

- DoĊi, sedi malo - rekao joj je kada završila.

Ponovo je uradila ono što je traţio od nje gledajući ga sa oprezom.


Definitivno je nešto smislio. Samo nije znala šta.

- Hoću da se danas lepo ponašaš - tiho je rekao.

Evina se ukoĉila. - Kako to misliš? Uvek se lepo ponašam - promrmljala je


pitajući se da li zna za poljubac.

- Nosiš li dugaĉke gaće ispod haljine?

Pitanje je zateklo. - Da. Zašto?

- Zato što dame ne nose dugaĉke gaće, ne jašu sa raširenim nogama niti nose
maĉ - mraĉno je rekao. - Skini ih.

- Šta? - zaprepastila se.

- Ĉula si me. Skini ih. Odmah - rekao je strogo, a kako je ona samo zurila u
njega, malĉice se pridigao i namrgoĊeno je pogledao. - Zatvaram oĉi i brojim.
Hoću da vidim gaće na krevetu dok izbrojim do deset i ponovo otvorim oĉi. - Onda
je Maclean zaista zatvorio oĉi i poĉeo da broji.

Stajala je tako ispred njega dok nije stigao do tri, a onda skoĉila, brzo
zadigla suknju da bi stigla do dugaĉkih gaća, a onda ih još brţe skinula.

54
Book As Passion

- Eto - prasnula je, puštajući da joj suknja sama padne i bacajući gaće na
krevet dok je izbrojao do osam.

Otac je otvorio oĉi i nasmešio se videvši gaće na drugom kraju kreveta. -


Dobro. Sad maĉ.

- Maĉ? - pitala je i poĉela da odmahuje glavom. - Ja..

- Dame ne nose maĉ za pojasom - i dalje je bio strog. - Skini ga i stavi na


gaće. Moţeš ga uzeti kad se vratiš.

- Ali ostaću potpuno bespomoćna - brecnula se. - Ako me već teraš da


izjašem van zamka sa njim, znaĉi da će mi maĉ trebati. Mogu nas napasti
razbojnici ili…

- Siguran sam da te Rory moţe zaštititi od svega što moţe iskrsnuti -


odgovorio je bez imalo brige u glasu.

- Rory je travar, a ne ratnik - rekla je sa prezirom.

- A ti si dama, a ne momĉić - uzvratio joj je, a onda rekao polako i


bespogovorno - Dame ne nose maĉeve. One su slatke i neţne. One se smeše i
cvrkuću, lepo priĉaju i daju muškarcima komplimente. Ne udaraju ih u glavu
drškom maĉa i dovlaĉe ih gologuze u moj zamak!

- Rekao ti je - šapnula je uţasnuto.

- Maĉ! - zaurlao je pokazujući gaće na krevetu.

Grizući usnu, Evina je skinula maĉ i paţljivo ga spustila na krevet.

- Nije mi rekao - kazao je sada otac. - Bio sam budan i ĉuo sam sve kada ste
stigli i kada ste se prepirali u mojoj sobi.

- Oh - odahnula je, a onda duboko udahnula i poĉela da se brani - Tada si bio


bolestan. Smrtno. Samo sam pokušavala da ga dovedem da bi te spasao.

- Zbog ĉega? - upitao je suvo. - Da bih bio zdrav kad doĊu njegova braća da
nas pobiju jer smo oteli jednog njihovog?

55
Book As Passion

Otvorila je širom oĉi u neverici. - Sigurna sam da neće poslati po svoju


braću. Izgleda sasvim zadovoljan što moţe da ti pomogne. Nisam ga primorala
drţeći mu maĉ pod grlom niti bilo šta ĉega sam se pribojavala dok smo dolazili.
On…

- Naravno da glumi zadovoljstvo - vikao je. - Sam je u tuĊem zamku,


okruţen strancima koji su svi naoruţani osim njega. Oĉekivala si da odbije da me
izleĉi ili da će ti reći da će se poţaliti braći kako smo ga tretirali? Samo bi budala
to uradila. Mogla bi da ga ubiješ i zakopaš ovde da niko nikad ne sazna šta mu se
dogodilo.

- Nikad to ne bih mogla! - zavapila je.

- Znam to - rekao je umorno njen otac. - Ali on ne zna. Buchanan nas ne


poznaje, devojĉice. Nikoga od nas. O ĉemu misliš da razmišlja dok ga drţimo
ovde?

- Ja... - samo je bespomoćno odmahivala glavom. Uopšte nije razmišljala o


tome kako se on oseća. Nije bio pod straţom niti išta sliĉno. Pretpostavila je da on
razume da je njihov gost, a ne zarobljenik. Što bi bio da je odbio da pomogne
njenom ocu. Istina je da bi ga naterala uz pomoć maĉa da je prvo odbio da
pomogne njenom ocu. Ali nije; poĉeo je sa leĉenjem istog trenutka kada je video
koliko je bolestan.

- Buchananovi postaju vrlo moćan klan, devojĉice - poĉeo je otac ozbiljno. -


Momci se ţene i postaju gospodari utvrĊenja sa njihovim vojskama. Ako kreneš na
jednog, moraćeš se boriti protiv svakog od njih, a svako od njih ima vojsku. To
znaĉi Buchananovi, Drummondi, Carmichaeli i MacDonnellovi zajedno. A njihovi
prijatelji Sinclairi bi im se bez sumnje pridruţili u svakoj borbi u kojoj uĉestvuju.
Sve ove vojske srušile bi Maclean za tili ĉas..., a Rory je traţio da pošalje poruku
porodici - rekao je otac nezadovoljno pa onda priznao - Bojim se onoga što će im
reći, ali ne mogu da odbijem inaĉe bi stvarno bio zarobljenik.

Evinine oĉi su se širile sa svakom reĉi koja je izašla iz usta njenog oca, da
bi, kad je završio, bila potpuno preplašena. Uopšte nije razmišljala o ĉinjenici da
braća ţenidbama dobijaju vojnike ili da bez sumnje udruţuju snage u svakoj borbi
u koju ulaze.
56
Book As Passion

- Gde je njegov maĉ? - postavio je pitanje njen otac.

- Šta? - još uvek je bila zbunjena zamišljajući ogromnu vojsku sa bar šest
zastava kako maršira ka Macleanu.

- Pretpostavljam da je imao maĉ sa sobom kada ste ga našli - rekao je


smrknuto.

- Ah, da. Mislim da jeste - Evina je oklevala jer nije bila potpuno sigurna. -
Ako je imao, verovatno je kod Donnana.

Klimuo je. - Onda ga uzmi od Donnana i vrati ga Buchannanu pre nego što
krenete odavde.

Sloţila se, ali onda je uznemireno upitala - A šta ako poĉne da beţi istog
trenutka kad bude sa maĉem na konju?

- Neće - odgovorio je otac sa sigurnošću koja ju je zbunjivala. Prvo je


navodio na pomisao da se ĉovek oseća kao zatvorenik i da će pozvati sve
Buchanane, sve pod porodiĉnim imenom, protiv njih kao odmazdu. Zašto taj ĉovek
onda ne bi pobegao ako mu se ukaţe prilika?

- Ali ako misli da je zarobljenik ovde - poĉela je da preispituje to gledište.

- Ti ćeš ga ubediti da nije zarobljenik - prekinuo je otac. - Reci mu nešto što


zvuĉi kao istina kad mu budeš vraćala maĉ. Reci mu da si jednostavno zaboravila
da to uradiš ranije.

Evina se suvo nasmejala ovom predlogu. Na kraju, to i jeste bila istina.

- A onda mu se lepo zahvali što me je tako dobro pazio. Reci mu da to ceniš


iznad svega.

TakoĊe istina, pomislila je.

- I kaţi mu nešto lepo. I nasmeši mu se - dodao je plaho. - I pusti kosu,


devojĉice. Hajde, pusti tu punĊu koju stalno vezuješ.

- Zašto moram da pustim kosu? - zbunjeno je pitala kada je podigla ruku da


bi skinula šnale.

57
Book As Passion

- Zato što si mnogo lepša kad je puštena. Ţenstvenija.

- Kakve to ima veze? - zastala je.

- Više muva uhvati se na med nego na sirće, devojĉice. Ţelimo da se svidiš


tom momku.

- Šta? Zbog ĉega? - nije mogla da veruje.

- Da ne bi dozvao Buchanane, Carmichaele, Drummonde i…

- Dobro, dobro - prekinula ga je nestrpljivo i nastavila da uklanja šnale. Da


Rory hoće da se ţali na naĉin na koji je doveden ovde i da hoće da zahteva
porodiĉnu osvetu, to da li će joj kosa biti puštena ili neće, ne bi ništa promenilo,
bila je sigurna. Ali nije htela ni da sekira oca sada. Oporavljao se od bolesti zbog
koje je bio na ivici smrti i zapravo je poĉela da brine za njegovo stanje. Rory je
rekao da bi mu mozak prokljuĉao da mu nisu spustili temperaturu... ili je rekao
nešto o pretvaranju u kašu? Nije bila sigurna, ĉula je to iz druge ruke, od Gavina,
one prve noći kada su sišli iz oĉeve sobe, a ona je tada bila veoma iscrpljena.
Moţda je rekao i oba, ali štagod bilo, poĉela je da misli da su ostale neke posledice
nakon visoke temperature.

Evinin otac nikada se nije mnogo muĉio dešavanjima u Macleanu. To je


prepustio njoj dok je on izjahivao, lovio, pecao i druţio se sa prijateljima. Ali sada
se ukljuĉio. Nadala se tome već... već neko vreme. Na nesreću, to nije imalo nekog
smisla. Prvo kaţe da se Rory oseća kao zarobljenik i da bi mogao zahtevati osvetu,
ali se nije zabrinuo da bi mogao pobeći kad doĊe do konja i maĉa. A izgleda i da je
mislio da, ako ona bude samo malo više prijateljski nastrojena prema njemu, Rory
će odustati od osvete. Ali njen otac je znao da ona nije baš dobra u laganju. Sama
ĉinjenica da joj je rekao da bude fina prema njemu garantovala je da će ga i
nehotice uvrediti sledeći put kada se budu sreli.

Zaista joj je rasla briga vezana za oca.

- Mnogo bolje.

Iscerila se na kompliment koji je dobila kad je potpuno oslobodila kosu i


brzo prstima prošla kroz nju i sklonila je sa lica.

58
Book As Passion

- Divna si kao tvoja majka kad sam je sreo.

Rastuţila je tuga u njegovom glasu, a onda je brzo pogledala ka vratima kad


se zaĉulo kucanje. Kao i ranije, osoba nije saĉekala da se pozove unutra, već je
otvorila vrata pa su oboje ugledali Gavina kako ulazi sa dţakom u jednoj i
smotanim krznom u drugoj ruci.

- Kuvarica je spakovala odliĉan ruĉak, a ja sam poneo krzno koje je bilo


pored vatre u prizemlju da na njemu mogu da ruĉaju - obavestio ih je idući ka
krevetu.

- Odliĉno razmišljanje, momĉe. Daj to Evini da mogu da krenu. Konji su već


verovatno osedlani, a Buchanan ĉeka.

Evina je uzela dţak i smotano krzno a onda se namrgoĊeno okrenula prema ocu.

- Hajde - ohrabrivao je, a zatim dodao - I ne zaboravi šta sam ti rekao, treba
da mu se svidiš.

- Da mu se svidim - prošaputala je zatvarajući vrata.

-Kome da se svidite, gospo?

Brzo je pogledala i videla Tildy koja joj je prišla.

- Buchananu, rekla je umorno i uputila se ka stepeništu. - Otac me šalje da


berem lekovito bilje sa Roryem i ţeli da budem fina i da mu se dopadnem kako ne
bi pozvao svoju braću da nas kazne što smo ga doveli ovde.

- O, sigurna sam da to nikada ne bi uradio - rekla je brzo Tildy idući za


njom. - A to što treba da mu se svidiš, to ne bi trebalo da bude teško. Mislim da mu
se već dovoljno sviĊaš.

- Buchananu? - upitala je iznenaĊeno, a kada je Tildy potvrdila, Evina je


odmahnula glavom. - Uvek je hladan i neumoljiv prema meni.

- To je ĉovek za tebe, koji krije svoja osećanja. Ali uvek te gleda kad misli
da ne vidiš - naglasila je. - A to je siguran znak da mu se sviĊaš.

59
Book As Passion

- Stvarno? - pitala je sa zanimanjem kada su stigle do ulaza u veliku


trpezariju.

- Da, ali i ti radiš isto kad misliš da on ne gleda - dodala je Tildy.

Evina je porumenela od stida, ali ništa nije rekla. Šta bi i mogla da kaţe?
Jeste ga gledala dok je on gledao na drugu stranu. Nije mogla da se suzdrţi. Bio je
veoma lep, a nikako nije mogla ni da zboravi poljupce i dodire i... eto, onda ga je
gledala. Verovatno zaluĊenim pogledom dok je priţeljkivala da je ponovo ljubi.
Nije mogla to da objasni. Bilo joj je nepojmljivo kako je mogla ĉeznuti za
muškarcem koga uopšte nije poznavala, a kamoli da joj se dopadao.

- Ako ćeš ti traţiti lekovito bilje sa Buchananom, ko će biti sa tvojim ocem?

- Ti - namignula joj je zavereniĉki.

- Stvarno? - Tildy je gotovo zacvilela, a Evina se zabavljeno nasmešila.


Oĉigledno da je bila srećna što je on ponovo traţio njeno društvo. Iako je Evina
pretpostavljala da njen otac nije stvarno ţeleo njeno društvo. Bila je sigurna da ne
bi poslao po Tildy kad Evina ode. Ali evo, ona je to uradila umesto njega.

- Da, tako je rekao - uveravala je Evina. - Odnela sam ruĉak za nas dvoje, ali
je on rekao ne, ruĉaće sa tobom dok sam ja u potrazi za travama sa Buchananom.

- O, Boţe - rekla je bez daha, a obrazi su joj se zaţarili. - Onda bi trebalo da


odem što pre.

- Da - sloţila se Evina.

- Lepo se provedi traţeći biljke - dobacila je uzbuĊeno Tildy i poţurila


nazad.

Evina se slatko nasmejala pri pomisli na uţas svog oca kada se Tildy bude
pojavila da ruĉaju zajedno. No osmeh joj je izbledeo kad je stigla do ulaznih vrata i
pogledala pune ruke. Baš je premeštala teret iz jedne ruku u drugu kad su se vrata
otvorila i Donnan ušao.

60
Book As Passion

- O, gospo - zaustavio se taĉno na vreme da ne naleti na nju, a onda


pogledao dole i, videvši da su joj ruke pune, posegnuo je za teretom. - Dozvolite,
moja gospo.

- Hvala, Donnane, ali prvo - poĉela je povukavši se malo unazad do granice


vidokruga. - Da li je Buchanan imamo maĉ kada smo ga našli na ĉistini?

- Da - Donnan je iznenaĊeno podigao obrvu. - Stavili smo ga na konja.

Evina je odahnula. - Gde je sada?

- U sobi Vašeg oca - odgovorio je.

Nervozno je uzdahnula. - Pa ako je ţeleo da mu ga vratim, zašto mi ga nije dao


nego me je poslao kod tebe?

- Mislim da on ne zna da je tamo - slegnuo je Donnan ramenima. - Stavio


sam ga na kamin one noći kad smo došli sa Buchananom. - Ušao je i zatvorio vrata
za sobom. Potom je rekao - Doneću ga odmah.

- Hvala ti - zahvalila mu se i sklonila u stranu da moţe da se proĊe.

Donnan je brzo prošao pored nje i poţurio uz stepenice. Bio je veoma brz.
Izgledalo je kao da se tek popeo, a on se već vraćao.

- Ja ću to poneti - rekao je kad je video da jedva drţi stvari.

Pruţila mu je stvari bez reĉi. Odbila bi ga, ali je dţak sa hranom bio veoma
teţak. Ako je ceniti po teţini, rekla bi da je kuvarica spakovala dovoljno hrane za
omanju vojsku. Okrenula se i otvorila mu vrata, a onda se i nasmešila kada je
izašao i rekao pomalo razoĉarano hvala.

- Do konjušnice? - upitao je kad su krenuli.

- Da. Osedlao si konje? - pitala je usput.

Donnan je potvrdio. - Buchanan je rekao da je Vaš otac tako naredio da biste


otišli po lekovito bilje. Razgovarao sam sa konjušarem i ostavio Buchannana sa
njim pa sam krenuo da porazgovaram sa Vašim ocem.

61
Book As Passion

- Da budeš siguran da je stvarno tako naredio? - pretpostavila je, nimalo


iznenaĊena što je odluĉio da proveri. Verovatno je i traţio od konjušara i ĉuvara na
kapiji da mu ne dozvole da izaĊe pre nego što se uveri da mu je zaista dozvoljeno.

- Da - priznao je i dodao - idete van zidina zamka?

Evina bi se zaklela da je bio priliĉno sumniĉav u vezi sa ovim. I sama je bila


rezervisana, ali je rekla: - Da. Otac insistira da odvedem Buchanana da naĊe nove
biljke.

- Hmm - promrmljao je.

- Šta to znaĉi? - odjednom ga je upitala. Prepoznla je to „hmm“, koje je imao


obiĉaj da kaţe kada je znao nešto što niko drugi nije.

- Vaš otac mi je postavio mnogo pitanja otkako mu je groznica prestala -


tiho je rekao.

- O ĉemu? - oprezno je pitala.

- O Vama ... i Buchananu. - odgovorio je.

- Kakva pitanja? - usporila je oĉekujući odgovor.

- Da li razgovarate jedno s drugim ili nešto sliĉno kad niste sa njim u sobi -
priznao je.

Namrštila se, ali ipak pitala dalje: - Šta si mu ti rekao?

- Da nikada niste zajedno van njegove sobe, koliko sam mogao da primetim.
Uvek je jedno od vas sa njim. Ne provodite vreme zajedno osim kad se sretnete u
prolazu dok se smenjujete kraj njegovog kreveta.

Klimnula je. To je bila istina. Ona i Buchannan nisu provodili vreme


zajedno van sobe, osim kad su se sretali u prolazu. To jest nisu od onog prvog jutra
kada su pali na krevet i kada je poljubio. Ali nije imala pojma zašto i njen otac
postavio takvo pitanje.

- Evo nas.

62
Book As Passion

Evina je podigla glavu i videla da su skoro stigli do Buchanana i konjušara.


Stajali su ispred konjušnice sa njenom kobilom i njegovim konjem i spremno
ĉekali.

- Dajte mi to, gospo - uzeo joj je dţak sa hranom konjušar.

- Hvala - progovorila je, zainteresovano posmatrajući Buchanana koji je


prišao i uzeo krzno od Donnana, ali ne i maĉ. Pitajući se da li ga je prepoznao,
uzela je maĉ od Donnana i zahvalila mu se. Pošto se udaljio, mogla je da vidi
Buchanana kako je uvezao stvari na svoje sedlo. Mislila je da će bar nešto biti na
njenom konju, ali nije joj smetalo da sve bude kod njega.

Naravno, ako je nameravao da pobegne sada kada je imao konja i maĉ, hrana
bi mu dobro došla. Mada, još uvek nije imao svoj maĉ, setila se, i izvukla ga kada
je završio vezivanje stvari i okrenuo se prema njoj.

- Zaboravio si ovo.

Kratko ga je pogledao, upitno izvivši obrvu. S nelagodnošću je stajala prvo


na jednoj, zatim na drugoj nozi, pa objasnila - Bio je na kaminu u oĉevoj sobi
otkad smo stigli.

- Video sam ga tamo - priznao je.

- Da, pa, zaboravio si ga tamo kad si krenuo pa mi ga je Donnan doneo da ti


ga vratim - izgovorila je brzo.

Sad je podigao drugu obrvu - Hoće li mi trebati?

Nekoliko odgovora joj je palo na pamet. „Hoće ako nameravaš da pokušaš


da beţiš“, ili „To zavisi od toga šta planiraš“, ali je samo jednostavno rekla -
Nikada ne moţeš biti previše oprezan kad napuštaš sigurnost zamka.

Klimnuo je ozbiljno, uzeo maĉ i stavio ga za pojas. Podigavši glavu, upitao


je - Zašto si onda danas ti bez svog?

- Dobro pitanje. Ali moraćeš da ga postaviš mom ocu. - promumlala je i


polako prišla kobili. Stigavši do nje, uhvatila je uzde i poĉela da podiţe nogu da bi
se popela, a onda se ukoĉila.

63
Book As Passion

- Sve u redu, gospo? Treba Vam pomoć? - poţurio je konjušar prema njoj, sa
iznenaĊenim izrazom na licu. Nije joj bila potrebna pomoć otkako je bila
devojĉica. Evina je mrzela da traţi pomoć, pa je smislila kako da to reši na svoj
naĉin.

- Ne, hoću sedlo za jahanje na stranu - jedva je to izgovorila, spuštajući nogu


sa uzengija. Nema šanse da jaše raširenih nogu bez dugaĉkih gaća!

- Sedlo za jahanje na stranu? - sluga je zvuĉao zbunjeno, kao eho u daljini. -


Mislim da ga nemamo.

- Sigurno je moja majka jahala sa strane dok je bila ţiva? - upitala je


namršteno.

- O, da! - ĉovek se ozario. - Odmah ću ga doneti.

- Pretpostavljam da uvek jašeš sa obe noge sa po jedna strane - primetio je


Buchannan kada je konjušar odjurio.

Okrenula se da ga pogleda, a on je već bio na konju. Mora da se popeo dok


je bila okrenuta prema svojoj kobili. - Da.

- Zašto onda danas jašeš sa strane? - bio je radoznao.

- Jer je otac tako rekao. - priznala je.

- Zašto? - upitao je iznenaĊeno.

Odmahnula je glavom pa pitala - Misliš li da je groznica ostavila neke


posledice na njegov razum? Gavin mi je spomenuo kako si rekao da je temperatura
bila veoma visoka.

Buchanan je upitno podigao obrve, ali je posle kraćeg razmišljanja klimnuo -


Moguće je, ali ja dosad nisam primetio znake koji bi ukazivali na to.

- Ti ga ne poznaješ dobro, moţda samo nisi imao prilike da primetiš - istakla


je.

- Taĉno - sloţio se sa osmehom.

64
Book As Passion

- Evo ga. Malo je prašnjavo, ali - uh, doĊavola!

Evina se okrenula taman na vreme da vidi da je jedna uzengija pukla i ostala


u konjušarevoj ruci.

- Nije košrišćeno godinama. Izgleda da je koţa propala - rekao je, sagnuvši


se da podigne oštećeno sedlo.

- Nije vaţno. Lady Evina će jahati sa mnom - rekao je Buchanan.

- A ne, ja - protest joj je zamro na usnama dok je njegova ruka grabila oko
pojasa jer je prišao otpozadi, te je podigao na sedlo ispred sebe.

- Drţi se - naredio je, istog trenutka okrenuo konja i obovši ga krenuo prema
kapiji zamka... vrlo brzo. Za sada ovo putovanje uopšte ne ide po planu, pomislila
je Evina sa uţasom dok su napuštali zidine.

65
Book As Passion

Poglavlje 5

- Ovo bi trebalo da je dobro, a i mesto izgleda lepo. Moţemo da stanemo i


jedemo ovde.

Evina se polako ispravila sa oĉajnicom koju je brala. Protrljala je donji deo


kiĉme dok je stajala kraj pune Buchananove torbe i gledala ka sredini ĉistine na
ĉijem su obodu bili.

- Da - rekla je uzdahnuvši jer joj je mnogo više trebao odmor nego hrana.
Nakon uzbudljivog poĉetka kada ju je povukao na konja i napuštanja zamka,
njihov izlet krenuo je znatno mirnijim tokom. Ĉim su izašli iz zamka, usporio je i
upitao kuda da krenu. Pratio je njena uputstva i posle kratkog vremena oboje su
sišli s konja i poĉeli sa sakupljanjem trava i lekovitog bilja koje mu je bilo
potrebno za leĉenje.

Neke od biljaka koje su brali rasle su u bašti u Macleanu. To mu je i rekla i


ponudila mu da uzme odatle štagod ţeli, na šta je on odgovorio zašto bi krali iz
bašte kad ovde rastu divlje. One iz bašte mogu zatrebati kasnije, rekao je, ove će
ionako uvenuti neiskorišćene.

Evina je slegnula ramenima i nabrala ono što je traţio. Sada su mu bisage


ponovo bile pune, a ona je bila iscrpljena. Izgledalo je kao da su celog dana hodali
kroz šume i polja prikupljajući trave i bilje, iako su stvarno bili ovde moţda tek
oko dva sata.

66
Book As Passion

- Umorna? - upitao je Buchanan saosećajno dok je prebacivao bisage preko


konjskih leĊa.

- Da - jednostavno je rekla dok je hvatao uzde i kretao ka njoj. Mogla se


igrati maĉevima satima veţbajući u polju sa muškarcima, ali branje biljaka je bilo
lomljenje kiĉme na kakvo ona nije bila navikla jer su se koristili drugaĉiji mišići od
onih u borbi. Ni to što još uvek nije ruĉala nije pomoglo, pomislila je.

- Centar ĉistine izgleda kao pravo mesto za naš ruĉak - predloţio je nakon
što je zastao kraj nje kako bi razgledao okolo.

Evina se sloţila bez reĉi jer je nije bilo briga gde će seti, vaţno joj je bilo
samo da sedne.

- Evo - ova reĉ bila je jedino upzorenje, i to nikakvo naroĉito, konstatovala


je Evina kad ju je iznenada obuhvatio oko pojasa i podigao na konja. Hvatajući
uzde da ne bi skliznula, pogledala ga je širom otvorenih oĉiju, a on se osmehnuo. -
Ti si završila. Samo se lepo odmori na mom konju, a ja ću te odvesti do sredine
ove ĉistine.

Naterala se da se opusti i smestila se udobnije u sedlu dok je vodio konja.


Udaljenost je bila veća nego što joj se isprva uĉinilo, pa mu je bila zahvalna na
ljubaznosti kad su stigli na ţeljeno mesto.

- Evo nas - rekao je veselo spuštajući je sa konja nešto kasnije.

- Hvala ti - tiho je rekla, okrećući se da otkaĉi dţak sa hranom, a on je uzeo


krzno i brzo ga razmotao na zemlji. Okrenula se u trenutku kada je skidao maĉ koji
mu je bio za pojasom i spustio ga na krzno. Onda su oboje seli, a Evina je
pogledala okolo dok je spuštala dţak ispred sebe. Onako kako su sedeli nije mogla
da vidi ništa od visoke trave osim ako bi baš ispruţila vrat, primetila je i neţno se
osmehnula dok su joj navirale stare uspomene.

- Ĉemu se tako osmehuješ? - pitao je sa zanimanjem.

Evina je slegla ramenima i poĉela da otvara dţak sa hranom. - Ovo mesto


podseća me na mog brata Daniela. Voleo je da se igra na ovakvim mestima, visoka

67
Book As Passion

trava kroz koju smo voleli da puzimo i krijemo se jedno od drugog, pa bismo
iskoĉili i prepadali jedno drugo. Bile su to obiĉno ratniĉke igre - objasnila je.

- Imaš brata? - Buchanan je bio iznenaĊen. - Tvoj otac ga nikada nije


spomenuo.

- Nikada i ne bi. Daniel je umro kada sam imala osam godina - meko je
rekla. - Mislim da otac to nikada nije preboleo.

- Ţao mi je - tiho je rekao, a onda upitao - Kako je umro?

Slegnula je ramenima i poĉela da vadi hranu koju je kuvarica spakovala:


peĉeni svinjski but, hleb, sir, kuvana jaja, kuvane krompire, krem, trešnje, mešinu s
vinom i dve šolje. Zatvorila je dţak kada ga je ispraznila, ostavila po strani i na
kraju progovorila - Nisam sigurna. Bila sam mala. Razboleo se. Doveli smo
travare. Majka se molila dok joj kolena nisu prokrvarila od kleĉanja, ali... - ponovo
je slegla ramenima. - Izgubili smo ga.

- Znaĉi, brat ti je umro kad si imala osam godina, imala si deset kad ti je
umrla majka... - oklevao je, a onda rekao - A Gavina si podigla od njegove druge
godine.

- Da.

Neţno se osmehnula pri pomisli na svog roĊaka. Bio je tako divan deĉkić.
Sa ruţiĉastim obrašĉićima i deĉijim smehom. Uneo je sunce i i sreću ponovo u
Maclean nakon nedelja mraĉnog jada i ţalosti. Ako ni zbog ĉega drugog, uvek će
ga voleti zbog toga. Uzdahnula je i posmatrala Buchanana kako noţićem seĉe
komade svinjskog buta, a onda upitala. - A ti? Otac je spomenuo da imaš braću?

- Da, šestoricu sada - odgovorio je i pruţio joj komad mesa na vrhu noţa.

- Sada? - upitala je tiho uzimajući komad mesa.

- Bilo nas je osmorica - tiho je objasnio. - Ali Ewan, mlaĊi blizanac našeg
najstarijeg brata, Aulaya, poginuo je pre nekoliko godina. U borbi.

- Ţao mi je - promrmljala je Evina.

68
Book As Passion

Buchanan je klimnuo glavom i nastavio - Imamo i sestru, Saidh.

Prestao je da govori da bi uzeo zalogaj mesa, pa su utonuli u tišinu


koncentrišući se na hranu. Iako nije bila naroĉito gladna kada je spomenuo ruĉak,
shvatila je da je bila mrtva gladna sada dok su sedeli, a hrana bila postavljena
ispred njih. Trebalo je dosta truda da se pojede sve što je kuvarica spakovala, pa su
paţnju usmerili na krem i trešnje kad je Buchannan upitao - Dobro, zašto tvoj otac
danas nije ţeleo da nosiš dugaĉke gaće i jašeš kao obiĉno?

Evini je trebalo malo vremena da se sa hrane prebaci na razgovor. Provela je


još minut pokušavajući da smisli prikladan izgovor, a onda se ipak odluĉila za
istinu. Uvek je lakše reći istinu. Nema laţi koje treba zapamtiti.

- Smatra da ću ti se više svideti ako više liĉim na damu i ako sam prijatnije
društvo - priznala je i nije se mnogo iznenadila primetivši da mu se telo ukoĉilo, a
oĉi sumnjiĉavo suzile.

- Zašto bi to ţeleo?

- Zato što je zabrinut zbog poruke koju ţeliš da pošalješ svojoj porodici -
priznala je i to. - Nada se da, ako ti se više svidimo, manje ćeš se ţaliti braći na
otmicu i nećeš traţiti od njih da napadnu Maclean i zatraţe odmazdu - izgovorila je
suvo.

Eksplozija smeha koja je provalila iz njega malĉice je trgnula, ali se Evina


blago osmehivala dok ga je posmatrala. Imao je lep osmeh, a lice mu je sada bilo
divno obasjano sjajnim raspoloţenjem.

- Ali nisam bio otet - rekao je kada se smeh malo stišao, a onda je podsetio
na njene sopstvene reĉi dodavši - Prosto ste me poneli jer vam se uĉinilo da nije
bezbedno ostaviti lepuškastog skota kao što sam ja golog i onesvešćenog, samog
na livadi.

- Nikada nisam rekla da si lepuškast - pobunila se pocrvenevši.

- Znaĉi misliš da nisam lep? - upitao je povreĊeno.

69
Book As Passion

- Pa da, ali... - poĉela je Evina zbunjeno, ali je onda naglo stala i naljutila se
što je prevario da mu prizna videvši da mu je osmeh zamenio laţnu uvreĊenost.

- Ali? - nastavio je da je ispituje sa pokvarenim osmehom.

- Ali si naporan i hirovit kao neko razmaţeno dete - završila je, mrko ga
gledajući.

- Kao razmaţeno dete? - oĉigledno se zabavljao.

Evina se nadurila na njega i posegnula za trešnjom, ali je on zgrabio veknu


hleba bez sredine u koju ih je kuvarica bila spakovala i izmakao joj ih ispred nosa.
Smejući se njenoj preneraţenosti, uhvatio je jednu za peteljku i ispruţio je prema
njoj.

- A ne - rekao je kada je posegnula za njom. - Otvori usta.

Ispitivaĉki ga je pogledala, a onda joj je pogled skliznuo na trešnju.


Izgledala je tako soĉna i slatka njišući se, tamnocrvena, gotovo crna. Malo je
oklevala, a onda se nagnula i otvorila usta. Kada je smestio trešnju izmeĊu njenih
usana, ona ih je skupila i povukla, ostavljajući ga sa peteljkom.

Buchanan je posmatrao sa osmehom, a onda je ubacio jednu trešnju i sebi u


usta i tiho rekao - Ne ţelim da se ţalim na naĉin na koji sam doveden ovde u
poruci koju bih da pošaljem kući.

- Ne? - sumnja je polako bledela.

- Ne - uveravao je. - Koliko god to bilo neprijatno, jednom kada sam se već
našao u Macleanu, pristao sam da ostanem. Niko me nije naterao i nisam
zarobljenik, pa nemam ni na šta da se ţalim. Ţelim samo da znaju gde sam i da
sam dobro.

- Oh - rekla je tiho i polako se mrštila shvatajući koliko mora da su zabrinuti.


Koliko oni znaju, on je samo nestao.

- Tako da ne moraš biti posebno fina ili se truditi da mi se dopadneš -


nastavio je zabavljajući se.

70
Book As Passion

- Dobro - rekla je sa olakšanjem i opuštenije se smestila na krzno.

- Da li bi ti bilo preveliko iskušenje da pokušaš da budeš dobra prema meni?


- radoznalo je upitao.

- Da - odgovorila je, a onda shvatila da treba da objasni. - Nisam baš dobra u


tim stvarima. Ako neko ţeli da budem fina prema nekome, obiĉno nenamerno
uradim suprotno.

- Nenamerno? - bio je zainteresovan, a kada je potvrdno klimnula, obrve su


mu se ispitivaĉki podigle - Kako to funkcioniše?

- Ne znam kako - priznala je uz uzdah. - Samo mi postane neprijatno, jezik


se uveţe i nekako uvek uvredim tu osobu.

- Znaĉi ako bi ti otac rekao da prema nekome budeš neljubazna, da li bi se


desilo suprotno? Da li bi ti tada bilo teško da ne budeš ljubazna prema njemu? -
cerekao se.

Slatko se nasmejala na to pitanje i slegla ramenima. - Ne znam. Nikada nije


traţio da budem neljubazna prema nekome.

- Hm - bio je tih neko vreme, a onda je pitao - Koliko je ljubazna trebalo da


budeš prema meni?

Uhvatila je njegov namešteni nevini pogled i rekla - Ne toliko. Ja sam


njegova kćer, a ne lokalna kurva. Da je to hteo, poslao bi ti Betsy u sobu.

- Ja nemam svoju sobu - podsetio je. - Spavam na sanduku u sobi tvog oca
da bih bio blizu u sluĉaju da mu zatrebam.

- Ah, da. - Bilo joj je pomalo neprijatno, ali mu je rekla - Srediću ti sobu kad
se budemo vratili. Otac je dovoljno dobro tako da mislim da nema potrebe da više
ostaješ u njegovoj sobi preko noći.

- Hvala - zahvalio se, a onda je napravio grimasu i dodao - Ali ne moraš da


mi šalješ Betsy. Više volim koĉoperne lepotice sa crvenom kosom nego plave
divljakuše sa ogromnim... plućima - završio je prefinjeno.

71
Book As Passion

Evina je pocrvenela ĉuvši ovaj kompliment, zatim ţmirnula i prostrelila ga


pogledom. - Kako znaš da je Betsy plavokosa divljakuša?

Conran je slegnuo ramenima i iskezio se - Već mi se nudila.

- Nije! - Evina je bila zapanjena.

- Da, jeste - odvratio je. - Prve noći kada sam sišao na veĉeru. Ponudila se da
bude desert.

- Nije! - ponovila je.

- Jeste - uveravao je. - Ali kao što sam rekao, otkrio sam da su mi draţe
crvenokose lepotice, pa sam odbio njenu ljubaznu ponudu.

Evina ga je gledala zbunjeno, nije znala kako da reaguje na to. Ona je imala
crvenu kosu, ali nije se smatrala lepoticom, a on je bio tako krut i hladan u njenom
prisustvu od onog poljupca u oĉevoj sobi... Nije bila sigurna zbog ĉega je bio tako
opušten i bezbriţan sa njom.

- Mislio sam da si udata.

Ove reĉi rekao je tako neţno, da su joj skoro promakle. Odmahnula je


glavom smeteno. - Bila sam. Rekla sam ti to.

- Da. Ali nisam znao da si i udovica - ozbiljno je rekao. - Mislio sam da si


još uvek udata. A onda si me poljubila uprkos tome što imaš muţa.

- Nikad to ne bih uradila! - kriknula je uţasnuto, uspravljajući se. - Osim


toga, nisam ja tebe poljubila. Ti si poljubio mene - brzo je dodala i osetila kako joj
se obrazi ţare kombinacijom stida i još neĉega što se pojavilo kada se setila
poljupca o kome su govorili.

- Da, jesam. Ali uzvratila si mi - odgovorio je i Evina je samo trepnula dok


joj je njegov dah mazio usne i obraze. Kako se toliko pribliţio, a da nije ni
primetila? Bio je na samo nekoliko santimetara od nje. Dovoljno blizu da…

Ukoĉila se iznenaĊeno kada su njegovi prsti iznenada skliznuli oko njenog


vrata, prsti mu se upleli u njenu kosu, a dlan se zadrţao na njenom potiljku. I to je

72
Book As Passion

sve. Samo je tako smestio dlan i susreo njen pogled. Onda je nastavio - Ali sada
kada znam da si udovica i da nisi neverna, zaista bih voleo da te poljubim ponovo.

- Molim te - Evina nije imala pojma odakle su te reĉi stigle. Njen mozak ih
nije poslao. Kao da je njeno telo imalo sopstveni razum. Ili makar njene usne,
pošto su prošaputale te reĉi. Nije ni vaţno. Rekla ih je i to je to. Ruka na njenom
potiljku je privukla, njegovo se lice pribliţilo i evo! Njegove su usne bile na
njenima, i divno je, isto kao i prošli put.

Sa uţitkom i potrebom koje su joj vijale telom, Evina mu se otvorila,


ispijajući ukus trešanja kada joj je uvukao jezik. Strast je obizela i njeno telo je
odgovorilo kao da je godinama spavalo i sada je probuĊeno, bivajući sve podanije,
sve više se privijajući uz njega.

U poĉetku je Buchanan samo ljubio, njegove usne i jezik plesale su sa


njenim, glava mu se povijala na jednu pa na drugu stranu, sve dok nije poĉela da
jeĉi i i pripija se još bliţe, rukama ga je grabila za ramena.

Evina kasnije nije bila sigurna da li je on stavio u svoja krila ili je dopuzala
sama, zna samo da je oĉajniĉki ţelela da mu bude bliţe i odjednom je i bila.
Obujmivši ga nogama, uvukla mu je prste u kosu i ţudno ga ljubila, a onda mu
izdahnula u usta kada joj je obuhvatio zadnjicu rukama ispod haljine i privukao je
još bliţe, dok nije osetila kako je njegov tvrdi kurac pritiska baš tamo gde ga je
osećala najjaĉe. Drţeći je tako ĉvrsto jednom rukom, drugom je dolutao i uhvatio
je za jednu dojku. Odgovorila mu je zadovoljnim stenjanjem i ţeljno izvila ka
njemu ĉak i kada je njegova ruka snaţno pritisla na veoma ĉvrst kurac.

- Da - grleno je šaputao Buchanan dok je odvajao usne od njenih, a onda ih


joj je spustio na obraze pa niz vrat, dok je Evina stenjala i savijala glavu. Osetila je
kako joj prelazi linijom vrata do haljine, a sledeće ĉega je svesna je da jedna strana
haljine pada, ostavljajući joj golu jednu stranu grudi. Neki delovi mozga su joj u
šoku, ali se onda njegova hladna ruka spušta na uţareno meso jedne dojke i Evina
ne moţe da prestane da jeĉi od zadovoljstva.

Buchanan joj je liznuo vrat, a onda blago odgurnuo. Evina je pogledala


nadole i ugrizla usnu kada je videla njegovu, od sunca preplanulu, ruku na svojoj
sneţnobeloj koţi dojke koju je obuhvatio. Gledala ga je i dalje dok je polako
73
Book As Passion

spustio haljinu i sa drugog ramena, otkrivajući i drugu dojku, instinktivno se izvila,


trljajući donji deo tela o njegov kada joj je drugom rukom dohvatio drugu dojku.

- Divno - muklo je izgovorio stiskajući joj i trljajući grudi, dok joj bradavice
nisu postale dva tvrda vrha. Onda je sagnuo glavu i usnama uvukao jedan od tih
vrhova draţeći ga jezikom dok nije poĉela da se uvija na njegovom krilu.

- Gospode, molim te - šapnula je zarivajući mu nokte u ramena. Evina nije


imala pojma šta ga je molila dok se jedna njegova ruka nije spustila dole i zavukla
ispod suknje. Gotovo da nije ni bila svesna da joj je raširio bedra, ali dogaĊalo se
toliko toga, a da nije bila sigurna šta dok njegovi prsti nisu kliznuli u vlaţno meso
njene ţenstvenosti.

Evina je kriknula iznenaĊeno i ukoĉila se, no njegovi su prsti poĉeli da


kruţe i da se kreću napred i nazad po celoj površini mesta koje niko nikada nije
dodirnuo. Poĉela je da drhti i da se trese, telo je reagovalo uprkos iznenaĊenju, a
onda su i kukovi poĉeli da se kreću, njeno telo se uzburkalo zbog njegovih
izluĊujućih dodira, a uzbuĊenje sve više raslo svake sekunde.

Nije bila svesna ni da je kriknula ni da je mrmljala besmislene reĉenice,


samo da ga je grabila za ramena i stremila neĉemu što nije razumela. Onda je
neţno ugrizao za bradavicu koju je lizao i u nju je ušlo nešto, kidajući tanke niti
ţelje i terajući je da vrisne i drhti i nabija se na njegovu ruku dok telo nije poĉelo
da se grĉi. Tada je sklonio ruku, raširio joj kukove i spustio se dole tako da je
mogao da u nju gurne nešto mnogo veće nego što su to bili prsti, cepajući je na dva
dela.

Evinino zadovoljstvo završilo se zapanjenim krikom bola i otvaranjem oĉiju


širom kad je shvatila šta se upravo dogodilo. Bio je u njoj. Uzeo joj je deviĉanstvo!
Kako se to dogodilo? Kako tako lako i brzo? Samo ju je ljubio i dodirivao. Haljina
je još uvek bila na njoj, zaboga! A njegov ogrtaĉ na njemu! Ne bi trebalo da je tako
lako!

Zbunjenost i šok potpuno su je preplavili pa nije odmah primetila da nije ona


jedina koja se umirila. I Buchanan se sledio i u trenutku se malĉice povukao,
podiţući gornji deo tela. Svesna da je on posmatra, Evina se prisilila da otvori oĉi i
sretne se sa njegovim pogledom.
74
Book As Passion

- Ali bila si udata - rekao je zaprepašćeno.

Evina ga je jedva gledala, nesposobna da bilo šta sada objašnjava. Upravo je


izgubila nevinost. Boţe, pa još uvek je bila na njegovom kurcu! A svo to
zadovoljstvo koje je jurila i osetila nakratko sada je nestalo, zamenili su ga
smetenost, strah i ţaljenje, da i ne pominjemo oštar bol izmeĊu nogu koji je bio
najneprijatniji.

- Drhtiš - promucao je, iznenada zabrinut. - Nemoj da plaĉeš. Sve je u redu.

Zatreptala je i tek tada shvatila da joj, zaista, iz oĉiju teku suze. I drhtala je.
Blagi Boţe, pa nikad nije plakala, a ovo sigurno nije trenutak da se ponaša kao
slabić, rekla je sebi smrknuto. Pa šta, izgubila je nevinost? Ionako je nije ĉuvala ni
za koga, podsetila je sebe. Već je bila udata i ostala udovica, a otac joj je obećao da
moţe ostati neudata i upravljati Macleanom do smrti, kada će ga ostaviti Gavinu.
Tako su se dogovorili.

Ovo je bilo u redu, ubeĊivala se. Iskusila je valjanje po krevetu, videla da


ništa nije propustila i sada moţe da nastavi da ţivi sa saznanjem da ništa ne gubi
time što nije u braku. Njihov sveštenik je uvek govorio da je braĉna postelja za
ţene iskušenje kojim moraju da plate Evin greh. Sada zna da je to istina. Iako je
osetila veoma kratkotrajno zadovoljstvo, ono sigurno nije vredno bola koji sada
oseća. Gospode, je li on koristio kurac ili je u nju zabio maĉ?

- Moţda... - poĉeo je Buchanan nesigurno, a onda ućutao i zagledao se u


nešto kraj nje.

- Šta? - pitala je Evina pogledavši preko ramena. Pošto je sedela na njemu,


bila je dovoljno visoko da moţe da vidi preko trave, no nije videla ništa
zabrinjavajuće.

- Mislio sam da sam video - prekinuo je i opsovao baš u trenutku kada je


osetila bol u leĊima.

Iznenada ostavši bez daha, Evina se uplašeno okrenula ka njemu, a onda,


prateći njegov uplašeni pogled, pogledala nazad ka svojim grudima. Na svoje
ogromno iznenaĊenje ugledala je krvavi vrh strele kako joj viri iz grudi, a onda ih
je Buchanan oboje povukao na zemlju.
75
Book As Passion

Evina je pala na stranu krkljajući i trebalo joj je dosta vremena da udahne


vazduh, ali kao da nije mogla. Namrštivši se, otvorila je oĉi i potraţila Rorya, ali
nije ga bilo. Zbunjeno je pogledala okolo i ugledala njegova stopala. Kretala su se,
a tu je bio još jedan par nogu, zapazila je, a onda ĉula udarac metala o metal i,
prateći taj zvuk, videla je da se maĉuje sa nekim.

Nije bio loš, zakljuĉila je posmatrajući ga neko vreme. Odliĉan, ĉak,


pomislila je kad joj je drugi ĉovek došao u vidokrug, a onda je shvatila da se bori
protiv dvojice. Ipak nije samo travar, zakljuĉila je, a onda osetila kako joj se oĉi
sklapaju.

Ponovo ih je otvorila nakon, kako je mislila, kratkog vremena, ali mora da je


bilo duţe, jer dvojica muškaraca protiv kojih se Buchanan borio sada su leţala
nepomiĉno na zemlji blizu nje, a on se borio sa nekim trećim. A ugledala je još
dvojicu kako se bore pored njih. Jedan od njih bio je…

- Gavine! - uplašeno je pozvala videvši da ga je ĉovek, protiv koga se njen


roĊak borio, ranio u ruku. Htela je da vrisne, ali nije imala dovoljno vazduha. Glas
joj je bio jedva ĉujan. Ipak, bilo je dovoljno da je ĉovek ĉuje i prestane na kratko
da se bori i pogleda u njenom pravcu. Zurila je u Gavinovo uzdrhtalo i bolom
ispunjeno lice i odmahnula glavom. On nije mogao biti ovde. Ovo mora da je san,
konstatovala je dok su joj se oĉi ponovo sklapale.

Sledeći put kada je otvorila oĉi, svet se vrteo oko nje u ritmu bubnjeva, a
Buchanan je drţao ĉvrsto privijenu uz svoje grudi govoreći - Izdrţi, Evi. Još malo
pa smo stigli.

Ţelela je da ga pita gde. Htela je da pita i da li je zaista videla Gavina, i da li


je dobro, ali su joj se oĉi ponovo sklopile pre nego što j stigla da izgovori bilo šta.

76
Book As Passion

Poglavlje 6

- Kako je?

Conran je podigao pogled sa usnule Evine kada je ĉuo ovo pitanje i ugledao
Fearghasa Mcleana koji je uhramao u sobu. Iako je bio na nogama, hodanje mu je
oĉigledno bilo bolno. Ali onda, nedostajalo mu je pola zadnjice i tek je poĉeo da
zaceljuje. Hramaće neko vreme, pomislio je Conran odsutno, i onda shvatio da
ĉovek nestrpljivo oĉekuje odgovor.

Smrknuto je ponovo pogledao u Evinu. Conran je ranije pomagao Roryu da


oĉisti ovakve rane. Ipak, poţeleo je da je sada ovde zbog nje. Mnogo ga je brinulo
da bi mogao pogrešiti i napraviti više štete nego koristi. No, svi pogledi su bili
upereni u njega, tako da i nije bio baš dobar trenutak da prizna da nije ĉuveni travar
Rory Buchanan. Dao je sve od sebe, ali bio je to spor, osetljiv posao.

- Uklonio sam strelu i oĉistio i zatvorio ranu - rekao je sa dubokim uzdahom,


a onda odmahnuo glavom ĉudeći se i dodao - Ne znam zašto, moţda je u pitanju
poloţaj strele, ali nije izgubila mnogo krvi kao što sam oĉekivao. Mislim da će biti
dobro.

- Hvala Bogu - odahnuo je i polako stigao do kreveta, na kome se polako


smestio vodeći raĉuna o povreĊenom guzu. Sklanjajući joj pramen kose
promrmljao je - Trebalo je da joj dozvolim da ponese maĉ.

- Ne bi stigla da ga upotrebi niti je postojao naĉin da izbegne strelu. To je


bilo prvo upozorenje, ništa nismo propustili - rekao mu je Conran tiho.

- Da, naravno - odgovorio je neraspoloţeno.


77
Book As Passion

- Kako je Gavin? - pitao je Conran sedajući na stolicu.

- Ruka mu je povreĊena, ali biće dobro. Poslao sam ga u krevet - tiho je


izgovorio Maclean. - Tildy mu je oĉistila i zašila ranu dok si ti bio zauzet Evinom.
Sluţavka je dobra sa ranama - dodao je. - Ali moţda bi ga mogao pogledati kad se
probudi, da se uveriš da je sve u redu.

Conran se suvo nasmejao pomislivši kako se ta ţena sigurno pobrinula oko


mnogo više takvih rana nego on, ali to nije mogao da kaţe, samo je rekao -
Naravno.

- Hvala ti - Fearghas je tiho prozborio. - I hvala ti za ovo danas.

- Danas? - Conran nije bio siguran na šta misli. Već mu je zahvalio što se
pobrinuo za Evininu ranu.

- Za ono što si uradio u dolini - objasnio je Maclean. - Gavin kaţi da si


veoma dobar maĉevalac i da si sredio dvojicu pre nego što je on stigao u pomoć.

- A, to - promumlao je, a onda se namrštio i pitao - Šta je Gavin tamo radio?


- Bio je više nego iznenaĊen kada se pojavio niotkuda da mu pomogne protiv
bandita koji su ga napali.

Samo je odmahivao glavom i mazio Evinu po obrazu - On i Evina su jedino


vredno što imam na ovom svetu, i zamalo sam ih izgubio danas.

Obojica su ćutali neko vreme, zatim ga je Fearghas pogledao i predloţio -


Zašto i ti ne bi nešto pojeo i odmorio se? Nisi mnogo spavao dok si brinuo o meni.
Ja ću je paziti. I tebi je potreban odmor.

Conran je oklevao. Radije bi ostao i pazio Evinu, ali bio je umoran... a i


hrana bi mu dobro došla. Ipak…

- Evinin brak sa Macphersonom? - iznenada je rekao pa zastao, nije znao


kako da nastavi. Ţeleo je da zna zašto je još uvek bila devica iako je bila udata.
Kako je saĉuvala deviĉanstvo? Ali nije mogao to nikako da pita, a da ne otkrije
kako je saznao i da joj ga je on oduzeo na ĉistini pre nego što su napadnuti.

- Šta u vezi sa tim? Rekao sam ti da je bila udata i da je on umro.

78
Book As Passion

- Da.

- MacPherson - sad je Fearghas rekao tiho. - Nosi to prezime otkako se udala


kad je imala deset godina, ali ja to stalno zaboravljam. Uvek mislim da je Maclean,
kao ja - priznao je kriveći usne. - Za mene će ona uvek biti Evina Maclean.

Conran ga je prekorno pogledao, a onda upitao sa nevericom - Deset? Udala


se kada je imala deset godina?

- To je bio brak samo po imenu - odgovorio je Fearghas ljutito odmahnuvši


rukom.

Conran je izvio obrve.

- Moj sin umro je dve godine ranije - objasnio je. - Tako je Evina postala
moj jedini naslednik što je znaĉilo da će njen muţ vladati Macleanom kad ja
umrem. Bila je obećana MacPhersonovo drugom sinu, Collinu, od roĊenja. Pa,
kako je stigao u godine kada je trebalo da bude poslat na obuku, hteo sam da bude
obuĉavan ovde, u Macleanu. Hteo sam da upozna ljude i da vidi kako stvari u
Macleanu funkcionišu, tako da mu naši ljudi budu odani jednom kada ih preuzme.

- Pametno - potvrdio je Conran kada je starac nakratko zastao.

- I ja sam tada tako mislio, ali dobra ideja ne da mi ništa dobro nije donela,
već me je i skupo stajala na kraju - tuţno je rekao i jednom rukom prtrljao
naborano lice. - U svakom sluĉaju, starom MacPhersonu se to svidelo, ali ubrzo se
razboleo i nije se oĉekivalo da još dugo poţivi. Zato je hteo da se venĉanje obavi
što pre kako bi mu prisustvovao, pa je deo dogovora oko Collinovog dolaska u
Maclean bio da se prvo obavi venĉanje. U MacPhersonu.

- Ali Evina je imala samo deset godina. Zakon dozvoljava udaju devojkama
tek od dvanaeste.

- Da - klimnuo je Fearghas. - Trebala nam je posebna dozvola od kralja i


crkve. Dobili smo je uz zabranu konzumacije baraka dok ona ne napuni dvanaest
godina.

79
Book As Passion

- Ali mladi MacPherson nije poţiveo toliko - pogodio je Conran. Nije


pogrešio. Definitivno je oduzeo Evini nevinost. Dragi Boţe. A nije ni bio neţan.
Da je znao, išao bi sporije, bolje bi je pripremio i… o ĉemu uopšte razmišlja? Da je
znao da je nevina, ostavio bi je na miru. Boţe! Oduzeo joj je nevinost!

- Kako znaš da je mladi MacPherson umro, a da nisu konzumirali brak? -


pitao je Maclean izvivši obrve?

Conran se ukoĉio pa bespomoćno odmahnuo glavom. Nije imao odgovor


koji bi ţeleo da kaţe, a ništa nije mogao ni da smisli tako brzo. Srećom, Maclean
nije navaljivao. Umesto toga je rekao - Da. Udavio se samo nekoliko dana nakon
venĉanja. Na putu za Maclean. Nikada nije ni video dom kojim sam se nadao da će
upravljati.

- Dakle, umro je na putu kući nakon što su se venĉali... kad je ona imala
deset godina? - Conran je upitao muklo.

- Da - tiho je odgovorio starac.

- Ali... zar nije i Evinina majka umrla kad je Evina imala deset godina? -
pitao je i dao odgovor sam sebi. - Da, rekli su mi da je Gavin došao kod vas kada je
ona imala deset godina, malo pošto joj je majka umrla.

- Da, moja draga ţena umrla je pokušavajući da spasi mladog MacPhersona -


bio je ozbiljan Maclean i onda objasnio - Napustili smo MacPherson dan posle
obreda venĉanja i proslave. Sve je prošlo dobro prvog dana i prve noći našeg
putovanja, ali drugo veĉe podigli smo kamp kraj brze reke. To mesto jeste bilo
opasno, ali niko nije nameravao da se tu kupa, pa nam se uĉinilo da je mesto
bezbedno. Na nesreću, deĉko se okliznuo i upao u vodu dok je pokušavao da je
zahvati. Bujica ga je povukla i ponela. Mairi, moja supruga, potrĉala je da mu
pomogne pre nego što smo stigli da je spreĉimo, a Lachlan, moj njabolji ĉovek u to
vreme, krenuo je za njima i svo troje su se udavili. Našli smo njihova tela dalje niz
reku sutradan. Bila je to strašna tragedija.

Conran je uzdahnuo. To jeste bila strašna tragedija. Maclean je izgubio


suprugu, a Evina majku i muţa u isto vreme. Pretpostavio je da gubitak muţa i nije

80
Book As Passion

bio veliki gubitak za nju. Verovatno ga nije bila ni srela pre venĉanja i poznavala
ga je tek dan ili dva.

- IznenaĊen sam što brak nije bio poništen - prokomentarisao je posle kraće
tišine. - Ipak nije bio konzumiran.

Ferghas je izvio usne pre nego što je odgovorio - Da. MacPhersonovi su


razumljivo bili pogoĊeni gubitkom svog sina i krivili su nas zbog toga. Traţili su
da se brak poništi i da im se novac koji su dali kao svadbeni dar vrati, ali je kralj to
odbio. Rekao je da su obe strane izgubile voljene u nesrećnom sluĉaju i, iako brak
nije bio konzumiran, to nije bilo zbog nedostatka namere već usled tragedije koja
se dogodila. Brak je validan, a pokloni ostaju udovici.

- Dakle, Evina je udovica koja zapravo nikada nije ni bila udata - primetio je
Conran tiho i odmahnuo glavom. Nikada mu tako nešto ne bi palo na pamet kada
je ĉuo da je udovica. Sve o ĉemu je mislio je... Pa, njegove misli o tome su bile
samo o tome šta sve zbog toga moţe da uradi. I uradio je ono što je ţeleo prvom
prilikom koja mu se pruţila, zavodeći je u polju, uzeo joj je nevinost sa potpunim
nedostatkom osećaja za detalje i bez imalo neţnosti. Gospode, ljubio ju je samo
dok joj se nije zavukao pod suknju, milovao je samo dok je osetila prvo
zadovoljstvo, a onda je probio kao bik koji je uleteo na svoj pašnjak. Palo mu je na
pamet da Evina nije ni znala šta ju je snašlo dok sve nije bilo gotovo. Još uvek je
mogao ĉuti bolni krik i šok, mogao se setiti ukoĉenog pogleda na njenom licu kada
se udaljio da je pogleda.

- Nešto nije u redu, momĉe? - iznenadio ga je Fearghas. - Nešto si ubledeo.

- Ja... ne - promumlao je, a onda naglo ustao. - Moram da razmislim. To jest


da odspavam - ispravio se brzo dok je išao prema vratima. - Pozovite me ako se
probudi ili ako joj budem potreban.

Nije saĉekao odgovor, samo se izvukao iz sobe, a onda stao i stajao u


hodniku pitajući se gde da ode. Nije imao sobu. Evina je htela da mu je obezbedi
kad se vrate, ali... nije imao gde da ode i razmišlja.

- Trebaće Vam soba.

Okrenuo se na ove reĉi i ugledao Tildy koja mu se uţurbano pribliţavala.


81
Book As Passion

- Da, molim te.

- Gospodar je zatraţio da spremim jednu za Vas dok ste bili odsutni - rekla
mu je prolazeći kraj njega. - PoĊite za mnom.

Pratio je u stopu dok su prolazili kraj sobe odmah pored Evinine. - To je


Gavinova soba, ako budete posle hteli da ga obiĊete.

Pogledao je na tu stranu, ali nije usporio. Proveriće momka kasnije, ali


verovatno će se samo uveriti da je rana dobro oĉišćena i da nema znakova
infekcije. Mada, nije bio siguran da li bi uspeo da prepozna infekciju dok ne uzme
maha. Rory bi mogao, ali Conran nije imao dovoljno iskustva.

- Ovo će biti Vaša soba.

Conran je obrtio paţnju na Tildy koja mu je pokazivala vrata sledeće sobe.


Ušao je unutra za njom i radoznalo razgledao. Bio je tu veliki krevet, mali sto kraj
prozora sa posluţavnikom i bokalom na njemu i ugašen kamin.

- Donnan je doneo Vaš maĉ i ranac dok ste negovali Lady Evinu, a gospodar
je naredio da Vam se donesu i neke košulje i ogrtaĉi. Izvinjava se što o tome nije
mislio ranije - tiho je rekla Tildy. - Doneće Vam i hranu i korito za kupanje u sobu.
Betsy Vam moţe pomoći ako ţelite.

- Ne - brzo je odgovorio. - Okupaću se sam. Hvala.

Prodorno ga je pogledala, oĉigledno zadovoljna što je odbio Betsynu pomoć.


U stvari, da je bio malo sumnjiĉaviji, pomislio bi da ga je testirala ne bi li se
uverila hoće li jurcati za kurvama iz zamka.

- E, to mora da je Vaša kupka - reĉe Tildy kada se zaĉulo udaranje na


vratima. Okrenula se i otvorila slugama koje su unele ogromno korito i vedra sa
vodom. Poslednja je ušla Betsy, ali joj je Tildy prepreĉila put. - Rekao je da mu ne
treba tvoja pomoć.

- O, ne - pobunila se Betsy pokušavajući da je obiĊe, pogleda prikovanog za


Conrana, meĊutim Tildy se ponovo ispreĉila ispred nje. - Molim Vas, gospodaru,
biće mi zadovoljsvo da pomognem jednom tako lepom i krepkom muškarcu kao

82
Book As Passion

što ste Vi, a veoma sam dobra u tome. Opraću Vas veoma dobro, naroĉito one
delove koje drugi zapostavljaju.

Conran je samo odmahnuo glavom i okrenuo joj leĊa gledajući sluge kako
sipaju vodu u korito. Nije ţeleo da bude nepristojan, ali već je jednom morao da je
odbije i znao je kako napadna moţe biti. Bila je veoma uporna.

- Hajdemo, Bets - strogo je pozvala Tildy. - IzaĊi. On ne ţeli tvoju pomoć.

- Ali tako je zgodan - ţalila se Betsy dok ju je Tildy vodila iz sobe. - I mlad
je. On je od onih muškaraca sa kojim je zadovoljstvo...

Tildy je zatvorila vrata pre nego što je završila i vratila se da proveri vodu.
Onda je sve ispratila iz sobe, pa mu rekla - Reći ću kuvarici da saĉeka sa hranom
da se ne bi ohladila dok se okupate.

- Hvala - zahvalio se Conran i otkaĉio ogrtaĉ kada su se vrata zatvorila za


njom. Brzo je odbacio i košulju koja je pala na pod. Onda ga je pogled dole
zaustavio. Ako je postojala i najmanja sumnja da je Evini uzeo nevinost, osušena
krv na kurcu potpuno je uklonila svaku sumnju. Definitivno je razdeviĉio.

- DoĊavola - promrmljao je i zakoraĉio u korito, potom se ispruţio ne bi li


sprao dokaz.

Stvari nisu bile tako jednostavne kako mu se uĉinilo da će biti kada je


saznao da je udovica. Uopšte nisu bile jednostavne.

Prvo ĉega je Evina postala svesna je snaţan probijajući bol u gornjem delu
grudi i odmah je osetila da neće brzo proći. Udahnula je i otvorila oĉi kako bi
videla otkud on, a onda iznenĊeno ţmirnula ugledavši plave zavese oko svog
kreveta. Bila je u svojoj sobi, shvatila je, i bila veoma iznenaĊena zbog toga.
Poslednje ĉega se seća... O da, Buchanan joj govori da izdrţi, stići će uskoro.
Ovde, pretpostavila je i pogledala ka svojim grudima. Strele više nije bilo tu. Bar
su krzna kojima je bila pokrivena preko grudi bila ravna.

- Evi!

83
Book As Passion

Pogledala je sa strane uz iznenaĊeni uzdah i ţmirnula kada je na stolici


pored kreveta ugledala Buchanana. Na licu mu je bio izraz olakšanja, primetila je
kada je promenio poloţaj i nagnuo se prema njoj.

- Izvini, mnogo mi je ţao - rekao je sa iskrenošću i ţaljenjem koji su je


iznenadili.

- Zbog ĉega? - zbunjeno je pitala, glas joj je bio promukao i suv. Bolelo je i
grlo, ali je s naporom dodala - Nisi ti odapeo strelu.

- Ne, ne zbog toga - rekao je uz uzdah. - Zbog onoga što se desilo pre toga.

- Oh - rekla je slabašno, pocrvenevši kad se setila toga o ĉemu je priĉao.


Vrlo kratko iskustvo koje je poĉelo kao strast i zadovoljstvo, a završilo se veoma
brzo sa bolom i ţaljenjem.

-Mislio sam da si iskusna udovica koja bi uţivala u ljubavnoj igri - objasnio


je pokajniĉki. - Nisam znao da si devica.

Belo ga je gledala. Mislio je da će uţivati u ljubavnoj igri? Šta to znaĉi?


Odgovor se ĉinio oĉiglednim. Ţeleo je da spava sa njom jednom ili dvaput dok je
ovde, a onda će odjahati nazad za Buchanan, ili ko zna gde da igra ljubavne igre sa
nekom drugom udovicom ili nešto sliĉno. Ona je za njega samo još jedna Betsy...
da se povaljaju po krevetu i da ode dalje.

Pomislila je kako ne bi trebalo da bude iznenaĊena. Jedva su se poznavali i


njeno ponašanje teško da je zasluţivalo poštovanje. Nikada nije trebalo da mu
dozvoli ni da je poljubi, a kamoli da joj ljubi grudi i sisa bradavice i trebalo je da
ga ošamari istog trenutka kada je osetila da joj je zavukao ruku pod suknju.
Umesto toga je stenjala i preklinjala i gnjavila ga, nestrpljiva da iskusi to što joj je
nudio.

E pa, pomislila je smrknuto, sad je imala svoje iskustvo i koje je


istovremeno bilo i strašno razoĉarenje. Nije da baš uopšte nije uţivala, ali bilo je
tako kratko, da je jedva bilo vredno bola koji je usledio ili samoprezira i ţaljenja
koje je osećala sada.

- Evi?

84
Book As Passion

Pogledala je dole ka njegovoj ruci koja je drţala njenu i izvukla svoju. Nije
imala ţelju da sluša njegova laţna izvinjenja. Nije mu bilo ţao zbog toga šta je
uradio, jedino mu je smetalo što nije bila toliko iskusna kakvom je smatrao. Samo
je bio uplašen da će zahtevati nešto od njega, moţda brak, da bi joj saĉuvao ĉast.
Ali Evina nije imala nameru da se uda za njega... ili bilo koga drugog, kad smo kod
toga. Samo je ţelela da ode da bi što pre mogla da zaboravi celo ovo uţasno
iskustvo.

- Evina? - sada je zvuĉao zabrinuto.

- U redu je - promrmljala je hrapavim glasom, nesposobna da ga pogleda. -


Nauĉila sam lekciju. Dobro sam. Samo sam umorna. Spavala bih sad.

Iznenadila je tišina koja je usledila, ali Evina ga nije pogledala. Samo je


ţelela da ode. Na nesreću, ĉini se da on nije tako mislio.

- Bojim se da ćemo morati da razgovaramo o ovome - tiho je rekao. - Uzeo


sam ti nevinost.

Evina je postala nestrpljiva. - Znam, Gospode! Bila sam tamo! Ali u redu je.
Ionako nisam planirala da se ponovo udajem, a sad zasigurno neću kad znam
koliko nepijatna braĉna postelja moţe biti.

Naĉin na koji je poskoĉio privukao joj je paţnju i onda je videla izraz na


njegovom licu. Na njemu se ne bi video takav bol ni da ga je udarila. Njene reĉi
oĉito su mu povredile ponos. Oĉigledno je oĉekivao da će to iskustvo biti prijatno
za nju. Nije razumela zbog ĉega. Svi znaju da samo muškarci uţivaju u seksu.

- Evina - poĉeo je, ali je zastao i pogledao ka vratima koja su se otvorila.

- O, gospodaru Buchanan, vi ste ovde - rekla je Tildy sa iznenaĊenjem. -


Gospodar je rekao da verovatno jeste, ali bila sam sigurna da ste u svojoj sobi.
Ipak, pošto Vas nisam našla tamo…

- Treba li ti nešto, Tildy? - Evina je tiho prekinula, s nadom da će odvesti


Buchannana i spasiti je od ovog poniţavajućeg razgovora. Samo je ţelela da sve
što pre zaboravi. Zašto samo ne ode i ostavi je na miru, pitala se, a onda je postala
svesna zapanjujuće tišine u sobi, a potom i sluţavkinog pogleda, koji je bio

85
Book As Passion

mešavina radosti i iznenaĊenja. U trenutku kada su im se pogledi sreli, ţena je


pohrlila ka njoj.

- Oh, mila! Budna si! Hvala Bogu!

- Da, jeste - rekao je Buchanan uzdahnuvši kad je stara sluţavka prišla


krevetu i savila se da zagrli Evinu. - Zapravo, samo što se probudila. Verovatno
ţeli da pije nešto. Moţete li joj doneti malo medovine?

- Da - rekla je Tildy, ispravljajući se i okrećući se prema vratima, a onda je


zastala posle nekoliko koraka i ponovo se okrenuvši ka njima rekla - Ah da,
gospodar me je poslao po Vas, Lorde Buchanan. Ţeli da Vas vidi.

- Dobro - smrknuto je odgovorio.

Pošto je sluţavka ostala na istom mestu i ĉekala, on se namrštio pogledavši


je - Preneli ste poruku. Moţete otići sada i doneti tu medovinu.

Tildy je oklevala, a onda pitala: - Ali šta da kaţem gospodaru? Ţeleo je da Vas
dovedem.

- Recite mu da razgovaram sa njegovom kćerkom i da ću mu se uskoro


pridruţiti.

- Pa dobro - rekla je sa nelagodnošću. Okrenula se ka vratima i dodala - Ali


ja ne bih mnogo oklevala. Vaša braća nisu baš od najstrpljivije sorte.

- Moja braća? - povikao je skoĉivši.

Tildy je zastala na vratima i osvrnula se ka njima. - Da. Stigli su baš pred zoru i
otad se svaĊaju sa gospodarom. Sada traţe da vide Vas. - Ponovo se okrenula
prema vratima dobacivši - Ali reći ću im…

- Dolazim - prekinuo je Conran brzo obišavši oko kreveta.

- Da dolazite - Tildy je završila sa zadovoljstvom dok mu je drţala vrata dok


je izlazio iz sobe. Kada je nestao niz hodnik, vratila se i nasmešila Evini. - Odmah
se vraćm sa medovinom.

86
Book As Passion

- Ne, ĉekaj! - Evina je pozvala dok je ova izlazila iz sobe. Kad je zastala,
Evina je pozvala mahnuvši joj rukom. Tildy je oklevala, ali se ipak vratila u sobu i
zatvorila vrata.

- Šta je bilo, draga? - pitala je ljubazno kada se pribliţila krevetu. - Jesi li


gladna? Sigurno jesi. Doneću ti i nešto hrane. Ili ĉorbu. Hoćeš li da ti donesem još
neki jastuk da bi mogla da se uspraviš u krevetu?

- Ne, hvala ti - uspela je da se zahvalno nasmeje, a onda pitala: - Spomenula


si da su Buchananovi ovde i da se svaĊaju sa ocem otkako su stigli?

- Da - odgovorila je Tildy suvo. - I veoma su glasni. Probudili su me


galamom pre nego što je svanulo. Otad sam na nogama.

- Oko ĉega se svaĊaju? - pitala je Evina ĉim je sluţavka ućutala.

Tildy je napravila grimasu. - Nisam mogla da ĉujem. Pokušala sam, ali tvoj otac je
postavio Gavina u hodnik tako da niko ne moţe da priĊe dovoljno blizu.

- Gavin? - meko je rekla dok se prisećala da ga je videla na ĉistini.

- Da, jadniĉak. Još uvek mu nije zarasla rana koju je zadobio boreći se sa
Buchananom protiv onih razbojnika. Rekla sam mu da bi stvarno trebalo da se
odmori i pusti da mu rana zaceli. Rekla sam mu da ću ja stajati tamo umesto njega,
ali nije hteo ni da ĉuje - reĉi su joj bile ispunjene nezadovoljstvom.

- Ipak jeste bio tamo - promrmljala je namršteno.

- Da, sreća što je naišao na vas i što je mogao da pomogne Buchannanu u


borbi.

- Zašto je bio tamo? - pitala je i setila se da je otac rekao da ima zadatak za


njega. Ako se dobro sećala, zbog tog zadatka nije mogao otići on da pokaţe
Buchananu gde da naĊe lekovito bilje koje mu je bilo potrebno.

- Pa sad, ne znam - priznala je. - Mladi Gavin je bio u velikoj ţurbi kad je
izlazio iz sobe tvog oca tog dana tako da nisam uspela da razgovaram sa njim.

Evina je snuţdeno pognula glavu, misli su joj bile zbrkane.

87
Book As Passion

- Ĉula sam tvog oca da kaţe Gavinu dok je izlazio da ne sme da izgubi iz
vida i da mu prenese sve što se bude dešavalo. Tada je momak sjurio niz stepenice
i izašao iz zamka.

Evina je uspravila glavu na ove reĉi. - Koga ne sme da izgubi iz vida?

- Ne znam - slegnula je ramenima Tildy.

Evina se namrštila sumnjajući da je znala da je trebalo da Gavin prati Rorya


i nju. Šta je to njen otac naumio? On ju je poslao sa tim muškarcem. Zašto bi onda
poslao Gavina da ih prati? Odmahujući glavom prošaputala je - I sada su
Buchanani ovde?

- Da, i to nisu bilo kakvi muškarci - reĉe Tildy sa strahopoštovanjem. - Kao


da si u šumi sa visokim drvećem kada si u istoj prostoriji sa njima.

- Hm, mislila sam da Rory još uvek nije poslao pismo svojima - prošaputala
je. - Ali oĉigledno da jeste i da spoţalio na naĉin na koji je stigao ovde.

- A ne, Lord Buchanan još nije poslao pismo. Znam da mu je tvoj otac
obećao da će poslati nekoga sa porukom, ali momak nije imao vremena da ga
napiše. Sedi kraj tebe još od napada. Nije se udaljio da bi napisao pismo.

Oĉi su joj se raširile kad je ĉula ovo. - Zašto su onda Buchanani ovde?

- Mislim da ih je pozvao tvoj otac - priznala je Tildy.

- Šta? - bila je zapanjena Evina. - Zašto?

- Ne znam, ali kad sam se pobrinula za Gavinovu ranu, tvoj otac me poslao
iz sobe kako bi mogao da razgovara sa njim. Razgovarali su sat vremena, a onda je
izašao i traţio svoj peĉat. Glasnik je pre veĉere otišao sa porukom koju je napisao,
i sada su Buchanani ovde, zato sumnjam da ih je on pozvao.

- Poslao je po njih sinoć i oni su već ovde? - upitala je iznenaĊeno jer


glasnik još nije mogao ni da stigne do tamo. Moţda su nekako ĉuli da je Rory ovde
pa su bili na putu ovamo kada su sreli glasnika. Ili su moţda došli, a da uopšte nisu
sreli glasnika.

88
Book As Passion

- Ne, poslao je glasnika pre ĉetiri dana - ispravila je Tildy neţno. - Bila si
bez svesti ĉetiri noći i tri dana, devojĉice.

- Stvarno? - pitala je zgranuto.

- Da - ozbiljno je rekla sluţavka. - Poĉela sam da se plašim da se nećeš ni


probuditi, zato sam se mnogo obradovala kada sam ušla i videla da si otvorila oĉi.

Evina se slabašno nasmešila, ali je osmeh brzo nestao kada se dosetila šta je
to njen otac mogao da naumi. Ako je poslao Rorya i nju po biljke, a poslao i
Gavina da ih prati... Da li se nadao da će ih uhvatiti u neĉemu što nije trebalo da
rade? Ako je tako, onda je bez sumnje Gavin imao šta da ispriĉa, pomislila je u
panici. A onda je poslao po Buchanane da...

- O boţe - uzviknula je i zbacila krzna kojima je bila pokrivena.

- Šta to radiš, devojko? Rana ti je još uvek sveţa! Ne bi smela da ustaješ -


povikala je Tildy savijajući se da bi je spreĉila da ustane, ali se zaustavila pre nego
što ju je dodirnula.

- Moram - procedila je Evina kroz zube dok je pokušavala da ustane, a oštar


bol sevao joj je kroz grudi. Pokušavajući da ga ignoriše promucala je - Pomozi mi,
moramo da spreĉimo oca.

- Spreĉimo u ĉemu? - zabrinuto je pitala Tildy uzimajući je za ruku kako bi


joj pomogla da ustane.

Evina nije odgovorila, nije mogla da govori tog trenutka. Bila je


skoncentrisana na to da ustane, a da se ne onesvesti. Blagi Boţe, ala je boli u
grudima! Ĉak i disanje je stvaralo bol koji kao da je pekao iznutra. Disanje je sada
izgledalo kao da je neprestano udaraju u grudi. To je bilo dovoljno da poţeli da se
onesvesti i ponovo padne na krevet. Naţalost, to nije bilo rešenje. Ako je njen otac
naumio ono što ona misli da jeste, mora ga zaustaviti.

89
Book As Passion

Poglavlje 7

Conran je otvorio vrata Macleanove sobe i iznenada zastao na pragu,


gledajući u ĉetiri muškarca u sobi. Njegov najstariji brat, Aulay i njegova dva
mlaĊa brata, Rory i Alick su bili tu, kao i Evinin otac. Nakratko je pogledao u
starca, koji je umesto da leţi u krevetu, stajao pokraj kamina, a zatim je zatvorio
vrata i okrenuo se prema Aulayu.

- Šta radite ovde? Kako ste znali gde sam? Nisam imao priliku da vam pišem
i kaţem gde sam.

- Ja sam im pisao - odluĉno je rekao Fearghas Maclean.

- Da - Aulay je reţao. - Glasnik iz Macleana je stigao prekjuĉe posle veĉere.

- Oh - Conran se opustio, a zatim šeretski nasmejao. - Verovatno ste se


razboleli od brige pre nego je glasnik stigao da vas obavesti da sam dobro.

- Zapravo, nismo ni znali da si nestao - rekao je Aulay podrugljivo.

- Šta? - Conran je trepnuo i pogledao u Rorya. - Ali, morao si shvatiti da


nešto nije u redu ĉim ti nisam doneo lekove koje sam obećao.

Rory je napravio grimasu. - Bojim se da sam se zadrţao u gostionici, baveći se


gostioniĉarevom ćerkom nekoliko dana. Imala je dug i teţak poroĊaj, kao što sam
se i bojao, ali je preţivela. Stigao sam kući dan pre nego što je poruka stigla u
Buchanan i kada sam video da nisi ostavio lekove, mislio sam da si zaboravio i
poneo ih sa sobom.

90
Book As Passion

- Da - Aulay se zabavljao. - Pošteno je gunĊao sve dok nismo dobili poruku i


shvatili šta se desilo.

Conran se namrštio, uvreĊen što je njegov brat uopšte mogao i da pomisli da


će zaboraviti nešto poput toga. Ali, umesto da mu to kaţe, okrenuo se prema
Macleanu. - Zašto ste im pisali?

- Napisao je izvinjenje -Aulay je odgovorio umesto starca. - U njegovoj


poruci, objasnio je da mu je ţao što je njegova ćerka kidnapovala Rorya i dovukla
ga ovamo u Maclean i objasnio je da je to uradila u oĉajniĉkom pokušaju da mu
spase ţivot.

Njegov najstariji brat je podigao obrve i stisnuo usne. - Zamisli naše iznenaĊenje
jer je Rory sedeo pored mene kada sam ĉitao poruku.

- Ah - Conran je napravio grimasu i gledao ĉas u svog brata ĉas u gospodara


Macleana. Obojica su ga gledali kao da je upravo mokrio po podu.

- Da. Pa - promucao je. - Desio se nesporazum.

- Zar? Nemoj mi reći - Aulay je komentarisao.

Conran se namrštio zbog njegovog sarkazma i odluĉno rekao - Kao prvo, Evina me
nije kidnapovala - zatim se okrenuo prema Fearghasu, mrko ga gledajući što tako
baca ćerku u vatru, pa uzviknuo. - Šta ste mislili kada ste im rekli tako nešto?

Pre nego je starac odgovorio, Aulay je zainteresovano upitao - Znaĉi, nije te dovela
ovamo nesvesnog, prebaĉenog preko konja?

- I golog? - dodao je Alick cerekajući se, oĉigledno se zabavljajući na samu


pomisao.

- Kako sam došao ovamo nije vaţno.

- Zar nije? - mlako je upitao Aulay.

- Ne, nije - uveravao ga je Conran, pa priznao. - Bilo je pomalo zbrkano na


poĉetku, ali kada smo došli, ostao sam svojevoljno.

- Zbrkano u smislu da misle da si ja? - upitao je Rory, podiţući obrvu.

91
Book As Passion

- Da - priznao je. - Mislili su da uzmu tebe, ali su dobili mene.

- A ti nisi ništa rekao jer… - Fearghas Maclean je upitao, konaĉno se


oglašavajući.

- Pa, sigurno nisam ţeleo da kidnapujete i mog brata, zar ne? - iritirano je
viknuo Conran. Po njegovom mišljenju, Macleanovi nisu imali razlog da se bune.
Spasio mu je ţivot, zar ne? Što su njegova ćerka ili Tildy lako mogle da urade,
samo da im je otkrio ranu na njegovoj zadnjici. Samo zbog toga nisu mogle da se
nose sa situacijom. Borile su se naslepo, nisu znale za ranu i mislile su da boluje od
neke nove, egzotiĉne bolesti.

- Mislio sam da nisi kidnapovan - Aulay je istakao.

Conran ga je oštro pogledao, zatim opsovao i odmahnuo glavom. - U redu, doveli


su me ovde nesvesnog. Ali, zapravo nisam kidnapovan. Teško da su me mogli
ostaviti tamo u šumi, nagog i besvesnog, zar ne? - istakao je, koristeći Evinine
argumente, a zatim ga uverio - I kao što sam rekao, ja sam odluĉio da ostanem
ovde.

- Zašto? - Aulay je istog trena upitao.

- Da, zašto? - zainteresovao se i Maclean.

- Zato što ste bili veoma bolesni - iznenada je odgovorio Conran, a zatim se
okrenuo da objasni braći. - Imao je izuzetno visoku temperaturu. Znao sam da neće
izdrţati dok Rory ne doĊe, mislio sam da znam šta treba da uradim pa sam to i
uradio. I uspelo je - istakao je okrećući se prema Macleanu. - Pogledajte se!
Nemate temperaturu i ĉak i hramljete unaokolo. - Conran je zastao, namrštio se i
zabrinuto dodao - Što ne bi trebalo da radite, gospodaru. Moţete pokidati šavove ili
ponovo poĉeti da krvarite.

- Šavovi? - upitao je Rory, prevlaĉeći pogled. - Rekao nam je da je imao


malu temperaturu. Da si uspeo da je skineš i da je sada dobro.

- Imao je temperaturu zbog ĉira na dupetu, koji se toliko inficirao da sam


morao da odseĉem pola njegove zadnjice da bih ga izvadio - namršteno je objasnio
Conran.

92
Book As Passion

Rory je podigao obrve gledajući u Macleana, koji je sada bio osramoćen i uzrujan.
Konaĉno je progovorio - Pa, mora da si odradio odliĉan posao. Na nogama je i
nema temperaturu.

Conran je slegnuo ramenima. - Uradio sam najbolje što sam mogao, ali ti moţeš
pregledati sada kad si tu.

- Kasnije - Aulay je nestrpljivo rekao. - Moramo se pozabaviti drugim


stvarima.

Conran ga je oprezno upitao. - Kojim drugim stvarima?

- Pa, Maclean je pisao da nudi ćerkinu ruku zbog njenog oĉajniĉkog


pokušaja da spasi njegov ţivot, kidnapovanjem Rorya. -Aulay ga je obavestio.

Conran se ukoĉio, a zatim izjavio. - Ali, ti si već oţenjen, Aulay.

- Nije meni ponudio njenu ruku - Aulay je razoĉarano rekao. - Tebi je nudio
njenu ruku. Meni je pisao jer sam najstariji brat i glava klana.

- I onaj koji bi verovatno napravio opsadu Macleana da bi te vratio - dodao


je Rory, a zatim se namrštio. - Ili onome za koga je Maclean mislio da sam ja...
Zapravo, meni je ponudio njenu ruku. U pismu je pisalo Rory Buchanana.

- Šta? - Conran je zareţao.

- Da - Alick je rekao cerekajući se. - I obećao je da će Rory biti njegov


naslednik. Postaće gospodar kada Maclean premine.

- Da, pisalo je Rory Buchanan - Aulay se sloţio, uzdignutih obrva. - Sad, zar
to nije nezgodno?

- Nije nezgodno - Conran je vikao. - Rory je ne moţe oţeniti.

- Zašto? - Aulay je zainteresovano upitao.

Conran se blago namrštio na to pitanje, dok su njegova osećanja stvarala


uzbunu. Ţeleo je da odvede Evinu u krevet, ali još uvek nije razmišljao o venĉanju
sa njom. Tu opciju nije ni razmatrao. Bio je ĉetvrti sin, sa malim nasleĊem i malo
novca, kojeg je sam zaradio pomaţući braći, ali nije imao zamak u koji bi doveo

93
Book As Passion

ţenu. Teško da je bio u poloţaju da ponudi brak nekome poput Macleanove ćerke.
Većina ljudi, poput Macleana, ţelela bi boljeg kandidata za svoju ćerku.

- Naravno - rekao je Alick, odvlaĉeći ga od sopstvenih misli. - Dao je


ponudu pre nego što je shvatio da si se guţvao sa njegovom ćerkom i... ah - poţalio
se, hvatajući se za potiljak kada ga je Aulay udario.

- Ćuti - reţao je Aulay, a zatim tišim tonom nastavio. - Ne znaš ko moţe


slušati ispred vrata. Ne mora celi Maclean da zna kako je Conran upropastio
gospodarevu ćerku. Da li ţeliš da osramotiš devojku ili obesiš Conrana?

- Izvini - Alick je promrmljao, hvatajući se za potiljak. - Nisam razmišljao.

- Retko to i radiš - Aulay je namršteno rekao, a zatim se tiho obratio


Conranu. - Alick je ipak u pravu. Kada smo došli ovamo, taj ĉovek je nerazumno
trabunjao. Nije dozvolio da predstavim Rorya i Alicka pre nego je izjavio kako se
situacija promenila i kako se Rory zabavljao sa devojkom na proplanku pre nego
što su ih napali razbojnici. Više nije nudio brak, već ga je zahtevao. Sada Rory
mora da oţeni devojku i spase njenu ĉast.

- Tada me je tvoj brat upoznao sa ova dva momka ovde - Fearghas je


pokazao na Rorya i Alicka. - Kao što moţeš da zamisliš, bio sam malo zaprepašćen
kada sam saznao da nisi onaj koji sam mislio da jesi.

Aulay je klimnuo glavom i upitno podigao obrve - I? Da li je Macleanova ćerka


upropaštena?

Conran je zaleĊeno stajao, potpuno zateĉen. Nije mogao ni da zamisli da je


neko znao šta se desilo na proplanku… osim razbojnika. Ali, setio se naglog
Gavinovog dolaska na proplanak. Strela je već pogodila Evinu i razbojnici su
izjurili iz šume da ga napadnu kada se momak iznenada pojavio. Tada je pomislio
kako je to srećna sluĉajnost da je Evinin roĊak prolazio tuda. Ali, sada se zapitao,
šta je on radio tu. Da li su ga poslali da ga posmatra? Da li je sve video? Njegove
poljupce i milovanja, a zatim i oduzimanje nevinosti?

Conran je primetio Macleanovo zadovoljstvo i osetio je bol u stomaku kada


je shvatio koliko je pogrešio u vezi njegove podobnosti za Evinu. Maclean nije
mislio da je nedovoljno dobar za zeta. Izgleda da ga on ţeli na tom mestu.
94
Book As Passion

Zapravo, Fearghas Maclean mu je smestio. Barem ga je ţeleo dok je mislio da je


on Rory, pomislio je Conran. Oĉigledno se Fearghas rešio trava, kako bi on i Evina
izašli iz kule. U nadi da će se nešto desiti meĊu njima... a Gavin je bio na mestu
svedoka.

Ali, da li je Evina bila deo te zavere? Conran se zapitao i razmišljao o


mogućnosti da on uopšte nije bio zavodnik. Nakon par trenutaka, odmahnuo je
glavom. Ne. On je sve inicirao. On je nju prvi poljubio, zatim milovao. I spustio je
na svoj kurac, oduzimajući joj nevinost. Evina se većinu vremena drţala i
uzvraćala, a njeni odgovori su pokazivali njeno neiskustvo. Zapravo, da on nije
toliko oĉajniĉki hteo da stavi kurac u nju, shvatio bi da ona nije neiskusna udovica,
kako je mislio, pre nego što je probio njenu nevinost. Osim toga, nije pogrešno
protumaĉio Evinin šok kada se to desilo. Izgledala je skoro traumatizovana. A tu su
i njeni komentari sada. Na njegovu ţalost, nije uţivala u tom iskustvu. Barem ne
toliko da bi se iskupio za bol koja je usledila. Svakako je naglasila da ne ţeli to da
ponovi.

Ne, Evina nije bila zavodnica. Nije dovoljno vešta za to. Ali, bila je mamac.
I on je zagrizao. Sada, njen otac nudi brak... Roryu, od svih ljudi, pomislio je, a
zatim je pogledao prema vratima spavaće sobe, koja su se naglo otvorila. Nakratko
su se svi primirili, kada je Evina doteturala u sobu. Naslonjena na Tildy, sa
ogrtaĉem preko ramena koji nije potpuno sakrio ĉinjenicu da na sebi ima samo
tuniku.

- Kćeri? - zajecao je Maclean, hramljući prema njoj brzo koliko je mogao. -


Budna si? - Starac ju je nakratko zagrlio sa oĉiglednim olakšanjem, a zatim je
odgurnuo i namrštio se. - Teško si ranjena, devojko! Treba da si u krevetu. Zašto si
ustala?

- Šta ti radiš, tata? - suprotstavila mu se bez daha. - Zašto je Gavin bio na


proplanku? Zašto su Buchananovi ovde? Šta si uradio?

- Devojko - umirujuće je rekao Maclean, uhvatio je za ruku i pomogao Tildy


da je spusti na stolicu pokraj kamina. - Brinem o tvojoj budućnosti.

- Mojoj budućnosti? - zaprepašćeno je viknula. - Maclean je moja


budućnost.
95
Book As Passion

- Da, ali šta sa porodicom? - otac je namršteno upitao. - Muţem i decom?

- Rekao si da ne moram da se udam - Evina ga je namršteno podsetila. - I


rekao si da je ovo uvek moj dom. Ja ću voditi Maclean i Gavin će me naslediti
kada se povuĉem ili umrem.

- Da, tako sam rekao - sloţio se, a zatim sa ţaljenjem dodao. - Ali, to je bilo
pre.

- Pre ĉega? - oštro je upitala.

- Pre nego što sam umalo otišao kod Stvoritelja - Maclean je zareţao,
duboko udahnuo, odmahnuo glavom i nastavio. - Devojko, mislio sam da ću umreti
i spremao sam se za to. Mislio sam kako ću opet videti tvoju majku i kako ću tada
biti srećan... i kako će ona biti besna na mene što se nisam potrudio da te ponovo
udam i da imaš decu.

- Ne bi bila uzrujana - Evina ga je brzo uveravala. - Znala je da ne ţelim da


se udam.

- Da, ali šta je sa tvojom decom? - upitao je otac. - I nemoj da laţeš i da mi


kaţeš kako te deca ne zanimaju. Video sam te sa Gavinom. Bila si odliĉna mala
majka, iako si imala samo deset godina. Znam da ţeliš decu.

- Pomišljala sam na to - priznala je Evina, smrknuto pogledala u Conrana i


dodala. - Ali da bi imali decu, moramo se zamarati onim stvarima u krevetu, a to
me ne zanima. Bolno je i neprijatno i jednostavno grozno - nesrećno je završila.

Fearghas je treptao, a zatim se namrštio i pogledao u Conrana. -Šta si, doĊavola,


uradio devojci?

- Ništa - naglo je odgovorio, a zatim napravio grimasu. - Pa naravno, jesam


nešto, ali… - zastao je, duboko udahnuo i oprezno izjavio. - Mislio sam da je
iskusna udovica, moţda sam bio previše ţeljan, pa nisam bio paţljiv koliko sam
trebao.

- Hmm… - Maclean je ispustio zvuk i tapšući Evinino rame promrmljao. -


Pretpostavljam da nije pomoglo ni to što si ranjena strelom.

96
Book As Passion

Evina je frktala. - Strela je manje bolela od probijanja.

- Pa sad… - Conran je protestvovao, siguran da preteruje.

- Misliš? - podrugljivo je rekla. - Šta bi ti više voleo da se zabije u tebe?


Ovolika strela? - palcem i kaţiprstom je pokazala debljinu najšireg dela strele. - Ili
nešto ovoliko? - Sada je prstima formirala krug, palac na palac, kaţiprst na
kaţiprst.

Conran se zapanjeno nasmejao. Kada su se ostali okrenuli prema njemu, uspeo je


da se umiri.- Zahvaljujem na komplimentu. Nijedan muškarac nema toliki obim.

- Ti imaš - uveravala ga je. - Veliĉine udarnog ovna. Barem je bio takav


osećaj.

Conran se nasmejao zbog toga. - Zbog tog govora se muškarac moţe zaljubiti u
tebe, devojko.

Evina ga je mrko pogledala i okrenula se prema ocu. - Neću da se udam za njega.


Ĉak mi se ni ne sviĊa.

- Izgledalo je da ti se veoma sviĊa kada ste se valjali po mojoj samrtniĉkoj


postelji - viknuo je Fearghas.

- To nije bila tvoja samrtniĉka postelja - viknula je i ona, a zatim širom


otvorila oĉi. - Bio si budan?

- Probudili bi i mrtvaca kada bi onako pali na njega i poĉeli da jauĉete i


valjate se, kao što ste na meni. - Maclean je reţao, zatim duboko udahnuo i mirno
nastavio. - Nikada te nijedan muškarac nije interesovao svih ovih godina, devojko.
Pa sam mislio, oĉigledno ti se sviĊa i treba da se udaš za njega. Samo moram da
saĉekam da to i sami zakljuĉite. Ali, vas dvoje idiota, izbegavate jedno drugo.
Jedva se pogledate, osim ako mislite da ono drugo ne gleda… - priznao je. - Morao
sam malo da se pobrinem za to.

Evina je skupila obrve i promumlala - Pa si nas poslao same nadajući se nekom


neprikladnom ponašanju i Gavina za nama da nas uhvati na delu?

97
Book As Passion

- Što se i desilo - istakao je njen otac i pobedniĉki dodao. -Što samo


dokazuje da ti se sviĊa.

- Ne sviĊa mi se! - pukla je. - I neću se udati za njega. Radije ću odseći ruke
i noge, nego to uraditi.

- Da li bi se radije udala za našeg drugog brata? - iznenada je upitao Aulay,


pokazujući na Rorya.

- Aulay! - viknuo je Conran.

- Njemu je ponuĊena - odgovorio je Aulay, sleţući ramenima.

- Šta? - upitala je Evina, gledajući u neverici jednog pa drugog brata.

- Izgleda da si otela pogrešnog ĉoveka - Maclean je tiho objasnio. - To je


Rory Buchanan. Ti si kući dovela Conrana Buchanana. Ali, pošto sam mislio da je
Conran zapravo Rory, u poruci sam brak ponudio Roryu.

- Šta? - slabim glasom je ponovila. Još gore, gledala je u Conrana


unezverena i ranjena.

Ovo je pokrenulo Conrana. - Naravno da se neće udati za Rorya. Ne moţe. Ne, jer
moţda nosi moje dete.

Evina je pogledala u svoj stomak i zaštitniĉki ga prekrila rukom i to je bilo


dovoljno za njega da potvrdi njenu nevinost. Nije dobio šansu da prospe svoje
seme, ali ona to izgleda nije znala i zaista je verovala da moţda i nosi dete.

- Pa dobro, ako ona nosi njegovo dete, pretpostavljam da je najbolje da je ne


ţenim - slegnuo je ramenima Rory, a zatim se obratio Macleanu. - Morate Conranu
dati ponudu. To je njegovo dete.

- Taĉno - Conran je izjavio klimajući glavom. Ako će je neko ţeniti, to će


biti on. Neće dopustiti da neko drugi podiţe njegovog sina... kojeg ona sigurno ne
nosi, namršteno je shvatio sve više zbunjen.

- Preko mene mrtve - Evina je reţala.

98
Book As Passion

- Gospodo - Fearghas je razbio tišinu koja je usledila. - Tildy će vas otpratiti


u vaše sobe. Mislim da moram nasamo da popriĉam sa mojom ćerkom.

Aulay je klimnuo glavom i pogledom sasekao Conrana, koji je duboko


uzdahnuo i zajedno sa braćom pratio Tildy iz sobe. Govorio je za sebe da je tako
najbolje. Nije mislio da ţeli brak sa Evinom, ali svaki put kada bi rekla da ne ţeli
da se uda za njega, on je poţeleo da joj promeni mišljenje. Od same pomisli da će
je neko drugi oţeniti, poţeleo je da razbije nešto. Bolje za njega da se skloni od nje
i nasamo razmisli, kako bi mogao doneti odluku koja se ne bazira na povreĊenom
ponosu ili u onome šta već ona podstiĉe u njemu.

- Bojim se da ćete vas dvojica deliti sobu - tiho je rekla Tildy dok su išli niz
hodnik. - Imamo samo dve gostinjske sobe slobodne. Ove dve poslednje - dodala je
prolazeći pored Conranove sobe, nastavljajući prema poslednjim vratima,Conran je
mislio da samo ode u svoju sobu, ali znao je da Aulay ţeli da razgovara sa njim i
da će ga proganjati, pa je pratio braću i promrmljao. - Hvala ti, Tildy. Videćemo
koji će u koju sobu.

Starica ga je gledala par trenutaka, a zatim se sklonila. - U redu - rekla je


namršteno, a zatim neţno pogledala u Aulaya. - Ţelite li da donesem osveţenje? Ili
moţda hranu?

- Da, hvala - odgovorio je Aulay. - Put je bio dug i jahali smo celu noć da bi
došli ovamo. Malo hrame i pica, a zatim i odmor će nam dobro doći.

Sluţavka je klimnula glavom, okrenula se i poţurila prema stepenicama.


Ćutke su je gledali kako odlazi, a zatim je Aulay progovorio - Rory, ti i Alick
uzmite ovu sobu. Ja ću uzeti sledeću.

Klimnuli su glavom i otišli unutra.

- DoĊi - rekao je Aulay, stavljajući ruku na Conranovo rame kako bi ga


ubrzao. Zaustavio se ispred poslednjih vrata, otvorio ih, ali je stisnutih usana
razgledao po hodniku. Kada je konaĉno ušao u sobu, prokomentarisao je - Tvoje
nasleĊe ti je na raspolaganju, momĉe, ĉim oţeniš devojku. Od toga ćeš ovde moći
sagraditi još gostinjskih soba. Tri jednostavno nisu dovoljne za našu porodicu,
kada budemo došli u goste. A ako budeš imao decu, nećeš imati ni ove tri.

99
Book As Passion

- Ako se venĉamo - mumlao je Conran prateći ga.

- Ako? - Aulay je zastao pored kreveta i pogledao unaokolo.

- Pa, Maclean je nju ponudio Roryu, a ne meni - istakao je, a zatim


promumlao. - Osim toga, ĉini mi se prevelika cena za par minuta na proplanku.

- Par minuta je samo i potrebno - rekao je Aulay i okrenuo se prema njemu. -


I znaš da će je Maclean sada ponuditi tebi, kada zna šta je šta i kada je Rory
odustao.

Conran ništa nije komentarisao, pa je dodao - Zvuĉalo mi je da si nameravao da je


ţeniš kada si naglasio da moţda nosi tvoje dete. Grešim li?

Conranu je bilo neprijatno jer je znao da je to istina.

- Iako - Aulay je nastavio - priznaću da sam na poĉetku mislio da nisi


oduševljen tom idejom. - Podigao je obrve u znak pitanja. - Pa, šta je? Planiraš li
da je ţeniš ili ne? Podrţaću te u svakom sluĉaju - saosećajno je dodao.

- Hoćeš? - Conran je iznenaĊeno upitao. Bio je siguran da će ga brat naterati


da oţeni Evinu. Ipak, upropastio ju je.

- Da, naravno da hoću. Porodica smo - rekao je. - Pa? Da ili ne?

Conran se okrenuo da razmisli o pitanju, ali zaista nije imao izbora. Iako nije
prosuo svoje seme, on je oskrnavio Evinu. Dokaz njene nevinosti je nosio na svom
kurcu i više je nema. Nije mogao da ode i pravi se kako se ništa nije desilo. Sa
druge strane, ona nije htela da se uda za njega. Što je na njega imalo glup efekat da
ţeli da se venĉa sa njom i dokaţe joj da u braĉnom krevetu ima zadovoljstva i da je
on kao suprug moţe usrećiti. Conran je bio prilĉno siguran da je moţe
usrećiti.TakoĊe, pretpostavljao je da moţe biti srećan sa njom.

Nije to pomislio samo zbog njene neukroćene strasti. Conran je posmatrao


Evinu otkako je došao. Ne samo u prolazu. Ĉesto je gledao sa prozora sobe njenog
oca, kako se kreće po dvorištu, obavlja poslove oko zamka i veţba sa muškarcima.
Evina je hodala samouverenim hodam, koji je video samo kod njegove sestre,
Saidh. Rukovala je njenim maĉem kao da je roĊena sa njim u ruci. Imala je

100
Book As Passion

uroĊenu veštinu u upravljanju muškarcima i mogao je da vidi koliko je poštuju.


Izvršavali su njena nareĊenja odmah i bez pogovora.

Ali, bilo je tu još neĉega. Njihov odlazak po lekove je dosta toga otkrio.
Namerno je sakupljao biljke pre jela, kako bi video kakva je kada je gladna i
umorna, ali se Evina nijednom nije ţalila. TakoĊe, nije bila nestrpljiva niti
mrzovoljna. Samo je postala tiša, sa blaţim osećajem za humor. Conran je tog dana
uţivao u njenom uvrnutom humoru i iskrenosti. Evina mu je priznala, bez uvijanja,
da se od nje oĉekuje da bude fina prema njemu i da je u tome priliĉno loša.
Priznala je njene greške, potpuno nesvesna. Kao da je to jednostavno tako i da on
moţe da prihvati lii ostavi, kako god da ţeli.

Conran je shvatio da ţeli da je prihvati.

- Pretpostavljam da će biti najbolje da je oţenim - konaĉno je rekao.

- Dobro, dobro - Aulay ga je udario po leĊima i gurnuo prema vratima. -


Stvarno nisam ţeleo da te istuĉem dok se ne usereš.

Conran je zastao u hodniku i okrenuo se - Mislio sam da ćeš me podrţati u svakom


sluĉaju?

- Da - sloţio se - i bih. Kao tvoj brat podrţaću te u svemu. I to bi ukljuĉilo


batine, sve dok ne uvidiš svoju duţnost u ovoj situaciji - Aulay ga je uverio.

- Mogao bi da pokušaš - rekao je Conran namršteno i krenuo prema svojoj


sobi.

- Brate!

- Šta je? - okrenuo se i namršteno ga pogledao.

- Prvi put je uvek zeznuto - Aulay je objasnio. - Ali izgleda da je za Evinu


bilo priliĉno teško.

- Da - Conran je odmah odgovorio. - Mislio sam da je iskusna i delovao sam


brţe nego što sam trebao, da sam znao drugaĉije.

101
Book As Passion

Aulay je klimnuo glavom. - Predlaţem ti da se malo udvaraš onda i pokaţeš joj da


zadovoljstva postoje u braĉnoj postelji.

Conran je podigao obrve, a Aulay je slegnuo ramenima.

- Ovo je odliĉna prilika za tebe. Imao bi dom i ljude - istakao je. Smeškajući
se, dodao je - Osim toga, sviĊa mi se Evina. Mislim da bi bila dobra za tebe.

- SviĊa ti se? - iznenaĊeno ga je upitao. - Jedva je poznaješ.

- Znam njena dela i pokazala je njenu srĉanost - Aulay je slegnuo ramenima


i upitao - Da li znaš da obiĉno ona trenira muškarce i izdaje im nareĊenja?

- Da - priznao je Conran - znam to.

- I povela je dvojicu muškaraca i sama krenula po tebe zbog njenog oca. Nije
nikog drugog poslala da uradi njen prljav posao. I pretpostavljam da te je
onesvestila kako bi spasila njenog roĊaka?

Conran je klimnuo glavom i on se nasmejao. - Podseća me na Saidh i mislim da će


ti Saidh koristiti u ţivotu. Sa Evinom kao suprugom, nećeš brinuti o voĊenju
zamka, kada budeš išao da pomogneš nekom bratu, kao što ćeš raditi. Ona će se
brinuti za vreme tvog odsustva.

Conran je iznenaĊeno trepnuo kada je shvatio da je u pravu.

- Ipak - naglasio je Aulay - Evina nema braće koja bi je naterala da sada


uradi pravu stvar. I sumnjam da će njen otac biiti u stanju da je natera. Moţe joj
narediti, ali me ne bi zaĉudilo da devojka pobegne pre nego se uda za tebe.

Conran se ukoĉio zbog te mogućnosti.

- Misli da su udvaranje i ĉesti odlasci u krevet jedini naĉini da je odvedeš


pred sveštenika. Shvataš li?

- Da - rekao je Conran i shvatao je. Moraće da joj izbriše sećanje na prvi put,
sa nekoliko dobrih sećanja. Nije zvuĉalo teško. Prvi put je moţda bio
razoĉaravajući, ali je situacija bila neuobiĉajena. Sledeći put će se i on zadovoljiti,
ali će prvo njoj osigurati par zadovoljenja. Bio je to izazov, ali sada kada je

102
Book As Passion

razmišljao o tome, Conran mu se radovao. Još je mogao da oseti kako se njeno


toplo i ĉvrsto telo steţe oko njega, kada je uronio u nju. Bilo je prokleto dobro.
Toliko dobro, da mu je trebao momenat da shvati, šta je predstavljao onaj otpor sa
kojim se susreo. Evinin bolni vrisak mu je pomogao u tome, zatim je cela situacija
otišla nizbrdo, ali kada je topla, vlaţna rukavica njenog tela obloţila njegov
kurac... to je nešto što bi ţeleo ponovo da iskusi.

- Po mojoj pretpostavci, imaš dve nedelje da to uradiš - Aulay je


prokomentarisao, vraćajući mu paţnju na sebe.

- Dve nedelje?- iznenaĊeno je upitao.

- Mislim da toliko treba da Saidh i Greer doĊu i sva naša braća sa njihovim
ţenama, kako bi bili na venĉanju - objasnio je. - Edith i Murine moraju da naĊu
dojilje. Njihova deca su suviše mala za putovanje.

- Da - mumlao je Conran, a zatim naglasio. - Biće teško zavoditi Evinu kada


je zaglavljena u krevetu. Teško je ranjena i ne bi trebalo da ustaje.

- Pa, moraćeš je zabavljati u krevetu onda - zabavljeno je rekao Aulay. -


Predlaţem šah u skidanje.

Conran je trepnuo - Šah u skidanje?

- Da, moja Jetta naroĉito taj voli. Svaki put kada joj pojedeš figuru, dobiješ i
deo odeće takoĊer, tako i ona za tvoju figuru.

Conranove obrve su se podigle. Bilo je teško zamisliti Aulayevu slatku ţenu, Jettu,
kako igra takvu igru.

- DoĊi da me podsetiš ako ti treba još ideja. Imam ih mnogo - rekao je Aulay
cerekajući se. Promrmljao je srećno brate i zatvorio je vrata.

Uzdišući, Conran se okrenuo. Krenuo je prema svojoj sobi, ali na pola puta
je promenio mišljenje.

103
Book As Passion

Poglavlje 8

Evina je bila tiha nakon što su se vrata spavaće sobe zatvorila za


Buchananom. Nije znala šta da kaţe. U glavi joj se vrtelo od nekoliko razliĉitih
briga i strahova.

- Lepo bi bilo da beba ponovo trĉi hodnicima.

Evina je pogledala u njenog oca i ugrizla se za usnu. - Da li zaista mogu biti sa


detetom?

- Moţeš bolje nego ja! Da li je probio u tebe?

- Da - Evina je uzdahnula.

- Onda da, vrlo je moguće - rekao je sveĉano, a zatim naglasio. - Ne moţeš


dozvoliti da dete raste kao kopile. Ne, kada je otac tu i voljan je da te oţeni.

Evina je nakratko zatvorila oĉi, onda ih otvorila i poĉela da brblja - Ali on ne


ţeli da me oţeni, tata. Za njega, nisam ništa bolja od Betsy.

- On je to rekao? - pitao je otac uţasnuto.

- Da - rekla je, a zatim napravila grimasu i priznala. - Ne ovaj deo o Betsy.


To sam shvatila sama, ali se on izvinio i rekao da mu je ţao. Smatrao me je
neiskusnom udovicom koja će biti srećna zbog udvaranja.

- Hmmm… - mrmljao je njen otac. - Pa nisam iznenaĊen. On je ĉetvrti sin sa


skoro nikakvom perspektivom. Verovatno je zakljuĉio da njegova prosidba nikada

104
Book As Passion

neće biti ni razmotrena. Da ću biti poput većine gospodara i zahtevati prvog sina sa
zamkom, posedima i sopstvenim bogatstvom za tebe.

- Zašto? - iznenaĊeno je pitala. - Ja sam tvoj jedini naslednik i moţemo


ţiveti u jednom zamku. Da imamo dva, jedan bi uvek bio neposećen.

- Tako sam i ja mislio - rekao je porugljivo. - Ali iz nekog razloga i mnogo


nije dovoljno. Moraju da imaju više.

Uz grimase, Evina je spustila glavu i ponovo gledala u njen stomak, pitajući


se da li je Conranovo seme pustilo korenje. I da li bi ona podnela da ima muţa.

- Moraćeš da se udaš za njega devojko - otac je sveĉano ponavljao. - Zašto


mu ne pruţiš šansu i vidiš da li će ti se moţda svideti? Izgleda mi kao dobar
momak.

- Dobar momak? - upitala je sa nevericom. - Lagao je ko je on zaista.

- Da li je on lagao ili si ti samo pretpostavila da je on Rory, a on te nije


ispravio? - Maclean je neţno upitao.

Evina je stisnula usne. - Lagao je izostavljanjem onda.

- TakoĊe je spasio moj ţivot - istakao je njen otac. - I kada je saznao da sam
rekao njegovoj braći da si ga kidnapovala, branio te je, uveravajući ih da je ovde
svojevoljno.

- Stvarno? - iznenaĊeno je upitala.

- Da. Iskreno, kćeri, pun je razumevanja oko svega ovoga, ĉak i oko naĉina
na koji si ga dovela kući. Ja ne bi bio ni blizu takav da me je neka ĉudakinja
oborila, prevukla preko cele zemlje, golog, vezanog i obešenog preko mog konja.
To je deo razloga zbog kojeg mislim da bi ti bio dobar muţ. Oĉigledno je hladne
glave i strpljiv, a devojka poput tebe treba takvog muškarca.

Kada je Evina skupila oĉi i mrko ga pogledala, slegnuo je ramenima. - To je


istina. Osećam da ti nisam bio dobar otac otkada smo izgubili tvoju majku. Pustio
sam ti da radiš kako hoćeš i sada si se navikla da sve bude po tvom. - Evina je
buljila u njega i on je slegnuo ramenima. - Ako ima šanse da si noseća, ubrzo ćeš

105
Book As Passion

morati biti u braku. To znaĉi ili ćeš se udati za Conrana Buchanana ili ću prihvatiti
poslednju MacMurrayevu ponudu i sklopiti braĉni ugovor sa njim.

- Ne! - Evina je zaprepašteno psovala. Njihov komšija, MacMurray,


godinama daje ponude za njenu ruku. Ali on je bio pretenciozni kurĉić, sa
nervoznim smehom i okrutan prema slugama. Evina je prokleto znala da bi i prema
njoj bio okrutan ako bi ikada pristala na brak sa njim i da bi je imao u šaci. Njen
otac je to isto znao i zato je uvek odbijao njegove ponude. Nije mogla da veruje da
razmatra o njihovom partnerstvu. To joj je govorilo koliko je zapravo ozbiljan u
vezi njene udaje, sada kada je moţda i trudna.

Blagi Boţe! Sve ovo zbog par minuta na polju zbog kojih je zaţalila istog trena.

- Pa, predlaţem da ozbiljno razmotrimo venĉanje sa Conranom Buchananom


- rekao je otac tiho. - Inaĉe ću morati traţiti na drugom mestu, a MacMurray će te
odmah prihvatiti.

Evina se namrštila i spustila glavu dok su joj se misli komešale u glavi. Njen
otac je bio u pravu. Conran je bio dobar u vezi sa njegovim kidnapovanjem. Rekao
joj je na pikniku da nema nameru da se ţali braći. I nije. Njen otac jeste. Osim
toga, teško ga je mogla okriviti što ju je smatrao neiskusnom udovicom. Ona mu je
sama rekla da je udata.

Ali, ako gleda iz njegove perspektive, namešteno mu je. Zaista, oboma je.
Njen otac je izmislio izgovor da ih pošalje same a zatim je poslao Gavina da ga
primora da je oţeni. Po svim pravima, Conran bi trebalo da besni, urla i viĉe jer mu
je sve namešteno. Umesto toga, on je voljan da je oţeni.

- Radije bi da se udaš za Buchnana, devojko - rekao je otac. - Mislim da bi


mogla da budeš srećna sa njim, ali ako ne ispadne kako mislim i ti budeš
nesrećna...

- Uvek moţemo da ga ubijemo - predloţila je.

Otac ju je pogledao i odmahnuo glavom. - Dobra stvar je da te odliĉno znam i


mislim da je to bila šala.

Evina se malo namrštila. Bila je šala... uglavnom.

106
Book As Passion

- Ne, ako ne bude išlo, ne moraš da ţiviš sa njim.

Evina je od iznenaĊenja zabacila glavu unazad. - Šta?

- Pa ako bude neljubazan ili nepodnošljiv, uvek moţemo da ga pošaljemo da


ţivi u lovaĉkoj kolibi na ivici Macleanove zemlje.

- Ali on misli da će biti tvoj naslednik i da će posle tvoje smrti on upravljati


imanjem Maclean - istakla je.

- To sam ponudio Roryju Buchnanu, ne Conranu i još uvek nemamo


potpisan ugovor. Promene se mogu uvesti - rekao je sleţući ramenima. - Odloţiću
potpisivanje ugovora na nekoliko nedelja dok ga ti ne upoznaš.

- Nekoliko nedelja? - upitala je Evina sumnjiĉavo, pitajući se kako će


odloţiti Buchananove toliko dugo.

- Aulay Buchanan je rekao da će verovatno toliko trebati vremena da


njegove sestre i braća sa porodicama doĊu ovamo - objasnio je. - Hoće da odloţe
venĉanje dok svi ne doĊu.

- Oh - reĉe Evina, pomalo se opuštajući. Nije morala da donosi nikakve


odluke u skorije vreme. Imala je dve nedelje da razmisli o njenoj budućnosti. To je
bilo nešto.

- Idem po Donnana da te odnese u tvoju sobu - mrmljao je pribliţavajući se


vratima.

Evina je htela da mu kaţe da se ne zamara sa tim i da ga uveri da se moţe


sama snaći, ali se predomislila. Bila je borba i dolazak ovde uz Tildynovu pomoć.
Njen otac se još uvek oporavljao i nije mogao sam sebi da pomogne i ma koliko
mrzela što mora da prizna, neće uspeti sama da se vrati.

- Oh! Buchanan.

Evina se trgnula na oĉeve iznenadne reĉi i videla Conrana Buchanana kako


stoji u dovratku. Conran je sveĉano klimnuo glavom i rekao - Palo mi je na pamet
da će Evini moţda trebati pomoć da se vrati u njenu sobu, kada završite sa
razgovorom, pa sam mislio da ĉekam ovde.

107
Book As Passion

- Oh, da - otac je pogledao u nju upitnim pogledom, Evina je uzdahnula, ali


zatim je klimnula glavom. Trebalo bi da ga upozna i ima samo dve nedelje da to i
uradi. Pa moţe odmah i da poĉne. Otac se okrenuo prema vratima i širom ih
otvorio. - UĊi, onda. Završili smo sa razgovorom i nesumnjivo je umorna.

Conran je klimnuo, ušao u sobu i prišao mestu gde je sedela. Evina je


krenula da ustane, ali se zaustavila i opsovala dok je bol ponovo napadao. Ponovo
je opsovala kada ju je Conran zagrlio, potpuno je prekrivši.

- Ne bi trebalo da hodaš, devojko, - tiho je rekao, ljuljuškajući je na svojim


grudima dok je išao prema vratima. - Ozbiljno si povreĊena i moraš se izleĉiti.
Pokidaćeš šavove ako budeš trĉala unaokolo.

- Nisam baš trĉala ovamo - istakla je Evina, drţeći se ĉvrsto, koliko je mogla
uz njegove grudi.

- Ne, nisi - Conran se sloţio, klimnuvši njenom ocu dok su prolazili pored
njega.

Evina ništa nije odgovorila i utonuli su u tišinu dok ju je nosio niz hodnik,
do njene sobe. Ali kada su stigli tamo, još jaĉe se priljubila uz njegovo naruĉje i
namršteno je gledala unaokolo. - Moja vrata su otvorena.

- Da, otvorio sam ih kada sam pošao da te ĉekam ispred sobe tvoga oca.
Mislio sam da će biti lakše, nego da pokušavam da ih otvorim sa tobom u rukama
ili da ti pokušaš da ih otvoriš, pa da ti šavovi popucaju - objasnio je.

- Oh - mrmljala je, pomislivši kako to nije samo paţljivo već i


predusretljivo. Malo se opustila na njegovim grudima i gledala ga je sa
zanimanjem. - Koliko dugo si stajao ispred vrata?

- Ne dugo - rekao je sleţući ramenima zbog ĉega se ona pomerila u


njegovom naruĉju i zatim ušao u sobu.

Evina je buljila u njega, a zatim tiho rekla - Hvala ti.

- Zadovoljstvo je moje - zvaniĉno je odgovorio, a zatim je spustio na krevet.

108
Book As Passion

Conran se ispravio i oklevao je, dok je nesigurnost prelazila preko njegovog lica. -
Trebalo bi pregledati tvoju ranu.

Evina se ukoĉila dok su alarmi uzbunjivali njeno telo. Znala je da je on


dosad brinuo o njenim ranama i sigurno je video njene gole grudi. Ipak, osećala se
priliĉno neugodno kada je pomislila kako on razgolićuje njene grudi, sada kada je
budna i nije samo uzbuĊeni nered u njegovim rukama.

- Ali ja neću - dodao je Conran.

Evina je izdahnula od olakšanja i predloţila - Tildy je moţe pogledati.

Na njeno iznenaĊenje, odmahnuo je glavom - Radije bih da to uradi moj brat.

- Tvoj brat Rory... iscelitelj - mrko je dodala, pokazujući svoju ozlojeĊenost.


Ĉovek je uzeo njenu nevinost i ĉak joj nije rekao ni svoje pravo ime.

Uzdahnuvši, Conran se smestio na ivicu njenog kreveta i ozbiljno je


pogledao. - Nisam nikada mislio da ti laţem. Jedne minute, kupao sam se ispod
vodopada nakon što sam pomogao Roryu da sakupi lekove i sledeće sam se borio
sa strancem, a zatim sam nokautiran od strane prelepe devojke sa crvenom kosom.

To je objašnjavalo korov u njegovim bisagama zbog ĉega sam pomislila da


je on Rory Buchanan,Evina je pomislila nesrećno, jedva primećujući kompliment
koji joj je dao. I pre ju je tako nazvao, crvenokosom lepoticom, ali... Pa, pomislila
je da je to samo jedan od cvetnih komplimenata, kojima se muškarci razbacuju da
bi nešto dobili. Nije znala šta je on hteo. Što se svih tiĉe, morala se udati za njega.
Nema potrebe za udvaranjem.

- I onda sam se ovde probudio - nastavio je. - Ispoĉetka, nisam ti rekao ko


sam jer… pa, iskreno, nisam hteo da Rory pati zbog istog tretmana koji sam ja
dobio. Ali, onda sam video koliko je tvoj otac bolestan, shvatio sam da je situacija
oĉajna i da je Rory bio potreban. Ali, znao sam i da ne postoji naĉin da on doĊe
ovde na vreme. Zato, uradio sam šta sam mogao.

- I pustio si nas da verujemo da si Rory - tiho je rekla.

Conran je klimnuo izvinjavajući se.

109
Book As Passion

- Ĉak i kada si me ljubio i dirao - Evina je dodala, dok je bes kljuĉao u


njenom stomaku. Blagi Boţe, nije ĉak znala ni ime ĉoveka kojem je dopustila da
joj oduzme nevinost. Betsy je barem znala koga posluţuje.

- Ne postoji opravdanje za mene - Conran je tiho priznao. - Ali, uistinu,


nisam razmišljao o mom imenu u tom trenutku. Zapravo, pustio sam vas da
verujete da sam Rory i nisam kasnije mislio o tome. Svi ste me zvali Buchanan ili
lorde većinu vremena. Ĉak me je i tvoj otac većinu vremena zvao momĉe.
Zapravo, ne sećam se da mi se neko od vas obratio sa Rory.

- Mislila sam da si Rory - rekla je tiho. - Mislila sam da si Rory i bio si Rory
u mojoj glavi. A sada si..

- Conran - rekao je tiho.

- Conran - Evina je ponovila, testirajući ime i nije bila sigurna da joj se


sviĊalo. Navikla je da misli o njemu kao o Roryu. Conran je bio stranac u njenoj
glavi.

Tišina je zavladala meĊu njima i tada se pomerio, izgledajući nelagodno i rekao joj
- Da zovem Rorya da se pobrine za tebe?

- Ne - tiho je rekla. - Mislim da ću pustiti da se Tildy brine o meni odsad.

Njegovo lice je bilo zabrinuto. - Rory je odliĉan u leĉenju, Evina. A ti imaš


ozbiljnu ranu. Bolje bi bilo da ga pustiš da te neguje ili barem da pregleda da li
sam ja sve odradio kako treba.

Evina je spustila pogled dok se njen um svaĊao sam sa sobom. Zaista joj se
nije sviĊala ideja da otkrije njene grudi Conranovom bratu i radije bi da se Tildy
brine o njoj. Sa druge strane, Rory Buchana je brzo dobio reputaciju najboljeg
iscelitelja u Škotskoj i moţda ima napitak koji bi joj olakšao disanje, da ne
spominje bol. Još uvek je raspravljala o tome kada se ĉulo kucanje na vratima.

Conran je odmah ustao i krenuo da ih otvori. Evina se stisnula dok ga je


gledala, sumnjajući da će biti Rory na vratima i da je došao da je obiĊe. Ali, bila je

110
Book As Passion

Tildy. Ţena je nosila posluţavnik pun jela i pića i definitivno nije bila zadovoljna
što vidi Conrana tu. Zapravo, sudeći prema ţestokom pogledu koji mu je uputila,
Evina je pomislila da joj se Conran uopšte ne sviĊa. Ali, sluţavka je ĉula razgovor
u sobi njenog oca. Znala je da je on pustio da svi misle da je on Rory iako je bio
Conran i da je naleteo na nju u polju.

- Mislila sam da ćeš biti spremna za ĉorbu i medovinu - Tildy je rekla,a njen
se pogled opuštao dok je prilazila krevetu. - Nisi jela od tog napada i treba ti snaga
da bi se izleĉila.

- Da. Hvala ti, Tildy - Evina je mrmljala dok je ţena stavljala tacnu na stolić
pored kreveta.

- Hoćeš da te hranim? - Tildy je upitala, nesigurno je gledajući.

Evina se slabo nasmejala na ţenin izraz lica. Sluţavka je znala koliko ona
mrzi da prizna da joj treba bilo kakva pomoć. Ovo nije bio izuzetak i otvorila je
usta da odbije ponudu, ali je Conran to uĉinio umesto nje.

- Ja ću joj pomoći, Tildy. Hvala ti - rekao je odluĉno.

Sluţavka ga je pogledala pogledom koji je kljuĉao - Pitala sam moju gospodaricu,


ne vas, gospodinĉiću.

Evina je raširila oĉi u neverici zbog uvrede u njenom oslovljavanju. Bojeći


se da će se Conran naljutiti i oĉitati joj bukvicu, brzo je rekla - U redu je, Tildy.
Imaš dovoljno posla sada kada su i Buchanonovi ovde. Nema potrebe da ostaješ
ovde sa mnom.

- Jeste li sigurni? - Tildy je upitala, zabrinuto se okrenuvši prema njoj.

- Jesam. Idi i radi svoj posao i ostavi tu tacnu ovde. Biću ja u redu -
uveravala ju je.

- Hmmm… - Tildy je skrenula pogled ka Conranu, ali je zatim mrko


klimnula glavom i uţurbano izašla iz sobe.

- Mislim da se Tildy više ne sviĊam - rekao je Conran, krenuvši da pogleda


ĉorbu i medovinu.

111
Book As Passion

- Bila je moja dadilja dok se nisam udala a onda je postala gospoĊina


sluţavka. Uvek je pazila na mene - Evina je tiho rekla.

- I nije zadovoljna što sam svesno pustio da veruješ da sam moj brat Rory,
već sam ti oduzeo i nevinost - navodio je.

Evina je osetila kako joj lice gori od sramote i mrko ga pogledala jer je on to
izazvao. - Cenila bih ako bi mogao da to više ne spominješ.

- U redu - rekao je tiho prinevši šolju medovine pokraj nje. - Ako se slaţeš,
zaboravićemo sve o tome i krenuti ispoĉetka.

- Krenuti ispoĉetka? - upitala je Evina, gledajući pohlepno u medovinu. Bila


je ţedna. Nije ni ĉudo, pretpostavila je, s obzirom koliko dugo je prespavala bez
hrane i pića.

- U redu - rekao je sveĉano, a zatim ispruţio svoju ruku i rekao . - Dobar


dan, Lady Evina. Ja sam Conran Buchanan. Drago mi je da smo se upoznali.

Evina je oklevala, ali je nevoljno spustila svoju ruku u njegovu i prošaputala -


Dobar dan.

Smeškajući se, stisnuo je njene prste, a zatim pustio njenu ruku da pridrţi
medovinu. - Mogu li vam pomoći da se pridignete i stavim par jastuka iza vaših
leĊa kako bi mogli da pijete?

- Da - izdahnula je sa olakšanjem što nije insistirao da joj pridrţava šolju na


usnama i ponaša se prema njoj kao da je dete ili invalid.

Klimajući glavom, Conran je odloţio medovinu i ustao da joj pomogne da


sedne. Zatim je ispremeštao njene jastuke i savio krzno da bi ga stavio iza njenih
leĊa kako bi mogla da sedi. - Moţe ovako?

- Dobro je - Evina reĉe pomalo bez daha, a zatim ,nakon što je promislila,
dodala je - Hvala ti.

- Moţeš li sama da drţiš šolju? - upitao je, podiţući je.

112
Book As Passion

- Da - odgovorila je, a zatim je umalo ispustila kada ju je spustio u njenu


ruku. Sklapajući svoje prste preko njenih, Conran je spreĉio prosipanje, a zatim je
poţurivao da popije bez ikakvog komentara.

Zahvalna što ne pravi frku oko toga, Evina ga je gledala kako spušta
medovinu na sto i uzima ĉorbu, ali ga je upitala - Da li ste ti i Gavin uspeli da
uhvatite sve bandite?

- Ne - rekao je, okrećući se prema njoj. - Ubili smo trojicu, jednog smo ranili
i zarobili, ali je kasnije umro, a jedan je pobegao.

- Oh - Evina je mumlala dok joj je pribliţavao kašiku punu ĉorbe. Otvorila je


usta i prihvatila ponuĊeno, a zatim je zatvorila oĉi gutajući laku ĉorbu. Bila je to
juneća ĉorba, ispunjena ukusima, najbolja koju je dosad probala... što joj je
pokazalo koliko je zapravo gladna. Nikada nije bila ljubitelj junetine, više je volela
piletinu i svinjetinu.

- Zapravo, mislim da bi onaj koji je pobegao ubio Gavina da ga nisi viknula.


- Conran je izjavio, drţeći punu kašiku ĉorbe. - Bandit je Gavina već ranio u desnu
ruku i spremao se da ga ubije, ali se trgnuo kada si pozvala Gavina.

- Oh - Evina je namrgoĊeno frknula, a zatim uzela ĉorbu. Nije primetila da


je on zamahnuo maĉem pripremajući se za smrtonosni udarac. Samo je primetila
da je ranio njenog roĊaka.

- Nakon toga - Conran je nastavio, uzimajući još ĉorbe u kašiku - izgleda da


se Gavin pribrao pre bandita i uspeo da izvuĉe njegov maĉ pre nego što je ovaj
uspeo da mu zada smrtonosni udarac. Momak se samo okrenuo i pobegao - rekao
je sveĉano. - Donnan je svaki dan slao ljude u šumu da uhvate tog što je pobegao,
ali zasad nema ni traga od njega. Zapravo, nema traga od bandita uopšte - priĉao je
, skoncentrisan na svoj zadatak.

- Da li je Gavin ozbiljno povreĊen? - upitala je izmeĊu zalogaja.

- Ne. Imao je sreće. Bila je to manja ozleda - uveravao ju je. - Vratio se


veţbama u dvorištu sa ostalim muškarcima.

- Već? - iznenaĊeno je upitala Evina.

113
Book As Passion

Conran je klimnuo glavom. - Donan ga štedi, ali da.

- Oh, Boţe - rekla je, ali je odmahnula glavom kada joj je ponudio još ĉorbe.
- Sita sam.

Conran je pogledao koliko je ostalo ĉorbe, a zatim se lagano nasmejao kada


je odloţio punu kašiku unutra. - Odliĉno. Malo je ostalo. Mislim da je to dobar
znak.

Evina je posmatrala kako ostavlja ĉiniju sa ĉorbom na stolić, ali je


odmahnula glavom kada je pokazao na medovinu i podigao obrvu umesto pitanja.

- Ne sada, hvala ti - odgovorila mu je.

Klimajući glavom, ostavio je medovinu i prošetao sobom. - Ţao mi je.

Sada kada je nešto jela i pila, Evina se osetila iscrpljenom i oĉi su joj se
sklapale kada je progovorio. Sada su se naglo otvorile. - Zbog ĉega?

- Zbog... svega. - Conran je rekao ironiĉno, pomalo oklevajući.

Evina je ćutala par minuta i gledala ga kako koraĉa sobom. Kao što je i
obećao, nije pominjao šta se desilo na polju, ali to je bilo ukljuĉeno u njegovo
izvinjenje, znala je i bila je sigurna da je zasluţio krivicu zbog koje pati i zbog koje
je dobila još jedno izvinjenje. Ali tada se setila oĉevih reĉi kako je bio dobar u vezi
sa kidnapovanjem i zato je uzdahnula i rekla - I ja treba da se izvinim takoĊe.

Kada je zastao i pogledao je iznenaĊeno, istakla je - Kidnapovala sam te i donela


ovamo.

- To nije bilo kidnapovanje - podsetio ju je zloĉestim osmehom.

Evina se nasmejala i odmahnula glavom. - Jeste, bilo je. Ili bi bilo da si bio svestan
i odbio da mi pomogneš oko oca. Oĉajniĉki sam ţelela da vidim oca izleĉenog.

Izraz njegovog lica je omekšao zbog razumevanja i slegnuo je ramenima. -


Ali bio sam nesvestan. I nisi me mogla ostaviti tamo pokraj reke, nagog, ranjivog i
nesvesnog. Tako... spašavala si me takoĊe. Usput, hvala ti za to.

114
Book As Passion

- Ja sam te i onesvestila - Evina ga je veselo podsetila i kada je jedva


slegnuo ramenila, dodala je - A tu je i moj otac.

- Hmm… Da. On je teţak pacijent - Conran je prokomentarisao. - On je


mrzovoljan i nestrpljiv jer je bio bolestan. Sada se oseća bolje i ne mogu te kriviti
zbog toga.

- Mislila sam na to što nas je uvukao u zamku - rekla je ogorĉeno.

Conran je utihnuo na momenat i nastavio je da hoda, a zatim je pogledao. -


Da li si znala šta namerava, kada smo odjahali?

- Ne - Evina ga je tiho uveravala. - Shvatila sam tek kada je Tildy došla po


tebe i rekla da je tvoj brat ovde, a zatim meni rekla da je on jedini koji je poslao
poruku.

Susrela se sa njegovim pogledom i dodala - Ne bih uĉestvovala u tome da sam


saznala pre nego što smo odjahali taj dan.

- Zato što ne ţeliš da se udaš za mene? - upitao ju je.

- Zato što ne ţelim da se udam ni za jednog muškarca - ispravila ga je i on se


pribliţio njenom krevetu i zainteresovano je pogledao u lice.

- Zašto?

Evina je od nelagode slegnula ramenima. - Bila sam udata. Nije mi se svidelo.

- Evi, bila si udana tri dana kada si imala dest godina i samo za ime - istakao
je ogorĉeno. - Šta je tu bilo da ti se ne sviĊa?

Evina je spustila pogled na prekrivaĉe koje je povukao na nju i poĉela da


ĉerupa krzno na gornjem. - Moj muţ mi je rekao prvog dana našeg putovanja da
kao njegova ţena moram da radim sve što mi kaţe - rekla je tiho. - Nakon toga je
izvadio crva iz dţepa i naredio mi da ga pojedem.

- Ta mala hulja - Conran je zaĉuĊeno rekao. - Šta si uradila?

- Udarila ga pesnicom u lice - priznala je.

115
Book As Passion

Conran se nasmešio. - Dobro za tebe.

- Ne toliko dobro - Evina ga je uveravala. - Zbog toga sam bila kaţnjena.


Tata me je dobro istukao - dodala je. - I reĉeno mi je da uvek ţena mora da uradi
ono što muţ traţi od nje. Ali mogla sam da odbijem da pojedem crva i , po svim
pravima, nije mogao da me kazni sve dok ne napunim dvanaest godina i dok se
brak ne konzumira.

- Hmm… - namrštio se.

- Collin, moj muţ - objasnila je, nesigurna da on zna njegovo ime - navodno
nije znao da me ne sme kaţnjavati dok brak ne bude konzumiran. Drugog dana
našeg putovanja, udario me je kada sam odbila da pojedem cvrvljivu jabuku.

- Zašto je bio opsednut crvima? - Conran je sa gaĊenjem upitao.

Evina je zbunjeno slegla ramenima. To je bila njena prošlost. Nikada nije


videla privlaĉnost, ali je rekla - Ne samo crvima. Udavio se jer je pokušao da
uhvati ribu i natera me da je sirovu pojedem.

- Tvoj otac je rekao da je išao po vodu - Conran je iznenaĊeno rekao.

Evina je odmahnula glavom. - To otac govori ljudima, ali ĉinjenica je da je


Collin stajao na deblu i spuštao kantu u pokušaju da uhvati ribu.

Conran je bio zgaĊen - Izgleda da je tvoj muţ bio razmaţeno kopile.

- Da - promrmljala je.

- Ali bio je momĉić, Evina - tiho je dodao. - Ja nisam.

- Moj teĉo nije bio momĉić - Evina je saosećajno rekla.

Conran je zastao i zbunjeno upitao. - Tvoj teĉo?

- Gavinov otac, Garric MacLeod - tiho je objasnila. - Tukao je moju tetku


Glennu do smrti ako mu nešto nije bilo po volji.

Conran je seo zaprepašćeno. - Zato je Gavin došao ovde da ţivi?

116
Book As Passion

- I Donnan - Evina je rekla. - On je Garrickov prvenac. On se zavetovao na


lojalnost i mom teĉi Garricku kada je prihvatio poloţaj i mojoj tetki Glenni kada se
udala za mog teĉu. Ali Donnan je na kraju morao da se odluĉi za jedno od njih
dvoje.

- I izabrao je tvoju tetku - Conran je zakljuĉio.

Evina je slegnula ramenima. - Donnanov otac je bio priliĉno slobodan sa


pesnicama kada popije. Ne mrzi ništa više od ĉoveka koji sprovodi nasilje nad
ţenama i decom. Nakon što je godinama sumnjao u radnje mog teĉu, video ga je u
poslednjem nasilju i to je bila poslednja kap. Odluĉio je da svoju lojalnost da mojoj
tetki. Spakovao ih je oboje i moju tetku Glennu i Gavina i doveo ovamo u Maclean
u nadi da će ih moj otac ĉuvati od mog teĉe. Moja tetka nije preţivela ni sat
vremena, ali dovoljno da mom ocu kaţe šta se desilo i da ga zamoli da ĉuva
Gavina i da nikada ne dozvoli njegovom ocu da ga vrati.

Evina je uzdahnula. - Tildy mi je rekla da je tetka imala unutrašnje povrede


koje nisu mogle da zacele. Unutrašnje krvarenje. Iskreno, bilo je dovoljno povreda
na njoj spolja da je svejedno ubiju. Do današnjeg dana nisam videla nikoga toliko
izubijanog i u modricama kao što je tetka Glenna bila. Obe ruke su joj bile
slomljene, jedna noga i nekoliko rebara. Putovanje ovamo je verovatno bila agonija
za nju - tiho je rekla. - Donnan je rekao da je ţeleo da je pusti da ozdravi pre
odlaska, ali znala je da neće preţiveti i bila je odluĉna da skloni Gavina dalje od
njegovog oca.

- Tvoj teĉo je sigurno bio kaţnjen? - Conran je namršteno rekao. -


Vaspitavanje ţene je dozvoljeno, ali prebijanje do smrti nije.

- Ne - Evina je rekla uzdišući, a zatim napravila grimasu i priznala. - Pa, Bog


ga je kaznio.

- Bog? - pitao je sumnjiĉavo.

Evina je klimnula. - Otac se spremao da zamoli kralja za pravdu zbog tetkinog


ubistva, kada je teĉin brat Tearlach došao u Maclean. Izgleda da je Garrick, kada je
shvatio da je Donnan odveo tetku i Gavina, krenuo za njima u nameri da ih vratri
nazad. Još uvek je bio pijan i pao je sa konja i slomio je vrat.

117
Book As Passion

- Ah - Conran je klimnuo. -Pa zašto je brat došao? Zašto nije poslao


glasnika?

- Ţeleo je naše ćutanje - mrko je rekla. - Nasledio je titulu i zamak i nije ga


interesovao Gavin, ali ţeleo je da bude siguran da ćemo ćutati. Nije hteo da ukalja
ime MacLeod delima svog brata. U zamenu za našu ćutnju, ponudio je kraljevsku
otkupninu u dragom kamenju i novcu. Nazvao je to lepom nadoknadom.

- Lepa kraĊa - rekao je Conran smrknuto.

Evina je slegnula ramenima. - Na ubistvo se gleda kao na kraĊu ţivota.

- I tvoj otac je to prihvatio? - Conran je besno upitao.

- Isprva ne - rekla je saosećajno. - Ali posle, kako mi je kasnije objasnio,


shvatio je da je Garrick mrtav i da je moja tetka mrtva, ali da Gavin i dalje ţivi. I
njegovo ime bi bilo ukaljano. Rastao bi kao sin ubice, a ovako je barem imao
nasledstvo. Otav je ĉuvao nadoknadu za njega i planira da mu vrati kada napuni
osamnaest.

Conran je utihnuo. Bio je zadivljen što mu je ovo ispriĉala. To je bio još


jedan primer njenog poštenja. Mnogi bi odrţavali mraĉnu, porodiĉnu tajnu upravo
tajnom. Kao i ĉinjenicu da se to na neki naĉin odrazilo i na njih. Rekla mu je to
tako jednostavno i bez bojazni kako će on to primiti. Ali uvideo je da je tetkina
sudbina, iako tragiĉna, uticala na nju jer se desila kada je Evina imala deset godina.
To su upeĉatljive godine i posle toga je sledio nezreli deĉak kao muţ koji ju je
terao da jede crve i udario je kada je odbila, mora da joj je izgledalo da su
muškarci, ili barem muţevi, svi Ċavoli.

- Evina - konaĉno je rekao - ţao mi je što se to desilo tvojoj tetki, ali


obećavam ti da te nikada neću tući.

Conran je znao da je nije umirio kada ga je upitala - Ali šta ako budeš traţio
da uradim nešto što ne ţelim?

Conran je seo i saosećajno je pogledao - Znam da si uplašena da ćeš završiti


kao tvoja tetka, ali…

118
Book As Passion

- Jesam - Evina ga je prekinula kako bi se sloţila sa njim. - Ali takoĊe ne


ţelim da budem prebijena zbog neposlušnosti ili odbijanja da uradim nešto što ne
ţelim da uradim - rekla je smrknuto. - A hoću.

Kada je Conran podigao obrve, sveĉano mu je klimnula glavom - Ovo je


istina, nisam dobra u tome da radim nešto što mi se kaţe ako se ne slaţem sa tim -
tiho je priznala. - Otac trpi moje buntovniĉke gluposti, kako on to zove. Ali ko
kaţe da ćeš i ti ? I ako se venĉamo, tvoje pravo je da me tuĉeš - istakla je.

- U ţivotu nisam udario ţenu, Evi - odluĉno je rekao Conran. - Ĉak ni moju
sestru, Saidh, a ako je neko zasluţio, to je ona. Ĉak i kada smo se rvali i igrali rata,
ja i sva moja braća smo uvek pazili da je ne povredimo. Mislim da slobodno mogu
da ti obećam da te nikada neću tući.

Evina je klimnula, ali je mislila da bi teško i priznao da će je tući noć i dan.


Tada se nikada ne bi udala za njega.

- Onda, nije ti dozvoljeno da me tuĉeš? - nesigurno je pitala.

- Da, iako budem... - zastao je, oĉigledno u nemogućnosti da smisli


odgovarajuću kaznu. Ali Evina je imala jednu.

- Ako budeš, onda ćeš ţiveti u lovaĉkoj kolibi na ivici Macleanovog imanja i
ostaviti me da ovde sama ţivim u miru - tiho je predloţila.

Conran je podigao obrve zbog predloga, ali je klimnuo glavom. - U redu.


Stavićemo to u braĉni ugovor onda.

- U redu - Evina se sloţila, pomalo se opuštajući. Ipak se pitala da li bi zaista


to uradio. Ako bi, onda bi mogla da se uda za njega. Naravno, njegov pristanak ju
je usrećio i još više opustio u ovom upoznaj-ga-bolje poslu.

119
Book As Passion

Poglavlje 9

- Znaĉi, tvoj otac je bio ukljuĉen u Macleanovo bekstvo, pre smrti tvoje
majke - Conran je komentarisao dok je posmatrao šahovsku tablu.

- Da - Evina je odgovorila. - Tata nije bio zainteresovan ni za šta nakon


majĉine smrti. Iskreno govoreći, nisam ni ja - podrugljivo je priznala. - Bili smo
snuţdeni, poput dva ţonglera koji su izgubili svoja jaja. To je, naravno, uticalo na
sve u Macleanu. Svi su oplakivali svoju gospodaricu. Majka je bila veoma
omiljena meĊu ljudima.

Conran je ispustio zvuk razumevanja.

- Ali onda je došao Gavin - Evina je sa smeškom rekla.

- I? - Conran je prošaputao, gledajući je sa zanimanjem kada se ućutala.


Proveo je poslednjih pet dana otkako se Evina probudila u njenom društvu,
pokušavajući da je osvoji. Igrali su šah, Nine Men s Morris i razne ostale igre,
usput lagano ćaskajući. Ali ovo je bio prvi put da se ona otvorila u vezi njene
prošlosti i onoga što ju je oblikovalo. To je bio prvi znak da se opušta u njegovoj
blizini i da poĉinje da mu veruje.

Dok je Conran bio svestan da mu istiĉe vreme u ubeĊivanju, da brak nudi


mnogo toga više od njihovog priliĉno razoĉaravajućeg ikustva, nije ţeleo da

120
Book As Passion

ubrzava stvari. I bilo mu je drago zbog toga. Kada je poĉela da razgovara, ĉak i o
sakodnevnim stvarima, shvatio je da je Evina inteligentna i da ima odliĉan smisao
za humor. Zapravo, poĉela je da mu se sviĊa i uvideo je da je njihov predstojeći
brak više od duţnosti ĉak više i od izazova. Conran je poĉeo da misli da će
odgovarati jedno drugome priliĉno dobro.

- Pa, na poĉetku je to bio izazov - veselo je priznala. - Bila sam neiskusna u


odgajanju deteta jer je on imao dve, a ja deset godina. Ali Tildy je pomagala i
oslanjala sam se na nju. Sve je išlo nabolje. Osim toga, teško je biti snuţden kada
se dete stalno muva naokolo - Evina je sa smeškom rekla. - Gavin se uvek smejao i
jurcao. On je vratio ţivot u Maclean. Ĉak je i otac poĉeo da se zanima o svemu i
poĉeo je da ĉešće dolazi.

Conran se nasmejao. - Da, deca su blagoslov. Moje sestriĉine mogu izludeti


moju sestru, ali i nju i njenog muţa vrte oko malog prsta. I sve nas takoĊe. Sve bih
uradio za te male hulje - podrugljivo je priznao.

- Znaĉi, dete bi ti dobro došlo? - upitala je Evina.

- O da, voleo bih gomilu njih - odmah je odgovorio sa podeljenom paţnjom


izmeĊu igre i razgovora... dok nije postao svestan tišine koju je prouzrokovao
njegov odgovor. Brzo je podigao pogled prema njoj, primetio je njen izraz lica i
setio se da ona moţda ne ţeli tu decu... još. Pokazao joj je zadovoljstvo koje se
pronalazi u pravljenju dece.

- Evi - rekao je Conran tiho. - Znam da tvoje prvo iskustvo nije bilo u
potpunosti zadovoljavajuće, ali prvi put je ĉesto teţak za devojku i bojim se da
nisam išao polako niti sam bio paţljiv koliko je trebalo, da sam znao da si toliko
neiskusna. Ali obećavam ti da sledeći put neće biti tako.

Evina se zarumenila i odbacila njegove reĉi spuštajući svoje lice, kako bi


pogledala u šahovsku tablu. Oĉigledno. Nije ţelela da raspravlja o ovome i ovo je
bio prvi put da ona zanemaruje neku temu. Zadnjih par dana je nekoliko puta
odbacivala razgovor o ovome. Kada bi bilo ko pokrenuo temu vezanu za seks ili
braĉnu postelju, zazirala bi poput konja koji beţi od nasilnog vlasnika sa biĉem.
Zbog toga se grozno osećao. Ona nije bila slabić. Mora da je osetila veliki bol
prilikom probijanja, ĉim reaguje ovako. Morao ju je naterati da to zaboravi.
121
Book As Passion

- Evi - Conran je tiho rekao i obratio joj se kada je konaĉno, preko volje,
podigla pogled prema njemu. - Ţeleo bih da ti to dokaţem.

Treptala je na te reĉi, a kada je shvatila šta govori, širom je otvorila oĉi i


poĉela da odmahuje glavom.

- Obećavam da ću stati istog trena kada to zatraţiš, ali svidelo ti se kada sam
te ljubio, zar ne?

Evina je bila nepomiĉna sa nesigurnošću ocrtanom na njenom licu.

- Šta ako te samo poljubim, za poĉetak? - predloţio je zvaniĉno.

- Samo ljubljenje? - upitala je, oprezno suţavajući oĉi.

Conran je znao da je u iskušenju. Bilo je to olakšanje. Barem je znao da je


uţivala u njegovim poljupcima. Tako je i mislio, ali nakon haosa koji je napravio
razdeviĉenjem, nije bio siguran u vezi toga.

- Samo ljubljenje, obećavam ti - uveravao ju je. - Neću te ĉak ni pipnuti


rukama, osim da te pridrţim.

Evina je saosećajno posmatrala Conrana, u iskušenju zbog predloga. Nije joj


bilo dozvoljeno da izaĊe iz kreveta, pa se zato podigla u sedeći poloţaj i on je
stavio krzno i jastuke iza njenih leĊa kao potporu, a zatim su namestili ploĉu na
njenom krilu. Conran se spustio na ivicu kreveta, jednom nogom na podu, a
drugom ispod nje, a zatim je pogledao. Nije mogla da izbegne njegov pogled ni u
kom sluĉaju, osim ako bi gledala u šahovsku tablu na njenom krilu, dok je
razmatrala njegov predlog. Uţivala je u njegovim poljupcima. Ali to je vodilo
drugim stvarima koje su je dovele do bola, podsetila se. Njen um se istog trenutka
pobunio da je obećao samo ljubljenje i da to moţe biti lepo.

Grizući usnu, Evina se nakratko borila sama sa sobom, a zatim mu slabo


klimnula glavom. To je bilo sasvim dovoljno. Ispustivši je dah od olakšanja,
Conran se nagnuo preko šahovske table i neţno je prislonio svoje usne uz njene.

Evina je isprva bila nepomiĉna, jednostavno uţivajući u paperjastom sudaru


njihovih usana, ali zatim je on jaĉe prislonio usta i kliznuo jezikom. Zatvorila je

122
Book As Passion

oĉi, otvorila usta i uzdahnula kada ih je ispunio. Bilo je lepo baš kako se sećala,
njegov jezik je istraţivao i palio vatru u njenom stomaku zbog ĉega je zastenjala i
nagnula se napred, pokušavajući da mu se pribliţi.

Kroz maglu je shvatila kako šahovska tabla i figure kliţu sa njenog krila i
ruše se sa kreveta na pod, dok su njene ruke klizile niz njegova ramena, ali Evina
nije marila. Conran jeste. Ili su njegove usne i sve ono što je radio sa njima dok su
se njegova usta naginjala nad njenima, u jednu, a zatim u drugu stranu.

Kada su se njegova usta odvojila od njenih, Evina je otvorila oĉi i blago se


ukoĉila, ali on je spuštao poljupce preko njenog obraza. IznenaĊeno je opsovala i
pomerila se kada su njegove usne dotakle njeno uho i poslale nove talase
uzbuzĊenja kroz nju. Conranova usta su se pomerila niz njen vrat i onda je ljubio,
neţno zubima grickao i grebao osetljivu koţu. Evina je zajecala i zabacila glavu,
rukama grabeći njegovu glavu kada je došao do vrha njene tunike. Zadrhtala je
kada je lagano prešao jezikom po njemu, svestan da je zadihana i da neumorno trlja
nogama pa je ponovo podigao svoje usne. Otvorila je oĉi i podigla glavu,
oĉekujući, ĉak ţeleći da joj ponovo ljubi usne, ali umesto toga, njegove usne su se
spustila na njenu neozleĊenu dojku, pronašle bradavicu i poĉele da je sisaju kroz
vlaţnu tkaninu njene tunike.

- Oh! - Evina je dahtala, rukama steţući njegovu kosu.

Conran je odmah podigao glavu i pogledao je. Mekog glasa, umirujuće je


ţamorio. - U redu je, neću te dirati. Samo ljubljenje.

- Da, ljubljenje - uzdisala je, a zatim se ugrizla za usnu kada je poţurio da


usnama skine tuniku sa jednog njenog ramena. Kada je spala, otkrivši dojku koju je
ljubio kroz haljinu, Conran je ponovo potraţio njenu bradavicu, bez odbaĉene
tkanine ovoga puta.

- Oh, Boţe - Evina je jeĉala, izvijajući se od milovanja, a zatim je


odmahnula glavom kada je nepodnošljivo zadovoljstvo prošlo kroz nju u trenutku
kada je većina njene dojke bila u njegovim ustima. Lagano ju je ispustio i zubima
neţno grebao mekanu bradavicu. Nije je ponovo uzeo već ju je zapljusnuo
poljupcima sa unutrašnje strane grudi kada je poĉeo da klizi prema stomaku.

123
Book As Passion

Zadihana od rastućeg uzbuĊenja, Evina je zbunjeno videla da je nekako


tunika spala i sa drugog ramena. Sada je leţala oko njenog struka, ostavljajući je
nagu od stomaka naviše. Kada je to primetila, Conran je podigao glavu i ponovo je
poljubio. Ovoga puta, njegove usne su bile zahtevne, a poljubac skoro nasilan od
potrebe.

Evina mu je odgovorila na isti naĉin, ĉvrsto grleći njegova ramena dok je on


odbacivao jastuke i krzna i poţurivao je da se spusti na krevet. Onog momenta
kada se Evina spustila, odvojio je svoje usne od njenih i ponovo krenuo niz njeno
telo, zaustavljajući se da se poĉasti njenim grudima, pre nego je nastavio niz njen
stomak. Conranovo ljubljenje i grickanje se zaustavilo tamo gde su tunika i krzno
poĉinjali, ali onda je zbacio krzno.

Evina se ukoĉila i podigla glavu, ali on je nastavio da ljubi njen stomak, a


zatim je jezikom prešao preko vrha skupljene tunike. Dahtala je i trzala se ispod
njega dok su joj mišići igrali. Kada se spustio niţe i pritisnuo usnama mlitav
materijal meĊu njenim nogama, ukoĉila se i otvorila je oĉi, boreći se sa nagonom
da beţi od njega, sve dok nije ispustio svoj dah na nju, zagrevajući materijal koji je
navlaţio i ţelja se pojavila.

Gutajući, Evina je zgrabila platno i ĉekala je, zadihana, a zatim je poĉela da


dahće kada su njegove usne utisnule poljupce na njena kolena ispod poruba tunike.
Kada je poĉeo da klizi poljupcima prema njenim butinama, gurajući tuniku usput,
Evina je zaplakala i podigla drhtave noge. Dok je Conran stigao do njene srţi, bila
je zategnuta kao struna, zlobno izvlaĉeći tkaninu. Ali, kada su se njegova usta
smestila tamo i kada je poĉeo da ljubi njen najintimniji deo, vikala je i podizala se
sa kreveta, rukama traţeći njegovu glavu.

Conran je nije zaustavljao, ali nije prestao da radi. Ignorišući prste koji su
zgrabili i vukli njegovu kosu, stisnuo je još dublje, klizeći ustima izmeĊu njenih
nabora kako bi jezikom napao njeno osetljivo meso. Evina je viknula i bacila se
nazad na krevet. Širom otvorenih oĉiju, slepo je gledala u draperije iznad kreveta,
telo joj je krivudalo od njegove paţnje dok ju je ljubio i lizao i zavitlavao, bacajući
je u pomamu oĉajniĉke potrebe. Evina nije bila svesna šta radi kada je podigla
kolena, smeštajući stopala na krevet pored njega, podiţući kukove ka ovom novom
zadovoljstvu. Njeno telo je odgovaralo sopstvenom saglasnošću, traţeći hrapav
124
Book As Passion

jezik preko njegovog bolnog mesa, dok su usne grickale i uţurbano sisale. Ali kada
je njegov jezik izašao, stiskajući je poput poljupca na usnama, Evina je vrisnula i
usprotivila se dok se njeno telo treslo od zadovoljstva koje je ranije nakratko
osetila.

Ovog puta nije bilo kratko i nije bilo propratnog bola. Conran je nastavio sa
udaranjem, sisanjem i štipanjem, terajući je preko ivice iznova i iznova, sve dok
nakratko nije izgubila razum. Bukvalno. Kada je prestao, ona je bila samo
najeţena, nerazumna masa na krevetu, svesna samo svoga tela koje je pulsiralo od
posledica.

Kada je povratila svesnost, našla se sklupĉana uz njegove grudi. Conran je


bio potpuno obuĉen, a ona naga, sa tunikom oko struka i zavojima oko jedne dojke,
koje su drţale trake oko njenih leĊa. Leţala je na nepovreĊenoj strani, sa
prebaĉenom nogom preko njegovih, njegove ruke su bile oko nje i lagano su je
trljale po leĊima, pazeći da ne pritisnu njenu ranu.

Isprva, Evina je samo leţala u njegovom naruĉju, nesigurna da bilo šta uradi
ili kaţe. Ono što je sada iskusila je bilo... pa, bilo je divno, zapanjujuće,
raspamećujuće. Ali sada je bila popriliĉno osramoćena i nesigurna u ono što sledi.
Ovaj ĉovek je upravo… i ona je..

Blagi Boţe, taj kratki momenat zadovoljstva koji je osetila na proplanku je


ništa naspram ovoga. Bilo je poput poljupca u obraz naspram pravog poljupca sa
rukama koje miluju i isprepletenim telima. Nikada nije mogla ni da zamisli da bi
braĉna postelja mogla biti tako raspamećujuća i pitala se kakvih još uţitaka bi
mogla da ponudi.

- Trebalo bi da te pustim da se odmaraš.

Evina se umirila na te meke reĉi, nesigurna u svoj odgovor. Pre nego je


smislila, ispustio ju je iz svog zagrljaja i ustao je.

- Posetiću te kasnije opet, nakon što se odmoriš - Conran je izjavio na putu


prema vratima.

125
Book As Passion

Evina je bila tiha i posmatrala ga je kako odlazi, širom otvorenih oĉiju


gledajući u šator meĊu njegovim nogama. Izgleda da nije ona jedina uzbuĊena, ali
je jedina koja je zadovoljena.

Conran nije sreo nikoga u hodniku dok je išao u svoju sobu i bio je zahvalan
zbog toga. SlaĊenje njenim telom je bilo uţivanje. Njeno uzdisanje i stenjanje i
mjaukanje od uzbuĊenja i zadovoljstva je pokrenulo isto uzbuĊenje i ţelju u njemu.
Naĉin na koji se grĉila i drhtala pod njegovim voĊstvom je bio uzluĊujući i
njegovo telo ga je podsticalo da je ubode i utopi se u vlaţne dubine koje je probao,
ali uspeo je da to ignoriše i odrţi svoje obećanje. Tek. Sada je bio tvrd poput maĉa
ispod svog plašta, njegov kurac je bio bolan od potrebe za svojim oslobaĊanjem. O
tome će se pobrinuti ĉim doĊe u svoju sobu. Barem je tako planirao, potvrĊujući to
kada je ušao u sobu. Ali tamo je pronašao Aulaya, kako leţi na njegovom krevetu
sa rukama ispod glave.

- Hej! Tu si - Aulay reĉe, ustajući i spuštajući noge na pod dok je Conran


stajao na vratima. - Mislio sam da ćeš biti ovde ranije, ali sam ĉuo kako Evina
dahće. Ta devojka ima dobra pluća i oĉigledno si joj pokazivao prednosti braĉne
postelje kao što sam ti predlagao. Ti vrisci nisu bili bolni ili besni.

Conran je uzdahnuo i zatvorio oĉi. Izglada da se u skorije vreme neće


pobrinuti za njegov bolni kurac.

- Iako joj, sudeći po tvom izgledu, nisi pokazao kako samo parenje moţe biti
zadovoljavajuće, već si se zaglavio u njenom zadovoljavanju.

Conran je otvorio oĉi i neiznenaĊeno primetio kako ga njegov brat gleda


ispod struka, sa kombinacijom zabave i suosećanja.

- Nisi išao tako daleko? - upitao je.

- Ne - Conran odgovori, zatvarajući vrata za sobom. - Šta hoćeš, Aulay?

- Samo da te upozorim da su Saidh i Greer došli dok si ti imao posla sa


Evinom. - reĉe saosećajno. - Oĉekivao sam da će poslednji doći tako da sada
nemaš dve nedelje kao što sam mislio.

- Šta? - Conran je uznemireno upitao.

126
Book As Passion

Aulay je ustao i slegnuo ramenima kao da se izvinjava. - Siguran sam da


Dougall i Niels i njihove ţene nisu daleko, pa moţda ţeliš da ubrzaš svoje napore
sa Evinom, dok još moţeš.

- DoĊavola - Conran je dahtao dok je njegov najstariji brat napuštao sobu.


Mislio je da ima više od nedelju dana da sredi situaciju. Sada, kada su Saidth i
Greer već uspeli da doĊu, izgleda da, u najboljem sluĉaju, ima samo par dana.
Ozbiljno je morao da ubrza stvari sa Evinom. Preduzeće sledeći korak nakon
veĉere. Od ljubljenja do dodirivanja. Ali prvo je morao da se pobrine za sebe ili će
ga morati dobro pritisnuti, kako ne bi išao brţe od planiranog.

- Lady MacDonnell izgleda kao zanimljiva ţena. Saidth, sestra gazde


Conrana, udata je za Geera MacDonnella - Tildy je objašnjavala zbunjenoj Evini, a
zatim nastavila. - Izgleda sliĉna vama. Nije osetljiva i smušena kao većina
vlastelinskih dama. Nosi maĉ kao i vi i priliĉno sam sigurna da sam videla kako
nosi pantalone ispod suknje. Htela je da doĊe da vas vidi pa sam rekla da idem da
proverim da li ste budni. Pa… - Tildy je zastala i podigla obrve. - Da li ste spremni
da upoznate vašu uskoro zaovu?

Evina je otvorila usta, pa ih zatvorila, a zatim je uzdahnula i uspravila se da sedne.

- Da da ti pomognem, devojko. - Tildy je poţurila prema njoj, ali joj je


Evina odmahnula.

- Mogu sam, Tildy. Hvala ti - mrmljala je, premeštajući jastuke i krzna iza
leĊa da moţe da se nalegne na njih. Rana nije bila toliko bolna kao prvih dana i
njeno disanje se popravilo. Zapravo osećala se dovoljno dobro da je poĉela da se
dosaĊuje u krevetu po celi dan i razmišljala je da sutra siĊe niz stepenice. Ili moţda
veĉeras na veĉeru. Ako već imaju društvo, trebalo bi da se potrudi da bude prava
domaćica.

- Izgledaš bolje - prokomentarisala je Tildy iznenada i nastavila uz


gopodaricin iznenaĊeni pogled. - Dobila si malo boje u obrazima i izgledaš... ne
znam... opušteno? - navela je.

Evina je osetila kako joj obrazi gore zbog tih reĉi, znajući zbog ĉega joj se
obrazi rumene i zašto je opuštenija. Conranovi poljupci. Dragi Boţe. Taj ĉovek

127
Book As Passion

je... pa, Ċavolski dobar u ljubljenju. Njeno telo je još uvek naizmeniĉno pulsiralo
od neĉega što nije baš bilo zadovoljstvo, više kao neka vrsta šoka, dok su njeni
udovi bili drhtavi i ustreptali. Ali, prošlo je više od petnaest minuta otkako je
Conran otišao.

- Doneću ti malo medovine i moţda par peciva ako kuvar još uvek ima,
moţe? - Tildy je predloţila, gledajući kako Evina premešta krzna preko tunike,
koju je namestila pre nego je Tildy došla.

- Pretpostavljam da moţe - odgovorila joj je Evina, mršteći se od iznenadne


nervoze koja je poĉela da puzi preko nje. Nije znala zašto je odjednom nervozna.
Evina nikada nije bila stidljiva pri upoznavanju sa ljudima. Ali, sada je u pitanju
Conranova sestra, koja bi zapravo mogla biti njena zaova, ako stvari nasrave da se
odvijaju u tom smeru. Conranovi poljupci su je ubedili da braĉna postelja moţda
nije suĊenje niti posao, kako je mislila nakon onog iskustva na polju. Nije bila
potpuno ubeĊena, ali zapravo, naginjala je ka tome.

- Idem da joj kaţem da si budna i srećna što ćeš je videti - najavila je Tildy,
nakon što se ona namestila.

- Hvala ti - Evina je uspela da se nasmeši, a zatim, dok je gledala kako


odlazi, sela i nervozno pogledala u vrata. Neće dugo ĉekati. Conranova sestra
verovatno ĉeka u hodniku jer je Tildy jedva zatvorila vrata za sobom kada su se
ona ponovo otvorila i predivna, tamnokosa ţena se pojavila. Jedino tako je mogla
da je opiše. Saidh Buchanan MacDonnell nije hodala izveštaĉenim, malim,
damskim koracima kao što većina plemkinja radi. Ušla je u sobu šepureći se,
njišući kukovima sa maĉem oko struka.

- Ti si sigurno Conranova Evina! - bio je njen pozdrav, praćen širokim


osmehom. - Ovde sam da ti ispriĉam sve najgore o njemu kako bi mogla da ga
ucenjuješ ako bude potrebe.

Evina je razrogaĉila oĉi na te reĉi i krenula je da je potapše po leĊima, ali se


ona zaustavila pored kreveta i sagnula da je zagrli.

- Dobrodošla u porodicu, sestro!

128
Book As Passion

- Oh - Evina se usiljeno nasmejala i klinula glavom dok se ţena uspravljala.


Nije bilo vreme da joj kaţe da se još uvek nije odluĉila da li će da se uda za
Conrana. A i ne bi joj ni rekla. Ne bi nikome rekla ako bi odluĉila da se ne uda.
Spakovala bi ono malo stvari u torbu, osedlala konja i otišla. Evina nije imala
pojma kuda bi otišla, ali neće se udati ako ne bude spremna i ako ne bude sigurna
da je muškarac neće maltretirati. Mogla bi skratiti kosu, povezati grudi, obući se
kao muškarac i raditi kao plaćenik, ako bi morala. Mogla je rukovati maĉem
podjednako dobro kao i svaki muškarac u Macleanu. Ali, ako je trudna, to bi
mogao biti problem, ali o tome će razmišljati kasnije. Sada, morala je da preţivi
ovu posetu.

- Pretpostavljam da nisi sigurna u udaju za Conrana i da nisi ubeĊena u


zadovoljstva braĉne postelje, ali obećavam ti, iako je prvi put bolan, posle toga je
sve mnogo bolje.

Evina se ukoĉila, streljajući oĉima Saidhino lice.

- Ne moţeš skrivati tajne u zamku, Evi - neţno je rekla, a zatim je upitala -


Da li je u redu da te zovem Evi?

- Da - promrmljala je, pitajući se da li je ĉula Conrana kako je zove Evi.


Samo je on zvao tako.

- Dobro - ozarena, sela je na stolicu pored kreveta i dodala - TakoĊe, znam


da se bojiš prava koje ima muţ kao što su pravo da te tuĉe i sliĉna i ţelim da te
uverim da Conran nikada ne bi udario ţenu. Nijedan od moje braće ne bi. I
potpuno iskreno mogu da kaţem da su ikada poţeleli da tuku ţenu, ja bih dobila
batine još odavno i to nekoliko puta.

- Conran je isto to rekao - Evina je rekla veselo.

- Pa, onda znaš da je istina - Saidh ju je uveravala. - Obećavam, ma koliko


sam ih jako udarala ili šutirala i ma koliko sam ih jako povredila, nijedan od moje
braće mi se nije osvetio i povredio me.

Evina je podigla obrve. - Udarala si ih i šutirala?

129
Book As Passion

- Radila sam i gore od toga - Saidh ju je uveravala. - Neko je morao dovesti


u red te velike idiote.

Evina je gledala u nju, misleći kako bi mogla veoma voleti Saidh.

- I uradila bih ponovo ako bi ijedan od njih povredio svoju ţenu ili bilo koju
drugu - uverila ju je. - Obećavam. Ako Conran ikada pogreši, reci mi i ja ću se
pobrinuti za njega umesto tebe.

- Ili mi pomoći da se pobrinem za njega - tiho reĉe Evina jer, zaista, ona nije
tip koji se neće braniti od nasilja i uzvratiti.

Saidh se nacerila. - Mislim da ćeš mi se sviĊati, Evi.

Evina se nasmejala, prvi put iskrenim osmehom otkako je ova ţena ušla u
njenu sobu. Pogledala je maĉ na njenom struku, nimalo sliĉan njenom, već pravi
maĉ pravljen po njenoj meri i upitala je - Da li stvarno nosiš pantalone ispod
suknje?

- Da - Saidh je priznala, pomalo iznenaĊena pitanjem.

- Tildy je spomenulada je videla tvoje pantalone kada si ustajala od stola -


Evina je objasnila i priznala. - I ja ih nosim. Mnogo je lakše jahati sa njima.

- Oh da - Saidh se uzbuĊeno sloţila. - Lakše je jahati nego drţati noge sa


strane.

- Slaţem se - Evina je potvrdila. - Osim toga, teško je uĉestvovati u veţbama


u dvorištu kada si u suknji. Ja obiĉno...

- Veţeš je oko struka da ti ne smeta? - Saidh je istakla i nasmejala se kada je


Evina klimnula glavom. Odmahujući glavom, odahnula je. - Oh Evi... bićemo
odliĉne prijateljice.

Evina je sijala i klimnula je u znak potvrde. - Da, verujem da hoćemo.

Još uvek su posmatrale jedna drugu kada se ĉulo kucanje na vratima.

- UĊi - Evina reĉe i obe pogledaše prema vratima. Nije bila iznenaĊena kada
je Conran ušao u pratnji dvojice sluga, jednog sa posluţavnikom hrane u rukama i

130
Book As Passion

drugog sa bokalom i dve šolje. Veĉerao je sa njom svake noći od napada i to je bila
njihova rutina.

- Sestro - Conran nije bio iznenaĊen što vidi Saidh i nasmejao joj se dok je
slugama pridrţavao vrata. - Sluţe supu dole i tvoj muţ se boji da ćeš je propustiti.

Saidh je prevrnula oĉima i okrenula se prema Evini sa savetom - Spremi se,


kada budeš trudna, muţ će ti biti kao uzrujana Fiona. Barem moj Greer jeste. Sve
što radi je da me tera da više jedem, više spavam, manje jašem i ne idem na veţbe
u dvorište. To je dosadno.

Evina je trepnula, nesvesno pomerajući ruku na stomak.

Srećom, Conran je brzo privukao Saidhinu paţnju - Uzrujana Fiona? Jedva


ĉekam da ga tako nazovem - namignuo je, a zatim zaprepašćeno upitao - Jesi li
opet trudna?

- Ćuti - Saidh ga je mrko pogledala dok je ustajala. Dok je prolazila pored


njega, rekla je - SviĊa mi se Evi. Bolje da budeš dobar prema njoj inaĉe ću doći u
Maclean i razbiti ti dupe.

Conran je iznervirano odmahnuo glavom i promrmljao - Idi i jedi supu.

- Zaista to mislim - Saidh ga je uverila dok je u pratnji sluga izlazila kroz


vrata.

Napravio je grimasu i jedva saĉekao da se vrata zatvore, a zatim se okrenuo


prema Evini i uputio joj osmeh izvinjenja - Ţao mi je. Pokušao sam da je spreĉim,
ali bila je odluĉna.

- U redu je. SviĊa mi se - Evina je iskreno rekla.

- Verovao sam da hoće - podrugljivo je rekao, pomerajući se prema stolu


pored vatre, gde su sluge postavile posluţavnike. Conran se zaustavio pored bokala
i šolja, a zatim sipao zlatnu tekućinu u obe. Vraćajući bokal, okrenuo se da prinese
šolje krevetu kada je Evina odmahnula glavom i sklonila krzna sa sebe. - Zašto ne
bi veĉeras sedili za stolim?

Conran je zastao dok mu je nesigurnost prelazila licem. - Jesi li sigurna?

131
Book As Passion

- Da - uveravala ga je dok se umotavala u ogrtaĉ koji joj je Tildy ostavila


pored stola. - Razboleću se od ovog leţanja u krevetu. Mislim da ţelim da sednem
za sto, makar ovde.

- Saĉekaj. Pusti me da ti pomognem onda - rekao je, ţurno vraćajući šolje na


tacnu, a zatim je prišao krevetu baš na vreme da uzme Evininu ruku dok je ustajala.
- Polako - Conran je upozoravao. - I reci mi ako moraš stati da se odmoriš.

Evina je frknula. - Sto je na drugoj strani sobe, gospodaru, ne sa druge strane zida
dvorca. Mislim da mogu sama.

- Oporavljaš se od gadne rane, Evi - rekao je saosećajno. - Nisi jaka onoliko


koliko misliš da jesi.

Evina nije odgovorila. Uglavnom jer nakon nekoliko koraka nije imala
vazduha da govori i noge su poĉele da joj podrhtavaju. Dobri Boţe, bila je slaba
poput maĉeta, Evina je poraţeno pomislila.

- Jesi li dobro? - Conran je zabrinuto upitao.

Stiskajući ĉvrsto usne, Evina je klimnula glavom. Uspeće da doĊe do stola


ili će se ubiti pokušavajući. Oĉigledno, dugo leţanje ju je oslabilo. Povredila je
grudi, a ne noge. Na Evinino olakšanje, uspela je da doĊe do stola, mada se
popriliĉno oslanjala na Conranovu ruku. Ipak, uspela je. I to je nešto, rekla je u
sebi dok je on namestio stolicu i spustio je.

- Gladna? - Conran je upitao dok je uzimao drugu stolicu.

Evina je klimnula još uvek nesigurna i bez daha da bi mogla da govori. Na


njeno olakšanje, Conran nije dizao galamu oko njene slabosti, već je jednostavno
zamenio hranu ispred nje, a zatim drugu stavio ispred sebe i poĉeo da jede. Prošlo
je par minuta dok se Evina nije oporavila dovoljno da pokuša da jede. Ruka joj je
pomalo drhtala, ali uspela je da stavi komadić sira u usta bez prosipanja, pa je to
smatrala pobedom. Nakon što je saţvakala i progutala, upitala ga je - Kako izgleda
odrastati sa toliko braće i sestrom?

Conran je bio iznenaĊen pitanjem pa je razmislio pre odgovora - Buĉno.

132
Book As Passion

- Buĉno? - razdragano je pitala.

- Da. Buĉno, haotiĉno, zabavno... ponekad naporno, ali većinom predivno -


sa smeškom je priznao i objasnio - Nikome od nas nikada nije nedostajao neko za
igru i uvek smo se oslanjali jedni na druge.

Evina je zavidila na tome. Ona i njen brat su bili malo više od godinu dana
razlike. Volela ga je i bili su priliĉno bliski. Oboje su pratili oca na svakodnevnom
duţnostima, kada bi on bio kod kuće, a Daniel nikada nije dozvoljavao da to što je
ona devojĉica, utiĉe na igru. Na majĉinu ţalost, trĉali su oko zida igrajući se rata,
borili se drvenim maĉevima i rvali se u prašini i travi kao par divljaka, kako je ona
opisala. Ali onda je on umro, aona je ostala sama. Evina je pretpostavljala da je
njena majka mogla da pokuša da je obuzda tada, ali Lady Maclean nije imala srca
to da uradi, barem ne prve godine nakon njegove smrti. Njena majka je znala
koliko Danielova smrt boli Evinu. Pustila je da prati oca svakodnevno. Ali kada su
poĉeli pregovori i kada je njen verenik prvi put došao u Maclean na trening, a
zatim se pitanje venĉanja ubrzalo, majka je bila u panici.

Trebala je godina da se dobije kraljevska i crkvena dozvola za brak. Majka


je za to vreme pokušavala da Evinu preobrati u damu. Mairi Maclean je bila
ljubazna i razumna, ali ĉvrsta i Evina je poĉela da poštuje majku iz drugih razloga.
Ranije je na nju gledala kao na slabijeg roditelja, ali tada je shvatila koliko je ona
pametna i vredna. Postale su priliĉno bliske u tih godinu dana i majka je uspela u
zadatku da je napravi damom, barem spolja. Ali, zatim je i ona umrla i Evina je
bila pogubljena.

Sada se pitala da je imala više braće da li bi to pomoglo kada su Daniel i


majka umrli. Sigurno ne bi smanjili bol zbog tih gubitaka, ali bi joj moţda olakšali.
Barem bi imala na koga da se osloni. Malo bi znaĉilo, pretpostavila je Evina dok je
uzimala gutljaj medovine. Nije imala braću da je uteše. Gutajući slatki napitak,
vratila je piće na sto i rekla - Priĉaj mi o tvojoj braći i sestri.

Conran je nakratko razmislio o predlogu pa rekao - Pa, Aulay je najstariji.


On rukovodi Buchananovima i našim ljudima.

Evina je klimnula pa upitala - Njegov oţiljak? Da li je bio ranjen kao dete?

133
Book As Passion

- Ne. Bio je odrastao. U bitci pre nekoliko godina - tiho je rekao i dodao. - U
istoj bitci smo izgubili brata Ewana. Bio je Aulayov blizanac, roĊen par minuta
posle njega.

- Mora da mu je bilo teško - izjavila je Evina.

- Jeste - Conran se sloţio, a zatim proĉistio grlo i nastavio - Zatim, tu je


drugi po redu, Dougall. On je po naravi sliĉan Aulayu, strog i ne priĉa mnogo. Ali
ume sa konjima, uzgajao ih je pre nego što je upoznao svoju ţenu, Murine. Još
uvek to radi iako je sada gospodar imanja Carmichael.

- Ĉula sam za njegove konje. Trebalo bi da su najbolji u Škotskoj.

- Da, odliĉne su zveri - Conran ju je uveravao, a zatim nastavio - Niels je


sledeći po redu. On se bavio ovcama i vunom pre nego što je sreo i oţenio Edith
Drummond.

- I da li i dalje uzgaja ovce i pravi vunu uprkos braku sa Edith? - upitala je


Evina pre nego što je uzela parĉe piletine u usta.

- Samo za ljude iz Drummonda - rekao je Conran nasmejano. - Prebacio je


svoje ovce tamo i dva puta godišnje za svakog stanovnika Drummonda pravi nove
prekrivaĉe.

Gutajući hranu, Evina je odobravajući rekla - To je lepo od njega.

- Da. Naroĉito ako uzmemo u obzir koliĉinu novca koju bi dobio prodajom
vune… - Conran je zvuĉao ozbiljno.

Jedva se smeškajući, Evina je upitala - Ko je sledeći po starosti?

- Ja - Conran je podrugljivo odgovorio. - I pre nego što pitaš, nemam


nikakvih specijalnih osobina. Ne umem ni sa konjima ni sa ovcama niti bilo kojom
zverkom.

- Ali imaš zlatne ruke za leĉenje - Evina je istakla. On je izleĉio njenog oca i
brinuo se o njenoj povredi i oba puta je bio izvanredan.

134
Book As Passion

- Ne. Rory je iscelitelj. Ja sam samo nauĉio par stvari pomaţući mu. Kao što
sam ponešto nauĉio o konjima dok sam pomagao Dougallu i ponešto o ovcama
pomaţući Nielsu - slegnuo je ramenima. - Znam pomalo o mnogim stvarima.

- Zbog toga bi bio odliĉan gospodar imanja - Evina je saosećajno


promrmljala. Gospodar koji ima širok spektar znanja i veština, sigurno je bolji od
onog koji razmišlja samo o glavnoj kući imanja.

- Moţda - Conran je ponovo slegnuo ramenima i upitao je - Ţeliš li još? Jesi


li još gladna?

Evina je pogledala u tacnu i iznenadila se kada je videla da je prazna. Kratka


šetnja do stola je oĉigledno pomogla njenom apetitu. - Ne, hvala ti.

Klimajući glavom, Conran je uzeo njenu tacnu i stavio je na posluţavnik.


Zatim je posluţavnik izneo ispred vrata kako bi ga sluge odnele bez
uznemiravanja.

- Da li ţeliš da odigramo partiju na stolu? Ili da se vratiš u krevet?

Evina je oklevala. Sada, kada je bila sita, osećala se pomalo umorno, ali nije
joj se ţurilo nazad u krevet - Moţe ovde.

Conran je neprimetno klimnuo glavom i seo na stolicu, ali zatim je pogledao


unaokolo i predloţio - Ili moţemo sesti na krzno ispred kamina. Moţemo ĉak
potpaliti vatru. Pomalo je hladan vazduh veĉeras. Ĉini mi se da sa severa stiţe
oluja.

- To bi moglo biti lepo - odgovorila je Evina, gledajući u kamin. Primetila je


da je pohladno, ali je pretpostavljala da je samo njoj hladno, pošto se još uvek
oporavljala od povrede.

Conran je brzo ustao, zapalio malu vatru, samo od par cepanica i malo lišća.
Dok je on to radio, Evina je ustala i prešla par koraka bliţe kaminu, ĉak se, na
njeno olakšanje, samo malo zadihala do tamo.

- Ovde.

135
Book As Passion

IznenaĊeno ga je pogledala kada se stvorio pored nje, nudeći joj svoju ruku
kako bi se lakše spustila na krzno.

- Hvala ti - Evina je izdahnula dok je nameštala prekrivaĉ oko sebe poput


ogrtaĉa koji će je propisno ogrnuti.

- Šta ţeliš da igramo veĉeras? - Conran je upitao još uvek stojeći.

- Šta god ţeliš - odluĉila je, ne mareći.

- Nismo završili našu partiju šaha. Hoćemo li opet pokušati? - upitao je.

Evina je osetila kako joj obrazi gore i na kratko je zatvorila oĉi, prisećajući
se zašto nisu završili tu partiju i šta joj je uradio. Bila je nervozna što će ga opet
sresti nakon njegovog odlaska ranije, zabrinuta da će biti osramoćena zbog toga šta
su radili i zbog njenih odgovora kada se vratio. Ali sada kada je Saidh ovde, nije
do sada ni mislila o tome.

- Ako ţeliš - rekla je ĉudnim glasom.

- Evi?

Mogla je u njegovom glasu ĉuti da je zabrinut, ali ipak nije podigla glavu
niti otvorioa oĉi. - Da?

- Devojko.

Poskoĉila je kada je osetila kako je miluje po obrazu i naglo podigla glavu,


širom otvorenih oĉiju.

- Jesi li uznemirena? - Conran je zabrinuto upitao.

- Ne.

- Sramiš se - shvatio je, a zatim odmahnuo glavom. - Nema razloga da se


sramiš kada si sa mnom.

- Ne sramim se - slagala je.

136
Book As Passion

- Ne? - Conran je upitao, dok se smešak pojavio na tim predivnim usnama, a


zatim lagano prstom prešao preko njenih usana i rekao - Da li si uţivala u našem
ljubljenju danas?

Lice joj je gorelo, ali Evina je podigla bradu i iskreno rekla - Da.

- I ja sam - priznao je. - Ţeliš li da ponovim?

Bila je nepomiĉna i šokirana što njeno telo reaguje na predlog. Grudi su joj
se stegle, bradavice oĉvrsnule, a u nisko u stomaku je osećala vruću teĉnost kao da
je već ljubi. Gutajući, podigla je bradu još više i klimnula - Da.

- I ja bih voleo takoĊe - Conran je rekao, pomalo hrapavim glasom. - Mogu


li te dirati ovog puta?

Evina je trepnula. Dirati? Uţivala je u njegovim dodirima i neţnostima i u


oĉevoj sobi i na polju. Samo joj se probijanje nije svidelo, pa je ponovo klimnula
glavom dok je njeno telo peckalo na samu pomisao šta bi joj mogao raditi.

- Hvala ti - Conran se nagnuo napred, dok su reĉi izlazile iz nje, njegov dah
je dodirivao njene usne i Evina je jednostavno zatvorila oĉi u išĉekivanju
poljubaca, kada je osetila njegovu ruku na grudima. Otvorila je oĉi u mommentu
kada su njegove usne prekrile njene.

Uzdišući, Evina mu se pribliţila, otvarajući usta pre nego je on zatraţio.


Conran je prihvatio taj poziv, krstario je jezikom dok je rukama stiskao i milovao
njene grudi. Evina nije bila svesna da se ijedno od njih pomerilo ili da ju je on
polegao na krzno, odjednom je bila tu, ruku sklopljenih oko njegovog vrata. Dok
se on naginjao preko nje ljubeći je i milujući je. Ovog puta njegovi prsti su
putovali po njenom telu umesto njegovih usana, i na neki naĉin, Evina je još više
uţivala jer je to znaĉilo da on neće prekinuti ljubljenje. Nije se bunila kada je
osetila kako je otvorio njenu tuniku i oslobodio joj grudi za svoje dodire. Umesto
toga, Evina je uzdisala i izvijala leĊa, podiţući grudi u znak poziva koji je on
odmah prihvatio. Jecala je kada je njegov grub dlan prekrio njene grudi i kada je
poĉeo da se igra sa njenom izdignutom bradavicom.

Otvorila je oĉi kada je Conran prestao sa poljupcima, nagnuo se i pogledao u


nju. Njegovo lice je bilo mešavina senke i razigrane svetlosti od vatre, zaustavila je
137
Book As Passion

dah od njegove lepote kada je Conran hrapavim glasom rekao - Predivno. - Zbog te
reĉi je pogledala sebe i videla kako njegovo telo baca senku na nju dok je vatra
oslikava istom razigranom svetlošću kao što je na njegovom licu.

Lagano se pomerio nadole, potraţujući njenu ţeljnu bradavicu svojim


usnama i ona je spustila glavu na pod i stenjala dok je on lizao i sisao. Kada se
njegova ruka pomerila niz njenu nogu, ona se stisnula, ali on je odmah pustio
bradavicu i uverio je - Samo dodirivanje.

Evina je grizla usnu, ali se odmah naterala i opustila i on ju je nagradio još


jednim poljupcem, zahtevajući njenu punu paţnju dok je gurao jezik izmeĊu njenih
usana, paleći ponovo njenu navlaţenu vatrenost. Kada se rukom poĉeo da se penje
spoljnjim delom njene noge, jednostavno je uţivala, sigurna u obećanje da će je
samo dodirivati.

Uţivala je u njegovim dodirima na polju, ali oni su bili ništa u odnosu na


ove sada. Rukom je skliznuo sa njene noge na njenu pozadinu i nakratko je stisnuo
pre nego je nastavio uz njene leĊa, a zatim se prebacio na njen stomak, odbacujući
njenu tuniku kao i prošli put kada ju je ljubio. Evina je naizmeniĉno uzdisala i
stenjala dok je njegova ruka prelazila preko nje, a zatim je zajecala u njegove usne
kada je skliznula dole, ne zaustavljajući se dok nije došla izmeĊu njenih nogu.

Conran je uhvatio taj jecaj i produbio je poljubac, mazeći je dole, plešući


prstima preko vlaţnog mesa tako spretno da je uskoro ona podigla kolena i
namestila kukove za dodir. Kada je prstima skliznuo u nju, zgrĉila se ĉekajući bol,
ali nije ga bilo. Ipak, ostala je zaleĊena par trenutaka, jednostavno doţivljavajući
njegov dodir dok su mu prsti mirovali unutar nje. Nastavio je da palcem miluje
centar njenog uţitka sve dok više nije mogla da izdrţi, a zatim je ponovo pomerila
kukove dok je on raspaljivao njenu vatru.

Kada ju je zadovoljstvo preuzelo, Evina je vrisnula u Conranova usta, ali


kao i pre, on se nije zaustavio. Nastavio je da je miluje, ponovo je dovodeći do
vrhunca, sve dok nije opet vrisnula, drhteći u oslobaĊanju, a zatim ponovo i
ponovo sve dok nije zajecala od uzbuĊenja i prislonila se na njega kao da je on
jedina sigurna luka na uzburkanom moru.

138
Book As Passion

Poglavlje 10

- Kupka? - Tildy je iznenaĊeno upitala. - Ne treba ti kupka.

- Kupam se jednom nedeljno, svake nedelje, Tildy, i ţelim sada da se


okupam. Samo naredi da mi spreme kupku, molim te.

- Ali samo si leţala u krevetu otkada si ranjena. Nisi prljava.

Evina ju je mrko pogledala. - Kosa mi je prljava i mlitava i ţelela bih da je operem.

- Da, pa i jeste pomalo mlitava i jadna - Tildy je priznala i uzdahnula. - U


redu. Narediću da ti spreme kupku… ali samo ako Rory Buchanan kaţe da moţe.

Evina je gledala u sluţavkina leĊa dok je uţurbano izlazila iz sobe. Navikla


je da se njena nareĊenja odmah poštuju, bez pitanja i nezavisna od mišljenja nekog
drugog. Osim toga, Rory Buchanan nije ni video njenu ranu. Evina je odbijala
Conranove napore da pusti njegovoh brata da pregleda ranu i umesto njega Tildy je
ĉistila i menjala zavoje. Sada je sumnjala da će mu morati dozvoliti da je vidi kako
bi se Tildy sloţila sa njenom kupkom. Osim ako on ne odluĉi da ne moţe. U tom
sluĉaju, Evina je sumnjala da bi mogla vikati dok ne poplavi i opet ne bi dobila
kupku. A oĉajniĉki ju je ţelela.

Tildy nije bila u pravu. Nije samo leţala. Grĉila se, stenjala i preznojavala u
njenoj sobi dok joj je Conran pokazivao neka zadovoljstva koja se mogu pronaći u
braĉnoj postelji. Naroĉito prošle noći, izmeĊu vatre i naĉina na koji je on grejao
njenu krv, Evina je bila potpuno mokra kada ju je Conran konaĉno uzeo u naruĉje,
spustio na krevet i pokrio je pre nego je napustio sobu.

139
Book As Passion

Uradio je to bez ijedne reĉi i bila je suviše izmorena od onog što joj je uradio
da bi protestvovala ili bilo šta rekla. Sada se oseća pomalo nesigurna u sebe.
Njegov odlazak je bilo iznenaĊenje za njen um. Zapravo, izgledalo je kao da ne
moţe da ĉeka da pobegne od nje i brinula se zbog ĉega. Da li ga nije zadovoljila?
Da li je bila previše ţeljna? Da li je trebala da odbije njegove poljupce i dodire? Da
li mu je njeno ţeljno ponašanje bilo odvratno?

Poljupci i dodiri su bili njegova ideja, ali moţda je to bio test kako bi on
video da li će ona ponovo dopustiti. I pala je na tom testu. Evina nije htela da ĉeka
kasno prepodne, kada je on obiĉno dolazio do nje. Ţelela je da ga vidi ranije.
Ţelela je da siĊe dole i ţelela je da bude ĉista i lepa kao što zna. Samo zbog njenog
ponosa. Ima li neki drugi razlog za to?

- A gde si ti krenuo?

Conran je iznenada zastao i pogledao u mlaĊeg brata, kada je Rory


odjednom prestao da prati Tildy i pogledao ga. Mršteći se, gledao je kako Tildy
prilazi vratima Evinine sobe i ulazi. - Sa tobom - odgovorio je.

- Ne.

- Ne? - ponovio je gledajući brata iznenaĊeno.

- Ne - Rory je odluĉno odgovorio, osvrnuvši se preko ramena na zvuk vrata


u hodniku. Kada je video Aulay izlazi iz sobe, Rory se okrenuo i dodao - Ti ĉekaj
dole.

- Đavola hoću - Conran je odmah odgovorio. - Ona je moja verenica.

- Da, i zato nemaš nikakva posla ovde - Rory je ĉvrsto rekao. - Evina stalno
odbija da joj pregledam ranu. Oĉigledno joj nije ugodno i tvoje prisustvo neće
pomoći. Idi i ĉekaj dole.

Conran je otvorio usta da odbije, a zatim se iznenadio kada ga je Aulay uhvatio za


ruku i okrenuo.

- DoĊi, brate - Aulay je rekao, vukući ga niz hodnik. - Pusti da Rory radi ono
u ĉemu je najbolji.

140
Book As Passion

- Ali ona.. - poĉeo je.

- Će biti dobro - Aulay ga je prekinuo. - Rory je odliĉan u tome. Pusti ga da


se pobrine za nju.

Conran ga je mrko pogledao, ali nije nastavio sa prepirkom. Aulay ga je


ĉvrsto drţao i nije ga puštao. Ĉekaće dole, sviĊalo mu se to ili ne. Nekada je bilo
prokleto iritirajuće imati braću, mislio je sa gnušanjem.

- Pa, neko nam ne izgleda veselo ovog jutra - Saidh je zabavljeno rekla dok
je Aulay vodio namrštenog Conrana do stola.

- Hteo je da ide i pravi društvo Roryu, dok pregleda Evininu ranu - Aulay je
mirno rekao dok je sedao za sto i vukao Conrana do sebe.

- Oh ne, to ne bi dobro prošlo - Saidh je odmah rekla.

- Zašto? - Conran je iznenaĊeno upitao.

- Zato što si njen verenik - sestra je jednostavno rekla, kao da to sve


objašnjava.

Nije mu bilo jasnije i ponovo se namrgodio. - I zato bi i trebalo da budem tamo.

- Ne. Baš zato i ne treba da budeš tamo - Jetta ga je uveravala i on je paţnju


prebacio na Aulayevu sitnu ţenu. Ona i njegov brat, Geordie, su došli dan ranije sa
Saidh i Greerom. Geordie i vojna pratnja su ispratili Jettu do MacDonella, a zatim
nastavili sa njima ovamo.

- Ali zašto? - Conran je ogorĉeno upitao.

- Zato što je rana na grudima - Saidh je rekla.

- I zato bi i trebalo da sam tamo - ogorĉeno je reţao. Rory ne bi trebalo da


gleda u Evinine grudi, bez njegovog prisustva.

- Conrane - Jetta je neţno rekla. - Kada Rory pregleda ranu, on vidi samo
ranu, bez obzira na kojem delu tela se nalazi. Ali, ti ćeš videti Evinino ranjeno telo.
Shvataš li?

141
Book As Passion

- Ne - odmah je odgovorio. - Ne shvatam šta misliš.

- Misli da ćeš ti videti Evinine ranjene grudi dok će Rory videti ranu koja se
sluĉajno nalazi na Evininim grudima - Saidh je kratko objasnila. Kada je nastavio
da ih gleda, ne shvatajući i dalje, Jetta se namrštila i dodala - Ti je gledaš kao
muškarac. Rory je gleda kao iscelitelj i ona će se osećati neugodno ako obojica
budete tamo.

- Ali zašto? - ponovio je, ne shvaćajući u potpunosti šta mu govore.

- Oh zaboga, Con - Saidh je pukla. - Gledaćeš pohotno u njene grudi dok


Rory bude pregledao ranu i zbog toga će joj biti neugodno.

- Ne bi pohotno gledao - ogorĉeno je protestvovao.

Izrazi lica na ĉlanovima njegove porodice su govorili da mu niko ne veruje.


Odluĉujući da je gubljenje vremena svaĊajući se sa njima, Conran je smrknuo,
zgrabio pecivo i zagrizao ga, pokušavajući da ne zamišlja kako Rory odmotava
zavoje i otkriva Evinine grudi ili barem njenu ranjenu dojku. Druga nije bila
pokrivena zavojima i biće otkrivena istog momenta kada Evina spusti tuniku, a to
mora da uradi kako bi Rory skinuo zavoje. I sada je on bio gore, gledao je u njene
grudi, dirao povreĊenu, traţio…

- Odliĉno si uradio, brate. Zadivljen sam.

Conran je brzo podigao pogled na te reĉi i video Rorya kako zauzima


slobodno mesto na klupi, izmeĊu njega i Geordiea. Nije sakrio iznenaĊenost kada
je upitao - Već si gotov?

- Da, pa, Tildy je ušla pre mene, sklonila je zavoje i namestila prekrivaĉ tako
da vidim samo ranu. Pogledao sam i rana odliĉno zaceljuje. Nema infekcije, a tvoji
šavovi su bolji od mojih. Jednako dobri kao što su bili majĉini. Mislim da će
oţiljak biti minimalan. Rekao sam joj da moţe da se okupa, samo da se potrudi da
ne pokvasi ranu, a zatim sam dao Tildy melem da stavi na ranu kada je bude
previjala nakon kupanja. - Slegnuo je ramenima - Trebalo mi je samo par minuta.

- Oh - Conran je pogledao prema stepenicama.

142
Book As Passion

- Tildy je sišla sa mnom da spremi sluge sa kupkom - rekao je saosećajno. -


Neće hteti da te vidi dok se kupa.

- U redu - Conran je promrmljao, ali nije mogao da ne razmišlja kako je


mogao da joj opere leĊa i ubaci još jednu lekciju o korišćenju braĉne postelje ako
bi otišao gore. Jedva je završio tu misao kada je Tildy projurila niz glavni hodnik,
krećući se prema stepenicama. Grupa sluţavki ju je pratila, noseći veliku kadu i
kante vode od kojih su se neke pušile.

- Tildy je verovatno naredila da se voda zagreje pre nego što je došla da me


zamoli da pregledam Evininu ranu - Rory je izjavio, gledajući paradu ljudi kako se
penju uz stepenice.

- Da. Traţila te je priliĉno dugo pre nego si došao ovamo - Conran mu je


rekao, a zatim izvio obrve. - Priliĉno dugo si spavao ovog jutra.

- Da. Pa, jedna plavuša je htela da joj nešto pogledam prošle noći i priliĉno
kasno sam otišao u krevet - Rory je rekao.

- Da li se zove Betsy? - Conran je upitao.

Rory se ukoĉio - Kako je znaš?

- Samo sam pogodio - Conran je veselo rekao, gledajući u stepenice kako


sluge silaze. A to je znaĉilo da je njena kupka spremna i bez sumnje, Evina se sada
skida i ulazi u vruću kupku. Zanimalo ga je da li voli dugo da se kupa ili samo
malo i koliko dugo će morati da ĉeka pre nego što ode uz stepenice.

- Zapamti, ne smeš da pokvasiš ranu.

- Biću paţljiva - Evina je uveravala Tildy dok je ulazila u kadu. Maleni


uzdah je skliznuo sa njenih usana dok ju je topla voda prekrivala i nakratko je
zatvorila oĉi dok joj se telo opuštalo. Bila je napeta otkako je Tildy došla da je
obavesti da Rory Buchanan dolazi da joj pregleda ranu. Ali nije bilo loše kao što je
oĉekivala. Tildy je pomogla. Pre nego što je Rory došao, brzo je sklonila tkaninu
sa njenih grudi a zatim omotala prekrivaĉ preko Evininih ramena tako da je jedino
otkriven bio povreĊeni deo leĊa i vrh njene povreĊene dojke. Rory je došao, neţno
joj priĉao, zapitkivao da li ovo ili ono boli dok je pregledao njenu ranu, a zatim

143
Book As Passion

klimnuo glavom, proglasio je dovoljno zdravom da moţe da se kupa, dao im par


saveta i melem i zatim napustio sobu. Bilo je tako lako i nije trajalo duţe od par
minuta. Evina se osetila pomalo budalastom što je odbijala da je taj ĉovek
pregleda.

- Drţi. Stavi ovo na ranjenu dojku i prvo ću ti oprati kosu.

Evina je otvorila oĉi koje je malopre zatvorila i pogledala u traĉicu tkanine,


koju je ţena drţala.

- Ovo je u sluĉaju da voda padne sa tvog lica na tvoje grudi - objasnila je


sluţavka. - Iscelitelj je predloţio.

Klimajući glavom, prihvatila je parĉe tkanine i spustila ga na grudi, drţeći


ga jednom rukom.

- Pokušaj da nagneš glavu da ti mogu nakvasiti kosu.

Evina se slobodnom rukom pridrţala za ivicu kade i nagnula napred, sve dok
njena skupljena kolena nisu bila stisnuta uz kraj kade. Kada je napravila sebi
dovoljno mesta, nagnula se unazad, ĉvrsto se drţeći jednom rukom da ne padne u
kadu i ne natopi vodom svoju ranu.

- Odliĉno - Tildy je odobravala. - Kaţi mi ako se umoriš ili ti treba predah.

Evina je jedva klimnula glavom i zatvorila je oĉi dok je Tildy sipala vodu iz
kante po njenoj kosi. Sluţavka je radila brzo ali paţljivo, uspevajući da pokvasi i
nasapunja duge uvojke bez imalo vode ili pene u blizini njenih grudi ili ĉak i
ramena. Ali bez obzira na njenu brzinu, mišići Evinine ruke su poĉeli da
podrhtavaju kada je trebalo da se ispere. Nije htela ništa da kaţe i htela je da izdrţi
i ispiranje. Ipak, Tildy je primetila i insistirala je na predahu pre nego što poĉne sa
ispiranjem. Evina je prećutno prihvatila tu odluku. Mrzela je da prizna da je
nemoćna, ali nije postojao naĉin da to sakrije kada je bilo oĉito, pa se pomerila u
sedeći poloţaj.

- Evo, najbolje… - Tildy nije završila reĉenicu, samo je Evininu umotala


Evininu mokru kosu u novu tkaninu, objašnjavajući - To će spreĉiti kaptanje niz
tvoje grudi i leĊa sada kada sediš.

144
Book As Passion

- Hvala ti - Evina je rekla, skidajući još uvek suvu traku tkanine sa njene
rane.

- Zar ne ţeliš da ti pomognem da se okupaš do kraja? - Tildy je zabrinuto


upitala.

- Ne. Snaći ću se i drţaću ranu suvom - Evina je dodala pre nego ju je Tildy
upozorila.

Sluţavka je klimnula, pomalo se opuštajući - Pa dobro onda, promeniću ti


posteljinu dok ti to radiš.

- Hvala ti - Evina je ponovila, a zatim svu svoju paţnju usmerila na


sapunjanje i pranje dok je ţena jurila po sobi, menjajući posteljinu i zateţući je tu i
tamo. Završila je pre Tildy, ali je strpljivo ĉekala da ona završi šta je naumila i
vrati se do kade.

- Da ti sada isperem kosu?

- Da, molim te - Evina se pomerila u kadi, zatim je nagnula glavu da joj


ispere kosu.

- Evo.

Pogledala je na nešto lagano prebaĉeno preko njenig ranjenih grudi. Bilo je


to parĉe tkanine koje je drţala tokom pranja i Evina je jednom rukom neţno
pritisnula ivicu tkanine, a drugom se pridrţala za ivicu kade i zatvorila oĉi.

Tildy je bila temeljna, ali brza. Za par trenutaka je iscedila Evininu kosu i
umotala je u tkaninu.

- Oh, doĊavola - Tildy je iznenada rekla dok je pomagala Evini da sedne.

- Šta je bilo? - okrenuvši se, podigla je obrvu u znak pitanja i videla stariĉin
uznemireni pogled.

- Pa, iskoristila sam obe tkanine koje sam donela - Tildy je istakla. - Sada
nemam nijednu da se obrišeš.

145
Book As Passion

Evina je pogledala u natopljenu tkaninu kojom je Tildy umotala njenu


mokru kosu, kako bi joj ranu odrţala suvom. U ţurbi se pretvorila u vlaţan nered.

- Imaš prekrivaĉe za krevet u škrinji - Evina je pokazala.

Tildy je iritirajuće odgovorila. - Ne. Neću da trošim posteljinu na ovo.


Doneću novu tkaninu da se osušiš. Trebaće mi samo tren. Ruka ti je ponovo
podrhtavala dok sam te ispirala. Odmori se pre nego što ustaneš.

Evina nije ni dobila šansu da se sloţi sa njom, protestvuje ili nešto


prokomentariše. Tildy je priĉala na putu do vrata, zatvarajući ih kada je rekla
poslednju reĉ.

Veselo je odmahnula glavom, naslonila se na hladan metal i samo bacila


pogled da li je pritisnula ranu na leĊima. Tada se tek zabrinula da li je pokvasila
ranu dok je ispirala kosu. Evina je mislila da nije, ali verovatno će uskoro saznati,
ĉim je Tildy ponovo zavije.

Tihi zvuk stopala je privukao njenu paţnju i pitala se da li imaju miševe.


Mora reći Tildy da stavi malo ĉemerike u kuvani jeĉam. Evina je mrzela miševe.
Nije ih se mnogo plašila, ali kada bi videla to malo stvorenje kako trĉi po podu,
ciĉala bi i skakala kao idiot. Priliĉno sramotno. Da. Reći će Tildy za ĉemeriku kada
se vrati, pomislila je Evina, a zatim se iznenaĊeno ukoĉila kada je nešto gurnulo
njenu glavu u kadu.

Odmah je otvorila oĉi, pokušala je da vikne, ali ju je ućutkala sapunjava


teĉnost koja je ulazila u njena usta, dok je bila naterana da zaroni ispod površine
vode.

- Da li si ĉuo nešto u vezi Dougalla ili Nielsa? Kada ih oĉekuješ?

Conran je ĉuo kako Gordie postavlja pitanje i zanimao ga je odgovor. Moţda


će dobiti ideju koliko vremena ima da ubedi Evinu da zdruţivanje nije noćna mora,
kao što je verovala nakon njihovog prvog iskustva. Ipak, primetio je kako Tildy
izlazi iz Evinine sobe i svu svoju paţnju usmerio je na nju. Verovatno je Evina
završila sa kupkom, pomislio je dok je gledao kako sluţavka ide prema stepeništu.
Mada, morali su da iznesu vodu i kadu, pretpostavio je Conran. Tildy je verovatno
došla po sluge da to urade i onda bi on mogao...
146
Book As Passion

Njegove misli su zamrle kada je namršteno pogledao u Tildy, koja se


zaustavila na pola stepeništa i okrenula se nazad odakle je došla. Ogorĉeno je
mahala glavom dok se vraćala uz stepenice. Izgledala je priliĉno uznemirena zbog
neĉega. Pretpostavljao je da je nešto zaboravila.

- Da li si ĉuo, Conny?

- Hmm? - Conran je promumlao, svestan da Aulay oĉekuje odgovor, ali nije


obraćao paţnju na njega, već je posmatrao kako se Tildy vraća do Evininih vrata i
otvara ih. Nije ĉuo šta je Aulay govorio jer je bio fokusiran na Tildy. Video je kako
je sluţavka izgleda pobledela kada je otvorila vrata. Pre nego je vrisnula od straha i
nestala u sobi, Conran je bio na nogama i trĉao je uz stepenice.

Ĉuo je zbunjene i zabrinute povike iza sebe dok je trĉao, ali Conran nije
usporio da objasni. Nije znao šta mu se doĊavola dešava, samo da nešto nije bilo u
redu.

Koliko god da je brzo išao, znao je da su njegova braća odmah iza njega. Jer,
barem jedan od njih se sudario sa njim, kada se naglo zaustavio i video kako Tildy
pokušava da izvuĉe Evinino nago i mokro telo iz kade. Ipak, nije ga to zaustavilo,
već ĉinjenica da su Evinine oĉi bile zatvorene i da je bila bleda poput smrti, njena
koţa i usne su dobijale plaviĉastu boju, od ĉega su se njegova jaja zgrĉila.

- Pomozite mi!

Taj vrisak ga je povratio i Conran je pohitao da izvuĉe Evinu iz tople vode.

- Stavite je na krevet - Rory je naredio, pojavljujući se iza njega.

Conran je odmah poslušao, noseći njeno mirno telo do kreveta i spuštajući je


na leĊa.

- Stavi je na stomak! Okreni je i namesti da joj glava i gornji deo grudi vise
sa kreveta.

Conran se okrenuo na tu naredbu i pogledao u Macleana. Nije bio za stolom,


znaĉi da je došao iz sobe isto privuĉen kricima.

147
Book As Passion

- Uradi to! - starac je zareţao, hramajući prema krevetu. Conran ga je


pogledao, ali je uradio kako je rekao.

- Udari je po leĊima - Maclean je i dalje reţao. Stao je pokraj Conrana, koji


je nameštao Evinu tako da joj gornji deo tela visi sa kreveta.

- Gospodarice - Rory je umirujuće poĉeo i Conran ga je gledao, ĉekajući


uputstva. Rory je bio iscelitelj. On će znati šta treba.

Ipak, pre nego je Rory završio šta god da je hteo da kaţe, Donnan se stvorio
pored Conrana, pritisnuo Evinina leĊa jednom, zatim drugi i konaĉno i treći put,
pre nego ju je brzo okrenuo i nagnuo se da je poljubi.

- Šta doĊavola! - Conran je urlao i krenuo prema njemu, kada ga je Maclean


uhvatio za ruku i zaustavio.

- Diše umesto nje - promumlao je.

Conran je pogledao u Donnana, a zatim se pomerio da bolje pogleda i


primetio da je on ne ljubi već ubacuje vazduh u njena usta, drţeći joj nos
zatvorenim. Pogledao je u njene grudi i video kako se polako uzdiţu sa svakim
udahom, a zatim je pogled prebacio na njeno lice u momentu kada je ona poĉela da
se guši. Donnan ju je usoravio i Evina je poĉela da kašlje.

- DoĊavola - Rory je uzdahnuo. - Nikada se ne bi setio to da uradim.

- Moja ţena je to uradila našem sinu kada je kao deĉak upao u jezero, daveći
se u vodi. Bila je oĉajna. Udarala ga je po leĊima da izbaci što više vode, a zatim je
disala umesto njega, sve dok on nije sam poĉeo da diše - Fearghas je tiho rekao. -
Uspelo je. Ĉak se i ona iznenadila.

- Evina je tebi isto uradila, kada te izvukla iz jezera nakon što te onesvestila.
Tako sam nauĉio to da radim. Nikada pre nisam to video - Donnan je izjavio,
vraćajući se na noge i praveći mesta za Tildy, koja je pojurila sa ogrtaĉem.

- Ona je uradila? - Conran je iznenaĊeno upitao.

- Da. Donnan je mislio da te zlostavlja - Gavin je rekao, prateći Conranov


pogled po sobi punoj ljudi. Njegova braća, njegova sestra, njihovi druţbenici,

148
Book As Passion

Donnan, Gavin, Fearghas, Tildy ĉak i Betsy su bili ovde, spazio je, a zatim se
okrenuo prema krevetu gde je Tildy pomagala Evini da sedne i umotala je u ogrtaĉ.

- Pokvasila sam ranu - mumlala je Evina, kao da se izvinjava zbog svega.

- Šta se desilo? - Conran je upitao dok se pribliţavao krevetu, jedva se


odupirući da je podigne i drţi u naruĉju. Boja je preplavila njeno lice,
naglašavajući u njegovim mislima koliko je bila bleda kada je ušao.

Kada je Evina zbunjeno odmahnula glavom, Tildy je odgovorila - Silazila


sam dole da joj donesem još platna da se osuši. Na pola puta sam se setila da sam
mogla poneti prljavu tuniku i posteljinu na pranje, pa sam se vratila.

- Da? - Conran je nestrpljivo rekao. Video ju je kada je izašla i okrenula se.


Ţeleo je da zna šta se desilo Evini.

- Kada sam se vratila, ĉovek je stajao iznad kade, drţeći moju gospodaricu u
vodi - Tildy je rekla tresući se što je govorilo koliko ju je taj prizor pogodio.

- Koji ĉovek? - Fearghas je viknuo. - Gde je otišao?

Tildy se okrenula prema gospodarici i zbunjeno odmahnula glavom - Ne


znam. Samo je... nestao - rekla je ţalosno.

- Šta? - Conran je rekao u neverici.

Tildy je odluĉno klimnula glavom. - Zaista jeste. Vrisnula sam i on ĉak nije
ni pogledao unaokolo. Samo je pustio gospodaricu i otrĉao prema kaminu. Potrĉala
sam da dohvatim gospodaricu i pokušam da je izvuĉem iz kade i zatim pogledala
gde je on, ali nije ga bilo. Samo je nestao. Poput duha.

- Da li si videla ko je to bio? - Fearghas je namršteno upitao.

Tildy je nesrećno odmahnula glavom - Videla sam samo njegova leĊa.

Maclean je opsovao i to je privuklo Conranovu paţnju pre nego što je


zareţao - Svi osim mene, moje ćerke i njenog verenika, napolje.

149
Book As Passion

Conran je iznenaĊeno gledao u njega. Morao je priznati da iako je Maclean


izgledao mršavo i slabo zbog bolesti, u ovom trenutku je bio jak i moćan. Conran
uopšte nije bio iznenaĊen što su svi izašli.

- Aulay - tiho je rekao i kada se njegov najstariji brat zaustavio i okrenuo sa


upitnim pogledom, Conran je upitao - Hoćete li saĉekati u hodniku, molim vas?
Moţda ćete još trebati, a Rory sigurno hoće.

Aulay je klimnuo glavom, a zatim sve izveo napolje. Conran je seo na krevet
pokraj Evine, a zatim je privukao uz svoja prsa. Drhtala je i zato je neţno trljao
njenu ruku dok je gledao u njenog oca i naglas rekao svoju pretpostavku - Tajni
prolaz?

- Da - Maclean je zareţao hramajući prema kaminu. Zgrabio je drţaĉ za


baklju sa leve strane kamina i okrenuo je naopaĉke. Dok se povlaĉio unazad, deo
zida se lagano otvorio.- Po onome što je Tildy rekla, ovo je jedini put kojim je
mogao da pobegne.

Conran je klimnuo glavom, spustio Evinu i prišao Fearghasu na ulazu u


prolaz na zidu. Ţmirkajući zbog mraka, upitao je - Ko još zna za ovo?

- Evina, Gavin i ja - odmah je odgovorio.

- Ko još? - Conran je upitao.

- Niko - Maclean je odgovorio dok je njegov izraz lica sve govorio. Nije bio
on, Evina je bila ţrtva. Ostao je Gavin.

- Nije bio Gavin.

Conran se okrenuo prema krevetu na promukli Evinin odgovor. Sedela je na


krevetu. Njeno drhtanje je prestalo. Izgledalo je kao da ga je bes oterao iz nje jer je
nesumnjivo bila besna.

- Kako moţeš to da pomisliš, tata? - upitala je bolno promuklim glasom, koji


je postajao sve gori sa svakom reĉju. - Gavin me nikada ne bi povredio.

- Ni ja ne bih verovao da je on, devojko - umorno je rekao njen otac. - Ali


jednostavno, niko drugi ne zna za prolaz i kako se otvara.

150
Book As Passion

- Oĉigledno da zna - Evina se protivila. - Jer to nije mogao biti Gavin.

Kada se njegov izraz lica nije promenio, dodala je - Tildy je rekla da je moj
napadaĉ nestao pored kamina. Ali Gavin je bio ovde sa vama kada sam se
probudila.

- Mogao je skliznuti u susednu spavaću sobu, kroz prolaz koji postoji tamo i
pridruţiti se ostalima ovde - njen otac je ĉvrsto istakao.

- Da, moţda je i mogao. Ali on to nije uradio - Evina se ogorĉeno svaĊala.

Proklinjući, Conran se okrenuo i otišao do vrata.

- Šta radiš? - Fearghas je viknuo pre nego ih je otvorio.

- Treba mi baklja da pregledam prolaz - tiho je rekao.

Maclean se namrštio, a zatim rekao - Trebaće nam pomoć. Deli se na dva


puta i nijedan ne bi trebalo da pretraţuješ sam. - Nakratko se zaustavio sa
ratniĉkim pogledom na licu, a zatim je uzdahnuo i rekao - Aulay i Rory deluju
pouzdano.

- Svi u mojoj porodici su pouzdani - Conran ga je uverio. - Ĉak i Greer. Ali


mogu samo Aulay i Rory.

Kada je Maclean klimnuo, otvorio je vrata, a zatim se zaustavio, prelazeći


pogledom preko grupe u hodniku. Iako je zamolio braću da ga saĉekaju u hodniku,
oĉekivao je da ostali siĊu dole. Niko to nije uĉinio. Zapravo, izgleda da ih je bilo
još više sa slugama i vojnicima koji su se slagali u vrstu.

Smeškajući se u znak izvinjenja, Conran je rekao - Aulay i Rory, trebam vas


u sobi. Geordie, trebam te da ostaneš ovde i pobrineš se da niko ne uĊe niti izaĊe
kroz ova vrata, molim te.

- Ja mogu da pomognem u pretrazi tajnih prolaza - Saidh je odmah rekla,


istupajući napred.

Conran je iznenaĊeno pogledao u nju. - Kako si..?

151
Book As Passion

- Oh, molim te, brate - rekla je zgroţena. - Da li si ikada bio u zamku koji ih
nema? Mislim da je to kraljevski dekret kada grade zamak, odani podanici moraju
izgraditi tajni prolaz.

- Mi muškarci moţemo istraţiti prolaz dok Saidh i Jetta sede sa Evinom -


bila je Greerova ponuda. Saidh je mrko pogledala svog muţa. - Rory je iscelitelj.
On treba da sedi sa Evinom. Ja hoću da pomognem u pretraţivanju tunela.

- Ne u tvom stanju - Greer je reţao.

- Zašto se ponašaš kao da je isto biti trudna i obogaljena? - Saidh je


frustrirano upitala.

- Zato što te volim - Greer je pukao.

- Mislim da treba ovu svaĊu da nastavite ispod stepenica. Ili moţda u vašoj
sobi - dodao je Conran kada je primetio kako je Greerova izjava omekšala njegovu
sestru, koja se nagnula prema njemu. Okrenuvši se prema braći, rekao je - Maclean
je zahtevao Aulaya i Rorya, a ovo je njegov zamak. Pa, ako ste vas dvojica voljni?

Klimnuvši glavom, Aulay je utisnuo poljubac na Jettino ĉelo i nešto joj


šapnuo. Zatim je uz Rorya stao pored njega.

- Jetta, ako odnesem Evinu u njenu sobu, hoćeš li biti ljubazna da budeš sa
njom, dok ne završimo? - Conran je upitao.

- Naravno - odmah je odgovorila, ispravljajući se kao da ju je proglasio


vitezom.

- A Greer i ja ćemo ih ĉuvati - Saidh je sladunjavo dodala.

Conran se podrugljivo nasmejao Greerovom ţivĉanom izrazu lica, ali samo


je klimnuo glavom i rekao - Izvešću je napolje.

Nije ĉekao na odgovor, već je poţurio u spavaću sobu, svestan da ga Aulay i


Rory prate.

- Koliko ih zna da je prolaz ovde?- Aulay je upitao, zatvarajući vrata za


njima.

152
Book As Passion

Conran je pogledao u braću, prišao je ulazu u prolaz i provirio u tamu - Troje.

- Troje - Fearghas se sloţio.

Evina je progovorila - Ne znamo.

Aulay se okrenuo i podigao obrvu.

- Evina i Gavin su jedini kojima sam rekao za njega, a ja sam jedini ţiv koji
zna gde se nalazi - Fearghas je mumlao.

- Ali, pošto me ni tata ni Gavin nisu napali, oĉigledno još neko zna, a mi
nismo bili svesni toga - Evina je odluĉno istakla.

Conran je primetio kako se Aulay namrštio, a zatim mu je nešto palo na


pamet i izašao je u hodnik. Nakratko je stao nakon što je otvorio vrata, iznenadivši
se ne samo što su svi još uvek bili tu, već se gomila povećala vojnicima i slugama
ĉak se i kuvar pridruţio vrsti. To je samo govorilo dobro o Evini jer su oĉigledno
svi bili zabrinuti za njihovu gospodaricu, pomislio je Conran traţeći pogledom
Tildy. Spazivši ţenu kako koraĉa na kraju grupe. Sa zabrinutim licem, ušao je u
hodnik i probio se kroz gomilu do nje.

- Oh, Lorde Buchana - susrela je njegov pogled nervozno, dok se zaustavljao


pored nje. - Da li je moja lejdi dobro?

- Jeste - Conran ju je uverio. - Dobro je. Samo sam ţeleo da te pitam, da li si


prepoznala ĉoveka koji je hteo da udavi tvoju gospodaricu?

- Ne - odmah je odgovorila.

- Znaĉi, nije niko koga znaš? - uz olakšanje je upitao.

Tildy je odmahnula glavom, zatim se smrkla i dodala - Pa..moţda je pomalo


izgledao poznato. Ali nisam ga dobro videla. Bio mi je okrenut leĊima.

- Kako je onda bio poznat? - upitao je Conran, a kada se smrkla, predloţio je


- Opiši mi ga.

153
Book As Passion

- Pa, bio je krupan, ali ne kao Donnan, krupan kao Gavin - objasnila je, a
zatim dodala - I imao je dugu crnu kosu kao Gavin i ... - Odmahnula je glavom. -
Zaista ga nisam dobro pogledala.

- Da li je to mogao da bude Gavin? - Conran je tiho upitao.

- Oj! - Gavin je šokirano rekao, krećući se kroz gomilu prema njima, ali
Conran ga je ignorisao, obraćajući paţnju na Tildy. Sluţavka je ustuknula zbog tog
predloga kao da ju je udario po sred face.

- Oh, ne! - zaprepašćeno je viknula. - On nikada ne bi povredio moju lejdi.


Zašto, ona mu je i majka i sestra, sve u jednom.

- Da, jeste - Gavin se nasmešio. - Pre bih umro nego što bi povredio Evinu.
Ona i moj teĉo su moja jedina porodica. Prihvatili su me kao deĉaka i odgajili me.
Kako moţeš i da pomisliš da bi je povredio?

- Zato što ste ti, Evina i Maclean jedini znali za prolaz - Conran je rekao ne
izvinjavajući se.

Gavin se namrštio, ali pre nego što je odgovorio, Tildy je odluĉno rekla - Pa,
neko još mora znati za prolaz onda jer sam sigurna da to nije bio Gavin.

Conran se okrenuo prema njoj i mrko je pogledao. - Ne moţeš biti sigurna.


Upravo si rekla da je bio krupan i imao istu kosu kao i Gavin i da mu nisi videla
lice.

- Da, ali njegova kosa je bila masna i zamršena, a odeća prljava i ritava. -
Tildy se svaĊala i odmahivala glavom. - To nije bio Gavin.

Conran nije nastavio sa prepirkom. Gavinova kosa nije bila zamršena, a


njegov kilt i košulja su bili ĉisti. Napadaĉ nije bio Gavin.

- Nisi valjda mislio da bi mogao da povredim Evinu, ujaĉe Fearhas? - sada je


Gavin upitao i Conran se okrenuo i video da su Maclean, ali i Aulay i Rory takoĊe
izašli za njim u hodnik.

- Ţao mi je, momĉe - Maclean je rekao uz iskreno ţaljenje. - Trebalo je da


znam da nisi mogao biti ti. Ali, koliko znam, ti, ja i Evina jedini znamo za prolaze.

154
Book As Passion

Nisam znao ko bi drugi mogao da bude. I još uvek ne znam. Niko drugi ne bi
trebalo da zna za njih.

Gavin se malo opustio, ali ga je uvaravao - Nisam nikome rekao za njih.

Maclean je napravio grimasu, ali je klimnuo glavom, pogledao u Conrana i


rekao - Shvatićemo kako je kopile znalo za prolaze onda kada ga uhvatimo.

- Da. Onda, bolje bi bilo da poĉnemo da ga traţimo - Conran se iskezio i


zgrabio baklju sa zida pored njega. Klimajući glavom, Maclean se vratio u Evininu
sobu. Rory i Aulay su ga pratili, ali je Aulay u prolazu zgrabio baklju sa druge
strane zida. Conran je bio na pola puta do ulaza u prolaz kada je primetio Evinu.
Umotala se u pokrivaĉ kao u togu i nije bila u krevetu već je izvlaĉila haljinu iz
kovĉega pored kreveta. Tvrdoglava ţena se još uvek oporavljala od rane na
grudima, skoro da je bila udavljena, ali nije sumnjao u to da ţeli da se obuĉe i
pridruţi im se u hodniku u odbrani svog roĊaka. Conran nije znao da li da je
protrese jer stavlja tuĊu dobrobit ispred sopstvene ili da je poljubi zato što je jaka i
odana ţena koja ne okleva da zaštiti ljude koje voli. Sumnjao je da će to biti dilema
koju će ĉesto osećati u godinama koje dolaze. Odmahujući glavom, Conran je
krenuo prema njoj, a zatim se zaustavio i pogledao u baklju koju je drţao.

- Pridrţaću ti je - Rory je tiho rekao, uzimajući je.

- Hvala ti - promumlao je, a zatim poţurio prema Evini i zagrlio je.

IznenaĊena, vrisnula je i ispustila haljinu koju je izvukla iz kovĉega. Prste je


sklopila u pesnicu i povukla ruku unazad, spremna da ga prebije, ali se zaustavila
kada je videla da je to on.

- Oh - rekla je uzdišući, a zatim se smrknula. - Šta se desilo? Nisi optuţio


Gavina da je pokušao da me udavi i strpao ga u tamnicu, zar ne?

- Ne. Upitao sam Tildy šta je videla - objasnio je i poţurio da je odnese do


vrata.

- I ?- iznenada je upitala.

155
Book As Passion

- I bila si u pravu. Nije bio Gavin - priznao je. - Jetta će biti sa tobom, a
Saidh i Greer će vas ĉuvati dok mi pretraţujemo prolaz.

- Ko je Jetta? - zbunjeno je upitala dok im je Rory otvarao vrata. Conran je


shvatio da još nije upoznala njegovu snaju, ĉak joj nije reĉeno ni da je ovde.

- Ja sam Jetta - Aulayeva ţena je objavila, dolazeći sa smeškom na ĉelo


grupe koja je ĉekala u hodniku.

- Evina, ovo je Aulayeva ţena, Jetta - upoznao ih je. - Juĉe je došla sa Saidh
i Greerom i mojim bratom Geordiem.

- Oh - Evina je uspela da se nasmeši i klimne prema ţeni, uĉtivo govoreći -


Zadovoljstvo je da sam te upoznala.

Pre nego je Jetta uspela da odgovori, Greer je istupio - Ja ću je uzeti.


Pretpostavljam da ţeliš da ideš u potragu.

Conran je umalo odbio tu ponudu i sam odneo Evinu niz hodnik, ali shvatio
je da ga Aulay, Rory i Fearghas ĉekaju i nevoljno ju je predao i promumlao -
Vratićemo se što pre moţemo.

Klimnuvši, Greer je krenuo niz hodnik, Saidh i Jetta su ga pratile, zajedno sa


Tildy za njihovim petama.

- Ţeliš li da pomognem Greeru u Evininom obezbeĊenju? Ili da ostanem


ovde i straţarim ispred vrata sa Geordiem? - Alick je upitao, odvlaĉeći mu paţnju
sa grupice.

- Molim te, idi sa Greerom - Conran je bez oklevanja odgovorio. Sa


ovolikim brojem ljudi ovde, Geordiu nije bila potrebna pomoć u straţarenju.
Njegov posao, većim delom, biće spreĉavanje ulaska u sobu za sve i traţenje ulaza
u prolaz.

- Hoću - odgovorio je Alick i poţurio za grupom. Conran je klimnuo


Geordiu i vratio se u spavaću sobu.

Zatvorivši vrata, uzeo je baklju od Rorya i poveo ih je kroz sobu. Zastao je


na ulazu u prolaz, a zatim lagano zakoraĉio i uz pomoć baklje razgledao

156
Book As Passion

unutrašnjost. Bio je izuzetno uzak i izgledalo je kao da tama u njemu guta svu
svetlost. Nije mogao da vidi daleko unapred.

- Kuda vodi ovaj prolaz?

- Ide uz zid, sa ove strane zamka, sve do kule gde se deli - progovorio je
Maclean, uspevajući da ostane na nogama, uprkos njegovom hramanju. - Jedan put
naglo skreće od zida i prelazi u stepenište koje vodi do prolaza u prizemlji i izlazi
pokraj jabuka iza kuhinje. Drugi vodi do stepeništa koje se vijuga oko tornja, vodi
do tunela ispod njega i ide iz zamka sve do… doĊavola!

Conran je zaĉuĊeno pogledao u Macleana, koji se sklonio i hramajući se


vratio u sobu. Kada je Aulay upitno podigao obrve, Conran je neprimetno
odmahnuo glavom i krenuo za starcem. Nije bio iznenaĊen kada je video da je
hodnik vrveo od sluga i vojnika, pa je stao iza Macleana i zaklonio pogled u sobu.
Sada su svi znali za prolaz, siguran je u to, ali nisu morali da znaju gde se taĉni
nalazi u sobi.

- Donnane! - Fearghas Maclean je viknuo i vojnik se odmah pojavio ispred


gomile. - Uzmi 20 ljudi i pretraţite dolinu, dve milje zapadno od jezera. Ne, uzmi
30 ljudi. Pokupite bilo koga da naĊete i dovedite ga meni - dodao je Maclean mrko.
Ĉovek je klimnuo i poţurio prema stepeništu, usput dodirujući par vojnika, koji su
krenuli za njim.

- Gavine! - Maclean je viknuo kada je momak krenuo. - Donnan će naći


nekoga da te zameni. Ti uzmi isti broj ljudi i idite iza kuhinje - nakratko je zastao
pa dodao. - Znaš gde.

Gavin je klimnuo glavom i krenuo istim putem kao i Donnan, pozivajući


nekoliko preostalih vojnika da ga prate. Uprkos tome, hodnik je i dalje bio krcat.
Conran je pomislio kako se broj sluga i vojnika povećava svaki put kada otvore
vrata.

- Idemo! - Maclean je namršteno rekao, okrećući mu leĊa. Conran se


pomerio u stranu, zatvorio vrata pred znatiţeljnim oĉima koje su zagledale u sobu i
krenuo da povede muškarce nazad u prolaz.

157
Book As Passion

- U redu - Conran je rekao ulazeći u mraĉni prolaz, gurajući baklju pred


sobom. - Aulay i Rory mogu ići stazom koja vodi iza zamka kada se razdvojimo, a
nas dvojica moţemo stazom koja ide iz zamka - predloţio je, a zatim se prisetio da
se starac još uvek oporavlja od povrede. - Ili moţda da ti i Rory uzmete stazu iza
zamka ako je kraća.

- Mogu savladati stazu koja vodi iz zamka - Maclean ga je uveravao grubim


glasom. - Kopile je pokušalo da ubije moju ćerku. Neću ga pustiti da se izvuĉe.

- Ne - Conran se namršteno sloţio sa njim.

- A šta ćemo ako je već izašao iz prolaza i tunela? - upitao je Rory.

- Ako je krenuo stazom iza zamka, izdvojiće se meĊu mojim ljudima i


odmah će biti zarobljen - odluĉno je rekao Macleanm. - Ali, ako je išao tunelom
koji vodi iza zida, onda će ga prestići. To je veoma dugaĉak tunel, a moji ljudi su
na konjima. Ĉak i da trĉi celim putem, oni će ga preduhitriti.

Conran nije komentarisao, blago je klimnuo glavom, raĉunajući da se taj


pokret video na svetlosti baklje. Ali, potajno se nadao da je taj muškarac još uvek u
prolazima. Hteo je liĉno da ga se doĉepa.

158
Book As Passion

Poglavlje 11

- Rory se oĉigledno nije potrudio da ti previje ranu pre nego je odjurio sa


muškarcima, zar ne? - Saidh je iznervirano rekla.

Evina je jedva primetno odmahnula glavom dok ju je Greer spuštao na


krevet odaje koju su koristili Aulay i Jetta.

- Oh draga, krvariš - Jetta je rekla, odmah joj prilazeći.

Evina je pogledala dole. Ogrtaĉ je u nekom trenutku skliznuo, otkrivajući


gornji deo njenih grudi i ranu. Krv se slivala niz nju i nestajala pod ogrtaĉem.

- DoĊavola - iritirano je prošaputala. Rana joj nije krvarila od drugog dana,


ali je bila ili vlaţna ili ju je njena borba protiv muškarca koji je hteo da je udavi,
ponovo otvorila. Nije samo ona psovala. Dok je Tildy uţurbano prilazila, imala je
nekoliko lepo izabranih reĉi o muškarcima koji odu pre nego što se pobrinu za
ranu.

- Moram uzeti lekove, melem koji mi je Lord Rory dao i nekoliko zavoja iz
tvoje sobe, pa da te ponovo previjem - Tildy je iznervirano pregledala ranu.

- Evo nas opet - Alick je promumlao.

- Šta evo nas opet? - Tildy je bila zbunjena.

- Neće te pustiti u moju sobu, Tildy, kao što nisu ni mene. - Evina ju je
podsetila.

159
Book As Passion

Evina je smrknuto gledala u mladića, još uvek iznervirana što joj nije
dopustio da uĊe u njenu sobu po garderobu. Skoro su stigli do ove sobe, kada se
setila haljine koju je ispustila kada ju je Conran iznenada podigao. Upitala je
Greera da je spusti kako bi iz sobe uzela haljinu i tuniku, ali su se svi protivili
tome. Nije ţelela da sedi u mešovitom društvu, umotana samo u haljinu. Evina se
ţustro svaĊala. Ali, konaĉno je popustila kada je Saidh ponudila da joj pozajmi
haljinu i tuniku. Radije bi imala svoju odeću, ali Greer i Alick joj jednostavno neće
dozvoliti da se sama vrati u svoju sobu. Pozajmljena odeća će morati biti dovoljna.

- Imam ja zavoje i lekove - Jetta je izjavila, ţureći prema kovĉegu pored


zida. - Uvek ih nosim kad putujem. Za svaki sluĉaj - dodala je. - Nesreće se
dešavaju i uvek je dobro imati takve stvari na dugom putu.

- Moţda bi trebalo da izaĊemo u hodnik, dok se ţene ne pobrinu za Evininu


ranu, Alick - predloţio je Greer.

- Misliš da bi trebalo? - Alick je upitao. - Conran je ţeleo da je pazimo. Šta


ako i ovde ima prolaz i njen napadaĉ ga iskoristi da doĊe do ţena?

- Sa ovim ţenam siguran sam... - Greer je zapoĉeo, a zatim se zaustavio i


frknuo kada se njegov pogled prebacio na njegovu ţenu i njen još uvek ravan
stomak. Saidh je ljutito skupila obrve i gledala u muţa. U momentu kada je
otvorila usta, Jetta je već brbljala i nije uspela da kaţe šta god da je htela.

- U redu je. Uzeću jedan Aulayev ogrtaĉ, Saidh i ja ćemo ga drţati i pruţiće
Evini privatnost dok Tildy previje ranu. Moţete ostati.

Saidh je zatvorila usta, ali je nastavila da pilji u Greera. Evina je grizla usnu
i tiho gledala u par. Priliĉno lako je mogla da zamisli istu raspravu izmeĊu nje i
Conrana ako se venĉaju. Da li ona to zaista ţeli?

- Zašto si stao?

Conran nije odmah odgovorio na pitanje koje je Maclean prosiktao. Stajao je


mirno i osluškivao, prikovanog pogleda na tamu ispred njih, dok konaĉno nije
prošaputao - Mislim da sam ĉuo kako neko vuĉe noge tamo ispred nas.

160
Book As Passion

Obojica su ćutala, a zatim je Maclean izdahnuo i progovorio - Verovatno si


ĉuo mene kako se vuĉem iza tebe. Ovde se zvuci ĉudno prenose. Zvuk iza moţe
zvuĉati kao da dolazi ispred tebe, a ispred tebe kao da dolazi iza.

Conran nije bio ubeĊen u to i ĉekao je još koji momenat. Ali, više se ništa
nije ĉulo i krenuo je napred. Nakon par minuta upitao je - Mislio sam da nakon
razdvajanja sledi stepenište, koje vodi dole?

- Ne, rekao sam malo iza mesta gde se razdvajaju staze- Maclean ga je
ispravio.

- Pa, šta podrazumevaš pod malo - iziritirano je upitao. Izgledalo mu je da su


priliĉno odmakli otkako su se rastali sa Aulayem i Roryem.

- Trebalo bi da su tu ispred. Daj da vidim da ne bi iznenada naišao na njih i


pao. Priliĉno su strme sa ubitaĉno oštrim ivicama. Ne ţeliš da se sapleteš.

Conran je zastao i okrenuo se u iskom prolazu. Pritisnuo je zid leĊima,


visoko podigao baklju i saĉekao da starac proĊe pored njega. Bilo je priliĉno usko,
ali je Maclean uspeo. Zbog trzaja na licu i iznenadnog udaha dok je manevrisao,
Conran je pomislio da je starac oĉešao o zid njegovu povreĊenu pozadinu.
Fearghas se nije bunio. Ipak, Conran je primetio da sad malo više hramlje.

- Uzak je i skreće - Maclean je upozorio, iznenada se zaustavljajući. Kada je


ispruţio ruku da se podupre, Conran je posumnjao da su stigli do stepeništa i još
više je podigao baklju. Preko njegovog ramena je video kako uklesano stepenište u
steni nestaje iza krivine. Sada su prolazili pored zida kule. Stepenice su pratile
krivinu sa spoljašnje strane. Conran je ĉekao da muškarac ispred njega bude 3 ili 4
stepenice ispred njega. Tada je krenuo za njim, ali je oklevao zbog buke iza leĊa.
Okrenuo se, podigao je baklju i skupljenih oĉiju traţio senkle na putu kojim su
došli. Ništa nije video, ali nešto je pravilo buku.

- Ej! Šta se dešava? Svetlost slabi. Buchanane? - Maclean je viknuo, zvuĉeći


zabrinuto.

- Ovde sam - Conran ga je uverio, okrećući se prema pravcu iz kojeg je


došao. Krenuo je napred, ali slabašan zvuk nalik na izdah ga je opet zaustavio. Pre
nego se opet okrenuo da pogleda, bio je udaren po leĊima. IznenaĊen, preleteo je
161
Book As Passion

tri koraka, samo tri jer kada se njegova noga spustila nakon trećeg, zemlje iznenada
više nije bilo. Bio je to prvi stepenik koji je vodio dole, ali dok je to shvatio bilo je
kasno. Izgubivši ravnoteţu, pao je.

Conran je vikao dok je padao. Ĉuo je Macleana kako viĉe. Dok je udarao i
kotrljao se po stepeništu, bol je eksplodirala u njegovoj glavi, ramenu, nogama.
Nejasno je osetio kako nešto hvata njegov ogrtaĉ u nekom momentu, ali to ga nije
usporilo. Dok je on i dalje padao niz oštre i ĉvrste stepenice, vazduh je ispunio
zvuk cepanja. Dok se zaustavio na kraju, kako je Conran pomislio beskonaĉnog
stepeništa, bio je svuda povreĊen. Ali, bio je pri svesti. I to je bilo nešto.

- Buchanane! - zvuk je pratio Macleana koji je uţurbano hramao niz


stepenište za njim. Pitao se pomalo ošamućeno, kako se nije sudario sa ĉovekom u
tako uskom prostoru i skotrljao ga.

- Jesi li dobro, momĉe? - Macleanov glas je sada zvuĉao bliţe i Conran je


poţeleo da mu kaţe da jeste, ali je pokušavao da ne vrišti od bola. Blagi Boţe,
svuda ga je bolelo, leĊa najviše. Nešto je oĉešalo Conranovu nogu, ali u mraku nije
video šta je, pa mu je laknulo kada je Maclean progovorio. - To si ti, zar ne?
DoĊavola, momĉe, vraški si se istumbao.

Glas mu je bio u ravni sa Conranom i pretpostavio je da je ĉovek kleknuo


pored njega. - Trebao sam te upozoriti da su stepenice nejednake i vole da sapletu
ako nisi paţljiv.

- Nisam se sapleo. Gurnut sam - Conran je šištao kroz zube.

- Gurnut? - Fearghas je jedva izgovorio od brige.

- Da, zapravo, udaren sam u leĊa - smrknuto je odgovorio. - Svejedno, nisam


pao, kopile je ovde negde.

- DoĊavola, moţda nam se prikrada dok priĉamo - Maclean je reţao. -


Mraĉno je ovde bez baklje. Ništa ne vidim, ni da li smo sami, ni koliko si
povreĊen, ništa.

Conran pojma nije imao gde je baklja. Ispala mu je dok je padao i oĉigledno
je nestala. Nije se trudio da to kaţe, već je osluškivao da li im iko prilazi.

162
Book As Passion

- Moţeš li da ustaneš?

Conran je odustao od osluškivanja i lagano se podigao u sedeći poloţaj. Sve


ga je bolelo. Glava, grudi, leĊa, rame, kuk, koleno…ali uspeo je da sedne. Sada
samo mora da ustane. Uz grimasu na licu, jednu ruku je poloţio na tlo, a drugu na
zid i odgurujući se, poĉeo da se uspravlja na noge. Noge su mu bile ĉudnovato
slabe i drhtave. Verovatno zbog šoka od pada, pomislio je.

- Ovamo - osetio je Macleana u okolini sve dok mu nije pronašao ruku


kojom se oslonio na zid i prebacio je preko ramena. - Pomoću ti, sine. Samo
prebaci teţinu na mene.

Conran se polako pomerio, premeštajući drugu ruku na zid kako bi prebacio


svoju teţinu, odgurnuo se i polako poĉeo da uspravlja.

- DoĊavola - Conran je uzdahnuo kada se uspravio. Stajao je, ali se grozno


osećao i pomislio je da je verovatno dobro udario glavu.

- Nisi siguran na svojim nogama, sine - Fearghas je zabrinuto rekao. -


Moţda bi trebalo da ti dovedem pomoć.

- Ne! - Conran ga je zgrabio za ruku i zaustavio u trenutku kada je krenuo. -


Ako je onaj koji me je gurnuo još uvek ovde, moţe te napasti. Bolje da se drţimo
zajedno. Dobro sam. Mogu ja to. Samo mi daj minut da odahnem.

Maclean je ćutao, ali je Conran mogao da oseti njegovu zabrinutost. Srećom,


nakon par dubokih uzdaha, osetio se mnogo stabilnije.

- Idemo - rekao je gegajući se u pravcu gde je mislio da je stepenište.


Uzdahnuo je od olakšanja kada su prsti njegove ĉizme udarili od prvi stepenik.

- Polako - upozoravao je Fearghas, prateći ga toliko blizu da je Conran


mogao osetiti toplotu njegovog tela na svojim leĊima.

- Da - samo je to rekao. Polako je jedino i mogao u ovom trenutku. Nakon


par koraka neki bolivi su poĉeli da se umiruju i osetio se pomalo bolje, pa je
ubrzao. Blagi Boţe, stepenište je bilo beskonaĉno i pri penjanju kao i pri padu i
Conran je hteo da upita Macleana koliko još treba daleko da idu, kada je zaĉuo

163
Book As Passion

kako ga neko poziva. Zaustavio se, provirio je nagore i primetio kako slabo svetlo
oko stepeništa rasteruje tamu ispred.

- Aulay? - upitao je priliĉno siguran da ga je on dozivao.

- Da - odgovor je stigao. - Ĉuli smo krike. Jeste li dobro?

- Bio sam i bolje - promumlao je, krećući se ali je upozorio. - On je tu negde.


Kopile me je udarilo u leĊa i skotrljao sam se niz stepenice. Dolazimo gore.

- Jesi li polomio nešto? - Rory je upitao. - Treba li ti pomoć?

- Ne - Conran je izdahnuo reĉi, a zatim glasnije ponovio, pre nego je dodao -


Izgubio sam baklju, to je sve, i zato se polako krećemo. Bićemo tu… - zastao je
iznenaĊeno kada je slededećim korakom shvatio koliko su blizu vrha i kada je
primetio svetlo i usamljenu figuru.

- Rory? - upitao je ţmirkajući u figuru dok je koraĉao.

- Da. Aulay pretraţuje prolaze traţeći tvog napadaĉa - Rory je objasnio


njegovo odsustvo.

Klimajući, Conran je prešao poslednjih par koraka do proširenja, odahnuvši


što je sišao sa ubitaĉnog stepeništa.

- Trljaš glavu. Da li si je udario? - upitao je Rory, ĉvrsto drţeći baklju ispred


njega dok se Maclean provlaĉio pored.

- Da, malo je udarena - Conran je mrmljajući priznao.

- Jesi li dobro? - Aulay je upitao, izlazeći iz senki.

- Preţiveću - Conran je slegnuo ramenima zbog ĉega se trgnuo. DoĊavola,


kopile ga je dobro udarilo. Rame ga je ubijalo.

Aulay je ćutao, a zatim istakao - Da bi te neko gurnuo, morao je biti iza tebe.

- Da - Conran je gledao u tamu prolaza.

- Verovatno se sklonio u neku spavaću sobu dok nismo prošli, a zatim je


došao iza nas. - Fearghas je mraĉno rekao.
164
Book As Passion

- Treebali smo ostaviti nekoga u svakoj spavaćoj sobi pre nego smo ušli u
prolaz - Conran je rekao. - Ali iz Tildynog opisa sam zakljuĉio da je stranac i da će
pobeći.

- Zbog ĉega si pomislio da je stranac? - Rory je zainteresovano upitao.

Umesto da odgovori, upitao ga je - Da li si video ikoga u Macleanu da nosi dronjke


ili toliko zapuštenog da mu je kosa masna?

- Ne - priznao je Rory, izgledajući iznenaĊeno. - Svi koje sam video se


priliĉno trude da budu ĉisti i reprezentativni.

- Da, moja ţena je uvek insistirala na tome - Fearghas je reţao. - Govorila je


da prljavština širi bolesti i da neće imati ni sluge niti vojnike koji prenose vaške,
buve i bolesti. - Uzdahnuo je, a zatim i priznao - Nakon njene smrti, verovatno bi
pustio i dozvolio slugama i vojnicima da rade po svome, ali Evina je njena ćerka.
Insistirala je da sve ostane kako je i bilo.

- Znaĉi, napadaĉ je morao biti stranac - Aulay je mrmljao.

Fearghas je uzrujano prolazio rukom kroz svoju ĉvrstu kosu. - Ali ne vidim
kako stranac moţe da zna za prolaz?

- Rekao si samo Evini i Gavinu? - upitao je Aulay.

- Da.

Conran se namrštio. - Onda je jedno od njih dvoje nekome reklo.

Maclean ga je mrko pogledao zbog toga. - Ne. Nijedno od njih dvoje ne bi reklo.

- Moţda kada su bili deca - Rory je neţno sugerisao.

- Nijedno nije znalo kada su bili deca - Fearghas je protivreĉio. - Nisam


rekao Evini sve dok nije napunila 16. TakoĊer ni Gavinu. Rekao sam mu pre
mesec dana za njegov roĊendan. Nijedno ne bi odalo tajnu nekom drugom. Kladim
se ţivotom u to - sa sigurnošću je rekao.

165
Book As Passion

Kada više niko nije imao nikakvu ideju kako bi stranac saznao, Conran se
okrenuo i rekao - Moraćemo staviti ljude u svaku sobu koja ima ulaz u prolaz tako
da ih ne moţe koristiti da nas izbegne, dok mi ponovo pretraţujemo prolaz.

- Ili da zakljuĉam sve ulaze u sobe - predloţio je Maclean.

Conran ga je oštro pogledao - Zakljuĉavaju se iznutra?

- Pa da. Moramo ih osigurati u sluĉaju ovakvih situacija - istakao je.

- Naravno - Conran se sloţio iskrivljenim smeškom, ali tada se uozbiljio. -


Ne bi trebalo da ideš sam u sluĉaju da je on u nekoj od soba.

- Verovatno jeste - Aulay reĉe. - Gurnuo te je odavde, a ni Rory ni ja nismo


naišli na njega u povratku. Verovatno je ušao u neku sobu nakon što te je gurnuo.

- Da i moţe ponovo da se iskrade kada uĊemo da zakljuĉamo sobe, ukoliko


nema nikoga ovde - Conran je istakao. - Hoćete li ti i Rory… ?

- Ĉuvaćemo prolaz dok vi zakljuĉavate sve ulaze - Aulay ga je uverio.

- Hvala ti - Conran je mrmljao. - Ja ću praviti društvo gospodaru Macleanu.


Trudićemo se da budemo brzi.

Kada su njih dvojica jedva klimnula glavom, Conran se okrenuo. - Con?

Zastavši, upitno ih je pogledao, primećujući ozbiljan izraz na licu najstarijeg


brat - Da?

- Moraš krenuti iz Macleanove sobe i krenuti ovamo. Prolaz tamo poĉinje.

- Da, u pravu je - Fearghas je mumlao iza njega.

Conran se nije trudio da objašnjava kako je i sam to pomislio, već je upitao


Macleana - Moţete ga otvoriti sa ove strane, zar ne?

- Da. Prati me - muškarac se stisnuo pored njega kada ga je mimoišao i


krenuo prema kraju prolaza. Odmakli su od svetla Aulayeve baklje. Conran je hteo
da predloţi da im se njegov brat pribliţi, ali Aulay je to uradio po sopstvenom
nahoĊenju.

166
Book As Passion

- Stani tamo - Fearghas ga je uhvatio za ruku i premestio tako da je njegovo


telo blokiralo pogled njegovoj braći na ono što on radi. Starac je okrenuo kamen,
koji je izgledao poput svih ostalih i koraknuo unazad kada je skliznuo deo zida.

- Pretraţićemo gospodarevu sobu pre nego što zakljuĉamo ulaz iznutra -


Conran je rekao braći i krenuo da prati njegovog budućeg tasta. - Otvorićemo je
opet da vam kaţemo da je sve ĉisto, a zatim se premestiti u Evininu sobu.

Ĉuo je kako je Aulay potvrdio i ušao je u odaju. Jako svetlo ga je zaslepilo,


nakon toliko vremena u mraku. Conran je zastao, brzo trepćući u pokušaju da što
pre povrati vid.

- DoĊavola, bili smo toliko dugo unutra da sam zaboravio da je rano jutro -
gunĊao je Maclean trljajući oĉi.

Conran je pogledao u otvorene kapke. Zaslepljujuća sunĉeva svetlost se


prelivala kroz njih i ispunjavala sobu, naglašavajući ĉinjenicu da je bila prazna i
nije bilo mnogo mesta za sakrivanje. Samo dva, koliko je mogao da vidi - ispod
kreveta ili u jednom od kovĉega uz zid.

- Pregledaću kovĉege - Fearghas je viknuo kada se Conran pomerio do


kreveta i spustio na kolena. Conran je klimnuo i pogledao ispod kreveta. Podigao
se brzo kao što se i spustio. Ispod je bila samo napola izglodana kost.
Pretpostavljao je da je neki od pasa, koje je Maclean spominjao, ostavio tu.
Pridruţujući mu se pored kovĉega, Conran je otvorio jedan i poĉeo je da izvlaĉi
košulje i ogrtaĉe.

- Siguran sam da je to nepotrebno - Maclean je iznenaĊeno rekao.

- Jednom smo jurili nekog ko nam je beţao tako što se sakrivao ispod odeće
u kovĉegu - Conran je namršteno rekao.

- Oh - Fearghas ga je zainteresovano gledao. - Jeste li ga uhvatili?

- Da. Napokon - promrmljao je i vratio odeću unutra. Conran je zatvorio


kovĉeg i krenuo prema sledećem kada je Maclean poĉeo da vadi prekrivaĉe za
krevet iz kovĉega kojeg je pregledao.

167
Book As Passion

- Prazan - izjavio je Maclean, par trenutaka kasnije.

- Moj takoĊe - rekao je Conran, ispuštajući poklopac kovĉega uz jak udarac.

Klimajući glavom, Fearghas se vratio do ulaza u prolaz, otvorio ga i gurnuo


glavu da kaţe Aulayu i Roryu da je soba ĉista i da zakljuĉavaju ulaz i prebacuju se
u sledeću sobu.

Geordie je straţario ispred vrata Evinine sobe kao što je traţio. Ali bilo je
toliko ljudi oko njega, da je bilo nemoguće reći šta radi.

- Odlazite svi - Maclean je zareţao vodeći Conrana kroz grupu ljudi. -


Sigurno imate posla. Krenite. Moja ćerka je dobro i ovde više nema šta da se vidi.

Gomila se brzo razišla, krećući se prema stepenicama i Geordie je klimnuo


glavom umesto pozdrava. Podigao je obrvu jer su došli iza gomile umesto iz
Evinine sobe, ali Conran nije objašnjavao. Klinmuo je bratu umesto odgovora i
pratio Fearghasa Macleana u Evininu sobu. Aulay je stajao na ulazu u prolaz kada
su ušli u sobu. Conran ga je pogledao, a zatim poĉeo da pregleda sobu. Sve je bilo
kao i kada je zadnji put bio tu. Kao i u Macleanovoj sobi, bili su samo kovĉezi i
krevet za pregledanje. Brzo su završili.

- Rory i ja se pomeramo niz prolaz do sledeće sobe - Aulay je rekao kada su


završili. Zatim se povukao sa ulaza kada je Maclean poĉeo da ga zatvara i
zakljuĉava. Kada su to završili, krenuli su prema sledećoj sobi, klimnuvši glavom
Geordiu.

Nakon brze pretrage Gavinove sobe, gde su bili Saidh i Greer, došli su do
Conranove sobe. On ĉak nije imao ni kovĉeg, pa su brzo pogledali ispod kreveta i
bili su gotovi. Conran je u svaku sobu ulazio sa rukom na maĉu, spreman da ga
potegne ako bude potrebe, ali dok su prilazili sobi u kojoj su bili smešteni Rory i
Alick, isukao ga je i drţao u rukama.

- Da, i ja sam pomalo napet - tiho je rekao Maclean.

- Nevolja? - upitao je Geordie prilazeći.

- Kopile mora biti u jednoj od poslednje dve sobe - Fearghas je objasnio.

168
Book As Passion

- U ovoj sobi - Conran ga je ispravio, a zatim istakao - Aulay i Jetta su u


poslednjoj sobi, a Greer, Saidh, Jetta i Tildy su tamo odveli Evinu dok mi
pretraţujemo prolaze. Nema šanse da bi tamo otišao. Tako da mu ostaje samo ova
soba.

- Pa doĊavola - mumlao je Maclean, izvlaĉeći sopstveni maĉ iako je Geordie


izvukao svoj.

- Spremni? - upitao je Conran kada su se svi naoruţali.

- Da - tiho je odgovorio Geordie.

- Otvaraj ih - reţao je Maclean.

Klimajući glavom, Conran je jaĉe stisnuo dršku svog maĉa i slobodnom


rukom otvorio vrata. Sva trojica zajedno su uleteli u sobu, podignutih maĉeva i
divljih oĉiju, da bi pretraţili... praznu sobu. Osećajući se pomalo budalasto, Conran
je spustio maĉ i pogledao u ostalu dvojicu.

- Nema kovĉega - Maclean je istaknuo. - Tvoja braća su donela samo torbe.

Conran je klimnuo i pogledao ispod kreveta. Uĉinio je to nekoliko stopa


udaljen, za svaki sluĉaj. Ali bio je to uzaludan pokušaj. I ova soba je bila prazna.
Podiţući se na noge, pogledao je u muškarce i odmahnuo glavom.

- Pa, doĊavola - Fearghas je mumlao i vraćao maĉ u korice. Mršteći se,


pogledao je prema kaminu, a zatim prema Geordiu. Videvši da se Conranov brat
vratio da straţari u hodniku i da gleda u nešto, Maclean je brzo otišao do kamina i
okrenuo drţaĉ za baklju. Aulay se pojavio ĉim se zid otvorio prema unutra.
Otvorio je usta da nešto kaţe, ali kada je Maclean stavio prst na usta da mu pokaţe
da ćuti i mahnuo mu, podigao je obrve i poveo Rorya prema sredini sobe. Njegova
braća su bila ljubazna i ĉuvali su leĊa Evininom ocu, dozvoljavajući mu da zatvori
prolaz bez svedoka.

- Pretpostavljam da ga niste našli? - Aulay je upitao kada je Maclean


zatvorio i zakljuĉao prolaz i prišao im.

169
Book As Passion

Conran je video kako Geordie iznenaĊeno gleda preko ramena zbog


Aulayevog pitanja, ali je odmahnuo glavom - Greer, Alick i ţene su u poslednjoj
sobi pa napadaĉ ne moţe biti tamo.

- Gde je doĊavola to kopile otišao? - Fearghas je frustrirano upitao. - Nije


mogao da nam sklizne na stepeništu, suviše je usko. Trebalo je da bude u prolazu
ili u sobama. Osim… - okrenuo se prema Geordiu. - Niko nije izašao u hodnik?

Conran je zahvalno klimnuo kada je Geordie ušao u sobu i zatvorio vrata pre
nego što je odgovorio. Maclean je bio toliko uznemiren da je poĉeo da govori o
prolazu ispred širom otvorenih vrata. Nije bilo bitno, pretpostavljao je. Verovatno
su svi shvatili da u glavnoj kuli postoje prolazi.

- Nikoga nisam video - odgovorio je Geordie naglašavajući. - Ali, u hodniku


je bilo mnogo ljudi i mogao se iskrasti i pridruţiti ostalima, a da ja to ne primetim.

- Primetio bi ga - Conran je sa sigurnošću izjavio. - Prljav i sa masnom


kosom bi se isticao meĊu ostalima.

- Da - mrmljao je Maclean i pogledao u Aulaya i Rorya. - Vas dvojica ste


sigurni da nije prošao pored vas?

Obojica su odmahnuli glavom, ali je Rory dodao - Nema šanse da je prošao


pored nas u prolazu. Jednostavno, nema mesta - sa sigurnošću je je izjavio.- Jeste li
sigurni da nije u spavaćim sobama?

- Sigurni smo. - Conran ga je uverio.

- Jeste li dobro pregledali kovĉege u svim sobama? - Aulay je upitao i


frknuo - Nije samo ispario. Nešto smo propustili.

- Da - sloţio se Conran. - Ali šta?

Aulay je odmahnuo glavom, oĉigledno ostavši bez ikakvih ideja. - Conrane.

- Hm - odsutno je pogledao Rorya, razmišljajući o Tildynom opisu ĉoveka


koji je pokušao da udavi Evinu. Svi u Macleanu su bili uredni, ali mu je palo na
pamet da je u dolasku u Maclean, video ĉoveka sa masnom kosom i u prljavim
dronjcima, ali..

170
Book As Passion

- Krvariš.

- Šta? - Conran je zaĉuĊeno upitao. Podiţući obrve, pogledao je niz svoje


telo, ali nigde nije video krv.

- Tvoja glava - Aulay je reţao dok mu je Rory prilazio da ga pregleda.

- Oh - Conran je slegnuo ramenima, ne brinući se o tome. Primetio je to kada


je pregledao gospodarevu sobu. Osetio je kako mu nešto pada niz obraz, kada se
sagnuo da pogleda ispod kreveta i samo je obrisao rukom. Nakon toga je bilo krvi
na ruci, ali izgledalo je malo pa se nije mnogo zabrinuo.

- Imaš gadnu ĉvorugu i duboku ranu - objasio je Rory, stisnuvši mu bradu i


potiljak, kako bi ga bojle pregledao.

- Lepo će se slagati sa one dve ĉvoruge koje sam dobio dolazeći ovamo -
Conran je govorio, izvlaĉeći se iz bratovog stiska. - Dobro sam. Nije bilo mnogo
krvi kada sam je obrisao.

- Kako se osećaš? - upitao je Rory, gledajući u ranu na njegovoj glavi. -


Vrtoglavica? Vidiš li dobro? Muĉnina? Zbunjenost? Glavobolja?

- Malo me boli glava - priznao je. - I da, moţda sam zbunjen, ali samo u vezi
toga kako je razbojnik saznao za prolaze u Macleanu.

- Razbojnik? - Fearghas je prestravljeno upitao.

- Da - Conran je ĉvrsto odgovorio. - Razbojnik koji je ranio Gavina, pa


pobegao, je jedina osoba koju sam sreo u Macleanu, a da odgovara opisu koji je
Tildy dala.

Kada je video da se Maclean prestravio od tih reĉi, a zatim namršteno


odmahnuo glavom, dodao je - Svi razbojnici su bili bedni, ali samo onaj koji je
pobegao, savršeno odgovara opisu. Bio je poput Gavina, iste visine i graĊe, imao je
dugu, masnu kosu kao i tamnu, odrpanu odeću - objasnio je, a zatim oštro udahnuo
kada je Rory udario ranu na njegovoj glavi. Namršteno je pogledao brata, a zatim
primetio kako ga Maclean gleda kao da je poludeo.

171
Book As Passion

- Razbojnik moţda odgovara opisu, momĉe - Fearghas je rekao. - Ali,


nekako mislim, da bedni razbojnik nije mogao saznati za naše prolaze.

Conran je klimnuo glavom. I on je to pomislio, ali.. - Moţda je platio


slugama da mu kaţu za bilo koji od ulaza u glavnu kulu.

- Da, ali kao što sam ti rekao - Fearghas je govorio kao da je iscrpljen od
ponavljanja. - Samo Evina, Gavin i ja znamo za prolaze.

- Što vi znate - Conran je tiho rekao i dodao - Teško je ĉuvati tajne u zamku
sa mnogo ušiju i oĉiju, moj gospodaru. Sluga je mogao da prisluškuje kada ste
priĉali Gavinu ili ĉak i Evini pre nekoliko godina. Ili je neko od vaših ljudi naleteo
na ulaz gde ste poslali Donnana da pretraţi. Tu izlazi onaj prolaz koji vodi na dole,
zar ne?

- Da - Maclean je nevoljno priznao.

- Pa, neko od vaših ljudi je moţda sasvim sluĉajno našao ulaz i došao do
prolaza u zidu, zatim nekome rekao za to, a on rekao drugom i ..Au! DoĊavola,
Rory! Ne diraj to! - viknuo je kada je bratov ubod uzrokovao bol u njegovoj glavi.

- Izgleda da u rani imaš kamenĉić - namršteno je rekao Rory. - Moram ga


izvaditi ili će se inficirati.

- Moguće je da je to razbojnik koji je pobegao - blago je rekao Aulay, dok je


Rory traţio nešto po njegovoj torbi. - Ipak, pitanje je gde je sada.

Podiţući obrvu, upitao je Conrana - Da li je moguće da te je gurnuo niz


stepenice i otišao u moju i Jettinu sobu, pre nego što je tamo došao Greer sa
Evinom i ţenama?

Conran je razmišljao o toj mogućnosti. To je bila poslednja soba uz prolaz.


Predao je Evinu Greeru, a zatim se vratio kroz sobu u prolaz. Bilo je mraĉno i
pomalo neravno, dok je u hodniku bilo ravno i dobro osvetljeno. Bio je siguran da
je bio sporiji od Greera i ţena, koji su morali hodnikom proći istu razdaljinu.
Neverovatno je da ga je napadaĉ gurnuo niz stepenište, zatim otišao u spavaću
sobu i sakrio se pre nego što je Greer stigao sa ţenama. Pa, barem ne ukoliko…

172
Book As Passion

- Ako su Greer i ţene iz nekog razloga bili zadrţani na putu do sobe, onda je
moţda i mogao da me udari i pobegne u sobu pre njihovog dolaska - priznao je pa
upitno pogledao u Geordia. - Jesu li otišli ravno u sobu?

- Krenuli su - tiho je odgovorio Geordie. - Ali, onda je Lejdi Evina htela u


njenu sobu. Nije joj bilo ugodno samo u ogrtaĉu i htela je da uzme haljinu. Greer je
rekao ne jer je njen otac hteo da svi izaĊu. Insistirala je da to za nju ne vaţi i svi su
poĉeli da se svaĊaaju da li je ona sposobna da sama uzme haljinu ili… Gde ćeš? -
Geordie je prekinuo izlaganje i upitao, kada se Conran zavrtio na peti i krenuo
prema vratima.

- Sledeći put, Geordie, samo kaţi ne, nisu otišli odmah tamo - predloţio je
Aulay prateći C-onrana.

- Ĉekaj prokletu minute, Conrane. Moram se pobrinuti za ranu na tvojoj


glavi ili… - Roryeve reĉi su utihnule kada je Conran otvorio vrata odaje i kada se
zaĉuo prigušeni vrisak i lomljava iz susedne sobe.

- Ne! - Evina je sa nevericom odgovorila na Saidhine reĉi, vraćajući paţnju


sa Greera i Alicka, koji su nosili kovĉeg do kamina. Jetta i Saidh su raširile ogrtaĉ,
dajući joj privatnost, dok je Tildy previjala njenu ranu, a zatim joj pomogla da se
obuĉe u pozajmljenu odeću. Kada su završile, Tildy je otišla da svima donese piće,
a Jetta, Saidh i Evina su se smestile na krevet, formirajući trougao prekrštenim
nogama. Jetta je predloţila muškarcima da iskoriste njene kovĉege i sednu na njih.
Muškarci su ih premeštali do praznog loţišta. Pretpostavljala je da se trude da im
daju malo privatnosti.

- Da - Saidh ju je uveravala zabavljajući se i vraćajući je u razgovor.

- Imala si troje dece odjednom? - Evina je u neverici upitala. Nikada nije


srela nekoga ko je imao više od jednog deteta. Ĉula je priĉe o tome, ali...

- Da, tri devojĉice - Saidh je sa smeškom rekla. - Sada imaju 2,5 godine,
hvala nebesima.

- Zašto hvala nebesima? - radoznalo je upitala Evina.

173
Book As Passion

- Zato što mislim da ne bi mogla izaći na kraj sa ĉetvrtim detetom dok su


prva tri još u pelenama ili im niĉu zubi. Ali, devojĉice su završile sa tim. Moţda
imaju još jedan ili dva zuba, ali i to će se završiti dok dobijem ovo - rekla je
spuštajući ruku na stomak.

- Šta ako opet budu trojke? - upitala je Evina sa zanimanjem gledajući u njen
stomak.

Saidh je slegla ramenima. - Onda se nadam da su deĉaci, da izjednaĉim.

- Ne bi ti smetale opet trojke? - iznenaĊeno ju je upitala, gledajući kako


muškarci ostavljaju prvi kovĉeg i vraćaju se po drugi.

- Da li mi smeta ili ne, ne pravi razliku u broju koji će se pojaviti - Saidh je


rekla veselo. - Zašto se nervirati? Samo se nadam, bez obzira koliko ih bude, da će
biti zdravi.

- Zdravlje je bitno - sloţila se Evina, gledajući u svoj stomak, poţelevši isto


za svoju benu koju moţda nosi.

- Trojke se pojavljuju u porodici - objavila je Saidh, a zatim se ispravila - pa,


blizanci da.

- Stvarno? - Evina je zabrinuto upitala.

- Da. Aulay i Ewan su bili blizanci - rekla joj je Saidh. Pogledala je u Evinin
stomak i zadirkivala je - Pa, moţda ćeš i ti imati dvoje ili troje dece odjednom,
kada ih poĉneš raĊati.

- Auh! - Evina je viknula, a zatim oštro pogledala prema kaminu, kada je


Alick ispustio ruĉku kovĉega zbog ĉega je ispao. Odmahnula je glavom, kada je
Alick napravio grimasu, pogledala u Saidh i rekla - Nemoj ni da se šališ u vezi...

Evina je prekinula reĉenicu, širom otvorenih oĉiju gledajući u vrata, koja su


se treskom otvorila, a Conran, njegova braća i njen otac, uleteli su unutra sa
isukanim maĉevima.

174
Book As Passion

Poglavlje 12

- Gde je on?

Evinine oĉi se raširiše na zvuk Conranovog glasa, i kada se njegov pogled


spustio na nju, pokazala je ka Greeru i Alicku kod sanduka. Oni su bili jedini "oni"
u sobi. Ipak, nisu bili "oni" koji su u pitanju. Ili je to samo bio zakljuĉak do koga je
došla kada su svi odjednom poĉeli da se kreću. Aulay i Geordi su odmarširali do
sanduka, privlaĉeći joj paţnju kada su poĉeli da izvlaĉe haljine koje su bile unutra.
Kratko je zurila u njih, a onda vratila paţnju do Conrana, taman na vreme da ga
izgubi iz vidika. Frkćući, pomerila se bliţe ivici kreveta i videla da se spustio da
pogleda ispod.

- Šta se dešava? - upitala je kada se ispravio.

Umesto da odgovori, pogledao je u braću podignutih obrva.

- Ništa - Aulay reĉe, bacajući haljine nazad u sanduk koji je pretraţĊivao u


isto vreme kada je Geordie zatvarao poklopac drugog.

- Znaĉi, jeste pobegao - njen otac reĉe razoĉarano.

Evina je frknula kada je shvatila da su došli ovde traţeći njenog napadaĉa.


Oĉigledno, nisu ga našli u prolazima i pretpstavila je da su pretraţili ostale sobe
pre ove, tako da je pobegao. Ta misao je naterala da nesvesno posegne za noţem
koji je nosila za pojasom, koji naravno sada nije bio tamo.

175
Book As Passion

- Glava ti i dalje krvari - Rory reĉe u tišinu koja je okupirala sobu i Evina je
videla da se pomerio do Conrana da mu pregleda ranu sa strane na glavi. Frkćući,
iscelitelj je krenuo ka vratima, mrmljajući - Bolje da donesem lekove.

Evina je pogledala ranu zabrinuto. Izgledala je mnogo gore od udarca koji


mu je zadala maĉem ili ĉak i od onda kada je pao sa konja. Pre nego što je mogla
da pita da li je izgubio svest od povrede, Conran je rekao - Trebalo bi da se svi
premestimo iz ove sobe u Evininu odaju da bi Lord Maclean mogao da uradi šta
treba ovde.

- Da - njen otac se sloţio. - Bolje da to uradim sada dok se još nešto ne desi,
pa zaboravim.

Evina nije morala da pita šta treba biti uraĊeno. Pretpostavljala je da je njen
otac hteo da zakljuĉa sve ulaze u tajne prolaze tako da se njen napadaĉ ne moţe
vratiti i napasti bilo koga drugog. U stvari, verovatno je to uradio sa svim sobama
dok nije došao do ove. Ili bar onaj u njenoj sobi mora da je zakljuĉan zbog
predloga da se svi presele tamo.

Njene misli se prekinuše iznenaĊujućim reţnjem kada je Conran od jednom


podigao sa kreveta. Evina ga je instiktivno uhvatila za ramena, njeni prsti se zariše
u ĉvrste mišiće da bi se zadrţala dok se on ispravljao sa njom. Primetila je
štrecanje na njegovom licu dok je to radila i tada postala svesna praznine pod
prstima njene ruke na njegovom levom ramenu i podigla je ruku da bi videla da joj
topla lepljiva krv prekriva prste.

- Krvariš - Evina reĉe.

- Da - Conran zareţa i objasni - Neko me je gurnuo niz prolaz. Udario sam


glavu.

- Ne priĉam o tvojoj glavi. Tvoje rame krvari takodje - rekla je pomerajući


svoje ruke u pokušaju da bolje vidi odakle krvarenje dolazi. Evina je uspela da vidi
gornji deo njegovih ledja, ali plašt koji je nosio je bio tamno plavi sa tamno
crvenim i zelenim prugama i njegova duga kosa je prekrivala dobar deo. Ipak,
uspela je da vidi veliku tamnu mrlju na ledjima.

- Grebe me - priznao je. - Mora da sam ga ogulio kada sam pao. Biće u redu.
176
Book As Passion

- Rory ga moţe pogledati - Evina je rekla zabrinuto dok je pomerala ruku na


njegovim leĊima i primetila da je tkanina potopljena negovom krvlju.

- Rory bi mogao pogledati njegovu glavu ako bi moj brat ostao miran
dovoljno dugo da to i uradim.

Evina je pogledala okolo na taj komentar da bi videla Roryja ispred njih u


hodniku, njegova medicinska torba mu je bila ispod ruke, bokal teĉnosti u jednoj, a
zavoji i platno u drugoj ruci. To je podsetilo na njegove reĉi da ide da uzme svoje
lekove da bi se pobrinuo za Conranovu glavu.

- Ne, ne njegovu glavu. Njegova leĊa krvare jako - Evina reĉe, ne krijući
zabrinutost.

- Gospode Boze! Ona je u pravu - Alick reĉe, zureći iza njih da bi bliţe
pogledao Conranov plašt.

- U redu je - Conran zareţa, pomerajući se oko Roryja da bi nastavio niz


hodnik.

- Nije - Evina je uzvratila svojim reţanjem. - PovreĊen si i trebaš negu. Pusti


me dole. Mogu da hodam.

- Skoro smo stigli - svadjao se radije nego što bi uradio šta je traţila. Kada
ga je opomenula, Conran je dodao -I volim da te drţim.

Evina trepnu, njena ljutnja se ublaţila na ovu izjavu. Reĉi nisu umirile njenu
brigu ipak, i pogledala je preko njegovog ramena, laknuvši joj kada je videla da ih
je Rory pratio na petama. Njegova paţnja je bila uzmerena na Conranova leĊa dok
je hodao i ozbiljan izraz njegovog lica joj je kazao da Conran nije "dobro". Ali je
ćutala dok je nije odneo do njene odaje i spustio na krevet.

- Ti moraš da sedneš - rekla je, ustajući na noge i grabeći njegovu ruku da bi


ga odvukla do kamina.

- Curo - Conran je poĉeo umorno dok ga je ona vodila do stola i stolica


pored kamina.

177
Book As Passion

- Molim te - Evina je insistirala, primaknuvši mu najbliţu stolicu. - Samo


sedi i pusti da se brat pobrine za tebe.

Conran je protestovao, ali je seo. Ipak, u istom momentu je zgrabio stolicu


nogom i primakao je bliţe. Onda je iskorisio ruku kojom ga je drţala da je natera
da sedne i dodao - Samo ako mi ti odvraćaš paţnju dok on to radi.

Evina jedva klimnu i ostade da sedi, prstiju upletenih sa njegovim.

- Pa, drago mi je što si voljan da sediš dovoljno dugo da te pogledam - Rory


reĉe suvo.- Ali ne mogu to da uradim kroz tvoj plašt i košulju.

Conran je posegnuo da ukloni kopĉu sa plašta. Jednom kada mu je pala u


krilo, brzo je skinuo košulju sa sebe.

Evina je ostala da sedi okrenuta ka njemu dok je ovo radio, njene oĉi su bile
jedino što se pomicalo. Klizile su znatiţeljno preko velikih širokih grudi koje su
sada bile gole. Videla ga je potpuno golog kada ga je kidnapovala, ali nije imala
vremena da ga prouĉi. U stvari, dok je on njoj radio najintimnije stvari, ona nikada
nije bila ovako blizu njega bez košulje i plašta dok je bio svestan. To je bio prizor
za videti, odluĉila je. Dovoljno da je ţelela da ispruţi ruke i preĊe preko svih tih
mišića.

- Nisi udaren, uboden si u leĊa.

Evina je pogledala oštro u Roryja na tu objavu i videla da je frktao dok je


pritiskao ĉiste zavoje na Conranova leĊa.

- Koliko je loše? - Aulay upita, odjednom se pojavivši do Roryja i Evina je


pogledala okolo i videla da su ih svi sem njenog oca pratili u njenu sobu i da su se
pribliţavali oko Roryja kako bi bolje pogledali Conranova leĊa. Dok je to
posmatrala, njen otac je ušao u sobu. Njegove prve reĉi su dale do znanja da je ĉuo
Roryja dok je ulazio u sobu.

- Gad! Pokušavao je da mi udavi ćerku, a onda je ubo njenog verenika? Ko


je on doĊavola i šta ţeli?

- To bih i ja voleo da znam - Conran reĉe. -To i kako je doĊavola pobegao?

178
Book As Passion

- Mora da je prošao pored tebe niz stepenice nakon što te gurnuo - Aulay
reĉe tiho.

- Gurnuo te je niz stepenice? - Evina je pitala. Sve što joj je rekao je da je


bio gurnut i da je ugruvan, nije pomenuo da je ugruvan padom niz stepenice u
prolazu. Imao je sreće što nije slomio vrat.

- Dobro sam - mazeći joj ruku umirujuće, okrenuo se ka njenom ocu i dodao
- Sreća je da te nisam povukao sa sobom... o tome sam razmišljao. Bio si ispred
mene na stepenicama… kako to da te nisam oborio niz njih?

- Hm? - njen otac ga je pogledao iznenaĊeno, a onda rekao - O, pa postoje tri


plitka udubljenja na unutrašnjem zidu izmeĊu vrha i dna stepenica. Duboki su tek
toliko da se telo moţe utisnuti u njih i pustiti druge da proĊu. Bio sam blizu prvog
kada sam te ĉuo da padaš iza mene, pa sam stao u njega. Pokušao sam da te
uhvatim dok si se kotrljao. Posegnuo sam ka tebi, uhvatio ti plašt, ali... - odmahnuo
je glavom. -Tvoj plašt se rascepao i nastavio si da padaš.

- Tako je pobegao - Conran reĉe u tišini. - Mora da je ušao u jedno od njih


dok si mi ti pomagao da ustanem sa dna. Bez baklje da osvetli put, mora da smo
prošli pored njega u mraku.

- Prokletstvo - njen otac je reţao u iznenaĊenju. - Nikada mi nije palo na


pamet da bi mogao da zna za udubljenja. Ali opet, nije trebalo ni da zna za prolaze,
pa zna.

- Poslao si Donnana dole na ĉistinu - Evina je istakla. - Ako je moj napadaĉ


prošao pored vas i nastavio ka izlazu na ĉistinu...

- Nadamo se da će ga Donnan i ljudi uhvatiti - Maclean dovrši reĉenicu i


onda pogleda ka skrivenom ulazu i suzi pogled. - Ili je na putu ka gore, ili se
jednostavno krije u tunelu ako je video deo koji je pun muškaraca.

- Svi ulazi u sobe su sada zakljuĉani - Conran je istakao. - Ako postavimo


nekoga na ulazu iza zamka tako da ne moţe da ode, ti i ja moţemo jahati do
drugog ulaza i ući tamo. Moţemo ga uhvatiti u zamku i…

179
Book As Passion

- Ti nećeš raditi ništa sliĉno - Rory reĉe ĉvrsto. - Izgubio si dosta krvi ovom
povredom i još uvek moram da izvuĉem kamen iz rane na tvojoj glavi. IznenaĊen
sam što i dalje sediš pravo, ali sam priliĉno siguran da nećeš još dugo. Neko drugi
će morati da prati Lorda Macleana.

- Ja ću vas pratiti, Lorde - Aulay reĉe, i kada je njen otac oklevao, dodao je
sa razumevanjem - Moţete mi ĉak vezati oĉi dok jašemo i ne stignemo do tunela
ako ćete se bolje osećati tako.

Evina podiţe obrve na tu izjavu. Ali opet, on je i sam bio Lord i imao je
zamak koji je verovatno isto imao svoje tajne tunele i zato je Aulay razumeo zašto
su bili tajni. Ipak, nije bila iznenaĊena kada je njen otac uzdahnuo, odmahnuo
glavom pa rekao - Tvoj brat će mi uskoro biti sin po braku. To te ĉini porodicom.
Pretpostavljam da ti mogu poveriti tajnu. Nema potrebe za povezom.

Aulay je klimnuo glavom sveĉano prihvatajući poverenje koje mu je starac


ukazao.

- Moraćete da ojaĉate sedlo, Lorde - Rory objavi bacajući u stranu tkaninu


koju je drţao pritisnutu uz Conranova leĊa da bi zaustavio krvarenje i podiţući već
spremnu iglu i konac. - Uzmite duţu tkaninu, umotajte je u oblik kruga i onda je
stavite izmedju vas i sedla tako da je ona oko rane na vašoj zadnjici i spreĉava vas
da udarite u sedlo dok jašete.

- Moja zadnjica je dobro - njen otac promumla, krećući se ka vratima.

Rory sleţe ramenima i okrete se da poĉne sa ušivanjem Conranovih leĊa. -Vi


ste onaj koji će patiti ako me ne poslušate.

Njen otac promrmlja nešto ruţno da su isceljitelji gori od ţena, ali Evina je
primetila da umesto da krene ka stepenicama, krenuo je ka svojoj sobi. Nadala se
da je krenuo da uzme tkaninu da je umota kako mu je Rory predloţio, a onda se
okrenula ka Conranu kada joj je stisnuo ruku skoro bolno.

- Ţao mi je - promrmljao je, kroz jako stisnute zube. Na licu mu se jasno


ocrtavala bol, Rory je ušivao sada. Uţasna stvar kroz koju mora proći, znala je
Evina i neţno mu je trljala ruku da bi mu odvula paţnju.

180
Book As Passion

Tišina je zavladala sobom, a onda je Saidh ispustila kikot.

- Šta je tako smešno, sestro? - Conran upita ozbiljno.

- Upravo sam shvatila da niko od nas do sada nije imao venĉanje u kome
mlada ili mladoţenja, ili oboje, nisu imali rane ili modrice ili se oporavljali od
trovanja.

- Hm - Rory promrmlja suvo. - Vi ste svi pokazali tendeciju da se upustite u


opasne situacije do sada.

- To iz tvojih usta zvuci kao da je svako od nas traţio partnera sa najviše


nevolja i izabarao ga iz tog razloga - rekla je Saidh sa prekorom.

- Pa, niste se spakovali i otišli kada su strele poĉele da lete i ljudi su bivali
ranjeni kao svaka razumna osoba, zar ne?- istakao je.

Saidh je otvorla usta, spremna da mu se suprotstavi, ali onda ih je zatvorila i


odmahnula glavom pre nego što je rekla -Nadam se da će traţenje tvog partnera
proći mnogo glatkije nego naše do sada, Rory. Ali ako ne bude tako, nadam se da
ću biti tamo da te podsetim na tvoje reĉi danas.

Rory je zastao na kratko, zabrinutost mu se ogledala na licu, ali onda je


nastavio da ušiva Conranova leĊa bez reĉi. Saidhine reĉi su probudile znatiţelju u
Evini, ali ipak, odluĉila je da kasnije pita o ĉemu su priĉali. Izgledalo je kao da bi
tu moglo biti par interesantnih priĉa, pomislila je i tada pogledala ka vratima dok je
Tildy ţurno uzlazila u sobu noseći posluţavnik.

- Prošla sam pored Lorada i Aulayja Buchanana na putu ka gore i oni su mi


rekli da ste sada svi u sobi moje dame, pa sam donela hranu i piće ovde. Ali neki
od vas moţda ţele da siĊu dole. Lord i Lejdi Carmichael su upravo stigli i kuvar je
rekao ţenama da posluţe podnevni obrok malo ranije za njih posle puta.

- Maurine i Dougall su ovde? - Saidh upita uzbuĊeno.

- Da - Tildy reĉe teško dok je stizala do stola i spuštala posluţavnik koji je


nosila. Odmahujući glavom, promrmljala je - Nisam sigurna gde da ih stavim da
spavaju. Svaka soba je sada zauzeta.

181
Book As Passion

- Preselite Conrana ovde i dajte im njegovu sobu - Greer predloţi. -Tako


ćemo morati da ĉuvamo samo jednu sobu.

- I ja ću morati da dolazim u jednu sobu da brinem o njih oboje -Rory


dodade, dopavši mu se ideja.

- I Conran moţe da štiti Evinu u sluĉaju da neko proĊe pored straţara na


vratima - Saidh reĉe.

Širom otvrorenih oĉiju, Evina je gledala od osobe do osobe dok su navodili


razloge zašto Cnran treba da ostane sa njom u njenoj sobi i onda je pogledala u
Tildy oĉekujući da ona odbije tu ideju. Nakon svega, ona i Conran još nisu venĉani
i moţda nikada neće ni biti. Evina se još nije izjasnila po tom pitanju. Na njeno
iznenaĊenje, ţena je razmotrila predlog i klimnula. - Da. Ako budemo imali sreće,
Lord i Lejdi Drummond će stići danas popodne i sveštenik ih moţe venĉati
veĉeras. Ako to ne bude tako, Lord Conran moţe spavati na daskama na podu, a i
ja uvek mogu spavati ovde da bih bila pratnja. Da. Dobra ideja - reĉe ona
zadovoljno i izlete iz sobe, ĉiniće se da sredi Conranovu sobu za njegovog brata i
snaju.

- Pretpostavljam da bismo svi trebali da siĊemo dole za podnevni obrok i da


pozdravimo Murine i Dogalla - Saidh reĉe kada je sluţavka otišla. Smešeći se
Evini, obećala je - Ali dovešćemo Murine da te upozna posle jela, zar ne Jetta?

- Da - mala ţena se široko nasmejala -Mislim da ćete se svideti jedna drugoj.

- O - reĉe Evina slabašno i onda je gledala dve ţene kako izlaze iz sobe sa
Grerom koji ih je pratio.

- Pretpostavljam da mi ne moţemo da idemo da jedemo? - Alick je upitao,


gledajući nesigurno u Geordija. - Moramo da ĉuvamo vrata jednom kada Rory ode,
zar ne?

- Idi slobodno - Geordie reĉe lako. - Ja ću ĉuvati vrata dok ne završiš, a onda
ću sići da jedem kada ti dodješ gore.

- Hvala, gladan sam - Alick je objavio i poţurio iz sobe kao da se plašio da


će se Geordie predomisliti i povući ponudu.

182
Book As Passion

Evina je bezvoljno pogledala po sobi, iznenaĊena kako brzo se ispraznila.


Bila je prepuna ljudi malopre, a sada su tu bili samo Geordie, Rory, ona i Conran.

- Joj!

Evina oštro pogleda u Roryja na taj uzvik, njene oĉi se raširiše kada je videla
da grabi brata kada je poĉeo da pada u stranu sa stolice. Geordie se smesta pomerio
da pomogne da pridrţe brata uspravno, a Evina je uputila pogled ka Conranovom
licu, ali nije mogla da ga vidi. Njegova glava je bila spuštena i kosa mu je vislia
sakrivajući lice od nje. Dok je ona razmišljala o tome, Rory je došao sa strane i
podigao mu glavu, otkrivajući da su mu oĉi zatvorene i lice bezizraţajno. Izgubio
je svest.

- Da li je on dobro? - Evina upita zabrinuto.

- Da - Rory je pustio Conrana da padne opet i onda se vratio na svoje mesto i


nastavio sa poslom. - Izgubio je mnogo krvi. IznenaĊen sam što je i ovoliko
izdrţao. Samo mu treba odmor i hrana da povrati svoju snagu i bice dobro... Sem
ako ga ne uhvati infekcija - dodade.

Evina je klimnula i povukla ruku iz Conranove da bi se naslonila na stolicu


sa uzdahom. Miris hrane koju je Tildy donela je bio svuda oko njih. Mirisala je
odliĉno, ali nije bila toliko gladna. Mnogo se toga desilo jutros i dalje se
oporavljala od svoje rane.

- Geordie, pomozi Evini da doĊe do kreveta. I dalje se oporavlja i mora da se


omara - Rory je rekao bez gledanja u nju.

- Mogu da se snaĊem i sama - rekla je brzo kada je Geordie poĉeo da


popušta stisak kojim je drţao Conrana. Smejući se muškarcu, dodala je - I Roryju
treba tvoja pomoć oko Conrana.

Kada je Gordie oklevao, pomazila je njegovu ruku i ustala da se prebaci na


krevet, ne ostavljajući mu izbor. Evina je uspela da se kratko prošeta, ali joj je bilo
drago što je stigla tada do kreveta. Bila je i dalje neverovatno slaba. Dok je sedela,
osećala se dobro, ali onog momenta kada je morala da uloţi i malo truda, njena
snaga je izletela iz nje kao voda iz bušne kofe. Iako je izgledalo da nema problema

183
Book As Passion

kada je krenula ka Conranu preko sobe do stola. Pretpostavila je da su joj


zabrinutost i adrenalin dali snagu tada.

Uzdahnuvši, Evina je podigla pokrivaĉe i krzna i popela se u krevet bez


skidanja Saidhine haljine. Mrzela je što radi to, ali nije imala nameru da je skine
pred Conranom i njegovom braćom tamo. Evina je napola oĉekivala da će joj biti
jako neudobno u haljini i da neće moći da spava. Pomislila je da ce leţati budna
dok dva brata ne odu da bi mogla da je skine, ali je jedva kliznula u krevet,
sklupĉala se na svoju stranu, zatvorila oĉi i utonula u san.

Conrane se naglo probudio. U poĉetku nije bio siguran šta ga je probudilo,


sve dok se nešto nije pomerilo uz njegovo meĊunoţje i privuklo mu paţnju.
Gledajući dole zbunjeno, buljio je u krzna naslagana preko njega i primetio da je
jedno izgledalo kvrgavo. Posegnuo je za tkaninom i krznima i zamrznuo se kada je
shvatio da je kvrga Evina. Bila je kompletno zakopana ispod pokrivaĉa, ĉak joj je i
lice bilo skriveno tamo gde joj je obraz poĉivao na njegovim grudima. Ţena je bila
umotana oko njega kao maĉka, sa rukom preko njegovih grudi i jednom nogom
preko njegovih kukova. Bila je potpuno obuĉena, primetio je, ali se haljina koju je
nosila podigla do njenih kukova. I, iako je bio u košulji, koja je kada je stajao
pokrivala njegovo meĊunoţje, i ona se takoĊe podigla i trenutno je bila zasukana
oko njegovih kukova, ostavljajući njegove porodiĉne dragulje otkrivene.

Zevnuvši pospano, Evina se opet pomerila, njena noga je kliznula preko


njegovog mešunoţnja opet, i Conran je spustio pokrivaĉe i krzna na mesto i samo
leţao tako. Ne pomerajući se. Jedva dišući, dok je razmišljao šta da radi. Nije hteo
da je uznemirava, ali sada kada je bio budan, Conran je postao svestan nekoliko
razliĉitih potreba. Bio je gladan. Bio je i jako ţĊedan, ali najvaţnije, imao je
ozbiljnu potrebu da se olakša u tom trenutku. Povrh svega, kako se ona trljala o
njega, tako je budila još neke potrebe.

Kada je Evina promrmljala pospano i pomerila se nemirno ispod pokrivaĉa,


Conran je zamalo zareţao, i onda više nije mogao da izdrţi pa je paţljivo izašao
ispod pokrivaĉa i krzna. Bilo mu je odmah ţao kada je taj pokret izazvao oštar bol
u njegovom ramenu, ali nije stao dok nije izašao iz kreveta. Conran je tada
pogledao u gomilu krzna, pitajući kako je Evina mogla da diše tamo ispod.
Njegovo drugo pitanje je bilo kako je uopšte završio u krevetu sa njom. Poslednje
184
Book As Passion

ĉega se sećao je kako Rory ušiva njegovu ranu kod stola pored kamina. Maglovito
se sećao razgovora o njegovoj selidbi u njenu sobu kako bi napravili mesto za
Murine i Dougalla, ali je mislio da je predlog bio da spava na daskama na podu.
Kako je završio u krevetu sa njom, a ne na daskama?

Odmahujući glavom, Conran se okrenuo od kreveta i krenuo ka vratima.


Morao je da upotrebi klozet veoma brzo. Sa svim ostalim pitanjima se moţe
pozabaviti posle. Conran je naišao na Geordia i Alicka na vratima kada ih je
otvorio. Geordie je spavao na daskama do vrata, a Alick na daskama ispred njega.
Izgledalo je nemoguće izaći, a ne nagaziti ih, što je pretpostavljao bila i poenta.
Niko nije mogao ni da proĊe pored njih. Razmišljao je da se vrati u sobu da vidi
postoji li tamo nekakva posuda, kada su se Geordieve oĉi otvorile. Primetivši ga,
njegov brat je odmah ustao.

- Budan si - Geordie je rekao meko i ustao.

- Da - Conran promrmlja dok je ulazio u hodnik i zatvrao vrata od sobe dok


se Alick prevrnuo da bi ustao takoĊe.

- Mora da si gladan - Geordie je rekao. - Prespavao si i podnevni obrok i


veeru.

- Da - Conran je priznao, ali je već prolazio pored braće ka kraju hodnika


gde je bio klozet. - Odmah se vraćam.

Ostavljajući ih kod vrata, poţurio je da se pobrine za svoje potrebe. Geordie


je stajao sam ispred vrata kada se vratio, i kada je Conran podigao obrve, objasnio
je - Alick je otišao dole da naĊe nešto hrane i pića za tebe.

Conran je zabrundao na to, pa pitao - Šta se desilo kada su Aulay i Maclean


pretrazili prolaze opet? Da li su našli gada koji je pokušao da udavi Evinu?

Geordie je odmahnuo glavom. - Nije mu bilo ni traga u prolazima i na ĉistini.

- Prokletstvo - Conran je uzdahnuo frknuši i onda promrmljao - Gde je


doĊavola nestao?

185
Book As Passion

- Najbolje što smo smislili je da se išunjao napolje pre nego što su ljudi došli
do ĉistine ili da je uspeo da se sakrije dok nisu odustali i napustili podruĉje -
Geordie reĉe pa dodade - Ali su Aulay i Lord Maclean zakljuĉali spoljni ulaz
iznutra kada su se vratili. Neće se vratiti u zamak tim putem.

- Pa, i to je nešto - Conran promrmlja i upita - Da li on ima bilo kakvu ideju


ko bi to mogao biti?

- Svi izgleda misle da je to bandit koji je pobegao nakon što je napao tebe i
Evinu kod bedema - Geordie je rekao slegnuvši ramenima.

- Da, ali zašto? - Conran upita ozbiljno. - Banditi se obiĉno drţe napadanja
putnika ili ljudi izvan kapije. Ne rizikuju tako što prate svoje ţrtve u zamak. Iako i
uĊu u zamak, pomislio bi da će ukrasti nešto i išunjati se napolje, a ne pokušati da
udave Lejdi zamka i izaći praznih ruku.

- To je istina - Geordie se sloţio. - To je ĉudno ponašanje.

- Da - Conran promumla. Obojica su bila tiha na trenutak razmišljajući o


tome i onda je Conran pitao - Kako sam završio u Evininom krevetu? Mislio sam
da ću spavati na daskama na podu u njenoj sobi?

- Bio si budan tada, zar ne? - Geordie je pitao sa razdraganošću u svom


glasu, i onda objasnio - Nije bilo dasaka kada je Rory završio sa tobom. Niko se
nije setio da ih donese. Krevet je bio veliki i Evina nije zauzimala mnogo mesta, pa
smo ti samo navukli košulju i stavili te na drugu stranu.

Conran je podigao obrvu - Da li Lord Maclean zna?

- Da - Geordie ga je uveravao. - Bio je zadovoljan ĉinjenicom da ćeš biti


unutra ako doĊe do drugog napada.

Koraci su mu privukli paţnju, kada se Conran okrenuo ka stepenicama na


vreme da vidi Alicka kako staje na vrh noseći posluţavnik sa hranom i pićem.
Izgledalo je da ima dovoljno za dvoje, primetio je.

Dok su ga gledali kako prilazi, Geordie reĉe - Aulay je rekao da ti kaţemo


da su Dougall i Murine stigli danas za sluĉaj da nisi ĉuo to. TakoĊe je rekao da ti

186
Book As Passion

prenesemo da oĉekuje Nielsa i Edith da stignu sutra, tako da se nada da si završio


posao na kome si radio.

Conran ga je pogledao oštro, otvorio usta, zatvorio ih i uzdahnuo. Znao je


taĉno na koji posao je Aulay mislio, da spava sa Evinom tako da bi znala da nije
svaki put bolno kao prvi put. Na nesreću, nije stigao tako daleko.

- TakoĊe je rekao da ti kaţemo da ako nisi, da se baciš na to. Ne ţeli da te


vidi ostavljenog pred oltarom od strane odbegle mlade - Geordie dodade.

Conran opsova ispod daha i okrete se da uzme posluţavnik od Alicka koji je


stigao do njih.

- Uzeo sam dovoljno hrane i za Evinu i doneo sam joj medovaĉu, tebi pivo -
Alick je objavio dok mu je pruţao posluţavnik.

- Hvala ti - Conran je rekao iskreno i okrenuo se ka vratima dok mu ih je


Geordie otvarao.

- Srećno, brate - Geordie je rekao dok je zatvarao vrata za njim.

Conran je napravio nekoliko koraka u sobi sa hranom i onda zastao, njegov


pogled je zurio u sto pored kamina. Tamo je veţ bio posluţavnik sa hranom,
primetio je, i maglovito se prisetio da ga je Tildy donela dok ga je Rory ušivao.
Izgledao je netaknuto i pretpostavio je onda da ni Evina nije ništa jela od njegovog
ranjavanja. U stvari, shvatio je da ona nije jela od kada je napadnuta. Verovatno je
zato još uvek spavala, pomislio je i krenuo ka krevetu.

Conran je stavio posluţavnik na stoĉić pored kreveta i onda seo pored


gomile krzna i pogledao ih pre nego što je poĉeo da ih pomera. Jednom kada je
stigao do pokrivaĉa, zastao je. Evina je bila vidljiva sada. Pokrivaĉ je poĉinjao
ispod njene brade i padao preko njenog tela, istiĉući njene obline. Conran je
progutao pljuvaĉku i onda napravio grimasu jer se setio još jedne svoje potrebe
koje je postao svestan kada je ustao. ŢeĊ. Okrećući se, zgrabio je najbliţu šolju sa
posluţavnika i prineo je ustima. Bilo je to pivo pa je otpio veliki gutljaj i ispustio
mali uzdah dok je vraćao šolju nazad. Okreno se da opet pogleda Evinu. Bila je
predivna u snu, Conrann primeti. Njena tvrdoglava mala brada je bila opuštenija i
nije bilo znakova ljutnje, nestrpljenja ili straha na njenom licu. Mada, mnogo je
187
Book As Passion

toga nestalo sa njenog lica od kada je poĉeo svoje udvaranje. Ali nije je potpuno
napustilo, ipak. I dalje je tu bio nagoveštaj pozornosti na njoj i poneki zabrinuti
pogled koji ga je naterao da sumnja da se ona nije još uvek odluĉila da se uda za
njega.

Iako, istina je, Conran i nije ţeleo da se ona pomiri sa ĉinjenicom da mora da
se uda za njega. Što je više upoznavao, to je više shvatao da u stvari ţeli da oţeni
Evinu i sve više je ţeleo da ona ţeli da se uda za njega. Od nje mu je kljuĉala krv.
Par lekcija koje joj je odrţao oko seksa su ga ostavile bolnim i ţeljnim, i bio je
spreman da nastavi do stvarnog spajanja. Znao je bez sumnje da će ovoga puta biti
dobro i da će njihov braĉni krevet poštati mesto zadovoljstva.

Ali bilo je to više od toga. Conranu se ona u stvari sviĊala. Uţivao je u


razgovorima koje su vodili dok su igrali igre ovde u njenoj sobi dok se leĉila i on je
poĉeo da joj se divi. Bila je pametna i hrabra sa ĉudnim smislom za humor koji je
on cenio i Conran je brzo zakljuĉio da će oni biti dobri zajedno jednom kada joj
ukloni strah od braĉnog kreveta koji je njihov prvi put izazvao. Brzo mu je postalo
jasno da je Evina u sve ulazila sa strašću i zadovoljstvom. To je delom i bio razlog
što je njihov prvi put na ĉistini bio propast. Bila je raskalašna i odgovorila mu
ţeljno i pretpostavio je da je to zbog njenog iskustva, a ne zbog njene prirode i išao
je prebrzo. Ali ta strast i ţelja će im prosluţiti dobro u postelji jednom kada je
uveri da je bol koju je osetila bila samo prodor, dešava se samo jednom. Bio je
siguran da će njen otpor i zabrinutost u vezi njihovog braka nestati jednom kada joj
pokaţe kako spajanje moţe bidi zadovoljstvo kao i ostale lekcije koje joj je
pokazao.

Conran je pogledao u medovaĉu koju je Alick stavio na posluţavnik za


Evinu, razmišljajući da li da je probudi poljupcima i maţenjem i da je zavede, ili
da je samo probudi da jede i pije i onda pokuša da je zavede. Druga opcija je ono
što bi verovatno trebalo da uradi, ali to bi joj dalo vremena da opet podigne svoje
zidove, a izgledala je tako neţno i otvoreno u snu...

Evina je zevnula pospano i okrenula se na leĊa, njeno telo se izvijalo pod


rukom koja ju je mazila po strani i kuku. Prvo je mislila da i dalje spava i sanja, ali
tada se ta ruka pomerila uz njeno telo da joj skine haljinu i tuniku preko ramena i
niz ruku, ogolivši joj nepovreĊenu dojku. Kada se ruka zaustavila na onome što je
188
Book As Passion

bilo otkriveno, poslednji trašak njene pospanosti je nestao i Evina je otvorila svoje
oĉi uz mali uzvik dok se njeno telo instiktivno izvijalo ka maţenju.

- Tako si prokleto lepa.

Trepnula je na te neţno progovorene reĉi i fokusirala se na Conrana. Sedeo


je do nje na krevetu, samo u košulji, primetila je, i izgledalo je kao da je to
najprirodnija stvar na svetu. Bar je njeno telo tako mislilo.

- Da li si ţedna? - upitao je neţno.

Evina je srela njegov pogled, ali je oklevala u odgovoru. Njegovi su prsti


našli i poĉeli da miluju njenu bradavicu i to je u njenom telu izazivalo potpuni
haos. Delimiĉno je to bilo uzbuĊenje i delom išĉekivanje divljeg zadovoljstva za
koje je znala da moţe doći ako se ovo nastavi. Na nesreću, sada kada je to
pomenuo, Evina je shvatila da je ţedna i posle trenutka, klimnula je.

Kao što se i plašila, Conran je odmah prestao sa milovanjem. Njegova ruka


je skliznula iza njenog ramena da je namesti u uspravan poloţaj dok je brzo
nameštao oba jastuka na krevetu tako da se moţe nasloniti na njih. Onda se
okrenuo ka posluţavniku na stolu.

Evina se pogledala. Pertle njene haljine su bile odvezane i ona i njena tunika
su i dalje visile sa jednog ramena, ostvljajući joj dojku golom. Razmišljala je da je
pokrije, ali odluĉila je da je to kao zatvaranje štale kada je konj već napolju, pa je
usmerila paţnju na posluţavnik. Primetila je pića, ali i hranu, i osetila kako joj
stomak krĉi. Ali je Conran onda uzeo jedno piće i ponudio joj.

Evina ga je prihvatila i prošaputala - Hvala ti - i podigla do usta da popije,


ali oĉi su joj se raširile kada je on podigao košulju i skinuo je preko glave. Gledala
ga je kako je baca u stranu i onda okrenula pogled ka njegovim golim prsima dok
je pila ţedno. Umalo se zagrcnula pićem od iznenaĊenja kada se Conran odjednom
savio i uhvatio ustima bradavicu koju je prethodno milovao i polako je usisao
usnama.

Brzo gutajući, Evina je gledala i pamtila dok ga je gledala kako je pušta iz


usta kako bi je mogao lizati, grickati, pa je opet usisati. Ali onda je pustio opet i
ispravio se kako bi lupio dno njene šolje i tako je prećutno naterao da opet pije.
189
Book As Passion

Evina je automatski otpila još jedan gutljaj medovaĉe i gledala ga je dok je uzimao
piće i stavljao ga nazad na posluţavnik.

- Kako je tvoja rana? - Conran je pitao dok se okretao. Njegov ton je bio
opušten, kao da nisu sedeli tamo, on go, a ona sa jednom dojkom golom.

- Dobro - rekla je i onda proĉistila grlo kada je reĉ izašla kao šapat.

- Pecka? - pitao je.

Evina je odmahnula glavom i on se nasmejao i poljubio je. Bio je to sladak,


istraţivaĉki poljubac u poĉetku, njegova usta su lebdela iznad njenih pre nego što
su je pritisla ĉvršće dok joj je skidao haljinu i tuniku i sa drugog ramena. Obe njene
ruke su bile spuštene sada, i materijal je skliznuo sa njenih ruku i šaka kada ih je
podigla tako joj je tkanina ostala da visi oko struka, ostavljajući je golu do pojasa.
Nije mnogo mislila o tome pre nego što joj je Conran odvukao paţnju klizeći
jezikom u njena usta. Evina je zaboravila sve o odeći dok je otvarala usta za njega.

Tok poljubca se odmah promenio i postajao je sve zahtevniji dok je Conran


pritiskao svoja usta na njena i prodirao jezikom. Evina je uzdahnula u njegova usta
i uzvratila tom zahtevu dok su njene ruke pronašle i milovale mu grudi. Dragi
Boţe, bio je prelep, pomislila je dok ga je milovala i osećala mišiće grudi i
stomaka, pre nego što mu je obavila ruke oko vrata.

Kada je Conran poĉeo da je spušta da legne na leĊa, Evina ga je obuhvatila


obema rukama i ustima i onda udahnula u njegova ućta dok su mu se ruke kretale
po njoj, milujuci je i zadirkujući njeno meso. Njen odgovor je postajao sve
zahtevniji kako je spustao ruke dole. Osetila je jednu ispod ivica suknje i onda je
krenula nagore, gurajući je na gore sa tunikom preko kukova. Evina je uzdahnula i
pomerila noge nemirno, a onda ih skupila kada je osetila njegovu ruku izmeĊu
njenih nogu.

Conran je odgovorio tako što je prekinuo njihov poljubac i onda krenuo


usnama niz obraz pa vrat. Ali ruka je nastavila da pritiska izmeĊu njenih nogu,
njegov dlan se pomerao napred-nazad do njene srţi dok joj se noge nisu otvorile i
nemirno pomerale dok nije stavila stopala ravno na krevet tako da je mogla da
podigne kukove ka milovanju. Kada su mu usta našla dojku ponovo, njena paţnja

190
Book As Passion

je bila podeljena izmeĊu dva mesta na kojima joj je pruţao zadovoljstvo, ali su mu
onda usta nastavila nadole. Lutala su preko drhtavog stomaka i dalje i u sledećem
trenutku je njegova ruka prestala sa pritikanjem njene srţi i umesto toga se
prebacila na butinu. Onda je njegova druga ruka pritisla drugu butinu, terajući joj
noge da se širom nameste i Evina je zadrţala dah pa ga pustila ponovo uz tihi jecaj
kada su mu se usta spustila i poćela da miluju njeno toplo, ţeljno meso.

Za nekoliko trenutaka je Evina se raspadala na krevetu, oteţano dišući i


jecajući, glava joj se okretala i telo drhtalo pod njegovim voĊstvom dok se kretala
ka zadovoljstvu koje joj je pruţao. I onda se ukoĉila, telo joj je postalo ĉvrsto kao
daska uz samo mali drhtaj pre nego što je poĉela da se trese dok je pronalazila svoj
vrhunac

191
Book As Passion

Poglavlje 13

Evinino srce je i dalje ubrzano kucalo i dalje je oteţano disala, kada je


otvorila oĉi i shvatila da se Conran promeškoljio pored nje u krevetu. Sada je
leţala sa glavom na njegovim grudima i njegovim rukama oko nje dok su joj
njwgove šake mazile leĊa i bokove. Nije se uopšte sećala njegovog premeštanja,
niti se sećala kako je dospela tu gde je bila, ali nije ni marila za to. Njeno telo je i
dalje pulsiralo od zadovoljsta koje joj je pruţio i Evina je samo zatvorila svoje oĉi i
odluĉila da jednostavno uţiva u blaţenstvu dok se njeno telo smirivalo.

Ipak, to se nije dogodilo. Samo što je Evina poĉela opet da diše normalno,
Conranova ruka je prestala da je miluje i obuhvatila je njene grudi. Kada je poĉeo
da je miluje ponovo, zastenjala je i podigla glavu. On je odmah zaposeo njena usta
poljupcem koji joj je nagovestavao da još nije gotov.

Evina se na kratko ukoĉila, zbunjenost je prošla kroz nju. Poslednja dva


puta kada ju je zadovoljio, Conran je otišao odmah posle toga. Ovoga puta je opet
uzburkao njene strasti, njegov jezik je prodirao, a njegove ruke su poĉele da klize
njenim telom, rasplamsavajući vatru koja se tek stišala.

Mrmljajući Evina se protegle uz njega, a njeno telo se uvijalo dok se


spremalo za drugu rundu. Ovoga puta Conran nije prestajao da je ljubi. Nastavio je
da zaposeda njena usta ĉak i dok su njegove ruke brzo skidale haljinu i tuniku koje
su joj se skupile oko struka, vukući oboje niz njene kukove dok ih nije skinuo.
Kada ih je najzad bacio u stranu, njegove ruke su bile slobodne da nesmetano klize
njenim telom, što su i uradile, uspevajući da naĊu i pomiluju svaki deo njene koţe
koji su mogle dok se jedna ruka nije spustila izmeĊu njenih nogu tako da su

192
Book As Passion

njegovi prsti mogli da igraju po njenom ţeljnom mesu. Ovoga puta kada je Evina
instiktivno pokušala da skupi noge, Conran se pomerio preko nje, jednom rukom
podupirući svoje telo i spreĉavajući ga da je smrvi, dok su se njegovi kukovi
spustili niţe da spreĉe njene noge da se skupe tako da su njegovi prsti mogli da
nastave nesmetano svoje slatko muĉenje.

Evina je instiktivno obmotala svoje noge oko njegovih kukova, njene pete
su pritiskale njegovu zadnjicu dok je pomerala svoje kukove ka njegovom dodiru.
Kada je poĉeo da gura u nju, odmah je znala da to nisu njegovi prsti. Oni su i dalje
igrali oko ivice njenog zadovoljstva i izluĊivali je, ali to je bio tako dobar osećaj,
pa se nije bunila. Umesto toga, pomerila je svoje kukove, pritiskajući ga i vodeći
ga sve dok je nije ispunio u potpunosti.

Conran je tada stao i pokušao da prestane da je ljubi, ali je Evina zaplela


svoje prste u njegovu kosu i nije mu to dozvolila. Nije ţelela da ovo prestane.

Nakon što je kratko oklevao, Conran se prepustio njenoj ţelji i poĉeo opet
da se pomera, izvlaĉeći se iz njenog tela i klizeći opet u nju. Evina nije primetila
kada su njegovi prsti prestali da je maze i mesto toga se njegov penis trljao o nju
svaki put kada je ulazio i izlazio iz nje. Bila je toliko zaokupljena jureći
zadovoljstvo koje joj je stalno izmicalo i kada se poĉela da se nervira što su
njegovi pokreti bili jako spori, skinula je svoje noge sa njegovih kukova, podigla
svoja kolena, pritisla svoja stopala na krevet i poĉela da se pomera nabijajući svoje
kukove na njega tempom koji je ţelela.

Na njeno olakšanje, Conran nije pokušao da je zaustavi ili da je natera da


ide njegovim tempom. Bio je miran i nastavio je da je ljubi dok ga je ona koristila
da stigne tamo gde je ţelela i onda je uspela. Zadovoljsto je jurilo kroz nju i
vrištala je u njegova usta dok je njeno telo poĉelo da se trese i drhti, njeni mišići su
se grĉili i stezali ga.

Evina je bila jedva svesna kada se Conran ukoĉio trenutak kasnije, njegovi
kukovi su se izvili tako da se zabio u nju jako i ostao duboko zakopan. Osetila je
kako pulsira u njoj šireći toplotu dok je ispuštao svoje seme, ali je i dalje bila na
talasima koje je stvorila, jedva se drţeći za njega. Kada se srušio odmah zatim i

193
Book As Passion

okrenuo na stranu, poveo je sa sobom, okrećući je na stranu tako da su leţali


sklupĉani zajedno, drhteći grudi uz grudi, sa svojim povreĊenim stranama na gore.

Evina je upravo dolazila do daha kada je Conran iznenada pustio i


otkotrljao se da sedne na ivicu kreveda, a onda i ustane. Otvorenih oĉiju gledala je
zabrinuto u njega, pitajući se da li je uradila nešto pogrešno dok je on brzo prilazio
stolu. Njena zabrinutost je prestajala i prelazila u znatiţelju kada je videla da uzima
jednu od ĉistih tkanina koje je Rory ostavila i umaĉe je u bokal. Kada je upotrebio
tkaninu da se oĉisti, Evina je najednom postala svesna hladne teĉnosti koja joj je
curila izmeĊu nogu.

Razmišljala je da mu se pridruţi za stolom i oĉisti i sebe takoĊe, kada je on


isprao tkaninu, iscedio je i krenuo ka krevetu. Evina ga je gledala kako prilazi,
njene oĉi su zahvalno prelazile preko njegovog tela. On je bio predivan ĉovek,
ĉvrstog i snaţnog tela, njegovi mišići su bili predivni dok se kretao. I onda se
popeo u krevet do nje i poljubio je.

Evina se nasmejala i poljubila ga zauzvrat i onda uzdahnula od iznenaĊenja


kada je spustio hladnu, vlaţnu tkaninu izmeĊu njenih nogu. Conran se nasmejao
njenom uplašenom izrazu lica, ali je nastavio da radi to što je radio i bzro i neţno
je oĉistio svu teĉnost koja se skupila tamo.

- Da li si gladna? - pitao je kada je zvršio i bacio upotrebljeno parĉe tkanine


na pod do kreveta.

- Da - priznala je Evina, pridiţući se da sedne do njega.

Conranove oĉi su skliznule do njenih grudi dok se pridiţala, upijajući golu


koću. Bilo je to dovoljno da je natera da povuĉe krzno da se pokrije, ali je Evina
odolela nagonu. On je bio potpuno go. Osim toga, on je dodirnuo i liznuo skoro
svaki centimetar njene koţe koja je trenutno izloţena. Izgledalo bi glupo da sada
pokuša da je sakrije.

- Da li ţeliš da jedeš ovde u krevetu, za stolom ili na krznu do kamina? -


pitao je podiţući pogled nazad do njenog lica.

194
Book As Passion

- Na krznu - Evina je odjednom odluĉila. Nije ţelela da mrvi po krevetu, a


jesti za stololom znaĉilo je pomeranje svega što je trenutno na njemu. Krzno bi bilo
udobno i lako, pomislila je.

- Onda krzno - rekao je Conran i ustao da naţe i navuĉe svoju košulju.


Evina je gledala kako tkanina prekriva svu tu mušku lepotu, a onda uzdahnula i
iskliznula iz kreveta da potraţi svoju tuniku dok je on pokupio posluţavnik sa
stola. Kada je primetila tkaninu na gomili na podu, uzela je i navukla dok ga je
polako pratila do krzna.

- Da li ti je dovoljno toplo? Ili treba da upalim vatru? - Conran je pitao dok


su se smeštali na krzno sa posluţavnikom ispred sebe.

- Dobro sam - rekla je pomalo bez daha - Ovo je u stvari topla noć.

- Da - promrmljao je i usmerio svoju paţnju na hranu na posluţavniku.

Evina je pogledala u hranu. Bilo je hladnih pilećih zalogaja i dva tanjira


puna hladne peĉene piletine i sira. Bilo je tu i nekoliko sveţih i soĉnih breskvi.

Nakon celog aktivnog dana bez hrane, oboje su bili gladni i jeli su u
prijatnoj tišini, proţdirući svako parĉe hrane na koje su naišli. Kada joj je ostala
samo breskva, Evina ju je podigla, ali je onda pogledala do stola i posluţavnika
koji je tamo stajao. Znala je da hrana koju je Tildy donela ranije verovatno nije
dobra za jelo nakon što je stajala tamo celog dana, ali se pitala ima li još voća na
tom posluţavniku pa je ustala da pogleda.

Evina je zagrizla breskvu dok je posmatrala propušten obrok koji joj je


sluţavka donela i onda se ukoĉila i pogledala dole. Breskva je definitivno bila
zrela, ĉim je zagrzla, njeni slatki sokovi su curili niz njenu bradu i vrat, pa sve do
grudi. Dok je ţvakala i gutala komad u ustima, rukom je krenula da se obriše i
iznenadila se kada je videla da Conran stoji do nje i hvata je za ruku.

- Dozvoli meni - rekao je i savio se da dohvati teĉnost svojim jezikom


taman na vreme dok se nije otkotrljala ispod tunike. Nije stao tu ipak, nego je
olizao ceo trag, ĉisteći njen vrat, onda bradu, onda njene usne pre nego što je
spustio na njih brz, jak poljubac.

195
Book As Passion

- Slatko - promrmljao je, podiţući svoju glavu i gledajući je sanjivim oĉima


dok je gurnuo svoje kukove i privukao je sebi da osloni svoje telo na njegovo.
Mogla je da oseti posledice njegovih poteza kada se njegova ĉvrtina protrljala o nju
kroz njenu tuniku i njegovu košulju. Evina nije bila iznenaĊena. Njegov jezik koji
je prelazio po njenoj koţi do njenih usana je i na nju ostavio utisak. Njene brdavice
su sada bile ĉvrste i vlaţnost se skupljala nisko u njenom stomaku i spuštala se niţe
da je pripremi za napad za koji se nadala da će uslediti.

Ali Conrarn nije radio ništa više u poĉetku. Samo je stajao mirno, gledao u
nju, u njihova spojena tela i davao joj do znanja da je ţeli, ali nije radio ništa da
zadovolji planinu potrebe izmeĊu njih. Evina je bila ta koja je najzad napravila prvi
potez. Ponudila mu je svoju breskvu.

Conran je trepnuo kada je podigla breskvu do njega, onda je podigao obrve


i prihvatio je. U trenutku kada je podigao do usta da je zagrize, Evina je uhvatila
rub svoje tunike i povukla ga na dole, prvo preko jednog ramena, onda i drugog i
pustila je da sklizne niz ruke. Nije pala na pod, nego se zaustavila ispod njenog
struka, baš na mestu gde su im se tela dodirivala, i to je bilo dovoljno. Bila je gola
od struka na gore i taj prizor je naterao Conranove oĉi da se rašire i gore. To je
takoĊe uĉinilo njegovu erekciju još tvrĊom izmeĊu njih, primetila je, a onda joj je
Conran odvukao paţnju kada je spustio breskvu i protrljao soĉnom voćkom njenu
golu, nepovreĊenu dojku.

Trepnula je od iznenaĊenja, dok se hladni sok iz voćke skupljao u kapljicu


na vrhu njene dojke koja je lagano visila. Pre nego što je pala, Conran je uhvatio
Evinu za struk, podigao je da sedne na sto i savio svoju glavu da uhvati kapljicu
slatke teĉnosti pre nego što padne.

Evina se ugrizla za usnu i uhvatila za njegova ramena dok je usisavao


bradavicu u svoja usta i oĉitio ostatak soka. Kada se ispravio i krenuo da je poljubi,
zaustavila ga je i rukom prešla preko njegovih grudi, pa je mu je povukla košulju
na gore. Conran je odmah stavio polupojedenu breskvu na sto pored nje i pomogao
joj, hvatajući rub svoje košulje i prevlaĉeći je preko glave.

Dok je skidao košulju, Evina je zgrabila breskvu. Zareţao je od


iznenaĊenja kada je prošla hladnom voćkom preko jedne njegove bradavice, ali je

196
Book As Passion

nije zaustavio dok je sklapala uste preko njegovog mišićavog tela i usisala drhtavu
bradavicu ustima.

Conran je je ispustio još jedno iznenaĊeno reţanje i uhvatio njenu glavu


jednom svojoj rukom dok je to radila, Evina se nasmejala i uštinula njegovu
bradavicu, pre nego što je pustila i okrenula se da primeni isti tretman i na drugu.
Kada je završila i podigla glavu da susretne njegov pogled, on je imao zamišljen
izraz lica.

- Šta? - rekla je nesigurno - Zar ti se to nije dopalo?

- Da, na moje veliko iznenaĊenje jeste - priznao je uz reţanje i uzeo joj


breskvu. - Skini tuniku.

Evina je podigla obrve na taj zahtev, ali je uhvatila tuniku oko struka i
podigla je preko glave. Onda je pustila da padne na pod i podigla je bradu da ga
pogleda. Ĉekajući da vidi šta će uraditi sledeće.

A sledeće joj je ponudio breskvu nazad. Evina je oklevala, oĉekujući da će


je uzeti natrag kada posegne za njom pošto se setila njegovog trika sa trešnjama na
ĉistini, ali nije. Pustio je da je uzme i promrmljao - Treba da je pojedeš. Moraš da
povratiš snagu.

Evena je suzila pogled. Bilo je nešto u njegovom izrazu lica što joj je bilo
sumnjivo, ali posle par trenutaka, podigla je breskvu i zagrizla je. Ĉim je to uradila,
Conran je spustio glavu i poĉeo da joj mazi uvo. Zatvorivši svoje oĉi, ţvakala je i
progutala, pa opet zagrizla, tiho jecajući dok je grickao njeno uvo i ljubio joj vrat.
Kada je stigla do koštice, on se ispravio i pokazao na posluţavnik iza nje. Evina je
ostavila košticu na posluţavnik i posegla za jednom od krpa na stolu, sa namerom
da obriše sok od breskve koji joj je iscureo iz voćke po rukama, ali je Conran
uhvatio za zglob da je zaustavi.

Trepćući u iznenaĊenju Evina je pogledala u njegovo lice i onda


jednostavno posmatrala dok joj je podizao ruku do svojih usana da bi olizao
sokove, palacajući jezikom preko njenog dlana. Njene oĉi su se blago raširile jer je
njegov potez izazvao reakciju njenog tela, i ona je poĉela da se meškolji na stolu,
dok mu je jezik prelazio preko prstiju i slao joj leptiriće u stomaku. To je bilo

197
Book As Passion

neoĉekivano, pomislila je, i kada je zatvorio svoja usta oko jednog njenog prsta i
usisao ga, nije mogla da odoli da ga ne dodirne. Hvatajući ga za kuk, pokušala je
da ga primakne bliţe, ali on se odupreo i prešao na njen drugi prst.

IzluĊivao ju je. Ko bi mogao da zamisli da će lizanje njenih prstiju biti tako


iscrpljujuće? Lizala je sama svoje prste ĉesto, ali nije nikada osetila ovakvo
uzbuĊenje koje je raslo u njoj.

- Conran - najzad se pobunila, povlaĉeći svoju ruku i njegov kuk u isto


vreme.

- Da - promrmljao je i odustao je od njenih prstiju da bi je poljubio umesto


toga.

Evina mu je ţeljno uzvratila poljubac, kombinacija potrebe i olakšanja joj


je strujila kroz telo dok se on pribliţavao i sada je mogla da obavije svoje ruke oko
njegovog struka. Ţelela ga je opet. Trebala ga je. Ţelela da opet iskusi zadovoljstvo
koje joj je pokazao. Ţelela je da njena krv peva, a njeno telo jeca. Ţelela je da je on
dira i liţe i da, ţelela ga je u sebi, Evina je pomislila, i pokušala je da mu to kaţe
dok ga je hvatala za njegov ĉvrsti ud, pokušavajući da ga pribliţi bliţe i u sebe.

Kada je Conran uhvatio za zglob i prekinuo njihov poljubac, otvorila je oĉi i


pobunila se. Iz nekog razloga, to ga je nateralo da se nasmeje, ali je rekao - Murine
i Dougall dolaze danas, a Nielsa oĉekujemo sutra.

Evina je trepnula, njen um se polako privikavao na novu temu, ali je onda


shvatila šta je prišao. Niels i njegova ţena su poslednji od njegove familije koji
dolaze. Kada stignu, njen otac će ţeleti da se odrţi venĉanje, shvatila je, i ţurila je
u njega bez reĉi, dok joj je um brzo radio. Evinin prvi odgovor kada joj je otac
objavio da se mora udati za Conrana je bio odbijanje. Pokušala je da ga odgovori
od te ideje i kada nije uspela, razmišljala je da pobegne. Ali onda je Conran poĉeo
da provodi vreme sa njom u njenoj sobi, priĉajući i igrajući igre da im proĊe
vreme.

Priĉa sa njim je ono što je polako poĉelo da menja njeno mišljenje. Conran
je bio dobar ĉovek, pametan, strpljiv. Ĉak i kada je ona postala nervozna i osorna
zato što je zaglavljena u sobi, on je ostajao dobro raspoloţen i prijatan. I obećao je

198
Book As Passion

da je nikada neće udariti, setila se. Ĉak se sloţio da to ubace u braĉni ugovor. A tu
je bilo i zadovoljstvo koje joj je pruţao. Prvi put na ĉistini je prosto bio uţasan, ali
iskustva sa njim od tada... Nije bilo bola. Sada je sve bilo zadovoljstvo, ĉak i kada
joj se pridruţio poslednji put. Njeno telo ga je spremno doĉekalo... i ţelelo ga je
opet. Ona ga je ţelela opet. Braĉni krevet više nije bio nešto ĉega se plašila, nego
nešto za ĉim je Evina ţudela.

Ali opet... Dala bi mu moć nad njom. Izgubila bi svoju samostalnost koju
joj je otac dao, a sa Conranom moţda ne bi to išlo tako glatko. Moţda će on
oĉekivati da ona prati braĉne zavete i sluša ga i…

- Evi - Conran je pitao neţno - Hoćeš li se udati za mene?

Evina se ukoĉila od iznenaĊenja na ovo pitanje. Ovo je bio prvi put da joj
je postavljeno pitanje. Reĉeno joj je da se udaje za njega, od strane njenog oca, ali
ĉak ni on, za koga je znala da je voli, nije pokazao da ona ima izbora, niti da ga je
briga ţeli li ona to ili ne. Conran, sa druge strane je pitao. Umalo je rekla da samo
iz tog razloga, ali onda je ipak rekla - Neću obećati da su te slepo slušati…

Conran je klimnuo kao da je to već oĉekivao i uveravao je - To je u redu.


Ne bih ţeleo da rizikuješ svoju dušu tako što ćeš lagati sveštenika i Boga.

Evina se blago nasmejala, ali i dalje oklevala.

- Ali dodaću u svoje zavete i obećaću pred sveštenikom i Bogom da te


nikada neću udariti - Conran je rekao - To ću svakako staviti i u braĉni ugovor
kako sam i obećao. Priĉaću sa tvojim ocem o tome odmah ujutru.

Te reĉi su uĉinile da se Evina potpuno opusti. Nije zaboravio svoje


obećanje. Zbog svega što se dogodilo, plašila se…

- Da li ćeš se udati za mene, curo?- pitao je opet, sveĉanim glasom.

Progutavši, srela je njegov pogled i uspela da izbaci reĉ da malo glasnije od


šapata. Bilo je to dovoljno. Conran se savio da je poljubi ponovo sa takvom strašću
da se malo uplašila. Bio je kao ratnik osvajaĉ koji je zahtevao svoje blago, njegova
usta i jezik zadovoljavaju i traţe odgovor. Evena nije oklevala više od minute pre

199
Book As Passion

nego što mu se prepustila. Moţda je imala par malih sumnji u glavi, ali njeno je
telo znalo šta ţeli i bilo je spremno da proslavi ovu pobedu sa njim.

Conran se probudio na strani sa Evinom sklupĉanom do njega. Njena


zadnjica je bila naslonjena na njegovo meĊunoţnje, a njegova ruka je bila
obmotana oko nje tako da je njegova ruka poĉivala na njenoj dojci. Bilo je kao u
raju i odluĉio je da će ţivot biti konstatna sreća ako se svako jutro budio ovako.

A hoće, Conran se podsetio sa smeškom. Ĉim Niels stigne, imaće


ceremoniju i Evina će biti njegova. U stvari, biće njegova ako reši taj braĉni
ugovor. Conran je bio iznenaĊen što mu Maclean nije prišao već u vezi sa tim, ali
trebalo je to rešiti pre venĉanja, a ono će biti danas ako Niels stigne kako se
oĉekuje.

Sklanjajući svoju ruku sa Evine, ustao je iz kreveta, a onda neţno ušuškao


krzna oko nje. Njegova cura se nije ni pomerila. Conran nije bio iznenaĊen. Iako su
spavali celi predhodni dan i veĉe, bili su budni skoro cele noći istraţujući tela
jedno drugome. Evina se pokazala onoliko odvaţnom i znatiţeljnom koliko se
nadao da će biti kada je još verovao da je iskusna udovica. Iskustvo je moţda
izostalo, ali entuzijazam je svakako bio prisutan i oni su vodili ljubav na stolu, pa
na krznima, a onda je pokušala da ga zadovolji ustima i rukom kao što je on nju.

To je više bila veţba u frustraciji, ali moţe se popraviti uz malo


usmeravanja i on je bio zadovoljan što je bila volja da pokuša. Pored toga, njegova
frustracija je ustupila mesto zadovoljstvu kada je naterao da prestane, okrenuo je
na kolena i dlanove i zabio se u nju od pozadi, tako da je mogao da joj mazi dojke i
dira dok ih je oboje vodio do ivice zadovoljstva iznova i iznova, dok nije popustio i
gurnuo ih oboje preko ivice.

Stojeći pored kreveta, Conrarn se srećno protegao i došao do bokala na


malom stolu kod prozora i brzo se umio dok je razmišljao šta treba uraditi danas.
Razgovor sa njenim ocem o ugovorima je bilo prvo. Jednom kada to reši,
nameravao je da se pozabavi pitanjem njenog napadaĉa. Najzad je ubedio curu da
se uda za njega. Nije ţeleo da je izgubi sada zbog ĉoveka koji je pokušao da je
udavi, a onda nestao.

200
Book As Passion

Conran je frknuo dok su mu se misli usmerile na taj dogaĊaj. Geordie je


rekao Aulayu i Lordu Macleanu da nije uspeo da stigne gada. Sada, mogao je da
vidi greške koje su tada napravili. Odlaganje ulaska u prolaz za poĉetak, je bila
velika greška. Ali ĉovek nije iskoristio odlaganje da pobegne. Mesto toga, on je
nekako uspeo da doĊe iza njega i ubode ga. Zašto? Šta je on radio dok su oni
razgovarali i ispitivali Tildy opet?

Vrteći glavom, Conran je završio sa umivanjem i brzo navukao košulju,


mršteći se na njen smrad. To je bila ista košulja koju je imao na sebi kod vodopada
i koju mu je Gavin vratio. Ona i sada krvav kilt su bili sva odeća koju je imao
ovde. Na nesreću, niko od njegove braće se nije setio da donese nešto njegove
odeće do Macleana. I dok je Tildy pomenula da će mu nabaviti odeću već dva puta,
ni jednom nije odrţala obećanje.

Njegov pogled je skliznuo do krvavog kilta. Leţao je sklupĉan u gomilu


pored stola. Prelazeći preko sobe, sagnuo se da ga podigne, mršteći se kada je
ostao sklupĉan u gomilu i kada ga je podigao. Krv se sasušila i pretvorila ga u
uvrnutu statuu. Definitivno neće to nositi.

Bacivši ga sa gaĊenjem, prišao je vratima i otvorio ih. Geordie i Alick više


nisu spavali na podu. U stvari, ni jedan od njih nije bio tamo. Umesto njih, Rory i
Dougal su stajali na pragu i priĉali tiho, prestavši istog momenta kada se pojavio.
Oba brata su ga pogledala od glave do pete sa zanimanjem, ali Dougal je bio taj
koji je podigao obrvu i rekao - Milim da si nešto zaboravio, Con. Moţda bi mogao
da se vratiš unutra i probaš da se obuĉeš opet.

- Plašiš se da će me Maurine videti i shvatiti da se udala za pogrešnog


brata? - Conran je rekao, najviše zato što je znao da će ga to iznervirati. I dalje je
Dougalla muĉila ĉinjenica da su on, Geordie i Alick bili spremni da oţene curu da
je on nije uzeo. Iako je Conrarn to priznao tek kasnije, i on bi oţenio curu da je
spasi od njenog brata. Sad mu je bilo drago što to nikada nije bilo potrebno. Evina
je bila ţena za njega.

- Kako su tvoja ledja? - Rory je pitao u pokušaju da mu odvuĉe paţnju od


Dougalla.

201
Book As Passion

Zadovoljan izrazom na Dougallovom licu, Conran je okrenuo pogled ka


Roryju i rekao - Dobro. To je tek ogrebotina.

- Da, ogrebotina - Rory je promrmljao, kolutajući oĉima - Okreni se i pusti


me da pogleda.

- Ne - Conran je zareţao, odbijajući ga. - U redu je. Pogledaćeš je kasnije


kada se okupam.

- U redu - Rory je rekao bezizraţajno i onda podigao obrve -I, zašto stojiš
go u košulji?

- O - Conran je pogledao nadole u košulju. - Moj kilt se ne moţe nositi.


Osušena krv ga je zguţvala.

- Ah - Rory je rekao sa grimasom na licu, ne traţeći dodatno objašnjenje.


Svi znaju šta se dešava sa tkaninom kada se natopi krvlju i tako se osuši. Bude
ĉvsta i kruta. - Doneo sam rezervni kilt sa sobom. Idem da ga donesem.

- Hvala ti - Conran je promrmljao, i gledao ga kako ţuri niz hodnik do sobe


koju sada deli sa Geordiem i Alickom. Okrećući se nazad ka Dougallu, rekao je -
Ti si preuzeo ĉuvanje vrata umesto Geordie i Alicka?

- Da. Otišli su dole da utole glad - rekao je Dogall i dodao -A Maurine i ja


ćemo biti ovde dok se problem ne reši.

- Hvala ti - rekao je Conran iskreno.

Dougall je slegnuo ramenima - Ti si pomogao da Maurine i ja budemo


bezbedni dok smo bili u nevolji. Najmanje što mogu da uĉinim je da ti uzvratim i
pomognem da saĉuvamo tvoju curu.

- Tako mi zemlje, nikada nisam videla ĉoveka koji toliko voli da se šeta
okolo go ili polugo - Conran je pogledao ka stepenicama i video Tildy kako staje
na dovratak. Uprkos njenim reĉima gaĊenja, nije mogao da ne primeti da gleda u
njegove gole noge sa interesovanjem. Ovo nije prvi put da ju je uhvatio kako gleda
u njegovu golotinju kao napaljena stara ţena. To je bilo dovoljno da pomisli kako
je to razlog što stalno zaboravlja da mu donese ĉisti kilt. S tom misli, izvio je obrvu

202
Book As Passion

i rekao - Nisam go. Nosim moju smrdljivu staru košulju. Istu onu staru košulju
koju nosim od kada sam stigao ovde. Jedini razlog što ne nosim i moj isti stari
smrdljivi kilt takoĊe je taj što je natopljen krvlju i ostavljen da se osuši na gomili i
sada je ostao u tom obliku. Rory mi donosi jedan od svojih na pozajmicu.

Tildy je zastala i buljila u njega iznenaĊeno. - Pa, zašto mu doĊavola nisi


rekao da ti donese ĉistu košulju i kilt koji sam ti ostavila u tvojoj sobi juĉe ujutru?
Nema sumnje da su i dalje tamo zato što se nisi vratio da ih pokupiš, nego si
spavao u sobi moje slatke nevine mlade dame kao da imaš pravo na to.

- Dobro, dobro, Tildy - rekao je Dougal blago - Kao što su ti svi objasnili
sinoć, Evinina soba je bila najbolje mesto za njega. Bilo ih je lakše tako ĉuvati
oboje, a i njegovo prisustvo bi pomoglo da se odbrane od novog napada. Pored
toga, Conran je izboden juĉe i nema sumnje da je bio nesposoban da bude pretnja
tvojoj dami.

- Trebalo je da spava na daskama, a ne u njenom krevetu - Tildi je prasnula


i onda, gledajući u Conrana, suvo je dodala - I meni izgleda priliĉno sposobno.

- Moţe biti, ali ipak, moj brat nikada ne bi iskoristio prednost nad mladom
damom u njenoj bolesniĉkoj postelji. Zar ne, brate? - Dougall je rekao suvo,
podsećajući ga na izvesnu tuĉu koja je izbila meĊu njima oko Maurine.

Na Conranovo olakšanje, Rory ga je spasao odgovora, pojavivši se tada,


ţureći iz svoje sobe sa ĉistim kiltom.

- Moţete to vratiti nazad, Lorde Rory - rekla je Tildy ĉim ga je videla -


Donela sam Lordu Conranu kilt i košulju juĉe i ostavila sam ih na njegovom
krevetu. Otići ću sada po njih.

- Zar nije njegova soba sada naša soba? - Dougall je pitao frknuvši i
sluţavka se okrenula klimajući.

- A da. Zaboravila sam da smo smestili vas i vašu suprugu tamo - reĉe ona
iznenaĊeno i dodala - Sigurna sam da ste pomerili košulju i kilt. Ako mi samo
kaţete gde ste ih stavili, uštedećete mi vreme.

- Nije bilo košulje i kilta na krevetu - Dougall je rekao odmahujući glavom.

203
Book As Passion

- O - Tildy je trepnula i onda se bledo nasmejala pa rekla - Pa, nema


sumnje da ih je vaša gospoĊa videla kada je stigla tamo i pomerila ih dok ste vi
stigli u sobu. Ja ću samo…

- Ja i moja ţena smo zajedno otišli u sobu kada su nam je pokazali -


Dougall ju je prekinuo dok se opet okretala - Nije bilo košulje i kilta koje je trebalo
pomeriti.

- Da li ste sigurni? - pitala je, izgledajući usplahireno.

- Sasvim siguran - Dougall je uveravao sluţavku.

Tildy je stajala mirno na trenutak, zbunjenost i nervoza su joj se smenjivali


na licu dok Rorz nije rekao neţno - Dosta se toga dogodilo juĉe, Tildy. Moţda si
mislila da ih odneseš i staviš ih na krevet, ali nisi stigla to da uradiš.

Tildy je oklevala, a onda uzdahnula i promrmljala - Da, moţda. Ali sam


bila sigurna da jesam. - Odmahivala je glavom i onda se okrenula ka stepenicama.
- Naći ću mu još jednu košulju i kilt.

- Izgledaš zabrinuto, Conny - Rory je rekao jednom kada je ţena nestala niz
stepenice.

Conran je skrenuo pogled sa sluţavke ka bratu kratko, ali onda slegnuo


ramenima - Tildy mi se ne ĉini kao neko ko zaboravlja takve stvari. Mislim, prvi
put kada je zaboravila da mi donese ĉistu odeću, pretpostavio sam da je to bilo
namerno zato što je bila ljuta na mene jer sam kompromitovao njenu damu. I tada
je tvrdila da je zaboravila da mi donese stvari. Ali sada deluje potpuno sigurno da
ih je donela u moju sobu.

- Nije bilo košulje i plašta tamo - Dougall ga je uveravao ĉvrsto. - Ni na


krevetu, ĉak ni na podu oko kreveta.

- Verujem ti - Conran ga je uveravao.

- Ali? - Rory je pitao.

Conran sleţe ramenima. - Evinin napadaĉ je morao da se sakrije u jednu od


soba da bi došao iza nas u prolazu. Šta ako je to bila moja soba?

204
Book As Passion

- I šta ako je uzeo košulju i kilt? - Rory je završio ono što on nije rekao.

Conran je klimnuo.

Svi su ĉutali na trenutak, ali onda je Dogall rekao - Ĉak i ako se to dogodilo
košulji i kiltu, neće mu pomoći da se provuĉe pored straţara na kapiji i uĊe u
skladište. Ne, ako ima ĉupavu kosu kako je Tildy pomenula.

- Verovatno ne - Conran je promumlao i dodao - Ali mislim da ću ipak


pomenuti Macleanu i Donnanu mogućnost da on sada ima ĉistu odeću tako da
mogu da upozore ljude na kapiji.

- Dobra ideja - Dougall se sloţio, ali ga je uhvatio za ruku kada je Conran


krenuo ka stepenicama. Kada je okrenuo glavu da ga opomene što ga zadrţava,
Dogall je dodao suvo - Nakon što dovršiš oblaĉenje.

205
Book As Passion

Poglavlje 14

Smešeći se pospano, Evina se okrenula na leĊa i protegla, brecajući se kada


su njena leĊa uloţila mali protest na ovaj njen pokret. Bilo je to samo malo
peckanje, ništa mnogo. Skoro da nije ni primetila ta peckanja noćas kada joj je
Conran punio telo zadovoljstvom . Naţalost, nije je punio zadovoljstvom sada i
podsetnik na njenu ranu joj je ukrao osmeh i naterao je da prestane sa protezanjem.

Mršteći se, okrenula se na stranu i pogledala u mesto pored nje, uzdahnuvši


kada je videla da je prazno. Svaki put kada bi se probudila tokom noći, Conran je
bio tamo, ili je ĉvrsto spavao, u kom sluĉaju bi ga Evina probudila slatkim
poljupcima i maţenjem, ili bi se on probudio prvi i već ljubio i mazio nju. Ali sada
je bilo jutro i sunce je ulazilo kroz otvorene prozorske kapke. Vreme je da se
ustane, pretpostavljala je, bacila je krzna i pokrivaĉ u stranu da bi ustala iz kreveta.

- Voda u bokalu je sveţa. Vec sam izbacila bokal pun prljave vode.

Evina je pogledala okolo i videla Tildy kako slaţe stvari na posluţavnik na


stolu. To objašnjava zašto se probudila, pomislila je. Krenula je ka stolu do prozora
na kome su bili sveţa voda, sapun i ĉist komad tkanine, pa pitala - Gde je Conran?

- On je u sobi pored sa tvojim ocem i većinom svoje braće, odluĉuju šta da


rade sa tvojim napadaĉem - odgovorila je Tildy.

Evina je coknula iziritirano na te reĉi. Ona je obiĉno uĉestvovala u tim


diskusijama. Obuĉavala je muškarce ovde, ĉesto ih je i vodila. Njen otac se nije
mnogo bavio takvim stvarima od kada joj je majka umrla. Moraće to da objasni
Conranu, Evina pomisli. Nije znao kako stvari ovde funkcionišu. Ali nauĉiće. Iako
je bila spremna da sa njim deli upravljanje Maclean klanom, nije bila spremna da

206
Book As Passion

mu ga kompletno preda. Evina je pretpostavljala da je to nešto o ĉemu će morati da


razgovara sa njim pre venĉanja. Moţda će hteti da to stavi i u ugovor.

- Skinula si svoje zavoje - Tildy je rekla sa neodobravanjem, ţureći do nje.

Evina je pogledala nadole ka sebi, ali odmahnula je glavom. - Skinuti su


kada… - presekla je samu sebe, jedva se suzdrţavajući da ne kaze kada mi je
Conran skinuo tuniku i haljinu sinoć. Umesto toga je rekla - Mora da su se odvili
dok sam spavala, sigurno sam se prevrtala mnogo.

- Naravno. Sigurno si imala košmare o svom napadaĉu - Tildy je rekla.

Evina je slegla ramenima. Nije se sećala. Ako je i imala košmare, Conran je


uspeo da joj odvuĉe paţnju kada bi je probudio. - Sigurno su negde u krevetu.

- Potraţiću ih, nakon što te obuĉem, ali prvo bi trebalo da stavim još melema
i uvijem ti leĊa - rekla je Tildy, gledajući u ulaznu ranu na njenim leĊima pre nego
što se pomerila da vidi izlaznu ranu na njenim grudima. Evina se namrštila na tu
pomisao i rekla - Moţda je bolje da je danas ostavimo neuvijenu. Zavoji su vrući i
bilo bi dobro da ostavimo moju ranu da se malo osuši.

Tildy je razmislila o tome pa rekla - Moţda. Kako se osećaš inaĉe ?

- Dobro - odgovorila je lako, trljajući telo nasapunjanom tkaninom. - Fino.

- Da li te rana boli?

- Svakoga dana sve manje - uveravala ju je Evina.

- Onda ćemo skinuti zavoje za sada - odluĉila je Tildy -Ali ako poĉne da te
boli, ili se gnoj zalepi na haljinu, moraćemo da ih vratimo.

- Da - sloţila se Evina sa olakšanjem dok je ţena odlazila da uzme poveće


parĉe tkanine sa kovĉega pored zida. Mogla je samo da odbije zavoje umesto što je
pokušavala da ubedi Tildy, ali ţena je imala naĉine da joj zagorĉa ţivot ako je
naljuti. Uvek je bilo najbolje udovoljiti sluţavki, pomislila je dok je brzo ispirala
sapun sa svoje koţe i onda se obrisala koristeći veći komad tkanine koji joj je Tildy
pruţila kada se vratila.

207
Book As Passion

- Tunika ti je bila na podu kod stola - Tildy je objavila i dodala joj ĉistu.

Evina se ukoĉila na kratko i onda poĉela da navlaĉi tuniku preko glave,


izbegavajući ţenin pogled dok je mumlala - Bilo je vruće sinoć.

- Da, bilo je - sloţila se i onda pitala znatiţeljno - Da li je i Lordu Conranu


bilo vruće?

Evina je uzdahnula iziritirano - Mi se venĉavamo danas, Tildy.

- Da li je to ono što ţeliš? - pitala je Tildy neţno.

- Da - Evina je uzdahnula i bila iznenaĊena shvativši da je to istina. Uvek je


planirala da ostane neudata, da upravlja Macleanovim i onda ih preda Gavinu. Ali
je sada budućnost koja je pred njom bila potpuno drugaĉija. Muţ sa kojim će deliti
radost i teret ţivota, sa gomilom rodbine, neki od njih su došli sa nećakama i
nećacima, i verovatno, nadala se, jednoga dana, njenom sopstvenom decom.
Moţda već sledećeg proleća, pomislila je, gledajući u svoj stomak.

- Da li ga voliš?

Evina je pogledala okolo iznenaĊena pitanjem - Volim?

- Da, curo. Znam da si uvek planirala da izbegavaš ponovnu udaju, a sada se


slaţeš sa udajom za Lorda Conrana. Da li ga voliš? Da li je to zato?

Evina je razmotrila pitanje sa frktanjem. Voleti ga? SviĊao joj se. Uţivala je
u razgovoru sa njim i u slušanju priĉa iz njegovog detinjstva i o putovanjima kada
je odrastao. Volela je da igra šah i Devet Morisovih ljudi sa njim i sasvim sigurno
je cenila zadovoljstvo koje je njegovo telo pruţalo njenom. Ali nije ga volela, zar
ne?

Srećom, ĉula se lupa na vratima, spreĉavajući je da razmišlja i dalje o tome.


Ostavljajući je da obuĉe tuniku, Tildy se pomerila da otvori vrata i Evinine obrve
su se podigle kada je ĉula Saidhin glas, praćen uzbudljivim brbljanjem drugih
ţena.

- Lejdi Saidh bi volela da uĊe ako si spremna za posetioce? - Tildy je pitala,


veselost se ĉula u njenom glasu.

208
Book As Passion

S obzirom da bi Tildy jednostavno rekla ne da je neki muškarac bio u grupi,


Tildy je pretpostavila da su sve samo ţene, pa je rekla - U redu.

Ĉim je to izgovorila, Tildy je širom otvorila vrata i Saidh je ušla u sobu sa


Jettom i još dve plavokose ţene koje su je u stopu pratile. Znajući da je Saidh rekla
da su Murine i Edith obe plavuše, Evina je pomislila da Niels mora da je stigao sa
svojom ţenom Edith, kada je Saidh rekla - Evi, ovo je Dougallova ţena Murine,
naša snaja i draga prijateljica, a ovo je Jo Sinclair, naša draga prijateljica i sestra u
našim srcima.

- O - Evina je rekla malo razoĉarana što ţena nije Edith, ali je uspela da se
nasmeši - Zadovoljstvo je upoznati vas.

- Hvala, zadovoljstvo je upoznati tebe takoĊe - Jo je uveravala i dodala - Ţao


mi je što smo se samo ovako pojavile. Plašim se da smo samo ţelele da
iznenadimo Saidh posetom, ali stigle smo do MacDonellovih samo da bismo
otkrile da su oni ovde, pa smo pomislile da svratimo na povratku kući samo da se
javimo. Ali obećavam da ne planiramo da ostanemo i muĉimo vas sa još gostiju.

- O, ali morate ostati na Evininom i Conranovom venĉanju - Saidh je


protestvovala, okrećući se ka njoj uz frktanje. - I onda moţete krenuti sa nama do
MacDonellijevih. Ne moţete se samo okrenuti i vratiti nazad, a da nas ne posetite
kako ste planirale.

- To bi bilo divno - Jo je rekla, ali onda dodala sa ţaljenjem - Ali sigurna


sam da ovde nema sobe za nas kada već ceo Buchanan klan ovde gostuje.

- Glupost - Evina je rekla odmah. - Naći ćemo sobu. Negde - dodala je kada
je shvatila da više nemaju slobodnih soba. Moraju da razmisle o dodavanju soba na
spratu sada kada se udaje u tako veliku porodicu, pomislila je.

- Mogu uzeti sobu u kojoj su momci - Saidh je objavila, okrećući se ka Evini


- Alick i Geordie sigurno neće spavati tamo dok ne pronaĊu napadaĉa, a Rory
moţe da spava na daskama u holu sa njima ili da ode dole do baraka. - Ako su
dovoljno dobre za tvog jadnog roĊaka Gavina, dobre su i za njega.

- Tako ce biti najbolje - Tildy je promrmljala.

209
Book As Passion

Evina je klimnula glavom. To je verovatno bilo jedino rešenje.

- Idem da pripremim sobu ĉim te obuĉem - Tildy je objavila i krenula ka


sanducima da joj nadje ĉistu haljinu.

- Rekao sam ljudima na kapiji da momak koga traţe moţda ima ĉistu odeću
sada umesto one prljave i pocepane. - Fearghas Maclean je objavio kada se vratio
za sto, praćen dvoma velikim psima. - Zaustaviće i proveriti svakoga ko pokuša da
uĊe.

Conran je klimnuo dok je gledao muškarca kako zauzima svoje mesto na


ĉelu stola. Primećujući oprez u njegovim pokretima, Conran je pogledao u Roryja.
Ali njegov brat je to već primetio i predloţio - Moţda bih ja mogao da pogledam
još jednom vašu ranu, kada završimo ovde, Lorde. Da budemo sigurni da infekcija
nije opet nastupila, da stavimo malo melema i novi zavoj.

Maclean se namrštio, ali je klimnuo uzdahnuvši. - Da, moţe. Mislim da je to


samo osetljivost jer sam bio preaktivan juĉe. Ali bilo bi dobro da budemo sigurni.

Conran se opustio malo, ali se onda okrenuo da pogleda duţ stola u svoju
braću , kao i u Greera MacDonnella i Cam Sinclaira. - Da li postoji još nesto što
bismo mogli da uradimo?

Kada niko drugi nije progovorio, Aulay je rekao - Sve što moţeš da uradiš je
da postaviš straţare da ĉuvaju Evinu za sada. Moţda kada bismo znali više, mogli
bi da uĉinimo više, ali nemamo pojma ko stoji iza napada i zašto.

- Zašto je obiĉno novac ili ludilo - Rory je istakao, i kada su se svi okrenuli
ka njemu, rekao - Pa ţena koja je pokušala da ubije Jo je bila luda.

- Da - Cam Sinclair se sloţio.

- Kao i tvoja tetka Greer - Rory je nastavio. Kada je ĉovek klimnuo, dodao je
- Sa Murine, to je bilo da bi se preuzeo Carmichael, tojest zbog novca.

- Bilo je u vezi novca i sa Edith takoĊe onda, ako raĉunamo preuzimanje


Drummonda kao novac - Conran je istakao, a onda frknuo i dodao - I ludilo.

- I sa Jettom je bilo ludilo takoĊe - Aulay reĉe.

210
Book As Passion

Conran je skupio usta pa rekao - Da li se nekada zapitate šta znaĉi i to što je


tako mnogo nas završilo sa ţenama koje su ludi ljudi pokušavali da ubiju?

Greer je frknuo na ovo pitanje. - Zaboravi na to, šta znaĉi to što tako mnogo
nas ima ubice u svojim ţivotima uopšte? Znam da ima ljudi koji ţive ceo svoj
ţivot, a da nikada ne nalete na nekog ubicu, ludaka ili nešto sliĉno? A opet, naša
porodica ih izgleda sreće konstantno.

- Da - Alick se sloţio. - Kao da smo mi med, a ubice pĉele.

Maclean se zagrcnuo na tu izjavu i odmahnuo glavom. - Pĉele prave med,


deĉko. Ako su ubice pĉele, onda ste vi momci cveće.

- Ne mi - Greer se odmah pobunio. - Obiĉno su ţene te koje pokušavaju da


ubiju.

- Da - Dougall se odmah sloţio. - Naše ţene su kao cveće koje privlaĉi pĉele
ubice.

- Samo ne pominjite to u prisustvu Saidh jer će vas naterati da platite - reĉe


Greer suvo.

- Da, moţda da to ne spominjete ni Evini takoĊe - promrmljao je Maclean,


ali se blago smešio.

Svi su ćutali trenutak i onda je Alick rekao - Ako pogledamo sa vedrije


strane, priliĉno se dobro nosimo sa njima.

- Zaista? - Conran je upitao sumnjiĉavo.

- Pa, svi smo ţivi, zar ne? - istakao je - I uĉimo jedni od drugih. Na primer, ti
si se stideo da pogledaš ispod odeće u kovĉezima ovde, zbog onoga što se desilo
sa…

- Nije bilo ništa u kovĉezima ovde - Conran ga je prekinuo.

- Ali opet, proverio si. To je nešto - uveravao ga je.

Conran je samo odmahivao glavom i pogledao u Sinclairovog mladog sina,


Bernarda, kada se momak iznenada zagrcnuo. Jo je ostavila deĉaka sa svojim ocem

211
Book As Passion

kada je otišla gore sa ostalim ţenama da upozna Evinu. Momak se spustio da sedne
na pod iza oca i oba Macleanova ogromna psa su izgleda mislila da je to zabavna
igra i prišla su da mu liţu lice i glavu. Oni su ga ustvari lepo kupali i ĉetiri i po
godine stari deĉak se smejao dok su to radili.

Conran je razdragano odmahnuo glavom. Danas je prvi put video te zveri.


Izgleda da su ih ljudi drţali podalje u barakama dok je Maclean bio na samrtniĉkoj
postelji. Ali sada kada je bio mnogo bolje, poslao je po njih. Ljubav izmeĊu ĉoveka
i njegovih zveri je bila oĉigledna. Nisu ga ispuštali iz vida od kada je sišao dole,
prativši ga u stopu i sedajući pored njegovog mesta na klupi.

- O gospode Boţe, Bernarde - Cam Sinclair je mumlao, okrećući se da


zgrabi sina za ruku i podigne ga do svoji nogu. - Šta pokušavaš da uradiš? Uvališ
me u nevolju sa majkom? Imaš slamu svuda po sebi sada i ona će biti jako besna
ako dozvolim da te Macleanovi psi pojedu.

- Neće me pojesti, tata - Bernard ga je uveravao kroz smeh - Vole me.

- Da li si siguran? Meni je izgledalo kao da te probaju - zaĉikivao ga je uz


smeh.

- Ne - Bernard je rekao ozbiljno, a onda je obgrlio najbliţeg psa i poĉeo da


priĉa sa njim.

Odmahnuvši glavom, Cam je pogledao ka stepenicama, a onda opet u


muškarce i rekao - Mislim da je Jo ponovo trudna.

- Ĉestitamo - grupa je rekla uglas.

- Ali kako to misliš, misliš da jeste? Zar ne znaš sigurno? - Rory upita.

- Ne. Pokušava da to sakrije od mene, ali pokazuje sve znake koje je imala
kada je bila trudna - rekao je i promrmljao nesrećno - Ako jeste, neće mi reći dok
ga ne rodi ili izgubi kao poslednja dva.

- Ona samo pokušava da te poštedi brige - Rory reĉe tiho. - A mnogo ţena
izgubi bebu ili dve izmeĊu onih koji ţive. Rodiće ti još jednu zdravu bebu, siguran
sam u to.

212
Book As Passion

- Ne zanima je još jedna beba. Mislim, zanima me, ali sam više zabrinut za
Jo - Cam je zaurlao i onda dodao - I zato sam predloţio posetu iznenaĊenja Saidh i
Greeru. Znao sam da će ţene u jednom trenutku insistirati da posete Murine, Edith
i Jettu.

- Da - Dougall je promrmljao - Murine bi bila strašno uznemirena da je ĉula


da je Jo bila na jugu, a nije je posetila.

- Upravo tako - Cam reĉe i onda se okrenu ka Roryju i priznaon - Znao sam
da ćemo doći do Buchanana u nekom trenutku dok smo na jugu i nadao sam se da
ćeš je pogledati i uveriti se da je sve u redu.

Rory podize obrve u iznenaĊenju. - Jo i njena tetka Annabel su odliĉne


isceliteljke, Cam. Nema sumnje da je ona već…

- Da - prekide ga Cam. - Ali ti si bolji, Rory. Putovao si svuda da bi nauĉio


fine trikove i ostalo. Ţelim najbolju negu za moju Jo.

Rory je ispustio uzdah i klimnuo glavom. - Razgovaraću sa njom dok ste


ovde i ako je trudna i voljna, pregledaću je da budem siguran da je sve u redu.

- Hvala ti - Cam izusti, a onda je pogledao u svog sina i opet se nasmejao.


Decak je obgrlio rukama oba psa i visio je izmeĊu zveri, sa stopalima podignutim,
dozvolivši da ga nose. Cam se nasmešio slabašno dok je odmahivao glavom. - Bar
se ne valja u mrvama.

- Bojiš se da će Jo biti besna? - Conran ga je malo zadirkivao.

- Naravno da se bojim. Ta ţena mozda izgleda malo i slatko, ali kada se


iznervira, ume da eksplodira - odmahivao je glavom.

Conran se nasmešio blago, ali je znao da se ĉovek samo napola šalio.


Gledajući svoju sestru i svoju braću u njihovim vezama, to je bio problem kada si
zaljubljen. Oni te poznaju isto tako dobro koliko i ti poznaješ njih i znaju kako
najbolje da te nateraju da zaţališ ako ih naljutiš. Conran sigurno nije ţeleo da sazna
kako bi ga Evi kaznila ako je naljuti sada kada je pristala da se uda za njega. Nije
da je voleo, dodao je sebi brzo. SviĊala mu se ta ţena, mislio je da je oštroumna,
ljubazna i hrabra. Išao bi i tako daleko da kaţe da je voleo to što mu se sviĊala. Ali

213
Book As Passion

voleti je? Ne, uveravao je samoga sebe, i pitao se zašto zvuĉi kao da ubeĊuje
samog sebe u to. To je jednostavno bila istina u koju nije trebalo uveravati se. Zar
ne?

- Tako - Tildy je objavila, sklanjajući se nakon što joj je pomogla da se veţe.


- Spremna si, moja damo. Sada vi, dame, idite dole, a ja ću pripremiti sobu u kojoj
su bili momci za Lejdi Jo i Lorda Sinclaira i njihovog sina.

- Sina? - Evina je upitala sa interesovanjem dok su išle ka vratima.

- Da - Saidh se nasmejala. - On je tako sladak i obećan je najstarijoj od naših


trojki, Rhoni.

- Najstarijoj? - Evina je pitala veselo - Ali one su trojke. Sve su istog uzrasta.

- Da, ali Rhona je izašla prva - Saidh je objasnila. - Ona je starija tri sata.

- Tri sata? - Evina je upitala uznemireno. Nikada u stvari nije razmišljala


kako se raĊaju trojke, ali bi pomislila da sve izlaze odmah jedna za drugom kao
plop, plop, plop…

- Da - Saidh je rekla sa grimasom na licu. - Ali Sorcha, druga po redu,


odugovlaĉi šta god da radi. Jednom kada je ona izašla , Ailsa je izašla odmah za
njom.

- O - Evina je rekla slabašno dok je Tildy otvarala vrata da izaĊu.

- Dame - Dougall ih je pozdravio dok su punile sobu. - Da li sada silazimo


dole?

- Da, muţu - Murina je rekla uz smešak i nagnula se da ga poljubi u obraz


dok je prolazila.

- Dobro, gladan sam - rekao je, obmotavši ruku oko nje i drţeći je uz sebe.

- I ja sam - Murine je priznala.

Dougall je suzio pogled - Nisi ništa jela, zar ne? Znao sam jer nisi bila dole
dovoljno dugo da jedeš nego si poţurila gore sa Saidh, Jettom i Jo.

214
Book As Passion

- Jo i ja smo htele da upoznamo Evinu. Ješću sada, obećavam - rekla je


blago.

- Da, naravno da hoćeš - zabrundao je, suzavajući pogled. - Da li si uzela


tinkturu jutros?

Evina nije poznavala dobro Murine, ali ĉak je i ona na osnovu njenog izraza
lica mogla da zakljuĉi da je odgovor na pitanje njenog muţa ne. Izraz krivice na
njenom licu je bio neprocenjiv.

- Murine - zaurlao je - Ţeno, moraš da se brineš o sebi. Beathan i ja te


volimo do iznemoglosti. Ako se onesvestiš i padneš i udariš glavu i umreš nam..

- Uzeću je odmah sada - Murine je brzo rekla i okrenula se da se nasmeje


ostalim ţenama -Vi, ţene idite dole. Stići ću vas za minut.

- Glupost, pratićemo te - Saidh je odmah rekla, onda zastala da pogleda


Evinu. - Osim ako si umorna i ţeliš odmah da ideš dole? Znam da se i dalje
zaceljuješ.

- Ne, dobro sam- Evina je odmah rekla. Mrzela je kada neko misli da je
slaba. Osim toga, osećala se dobro trenutno. Naravno, pretpostavljala je da to neće
dugo trajati. Ipak, bila je dobra sa Conranom prošle noći. S tim što nisu u stvari išli
nigde i on je odradio veći deo posla, pretpostavila je.

- O, dobro - Saidh je rekla veselo - Samo nam reci ako si umorna i jedan od
momaka te moţe nositi.

Evina je frknula na taj predlog. Nema šanse da će ikada biti toliko slaba da
samovoljno dozvoli muškarcu da je nosi. Pa, sem ako to nije Conran. Već ju je
nosio na par mesta. Ali neće izgledati slabo ispred njegove braće sem ako ne bude
obilno krvarila ili bude bila na samrti, odluĉila je dok su se udaljavali od vrata.

- Kako je moj nećak, Murine? - Saidh je upitala iznenada dok su išli niz
hodnik. Okrećući se ka Evini, brzo je objasnila - Murine i Edith obe imaju po jedno
dete. Obojica su deĉaci .

- Zaista? - Evina je pitala gledajući u Murine.

215
Book As Passion

- Da, nazvali smo našeg deĉaka Beathan po mom ocu - ţena je promrmljala
sa smeškom i onda pogledala u Saidh - I on je veoma dobro. Dobija na teţini svaki
dan.

- Da li ste ga poveli sa sobom? - Evina je pitala sa zanimanjem.

- Ne. Ima samo tri meseca. Premali je da bi putovao. Njegova negovateljica


ga ĉuva dok se ne vratimo. Srećom , imam dve roĊake kod Carmichaelovih koje su
se porodile u isto vreme kada i ja i smenjuju se u dojenju dok sam ja odsutna.

Evina klimnu glavom. Znala je za mnoge bogate ţene koje nisu dojile jer im
je bilo neugodno. Obiĉno su imale ţenu koja se skoro porodila i koja je mogla
preuzeti dojenje na sebe, ali Evina je pomislila da bi radije sama hranila svoje dete,
pa joj je bilo drago što se i ove ţene izgleda slaţu sa tim.

- Ovo je prvi put da sam se odvojila od njega od kada se rodio - Murine je


rekla iznenada, tuţnim glasom.

- Biće dobro - Jo je rekla, mazeći joj ruku neţno. - Teško je ostaviti ih kada
su tako mali. Ali bolje da je bezbedan kod kuće nego da putuje kroz kišu i blato i
onda se razboli.

- Da - Murine je uspela da se nasmeši i onda zastala da otvori vrata sobe


koju je delila sa Dougallom.

- Mislite li da se Edith i Neils dovesti malog Ronnyja? - Jetta je upitala dok


su svi sem muškaraca pratili Murine u sobu. Muškarci su zauzeli mesto sa svake
strane vrata u hodniku, primetila je Evina dok je zatvarala vrata. Izgledalo je kao
da ima pse ĉuvare .

- O, ne - Saidh je odmah rekla. - Ima samo mesec dana.

- Ronny je Edithin sin? - Evina je pitala znatiţeljno, pomerajući se da stane


do kamina kako bi napravila mesta za ostale ţene koje su se skupile kod vrata.

- Da - Jo je potvrdila, pomerajući se dublje u sobu takoĊe. - Pretpostavljam


da zato treba njoj i Nielsu tako dugo da stignu ovde. Edith ne bi ostavila bebu
svakome na ĉuvanje posle svega što je prošla sa svojom tetkom.

216
Book As Passion

- Da - Murine se sloţila, pomerajući se do kovĉega pored kreveta. - Srećom


mene Carmichael nije izdao, tako da im verujem.

Eto još par priĉa koje bi volela da ĉuje, pomislila je Evina dok su svi ĉekali
da Murine uzme svoju tinkturu.

- Mislila sam da ti više ne treba tinktura da te spreĉi da se onesvestiš? - Jo je


rekla iznenada kada je Murine našla ono sto je traţila.

- Nije mi trebala - priznala je sa umornim smeškom. - Naţalost, bilo mi je


jako muka dok sam nosila Beathana i nisam mogla da jedem, pa su nesvestice opet
poĉele. Dougall je insistirao da poĉnem ponovo da uzimam tinkturu i naterao me
da obećam da ću je uzimati još šest meseci po roĊenju bebe da budem sigurna da je
sve u redu pre nego što prestanem.

- Ah - Jo je klimnula, ne delujući iznenaĊeno.

Evina nije morala da pita o ĉemu priĉaju. Saidh joj je rekla po malo o svakoj
ţeni trenutno u sobi i jedna od sitnica koje joj je ispriĉala o Murine je ta da kada su
se prvo upoznale, ţena je stalno padala u nesvest. Na kraju, ispalo je da se to
dešavalo jer ona nije jela dovoljno zbog ţalosti jer je izgubila par ĉlanova porodice
jednog za drugim. Ali ta situacija se popravila kada su je Buchanan braća uzela
pod svoje i naterala je da jede više. Evina je razumela kako jutarnja muĉnina od
koje mnoge ţene pate u trudnoći moţe da dovede do povratka nesvestica kod
Murine.

- Evina, šta je to ispod tvoje suknje? - Jo je pitala odjednom.

Podiţući obrve, Evina je gledala u bledo plavu suknju ispod haljine koju joj
je Tildy izabrala, ali isprva nije videla ništa.

-Na ivicama, sa strane - Jo je objasnila krećući ka njoj.

Evina je skrenula paţnju ka ivicama i frknula kada je videla crne smotuljke


kako vise sa ivica. Savila se i pokupila par smotuljaka sa suknje i poĉela da ih
prouĉava.

217
Book As Passion

- Ima ih i sa druge strane - Jo je rekla savijajući se da ih skine sa nje, ali je


onda frknula dodavši - Ima ih i pozadi takoĊe. Šta je, za ime Boga... Ima ih svuda
po podu.

- Hvataju se i za tvoju suknju, Jo - rekla je Saidh, krećući se ka njima, pa


zaustavivši se, reĉe - Sklonite se odatle, vas dve.

Obe su se pomerile od kamina i bliţe drugim ţenama, ali Evina je i dalje


zurila u crne komade u svojoj ruci, razmišljajući.

- Da li je to kosa? - Jetta je pitala u neverici.

- Da - Evina reĉe.

- Previše je tamna da bi bila Dougallova ili Conranova - Murine je rekla,


pridruţujući im se da pogleda u kosu koju je drţala - Više liĉi na Gavinovu boju
kose.

- Da - Evina se sloţi. - Ali je masna i ĉupava.

- Tildy je rekla da je tvoj napadaĉ imao masnu i ĉupavu kosu - Jetta je rekla
shvatajući.

Evina je klimnula. Sve su bile tihe na trenutak kada se Saidh okrenula ka


Maurine. - Muri, dok sam ja kucala na Evinina vrata kada smo se prvi put popele,
ĉula sam Dougala kako te pita da li je bilo ĉiste košulje i kilta u sobi kada ste prvi
put došli u sobu juĉe?

- Da. Rekao je da Tildy insitira na tome da je ostavila ĉist kilt i košulju za


Conrana ovde, ali je Dougall uverio da ih nije bilo. Ipak je mislio da je najbolje da
me pita, samo da bi bio siguran da ih nije bilo, da ih moţda nisam pomerila.

- To sam i mislila da je rekla - rekla je Saidh i susrela Evinin pogled. - Šta


misliš da je uradio sa svojom odećom?

- Ko? - Murine je pitala zbunjeno.

- Moj napadaĉ - tiho je odgovorila Evina, bez problema prateći Sadhine


misli. I ona je isto razmišljala.

218
Book As Passion

- O - Jetta je uzviknula. - Mislite da je, nakon što je pokusao da udavi Evinu,


ukrao odeću i obrijao glavu!

- O Boţe - Murine promrmlja.

- Nećeš se onesvestiti sada, zar ne? - Evina upita zabrinuto.

- Ne, mislim da neću - frknu Murine, a onda je odmahnula glavom sigurna u


to. - Ne, dobro sam.

- Dobro - Evina izusti i nasmeši se sa olakšanjem.

- A da li je imao dovoljno vremena da obrije glavu? - Jetta je iznenada


pitala, neodluĉnog izraza lica.

Evina je razmotrila to pitanje, pokušavajući da se seti toka dogaĊaja juĉe.


Njoj se ĉinilo da je dosta vremena prošlo od kada se probudila nakon što se skoro
udavila do momenta kada su muškarci krenuli ka prolazu. Tildy je objasnila šta se
desilo: njen otac je naredio svima da izaĊu, ali svi su se sporo kretali. Bilo je
mnogo ljudi i izgledalo je da niko nije ţeleo da propusti ono što se dogaĊa . I onda,
ĉak i kada je njen otac otvorio prolaz, nisu poţurili da ga pretraţe. Ona, njen otac i
Conran su priĉali još malo, raspravljajući se da li je Gavin mogao biti napadaĉ pre
nego što je Conran otišao da ispita Tildy...

- Da - Saidh je odluĉila kako je i Evina pomislila. - Verovatno je isekao kosu


u par puta, ali mogao je to da izvede.

Evina je samo klimnula i pomerila se da pogleda u pod gde je stajala. -


Izgleda kao da je gurnuo kosu okolo pokušavajući da je umeša sa dlaĉicama po
podu da je sakrije.

- I upalilo bi da nisi odluĉila da staneš tamo - Jo je rekla - Nisam je ni


primetila dok se nije uhvatila za tvoju suknju, a pošto je napolju jako toplo, ni
Murine ni Dougal ne bi poţeleli da zapale vatru u kaminu. Ne bi bilo drugog
razloga da doĊu ovde.

- Istina - Saidh je rekla, gledajući po sobi - Ali gde je ostavio svoju prljavu
odeću ?

219
Book As Passion

- Da li je to bitno? - Murine je pitala - Otkrile ste kako je uspeo da pobegne.


Obrijao je glavu, ukrao odeću, obukao se i uspeo da se uklopi u ostale ljude na
ĉistini ka kojoj tunel vodi zato što su traţili nekoga sa crnom ĉupavom kosom i
prljavom odećom. Ne bi ni pogledali ćelavog ĉoveka u ĉistoj odeći.

Evina nije odgovorila. Nije baš bila sigurna da je ovo istina. Donnan je
izabrao ljude koje je poveo sa sobom. Da je video njenog napadaĉa, shvatio bi da
to nije jedan od ljudi koje je izabrao, bio on ĉupav ili ne. Osim toga, svi u Maclean
klanu su znali jedni druge. Stranac bi bio primećen. Mada, bilo je nekoliko velikih
ćelavih ljudi u klanu i ako je Donnan izabrao jednog od njih uz ljude koje je poveo
sa sobom, ĉovek je mogao da pobegne. Sve dok ga nisu zagledali izbliza, iako je
skrivao lice, svako koga je video je mogao da pomisli da je to taj drugi momak.
Mogao je da ih prevari na kratko, ali izgledalo je malo verovatno.

- Odeća ne moţe biti ovde - Jetta je sada rekla - Muškarci su pretraţili sobe.

- To je istina - Saidh se sloţila razoĉarano.

Evina je klimnula pa se pomerila na sredinu da klekne i posegne ka kaminu,


da ga opipa.

- Šta to radiš? - pitala je Saidh sa zanimanjem.

- Postoji izboĉina unutar kamina u mojoj sobi. Kao polica - promrmljala je,
spuštajući glavu dok je pipala okolo. - Ako i ovde postoji jedna, mislila sam da
moţda… Aha! - Napipavši takninu, zgrabila je i povukla i onda se odmakla kada
je osetila da tkanina pada. Svi su gledali u prljave krpe koje su leţale sklupĉane na
sredini praznog kamina.

- Njegova odeća - Saidh je rekla sa sigurnošću.

Klimajući, Evina je ustala i gledala u ostale. - Da li mislite da će, kada vide


ovo i shvate da je muškarac zaista pobegao, Conran prestati da tera svoju braću da
me prate okolo da bi me zaštitili?

Ţene su pogledale jedna u drugu pa su prasnule u smeh odjednom.

- Shvatiću to kao ne - Evina reĉe suvo.

220
Book As Passion

- Moras da nam oprostiš - Jetta je brzo rekla - Zaista se ne smejemo tebi.

- O, ne, naravno da ne - Murine je brzo rekla, zabrinuvši se da je to mogla da


pomisli.

- Ne - Saidh je dodala - Smejemo se na pomisao da bi mogao postojati jedan


moj brat koji nije previše zaštitniĉki nastrojen - odmahujući glavom, dodala je -
Oni su jednostavno takvi.

- Da - Murine se sloţila, ali se smešila. U stvari je bila zadovoljna tom


njihovom osobinom. - Pa, tako smo Dougall i ja i završili u braku. Moj brat je
pokušao da me proda Dougallu i kada je on odbio, hteo je da me ponudi komšiji.
Dougall, Conran, Geordie i Alick su me našli kako beţim od brata na biku i
odluĉili da mi treba zaštita.

Jetta je klimula i dodala - A Aulay me je našao kako plutam na splavu na


sred okeana i kada sam mu rekla da neko pokušava da me ubije, odluĉio je da mi
treba zaštita dok sam leĉila svoje rane.

- A Join Cam i moj Greer su isti tip muškaraca - Said je rekla sa grimasom,
oĉito manje zadovoljna tom njihovom zašitniĉkom stranom.

- Da - Jo reĉe - Cam me je našao kako se borim sa par razbojnika na putu za


Škotsku. Spasao me je i bio ranjen. Kada se oporavio, otpratio me je ostatak puta
do kuće mojih ujaka i ujne.

- A Greer uvek lebdi oko mene i pokušava da me zaštiti - Saidh je rekla i


onda je saosećajno pogledala - Ja se borim sa tim stalno, Evi. I veruj mi, ume to da
bude dosadno, ali oni to rade zato što im je stalo, a ima tako malo muškaraca
kojima je stalo dovoljno da dosaĊuju.

Ostale ţene su sveĉano klimnule u znak odobravanja. Uzdahnuvši, Evina se


okrenula i krenula ka vratima. Moţda neće ništa znaĉiti što se njenih straţara tiĉe,
ali je svejedno morala da kaţe muškarcima. Ako ne zbog nekog drugog razloga,
onda bar što ce joj biti veliko zadovoljstvo da im pokaţe da je našla nešto što je
njima promaklo. Ta je pomisao naterala da se nasmeši dok je otvarala vrata
spavaće sobe.

221
Book As Passion

Poglavlje 15

- Ne mogu da verujem da nam je to promaklo - Conran je mumlao dok je


zurio u hrpu prljave odeće koja je leţala na sredini kamina. Istina je bila da nije
mogao da veruje da su se ţene setile da pretraţe kamin. To mu nije ni palo na
pamet. Ali opet, bila je tu kosa koja ih je i naterala da traze odeću. On je nikada ne
bi primetio na podu. Traţio je ĉoveka, a ne nešto što je moglo biti raštrkano po
podu.

- Vi ne nosite suknje koje bi pokupile kosu sa poda, što ih je u stvari i dovelo


do toga da traţe odeću - Dougall je zabavljeno istakao. - Nije je lako videti.

- Hm - Lord Maclean je sklonilo trsku sa poda i otkrio još kose. - Eto kako je
pobegao, onda. Glava mu je obrijana i nosio je ukradenu košulju i kilt.

- Tako izgleda - Aulay je promrmljao, ali nije zvuĉao ubeĊeno.

Conran nije mogao da ga krivi. I on je imao svoje sumnje. Ljudi na ĉistini su


traţili nekoga ko je napao njihovu gazdaricu. Sigurno su bili veoma oprezni i da bi
primetili bilo koga u okolini ko nije pripadao tamo. Posle svega, napadaĉ moţda
nije radio sam.

- Pa, pretpostavljam da je najbolje da kaţem ljudima da paze na svakoga ko


dolazi i odlazi koga ne poznaju, naroĉito da obrate paţnju na ćelave ljude - rekao je
Maclean, i okrenuo se da krene ka vratima.

- Reći ću Tildy da pošalje ţene da poĉiste trsku u tom uglu i zamene je da ne


biste morali da brinete o vašima i buvama.

222
Book As Passion

Dougall se namrštio na te reĉi i Conran je coknuo dok je pratio svog tasta.

- Mislim da bi i dalje trebalo da imaš ĉuvare koji štite Evinu - Aulay je rekao
dok su izlazili iz sobe.

- To i nameravam - Conran ga je uverio i onda dodao - Iako, planiram da


pitam Donnana da mi da dvanaest poverljivih ljudi da je ĉuvaju po šestorica u
smeni, a ne da se i dalje oslanjam na Alicka, Dougalla i Roryja.

- Ne veruješ da ćemo je mi zaštititi? - Dougall je pitao oštro.

- Naravno da verujem - Conran reĉe iziritirano. - Ali vi niste došli ovde da se


igrate ĉuvara. Došli ste kao moji gosti da prisustvujete venĉanju. Neću da vas
muĉim tako što ću vas terati da je ĉuvate dok ste ovde.

- I to je tvoj problem - reĉe Aulay zabavljeno.

- Šta? - Conran upita zbunjeno, zastajući da ga pogleda.

- Što nećeš da nas muĉiš - Aulay reĉe. Kada je Conran samo odmahnuo
glavom, on dodade - Zar nisi primetio da ti uvek pomaţeš svakome od nas, a
nikada ne traţiš pomoć zauzvrat, Conny? I to je tako oduvek. Pomogao si Dougallu
oko konja i Neilsu oko ovaca, Roryju oko isceljivanja i meni oko voĊstva klana
Buchanan, ali opet nikada nisi traţio ništa zauzvrat.

Conran je na to podigao obrve - Zato što mi pomoć nije potrebna.

- Svima je ponekada potrebna pomoć, Conrane - rekao je suvo. - Na primer,


treba ti sada da bi Evina bila bezbedna. Ti si pomogao svakom od nas da saĉuvamo
naše ţene kada je bilo potrebno, a sada nećeš da nam dopustiš da uzvratimo
uslugu. Radije bi dozvolio da ti stranci ĉuvaju curu nego što bi nas opteretio. I to
su muškarci kojima ne veruješ, inaĉe ne bi ih traţio u tolikom broju.

Conran je frknuo i odmahnuo glavom - Mislio sam da će vam biti drago što
ćete moći da se opustite i uţivate u poseti umesto što biste je ĉuvali i…

- I pomogli ti? - Aulay ga je tiho prekinuo - Da li ti nikada nije palo na


pamet da, kao što ti voliš da pomogneš nama, tako bismo i mi voleli da

223
Book As Passion

pomognemo tebi takoĊe? Da se moţda osećamo kao da ti dugujemo tu pomoć i da


ćemo ti zauvek biti duţni, pošto nam ne dozvoljavaš da ti pomognemo?

- Ja… - Conran je trepnuo, a onda rekao preneraţeno - Ne. Nikada nisam


pomislio da mi nešto dugujete. Svojevoljno sam ponudio pomoć. Nije bilo uslova
vezanih za moju pomoć, nije bilo nikakavih oĉekivanja da ćete mi pomoći
zauzvrat. I nikada nisam ni pomislio da biste se mogli tako osećati.

- Dobro - reĉe Aulay - Zato što sam bio razoĉaran jer nas stavljaš u
nejednaku situaciju u kojoj si ti superiorniji u odnosu na nas što se tvoje pomoći
tiĉe - dodao je, smejući se - Ali sada kada shvataš kako na nas utiĉe to što nam
pomaţeš, a nama ne daš da uzvratimo, nadam se da ćeš prihvatiti našu pomoć u
ĉuvanju Evine i odustati od ideje da vojnici to rade.

- Naravno - Conran je smesta rekao.

- Dobro - Aulay reĉe zadovoljno i nastavi - Onda ćemo u smenama, po


dvojica braće ĉuvaju Evinu.

- Moţete i na mene da raĉunate - Cam je objavio ulazeći iza Aulaya.

- I na mene takoĊe - Geer zabrunda, prateći ga.

- Hvala vam - reĉe Aulay. - To znaĉi da kada Neils stigne, imaćemo


osmoricu muškaraca ukupno. Ĉetiri smene od po dva muškarca. Savršeno.

- Savršeno - Conran promumla i odmahnu glavom dok je pratio ostale. Nije


imao pojma kako je njegov brat to postigao, ali on se sada osećao krivim što je
pokušao da ih poštedi ĉuvanja Evine. Ĉak se osećao krivim što je pomagao svojoj
braći, kao da je imao skrivene motive i kao da je ţeleo da… Kako je to Aulay
rekao? Da sebe postavi na više mesto da bi se osećao superiornije u odnosu na
njih?

- Ludost - zareţao je ispod glasa. Pomagao je zato što su oni njegova braća i
bila im je potrebna pomoć. A on nije prihvatao pomoć jer mu obiĉno nije bila
potrebna. Bilo je to tako jednostavno. Zar ne?

- Conny!

224
Book As Passion

Conran je podigao pogled na taj Aulayev uzvik i poţurio na ĉelo grupe da


stigne svog najstarijeg brata na vrhu stepenica. - Šta?

- Ţene su nestale - rekao je.

Conran se okrenuo da pogleda po velikoj sali. Bila je guţva, kao i obiĉno, ali
je izostanak svih njihovih ţena bio oĉigledan. Od Evine do Jette, sve su nestale.
Ĉak ni Bernard i Macleanovi psi više nisu bili tamo.

- Ne pravi toliku pometnju, Buchanane - Maclean reĉe veselo, izlazeći iz


sobe sa umotanim plaštom u rukama.

Conran se setio da mu je Rory dao savet dan pre toga, da urola plašt i stavi
ga na sredinu i da će to štititi njegovu zadnjicu tokom jahanja, pa je jedino mogao
da pretpostavi da je krenuo da jaše do svojih ljudi na kapiji da porazgovara sa
njima. Nije bio iznenaĊen. Iako je Macleanu bilo bolje, njegova rana ga je i dalje
bolela kada god je morao da hoda.

- Ţene su sve zajedno i Gavin je sa njima - voĊa Macleana je nastavio


pridruţivši se ljudima na vrhu stepenica. Gledajući nadole u veliku salu, dodao je -
I psi su sa njima. Nema sumnje da su psi morali da se olakšaju i Evina i ostali su ih
pratili da bi izašli na sveţ vazduh.

Psujući, Conran je potrĉao niz stepenice.

- Šta kog Ċavola?- ĉuo je kako iznenaĊeni Maclean kaţe. - Šta mu je? Cure
će biti bezbedne napolju sa mojim nećakom.

- Dok god Evinin napadaĉ nije na bedemu, sa lukom i strelom i cilja u nju.

Kao da mu je Aulay ĉitao misli, pomislio je Conran ĉuvši bratove reĉi iza
sebe. One su bile praćene uzvicima i iznenadnim batom koraka svih muškaraca
koji su trĉali niz stepenice. Conran ih je ignorisao i poţurio preko velike sale.
Izašao je na vrata, oĉekujući da vidi Evinu i ostale kako stoje u podnoţju stepenica
i gledaju kako Macleanovi ogromni psi diţu nogu, ali one nisu bile tamo. Ni na
stepenicama, ni nigde blizu njih.

225
Book As Passion

Dok ga je strah hvatao, Conran je stajao i posmatrao bedem sa svog


uzdignutog poloţaja na vrhu stepenica i umalo je bio gurnut niz iste kada su se
vrata otvorila i neko je tresnuo u njegova leĊa.

- Izvini - Aulay reĉe, hvatajući Conrana za rame i spasavajući ga od pada


koji je umalo izazvao.

Pomerajući se do njega kada je bio siguran da je Conran stabilan na svojim


nogama opet, pogledao je okolo i pitao - Gde su?

- To sam se ja upravo pitao - Conran reĉe natmureno dok su ostali muškarci


izlazili iz zamka i okupljali se oko njih. - Ne vidim ih nigde.

- I moj konj je nestao - Lord Maclean zareţa dok je dolazio iza Conrana i
njegovog brata.

- Pa, ne mogu da zamislim da je Gavin pristao na izlazak iza zidina. Evina je


isuviše slaba za to - Rory je istakao. - Moţda postoji mesto unutar bedema na koje
je poţelela da ide i uzeli su vašeg konja da stignu tamo i poštede je iscrpljivanja
dugom šetnjom.

- Da li postoji mesto gde bi otišla? - Aulay upita, okrećući se da pogleda


Conrana i Macleana.

- Donnan mi je rekao da obiĉno gleda muškarce kada veţbaju - Conran je


objavio, krenuvši niz stepenice.

- Sigurno ne bi pokušala da to uradi sada kada je jedva ustala iz kreveta. Da


li bi? - Rory zabrinuto upita dok su ga on i ostali muškarci pratili.

- Naravno da bi - Conran i Maclean rekoše u glas i pogledaše iznenaĊeno


jedan drugoga.

Smejući se, Maclean ga je potapšao po ramenu i odmahnuo glavom - Bićes


joj dobar muţ , momĉe. Itekako dobar muţ.

Conran se iskrivljeno nasmejao i odmahnuo glavom - Ako poţivi toliko


dugo.

226
Book As Passion

- Ne, Cormag! Drţiš ga pogrešno - Evina je uzviknula, frkćući na mladića i


pomerajući se kroz muškarce do jednoga sa dugom svetlo smeĊom kosom i
mladalaĉkom bradicom. Bio je Gavinovih godina ili godinu mlaĊi, ali se nije
razvio tako brzo. TakoĊe je bio priliĉno udaljen od mesta gde je ona stajala sa
ţenama i malim Bernardom na ivici polja za veţbanje sa konjem njenog oca i
psima. Svi su ĉekali za stolovima u velikoj sali da muškarci odu da pogledaju
prljavu odeću i kosu koju su pronašle.

Evina je htela da krene sa njima i da uĉestvuje u razgovoru koji će se voditi.


Ipak, bilo joj je nareĊeno da ostane od strane i oca i Conrana, koji su to rekli
istovremeno kao da su delili misao. NareĊenje ju je iznerviralo i naljutilo i inaĉe bi
ga Evina ignorisala i svejedno pošla sa njima. Naţalost, put niz stepenice je bio
iscrpljujuć. Toliko ĉak da je morala da stane na pola puta, zadrţavajući ostale ţene,
kao i Dougalla i Roryja koji su ih pratili. Upravo je završila odbijanje Dougallove
ponude da je nosi ostatak puta, insistirajući da joj je samo potreban trenutak
odmora i da moţe sama dalje, kada ih je Conran primetio na stepenicama. Odmah
je poţurio da je uzme u naruĉje i ponese je niz preostale stepenice. Ĉovek joj je
prebacivao sve vreme do stola to što se toliko iscrpela dok se još oporavlja.
Trebalo bi da još uvek leţi, reţao je dok je stavljao na klupu i sedao do nje.

Naravno da je Evina i dalje bila iscrpljena od šetnje i nije mogla da mu kaţe


da prestane, niti da mu objasni šta su našle u sobi koju su delili Dougall i Murine.
To su uradile ostale ţene. Ona je gledala šok na njihovim licima koji je ova vest
izazvala i onda su muškarci pojurili gore, viĉući ţenama da ostanu za stolom sa
Gavinom da ih ĉuva.

Evina nikada nije bila dobra u slušanju nareĊenja. Ĉim je popila medovinu i
povratila dah, rekla je da su psi nemirni i da ih treba izvesti napolje. Kada je Gavin
ustao da ih izvede, istakla je da ih on ĉuva i da ne sme ići nigde bez njih. Dok je
stajao i mrštio se na tu njenu izjavu, ona je ustala takoĊe i rekla da bi sveţ vazduh
bio dobar nakon što je tako dugo bila zatvorena u sobi. Onda ga je uhvatila pod
ruku i povela ga ka vratima, pozivajući pse da poĊu sa njima dok su i ostale ţene
sve ustale da ih prate.

Kada su stigli napolje, spazila je u podnoţju stepenica oĉevog konja, Evina


je izjavila da ţeli samo da obiĊe Donnana i vidi kako napreduje u treniranju
227
Book As Passion

muškaraca u njenom odsustvu. Iako je bio sjajan u treniranju starijih vojnika, mlaĊi
bi bili preplašeni njegovom visinom i ne bi mogli da urade ništa što im kaţe. Zato
je Donnan dao njoj da trenira mlaĊe momke dok je još bila devojĉica. On je nju
trenirao tada.

Znao je da ona zna šta radi, pa je predloţio da uĉi mlaĊe momke, dok bi on
onda bio slobodan da veţba sa starijima. Kako je Evina rasla, godine momaka koje
je trenirala su rasle sa njom.

- Biću u nevolji zbog ovoga, zar ne? - Gavin je rekao sa gaĊenjem, dok joj je
pomagao da se popne na oĉevog konja.

Smešeći se svom roĊaku slatko, Evina je promrmljala - Moţda. Ali mislim


da mi duguješ jer si špijunirao mene i Conrana za mog oca i onda mu prenosio šta
si video. Zar ne?

Gavin se namrštio - Izvini, Evina. Ali on je moj gospodar i moj ujak i dao mi
je nareĊenje.

- Pa, pre nego što je otišao gore sa muškarcima, nije ti dao nareĊenje da mi
ne daš da jašem preko polja da vidim kako muškarci veţbaju na polju. Osim toga -
dodala je - Ako budemo brzi, vratićemo se pre nego što oni siĊu dole.

Naravno, to je podrazumevalo da neće videti da je tamo potrebna i odluĉiti


da pomogne nekim mladićima, pomislila je Evina sada dok je dolazila do Cormaga
Macleana, roĊaka trećeg kolena ili tako nešto.

- Moja damo? - Cormag se okrenuo ka njoj nesigurno. - Ali drţim ga kako


ste rekli Laichaidhu da uradi. Ĉuo sam da mu kaţete Drži ga čvrsto desnom rukom
ispod zaštite, a zgrabi dršku levom, i to upravo i radim.

- Da, ali on je desnoruk - Evina je objasnila kada je stala do njega. Onda se


namrštila na zvuk svog zadihanog glasa posle tako kratke šetnje. Bilo je patetiĉno.
Odmahujući glavom uzdahnula je duboko pokušavajući da se smiri, pa nastavila -
Ti se više sluţiš levom rukom. To znaĉi da ti je leva ruka jaĉa. Onda moraš raditi
suprotno od Laichaidha i uhvatiti ga ĉvrsto levom rukom ispod zaštite, a zgrabiti
dršku svojom desnom rukom.

228
Book As Passion

- O - rekao je shvatajući. Smešeći se, promenio je ruke. - Ovako?

- Dobro - Evina je klimnula - Sada, drţi ga tako da drška bude baš ovde -
rekla je, dodirujući ga tamo gde je mislila da mu je pupak. - Ali nikada ga ne
naslanjaj na stomak. I drţi ga pod uglom koji smešta vrh izmedju srca i grla
protivnika.

Klimajući, Cormag se namestio.

- Dobro, sada stavi svoju desnu nogu iza leve i stani na mesto ispred svoje
desne noge - rekla je - To će ti dati ravnoteţu dok se naginješ napred tokom borbe.

- Evi! - Jetta je zvala.

- Samo trenutak - Evina je rekla, zauzeta veţbom. Ĉula je da zove Saidh


zatim, ali ih je ignorisala.

- Sada, kada napadaš, podigni svoj maĉ dok ti desna ruka ne bude viša od
oĉiju i onda je spusti sluţeći se levom da usmeriš seĉivo. Desna daje snagu tvom
udarcu.

- Evi! Saidh!

Ignorišući uzvike za sada, Evina je poĉela da se udaljava dok je momak


podizao maĉ nagore, ali onda se brzo pribliţila opet i uhvatila mu ruku da ga
zaustavi. - Ne, ne! Drţi levu ruku pravo, ali ne tako, jer je moţeš slomiti kada…

- Evi! Saidh!

Prekidajući, Evina je zurila preneraţeno u ţene koje su stajale na ivici pored


oĉevog konja i pasa. Jetta, Murine i Jo su izgledale malo uznemireno, ali nije znala
zašto. Frkćući, pitala je - Šta se dešava ?

- Mislim da pokušavaju da nam kaţu da nam muškarci dolaze - Said reĉe


zabavljeno, prekidajući bitku koju je vodila sa Gavinom i dolazeći do nje. Evina je
pratila njen pogled do velike grupe ljudi koji su zurili preko bedema do njih i
uzdahnula

- Naravno da dolaze.

229
Book As Passion

- Naravno - Saidh se sloţila - Gospode, moj Greer i tvoj Conran izgledaju


kao da će nekoga udaviti.

Evina ih je pogledala i morala je da se sloţi. Baš su delovali uznemireno.


Gledajući u Saidh sa zanimanjem, ona reĉe - Ne izgledaš zabrinuto.

Saidh je slegnula nelagodno - Greer me nikada ne bi povredio i Conran


nikada ne bi povredio tebe. GunĊaće zbog tvoje sigurnosti i zbog toga što se ja
maĉujem u drugom stanju, i bez sumnje će nas odvući nazad u zamak i drţaće nam
predavanje ceo put. Naravno - dodala je - ti i ja ćemo se praviti da smo iznervirane
i odbićemo da priĉamo sa njima i onda će nas odvesti u sobe da se izvine i na kraju
će nas zadovoljiti - smejući se, pogledala je u Evinu i uverila je - Shvatićeš da
nema niĉeg slaĊeg od pomirenja posle svaĊe. Onda se baš trude da zadovolje.

Evinine obrve se podigoše na ove vesti. Teško da je mogla da zamisli da


Conran moţe još više da je zadovolji u krevetu. Ali bila je voljna da sazna. TakoĊe
je cenila Saidhin govor. Baš joj se sviĊala ta ţena i mislila je da bi mogle biti dobre
prijateljice. SviĊale su joj se i druge ţene i osećala se srećno što se udaje u tako
veliku porodicu.

- Evina!

- Saidh!

- Evo poĉinje - Saidh je promrmljala dok su muškarci prilazili polju za


veţbanje i Conran i Greer su se odvojili od grupe i probijali se kroz ratnike do njih.
Onda je rekla tiho - Zapamti, moraš delovati veoma uvreĊeno i koristiti reĉi kao
arogantan i izraze tipa da ti nareĊuje kao da si neko dete i sliĉno.

Evina se blago osmehnula veselo i odmahnula glavom. Ne bi upotrebila te


reĉi sem ako se Conran ne bi zaista ponašao arogantno i nareĊivao joj kao da je
neko dete. Naravno, sudeći po izrazima lica dvojice muškaraca koji su prilazili,
verovala je da će se obojica tako ponašati. Conran je prvi stigao do njih. Zgrabio ju
je za ruku i povukao ka sebi, i otvorio usta da poĉne da se raspravlja sa njom, kada
je uzvik bola naterao Evinu da se okrene ka Cormagu. Oĉekivala je da vidi da je
ispustio svoj maĉ na stopalo ili da je zadao svom partneru udarac od koga su mu
drhtale ruke. Umesto toga , zurila je u strelu koja je virila iz njegovih leĊa. Jedva

230
Book As Passion

da je registrovala sa nevericom da je to strela, kada je momak pao i neko, Conran,


pretpostavljala je, je uhvatio od pozadi i oborio na zemlju.

Evina je udarila u ĉvrstu zemlju sa sopstvenim bolnim uzvikom, a onda brzo


pokušala da otpuza od Conrana do Cormaga. Momak je pao samo stopu od mesta
gde je stajala i ţelela je da ga pregleda, ali je Conran uhvatio oko nogu i legao
preko nje dok je njegovo telo štitilo njeno.

- Ostani ovde - zareţao je.

Evina je bila iznenaĊena jer ga je ĉula kroz viku i plaĉ koji su se ĉuli oko
njih dok su Macleanovi ratnici shvatali šta se dešava i poĉeli da se šire u potrazi za
ĉovekom iza strele. Jedan pogled okolo je pokazao da su Jetta, Murine i Jo bile pod
zaštitom svojih muţeva. Jo je drţala malog Bernanda ĉvrsto pripijenog uz grudi, a
njen muţ je obmotao obe ruke oko njih. Za to vreme, Geordie, Rory i Alick su se
probijali do njih kroz pokretna tela Macleanovih ratnika.

- Da li si u redu, Evina? Nisi pogoĊena , zar ne?

Evina se okrenula i videla da je Gavin dojurio i kleknuo do njih. Iza njega je


videla Saidh na zemlji sa Greerovim telom koje ju je štitilo kao što je Conranovo
štitilo nju.

- Nisam, dobro sam - rekla je bez daha. Bilo je teško disati dok joj je Conran
na leĊima. Njen pogled je skliznuo do Cormaga i pitala je zabrinuto - Da li je ţiv ?

Gavin se pomerio i nagnuo se nad momkom. Cormag je pao na stomak, ali


ga je njen roĊak okrenuo na stranu i posle trenutka objavio - Diše.

Evina je zatvorila oĉi u olakšanju, a onda ih opet otvorila da vidi koliko je


Rory blizu njih. Cormag ga je trebao. Nikada ne bi oprostila sebi da momak umre.
Ovo je sve bila njena krivica. Ta strela je bez sumnje bila namenjena njoj i
verovatno bi je pogodila da je Conran nije zgrabio za ruku i povukao je ka sebi.
Njen napadaĉ je i dalje bio ovde i odluĉan da je se reši, a ona ga je dovela do
momaka dolazeći tu. Cormagovo ranjavanje strelom je bilo u potpunosti njena
krivica.

- Da li je ona u redu?

231
Book As Passion

Prepoznavši Roryjev glas, Evina je pogledala okolo na to pitanje i klimnula


kratko. - Da. Ja sam dobro. Ali Cormag te treba.

- Moramo da odvedemo Evinu i ostale ţene do zamka - Conran je rekao ĉim


se Rory pokrenuo sa namerom da klekne do Gavina.

Geordie je klimnuo - Aulay i ostali su već krenuli nazad sa ostalim ţenama.


Samo je Evina ostala. Otpratićemo vas i ĉuvati vam ledja.

Evinine oĉi su se raširile na te reĉi i pogledala je ka mestu gde je Saidh


leţala pre par trenutaka, iznenaĊena što vidi da je ţena nestala. Pogled u smeru
zamka je pokazao da je Greer nosio trkom. Ostali muškarci su bili ispred njega,
svaki je nosio svoju ţenu kao dragocenu decu dok su jurili ka zamku.

Izgleda da su Bunchanan muškarci, kao i njihovi prijatelji, MacDonenellovi


i Sinclairovi bili skloni nošenju svojih ţena, pomislila je, i onda ciknula od
iznenaĊenja kada je Conran odjednom bio iznad nje, a onda je podigao takoĊe.
Krenuo je da trĉi istog momenta kada mu je bila u rukama i Alick i Geordie su mu
bili za petama, bukvalno mu ĉuvajući leĊa. Mršteći se, Evina je pogledala iza njih i
viknula - Donnane, dovedi Cormaga do zamka za Roryja. Treba ga!

Na njeno olakšanje, ĉovek ju je ĉuo. Nastavio je da izdaje nareĊenja


muškarcima oko sebe, šaljući ih da pretraţe bedem uzduţ i popreko, ali je takoĊe
pogledao ka njoj i klimnuo, tako da ona zna da ju je ĉuo. Potom se pomerio do
mesta gde su Rory i Gavin i dalje kleĉali pored Cormaga. Alick i Geordie su se
pomerili bliţe, zaklanjajući joj pogled, pa se smestila u Conranovim rukama sa
uzdahom dok je nosio do zamka. Nije je kudio sve vreme do zamka kako je Saidh
predvidela. Ali opet, situacija se promenila i Conran verovatno nije imao snage da
je kudi dok je trĉao, pomislila je Evina dok je išao uz stepenice zamka, noseći je u
rukama. Nije usporio nijednom kada je ušao u zamak kako je oĉekivala, umesto
toga je prešao preko velike sale, prošao pored grupe sastavljene od njegove
porodice i Sinclarovih, i krenuo uz stepenice.

- Conrane, moramo da odluĉimo šta cemo da radimo sa… - Aulay je poĉeo


zabrinuto.

- Odmah se vraćam - zareţao je, ne usporavajući.

232
Book As Passion

Evina ga je gledala oprezno dok je stizao do vrha stepenica i nosio je do


njenih vrata. Geordie i Alick su ga pratili i poţurili da mu otvore vrata.

Conran je izustio hvala, uneo Evinu unutra i šutnuo vrata da ih zatvori. Onda
je pustio da joj noge padnu na pod, okrenuo je ka sebi i poljubio je. To ona
svakako nije oĉekivala, pa je Evina sporo odgovarala. Kada se sabrala dovoljno da
mu uzvrati, on je već odmaknuo glavu. Tada je poĉelo kuĊenje.

- Šta si mislila, za ime sveta? Znaš da neko ţeli da te ubije i krenula si iza
bedema kao da nemaš brigu na svetu. Dovela si sebe i ostale u opasnost svojim
nepromišljenim...

Tada je Evina prestala da sluša i spustila glavu. Jednostavno nije mogla da


sluša više. Njen sopstveni um joj je priĉao iste te stvari. Ovo jeste njena krivica.
Cormag moţe da umre zato što je ona baš morala da se buni i ne posluša nareĊenje
da ostane sa Gavinom za stolom. Deĉak je jedva imao šesnaest godina, ali moţda
neće doţiveti sledeću godinu zahvaljujući njoj. Znala je to. Conran nije morao da
joj kaţe.

Iznenada svesna tišine, Evina je podigla glavu i gledala upitno u Conrana.


Stajao je savršeno mirno, zatvorenih oĉiju, videla je, onda je duboko uzdahnuo i
otvorio oĉi. - Ţao mi je, ljubavi. Znam da si se uplašila i kritikovanje ti ne pomaţe.
Ja samo… - zastao je iznenaĊeno kada je Evina stavila prst na njegove usne.

- Ne - rekla je. - U pravu si. Ako Cormag umre, to će biti samo moja krivica
jer sam išla na polje za veţbanje. Nisam razmišljala ni o kome sem o sebi i svojim
ţeljama kada sam otišla tamo. Trebalo je da uradim kako ste mi ti i otac rekli i da
ostanem za stolom dok se ne vratite.

Conran je frknuo na njen glas pun krivice i odmahnuo glavom. - Ne, Evi.
Ovo nije tvoja krivica. Nisi ti ispalila strelu. Ali je ĉista sreća što nisi pogoĊena
njom.

- Cormag nije imao sreće ipak - rekla je tuţno.

- Evi - poĉeo je, onda uzdahnuo i odmahnuo glavom. - Moraćemo da


razgovaramo o ovome kasnije. Ostali ĉekaju dole. Ali nisi ti kriva - odgovorio je

233
Book As Passion

odluĉno i onda krenuo ka vratima. Otvorio ih je i stao na stranu, onda frknuo kada
je shvatio da ga ne prati. - Zar ne ideš i ti?

- Ne. Umorna sam - rekla je tiho, ali istina je bila da se stidila sebe i nije
ţelela da se suoĉi sa optuţujućim pogledima ostalih. Jer je sigurno krive za
opasnost u koju je dovela sve svojim ispadom.

Conran je oklevao, a onda klimnuo. - Poslaću ti vesti o Cormagu ĉim ih


dobijem i vratiću se ĉim budem mogao. U meĊuvremenu, zašto se ne odmoriš?

Evina je klimnula i onda došla do kreveta i legla na svoju stranu. Conran je


na trenutak oklevao, ali onda krenuo ka vratima. - Geordie i Alic ĉuvaju vrata. Viĉi
ako ti nešto treba.

Evina je pogledala u vrata koja su se zatvorila za njim i onda zabacila glavu


unazad i zurila u zavese iznad nje sa uzdahom. Osetila se kao kompletno sebiĉno
ĉudovište. Pred oĉima joj je i dalje bilo Cormagovo lice dok mu je objašnjavala
kako da drţi maĉ, a onda njegovo sklupĉano telo sa strelom koja mu viri iz leĊa.

Zatvorivši oĉi, pokušala je da blokira te slike iz svog uma i da spava, ali san
nije dolazio i leţala je tamo dugo sa tim slikama koje su se smenjivale u njenoj
glavi sve dok nije pomislila da ludi.

Evina je najzad uspela da ih potisne tako što je usmerila svoje misli na to


kako da uhvati svog napadaĉa. To je bio jedini naĉin da se osigura da niko više ne
strada, tako što ce ga uhvatiti i eleminisati ga kao pretnju. Evina je znala da ga
muškarci i sada traţe, ali pokazao se neuhvatljivim i pre, i nije imala sumnje da će
tako biti i sada. Ĉinilo joj se da je namamljivanje u zamku bio jedini naĉin i
razmišljala je kako da to uradi kada se ĉulo kucanje na vratima. Ustajući naglo,
pogledala je ka vratima i onda rekla - UĊi - onda je ustala dok su se vrata otvarala i
videla je svog roĊaka Gavina. Krećući ka njemu, pitala je - Ima li vesti?

- Conran je pitao Roryja da ti javi kako je Cormag - objasnio je dok je


zatvarao vrata.

- I? - Evina je rekla nestrpljivo hvatajući ga za ruke.

234
Book As Passion

- I Cormag ce biti dobro, roĊako - Gavin je uveravao, stiskajući joj ruke. -


Rory mu i dalje ušiva ranu, ali nije ţeleo da brineš duţe nego što je bilo potrebno.
Rekao je da je rana samo površinska. Promašila je kost i sve ostalo. Ustaće i
vratiće se veţbanju za dva ili tri dana.

- Hvala Bogu - Evina je izustila i savila glavu u olakšanju.

- Ovo nije tvoja krivica, roĊako - Gavin je rekao tiho, stavljajući joj ruku na
leĊa i tapšući je nelagodno. - Nisi ti ispalila strelu u njega. Bila je ĉista sreća što je
strela promašila tebe i pogodila njega.

Evina se povukla unazad da bi ga pogledala podignutih obrva - Ĉista sreća ?

- Pa, ja to smatram srećom - priznao je uz osmeh izvinjenja - Svestan sam da


ne bi trebalo i da se Cormag ne bi sloţio, ali mi je drago što nisi umrla.

Osmehujući se iskrviljeno, Evina ga je ĉvrsto zagrlila, pa se onda odmakla


da pita - Da li sam te uvalila u nevolju jer si me pusto da idem na polje?

- Ne. Niko reĉ nije rekao o tome. Još uvek - dodao je suvo. - Svi su trenutno
zauzeti.

- Ĉime ? - upita. - Šta da rade sa mojim umalo ubicom?

- Ne. Malo je o tome reĉeno. Niko ne moţe da otkrije ko i zašto, osim da je


to verovatno onaj bandit koga sam pustio da pobegne na ĉistini - dodao je,
nevoljno skupljajući usta. - Trebalo je da pojurim gada tada. Bio sam tako zabrinut
za tvoju ranu i hteo sam da te vratim u zamak i pomognem, i…

- Uĉinio si dobru stvar - prekinula ga je da ga uveri u to. - Mogla sam da


umrem, da me Conran i ti niste doveli do zamka i postarali se brzo za moju ranu.

- I dalje moţeš umreti ako ne uhvatimo gada - Gavin je zareţao.

Evina ga je neţno pomazila po ramenu i pogurala ga ka vratima. - Zašto ne


poĊemo dole i vidimo ima li kuvar neĉim da nas nahrani? Gladna sam sada kada
znam da će Cormag biti dobro.

235
Book As Passion

- Sumnjam da ima - Gavin reĉe. - On i njegovi pomoćnici su proterani u


veliku salu zajedno sa ostalima tokom pretrage.

- Kakve pretrage? - Evina upita iznenaĊeno dok je on posegnuo da joj otvori


vrata. Ali zaboravila je na pitanje i zurila iznenaĊeno dok su vojnici marširali
hodnikom.

- Ta potraga - Gavin reĉe suvo. - Conran i ostali pretraţuju bedem, polje za


veţbanje i sve drugo unutar zidina sa Donnanom i većinom vojnika, a ujak
Fearghas sa ostalim vojnicima pretraţuje sam zamak za tvojim napadaĉem.
Odluĉni su da ga naĊu ovaj put.

- O - Evina je uzdahnula onda zatresla glavom i ispravila ramena. - Pa, ako


su ovde gore sada, mora da su gotovi dole, što znaci da kuvar moţe da napravi
nešto za nas.

Dok je izlazila na hodnik, nasmešila se Alicku i Geordiju kada su joj se


odmah pribliţili. Evina je zavukla ruku pod ruku svog roĊaka i povela ga pored
vojnika koji su prolazili i ka stepenicama.

- Da li ćeš uspeti da siĊeš niz stepenice? - Gavin je pitao, vukući je ka sebi


na vrhu. - Mogu da te ponesem ako ţeliš.

Evina je naborala nos na tu izjavu i odluĉno podigla ramena - Snaći ću se.


Samo ćemo ići polako.

Ignorišući negov izraz lica, Evina ga je uhvatila ĉvršće i posegnula za


gelenderom drugom rukom. Krenula je nadole jako sporim tempom za koji je znala
da ljuti muškarce, ali morala je da povrati svoju snagu, a sigurno to neće moći i
ako joj ne bude dozvoljeno da koristi mišiće. Ipak, zaţalila je što je tako odluĉila
do trenutka kada je stala na poslednji stepenik. Do tada su joj se noge tresle i disala
je kao da je upravo trĉala preko bedema.

- Pusti me da te nosim ostatak puta, roĊako - Gavin je insitirao okrećući se


ka njoj.

Sa rukom pritisnutom na grudi dok je pokušavala da doĊe do daha, Evina je


pogledala do stolova i umalo zajecala kada je videla koliko daleko izgledaju. Ali je

236
Book As Passion

odmahnula glavom - Treba da… Oooooh! - izustila je kada je Geordie iznenada


uhvatio i podigao te odneo do stolova.

Evini je trebao još trenutak da doĊe do daha i umalo je izgrdila muškarca.


Bili su blizu stola pre nego što je mogla da kaţe - Primećujem da vi Buchanan
muškarci imate groznu naviku da nosite ţene okolo bez obzira ţele li one to ili ne.

- A ja primećujem da si ti tvrdoglava kao naša Saidh - Geordie je odgovorio


suvo i slegnuo. - Nema svaĊe sa tvrdoglavima i isuviše sam ţedan da ĉekam još
pola sata dok preĊeš preko sale da bih mogao da uzmem piće.

Evina je samo odmahnula glavom i naterala se da se nasmeši za Saidh i


ostale ţene dok je Geordie sedao na klupu do njih.

- Kako si? - Sadih je odmah pitala - Nisi povreĊena, zar ne?

- Ne, dobro sam - Evina je uveravala.

- I mislila sam, ali kada te je Conran poneo pravo u sobu, uplašila sam se da
te je povredio kada te je oborio na zemlju - rekla je praveći grimasu.

Evina je odmahnula glavom i priznala - Bila sam uznemirena jer je Cormag


povreĊen mesto mene.

- Da. Mogu da zamislim. I ja bih se tako osećala i ni milion uveravanja da


nije moja krivica mi ne bi pomoglo - Saidh je mrmljala sa razumevanjem i onda
rekla odluĉno - Moramo nesto uraditi u vezi tvog napadaĉa.

- Ne brinite vi o tome - Geordie reĉe, savijajući se izmeĊu njih da zgrabi


šolju i bokal piva sa stola ispred njih. Ispravivši se, poĉeo je da sipa piće i dodao -
Muškarci ne pretraţuju samo zamak. Traţiće svuda oko spoljnog zida klana. Naći
će gada.

Evina pogleda u Saidh, ne ĉudeći se što vidi sumnju i na njenom licu takoĊe
i kada se ţena okrenula ka njoj, reĉe - Našla sam naĉin da ga zarobimo ako ga
muškarci ne nadju.

Saidh se ispravila i nasmejala - Reci odmah.

237
Book As Passion

- O prokletstvo - Alick je mumlao iza njih. - Ţene razmišljaju. Znaš da je


nevolja blizu kada god ţene poĉnu da razmišljaju.

Ignorišući ga, Evina se okrenula ka Saidh i poĉela da priĉa šta je smislila u


svojoj sobi.

238
Book As Passion

Poglavlje 16

- Pa?

Conran je pogledao na gore na to Macleanovo pitanje dok je vodio svoju


braću i Donnana do stepenica u zamku. Spazio je Evininog oca na pola puta, ali pre
nego što je mogao da odgovori na ĉovekovo pitanje, vojnik je povikao Donnanovo
ime. Conran je pogledao okolo baš na vreme da vidi velikog ĉoveka kako se
izdvaja iz gomile i kreće nazad preko bedema. Gledao ga je kako kreće ka kapiji i
onda se okreće ka starcu koji je prilazio. Uhvativši njegov znatiţeljan izraz lica,
Conran je odmahnuo glavom umorno i rekao - SaraĊivali smo sa Donnanom i
momcima i pretresli svaki centimetar unutar zidova. TakoĊe smo ispitali sve koje
smo sreli i - usta mu se skupiše od ljutnje - ništa.

Stajajući na stepenicama do Macleana, pitao je - Da li su tvoji ljudi pretraţili


zamak?

- Da - Fearghas je uzdahnuo govoreći, jednako umoran i razoĉaran kao i


on. Conran nije bio iznenaĊen kada je rekao - Ni oni nisu ništa našli.

Klimajući, Conran je nastavio uz stepenice govoreći - Onda mora da ima


skrovšte na nekom drugom mestu. Moraćemo da ĉuvamo Evinu i da smislimo
zamku da uhvatimo gada.

- Da - Maclean je promrmljao, gutajući stepenice na petama.

Conran je taman stigao do vrata kada je ĉuo viku sa kapije. Zastajući,


okrenuo se da vidi oko ĉega je frka. Obrve su mu se podigle kada je video da se
kapija otvara i most spušta. Naredio je da kapija bude zatvorena i most podignut
239
Book As Passion

kada su poĉeli potragu. Nije ţeleo guţvu ljudi koji dolaze i odlaze dok su oni
traţili i zaboravio je da kaţe ljudima da mogu oba da otvore opet. Uradili su to
sada, ipak, i video je Donnana kako koraĉa nazad iz tog pravca. Oĉigledno, momci
sa kapije su bili ti koji su ga pozvali i on im je dao dozvolu da otvore Maclean klan
opet za spoljni svet.

- Ah - Aulay reĉe dok je veća grupa jahaĉa ulazila u dvorište noseći


Drummond zastavu. - Niels je ovde.

Kada se Maclean okrenuo ka njemu sa pitanjem u oĉima, Conran je


klimnuo - Pošaljite nekoga po sveštenika, moj Lorde, i imaćemo venĉanje, moţda
ćemo najzad u neĉemu i uspeti danas.

Conran se okrenuo da uhvati kvaku vrata i dodao - Najbolje je da obavestim


Evinu - pa povukao vrata i ušao unutra.

Oĉekivao je da ona i dalje bude u svojoj sobi i krenuo je po inerciji ka


stepenicama, ali je bio tek na pola puta kada je ĉuo ţenski smeh. Bio je to pun,
iskren osmeh bez uzdrţavanja, nasuprot onom uzdrţanom ţenskom smešku koje
većina ţena dozvoljavaju sebi. Postojale su samo dve ţene za koje je Conran znao
da se tako smeju: Sadih i Evina. Ali Evinin glas je malo baršunastiji od Sadihinog i
on je ĉuo njen smeh. Okrećući se ka stolovima, spazio ju je odmah. Sve su ţene
bile tamo, uzivajući u piću i smehu, ali Evina je sedela sa Sadih sa njene jedne
strane i roĊakom Gvinom sa druge. Geordie i Alick su bili iza nje, takoĊe se
smejući na šta god ih je tako zabavilo, ali njihovi pogledi su lutali po velikoj sali,
svesni opasnosti.

Conran je zastao na trenutak samo da gleda u Evinu i uţiva u saznanju da


će mu uskoro biti ţena, veoma uskoro. Ta ideja mu je stvarala nemir. Znao je da to
sledi, radio je na tome, i dobio i njen pristanak sinoć, a opet, jedan deo njega je
sumnjao da će se to ikada desiti zato što se sada našao skoro zapanjen shvativši da
se to zaista dogaĊa sada kada je stigao Niels. Oţeniće Evinu, biti njen suprug,
traţiće da mu bude ţena. Provešće ostatak svog ţivota sa njom - vodeći ljubav,
upravljajući klanom sa njom, svaĊajući se, mireći se, imajući decu i nadao se,
jednog dana i unuke, sa Evinom Maclean MacPherson, uskoro Buchanan.

240
Book As Passion

I ona je pristala na to. Gledao je u nju nemo dok se ona smejala opet i
ĉudna bol mu je prošla kroz grudi.

- Gorušica?

Spustajući ruku kojom je nesvesno trljao grudi, Conran je pogledao okolo i


nasmejao se kada je video da je Donnan ušao u zamak i pridruţio mu se. - Ostali su
napolju da pozdrave Neilsa i Edith pretpostavljam?

Donnan klimne - Uskoro će ući.

Klimajući, Conran je pogledao nazad u Evinu koja je opet prasnula u smeh.

- Maclean je upravo našao jednog momka i poslao ga po sveštenika da


doĊe da odrţi ceremoniju - Donnan je objavio dok su gledali ljude za stolom.

- Onda je bolje da je upozorim da su Niels i Edith ovde i da će venĉanje biti


odrţano odmah - Conran je promrmljao, ali se nije pomerio... Umesto toga, gledao
je u Evinino nasmejano lice i osetio bol u grudima ponovo.

- Gorušica? - Donnan je ponovio, privlaĉeći mu paţnju na ĉinjenicu da je


opet trljao svoje grudi.

- Da, gorušica - promrmljao je, puštajući da mu ruka padne, ali je znao da


to nije ono što ga muĉi. Nekako, zaljubio se u curu. To je bilo jedino objašnjenje za
paniku koju je osetio ranije kada je nije našao kod stola, i kada je shvatio da je
napolju sa ubicom za njenim petama. A da ne pominje kako mu je srce stalo kada
je video kako je strela za malo promašuje i pogaĊa momka iza nje. Hteo je da
raspori svoje grudi i stavi je unutra da bi je drţao bezbednom. I svaki put kada bi je
pogledao, bio je ispunjen ţudnjom i bolom za koji je znao da nikada neće proći.
Voleo je tu tvrdoglavu, nepromišljenu, prelepu ţenu i ništa ga u ţivotu nije uplašilo
više od te spoznaje. Uĉinila ga je ranjivim. Ako ne uhvati ĉoveka koji juri Evinu i
gad uspe da je ubije... Conran ne bi mogao to da podnese. Moraju da ga uhvate,
pomislio je dok je kretao ka glavnom stolu i ţenama koje su sedele tamo.

- On nije zaista to uradio? - Evina je uskliknula sa nevericom dok je


prilazio, budeći mu radoznalost.

241
Book As Passion

- Da. Jeste - Saidh je uveravala, a onda odjednom pogledala okolo kao da


ga je primetila da dolazi krajiĉkom oka. Smešeći se kada ga je ugledala, rekla je - I
evo ga, dolazi.

Evina se okrenula tada i videla ga i sama. Gledao je kako joj se osmeh


dobrodošlice pojavljuje na licu i opet se divio ĉinjenici da ce mu uskoro biti ţena.
Conran se zapitao kako je bio tako prokleto srećan, pa se suvo nasmešio kada je
odgovor iskoĉio u njegovoj glavi, da je to bilo sluĉajno. Evina se nameraĉila da
uhvati Roryja Buchanana, ratnika visoĉja poznatog po svojim isceljiteljskim
sposobnostima, i na kraju završila tako što je kidnapovala njega i odvukla ga kući
greškom. To ga je uĉinilo najsrećnijim gadom u Škotskoj, ako ne i na svetu.

- Izgleda da ti se raspoloţenje baš popravilo - Conran reĉe kada je zastao


iza nje.

- Da - rekla je, onda joj je osmeh izbledeo. - Pa, bilo je olakšanje ĉuti da će
Cormag biti dobro i videti ga kako šeta okolo.

- Da? - pogledao je okolo - Gde je?

- Popio je piće sa nama i otišao da prilegne - objasnila je. - Iako je rana


samo površinska, ne znaĉi da ga manje boli i da se ne umara - istakla je.

- Da - Conran se sloţio, njegov pogled je opet mirovao na njoj. Gledao je u


nju par trenutaka, a onda objavio kratko - Niels i Edith su stigli.

- O! - Saidh je ciknula na te vesti i okrenula se ka Evini. - Edith je duša.


Dopašće ti se.

Druga ţena se zadovoljno sloţila sa njenim reĉima i onda je Saidh dodala -


I to znaĉi da moţemo odrţati venĉanje veĉeras.

- Biće ranije - Conran ih je uveravao - Upravo dovode sveštenika.

- Šta? - Evina je izgledala uznemireno na te vesti. - Ali...

- Gluposti - Saidh reĉe, prekinuvši je, i onda mazeći Evininu ruku, dodade -
Nije moguće da se odrţi pre nego što okupamo i spremimo Evinu. I ti se moraš
okupati takoĊe.

242
Book As Passion

- Kupanje? - ponovio je iznenaĊeno. - Nema potrebe da se kupamo. Mi...

- Naravno da se morate kupati - Saidh je rekla odluĉno. - Ovo je dan vašeg


venĉanja. Oboje morate biti okupani i spremljeni i lepi za vašu ceremoniju.
Moţemo sve to da završimo pre veĉere ako budemo brzi - rekla je i onda pogledala
okolo. - Gde je tvoja divna Tildy otišla, Evi? Treba da naredi da se voda spremi za
oboje.

- Imamo samo jednu kadu - Evina frkne.

- Ne - Gavin ju je ispravio. - Imamo dve kade. Jedna se drţi za sluge da je


upotrebe u kuhinji kada ţele da se kupaju, ali sada moţemo odneti obe za vas
dvoje da ih koristite.

- Da koristimo gde? - Evina je pitala. - Ja mogu da se kupam u svojoj sobi,


ali Conran je ustupio svoju sobu Dougallu i Murine.

- Moţe da se kupa u sobi tvoga oca - predloţila je Tildy koja se odjednom


pojavila pored Conrana. Nije imao predstavu odakle je došla, ali je oĉigledno ĉula
poslednji deo razgovora.

- Da - Evina reĉe, opustivši se. - Ocu neće smetati.

- Nadam se da mu neće smetati ni to da se pridruţi Gavinu i ostalima u


barakama da spava veĉeras - Tildy reĉe frknuvši. - Inaĉe, nemam pojma gde da
smestim Lorda i Lejdi Drummond.

- O - Evina se nasmejala iznenada Saidhi i okrenula se sluţavki i rekla -


Nema potrebe za tim, Tildy. Edith i Niels mogu spavati u mojoj sobi.

- Šta? - Conran reĉe u šoku. - Gde ćemo mi onda spavati?

- Da - Tildy reĉe zabrinuto. - Ako su oni u vašoj sobi, gde ćete ti i Lord
Conran provesti svoju prvu braĉnu noć?

- Ne brinite - reĉe Evina, smešeći se misteriozno. - Dame i ja smo smislile


plan.

243
Book As Passion

- Da, jesu - Alick je rekao, i upozorio ga - One su ga smišljale dok ste vi bili
zauzeti pretragom.

- Kakav je plan? - Conran je pitao zabrinuto, ali pre nego što je bilo ko
odgovorio, vrata zamka su se otvorila i sve ţene su skoĉile ciĉući i poţurile da
pozdrave Edith dok je ulazila. Conran je krenuo za njima, šiljeći i znajući da iako
su bile srećne da vide Edith, takoĊe su iskorišćavale njen dolazak da ne odgovore
na pitanje. Bar Evina jeste. Ona ĉak nije ni poznavala ţenu, ali je poletela od stola
takoĊe, koliko god je brţe mogla. Conran se okrenuo ka svojoj braći i naredio.

- Recite mi.

- Gotovo - Tildy je završila njenu frizuru i odmakla se da bi se divila svom


remek delu sa osmehom koji se pretvorio u mrštenje kada joj je pogled pao na
haljinu koju je Evina nosila. Odmahujući glavom, uzdahnula je sa ţaljenjem. -
Tako mi je ţao, moja damo. Znali smo da ovo dolazi i trebalo da sašijemo novu
haljinu za tu priliku. Većina vaših je stara i iznšena i ova je najbolja od onih što su
ostale da nema rupu od strele u njima, ili da nije prljava od valjanja u blatu.

Evina je pogledala u bledo ţutu haljinu koju je nosila, gledala u tkaninu


malo uplašeno. Nikada nije mnogo marila za ono što je nosila. Dok god je bila
pristojna, bilo je dobro. Do sada. Volela bi prelepu haljinu da se u njoj uda. Nešto
što bi uĉinilo Conrana ponosnim što će mu biti ţena. Sileći sebe na osmeh,
slegnula je ramenima. - Pa, ako je ona najbolja, onda će posluţiti. Dobra je -
dodala je hrabro. - Sigurna sam da Conran neće ni primetiti šta nosim.

Tildy je gledala u nju sa ţaljenjem na oĉiglednu laţ kada se zaĉulo kucanje


na vratima. Otvorila su se bez ĉekanja na odobrenje. Evina je gledala raširenih
oĉiju kako Saidh, Murine, Edith, Jo i Jetta ulaze uzbuĊeno, priĉajući u glas.

- Gotovo je! - Saidh je objavila sveĉano dok je Geordie zatvarao vrata za


njima.

- Da i prelepo je - Jo joj je rekla srećno.

- Jeste - Murine je uveravala. - Nisam mislila da će biti, ali jeste.

244
Book As Passion

- Da - Jetta se sloţila sa osmehom - Uzele smo krzna i jastuke iz svih soba


zamka i napunile smo salu svećama i bakljama i ĉak stavila stolnjak na sto gde ćete
sedeti.

- I sanduke naravno - Edith je rekla znaĉajno.

- Zvuĉi divno - Evina je rekla, opuštajući svoje lice u iskren osmeh - Jedva
ĉekam da to vidim.

- Bićeš zadovoljna - Saidh je uveravala i dodala sveĉano - Sada se samo


nadamo da će zamka uspeti.

Tišina je na kratko okupirala sobu dok su sve ţene klimale glavom, a onda
se Murine pomerila napred sa osmehom. - Izgledaš predivno, Evina. Tildy, uradila
si fantastiĉan posao sa njenom kosom.

- Da - Edith se sloţila, pomerajući se bliţe da pogleda bolje u pletenicu


koju je Tildy isplela oko njene glave i umetnula cveće u nju. - Izgleda kao princeza
vila sa cvećem umetnutim kroz pletenicu tako.

Tildy se ozarila na komplimente, sve dok ţene nisu usmerile paţnju na


Evininu haljinu. Uzdišući, rekla je - Trebalo je da napravim nešto posebno za
danas, ali sa tolikim gostima, nisam razmišljala o tome, i ovo je jedina haljina koja
je ĉista i bez rupa ili iscepana. Bojim se da moja dama nikada nije brinula oko
stvari kao što je moda.

- U redu je - Evina je ponovila, prisiljujući sebe na još jedan osmeh. - Tildy


je uĉinila ĉuda sa mojom kosom, tako da niko neće ni primetiti haljinu.

- Hm - Jo se pomerila da stane pored nje i gledala je malo u Evinu malo u


sebe i onda pitala ostale - Ona je moje graĊe, zar ne?

- Da, jeste - Murine reĉe, osmeh joj se pojavio na licu. - Molim te, reci nam
da imaš nešto što moţe da nosi za venĉanje.

- Verujem da imam - Jo je rekla klimnuvši i krenula ka vratima. - Odmah se


vraćam.

245
Book As Passion

- Šta god da donese, biće ĉudesno - Murine je obećala sa osmehom dok su


se vrata zatvarala iza Jo.

- Bez obzira da li će biti ili ne, lepo od nje što se toliko muĉi - Evina reĉe
tiho. - Izgleda da je ona veoma dobra ţena. Teško je poverovati da je Engleskinja.

- Samo polu Engleskinja - Saidh je ispravi odluĉno. - Njeno otac je bio


Škot. Verovatno je zato ljubazna i dobra. Bez sumnje, majka joj je bila prava
Engleska kuĉka.

- Saidh! - Jetta reĉe negodujući. - Moţeš uvrediti Joina osećanja ako te ĉuje
da tako govoriš.

- Ali nije me ĉula, zar ne? - Saidh reĉe slegnuvši ramenima i dodade - Osim
toga, ona biti ti to rekla i sama. Ona ne voli svoju biološku majku. Nikada je nije
poznavala i bila je uţasnuta kao i svi ostali kada je saznala da je pokušala da ubije
njenu rodjenu sestru, Lejdi Mackay.

- Ĉekajte - Evina je frknula. - Joina mama je pokušala da ubije svoju


sestru?

- Da - Edith reĉe, ali je pogledala ka vratima koja su se opet otvorila i


ućutala kada je Jo ušla u sobu sa kraljevsko plavom haljinom u rukama.

- Ispriĉaću ti priĉu drugi put - Saidh je mrmljala dok su gledali ţenu kako
prilazi i onda dodala - Ako ti ona ne kaţe sama.

Evina je samo klimnula i gledala zavidno u haljinu koju je Jo drţala. Bila je


predivna. Mnogo bolja od haljine koju je nosila trenutno. Pogledavši u ukrase na
njoj, poĉela je da se moli da će joj pristajati.

- Pa, hajde da ti skinemo tu haljinu da bi mogla da probaš ovu - Tildi reĉe,


sva poslovna. Ostale ţene su se odmah skupile da pomognu i posle par trenutaka,
Evinine molitve su bile uslišene i nosila je plavu haljinu. Pristajala joj je kao
rukavica. Gledala je u sebe kada su se ţene odmakle i mogla je da zaplaĉe. Evina
nije imala pojma kako izgleda na njoj, ali bila je prelepa za gledanje i osećala se
lepo u njoj.

246
Book As Passion

- Savršena je - Murine je prošaptala.

Evina je pogledala puna nade na te reĉi i videla divljenje na licima ostalih


ţena.

- Da. Savršena je za tebe - Jo je rekla sveĉano. - Nova je. Nikada je nisam


nosila i sada nikada ne bih ni mogla. Nikada mi ne bi tako dobro stajala. Mislim da
je moraš zadrţati.

- O! - Evinine oĉi se raširiše od šoka. - Nikada je ne bih mogla uzeti.

- Da, mogla bi - Jo je uveravala. - Smatraj to venĉanim poklonom.

Evina je otvorila usta, onda ih opet zatvorila, osramoćena što joj se suze
skupljaju u oĉima zbog njene ljubaznosti i gledala je dole u prelepu haljinu. -
Hvala ti - uspela je da kaţe nakon nekoliko trenutaka i šmrcnula je tiho kada je Jo
iznenada prišla da je zagrli.

- Zadovoljstvo mi je - Jo je uveravala, ĉvrsto je grleći. - I izgledaš prelepo u


njoj.

Posle kratkog oklevanja, Evina je spustila svoje ruke oprezno oko ţene i
uzvratila joj zagrljaj. Ali se osećala ĉudno zbog toga. Niko je sem Conrana nije
grlio od kada joj je majka umrla i ovo je bilo drugaĉije od Conranovih zagrljaja.
Njegovi su zagrljaji bili ili posle seksa ili da je uteši kada se umalo udavila. Ovo je
bio zagrljaj ĉiste naklonosti. Nije bila sigurna koja je osećanja to probudilo u njoj,
ali je shvatila da će morati da se navikne na to kada su se i ostale ţene skupile da ih
zagrle.

- O! - Murine je uzdahnula odjednom, odvajajući se iz zgrljaja - Guţvamo


joj haljinu!

Evinu su odjednom pustile sve ţene i odmakle se da je pregledaju i vide da


li su poguţvale haljinu.

- Dobro je - Edith je rekla sa olakšanjem pa se nasmejala. - Ali najbolje je


da odem da se oĉistim i sredim se za venĉanje takoĊe. Moja haljina je prašnjava od
puta i izgledaću kao siromašna roĊaka pored Evine ako se ne presvuĉem.

247
Book As Passion

- Moţeš se presvući u sobi koju koristimo Dougall i ja dok smo ovde -


Murine je ponudila.

- Ĉekajte - Evina se pobunila. - Ona treba da ostane u mojoj sobi


svakako.Otići ću i ostaviti je da se presvuĉe ovde.

- Ne moţeš - smesta je rekla Saidh. - Conran te moţe videti. Moraš da ĉekaš


ovde dok on ne ode do stepenica kapele i onda će tvoj otac doći po tebe da te
odvede do stepenica da se sretnete ispred sveštenika.

- O - Evina reĉe zbunjeno. Nije znala da postoje pravila o ovim stvarima.

- U redu je - Edith je uveravala sa smeškom. - Upotrebiću Murininu i


Dougallovu sobu. Moji su sanduci ionako u hodniku za sada.

- Treba da krenemo - Jetta reĉe. - Svi treba da ĉekamo kod kapele kada ona
doĊe i ja moram da se presvuĉem takoĊe. Malo sam znojava i prašnjava od rada na
šatoru.

- I ja sam takoĊe - Saidh je priznala, tresući prašinu sa svojih suknji


iziritirano. - Pretpostavljam da je najbolje da se presvuĉem i ja.

Mrmljajući saglasno, ostale ţene su se pokrenule. Napustile su sobu u istom


stilu u kojem su i ušle u nju, odnoseći svu buku i smeh sa sobom. Evina je stajala
na sredini sobe i gledala ih kako odlaze, osećajući se malo pogubljeno i usamljeno.

Buka je privukla njenu paţnju na Tildy tada i okrenula se da vidi ţenu kako
vuĉe krzna sa kreveta. Smirivajući disanje, nasmešila se i rekla - Nema potrebe za
tim sada, Tildy.

- Da, ima - odgovorila je odjednom i istakla - Moram da pripremim sobu za


Lorda i Lejdi Drummond za veĉeras.

- O, da - Evina promrmlja i krenu do kreveta da pomogne kada je sluţavka


poĉela da skida ĉaršafe sa kreveta.

- Skloni se - Tildy je odmah rekla. Izguţvaćeš haljinu ili ćeš rašĉupati


frizuru. Samo idi, sedi za sto i ĉekaj.

248
Book As Passion

Evina frknu, ali je uradila šta joj je reĉeno i pomerila se da sedne paţljivo
za sto pored kamina. Ali osećala se beskorisno dok je samo sedela i gledala
sluţavku kako radi.

- One su fina grupa ţena - Tildy reĉe, noseći prljave ĉaršafe do vrata i
spustajući ih na gomilu pored.

- Da - Evina se sloţila dok je gledala kako uzima ĉiste ĉaršafe iz jednog


sanduka i opet namešta krevet.

- I već su te prihvatile kao svoju - Tildy je dodala dok je radila. - Biće lepo
za tebe da imas ţensku porodicu opet.

Evinine oĉi su se blago raširile na taj komentar i onda je frknula dok je


pokušavala da dokuĉi ton u Tildinom glasu. Nije bio osuĊujući koliko saţaljiv i to
je ono što nije razumela. Stara ţena je bila oĉigledno nekako uznemirena, ali kako
nije znala zašto, nije bila sigurna kako da je uteši. Evina je ustala i krenula ka
krevetu, pokušavajući da vidi bolje ţenino lice, ali je sumnjala da se Tildy namerno
drţi okrenuta od nje. Na kraju, jednostavno je rekla. - Ti si moja ţenska porodica,
Tildy.

- Ne, curo - Tildy reĉe sa tihim ţaljenjem duboko u glasu, a onda se


ispravila i srela njen pogled priznavši - Uvek sam mislila o sebi kao tvojoj porodici
i sa tobom sam ĉitav tvoj ţivot, to je istina, ali kada sam ih gledala malopre kako te
grle, shvatila sam da ti ja nikada nisam ponudila takvu utehu. Ĉak ni na dan kada ti
je majka umrla i ti si bila mala curica koja je jako jecala.

Evina se polako okrenula dok ju je gledala kako se kreće po sobi,


ispravljajući ovo i brišući ono. Sećala se pomenutog dana i Tildy je rekla istinu. A i
nije. Ĉisteći grlo, istakla je - To je moţda istina, Tildy, ali ako se sećam, obrisala si
mi suze kada sam završila sa jecanjem, smestila me u koĉiju i sedela do mene ceo
put do kuće, nudeći mi nemu utehu.

Kada je Tildy frknula na te reĉi i nastavila da šeta okolo, skupljajući ţutu


haljinu koju je prvo trebalo da obuĉe i njenu prljavu tuniku, Evina dodade - I uvek
si bila tu da se pobrineš za moje povrede i rane kada bih pala ili se povredila... i da
me gnjaviš da jedem pre nego što odem da nareĊujem ljudima, ili bi me mrko

249
Book As Passion

gledala kada se ne ponašam lepo. Ti jesi moja porodica, Tildy - neţno je uveravala.
- Grljenje jednostavno nije tvoja stvar.

- Da, pa... - Tildy se migoljila izgledajući nelagodno i onda odmahnula


glavom. - Ali trebalo je da uĉinim da bude moja stvar. Bila si samo dete, curo, i ja
sam te izneverila jednako kao i tvoj otac. Ostavio te da se sama brineš za sebe, za
Gavina i da vodiš zamak, a ja ti nisam dala neţnost koja svakom detetu treba.
Medju nama, nije ni ĉudo što nisi htela da se udaš i zavisiš od nekoga drugoga ko
bi te mogao izneveriti, i meni je ţao zbog toga - dodala je.

Evina je odmah odmahnula glavom. - To nije razlog zbog koga nisam htela
da se udam. Nisam htela da rizikujem da imam muţa kao sto je ono MacPherson
derište ili nekog ko bi me tukao kao sto je ujak Garrick tukao ujnu Glennu.

- O, curo - Tildy je rekla pogledavši je beznadeţno. - Moţeš to reći svome


ocu da mu poštediš osećanja ako budeš ţelela, i moţeš ĉak reći to i sebi da ne bi
razmišljala o tome, ali mene ne moţeš zavarati. Ako bi muškarac bio dovoljno glup
da te udari, ti bi mu odmah uzvratila udarcem i nema sumnje da bi ga oborila na
njegovo ţalosno dupe. Videla sam te da to radiš ĉesto vojnicima kada preteraju -
istakla je. - Sumnjam da je to pola razloga zbog koga si trenirala tako mnogo u
bitkama sa Donnanom.

- Ja… - Evina je slabo odmahnula glavom.

- A ako bi bilo koji muškarac za koga bi se udala bio glup dovoljno da te


prebije, bile bi mu to poslednje batine. Jednom kada bi se oporavila, bez sumnje bi
ga umotala u ĉaršafe i pretukla ga do ivice smrti, onda ga bacila u šumu i ostavila
ga da ţivi ili umre, kako Bog odluĉi, a onda bi zakljuĉala kapiju i odbila da ga
primiš nazad ako ipak preţivi. Ne - odluĉno dodade. - Ti se ne plašiš da će te
muškarac fiziĉki i povrediti. Kladim se u ţivot. Plašiš se u stvari da će te izneveriti.
Moţeš da budeš snaţna i obuĉena koliko ţeliš, ali to neće spreĉiti da ti srce bude
slomljeno ako te muškarac napusti i ostavi da se snalaziš sama kao što je tvoj otac
to uĉinio kada ti je majka umrla.

Nemo je gledala u nju par trenutaka, a onda rekla - Hvala Bogu da je


Buchanan došao i spasio te od nas, to je sve što mogu reći. On te nikada neće
izneveriti kao što smo to uĉinili mi. Po onome što sam ĉula, on se zalaţe za
250
Book As Passion

porodicu i odgovoran je. Stalno pomaţe nekom od braće ili zetovima u neĉemu.
Roryju sa isceljivanjem, Dougallu sa konjima, Nielsu sa ovcama - Klimajući
odluĉno, dodala je - I ako se povredi, ili, Boţe pomozi, umre, njegova braća i
sestra će priskoĉiti u pomoć, u to nema sumnje - rekla je. - Oni su baš privrţeni
porodici, ti Buchananovi. Oni se neće samo pojaviti za svaku bitku sa kojom će se
klan Maclean moţda suoĉiti, pojaviće se za sve. RoĊenja. Smrti. Venĉanja.
Odmore. Slavlja, i prokletstvo, samo u posetu. Što me podseti - Tildy reĉe
odjednom frknuvši - Moraćemo da dodamo još spavaćih soba kako bismo ih sve
smestili.

Nije ĉekala odgovor, već krenula ka vratima, mumlajući - Gotova sam


ovde. Zašto se ne odmoriš malo dok ĉekaš ? Idem da vidim koliko još ima vremena
dok otac ne doĊe po tebe.

Tildy je bacila prljavu odeću koju je skupila na gomilu prljave posteljine i


otvorila vrata sobe i onda pokupila celu gomilu da je iznese napolje.

Geordie je opet povukao vrata sa namerom da ih zatvori. Posegao je za


drškom i onda se ukoĉio, oĉiju blago raširenih kada ju je spazio kako stoji na
sredini sobe. Stajao je tako zureći u nju na momenat, a onda se nasmejao i rekao -
Dan kada si zamenila Conrana i Roryja je bio najsrećniji dan u njegovom ţivotu,
moja damo. Izgledaš predivno.

- Šta? - Alick je pitao iz hodnika i onda se mlaĊi brat pojavio pored


Geordija i pogledao u sobu. Videla je kako mu se oĉi šire i ĉula njegovo - Gor! -
dok je Geordie zatvarao vrata.

Evina je stajala na mestu ĉak i kada su se vrata zatvorila. Ne bi mogla da se


pomeri ni da je htela. Tildzin mali govor je šokirao i zamrzao dok ga je ponavljala
u glavi.

- Ti se ne plašiš da će te muškarac fiziĉki povrediti. Kladim se u ţivot.


Plašiš se u stvari da će te izneveriti. Moţeš da budeš snaţna i obuĉena koliko ţeliš,
ali to neće spreĉiti i da ti srce bude slomljeno ako te muškarac napusti i ostavi da se
snalaziš sama kao što je tvoj otac to uĉinio kada ti je majka umrla.

Evina je potonula na ivicu kreveta.

251
Book As Passion

Da li je to zaista bio razlog zbog koga je izbegavala brak? Evina je htela da


to porekne, ali sve što je Tildy rekla je bilo istina. Zaista bi udarila svakog
muškarca dovoljno glupog da je udari. A ako bi bio toliki idiot da uradi tako glupu
stvar i prebije je, morao bi da se nada da će je prebiti do smrti odmah jer ne bi
dobio drugu priliku.

- Moj Boţe - Evina je uzdahnula sa rukama na licu. Lagala je samu sebe


godinama. Zašto bi, doĊavola lagala sebe?

Odgovor je bio lak. Kao što je Tildy rekla, da ne bi morala da razmišlja o


tome. Ne bi morala da se suoĉi sa ĉinjenicom da njen otac nije mario dovoljno da
bude tu za nju. Da nastavi da ţivi. Da vodi klan i bude otac koji joj je bio potreban.
Na neki naĉin, on je umro onoga dana na reci isto kao što su umrli i njena majka,
njen muţ i Lachlan. Evina je bila kao siroĉe, ostavljena da raste sama. On nije bio
tu ni za koga. Klan bi propao da ona nije uskoĉila i uĉinila najbolje što moţe da
opstane. Što se tiĉe Gavina, uprkos nadanjima ujne Glenne, njen otac nije bio ni za
njega tu i Evini je bilo ostavljeno i podizanje sestrića takoĊe.

Evina je znala da je uţasno obavljala oba zadatka u poĉetku. Srećom,


Donnan, Tildy i ostali vojnici i sluge su dali sve od sebe da joj pomognu koliko
god su mogli. Ostavili su donošenje konaĉne odluke njoj, ali su pokušavali da je
usmere u dobrom pravcu. Evina je odrasla brzo, vodeći raĉuna o roĊaku i o celom
klanu umesto oca. Ĉak se starala i o ocu, insistirajući da jede kada nije ţeleo,
uzimajući mu piće kada je postao previše zavistan. I ĉak i kada su prvo ţaljenje i
depresija prošli posle majĉine smrti, nije došao da preuzme upravljanje i svoje
duţnosti. Odluĉio je da ona to radi dosta dobro, imenovao Donnana za zamenika,
zamenivši ĉoveka koji je umro pokušavajući da spase njenu majku i muţa i objavio
da će ona naslediti titulu poglavara klana kada on umre. Onda je otišao da lovi,
peca i posećuje stare prijatelje.

Dragi Boţe, mrzela ga je zbog toga, Evina priznade sebi.

I volela ga je, pomislila je odluĉno.

I zato je lagala sebe. Evina ga je volela zbog toga kakav je otac bio pre
majĉine smrti i mrzela ga kao slabašnog, bespomoćnog ĉoveka koji je postao posle
njene smrti i zbog tereta koji joj je stavio mlada ramena. Nije trebalo da bude tako.
252
Book As Passion

Conran se sigurno ne bi raspao kao njen otac. Izvukao bi samog sebe iz kreveta i
uradio šta treba. Bila je sigurna u to. A ako ne bi, njegova braća i Saidh bi ga
izvukli iz kreveta i naterali da uradi šta treba, pomaţući mu da se suoĉi sa bolom
dok ne bude mogao sam.

Njen otac nije imao braću i sestre kao Buchanani doduše, Evina razmisli.
Umesto toga, imao je jednu sestru koja je stigla na njegov prag nekoliko meseci
kasnije, na samrti. Još jedna tuga na vrhu bola. I onda je ostavila Gavina da se
brine o njemu, dodajući još jedan teret na Evinina leĊa. Mada joj nije smetalo.
Gavin je bio jedina svetla taĉka u njenom ţivotu tada. Moţda je bio i njen spasilac.
Morala je da nastavi dalje zbog njega.

I to je bilo strašno, Evina je pomislila tuţno. Ĉesto je pomišljala da


odustane i provede dane ţaleći i jecajući okolo za svojim gubitkom kao njen otac,
ali nije mogla zbog Gavina i ljudi u klanu. Morala je da bude jaka za njih. Njen
otac, sa druge strane nije uradio to. Ni za njih, ni za roĊenu ćerku.

- Prokletstvo - Evina promrmlja odmahujući glavom. Ovo je bio dan njenog


venĉanja. Nije bilo vreme za traţenje same sebe i za bavljenje ovim problemima
koje ne moţe da reši. Ništa ne moţe da se uĉini da se izmeni prošlost. Bilo je
gotovo. Sada je vreme da se gleda u budućnost, a budućnost je bio ĉovek za koga
će se udati. Conran.

Evina je disala polako i sama pomisao na njega ju je smirivala pomalo. Da,


Conran nije bio ni nalik njenom ocu. On je ne bi izneverio. A i kada bi to uradio,
Saidh bi joj pomogla da ga prebije, pomislila je uz smešak.

Tildy je bila u pravu. Udavala se u veliku porodicu koja je svoju porodicu


stavljala na prvo mesto. Oni će biti tu, ne samo za Conrana, nego i za nju takoĊe
sada. Kao i za decu koju će imati, pomislila je i shvatila da je Conran bio u pravu.
Treba da imaju mnogo dece, sedmoro ili osmoro koliko su imali njegovi roditelji.
Tako da, ako bi ona i Conran umrli, imali bi jedni druge kao oslonac.

Blago se osmehnuvši, gledala je na dole u haljinu koju je nosila, setivši se


izraza lica koji su imali Geordi i Alick kada su je videli.

253
Book As Passion

- Dan kada si zamenila Conrana i Roryja je bio najsrećniji dan u njegovom


životu, moja damo. Izgledaš predivno - Geordie je rekao i Evina se pitala da li bi se
Conran sloţio. Da li mu je bilo drago što će se venĉati? Njen otac ga je skoro
prevario i naterao na ovaj brak.

Evina se nasmejala suvo na tu pomisao. Nakon što je godinama dozvoljavao


da se sama o sebi brine, Fearghas Maclean se odjednom setio da joj je otac i trudio
se da joj obezbedi budućnost. Mogla je da se bori sa njim zbog toga, ali morala je
da mu zahvali na tome. Izabrao je dobro vreme i dobrog ĉoveka da je uda. Da je
Rory došao sa njom onog dana, kako je trebalo... pa, bio je dobar, i nema sumnje
da mu je porodica bila vaţna kao i ostatku Buchanana, ali Evina zaista nije mislila
da bi njegova narav odgovarala njenoj. Iako nije uopšte htela da dovede Buchanana
da bi se udala. U stvari to joj tada ni na pamet nije palo. Ali sada joj je bilo drago
sto se udaje za Conrana. On je bio muškarac za koga je znala da moţe da se osloni.

Takodje je uĉinio da ona uţiva u krevetu tako kako ne bi mogla ni sa kim


drugim. Sve što je bilo potrebno je da je pogleda onim gladnim izrazom lica i
poĉela je da drhti na mestima na kojima nikada nije. A jednom kada bi je poljubio
ili dotakao? Zaboravljala bi sve drugo. Bila je izgubljena. Evina bi postajala ništa
drugo do masa drhtanja i ţelje, spremna da legne i raširi noge za njega.

Da, uhvatila je pravog ratnika sa Visoĉja na kraju. SviĊao joj se, poštovala
ga je, nalazila zadovoljstvo sa njim... Moţda ga je ĉak i volela, Evina priznade
sebi. Sigurno, ako i nije trenutno, išla je u tom pravcu. Poĉelo je biti teško da
zamisli ţivot bez njega i svakako ne bi mogla da zamisli da deli svoj ţivot i telo sa
bilo kim drugim.

Da, verovatno ga je volela, Evina je shvatila, i namrštila se na svoj


kukaviĉluk i priznala da jeste volela Conrana Buchanana. Bio je dobar ĉovek, jak,
hrabar ĉovek i inteligentan. Ali je bio i neţan i ljubazan. Volela ga je i ţelela ga je,
i bila je nestrpljiva da mu postane ţena, priznala je i ukoĉila se kada je ĉula zvuk
iza sebe. Zvuĉalo je isto kao onda kada je neko pokušao da je udavi u kadi.

Ali svi prolazi su sada bili zakljuĉani, setila se Evina. Mora da je miš ovoga
puta, uveravala je samu sebe. Ipak, pošla je da utvrdi šta uzrokuje taj zvuk kada se
ĉulo kucanje.

254
Book As Passion

Odmahujući glavom na to koliko je nervozna, Evina je uzviknula - UĊite - i


zastala da poravna suknje dok su se vrata otvarala.

Evina je nekako oĉekivala da je to njen otac došao po nju. Ali pošto su joj
osećanja u vezi njega bila pomešana, bilo joj drago što je Gavin ušao unutra.

- Izgledaš predivno, roĊako - rekao je sa kombinacijom divljenja i ponosa


dok je zatvarao vrata i dobro je pogledao.

- Hvala ti - Evina promrmlja, migoljeći se nelagodno zbog pohvala, a onda


da bi promenila temu upita - Da li su svi dobro? Ĉekala sam tatu da doĊe po mene.

- Da. Ujak Fearghas me je poslao po tebe. Trenutno je malo osetljiv i nije


bio siguran da bi mogao da savlada stepenice - Gavin je objasnio.

Jedan glas u Evininoj glavi je vikao da će je on opet izneveriti, ali ga je


Evina ućutkala. Prošlost je prošlost, podsetila je sebe odluĉno.

- Nisi planirala da pobegneš, zar ne? - Gavin upita odjednom.

Evina se prenula iz misli da bi ga pogledala zbunjeno. Njena neverica se


pokazala u glasu kada ga je upitala - Šta ?

Kada je Gavin podigao obrve i pokazao iza nje, Evina se okrenula i videla
da je ulaz u prolaz otvoren. Zurila je u njega u šoku. Nije bio otvoren kada su ţene
bile tu, niti dok je Tildy ĉistila. Primetile bi. I sada nije trebalo da bude otvoren.
Njen otac je zakljuĉao prolaze iznutra. Niko ne bi trebalo da moţe da ga otvori
iznutra.

- Mislio sam da ţeliš da se udaš za Conrana? - Gavin je rekao iza nje i


mogla je da ĉuje frktanje u njegovom glasu.

- Da - Evina uzdahnu i onda je krenula brzo ka prolazu da ga zatvori i


zakljuĉa. Onda bi poslala Gavina po Conrana i ostale da opet pretraţe prolaz.
Napadaĉ je oĉigledno bio tamo. Ili je bar tako mislila. Ali nije ni stigla do ulaza.
Evina je jedva zakoraĉila kada je krajiĉkom oka spazila pokret. Okrenula se, ali je
bila spora. Dok je spazila visokog, ćelavog ĉoveka u polu ĉistom plaštu kako ustaje

255
Book As Passion

iz svog leţećeg poloţaja sa strane kreveta, on je već zgrabio za ruku i vukao je ka


sebi.

- Gav.. ! - uspela je da vikne pre nego što joj je prekrio usta jednom rukom i
pritisnuo noţ uz njeno grlo drugom.

- Pst, curo, privući ćeš društvo koje ne ţelimo - zareţao je, pritiskajući oštar
noţ uz njeno grlo.

- Pusti je - Gavin je zahtevao, izvlaĉeći maĉ iz korica i podignuvši ga


preteće.

- Spusti maĉ, momĉe - njen napadaĉ je šapnuo. - I nemoj ni da pomišljaš da


zoveš pomoć jer ću joj prerezati grlo odmah.

Gavin je oklevao, ruke su mu se stezale oko maĉa, ali onda je ispravio glavu
i odmahnuo.

Njen napadaĉ je ispustio kikot. - Onda ga zadrţi. Ali taj maĉ izgleda teško.
Umorićeš se s vremenom.... A ja mogu da ĉekam. Ja drţim sve karte.

Svi su stajali nepomiĉno ĉinilo se veĉno, a onda se ĉulo kucanje na vratima.

256
Book As Passion

Poglavlje 17

- Eto - Aulay reĉe, gurajući košulju tu i tamo - Izgledaš dobro.

- Hvala ti - Conran promumla, uvlaĉeći maĉ u kaiš. - I hvala što si mi


pozajmio ĉistu košulju i kilt. Najviše me nervira što nemam ovde svoje ĉiste
košulje i kiltove.

- Mogu da zamislim - Aulay je promrmljao, odmaknuvši se da ga pogleda


pre nego što je priznao. - To je poklon od Neilsa. Napravljeno od njegovih ovaca.

Conran je podigao obrve na ove reĉi - Zasto ih onda nije sam doneo?

- Hteo je, ali ja sam mu rekao da ću ja - Aulay je priznao. - Hteo sam da


razgovaram sa tobom.

Conran je uzdahnuo i odmahnuo glavom. - Oţeniću je, brate. Nema potrebe


za pretnjama i batinama. Ja…

- Znam to - Aulay ga je prekinuo suvo. - Svaka budala moţe da vidi da si


zaljubljen u curu i da si srećan sto je ţeniš.

Conran se ukoĉio na te reĉi i napravio grimasu - Toliko je oĉigledno, zar


ne?

- Da - rekao je veselo. - Ali nisam zato hteo da razgovaramo.

- O ĉemu si hteo da razgovaramo onda? - Conran upita podignutih obrva.

257
Book As Passion

- O planu koji su ţene smislile - Aulay reĉe. - O šatoru.

- O. Da. Sinclairov putujući šator - rekao je teško, prisećajući se plana koji


su ţene smislile. On i Evina će spavati u šatoru veĉeras, njihove prve braĉne noći.
To je zato što sa toliko mnogo gostiju nema više slobodnih soba u zamku. A istina
je bila da su se ţene nadale da će gad koji pokušava da ubije Evinu pomisliti da je
to što su oni u šatoru savršena prilika za poslednji pokušaj.

- Tebi se ne sviĊa plan? - Aulay upita, ne izgledajući iznenaĊeno. - Ja


mislim da je dobar.

- Pa nije tvoja Jetta koja će spavati u šatoru kao meta ako gad odluĉi da
pokuša još jednom da je ubije - Conran je istakao kratko.

- Ne - Aulay zabrunda. - To će biti Evina.

- Da - Conran zareţa.

- Moţda ne napadne - Aulay je istakao. - Imaćemo ljude na ulazu i na


svakom uglu šatora da bi izgledalo da ste dobro ĉuvani.

- Dok se dvojica sa zadnje strane ne pomere napred da razgovaraju sa


ljudima sa prednjih uglova, ostavljajući zadnji deo bez straţe - Conran reĉe
odluĉno, prisećajući se šta su mu Alick i Geordie rekli kada ih je pritisnuo za
objašnjenje. - I onda će verovatno iseći zadnji deo šatora i ući i pokušati da nas
ubije dok misli da spavamo. I nadamo se da će Geordie i Alick moći da izaĊu iz
sanduka u kojima će se kriti dovoljno brzo da ga spreĉe da povredi Evinu.

- Dougall i Neils i ja ćemo gledati iz prolaza takoĊe - Aulay ga je podsetio. -


Zato su postavili šator ispod drveća jabuka iza kuhinje. Pored toga, ti i Evina ćete
imati vaše oruţje takoĊe i sumnjam da ćete spavati od brige da vam se ubica moţe
uvućii u šator. Onda, moţda ga i sama ĉinjenica da je šator dobro ĉuvan uplaši
dovoljno pre nego što muškarci krenu u napad - Aulay je istakao. - Moţda plan i ne
upali.

Conran je jedva klimnuo rastrzan izmeĊu ţelje da plan uspe i da ne uspe.


Ţeleo je da uhvate gada, ali bi više voleo da zamka ne stavlja Evinu u opasnost. Na

258
Book As Passion

ţalost, on nije smislio takav plan i koliko god je mrzeo da prizna, Evinin plan je
bio dobar. Zaista je bila pametna cura.

- Bilo kako bilo - Aulay reĉe sada - Samo sam hteo da budem siguran da
znaš plan.

- Da, znam ga - Conran je mrmljao sa uzdahom.

- Onda, hajde da te oţenimo, brate - Aulay reĉe, krećući ka vratima.

GunĊajući, Conran ga je pratio do vrata i krenuo napolje kada ih je Aulay


zatvorio za njega. Zastao je u hodniku ipak, kada je video kako se Geordie i Alick
naslanjaju na vrata, smenjujući se u stavljanju ušiju na njih i onda izgleda
pokušavaju da vide unutra kroz drvene daske.

Conran je upravo otvorio usta da ih upita šta doĊavola rade kada je Geordie
okrenuo glavu i primetio njega i Aulaya. Stavljajući prst na usta, ustao je i krenuo
da ih zaustavi pre nego što doĊu isuviše blizu vrata da bi rizikovali da progovore.

- Šta radite? - Conran je tiho upitao.

- Gavin je ušao unutra pre dva minuta - Geordie je objasnio.

- Pa? - Conran je pitao. - On joj je roĊak. Verovatno je došao po nju umesto


Lorda Macleana. Ranije danas je baš šepao. Njegova rana ga verovatno mnogo
muĉi. Pored toga, i Evina je i dalje slaba, pretpostavljam da će njih dvoje na
konjima morati do kapele.

- Da - Geordie se sloţio.

- Da li si im rekao? - Alick je rekao nervozno, kada im se tada pridruţio.

- Bas sam sada hteo - Geordie je rekao iziritirano.

- Da nam kaze šta? - Aulay je pitao.

- Mislimo da je neko unutra sa njima - Alick reĉe sa izrazom lica izmeĊu


zabrinutosti i uzbuĊenja.

- Ko? - Conran je odmah pitamo.

259
Book As Passion

- Ne znamo - Geordie je priznao. - Ţene su ušle i izašle, i Tildy je izašla i


Gavin je ušao. Gavin i Evina bi trebalo da su jedini unutra.

- Šta vas je onda navelo da mislite da nisu? - Conran je frknuo.

- Zato što je ĉim je Gvin ušao , Evina je poĉela da viĉe njegovo ime i onda
je zvuĉalo kao da dvojica muškaraca priĉaju. U stvari, ĉuli smo Gavina kako priĉa
i onda je neko odgovorio jedva ĉujnim glasom.

- Moţda je to bila Evina - Aulay je predloţio.

Dva mlaĊa brata su u isto vreme odmahnula glavom i Geordi je rekao - Glas
je zvuĉao dubok i hrapav. Muškarac je, siguran sam.

- I niste ušli da vidite šta se dešava ? - Conran je pitao u neverici.

- Samo što se dogodilo i pokušavali smo da prisluškujemo da ĉujemo šta


priĉaju pa da odluĉimo šta da uradimo. Ako zaista jeste muškarac tamo, ako uĊemo
iznenada, moţemo staviti Evinu i njenog roĊaka u opasnost - Geordie je istakao. -
Osim toga, pregledali smo sobu pre nego što smo pustili Evinu unutra i niko nije
prošao pored nas i prolazi su svi zatvoreni iznutra. Ne bi trebalo da neko bude
tamo.

Conran je frknuo i rekao - Moraćete da kucate na vrata. Moramo da znamo


da li je nešto opasno ili ne.

- Šta da kaţem kada jedno od njih otvori vrata? - Geordi upita.

- Ako je Gavin i moţeš da vidiš u sobu, samo reci da proveravaš je li sve u


redu. Ali ako ne moţeš da vidiš u sobu, ili on izgleda kao da nešto nije u redu,
samo reci da si hteo da kaţeš Evini da smo Aulay i ja krenuli ka crkvi, pa da
saĉekaju par minuta pre nego što krenu i oni sami.

- Zašto? - Geordie upita zbunjeno.

- Zato što će me videti kako stojim pored tebe i znaće da sumnjamo da nešto
nije u redu - strpljivo je rekao. - Moţda će moći da nam da nekakav znak o tome
šta se dešava.

260
Book As Passion

Kada je Geordie rekao dobro i klimnuo sa razumevanjem, Conran ga je


poveo do Evininih vrata i onda stao iza, video da je Aulay van vidokruga sa druge
strane vrata i klimnuo Gerodiju da nastavi.

Njegov mlaĊi brat je duboko udahnuo i onda pokucao na vrata.

Svi su stajali i ĉekali da neko odgovori i definitvno je trajalo duţe nego sto
bi trebalo, Conran je pomislio dok su ĉekali. Geordi je taman podigao ruku da opet
pokuca kada su se vrata otvorila i Gavin je provirio. Njegov pogled je prešao preko
sve ĉetvorice i onda se vratio na Geordija.

- Samo sam hteo da... - Geordie je pogledao u Conrana pa poĉeo ponovo. -


Samo sam hteo da vam javim da su Conran i Aulay krenuli ka kapeli. Evina bi
trebalo da saĉeka trenutak ako ne ţeli da vidi kako divno izgleda u svojoj haljini.

Gavinov pogled se razbistrio i pogledao je u Conrana sa olakšanjem na licu.


Oĉigledno je razumeo da sumnjaju na nesto. Neko je bio unutra sa njima. Conran
je bio siguran u to i pokušavao je da smisli pitanje koje bi mogao da šapne
Geordiju da pita kako bi izvukli vise informacija kada je Gavin, pametan kao da je
njegov roĊak, rekao - Drago mi je da to ĉujem. Plašio sam se da bi mogao da
pobegne od braka sa Evi tako što će proći kroz prolaze.

Conran je sasvim jasno shvatio poruku. Prići iz prolaza. Ostavivši Geordija


da odgovori, odmah se okrenuo i krenuo hodnikom nazad do Macleanovih vrata.

- Maclean je zakljuĉao prolaze.

Conran je skoro iskoĉio iz koţe na taj šapat iza njega, ali je onda pogledao
preko ramena i video Aulaya kako ga prati pa odmahnuo glavom. - Oĉigledno,
neko ih je otkljuĉao. Ili bar onaj do Evinine sobe i onaj kojim su stigli do tamo.

- Da li znas kako da otkljuĉaš Macleanov prolaz? - Aulay ga je upitao dok


su ulazili u starĉevu sobu.

- Da - uverio ga je, a onda izvukao svoj maĉ dok je išao ka kaminu. Conran
je brzo okrenuo kamen koji je video da Maclean koristi da zakljuĉa prolaz i onda
okrenuo drţaĉ baklje da otvori prolaz. Zadrţao je dah dok se prolaz otvarao, a onda
se pomerio da paţljivo pogleda u mraĉni prostor. Izgledao je prazno, ali videla se

261
Book As Passion

kocka svetla kako izlazi iz ulaza u Evininu sobu koja je bila pored. Ulaz u njenu
sobu je bio otvoren. Podiţući maĉ, Conran je ušao u taman prolaz i onda poĉeo da
se šunja tiho ka kocki svetla.

- Ne, ne. Conran ţeli da oţeni tvoju roĊaku, kao što i svi mi ţelimo - Evina
je ĉula kako Geordie kaţe sa druge strane vrata - Bićemo srećni da je primimo u
porodicu.

Bila je tišina na minut, a onda je Gavin rekao - Reci ću Evini da saĉekamo


malo onda.

- Da, uradi to - Geordie promrmlja i dok je njen roĊak zatvarao vrata,


dodade - Mi ćemo biti baš ovde. Ĉekaćemo.

Gavin je zatvorio vrata, a onda se okrenuo da se suoĉi sa Evinom i njenim


napadaĉem sa napetim izrazom. Pretpostavljala je da preneo poruku muškarcima u
hodniku komentarom o Conranu i beţanju kroz prolaze, ali nije bila sigurna da li
su shvatili. I ĉinilo se da njen roĊak izbegava da je pogleda. Evina nije znala šta to
znaĉi. I nije joj se dopalo kako je miran i tih ĉovek koji je drţi. Bojala se da je
posumnjao da je Gavin pokušao da prenese poruku muškarcima. Pokušavajući da
mu odvuĉe paţnju, pitala je - Prolazi su zakljuĉani, kako si ušao?

- Otkljuĉao sam ih, zar nisam? - rekao je suvo, ali mu je glas zvuĉao
nepaţljivo.

- Kako si uopšte znao za prolaze? - pitala je, misleći da je dobro da ga


natera da priĉa. Znaĉi da nije mogao da razmišlja. Nadala se. I ako je Gavinova
poruka bila shvaćena i neko sada ide kroz prolaze iz neke od susednih soba da im
pomogne, morala je da im da vremena da stignu ovde. Trebalo je da idu po njenog
oca. Trebalo im je vreme.

- Moja ţena - ĉovek promumla i Evina je pogledala u iznenaĊenju, ali se


ukoĉila kada joj se noţ urzao dublje u grlo.

- Tvoja ţena? - Gavin je upitao, privlaĉeći mu paţnju opet. - Ko je tvoja


ţena? Da li je sluţavka ovde?

262
Book As Passion

Na njeno olakšanje, noţ na njenom grlu je popustio dok je ĉovek rekao sa


gaĊenjem - Ne. Da li ti ja izgledam kao seljak? Moja ţena je Glenna MacLeod.
Glena Maclean MacLeod.

Evina je trepnula na tu izjavu i srela Gvainov pogled, sigurna da je njen


izraz bio isto toliko šokiran kao i njegov ovom izjavom. Ĉovek je verovatno lud
ako je pomislio da će poverovati da je Glenna bila udata za bandita pre udaje za
MacLeoda. Izgleda da je i Gavin to mislio pa je podigao svoj maĉ i krenuo korak
napred.

- Ne - njen napadaĉ je izustio odmah, vukući Evinu nazad ka prolazu. -


Samo ostani nepomiĉan i ostani miran, sine. Sve je dobro. U stvari, samo se ne
mešaj u ovo. Ja sam sada tu za tebe.

- Moţda jeste tako - Gavin je zareţao, pomiĉući se još jedan korak napred. -
Ali ako pretiš mojoj roĊaki, obraĉunaćeš se sa mnom takoĊe. I ako je ne pustiš
odmah, pozvaću ljude u hodniku i onda ćeš imati mnogo više ljudi da se obraĉunaš
sa njima.

- Otvori svoja usta i ja ću joj prerezati vrat, sine - ĉovek je pretio.

- Ne zovi me sine - Gavin se brecnuo - Ti i ja nismo rod.

- Da, da, jesmo - ĉovek je zaurlao, onda odmahnuo glavom i rekao - Ne


znam zašto mi oteţavaš ovo. Ja ovo radim za tebe.

- Mene? - Gavin je izustio reĉ u neverici.

- Da - ĉovek koji ju je drţao je ispustio dubok izdah preko njenog lica, pa


rekao - Ja sam tvoj tata, deĉko. Ja sam Garrick MacLeod, tvoj otac.

Evina se ukoĉila i okrenula glavu na stranu, pogledavši mu na kratko lice,


pre nego sto je noţ koji je ulazio dublje naterao da se okrene. Bilo je dovoljno.
Shvatila je zato je izgledao poznat Tildy. Ĉovek je imao Gavinovo lice, samo
starije, grublje i sa manje inteligencije nego Gavinovo. To je bilo dovoljno da je
ubedi da ĉovek jeste ko je tvrdio da je i da Garrick MacLeod nije umro kako je
njegov brat tvrdio.

263
Book As Passion

Gavin oĉigledno ipak nije verovao. Frknuo je na tu izjavu i rekao - Moj otac
je mrtav. Polomio je sopstveni vrat kada je pao sa konja jer je jahao pijan.- Usta su
mu se skupila dok je dodavao - I ništa od ovoga nije za mene. Ja nemam ţelju da
vidim roĊaku mrtvu. Pored toga, pokušao si da me ubiješ na ĉistini. Da li je i to
bilo u moju korist?

- Pa nisam mogao da znam da si to ti, zar ne?- Garrick MacLeod je ispustio


odbrambeno. - Ali ĉim te je cura nazvala Gavin, shvatio sam da si ti moj sin i
pobegao - istakao je, a onda dodao - Veruj mi, momĉe , da sam te hteo mrtvog, bio
bi. Nisi loš sa maĉem, ali ja sam i dalje najbolji koji je ikada ţiveo.

Evina je zakolutala oĉima na ovo hvaljenje. Njen otac je jednom rekao da je


Garrick MacLeod bio prevarant i laţov koji je uzimao sve što je hteo kada je hteo.
Njen otac joj je takoĊe rekao da je pokušavao da ubedi svog oca da ne tera njegovu
sestru Glennu da se uda za njega, ali njegov otac nije slušao. Ako je ĉinjenica da je
ĉovek pretukao svoju ţenu do smrti ne ubedi da joj je otac bio u pravu, ovo sigurno
hoće. MacLeod nije mrtav i moţda je podlegao teškim vremenima, ali je oĉigledno
i dalje ţiveo u uverenju da ima pravo da uzme sve što zeli.

- Vidi, deĉko - ĉovek je rekao sada - Ja sam ti tata.

- Laţeš - Gavin je rekao odvaţno i pogledao u Evinu. - Je li tako?

Znao je da oĉekuje od nje da se odmah sloţi sa njim, ali ona je oklevala i


priznala - Mislim da moţda govori istinu, Gavine. Mislim da on moţda jeste tvoj
otac.- Imalo je više smisla to, nego da neko drugi ne samo zna za prolaze, nego
ume i da ih otkljuĉa. Mogla je da zamisli da je njena ujna bila jako mlada i
dovoljno blesava da mu kaţe za njih kada su se venĉali i još uvek nije znala za
kakvog ĉoveka se udaje.

Gavin je trepnuo na to priznanje i frknuo dok je pitao optuţujuće - Pa zašto


ste onda ti i ujak Fearghas rekli da je mrtav?

- Zato što smo mislili da jeste - uveravala ga je. - Bila sam tamo sa tatom
kada su mu rekli da je mrtav. Tvoj ujak Tearlach je bio taj koji mu je rekao.
Garrick MacLeodov brat. Nismo imali razloga da mu ne verujemo.

264
Book As Passion

- Tearlach - Garrick je ispljunuo ime sa gaĊenjem. - Taj gad je uzeo sve od


mene.

- Ne baš sve - Evina je rekla tiho, misleći na ţenu koju je pretukao do smrti.
Njenu ujnu Glennu.

- Sve - Garrick je insistirao.- Ukrao je klan meni pred nosem. I ja neću


dozvoliti da ova cura uradi to isto tebi - zaurlao je, pritiskajući joj noţ jaĉe uz vrat.

- Ne! - Gavin je napravio korak bliţe, uzbuĊen - Ako je povrediš, ubiću te.

- Ne budi blesav, sine. Pazim na tvoje interese. I iako sam siguran da ti je


stalo do cure, moraš sada da misliš na svoju budućnost. Maclean je star i verovatno
će umreti uskoro. Umalo je umro pre nego što je Buchanan došao i iscelio ga -
dodao je iziritirano, i onda nastavio - Za sada, cura je jedino što stoji izmedju tebe i
nasleĊivanja Macleana kada stari gad odapne. Ali ako se ona uda za Buchanana i
ima decu sa gadom... - Odmahnuo je glavom - Nikada ga nećeš dobiti.

- Ne zanima me - Gavin je zaurlao. - Neću te pustiti da povredis Evinu.

- Uradi kako kaţem i nećeš imati samo Maclean nego i MacLeod takoĊe -
rekao je ljutito - To je tvoje pravo po roĊenju.

- Šta? - Gavin je zapitao u neverici. - Ostavio si klan MacLeod mom stricu.


Nikada neću vladati tamo.

- Ne. Nisam - uveravao ga je. - Tearlach je pokušao da me natera. Došao je


kod mene kada je Donnan otišao sa tobom i tvojom majkom i rekao je da ako
Glenna umre, visiću zbog toga, ali me on moţe zaštititi. Mislio sam da će gad
najzad biti brat kakav mi je bio potreban, ali on je samo ţeleo da mi otme klan.
Rekao je da će me proglasiti mrtvim i spasiti me omĉe, ali moram da sastavim novi
testament i imenujem ga naslednikom.

- I ti si to uradio - Gavin je istakao sa gaĊenjem.

- Nisam imao izbora, zar ne? - MacLeod je prasnuo. - DogaĊaji su se urotili


protiv mene. Prvo me je Donnan izdao kada se išunjao sa mojim sinom i ţenom,
onda je tvoja mama pobegla i ubila se, onda je moj brat…

265
Book As Passion

- Majka se nije ubila - Gavin je prasnuo. - Ti si je tukao do smrti.

- Ţivela bi da je ostala sa MacLeodovima - ĉovek je rekao besno, pljujući u


pravcu Evine. - Stara Sally bi se pobrinula za nju. Ona ju je izleĉila i od gorih
batina od tih. Ubilo je to što je pobegla do Macleaonovih sa Donnanom dok je bila
sveţe povreĊena.

Evina je odmahnula glavom sa gaĊenjem u isto vreme kada i Gavin.

- Bilo kako bilo - Garrick je dodao sa uzdahom. - Nisam ti oduzeo


MacLeod. Saĉuvao sam ga da bih mogao da ti ga vratim kada budeš dovoljno star
da moţeš da se odbraniš od mog brata.

- Ali jesi ga oduzeo - Gavin reĉe teško. - Postoji testament koji ga imenuje
za naslednika.

- Da - Garrick je priznao i onda se nasmejao i dodao - Ali nisam potpisao


svoje ime, nego tvoje.

- Šta? - Evina je ciknula kada i Gavin.

- Potpisao sam sa Gavin MacLeod mesto sa Garrick MacLeod - rekao je


strpljivo. - I Tearlach nije ni primetio. Bio je prezauzet sipajući sebi piće da
proslavi što me je naterao da uzmem sve od svog sina i dam njemu. Potpisao sam
tvoje ime, on ga je samo pogledao, verovatno ne primetivši ništa drugo sem
velikog G i MacLeod i uvio ga i stavio u sanduk sa ostalim vaţnim papirima gde je
bez sumnje zakopan ispod ostalih vaţnih papira koje je stavio tamo od tada.

- Verovatno ga se rešio do sada - Gavin reĉe frknuvši.

- Ne. On ništa ne baca. Ništa - Garrick je naglasio. - Gad ĉuva sve što mu
doĊe pod ruku - zastao je na kratko, onda rekao zadovoljno. - Tako da, vidiš,
momĉe, sve što treba da uradimo je da ubijemo tvoju roĊaku i starog Macleana i
imaćeš dva zamka. Bićes dobar bogati lord, zahvaljujući meni.

- Pa, ako je to što kaćeš istina, treba da idem da zatraţim klan MacLeod,
zašto da ubijem Evi i ujaka Fearghasa? - Gavin upita. - Šta će mi Maclean ako
mogu da uzmem MacLeod?

266
Book As Passion

- Zato što je tvoj ujak Tearlach beskorisna budala koja je prokockala većinu
svega na MacLeodu sem zemlje - zareţao je, zvuĉeći besno. - Trebaće ti bogatstvo
Macleanovih da ti pomogne da povratiš MacLeod u stanje u kakvom je bio dok
sam ga ja vodio. I ja ću ti pomoći sa tim. Samo treba da ubijemo curu i njenog oca
- insistirao je, urezujući noţ malo dublje.

- I naravno, ne traţiš ništa za za uzvrat - Evina se sarkastiĉno rugala.

- Ućuti - Garrick zareţa, pritiskajući noţ još jaĉe.

Sekao joj je vrat svaki put, Evina je znala. Mogla je da oseti krv kako curi
niz grlo. Ali nije mislila da je seĉe duboko. U stvari, nadala se. Ali primećujući
kako je Gavin bio nervozan kada joj vidi vrat, poĉela je da se pita. Moţda jeste
sekao duboko. Moţda ima više krvi nego što je shvatala, a samo je nije bolelo
mnogo zbog situacije. Moţda je umirala dok je tu stajala.

Ta pomisao je bila uznemirujuća. Evina nije htela da umre. Naroĉito ne


sada. Sada kada su stvari najzad postale dobre. Trebalo je da se uda za Conrana,
ĉovek koga je verovatno volel... moţda. Kukavice, pomislila je, i onda priznala da
ga jeste volela. I zar je baš takve sreće, pomislila je. Da naĊe ĉoveka koji joj se
sviĊao, koga je poštovala i volela i onda da umre pre nego što stigne da uţiva u
tome da ima ţivot i decu sa njim?

Pa, uţivala je malo, pomislila je Evina. Naravno, bar je iskusila


zadovoljstvo koje joj je pruţio svojim usnama, rukama, i naravno njegovim
kurcem. Iako prvog puta na ĉistini nije bila oduševljena šta njegova muškost moţe,
od tada je shvatila da je ipak divan. Ĉak je bio i jako velik, shvatila je iz razgovora
sa ostalim ţenama onog prepodneva pre nego što se Conran vratio. Zar to nije bio
zabavan razgovor?

Da, ona definitivno umire, Evina je odluĉila. Nije imala drugo objašnjenje
zašto stoji tu, razmišljajući o Conranovom kurcu kada je ubica iza njenih leĊa i noţ
na njenom grlu.

- Da li traţiš nešto za uzvrat? - Gavin ga je pitao odjednom, izbacujući reĉi


brzo i prilazeći još jedan korak bliţe. Pretpostavila je da je to bio njegov pokušaj
da zaustavi oca da joj seĉe vrat dublje.

267
Book As Passion

- Ne, naravno da ne. Sve je za tebe - MacLeod reĉe odjednom, ali onda
dodao - Naravno, kada budeš imao dva zamka, sigurno ćeš naći u njima malo
mesta za mene, zar ne? Moju sopstvenu sobu da ţivim u njoj dok ne umrem u
toploti i komforu, sa viskijem da mi zagreje stomak i mladom sluzavkom da mi
zagreje krevet. To će biti ogromna stvar posle godina spavanja na hladnom. I
izgleda kao dobra nagrada za mene što ti dajem toliko mnogo.

Evina je posmatrala Gavina dok je ĉovek priĉao i on je dva puta polako


pogledao na njenu stranu, pa na dole. Treći put je to uradio dok je MacLedod
završavao i ućutao ĉekajući odgovor. Tada je konaĉno shvatila da joj on šalje
poruku. Nije mogla da vidi šta joj roĊak pokazuje, ali njene ruke su bile slobodne.
Poseţeući paţljivo dole svojom levom rukom, pomerala je okolo i onda trepnula
iznenaĊeno kada su joj se prsti oĉešali o hladan metal. MacLeod je išao unazad
svaki put kada je Gavin išao unapred i vukao je nju sa sobom. Sada je izgledalo da
stoje odmah do kamina, zato što je Evina bila sigurna da je njena ruka našla ţaraĉ
koji je visio na kuki pored kamina.

Pomerajući se paţljivo, skinula ga je sa kuke i uhvatila ga ĉvrsto, pa


pokušala da odluĉi koji je najbolji naĉin da ga upotrebi. Da ga nabije u njegovu
nogu? Da zamahne njim preko glave i da se nada da će ga udariti ? Da savije ruku i
nabije mu ga u stomak? Nije bila sigurna šta od toga predstavlja najmanji rizik za
njen vrat. Sve se ĉinilo riziĉno. Sa druge strane, ako ne uradi ništa, svakako će joj
prerezati vrat. Ne postoji naĉin da Gavin to spreĉi i pre ili kasnije MacLeod će to
uraditi.

- Pa? - MacLeod se brecnuo nestrpljivo i sklonio je noţ sa njenog vrata da


ga uperi u Gavina ljutito. - Ti si prokleta budala ako me ne poslušaš. Sada mi
odgovori doĊavola ! - zareţao je i poĉeo da vraća noţ pa jauknuo od bola kada je
Evina brzo premestila ţaraĉ u drugu ruku, savila je i zabila zaoštreni vrh u njegov
stomak.

MacLeod ju je pustio odmah da bi se uhvatio za stomak i Evina je pošla ka


svom roĊaku koji ju je brzo gurnuo iza sebe i suoĉio se sa ocem. Ţureći do
sanduka, Evina je zgrabila maĉ i krenula ka Gavinu primećujući krv izmeĊu
MacLeodovih prstiju. Upotrebila je više snage nego što je shvatila i zaista ga
povredila ţaraĉem, izgledalo je. Dobro.
268
Book As Passion

- Ne - Ta Gavinova reĉ je naterala oboje da ga pogledaju iznenaĊeno kada je


nastavio. - Neću ti dati ništa . Ubio si moju majku. Neću ti dopustiti da ubiješ mog
ujaka i ţenu koja mi je bila i sestra i majka celog ţivota. I proklet da sam ako ti
ikada dozvolim da ţiviš u istom zamku kao i ja. Osim u tamnici.

MacLoudova usta su se otvorila kratko na te reĉi, a onda su se zatvorila i on


se ispravio dok je podizao maĉ. - Ti nezahvalni, mali gade. Posle svih muka koje
sam prošao, misliš da ćeš me tretirati ovako? Nauĉiću te ponašanju, ti… - njegove
reĉi su naglo prestale kada je Conran skliznuo iz tamnog prolaza iza njega i
pritisnuo svoj maĉ u njegova ledja.

- Ništa ga ti nećeš nauĉiti - Conran je rekao hladno dok je Aulay ulazio iz


prolaza iza njega. - Evina je već nauĉila Gavina svemu što treba da zna.

- Da, jeste - Gavin je rekao uz smešak, opuštajući se.

Conran se nasmejao i onda podigao obrve i pitao - Šta ţeliš da uradimo sa


njim?

- Da uradimo? - Gavin upita, odjednom nesiguran.

- Moramo da ga zatvorimo u tamnicu za sada kako bismo mogli da odrţimo


venĉanje - Conran je istakao. - Ali šta ćemo uraditi sa njim posle ceremonije,
zavisi od tebe. Moţemo ga isporuĉiti kralju da ga obesi za ubistvo ili ga moţemo
samo drţati u tamnici do kraja ţivota.

- Ni jedno od toga - Garrick reĉe - Pusti me, sine, ja sam ti otac. I potreban
sam ti da povratiš MacLeod klan. Mogu da kaţem svima da me je Tearlach naterao
da potpišem testament.

- Ili moţemo ići do MacLeoda, traţimo da vidimo testament i istaknemo da


je ime na testamentu Gavin MacLeod, a ne Garrick kako je Tearlach tvrdio -
Conran je istakao dok je Aulay zaobilazio dvojicu muškaraca i krenuo ka vratima
da ih otvori i pusti Geordija i Alicka da uĊu. - Pokazaće se ili da je laţan ili da si ga
sastavio za Gavina kada je bio mali. Svakako će Gavin dobiti klan MacLeod nazad,
bez tvog daljeg prisustva.

269
Book As Passion

- Da - Gavin je uzdahnuo i pogledao u Evinu sa osmehom. - Pomoći ćeš mi


da se smestim tamo, zar ne?

- Naravno - ona se sloţila odmah steţući mu ruku.

- Pa? - Conran upita neţno, onda se namrštio i dodao - Sveštenik nas ĉeka,
Gavine.

- O, da, izvinite - promrmljao je i onda frknuo ka MacLeodu i odmahnuo


glavom. - Znam da sam rekao ono o tamnici, ali ga ipak ne ţelim tamo. Istina je da
ne ţelim više nikada da razmišljam o njemu. Pretpostavljam da treba da pustimo
kralja da se pobrine za njega.

- Dobro zvuĉi - Conran reĉe dok je MacLeod jecao u porazu. - Stavićemo


ga u tamnicu za sada i onda ćemo reći Donnanu da uredi njegov put do kralja.

- Mi ćemo da ga odvedemo u tamnicu za tebe - Geordie se ponudio,


pomerajući se da stane do Conrana. - I onda ćemo vam se pridruţiti u crkvi.

- Hvala vam - Conran je mrmljao, uzimajući MacLeodov noţ i maĉ i


sklanjajući se dok su Geordie i Alick prilazili. - Budite sigurni da ste proverili da
nema još oruţja kod sebe.

Dok je Geordie klimao i poĉeo da ga pretraţuje, Conran ih je zaobišao da


stavi oruţje na sto do Evinie i okrenuo se ka njoj. Tek je posegao za njom kada ga
je uzvik naterao da pogleda okolo. Na vreme da vidi kako Geordie pada unazad,
drţeći se za ruku i MacLeoda kako juriša ka njoj.

Pre nego što su Evina i Conran i mogli da se pomere, Gavin je stao ispred
njih, maĉa usmerenog na mesto izmedju oĉevih grudi i grla, nije ga podigao. Nije
bilo vremena. Gavin ga je samo gurnuo napred i probo ga u srce.

MacLeod je izgledao iznenaĊeno i onda se svetlost ugasila u njegovim


oĉima. Gavin je koraknuo unazad, povlaĉeći maĉ i svi su gledali kako njegov otac
pada na pod.

Evina je polako izdahnula i krenula ka Gavinu, ali onda zastala i pogledala


na dole kada je shvatila da ne moţe. Gledala je iznenaĊeno u ruke omotane oko

270
Book As Passion

nje. Nije ni shvatila da je Conran uhvatio. Ali dok je gledala, on je pustio i pomerio
se ka bratu.

- Da li si dobro, Geordie? - pitao ga je zabrinuto, pomaţući mu da ustane.

- Da. Iznenadio me, ali je samo ogrebotina, mislim - Geordie je mrmljao


dok je ustajao. Podigao je ruku kojom je pokrivao rame, pokazujući rez preko nje.

Krvarila je obilno, ali će zarasti brzo uz nekoliko šavova, Evina je bila


sigurna dok je gledala kako Alick i Aulay priskaĉu u pomoć povreĊenom ĉoveku.
Pogledala je okolo uplašivši se kada je Conran podigao njenu bradu.

- I ti imas par gadnih posekotina - rekao je briţno dok joj je gledao vrat.

- Ja sam dobro, dobro je - Evina je mrmljala, pokušavajući da oslobodi


bradu. Ali je nije pustio i doveo je do bokala i lavora na stolu do prozora.
Hvatajući ĉistu tkaninu koju je Tildy stavila, uronio je u vodu u bokalu i neţno
prešao preko njenog vrata.

- I dalje krvari - frknuo je - moţda će ti biti potebni šavovi.

- Ne trebaju mi šavovi - rekla je odmah i uzela tkaninu od njega da je


pritisne ĉvrsto na ranu. - Prestaće . Dobro je - uveravala ga je i onda se okrenula da
pogleda u roĊaka. On se nije pomerio i dalje je gledao u oĉev leš . Frknuvši, Evina
je dala Conranu krvavu tkanini i pošla do roĊaka. Kada nije primetio njeno
prisustvo, ona ga je neţno uhvatila za ruku, odvlaĉeći mu pogled sa MacLeodovog
tela.

- Da li si dobro? - pitala ga je, brinuvši o tome kako se nosio sa tim da je


upravo ubio svoga oca. Bilo je u samoodbrani i ĉovek je bio odvratan, ali je ipak
bio Gavinov otac.

- Da - promrmljao je, mazeći joj ruku i okrećući pogled nazad ka


MacLeodu. - Dobro je. Ja sam dobro.

Evina je dodala sumnjiĉavo - Mislim da nisi, Gavine. On…

- Jesam - on je rekao, najzad je pogledavši. - Istini za volju, drago mi je što


me je naterao da ga ubijem. Ubio je moju majku i pokušao da ubije tebe. Dobio je

271
Book As Passion

šta je zasluţio i osvetio sam obe - rekao je sveĉano i onda se nasmejao. - Zaista
sam dobro.

Evina se malo opustila i odmahnula glavom. - Mislim da si previše vremena


proveo sa Conranom. Njemu je krv lila niz leĊa pa je i dalje je tvrdio da je dobro
takoĊe.

- Ja? - Conran je pitao u neverici, prelazeći sobu da im se pridruţi dok se


Gavin smešio bledo i promrmljao nešto o uklanjanju tela. - Ti radiš istu stvar.
Upravo si je uradila sa svojim vratom - istakao je. - A on je sa tobom odrastao i od
tebe to nauĉio.

- O, da - Evina promrmlja potvrdno i onda se nasmejala i slegnula


ramenima. - Pa onda, pretpostavljam da je dobro.

Conran se zagrcnuo na te reĉi i poljubio je brzo. Onda joj je podigao bradu i


pogledao u vrat opet. - Krvarenje je prestalo.

- Rekla sam ti da hoće - Evina je odmah odgovorila, ali tajno je odahnula.


Nije bila sigurna da će prestati da krvari. Samo je mrzela da je ušivaju.

- Da, jesi, rekla si - Conran se sloţio i ona podigao obrve i pitao. - Sada, da
li ćeš mi se, molim te, pridruţiti u crkvi da mogu da te oţenim dok se još nešto ne
desi?

- Da - rekla je uz smešak. Ali je onda zastala kada je pokušao da je poţuri i


rekla - Ali...

Zastajući, okrenuo se da je pogleda upitno - Ali?

Evina je pogledala okolo i saĉekala dok Gavin odvuĉe MacLeodovo telo iz


sobe pa se okrenula. Uzimajući njegove ruke tada, pogledala je na dole u njih na
momenat, pre nego što je podigla pogled ka njegovom licu i rekla - Nemoj se
smejati, moj Lorde. Ali mislim da te volim.

Conran je trepnuo na njene reĉi. - Misliš ...?

- Da - klimnula je. - Glupo je, znam, nakon buke koju sam napravila kada
nisam htela da se udam za tebe, ali razmišljala sam o tome dok sam ĉekala tatu da

272
Book As Passion

doĊe po mene i posle dok sam ĉekala da me Garrick ubije, i odluĉila sam da mora
da te volim. Ili to ili sam luda jer iako volim oca i Gavina, i ĉak i Tildy, za tebe
najviše brinem da ćeš otići. Ti i sve stvari koje bi mi nedostajale.

- Šta bi ti nedostajalo? - Conran upita, neţnim i hrapavim glasom dok se


neţan smešak pojavio na njegovim usnama.

Evina sleţe ramenima bespomoćno. - Ţivot koji bih mogla da imam sa


tobom. Deca koju bi imali. Razgovor i smeh. Imati tebe da delim moj teret sa
tobom. Tvoj osmeh, tvoj smeh, tvoj kurac, tvoje…

- Moj kurac? - Conran upita veselo.

Evina je frknula zato što je prekinuo, ali priznala - Da. Baš mi se sviĊa.

- O.. Ja… To je.... dobro? - završio je lenjo.

- Da, pa shvatam da je to iznenaĊenje za tebe - priznala je. - Mislim, nije mi


se sviĊao u poĉetku kao što znaš.- Kada je klimnuo, uveravala ga je - Ali , kako
sam rekla i Saidh, postala sam njegov veliki oboţavatelj kasnije.

- Rekla si Saidhi to? - upitao je uznemireno.

- Pa, da. Razgovarale smo o tome koliko mi je prvi put bio bolan i morala
sam da je uverim da smo prošli to - objasnila je.

- Dobro, razumem - rekao je, a onda proĉistio grlo. - Pa polaskan sam,


naravno. Ali moţda bi u buducnosti mogla da ne spominješ to ostalim ţenama.

Evina je podigla obrve. - Znaĉi ne ţeliš da priĉam svima kako imaš veliki
kurac i kako mi on pruţa mnogo zadovoljstva?

Conran je otvorio usta, pa ih zatvorio na kratko da bi razmislio, onda se


nasmejao i rekao - Pa... Pretpostavljam da bi mogla da pomeneš to… Ne - prekinuo
je samog sebe iznenada, odmahujući glavom odluĉno. - Koliko god da bih uţivao u
takvim glasinama o mojoj... ovaj... obdarenosti, ti verovatno, definitivno ne bi
trebalo da priĉaš o tome ostalim ţenama - odluĉio je.

Evina je klimnula, ali rekla - Prekasno.

273
Book As Passion

- Šta? - rekao je uţasnut.

Evina ga je pogledala prekorno - Pa, o ĉemu doĊavola misliš da mi ţene


priĉamo kada vi muškarci niste tu? Vremenu?

Uţas se pojavio na njegovom licu. - Pa, sigurno ne priĉate o...

- Da - rekla je kada on nije mogao da završi.

- O... - Blenuo je u nju par trenutaka, a onda shvatio da ona ĉeka da on nešto
kaţe, pa je proĉistio grlo i rekao - Pa...... I meni se zaista dopadaju tvoji.... ţenski
delovi takodje.

- Zaista? - Evina je pitala suvo. - Ja mogu da kazem kurac, a ti ne moţeš da


se nateraš da kaţeš.

Conran je brzo pokrio njena usta i pogledao okolo kao da je oĉekivao da se


neko pojavi u sobi. Kada se uverio da su sami, okrenuo se i prošaptao - Suprugo, ja
sam sa Visoĉja. A ljudi sa Visoĉja ne koriste tu reĉ pred damama. Moja majka je to
usadila u mene kada sam bio mlad. Moţemo reći bilo koju psovku, ali tu ne.

- Ratnik sa Visoĉja - Evina je promrmljala sa malim smeškom. - Moj -


odmahujući glavom, rekla je - Zar nije smešno ?

- Šta? - rekao je neodluĉno.

- Da nisam kidnapovala pogrešnog toga dana, ti i ja se nikada ne bismo sreli


- istakla je.

Conran se opustio, laknuvši zbog promene teme. Ali onda je pitao - Da li ti


je ţao?

- Što sam kidnapovala tebe, a ne Roryja? - pitala je.

- Da. Ali to nije bilo kidnapovanje - podsetio je. - Ili bar to nikada nećemo
priznati našoj deci.

- Zaista? Ne moţemo da im kaţemo kako smo se upoznali? - rekla je


iznenaĊeno.

274
Book As Passion

- Definitivno ne. Naroĉito ako su curice - dodao je pa rekao - Sada mi reci.


Da li ti je ţao što si kidnapovala mene, a ne Roryja?

- Ne - uverila ga je. - Moţda sam kidnapovala pogrešnog, ali ti si pravi


ĉovek za mene.

- O curo - Conran je uzdahnuo, povlaĉeći je u zagrljaj. - Plašim se da i ja


volim tebe.

- I zašto se plašiš zbog toga? - pitala je nesigurno kada je poĉeo da je ljubi


po vratu.

- Zato što ću morati sada da ti pokaţem koliko - mrmljao je, njegove ruke su
klizile do njene zadnjice i pritisnuo je uz sebe sve dok nije osetila njegovu ĉvrstinu
meĊu nogama.

- Dobro, Lorde Zadovoljavajući- Kurac, moraćeš da saĉekaš posle venĉanja


za to - Aulay je zareţao nervozno kod vrata. - Ceo klan MacLeona, plus tvoja
braća, sestra i njihovi supruţnici, kao i Sinclairovi, ĉekaju u crkvi na vas i ĉekaju
sada već duţe vreme. Hajde, krenite.

Uzdahnuvši, Conran je spustio na zemlju. - Moraćemo ovo da nastavimo


kasnije.

Klimnuvši, Evina je dopustila da je uzme za ruku i povede do vrata.

- Da li sam već pomenuo kako divno izgledaš? - Conran je pitao dok su


izlazili u hodnik.

- Ne - odgovorila je odmah.

- Pa, izgledaš. Oduzimaš mi dah svaki put kada te pogledam, toliko si


predivna - uveravao je.

- Hvala ti - promrmljala je i onda ga je pogledala znatiţeljno i pitala - Zašto


se smešiš tako?

- Aulay me je nazvao Lord Zadovoljavajući- Kurac - podsetio je dok mu se


osmeh širio.

275
Book As Passion

- I? - pitala je nesigurno.

- Neće prestati da me tako zove - objasnio je.

- Izgleda da ti to ne smeta - istakla je.

- Naravno da ne - rekao je smejući se. - Oni zovu Greera Preteća Fiona od


kada su ĉuli da Saidh to kaţe za njega. Ali ja sam dobio Lord Zadovoljavajući-
Kurac. Sto se tiĉe bratskih zadirkivanja, ovo je prokleto dobro ime. Nemoj da mu
kaţeš to, onda će prestati.

- A ti bi to ţeleo - rekla je veselo.

- O, Evina - uzdahnuo je, uzimajući je u ruke da je nosi niz stepenice - Znao


sam istog trenutka kada sam video tvoj maĉ kako zamahuje ka meni, da si ti ţena
za mene.

- Ne, nisi, - protestovala je dok su stizali na glavni sprat i krenuli ka vratima


zamka.

- Da, jesam - uveravao je.

Evina se zagrcnula i odmahnula glavom. - Ĉudan si ti ĉovek, Conrane


Buchanan.

- Da, ali sam tvoj ĉudan covek, Evina uskoro Buchanan.

- Da, jesi - sloţila se neţno dok je iznosio iz zamka ka kapeli gde je


sveštenik ĉekao da ih venĉa.

276
Book As Passion

Kraj serijala
Zahvaljujemo Demonic, Steli i Iksi na prevodu, BaP
Team-u na obradi teksta, a posebno se zahvaljujemo dragoj
adminki Mimi što nam pruţila priliku da budemo deo ovog
sjajnog projekta.

277

You might also like