Naslov izvornika

Sam Harris
LETTER TO A CHRISTIAN NATION
Copyright © 2006 by Sam Harris
Prava za hrvatsko izdanje IZVORI 2007.

Nakladnik
IZVORI

ISBN 978-953-203-292-5

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 647571

Tiskano u Hrvatskoj / Presita en Kroatio

Zagreb, listopad 2007.
 SAM HARRIS

Pismo kršćanskoj
naciji
Prevela
Ljerka Duić
Citati iz Biblije preuzeti iz izdanja:
BIBLIJA, STARI I NOVI ZAVJET
STVARNOST - ZAGREB, 1968.
 BILJEŠKA ČITATELJU

S V E OD OBJAVE moje prve knjige Kraj vjere pisale

su mi tisuće ljudi govoreći mi da sam u krivu što
ne vjerujem u Boga. Najneprijateljskije među tim
porukama došle su od kršćana. To je ironično,
budući da si kršćani općenito umišljaju da nijed-
na vjera ne uključuje vrline ljubavi i praštanja
više od njihove. Istina je da su mnogi koji tvrde
da su preobraćeni Kristovom ljubavlju, duboko,
čak ubojito, netrpeljivi prema kritici. Premda to
možemo željeti pripisati ljudskoj prirodi, jasno je
da takva mržnja vuče znatne korijene iz Biblije.
Odakle to znam? Najuznemireniji među onima
koji mi pišu, uvijek mi navode poglavlje i stih iz
Biblije.
Iako je ova knjiga namijenjena ljudima svih
vjera, napisana je u obliku pisma kršćanima. U
njemu ja odgovaram na mnoge argumente koje
kršćani iznose u obranu svojih religijskih vjero-
vanja. Temeljna svrha knjige je naoružati svjetov-
njake u našem društvu, koji vjeruju da bi religiju
trebalo držati izvan javne politike. Slijedom toga,
„kršćanin" kojem se obraćam cijelo vrijeme jest
kršćanin u užem smislu riječi. Takva osoba
vjeruje, u najmanju ruku, da je Biblija nadahnuta
riječ Božja, i da će samo oni koji prihvaćaju bo-
žanstvo Isusa Krista iskusiti spasenje poslije smr-
ti. Deseci ispitivanja sugeriraju da više od po-
lovice američke populacije dijeli ta vjerovanja.
Naravno, takvo metafizičko prihvaćanje ne po-
drazumijeva neku posebnu sektu kršćanstva.
Konzervativci u svakoj sekti - katolici, izvorni
protestanti, evangelici, baptisti, pentekostalci,
Jehovini svjedoci i tako dalje - jednako su uk-
ljučeni u moju raspravu. Kao što je poznato,
vjerovanja konzervativnih kršćana sad iznimno
utječu na naš nacionalni razgovor - u našim su-
dovima, u našim školama i u svakom vladinom
sektoru.
U Pismu kršćanskoj naciji postavio sam si za-
datak razaranje intelektualnih i moralnih pre-
tenzija kršćanstva u njegovim najangažiranijim
oblicima. Stoga se liberalni i umjereni kršćani
neće uvijek prepoznati u „kršćaninu" kojem se
ja obraćam. Oni bi, međutim, morali prepoz-
nati sto i pedeset milijuna svojih susjeda. Ne
sumnjam da liberali i umjerenjaci smatraju praz-
novjernu sigurnost Pravih Kršćana uznemiruju-
ćom kao i ja. Nadam se, međutim, da će oni
također početi uviđati da poštovanje koji oni za-
htijevaju za svoja vlastita religijska vjerovanja
daje dobar zaklon ekstremistima svih vjera. Iako
se liberali i umjerenjaci ne zalijeću avionima
u zgrade, niti organiziraju svoje živote na teme-
lju apokaliptičkih proročanstava, oni rijetko po-
stavljaju pitanje legitimnosti podizanja djeteta u
uvjerenju da je kršćanin, musliman ili Židov. Čak
i najnaprednije vjere daju prešutnu podršku reli-
gijskim podjelama u našem svijetu. Međutim, u
Pismu kršćanskoj naciji ja. navodim kršćanstvo kao
najrazornije, najštetnije i najviše natražnjačko. U
tome liberali, umjerenjaci i ateisti mogu prepoz-
nati zajednički cilj.

P R E M A NEDAVNOJ Gallupovoj anketi, samo 1 2

posto Amerikanaca vjeruje da se život na Zemlji
razvio putem prirodnih procesa bez uplitanja ne-
kog božanstva. Trideset i jedan posto vjeruje daje
evolucijom „upravljao Bog". Kad bi se naš pogled
na svijet stavio na glasovanje, zamisao „inteligent-
nog dizajna" potukla bi biološku znanost blizu tri
naprama jedan. To je uznemirujuće, budući da
priroda ne nudi uvjerljiv dokaz za inteligentnog
stvoritelja, već naprotiv bezbroj primjera neinte-
ligentnog dizajna. No, postojeći sukob mišljenja
o „inteligentnom dizajnu" ne smije nas zaslijepiti
prema istinskom cilju naše religijske zbunjenosti
u zoru dvadeset i prvog stoljeća. Ista Gallupova
anketa pokazuje da je 53 posto Amerikanaca u
stvari pristaša teorije o Božjem stvaranju svijeta.
To znači da usprkos čitavog stoljeća znanstvenih
opažanja koja dokazuju starost života i još veću
starost Zemlje, više od polovice naših susjeda
vjeruje da je čitav svemir stvoren prije šest tisuća
godina. To je, slučajno, tisuću godina nakon što
su Sumerani izumili ljepilo. Oni koji imaju pravo
birati naše predsjednike i članove kongresa - i
mnogi koji su i sami birani - vjeruju da su di-
nosaurusi živjeli dva po dva na Noinoj arci, da
je svjetlost udaljenih galaktika stvoreno na putu
do Zemlje, te da su prvi pripadnici naše vrste bili
proizvedeni iz blata i božanskog daha, u vrtu sa
zmijom koja govori, rukom nevidljivog Boga.
Među razvijenim nacijama, Amerika je usam-
ljena u tim uvjerenjima. Naša zemlja sada izgleda,
kao nikada prije u svojoj povijesti, kao nezgrapan,
ratoboran, div pomućenog uma. Svatko tko brine
o sudbini civilizacije učinio bi dobro da prepozna
da je kombinacija velike moći i velike gluposti na-
prosto zastrašujuća, čak i vlastitom prijatelju.
Istina je, međutim, da mnogi od nas možda ne
brinu o sudbini civilizacije. Četrdeset četiri po-
sto američke populacije je uvjereno da će se Isus
vratiti da sudi živima i mrtvima negdje unutar
sljedećih pedeset godina. Prema najčešćoj inter-
pretaciji biblijskog proročanstva, Isus će se vra-
titi samo nakon što ovdje na zemlji stvari odu
strašno ukrivo. Stoga, nije preuveličavanje ako se
kaže da kad bi, recimo, grad New York odjed-
nom bio pretvoren u vatrenu kuglu, znatan broj
američke populacije vidio nešto dobro u poprat-
nom gljivastom oblaku, jer bi to nagovještavalo
da je najbolja stvar koja će se ikada dogoditi upra-
vo na putu: povratak Krista. I slijepcu bi trebalo
biti jasno da će vjerovanja te vrsti biti od male
pomoći da se stvori trajna budućnost za nas -
društveno, ekonomski, ekološki ili geopolitički.
Zamislite posljedice kad bi neka značajna kom-
ponenta vlade SAD stvarno vjerovala da je svijet
pri kraju i da će taj završetak biti slavan. Činjeni-
cu da blizu polovice američke populacije očito
to vjeruje, isključivo na temelju religijskih dog-
mi, trebalo bi smatrati moralnom i intelektual-
nom opasnošću. Knjiga koju ćete upravo čitati
moj je odgovor na tu opasnost. Iskreno se nadam
da ćete je smatrati korisnom.

Sam Harris
svibnja, 2006
New York
Pismo kršćanskoj
naciji
 riječ Božja, da je Isus
V J E R U J E T E DA JE B I B L I J A
sin Božji i da će samo oni koji polažu svoju vjeru
u Isusa naći spasenje nakon smrti. Kao kršćani,
vi vjerujete u te tvrdnje ne zato jer se zbog toga
osjećate dobro, nego zato jer vjerujete da su one
istinite. Prije nego li istaknem neke od problema s
tim vjerovanjima, želim priznati da postoje mno-
ge točke o kojima se vi i ja slažemo. Mi se, na
primjer, slažemo da ako je jedan od nas u pravu,
drugi je u krivu. Biblija je ili nije riječ Božja. Isus
ili nudi čovječanstvu jedini, pravi put spasenja
(Ivan 14:6), ili ne. Slažemo se da pravi kršćanin
mora vjerovati da su sve ostale vjere pogrešne, i
to duboko. Ako je kršćanstvo ispravno, a ja ustra-
jem u svojem nevjerovanju, ja bi trebao očekivati
ispaštanje paklenih muka. Još gore. Ja sam uvjerio
druge, i mnoge meni bliske, da odbace i samu
ideju Boga. Oni će, također, sahnuti u „vječnoj
vatri" (Matija 25:41). Ako je temeljna doktrina
kršćanstva ispravna, ja sam zloupotrijebio moj
život na najgori mogući način. Priznajem to bez i
jednog prosvjeda. Činjenica da me moje stalno i
javno odbacivanje kršćanstva ni najmanje ne za-
brinjava, trebala bi vam sugerirati samo kako su
nedostatni vaši razlozi da budete kršćanin.
Naravno, postoje kršćani koji se ne slažu ni s
kim od nas. Postoje kršćani koji smatraju ostale
vjere jednako vrijednim putom spasenja. Postoje
kršćani koji se ne boje pakla i koji ne vjeruju u
fizičko uskrsnuće Isusa. Ti kršćani često opisuju
sebe kao „vjerske liberale" ili „umjerene vjerni-
ke". S njihovog gledišta, mi smo oboje krivo ra-
zumjeli što to znači biti vjernik. Sigurni smo da
postoji velik i divan prostor između ateizma i vjer-
skog fundamentalizma, koje su generacije pro-
mišljenih kršćana tiho istražile. Prema liberalima
i umjerenjacima, vjera se sastoji u tajnovitosti, i
značenju, i zajednici i ljubavi. Ljudi stvaraju re-
ligiju iz punog tkanja svojih života, ne samo iz
pukih vjerovanja.
Pisao sam drugdje o problemu koji ja vidim
u vezi s vjerskim liberalizmom i vjerskom umje-
renošću. Sada, trebamo samo primijetiti da je
pitanje urgentnije nego li to liberali i umjerenja-
ci općenito priznaju. Krist je ili bio božanski ili
nije bio. Ako je Biblija obična knjiga, a Krist obi-
čan čovjek, povijest kršćanske teologije je priča
knjiških ljudi koji razrađuju kolektivnu obmanu.
Ako su temeljna načela kršćanstva istinita, tada
su pak neka vrlo strašna iznenađenja spremljena
za nevjernike poput mene. To razumijete. Naj-
manje polovica američke populacije to razumije.
Pa onda budimo pošteni prema sebi: u konačnici,
jedna strana će pobijediti u ovoj raspravi, a druga
strana će zaista izgubiti.

U Z M I T E U OBZIR: svaki pobožan musliman iz

istog je razloga musliman iz kojeg ste vi kršćanin.
Pa ipak, ne nalazite njegove razloge prihvatljivi-
ma. Kuran uzastopno objavljuje da je to savrše-
na riječ stvoritelja svemira. Muslimani vjeruju
u to isto tako potpuno kao što vi vjerujete Bi-
blijskom opisu. Postoji opsežna literatura koja
opisuje život Muhameda i koja, s gledišta isla-
ma, dokazuje da je on bio posljednji Božji Prorok.
Muhamed je također uvjerio svoje sljedbenike da
Isus nije bio božanski (Kuran 5:71-75; 19:30-38) i
da će svatko tko misli suprotno provesti vječnost
u paklu. Muslimani su sigurni da je Muhame-
dovo mišljenje o tome, kao i o svemu drugom,
nepogrešivo.
Zašto ne žrtvujete koju minutu spavanja pa
razmislile bi li se obratili na islam? Možete li do-
kazati da Alah nije jedini pravi Bog? Možete li do-
kazati da arhandeo Gabrijel nije posjetio Muha-
meda u njegovoj špilji? Naravno da ne možete.
Ali vama ne treba nikakav dokaz da biste odbaci-
li vjerovanje muslimana kao apsurdno. Na njima
leži teret dokazivanja da je njihovo vjerovanje u
Boga i Muhameda ispravno. Oni to nisu učinili.
Oni to ne mogu učiniti. Muslimani jednostavno
ne postavljaju zahtjeve o stvarnosti koja se može
potvrditi. To je potpuno jasno svakom tko se nije
anestezirao islamskom dogmom.
Činjenica je da vi točno znate kako to izgleda
biti ateist u odnosu na vjerovanja muslimana.
Nije li očito da su muslimani u zabludi? Nije li
očito da svatko tko misli da je Kuran savršena
riječ stvoritelja svemira, nije kritički čitao tu knji-
gu? Nije li očito da doktrina islama predstavlja
skoro savršenu zapreku poštenom istraživanju?
Da, te stvari su očite. Shvatite da je način na koji
vi promatrate islam točno način na koji pobožni
musliman gleda na kršćanstvo. A to je način na
koji ja promatram sve religije.

Mudrost Biblije

Vjerujete da je kršćanstvo nedostižan izvor ljud-

ske dobrote. Vjerujete da je Isus poučavao vrline
ljubavi, samilosti i nesebičnosti bolje od i jednog
učitelja koji je ikada živio. Vjerujete da je Biblija
najdubokoumnija knjiga ikada napisana i da je
njezin sadržaj odolio vremenu tako dobro da
mora da je bila božanski nadahnuta. Sva su ta
vjerovanja lažna.
Pitanja morala su pitanja o sreći i patnji. Zbog
toga ni vi ni ja nemamo moralnih obaveza prema
kamenju. Pitanja morala se primjenjuju u stupnju
kad naši postupci mogu utjecati pozitivno ili ne-
gativno na iskustvo drugih stvorenja. Pomisao da
je Biblija besprijekoran moralni vodič jednostav-
no je zaprepašćujuća s obzirom na sadržaj knjige.
Kao što je svima poznato, Božji savjet roditelji-
ma je jednostavan: kadgod djeca pogriješe, treba-
mo ih tući šibom (Izreke 13:24, 20:30 i 23:13-14)
Ako su pak toliko bezobrazna da nam prigova-
raju, trebamo ih ubiti (Knjiga Izlaska 21:15, Le-
vitski Zakonik 20:9, Ponovljeni Zakoni 21:18-21,
Marko 7:9-13 i Matej 15:4-7). Također, moramo
kamenovati ljude do smrti za herezu, preljub,
homoseksualnost, rad na Sabat, obožavanja ido-
la, bavljenja čarobnjaštvom, i za mnoge druge
izmišljene zločine. Evo samo jedan primjer Božje
bezvremenske mudrosti:

Ako te tvoj brat, sin tvoje majke, ili tvoj sin,

ili kći ili tvoja žena tajno zavodi govoreći, „
pođimo sad za drugim bogovima",.... nemoj
pristati niti ga slušati, neka ga tvoje oko ne
sažaljuje, ne štedi ga i ne sakrivaj ga; nego
ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne,
a onda ruka svega naroda. Kamenujte ga
do smrti, jer je kušao da te odvrati od
Gospoda tvojeg Boga, koji te izvede iz
zemlje egipatske, iz kuće ropstva....Ako u
kojem tvome gradu, što ti ga Gospod Bog
 tvoj dadne da se u njemu nastaniš, čuješ
gdje govore „Hajde da služimo drugim
bogovima!", kojih vi inače ne poznajete, tada
dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi.
Bude li istina, i doista se ta grozota učinila
u tvojoj sredini, onda posijeci oštrim mačem
stanovništvo toga grada, izvrši nad njim
kleto uništenje i nad svime što bude u
njemu.
—PONOVLJENI ZAKON 13:6, 8-15

Mnogi kršćani vjeruju da je Isus uklonio sav taj

barbarizam Starog Zavjet najjasnijim izrazima
koji se mogu zamisliti i dao doktrinu čiste ljuba-
vi i tolerancije. Nije. U stvari, na nekoliko mjesta
u Novom Zavjetu može se pročitati da Isus u
potpunosti podržava zakon Starog Zavjeta.

Jer zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i

zemlja, nijedna jota, nijedna kovrčica slova
iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve
ne ostvari. Stoga tko god prekrši ijednu od
ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge
da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu
nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i
naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.
—MATEJ 5:18-19
Apostoli redovno ponavljaju tu temu (na primjer,
vidi 2 Timotej 3:16-17). Istina je, naravno, da
je Isus rekao neke vrlo duboke stvari o ljubavi
i milosrđu i praštanju. Zlatno pravilo1 je zaista
izvanredno moralno pravilo. Ali brojni učitelji,
stoljećima prije Krista, ponudili su iste upute
(Zoroaster, Buda, Konfucije, Epiktet...) a bezbroj-
ni tekstovi raspravljaju o važnosti ljubavi koja na-
dilazi sebe, razumljivije nego li to čini Biblija, ne-
okaljani bestidnim slavljem nasilja koje nalazimo
kroz cijeli Stari i Novi Zavjet. Ako mislite da je
kršćanstvo najizravniji i najneokaljaniji izraz lju-
bavi i samilosti koji je svijet ikada vidio, onda ne
znate mnogo o ostalim svjetskim religijama.
Uzmimo jainizam2 kao jedan primjer. Iako jai-
nisti vjeruju u mnoge nemoguće stvari o svemiru,
oni ne vjeruju u tip stvari koje potpaljuju vatru
Inkvizicije. Možda mislite da je Inkvizicija bila
izopačenost „istinitog" duha kršćanstva. Možda

1 Moralno ponašanje definirano obično kao „ne čini dru-

gom ono što ne želiš da tebi čine" (op. prev.)

2 Tijekom 8. st. p.n.e. u Indiji se javlja religija jainizam,

jedna od tri najstarije religije u Indiji (uz hinduizam i bu-

dizam). Kršćani je smatraju ateističkom jer ne poznaje
stvoritelja svemira, već propovijeda da svemir i sve u
njemu postoji oduvijek i zauvijek. Njihovo ispravno po-
našanje (samyak-charitra) temelji se na pet zavjeta: Ne-
nasilje, Istinoljubivost, Neprisvajanju što nije poklonje-
no, Krepost, Neposjedovanje (ljudi i stvari).(Op.prev.)
je bila. Međutim, problem je da su učenja Biblije
tako smušena i proturječna da su omogućavala
kršćanima da zadovoljno spaljuju žive heretike
tijekom pet dugih stoljeća. Bilo je čak moguće za
najštovanije patrijarhe Crkve, poput sv. Augusti-
na i sv. Tome Akvinskog, da zaključe da heretike
treba mučiti (Augustin) ili odmah ubiti (Akvin-
ski). Martin Luther i John Calvin su zastupali
neograničeno umorstvo heretika, otpadnika, Zi-
dova i vještica. Vi ste, naravno, slobodni da tu-
mačite Bibliju drukčije - premda začuđujuće da
ste vi uspjeli u razlikovanju istinitog i krivog uče-
nja kršćanstva, dočim najutjecajniji mislioci u
povijesti vaše vjere nisu. Mnogi kršćani, narav-
no, smatraju da je bezopasna osoba poput Mar-
tina Luthera Kinga, ml., najbolji primjer njihove
religije. No, to predstavlja ozbiljan problem, jer
doktrina jainizma je objektivno bolji vodič kako
postati Martin Luther King, ml, nego li je doktri-
na kršćanstva. Premda je King nesumnjivo sebe
smatrao predanim kršćaninom, svoju predanost
nenasilju preuzeo je iz djela Mohanda K. Gan-
dhija. Godine 1959. čak je putovao u Indiju da
nauči principe nenasilnog društvenog protesta
izravno od Gandhijevih učenika. Odakle Gan-
dhiju doktrinu nenasilja? Dobio ju je od jainista.
Ako mislite da je Isus naučavao samo Zlatno
pravilo i ljubav prema susjedu, trebali biste
ponovno pročitati Novi Zavjet. Osobito pripazite
na moral koji će se pokazati kada se Isus vrati s
neba, povlačeći za sobom oblake slave:

Bog smatra pravednim vratiti uvredu onima

koji te uvrijede...kada se Gospod Isus
pokaže iz neba sa svojim moćnim anđelima
u plamenim jezicima, nanoseći osvetu na
one koji ne poznaju Boga i na one koji
ne poštuju evanđelje našeg Gospoda Isusa.
Oni će ispaštati kaznu vječnog uništenja i
isključenje iz prisutnosti Gospoda i od slave
i moći...

- 2 TESALONCIMA 1:6-9

Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao

mladica napolje i osušit će se. Takve potom
skupe i u oganj bace da gore.
- I V A N 15:6

Ako prihvatimo Isusa samo polovično, lako

možemo opravdati djelovanje sv. Franje Asiškog
ili Martina Luthera Kinga, ml. Uzimajući drugu
polovicu, može se opravdati Inkviziciju. Svatko
tko vjeruje da Biblija nudi najbolje vodstvo koje
imamo po pitanju morala, ima neke vrlo čudne
ideje ili o vodstvu ili o moralu.
 $ * *

U ODMJERAVANJU moralne mudrosti Biblije, ko-

risno je uzeti u obzir moralna pitanja koja su
riješena na svačije zadovoljstvo. Uzmimo pitanje
ropstva. Sada se cijeli civilizirani svijet slaže da
je ropstvo grozota. Kakve moralne poduke do-
bivamo od Abrahamovog Boga po tom pitanju?
Potražimo savjet Biblije, i otkrit ćemo da stvori-
telj svemira jasno očekuje od nas da držimo ro-
bove:

A robove i ropkinje, budeš li htio imati,

možete kupiti, i muške i ženske, od naroda
koji su oko vas. Možete ih kupovati i
odpridošlica koji s vama borave; od
njihovih obitelji što žive s vama, i rođeni
su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati
vašim vlasništvom. Njih možete predati
u vlasništvo svojoj djeci, da ih zavazda
naslijede u baštinu. Prema njima možete
postupati kao prema robovima. Ali prema
svojoj braći, Izraelcima, nitko ne smije grubo
postupati.

—LEVITSKI ZAKONIK 25:44-46

Biblija također pojašnjava da svaki čovjek može

slobodno prodati svoju kći u seksualno ropstvo -
iako se neke pedantnosti primjenjuju:
 Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju,
neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi.
Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju
je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se
otkupi. Nema prava prodati je strancima
kad joj nije bio vjeran. A ako je odredi
svome sinu, neka s njome postupa kao i sa
kćerju. Ako se oženi drugom, ne smije prvoj
uskraćivati hrane, odjeće ili njezinih bračnih
prava. Ne bude li joj činio ovo troje, neka je
slobodna da ode bez otkupnine.
- K N J I G A IZLASKA 21:7 - 11

Jedinu stvarnu suzdržanost koju Bog savjetuje

u vezi s tim je da ne tučemo svoje robove tako
okrutno da im ozlijedimo oči ili zube (KNJIGA
IZLASKA 21). Trebalo bi se podrazumijevati da
to nije vrsta moralnog pogleda koji je okončao
ropstvo u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nema mjesta u Novom Zavjetu gdje Isus prigo-
vara običaju ropstva. Sv. Pavao čak upozorava ro-
bove da služe svojim gospodarima dobro - a svoje
kršćanske gospodare da služe posebno dobro:

Robovi, budite poslušni svojim zemaljskim

gospodarima sa strahom i drhtanjem, u
osamljenosti srca, kao pred Kristom...
—EFEZIJANCIMA 6:5
 Svi koji su pod jarmom ropstva neka
smatraju svoje gospodare vrijedne svake
časti, da se ne grdi ime Božje i naša nauka!
A oni koji imaju kršćane za gospodare neka
im ne iskazuju manje poštovanja zbog toga
što su braća, već neka im služe bolje, jer
su oni koji se okorišćuju njihovim uslugama
kršćani i ljubljena braća! Ovo uči i na
ovo potiči! Ako netko uči drugu nauku i
ne pristaje uz spasonosne riječi Gospodina
našeg Isusa Krista i uz nauku koja je
u skladu s pravim štovanjem, taj je
naduta neznalica; boluje od zapitkivanja i
ispraznog prepiranja što rađa zavist, svađu,
psovke, zla sumnjičenja...

—1 TIMOTEJU 6:1-4

Iz ovih redaka trebalo bi biti jasno, da iako su

abolicionisti devetnaestog stoljeća bili moralno u
pravu, sa stajališta teoloških zaključaka oni su bili
na strani koja gubi. Kao što je velečasni Richard
Fuller rekao 1845, „Što je Bog ozakonio u Sta-
rom Zavjetu i dopustio u Novom, ne može biti
grijeh". Dobri velečasni je stajao ovdje na čvrstom
tlu. Ništa u kršćanskoj teologiji ne uklanja groz-
ne nedostatke Biblije u vezi s možda najvećim -
i najlakšim - moralnim pitanjem s kojim je naše
društvo ikada bilo suočeno.
 Kao odgovor, kršćani poput vas često ističu da
su abolicionisti bili također značajno inspirirani
Biblijom. Naravno da su bili. Ljudi su pročešljavali
Bibliju tisućljećima da opravdaju svaki svoj po-
tez, moralni ili neki drugi. To međutim, ne znači
da je prihvaćanje Biblije kao Božje riječi, najbolji
način da se otkrije daje odvođenje silom i porob-
ljavanje milijuna nevinih ljudi, žena i djece mo-
ralno krivo. To jasno nije, uzimajući u obzir što
u stvari Biblija kaže o tome. Činjenica da su neki
abolicionisti rabili dijelove Svetog pisma da bi ne-
girali druge dijelove ne ukazuje da je Biblija do-
bar vodič za moral. Niti sugerira da bi se ljudska
bića trebala posavjetovati s nekom knjigom da
bi razriješili moralna pitanja takve vrste. Onog
trenutka kad osoba prepozna da su robovi ljud-
ska bića poput nje, sposobna za istu sposobnost
patnje i sreće, razumjet će da je očigledno zločin
posjedovati ih i postupati s njima kao s poljskim
oruđem. Za osobu je neobično lako doći do tog
otkrića - a ipak, moralo se to progurati bajuneta-
ma kroz Konfederativni Jug, medu najpobožnije
kršćane koje je ova zemlja ikada znala.

zavređuje također neka opa-

D E S E T ZAPOVIJEDI
žanja u ovom kontekstu, budući da većina Ame-
rikanaca izgleda misli o njima kao moralno i le-
galno prijeko potrebnima. Dok Ustav SAD niti
jednom ne spominje Boga, i bio je svojedobno
ozloglašen zbog svojeg sadržaja kao nereligiozni
dokument, mnogi kršćani vjeruju daje naša nacija
utemeljena na „židovsko-kršćanskim načelima".
Čudno, Deset Zapovijedi su često citirane kao
nepobitan dokaz toga. I dok je njihova važnost za
povijest SAD upitna, naše štovanje za zapovijedi
nije slučajno. One su, na kraju, jedini odlomci u
Bibliji tako dubokoumni da je stvoritelj svemira
osjetio da ih sam mora fizički napisati - i to u ka-
menu. Budući da je tome tako, očekivalo bi se da
su to najveličanstvenije riječi ikada napisane, bez
obzira na bilo koji predmet, u bilo kojem jeziku.
Evo ih. Pripremite se...

1. Nemaj drugih bogova osim mene!

2. Ne pravi sebi urezana lika!
3. Ne izgovaraj ime Boga svoga uzalud!
4. Sjeti se da svetkuješ dan subotnji!
5. Poštuj oca svoga i majku svoju!
6. Ne ubij!
7. Ne učini preljuba!
8. Ne ukradi!
9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
10. Ne poželi kuće bližnjega svoga; ne
poželi žene bližnjega svoga; ni slugu
njegova ni sluškinje njegove, ni vola
njegova, ni magarca njegova, niti išta
što pripada bližnjemu tvome!
Prva četiri naloga nemaju veze s moralom. Kao
što je navedeno, oni zabranjuju prakticiranje
svake ne-židovsko-kršćanske vjere (poput hindu-
izma), religijsku umjetnost, izražavanje poput
„Bože, proklet bio", i sav uobičajeni rad subotom
- sve pod prijetnjom smrti. Možemo se pitati ko-
liko su bitni ti propisi za održanje civilizacije.
Zapovijedi 5 do 9 odnose se zaista na moral,
iako je upitno koliko je ljudskih bića zbog njih
ikad poštovalo svoje roditelje ili se suzdržalo od
umorstva, preljuba, krađe ili krivokletstva. Upo-
zorenja te vrste su nađena u praktički svakoj kul-
turi kroz zabilježenu povijest. Nema ništa poseb-
no zadivljujuće u svezi s njihovim navođenjem u
Bibliji. Postoje očiti biološki razlozi zašto se ljudi
brinu da se dobro postupa s njihovim roditelji-
ma, i da se misli loše o ubojicama, preljubnicima,
lopovima i lašcima. Znanstvena je činjenica da
moralni osjećaji - poput osjećaja poštenog pona-
šanja ili gnušanja nad okrutnošću - prethode
svakom prepuštanju Bibliji. Zaista, proučavanja
ponašanja primata otkrivaju da takvi osjećaji (u
nekom obliku) prethode i samoj ljudskoj prirodi.
Svi naši rođaci primati su pristrani prema svojoj
vrsti i općenito netrpeljivi prema umorstvu ili
krađi. Oni teže tome da ne vole nevjeru niti sek-
sualnu izdaju. Naročito čimpanze pokazuju mno-
ge od kompleksnih društvenih preokupacija koje
bi očekivali vidjeti kod svojih najbližih rođaka
u prirodnom svijetu. Stoga, izgleda prilično ne-
vjerojatno da će prosječni Amerikanac primiti
potreban moralni savjet zato što vidi te naredbe
uklesane u mramor kadgod ulazi u sudnicu. I, da
završimo ovu analizu, što da mislimo o činjenici,
da stvoritelj našeg svemira nije mogao smisliti
neku ljudsku preokupaciju važniju i trajniju nego
li priželjkivanje slugu i stoke?
Ako ćemo uzeti za ozbiljno Boga iz Biblije,
moramo priznati da nam nikada ne pruža slobodu
da slijedimo zapovijedi koje nam se sviđaju, a
zanemarimo ostale. Niti nam dopušta da smi-
jemo olakšati kazne koje je On postavio ako ih
prekršimo.
Ako mislite da bi bilo nemoguće poboljšati
Deset Zapovijedi kao temelje morala, dužni ste si
pročitati neke druge tekstove. Ponovno, ne treba-
mo ići dalje od jainista: Mahavira, osnivač jainiz-
ma, nadmašuje moral Biblije jednom rečenicom:
„Nemoj nauditi, ne zloupotrebljavaj, ne tlači, ne
podjarmljuj, ne vrijeđaj, ne kinji, ne muči, i ne ubij
nijedno živo biće". Zamislite kako bi različit naš
svijet mogao biti da Biblija sadrži to kao središnji
nauk. Kršćani su stoljećima štetili, podjarmljivali,
ugnjetavali, vrijeđali, kinjili, mučili i ubijali ljude
u ime Boga, na temelju teološki održivih tumače-
nja Biblije. Bilo bi nemoguće ponašati se na taj
način držeći se principa jainizma. Kako, dakle,
možete dokazivati da Biblija pruža najjasnije po-
stavke morala koje je svijet ikada vidio?
 Stvarni moral

Vjerujete da sve dok Biblija nije prihvaćena kao

riječ Božja ne može postojati univerzalni stan-
dard morala. Ali možemo lako zamisliti objektiv-
ne izvore moralnog poretka koji ne zahtijevaju
postojanje zakonodavca Boga. Da bi to bila objek-
tivna moralna istina vrijedna poznavanja, trebaju
postojati samo bolji i lošiji putovi traženja sreće
u ovom svijetu. Ako postoje psihološki zakoni
koji upravljaju ljudskom dobrobiti, poznavanje
tih zakona bi osiguralo trajnu osnovu za objektiv-
ni moral. Budući da nemamo ništa poput konač-
nog, znanstveno utvrđenog ljudskog morala, iz-
gleda opravdano da silovanje i ubijanje svojih
susjeda nije njegov primarni sastavni dio. Sve što
potječe iz ljudskog iskustva sugerira da ljubav
više pridonosi sreći nego mržnja. To je nepristra-
ni zahtjev ljudske svijesti, dinamike društvenih
odnosa i moralnog poretka našeg svijeta. Nedvo-
smisleno se može reći da je netko poput Hitlera u
krivu u moralnom smislu bez obzira na Bibliju.
Dok je osjećaj ljubavi za druge sigurno jedan
od najvećih izvora naše vlastite sreće, to vuče za
sobom i veliku brigu za sreću i patnje onih koje
volimo. Stoga, naša vlastita potraga za srećom
osigurava temelje za vlastito žrtvovanje i samo-
odricanje. Nije upitno da postoji vrijeme kada je
podnošenje velikih žrtava za dobro drugih os-
novno za vlastitu dobrobit. Ništa ne treba vjero-
vati bez dovoljno dokaza za ljude da stvaraju veze
te vrsti. Na raznim mjestima u Evanđelju Isus ja-
sno kaže da ljubav može preobraziti ljudski život.
Da bismo uzeli k srcu to njegovo učenje, nema
potrebe vjerovati da ga je rodila djevica ili da će
se vratiti opet među nas kao superheroj.

JEDAN OD najškodljivijih učinaka religije je to

što teži odvajanju morala od stvarne ljudske i ži-
votinjske patnje. Religija dopušta ljudima da su
njihove namjere moralne kada to nisu - to jest,
kada oni nemaju veze s patnjom ili njezinim ubla-
žavanjem. Religija zaista dopušta ljudima da mi-
sle da su njihove preokupacije moralne i kada
su jako nemoralne - to jest, kada provođenje tih
preokupacija nanosi nepotrebnu i užasnu patnju
ljudskim bićima. To objašnjava zašto kršćani po-
put vas troše više „moralne" energije protiveći se
pobačaju nego li borbi protiv genocida. To ob-
jašnjava zašto vas više brine ljudski embrij nego
li moguće metode liječenja putem istraživanja
matičnih stanica. I to objašnjava zašto možete
propovijedati protiv upotrebe kondoma u subsa-
harskoj Africi, dok istodobno ondje svake godine
umiru milijuni od AIDS-a.
 Vi vjerujete da vaše religiozno zanimanje za
spolnost, u čitavoj svojoj zamornoj veličini, ima
veze s moralom. A ipak, vaši napori obuzdavanja
seksualnog ponašanja odraslih - i čak obeshra-
brivanja vlastitih sinova i kćeri od predbračnog
seksa - skoro nikada ne vode prema olakšanju
ljudske patnje. U stvari, smanjenje patnje izgle-
da da je nisko pozicionirano na vašem popisu
prioriteta. Vaša glavna zabrinutost izgleda da je
briga da bi stvoritelj svemira mogao biti uvrije-
đen zbog nečega što ljudi rade kad su goli. Ta
vaša tobožnja čednost svakodnevno doprinosi
ljudskoj nevolji.
Uzmite u obzir, na primjer, humani papiloma
virus (HPV). HPV je sada najčešća spolno pre-
nosiva bolest u Sjedinjenim Državama. Virus na-
pada više polovice američke populacije i uzro-
kuje smrt blizu pet tisuća žena svake godine
od raka grlića maternice; Centar za kontrolu bo-
lesti procjenjuje da ih širom svijeta umre više od
dvije stotine tisuća. Sada imamo cjepivo za HPV
koje se pokazalo i sigurno i efikasno. Cjepivo je
proizvelo 100 postotni imunitet kod šest tisuća
žena koje su ga primile kao dio kliničkog tretma-
na. A ipak, kršćanski su konzerva ti vci u našoj vla-
di pružili otpor programu cijepljenja zbog svog
stava da je HPV važna zapreka predbračnim od-
nosima. Ti pobožni muškarci i žene žele sačuvati
rak grlića maternice kao poticaj za apstinenciju,
iako se tako žrtvuju životi tisuća žena svake
godine.
Nema ništa lošega u ohrabrivanju mladež da
se suzdrži od seksa. Ali znamo, izvan svake sum-
nje, da samo poučavanje apstinencije nije dobar
put da bi se zauzdala tinejdžerska trudnoća ili
spolnim odnosima prenosive bolesti. U stvari,
mladi koje su učili samo apstinenciji manje će
upotrebljavati kontracepciju kad imaju spolni od-
nos, a koji će mnogi od njih neizbježno imati. Jed-
na studija pokazuje da tinejdžerska „obveza ne-
vinosti" odgađa prvi odnos za prosječno samo
osamnaest mjeseci - dok su, u međuvremenu, te
tinejdžerske djevice više negoli njihovi neapsti-
nentni vršnjaci vodili oralni i analni seks. Američ-
ki tinejdžeri imaju spolne odnose isto toliko ko-
liko i tinejdžeri u ostalom razvijenom svijetu,
ali američke djevojke imaju četiri do pet puta
više izgleda da ostanu trudne, da imaju dijete ili
pobačaj. Mladi Amerikanci imaju također daleko
više izgleda da se zaraze HlV-om i ostalim spolno
prenosivim bolestima. Slučajevi gonoreje među
američkim tinejdžerima su sedamdeset puta češ-
ći nego li medu njihovim vršnjacima u Nizozem-
skoj i Francuskoj. Činjenica da 30 posto naših
edukativnih programa o spolnosti poučava samo
apstinenciju (uz cijenu od više nego 200 milijuna
dolara godišnje) zasigurno ima veze s tim.
 Problem je da kršćani poput vas nisu prven-
stveno zabrinuti za tinejdžersku trudnoću i za ši-
renje bolesti. To jest, vi ne brinete opatnji izazva-
noj spolnim odnosom: vas brine spolni odnos.
Kao da ova činjenica treba dodatnu razradu, Re-
ginald Finger, evangelički član CDC Savjetodav-
nog Komiteta za provođenje imunizacije, nedav-
no je objavio da bi se on suprotstavio HIV cjepivu
- tako osuđujući milijune muškaraca i žena da
nepotrebno umru od AIDS-a - jer bi takvo cjepi-
vo ohrabrilo predbračne spolne odnose čineći
ih manje riskantnim. To je jedna od mnogih to-
čaka na kojima vaša religiozna vjerovanja postaju
uistinu smrtonosna.
Vaše mučnine u vezi s istraživanjem matičnih
stanica embrija su slično besramne. Evo činjenica:
istraživanje matičnih stanica je jedno od najviše
obećavajućih otkrića u medicini s kraja prošlog
stoljeća. Ono može ponuditi terapijski prodor
za svaku bolest ili ozljedu od čega ljudi pate -
iz jednostavnog razloga što matične stanice em-
brija mogu postati bilo koji organ u ljudskom
tijelu. To istraživanje može, također, biti bitno za
naše razumijevanje raka, zajedno s velikom raz-
nolikošću razvojnih poremećaja. U svjetlu svih
tih činjenica, skoro je nemoguće dovoljno na-
glašavati obećanja koja bi mogla proizaći iz is-
traživanja matičnih stanica. Istina je, naravno, da
istraživanja matičnih stanica embrija uključuje
uništenje tri dana starog ljudskog embrija. To je
ono što vas zabrinjava.
Pogledajmo činjenice. Tri dana star ljudski
embrij je nakupina od 150 stanica koja se zove
blastocist. Za usporedbu, mozak jedne obične
muhe ima više od 100.000 stanica. Ljudski embri-
ji koji se koriste u istraživanjima matičnih stanica
nemaju mozak, čak ni neurone. Slijedom toga,
nema razloga vjerovati da na bilo koji način mogu
patiti pri njihovom uništenju. Vrijedno je spo-
mena, da kad umre mozak osobe, tada smatra-
mo prihvatljivim da se uzmu njezini organi (pod
uvjetom da ih je osoba donirala u tu svrhu) i za-
tim se tijelo pokopa u zemlju. Ako je prihvatljivo
promatrati osobu čiji je mozak umro kao nešto
manje od ljudskog bića, trebalo bi biti prihvatlji-
vo isto tako gledati i na blastocist. Ako vas toliko
zabrinjava patnja u svemiru, ubiti muhu trebalo
bi vam značiti veću moralnu poteškoću nego li
ubijanje ljudskog blastocista.
Možda smatrate da je bitna razlika između
muhe i ljudskog blastocista mogućnost potonjeg
da postane potpuno razvijeno ljudsko biće. Ali
skoro svaka stanica u vašem tijelu je potencijal-
no ljudsko biće, uzimajući u obzir nedavni na-
predak u genetskom inženjeringu. Svaki puta kad
si počešete nos, počinili ste holokaust nad po-
tencijalnim ljudskim bićima. To je činjenica. Do-
kazivanje o mogućnostima stanice ne vodi vas
nikamo.
Ali pretpostavimo za trenutak, da svaki tri-
dana-stari ljudski embrij ima dušu vrijednu naše
moralne brige. Embriji se u toj fazi povremeno
razdijele, postajući odvojeni ljudi (identični bli-
zanci). Da li se u tom slučaju jedna duša dijeli u
dvije? Dva embrija se katkada spoje u jednu je-
dinku, koja se naziva himera. Vi, ili netko koga
znate, možda se razvio na taj način. Nema sum-
nje da se teolozi još i danas prepiru da odrede
što se događa s dodatnom ljudskom dušom u tak-
vom slučaju.
Nije li vrijeme da priznamo da aritmetika s
dušama nema smisla? Naivna ideja o duši u epru-
veti je intelektualno neobranjiva. Ona je također
i moralno neobranjiva, uzimajući u obzir da
sada stoji na putu nekih istraživanja koja najviše
obećavaju u povijesti medicine. Vaša vjerovanja
o ljudskoj duši, u ovom trenutku, produžavaju
jedva podnošljivu patnju desetaka milijuna ljud-
skih bića.
Vjerujete da „život počinje u trenutku začeća".
Vjerujete da svaki blastocist ima dušu i da se
interes jedne duše - duše djevojčice s opeklina-
ma od 75 posto njenog tijela, recimo - ne može
mijenjati za interes druge duše, iako je činjenica
da ta druga duša živi u epruveti. Iz susretljivosti
smo učinili da na vjeri temeljena iracionalnost
u našem javnom govoru često sugerira, čak i od
strane zagovornika istraživanja matičnih stanica,
da vaš pogled na tu stvar ima neki stupanj moral-
nog legitimiteta. No nema. Vaš otpor istraživanju
matičnih stanica embrija je, u najboljem slučaju,
neinformiranost. U stvari, ne postoji moralni raz-
log za nevoljkost naše federalne vlade da finan-
cira taj rad. Morali bismo uložiti ogromna sred-
stva u istraživanje matičnih stanica, i to moramo
učiniti odmah. Mi to ne činimo zbog toga što
kršćani poput vas vjeruju u duše. U stvari, neko-
liko je država proglasilo takva istraživanja čak
protuzakonitim. Ako netko, na primjer, eksperi-
mentira s blastocistima u Južnoj Dakoti, taj je
opasnosti da provede godine u zatvoru.
Moralna istina je ovdje očita: Svatko tko osje-
ća da interes blastocista može biti iznad interesa
djeteta s povredom kralježnice ima zaslijepljen
moralni osjećaj zbog svoje religijske metafizike.
Spoj između religije i „morala" - koji se tako često
ističe i tako rijetko pokazuje - ovdje je potpuno
lažan, kao što je uvijek kad religijska dogma za-
mijeni moralno razmišljanje i istinsku samilost.

Činiti dobro za Boga

A što da se kaže o svim dobrim stvarima koje su

ljudi učinili u ime Boga? Ne može se poreći da su
mnogi vjernici podnijeli herojske žrtve da uklone
patnje ostalih ljudi. Ali, je li potrebno vjerovati bilo
što utemeljeno na nedovoljnim dokazima da bi se
ponašalo na taj način? Ako je samilost zaista ovi-
sna o religijskoj dogmi, kako objasniti rad svjetov-
nih liječnika u ratom uništenim područjima ze-
malja u razvoju? Mnogi su liječnici jednostavno
potaknuti željom da uklone ljudsku patnju, bez
primisli na Boga. Iako nema sumnje da su i krš-
ćanski misionari također potaknuti željom da
uklone patnju, oni pristupaju zadatku opterećeni
opasnom mitologijom. Misionari u zemljama u
razvoju troše mnogo vremena i novaca (ne spo-
minjući dobru volju nekršćana) šireći svoju vjeru
među one kojima je potrebna jedna drukčija vrsta
pomoći; oni šire netočne informacije o kontra-
cepciji i spolno prenosivim bolestima, a sprečavaju
prave informacije. Premda misionari čine mnoge
plemenite stvari uz veliki rizik i po sebe, njihov
dogmatizam ipak širi neznanje i smrt Suprotno
tome, volonteri sekularnih organizacija, poput
Liječnici bez granica, ne troše vrijeme pričajući
ljudima o djevičanskom rođenju Isusa. Niti govo-
re ljudima iz subsaharske Afrike - gdje oko mi-
lijun ljudi umire svake godine od AIDS-a - da
je upotreba kondoma grešna. Kršćanski misiona-
ri su poznati po propovijedanju o grešnosti upo-
trebe kondoma u selima u kojima nije dostupna
nikakva druga informacija o kondomima. Ta vrsta
pobožnosti je genocidna3. Možemo se, također,
pitati, usput, što je moralnije: pomaganje ljudima
samo zbog brige za njihovu patnju, ili zato što
misliš da će te tvorac svemira nagraditi za to?
Majka Tereza je izvrstan primjer puta kako do-
bra osoba, željna da pomogne drugima, može po-
kvariti svoje moralne porive religijskom vjerom.
Christopher Hitchens iznio je to na svoj karak-
teristično netaktičan način:

[Majka Tereza] nije bila prijatelj siromaha.

Ona je bila prijatelj siromaštva. Govorila
je da je patnja dar Božji. Provela je život
protiveći se jedinom poznatom lijeku protiv
siromaštva, a to je osposobljavanje žena
i njihovo oslobađanje od stočarskog oblika
obvezatnog razmnožavanja.

3 Možete li vjerovati da trenutno Vatikan zabranjuje upo-

trebu kondoma bračnim partnerima u svrhu sprečavanja
širenja HlV-a? Priča se da Papa razmišlja o izmjeni takve
politike. Kardinal Javier Lozano Barragan, predsjednik
Pontifikalnog Savjeta za zdravlje, objavio je na vatikan-
skom radiju da njegov ured sada „provodi vrlo duboke
znanstvene, tehničke i moralne studije" po tom pitanju
(!). Nepotrebno je reći, da ako se crkvena doktrina pro-
mijeni kao rezultat tih pobožnih promišljanja, to će biti
znak, ne da je vjera mudra, nego da je jedna od njihovih
dogmi postala neodrživa.
Iako se ja u biti slažem s Hitchensom u tome,
ne može se poreći da je Majka Tereza bila velika
snaga samilosti. Očito, bila je dirnuta patnjama
svojih bližnjih i učinila je mnogo da upozori dru-
ge na stvarnost patnje. Problem je, međutim,
bio da je njena samilost bila kanalizirana unutar
prilično strmih zidova njenog religioznog dog-
matizma. U svojem govoru prigodom primanja
Nobelove nagrade rekla je:

Najveći uništavatelj mira je pobačaj....

mnogi ljudi su vrlo, vrlo zabrinuti za djecu
u Indiji, u Africi, gdje umire velik broj,
možda zbog pothranjenosti, zbog gladi i
tako dalje, ali milijuni umiru promišljeno
po odluci majke. I to je najveći uništavatelj
mira danas. Jer ako majka može ubiti svoje
vlastito dijete - što onda priječi mene da
ubijem tebe, a ti mene - ništa.

Kao dijagnoza svjetskih problema, ove opaske su

zaprepašćujući pogrešno upućene. Kao tvrdnja
morala, nisu ništa bolje. Sažaljenje Majke Tereze
loše je bilo odmjereno ako je odstranjivanje fetusa
u prvom tromjesečju više uznemiruje više nego
li sva ostala patnja na svijetu kojoj je svjedočila.
Dočim je pobačaj ružna stvarnost, i svi bismo se
trebali nadati širenju kontracepcije koja bi sma-
njila potrebu za tim, čovjek može sumnjati u to
pati li abortirani fetusi pri svom uništenju na bilo
koji način. No čovjek ne može ni sumnjati već
zna to o milijunima ljudi, žena i djece koji moraju
trpjeti mučenja ratom, glađu, političkim tortura-
ma ili duševnim bolestima. Upravo ovog trenu-
tka, milijuni ljudi koji osjećaju, trpe nezamislive
fizičke i psihičke jade, pod uvjetima u kojima se
niotkuda ne vidi samilost Božja, a samilost ljudi
je često sputana besmislenom idejom o grijehu
i spasenju. Ako ste zabrinuti za ljudsku patnju,
pobačaj bi trebao biti vrlo nisko na vašoj skali
zabrinutosti.
I dok pobačaj ostaje apsurdno smiješan razlog
za podjele u Sjedinjenim Američkim Državama,
„moralni" položaj Crkve o toj je stvari sada potpu-
no i strašno utjelovljen u E1 Salvadoru. U E1 Sal-
vadoru je sada pobačaj ilegalan u svim okolno-
stima. Nema iznimke čak ni za silovanje i incest.
Onog trena kada se žena s perforiranim uterusom
pojavi u bolnici, s dijagnozom da je imala abortus
„sa strane", žena je okovana za krevet i njezino
se tijelo tretira kao mjesto zločina. Forenzičari
ubrzo stižu da ispitaju njenu maternicu i grlić.
Ima žena koje sada služe zatvorsku kaznu od tri-
deset godina zbog prekida trudnoće. Zamislite, to
se događa u zemlji koja također žigoše upotrebu
kontracepcije kao grijeh protiv Boga. Pa ipak, to
je točno vrsta politike koju bi se primijenilo ako
se slažemo s procjenom Majke Tereze o svjetskoj
patnji. Nadbiskup San Salvadora aktivno je vodio
kampanju za to. Njegova nastojanja je podupro
Papa Ivan Pavao II, koji je objavio, prilikom svojeg
posjeta Meksiku 1999. da Crkva mora zagovarati
Evanđelje života i javno govoriti s proročanskom
snagom protiv kulture smrti. „Neka kontinent
nade bude i kontinent života!"
Naravno, stav Crkve o pobačaju jednako tako
ne uzima u obzir ni biološke činjenice kao ni
stvarnosti ljudske patnje. Naime, procjenjuje se
da 50 posto ljudskih začeća završavaju sponta-
nim pobačajem, obično i bez da žena shvati da je
trudna. A 20 posto svih ustanovljenih trudnoća
završavaju kao spontani pobačaj. Očita istina
vrišti za priznanjem: ako Bog postoji, On je naj-
učinkovitiji počinitelj pobačaja.

Jesu li ateisti zlo

Ako ste u pravu kad vjerujete da religijska vjera

nudi jedini stvarni temelj morala, tada bi ateisti
trebali biti manje moralni od vjernika. U stvari,
oni bi morali biti potpuno nemoralni. Jesu li?
Počine li članovi ateističkih organizacija u SAD
više nasilnih zločina u odnosu na jednaki broj
vjernika? Da li članovi Nacionalne Akademije
Znanosti, a 93 posto njih ne prihvaća ideju Boga,
lažu i varaju i kradu? Možemo biti prilično sigur-
ni da se te skupine ljudi ponašaju, u najmanju
ruku, isto kao i prosjek populacije. A ipak, ateisti
su najviše klevetana manjina u SAD. Ispitivanja
pokazuju da je biti ateist savršena zapreka pri na-
tjecanju za visoki položaj u našoj zemlji (dočim
biti crne boje kože, musliman ili homoseksualac
nije). Nedavno su se mase ljudi skupljala diljem
muslimanskog svijeta - paleći europske ambasa-
de, šaljući prijetnje, uzimajući taoce, čak ubijajući
ljude - kao protest zbog 12 karikatura Proroka
Muhameda kad su objavljene najprije u jednim
danskim novinama. A kad je bila posljednja po-
buna ateista? Je li se igdje na svijetu dogodilo da
su se novine skanjivale tiskati karikature o ateiz-
mu zbog straha da će njihov izdavač biti kidnapi-
ran ili ubijen za odmazdu?
Kršćani poput vas bez iznimke izjavljuju da
su čudovišta poput Adolfa Hitlera, Josifa Stalji-
na, Mao Zedonga, Pol Pota i Kim II Sunga potek-
la iz utrobe ateizma. Iako je istina da su takvi lju-
di ponekad neprijatelji organizirane religije, oni
nikad nisu posebno razumni4. U stvari, njihovi
javni proglasi su često obmanjujući: po pitanji-
ma tako različitim kao što su rase, gospodarstvo,
nacionalni identitet, hod povijesti i moralne opa-
snosti od intelektualaca. Problem s takvim tira-
nima nije što oni odbacuju dogmu religije nego
što prihvaćaju ostale mitove koji razaraju živote.
Većina ih postaje centar kvazi-religioznog osob-
nog kulta, što zahtijeva stalni angažman propa-
gande da se održi. Postoji razlika između pro-
pagande i poštenog širenja informacija što
(uglavnom) očekujemo od strane liberalne demo-
kracije. Tirani koji organiziraju genocide ili koji
sretni vladaju nad izgladnjivanjem vlastitog na-
roda, samo su osebujni ljudi, a ne sjajni umovi.
Kim II Sung, na primjer, je zahtijevao da njegovi
kreveti u njegovim različitim boravištima budu
smješteni točno pet stotina metara iznad razine

4 Hitlerov navodni ateizam je ozbiljno preuveličan, o

čemu govori i sljedeći navod:
Moj osjećaj kao kršćanina upućuje me na mojeg Go-
spoda Spasitelja kao borca. Upućuje me na čovjeka
koji je jednom u samoći, okružen s nekoliko sljedbe-
nika, prepoznao te Zidove kao ono što oni jesu i
pozvao ljude da se bore protiv njih i tko je, Božja
istina!, bio najveći, ne kao patnik nego kao ratnik.
U bezgraničnoj ljubavi kao kršćanin i kao čovjek,
ja sam čitao između redaka koji nam govore kako
je Gospod konačno ustao u Njegovoj moći i zgrabio
bič da istjera iz Hrama leglo zmija i guja. Kako je
sjajan bio Njegov boj za svijet protiv židovskog otro-
va...kao kršćanin, ja također imam obvezu prema
mojem narodu.
To su Hitlerove priječi izrečene u govoru 12. travnja
1922 (Norman H. Baynes, ed. Govori Adolfa Hitlera, tra-
vanj 1922- kolovoz 1939. Vol.l str. 19-20, Oxford Univer-
sity Press, 1942).
mora. Njegovi jastuci su morali biti punjeni naj-
finijim paperjem koje se može zamisliti. Što je
najfinije zamislivo paperje? Ono, izgleda, potječe
od podbratka vrapca. Sedam stotina tisuća vra-
baca trebalo je ubiti da se napuni jedan jedini ja-
stuk. Imajući u vidu visoki stupanj njegov teško
razumljive preokupacije, možemo se pitati koliko
je Kim II Sung uopće bio razuman čovjek.
Uzmimo holokaust: antisemitizam, koji je iz-
gradio nacističke logore smrti, izravno je naslijede
srednjevjekovnog kršćanstva. Kroz stoljeća su eu-
ropski kršćani gledali na Židove kao na najgoru
vrstu heretika i pripisivali svaku društvenu bo-
lest njihovoj stalnoj prisutnosti među vjernici-
ma. Iako se mržnja prema Židovima u Njemačkoj
izrazila na pretežno svjetovni način, njezini ko-
rijeni su bili religijski, a otvorena religijska demo-
nizacija europskih Židova nastavila se kroz cijelo
vrijeme. I sam Vatikan ovjekovječio je krvavu
etiketu u svojim novinama kasne 1914.5 I obje, i
Katolička i Protestantska crkva imaju sramnu po-
vijest suučesništva u nacističkom genocidu.
Auschwitz, sovjetski gulazi i polja smrti u
Kambodži nisu baš primjeri koji pokazuju što se

5 „Krvava etiketa" (s obzirom na Židove) sastoji se od

lažnih izjava da Židovi ubijaju ne-Židove da bi dobili
njihovu krv za upotrebu u religijskim ritualima. U tu
objedu još se naveliko vjeruje u muslimanskom svijetu.
događa ljudima kad postanu prepametni. Napro-
tiv, te strahote svjedoče o političkom i rasnom
dogmatizmu. Vrijeme je da se kršćani poput vas
prestanu zavaravati da razumno odbacivanje vaše
vjere povlači za sobom slijepo prihvaćanje ateiz-
ma kao dogme. Nitko ne treba ništa prihvatiti
pa da bi shvatio da je djevičansko rođenje Isusa
besmislena ideja. Problem s religijom - kao i s
nacizmom, staljinizmom ili bilo kojom drugom
totalitarnom mitologijom - je problem dogme
same po sebi. Ne znam ni za jedno društvo u ljud-
skoj povijesti koje bi patilo zato što su ljudi bili
željni dokaza da podupru bit svojih uvjerenja.

da je dokrajčiti religiju nemoguć

IAKO V J E R U J E T E
cilj, važno je shvatiti da je dobar dio razvijenog
svijeta to dijelim već postigao. Norveška, Island,
Australija, Kanada, Švedska, Švicarska, Belgija,
Japan, Nizozemska, Danska i Velika Britanija spa-
daju među najmanje religiozna društva na zem-
lji. Prema Izvješću Ujedinjenih naroda za ljudski
razvoj (2005), ona su ujedno i najzdravija, kao što
pokazuju podatci o očekivanom životnom vijeku,
pismenosti odraslih, dohotku po glavi stanov-
nika, postignutom obrazovanju, jednakosti spo-
lova, broju samoubojstava i smrtnosti djece. Pro-
blem kriminala u Zapadnoj Europi je uglavnom
posljedica imigracije. Sedamdeset posto zatvore-
nilca u, na primjer, francuskim zatvorima su mu-
slimani. Muslimani Zapadne Europe uglavnom
nisu ateisti. Nasuprot tome, pedeset nacija koje
su najniže na ljestvici ljudskog razvoja su čvrsto
religiozne.
Ostale analize daju istu sliku: SAD su jedin-
stvene medu bogatim demokracijama sa svojom
razinom odanosti religiji; također su jedinstvene
po visokoj stopi ubojstava, pobačaja, dječjoj trud-
noći, spolno prenosivih bolesti i mortaliteta
dojenčadi. Ista usporedba vrijedi unutar samih
Sjedinjenih Država: južne države i države sred-
njeg zapada karakteristične po najvišoj razini do-
slovnog shvaćanja religije, posebno su zaražene
navedenim pokazateljima društvene disfunkcije,
dok se relativno sekularne sjeveroistočne države
prilagođuju europskim normama.
Iako pripadnost političkoj stranci u SAD nije
najbolji pokazatelj religioznosti, nije tajna da su
„crvene države" prvenstveno crvene zbog pre-
težno političkog utjecaja konzervativnih kršća-
na. Kad bi postojala jaka usporedba između
kršćanskih konzervativaca i društvenog zdravlja,
mogli bismo očekivati da se zapazi neki znak toga
u crvenim državama Amerike. Ali ne vidimo. Od
dvadeset i pet gradova s najnižom stopom kri-
minala, 62 posto su u „plavim" državama, a 38
posto u „crvenim"6. Od dvadeset i pet najopasni-
jih gradova, 76 posto su u crvenim državama,
24 posto u plavim. Činjenica je da su tri od pet
najopasnijih gradova u Sjedinjenim Državama u
pobožnoj državi Teksas. Dvanaest država s najvi-
šom stopom provala su crvene. Dvadeset četiri od
dvadeset devet država s najvišom stopom krađa
su crvene. Od dvadeset dvije države s najvišom
stopom umorstava, sedamnaest su crvene.
Naravno, usporedbeni podaci ove vrste ne
rješavaju pitanja uzroka - vjerovanja u Boga koja
mogu dovesti do društvene disfunkcije; društve-
na disfunkcija može, naime, promicati vjerovanje
u Boga; svaki faktor može omogućiti drugi; ili
oba mogu potjecati iz nekog dubljeg izvora ne-
volja. Međutim, ostavljajući po strani promatranje
uzroka ili posljedica, ove statistike dokazuju da
je ateizam sukladan s temeljnim težnjama civil-
nog društva; one također dokazuju, uvjerljivo, da
rašireno vjerovanje u Boga ne osigurava zdravo
društvo.
Zemlje s visokim stupnjem ateizma su ujedno
i najdarežljivije, kako u smislu davanja svojih do-
bara za socijalnu dobrobit, tako i u postotku koji
izdvajaju kao pomoć svijetu u razvoju. Proble-
matična veza između doslovnog kršćanstva i krš-
ćanskih vrijednosti pobijena je s ostalim pokaza-

6 Izraz„crvene" i „plave" države odnosi se na republikan-

ske (crvene) i demokratske (plave) većinske države. (Op.
prev.)
teljima društvenih vrijednosti. Pogledajte omjer
plaća koje se plaćaju vrhunskim direktorima tvrt-
ki i onima koje plaća ista tvrtka prosječnom za-
posleniku: u Britaniji omjer je 24:1, u Francuskoj
15:1, u Švedskoj 13:1, a u SAD, gdje 80 posto po-
pulacije očekuje da će biti pozvana pred Boga
na Sudnji dan, omjer je 475:1. Izgleda da mnoge
deve očekuju da će proći kroz ušicu igle.

Tko stavlja Boga

u „Dobru knjigu"?

Čak kada bi vjerovanje u Boga imalo vjerodosto-

jan, pozitivan učinak na ljudsko ponašanje, to ne
bi pružalo razlog da se vjeruje u Boga. U Boga se
može vjerovati jedino ako se vjeruje da Bog zaista
postoji. Čak i kad bi ateizam zaista vodio ravno
u moralni kaos, to ne bi značilo da je kršćanska
doktrina istinita. U tom slučaju, recimo, islam
može biti istinit. Ili sve religije mogu djelovati
kao placebo. Kao opisi svemira, mogu biti potpu-
no lažne, no, ipak korisne. Dokazni materijal na-
vodi na zaključak, međutim, da su one i lažne i
opasne.
Govoreći o dobrim posljedicama koje vaša
vjerovanja imaju na ljudski moral, vi slijedite pri-
mjer religijskih liberala i umjerenjaka. Umjesto
da kažu da vjeruju u Boga zato jer su se neka
biblijska proročanstva obistinila ili zato što su
čuda nabrojena u Evanđelju uvjerljiva, liberali i
umjerenjaci vole govoriti o dobrim posljedicama
njihovog načina vjerovanja. Takvi vjernici često
kažu da vjeruju u Boga zato jer to „daje smisao
njihovom životu." Kada je tsunami ubio tisuće i
tisuće ljudi dan nakon Božića 2004., mnogi kon-
zervativni kršćani su tu kataklizmu smatrali do-
kazom Božjeg gnjeva. Bog je, očito, poslao još
jednu kodiranu poruku o zlu na svijetu zbog po-
bačaja, idolopoklonstva i homoseksualnosti. Iako
ja smatram takvo tumačenje potpuno neprihvat-
ljivim, ono barem ima neku vrijednost, jer nudi
razlog, dajući izvjesne pretpostavke. Liberali i
umjerenjaci pak, u drugu ruku, odbijaju izvući
bilo kakav zaključak o Bogu na temelju njegovog
rada. Bog ostaje apsolutna tajna, puki izvor utje-
he koja je spojiva sa zlom najvećeg pustošenja.
U brazdi azijskog tsunamija, liberali i umjerenja-
ci upozoravali su jedan drugog da potraže Boga
„ne kao snagu koja pokreće val, nego kao ljudski
odgovor na val." Mislim da ćemo se vjerojatno
složiti da je to prikaz ljudske dobrote - ne Božje
- kadgod se napuhnuta ljudska tijela izvlače iz
mora. Na dan kad je na tisuće djece bilo istovre-
meno istrgnuto iz ruku svojih majki i potop-
ljeno, liberalna teologija mora se ukazati onakva
kakva je: puki moralni izgovori. Teologija gnjeva
ima veću intelektualnu vrijednost. Ako Bog po-
stoji i uzima udjela u događajima ljudi, njegova
volja nije nedokučiva. Jedina stvar koja je ovdje
nedokučiva je da tako puno razumnih ljudi i žena
može poricati potpunu strahotu ovih događaja i
misliti da je to visoka moralna mudrost.

ZAJEDNO S VEĆINOM kršćana, vi vjerujete da

smrtnici poput nas ne mogu odbaciti moral Bi-
blije. Na primjer, ne možemo reći da je Bog bio
u krivu kad je potopio većinu čovječanstva u po-
topu Knjige Postanka, jer se to samo nama tako
čini iz našeg ograničenog kuta gledanja. A ipak,
osjećate da ste u stanju prosuditi da je Isus sin
Božji, da je Zlatno pravilo vrhunac moralne mu-
drosti te da sama Biblija ne vrvi lažima. Koristite
se svojim vlastitim moralnim intuicijama da bi-
ste potvrdili autentičnost Biblije - a zatim, u
sljedećem trenutku, tvrdite da se mi ljudska bića
ne možemo pouzdati u vlastitu intuiciju da nas
ispravno vodi u svijetu, već moramo ovisiti o pro-
pisima Biblije. Koristite se vlastitim moralnim in-
tuicijama da odlučite da je Biblija prikladan ja-
mac vaše moralne intuicije. Vaša vlastita intuicija
je i dalje primarna, a vaše razmišljanje se vrti u
krugu.
Mi odlučujemo što je dobro u Dobroj knjizi.
Mi čitamo Zlatno pravilo i sudimo da je to sjajna
destilacija mnogih naših etičkih poticaja. A zatim
dolazimo do drugog Božjeg učenja o moralnosti:
ako čovjek otkrije za vrijeme svoje prve bračne
noći da njegova mladenka nije djevica, mora je
kamenovati do smrti na pragu njenog oca (Po-
novljeni zakon 22:13-21). Ako smo civilizirani,
mi ćemo odbiti to kao najopakiju ludost koja se
može zamisliti. Da bismo tako postupili, potreb-
no je da primijenimo svoju vlastitu moralnu in-
tuiciju. Uvjerenje da je Biblija riječ Božja, nikako
nam nije od pomoći.
Pred nama je jednostavan izbor: ili možemo
voditi konverzaciju o moralu i ljudskoj dobrobiti
- konverzaciju u kojoj se služimo svim znanstve-
nim spoznajama i filozofskim postavkama koje
su se akumulirale u posljednjih dvije tisuće go-
dina ljudskih rasprava - ili ćemo se podvrgnuti
konverzaciji prvog stoljeća kako je sačuvana u Bi-
bliji. Zašto bi itko želio prihvatiti ovaj zadnji pri-
stup?

Dobrota božja

Negdje u svijetu neki čovjek je oteo djevojčicu.

Uskoro će je silovati, mučiti i ubiti. Ako se straho-
ta ove vrsti i ne događa točno ovog trenutka, do-
godit će se za nekoliko sati ili najviše nekoliko
dana. To je uvjerenje koje možemo izvući iz zako-
na statistike koji upravljaju životima šest i nešto
milijarda ljudskih bića. Ista statistika također na-
vodi na zaključak da roditelji te djevojčice vjeruju
- kao što vi vjerujete - da svemogući Bog koji sve
voli, čuva njih i njihovu obitelj. Jesu li oni u pravu
da to vjeruju? Da li je dobro da to vjerujete?
Ne.
Potpunost ateizma sadržana je u tom odgovo-
ru. Ateizam nije filozofija; to čak nije ni pogled
na svijet; to je jednostavno prihvaćanje očitog. U
stvari; „ateizam" je izraz koji ne bi trebao čak ni
postojati. Nitko se nikada ne treba predstavljati
kao ,,ne-astrolog" ili ,,ne-alkemičar". Mi nema-
mo posebnu riječ za ljude koji ne vjeruju u to
da je Elvis Presley još živ ili da su izvanzemaljci
prokrstarili čitavu galaktiku samo zato da bi gnja-
vili nekog američkog farmera. Ateizam nije ništa
drugo doli galama koju razumni ljudi stvaraju u
ozračju neopravdanih religijskih vjerovanja. Ate-
ist je jednostavno osoba koja vjeruje da bi 260
milijuna Amerikanaca (87 posto populacije) koji
tvrde da „nikada ne sumnjaju u postojanje Boga",
trebali biti obvezatni pružiti dokaze za njegovo
postojanje - i, zaista, za njegovu dobrohotnost,
uzimajući u obzir nemilosrdno uništavanje nevi-
nih ljudskih bića kojem svjedočimo u svijetu
svaki dan. Ateist je osoba koja vjeruje da umor-
stvo jedne djevojčice - čak jednom u milijun go-
dina - baca sumnju na ideju o dobronamjernom
Bogu.
 Primjeri Božjeg neuspjeha da zaštiti čovje-
čanstvo mogu se vidjeti svugdje. Na primjer, grad
New Orleans nedavno je razorio uragan. Više od
tisuću ljudi je poginulo: deseci tisuća su izgubili
sve što su posjedovali; gotovo milijun ljudi je ra-
seljeno. Sigurno se može reći da je gotovo svaka
osoba koja je živjela u New Orleansu u trenutku
kada je udario uragan Katarina, dijelila vašu vjeru
u svemogućeg, sveznajućeg i suosjećajnog Boga.
A što je Bog radio dok je Katarina pustošila grad?
Morao je čuti molitve tih starih ljudi i žena koji su
bježali pred nadirućom vodom u sigurnost svojih
tavana, samo da bi tamo bili polako potopljeni.
To su bili ljudi vjere. To su bili dobri muškarci i
žene koji su se molili cijelog svog života. Imate
li hrabrosti priznati očito? Ti jadni ljudi umrli su
govoreći nekom zamišljenom prijatelju.
Naravno, bilo je iscrpnih upozorenja da će
oluja „biblijskih razmjera" pogoditi New Orleans
te da je ljudski odgovor na dolazeću katastrofu
tragično neprikladan. Ali ta neprikladnost je bila
samo u svjetlu znanosti. Religija uopće nije ni po-
nudila nikakav temelj za odgovor. Ranije upozo-
renje o putu Katarine bilo je iznuđeno iz nijeme
Prirode zahvaljujući meteorološkim izračunima
i satelitskim slikama. Bog nikome nije rekao o
svojim planovima s Katarinom. Da su stanovnici
New Orleansa bili zadovoljni samo dobrom vo-
ljom Boga, ne bi ni znali da se ubojiti orkan
obrušava na njih, sve dok ne bi osjetili prvi uda-
rac vjetra u svoja lica. A ipak, što vas neće izne-
naditi, anketa koju je proveo Washington Post je
pokazala da 80 posto preživjelih tvrde da im je taj
događaj samo učvrstio njihovu vjeru u Boga.
Dok je orkan Katarina pustošio New Orle-
ansom, blizu tisuću šiitskih hodočasnika je pre-
gaženo do smrti na mostu u Iraku. Ti hodočasnici
su silno vjerovali u Boga iz Kurana. Zaista, njiho-
vi su životi bili organizirani u skladu s nepo-
bitnom činjenicom njegovog postojanja; njihove
žene su išle pokrivene pred Njim; njihovi muževi
su redovno ubijali jedni druge zbog suparničkog
tumačenja njegove riječi. Bilo bi značajno da je i
jedan preživjeli iz te tragedije izgubio vjeru. Vje-
rojatnije je da preživjeli zamišljaju da su bili po-
šteđeni zbog Božje milosti.
Vrijeme je da prepoznamo bezgraničnu nar-
cisoidnost i samo-zavaravanje spašenih. Vrijeme
je da priznamo kako je sramno za one koji su
preživjeli katastrofu da vjeruju da je njih spasio
voljeni Bog, dok je taj isti Bog potopio dojenčad
u njihovim kolijevkama. Jednom kada prestanete
umotavati stvarnost patnji svijeta u religijske fan-
tazije, osjetit ćete u svojim kostima koliko je za-
pravo život vrijedan - i zaista kako je to strašno
da milijuni ljudi pate zbog uskraćene sreće koja
paraju srce bez ikakvog razloga.
 * # *

Č O V J E K SE PITA koliko se zapravo strašna i neo-

pravdana katastrofa mora dogoditi da bi potresla
vjeru u vjernika. Holokaust to nije učinio. Nije ni
genocid u Ruandi, čak sa svećenicima koji rukuju
mačetama među počiniteljima zločina. Pet stoti-
na milijuna ljudi je umrlo od velikih boginja samo
u dvadesetom stoljeću, mnogi od njih dojenčad.
Putovi Božji su zaista nedokučivi. Izgleda da se
svaka činjenica, bez obzira koliko nesretna, može
pokazati da je u skladu s vjerom.
Naravno, ljudi različitih vjera redovno uvjera-
vaju jedni druge da Bog nije odgovoran za ljud-
sku patnju. Ali kako onda shvatiti tvrdnju da je
Bog i sveznajući i svemogući? To je stoljećima
star problem Božje providnosti, naravno, i mi
ga trebamo smatrati riješenim. Ako Bog postoji,
On ili ne može ništa učiniti da zaustavi najgroz-
nije nevolje ili Ga nije briga da to učini. Bog je,
dakle, ili nemoćan ili zao. Može vas sada vabiti
iskušenje za izvedete sljedeću piruetu: Boga se
ne može prosuđivati prema ljudskim mjerilima i
moralu. Ali, vidjeli smo da su ljudska mjerila i
moral upravo to čime se koristite da uspostavite
Božju dobrotu prema sebi. A bilo koji Bog kojega
brine nešto tako trivijalno kao što je homosek-
sualni brak, ili ime kojim će ga se oslovljavati u
molitvi, nije uopće nedokučiv već vrlo prizeman.
Postoji, naravno, i druga mogućnost, a ta je
i najrazumnija i najmanje odbojna: biblijski Bog
je izmišljotina, poput Zeusa i tisuća ostalih mrt-
vih bogova koje većina ljudi zdrave pameti igno-
rira. Možete li dokazati da Zeus ne postoji? Na-
ravno da ne možete. A ipak, zamislite da živite
u društvu gdje ljudi troše desetke milijardi do-
lara svojeg osobnog prihoda svake godine da bi
umilostivili bogove s Olimpa, kad bi vlada troši-
la milijarde iz poreza da bi poduprla institucije
posvećene tim bogovima, kad bi neizrecivo više
milijardi u poreznim olakšicama bile dane po-
ganskim hramovima, kad bi izabrani službenici
učinili sve što mogu da spriječe medicinska istra-
živanja zbog razlike u odnosu na Ilijadu i Odiseju,
i kad bi svaku raspravu o javnoj politici potko-
pavale mušice starih autora koji su pisali dobro,
ali koji nisu znali dovoljno o prirodi stvarnosti da
zadrže svoje fekalije podalje od svoje hrane. To
bi bilo užasno traćenje naših materijalnih, moral-
nih i intelektualnih izvora. A ipak, to je upravo
društvo u kojem mi živimo. To je jadan iraciona-
lan svijet koji vi i vaši kršćani tako neumorno
stvarate.
Strašno je što svi umiremo i gubimo sve što
volimo; dvostruko je strašnije da tako puno ljudi
trpi nepotrebno dok su živi. Činjenica da se tako
mnogo te patnje može izravno pripisati religiji
- religijskoj mržnji, religijskim ratovima, reli-
gijskim zabranama i religijskim odvraćanjima od
vrijednih izvora - je ono što čini poštenu kritiku
religijskih vjera moralnom i intelektualnom po-
trebom. Nažalost, izražavanje takve kritike stav-
lja nevjernika na margine društva. Samim tim
što je upravo on u dodiru sa stvarnošću, stavljen
je sramotno izvan dodira s predodžbom života
svojih susjeda.

Snaga proročanstva

Cesto se kaže da je jasno da je Biblija riječ Božja,

jer mnogi događaji u Novom Zavjetu potvrđuju
proročanstvo Starog Zavjeta. Ali upitajte se, zar
je teško bilo za pisce Evanđelja da ispričaju priču
Isusova života tako da ona potvrdi proročanstvo
Starog Zavjeta? Zar ne bi bilo koji smrtnik mo-
gao napisati knjigu koja potvrđuje predviđanja iz
neke prethodne knjige? U stvari, znamo na te-
melju ispitivanja pisanih dokaza da je upravo to
ono što su pisci Evanđelja radili.
Evanđelisti Luka i Matej, na primjer, objavlju-
ju da je Marija začela kao djevica, oslanjajući se
na grčko ponavljanje Isaija 7:14. Međutim, he-
brejski tekst Isaije upotrebljava riječ alma, koji
jednostavno znači „mlada žena", bez ikakvog po-
drazumijevala djevičanstva. Izgleda da je dog-
ma o djevičanskom rođenju, i time i mnogo od
kršćanskih svjetskih muka koje rezultiraju bri-
gom o spolnosti, plod pogrešnog prijevoda s he-
brejskog. Drugi udarac protiv doktrine djevi-
čanskog rođenja je da ostali evanđelisti nisu ništa
čuli o njemu. Marko i Ivan, oba se osjećaju ne-
ugodno u vezi s optužbom da je Isus nezakonit,
ali nikada ne spominju njegovo čudno podrijetlo.
Pavao pak govori o Isusu kao "rođenom iz sjeme-
na Davidovog u odnosu na tijelo" i „rođen od
žene", bez spominjanja Marijinog djevičanstva
uopće.
A evanđelisti su učinili i druge pogreške u na-
učavanju. Matej 27:9-10, na primjer, tvrdi da je
ispunio proročanstvo koje se pripisuje Jeremiji.
Proročanstvo se zapravo pojavljuje kod Zaharija
11:12-13. Evanđelja su također protuslovna jed-
no drugome. Ivan nam govori da je Isus bio ras-
pet dan prije nego li je večera za Pashu održana;
Marko kaže da to bilo dan poslije. U svjetlu takvih
neslaganja, kako možete vjerovati da je Biblija sa-
vršena u svim svojim dijelovima? Sto mislite o
muslimanima, mormonima i Sikima koji ignori-
raju slična protuslovlja u svojim svetim knjiga-
ma? Oni također govore stvari poput „Sveti Duh
drži oko samo na supstanci i nije vezan riječima"
(Luther). Da li vas to barem malo više vuče da
prihvatite njihove svete knjige kao savršenu riječ
stvoritelja svemira?
 * Hs *
K R Š Ć A N I REDOVNO T V R D E da Biblija pretkazuje
povijesne događaje u budućnosti. Na primjer, Po-
novljeni Zakon 28:64 kaže, ,,I Gospod će vas ras-
pršiti među sve ljude od jednog kraja svijeta do
drugog." Isus kaže u Luki 19:43-44 „Jer doći će
dani za vas, kada će neprijatelji podignuti be-
dem oko vas i opkoliti vas, i pritisnuti vas sa svih
strana, i sravniti će vas sa zemljom, tebe i tvoju
djecu u tebi, i neće ostati u tebi ni kamen na ka-
menu, jer nisi priznao određeno vrijeme kad te
Bog pohodi." Mi bismo trebali vjerovati da ove
izjave predviđaju povijest Židova koja slijedi s
takvom strašnom točnošću tako da priznajemo
nadnaravno objašnjenje.
Ali zamislimo samo kako bi zapanjujuće pose-
ban posao proročanstva bio kad bi bio proizvod
sveznanja. Kad bi Biblija bila takva knjiga, ona
bi postavila potpuno točna predviđanja o doga-
đajima čovječanstva. Očekivali bismo da sadrži
izjave poput „potkraj dvadesetog stoljeća, ljudska
vrsta će osmisliti po cijelom planetu povezan su-
stav računala - za koje sam predvidio principe u
Levitskom Zakonu - i taj sustav će se zvati inter-
net." Biblija ne sadrži ništa poput toga. U stvari,
ne sadrži niti jednu rečenicu koju ne bi mogao
napisati muškarac ili žene u prvom stoljeću. To bi
vas trebalo uznemirivati.
Knjiga koju je napisalo sveznajuće biće mora-
la bi sadržavati, recimo, poglavlje o matematici
tako, da bi nakon dvije tisuće godina stalne upo-
rabe bila još uvijek najbogatiji izvor matematičkih
znanja koje je čovječanstvo ikada imalo. Napro-
tiv, Biblija ne sadrži bitne rasprave o matematici,
ali sadrži neke očite matematičke pogreške. Na
dva mjesta, na primjer, Božja Knjiga piše da je
omjer opsega kruga prema njegovom promjeru
3:1 (I. Knjiga o Kraljevima 7:23-26 i II. Knjiga
Ljetopisa 4:2-5). Kao aproksimacija konstante TT,
to baš i nije impresivno. Decimale broja TI idu u
beskonačnost - 3,1415926535...- a današnja ra-
čunala nam sada omogućavaju doći do svakog
stupnja točnosti koji želimo. No već su Egipćani
i Babilonci procijenili n s točnošću od nekoliko
decimala nekoliko stoljeća prije nego li su najsta-
rije knjige Biblije bile napisane. Biblija nam nudi
aproksimaciju koja je loša čak i prema standardi-
ma staroga svijeta. Ne bi trebalo doći kao iz-
nenađenje, da su vjernici smislili način kako da
to usklade sa zdravim razumom: ali te racio-
nalizacije ne mogu ukinuti očiti nedostatak Bi-
blije kao izvora matematičkog znanja. Da je
starogrčki matematičar Arhimed napisao odgo-
varajuće odlomke u I. Knjizi o Kraljevima i II.
Knjizi Ljetopisa, tekst bi sadržavao mnogo veći
dokaz autorovog „sveznanja".
Zašto Biblija ne kaže ništa o elektricitetu, ili
o DNK, ili o stvarnoj starosti i veličini svemira?
Ili o lijeku za rak? Kad jednom potpuno shvati-
mo biologiju raka, te će se spoznaje lako staviti
na nekoliko stranica teksta. Zašto takvih strani-
ca, ili nešto nalik na njih, nema u Bibliji? Dobri,
pobožni ljudi umiru od raka upravo ovog tre-
nutka, a mnogi od njih su djeca. Biblija je vrlo ve-
lika knjiga. Bog je našao mjesta da nas uputi de-
taljno kako držati robove i kako žrtvovati razne
životinje. Nekome tko je izvan kršćanske vjere,
krajnje je zaprepašćujuće kako se jedna tako obič-
na knjiga može smatrati proizvodom sveznanja.

Sukob znanosti i religije

Dok je sada moralna potreba za znanstvenike

govoriti pošteno o sukobu između znanosti i
religije, čak je Nacionalna Akademija Znanosti
(američka, op. ur.) objavila da je sukob prividan:

Korijen prividnog sukoba između nekih

religija i evolucije je nesporazum između
religijskih i znanstvenih putova znanja.
Religije i znanost odgovaraju na različita
pitanja o svijetu. Koji je smisao postojanja
svemira ili postojanja ljudi, nije pitanje
znanosti. Religijski i znanstveni putovi
znanja su igrali, i nastavi će igrati, značajne
uloge u ljudskoj povijesti.... Znanost je način
 poznavanja prirodnog svijeta. Ograničena
je na tumačenje prirodnog svijeta kroz
prirodne uzroke. Znanost ne može reči ništa
u nadnaravnom. Da li Bog postoji ili ne,
pitanje je o kojem je znanost neutralna.

Ova izjava je zaprepašćujuća zbog pomanjkanja

iskrenosti. Naravno, znanstvenici žive u nepresta-
nom strahu da će izgubiti državne fondove, tako
da je Nacionalna Akademija možda jedino izraz
čistog straha pred gomilom onih koji plaćaju po-
rez. Jer, drukčije se to nije smjelo reći. Istina
je, međutim, da je sukob između religije i znano-
sti neizbježan. Uspjeh znanosti često ide nauštrb
religijske dogme; održavanje religijske dogme
uvijek je nauštrb znanosti. Naše religije ne govo-
re samo o „smislu postojanja čovjeka." Poput zna-
nosti, svaka religija postavlja određene tvrdnje
o tome kakav je svijet. Te tvrdnje pokazuju da
se odnose na činjenice - stvoritelj svemira može
čuti (a povremeno i odgovara) vaše molitve; duša
ulazi u oplođenu stanicu u trenutku začeća; ako
ne vjerujete prave stvari o Bogu, strašno ćete pa-
titi nakon smrti. Takve tvrdnje su bitno u sukobu
s tvrdnjama znanosti, jer se tvrdnje znanosti te-
melje na čvrstim dokazima.
U najširem značenju, „znanost" predstavlja
naša najbolja nastojanja da se dozna istina o svi-
jetu. Ovdje ne trebamo praviti razliku između
„tvrde" i „meke" znanosti, niti između prirodnih
znanosti i humanističkih kao što je povijest. Po-
vijesna je činjenica, na primjer, da su Japanci
bombardirali Pearl Harbor 7. prosince 1941, a ne
neki drugi dan. Prema tome, ta činjenica tvori dio
pogleda na svijet znanstvene logike. Uzimajući u
obzir dokaz koji potvrđuje tu činjenicu, svatko
tko vjeruje da se to dogodilo nekog drugog dana,
ili da su zapravo stari Egipćani bacili te bombe,
morao bi poduzeti mnoga dokazivanja. Srž zna-
nosti nije provjereni pokus ili matematičko mo-
deliranje; srž je intelektualna iskrenost. Vrijeme je
da priznamo osnovne probleme ljudskih raspra-
va: kada se razmatra istina predloženog, čovjek je
ili uključen u iskrenu procjenu dokaza i logičnih
tvrdnji ili nije. Religija je jedno područje naših
života gdje si ljudi umišljaju da vrijede neki drugi
standardi intelektualnog poštenja.

POGLEDAJTE nove prosudbe Katoličke crkve o

doktrini čistilišta. Trideset vrhunskih teologa iz
cijelog svijeta nedavno se sastalo u Vatikanu da
rasprave pitanje što se događa djeci koja umru
bez svetog rituala krštenja. Od srednjeg vijeka
katolici su vjerovali da takva djeca idu ravno u
čistilište, gdje uživaju, kao što je sv. Toma Akvin-
ski bio rekao, „prirodnu sreću" zauvijek. To je
bilo u suprotnosti s mišljenjem sv. Augustina,
koji je vjerovao da bi ta nesretna dojenčad prove-
la vječnost u paklu.
Iako čistilište nema oslonca u Bibliji, i to nika-
da nije bila službena doktrina Crkve, bilo je zna-
čajan dio katoličke tradicije kroz stoljeća. Godine
1905. papa Pio X. potpuno je to podupro: „Djeca
koja umru bez krštenja idu u čistilište, gdje ne
uživaju u Bogu, ali niti ne pate." Sada, veliki su se
umovi Crkve okupili da preispitaju stvar.
Možemo li uopće pojmiti zamisao intelektual-
no jadniju od ove? Zamislite si samo kako ta ra-
suđivanja moraju izgledati. Postoji li i najmanja
mogućnost da će netko pružiti dokaz koji bi
pokazao vječnu sudbinu nekrštene djece nakon
smrti? Što drugo može obrazovana osoba misliti
0 tome nego da je to veselo, zastrašujuće i neod-
govorno trošenje vremena? Kada se uzme u ob-
zir činjenica da je to ista institucija koja je pružila
zaštitu elitnoj armiji zlostavljača djece, čitav taj
pothvat luči stvarno đavolju auru potraćene lju-
ske energije.

SUKOB između znanosti i religije može se svesti

1 na jednostavnu činjenicu ljudske spoznaje i ra-
sprave: ili osoba ima dobre razloge za ono u što
vjeruje ili ih nema. Kad bi postojali dobri razlozi
za vjerovanje da je Isusa rodila djevica, ili da je
Muhamed odletio na nebo na krilatom konju, ta
vjerovanja bi obvezno formirala dio našeg razum-
nog opisivanja svemira. Svatko prepoznaje da je
smiješno oslanjati se na „vjeru" da bi se odlučilo
o specifičnim pitanjima povijesne činjenice - to
jest, dok se razgovor ne okrene na podrijetlo
knjiga poput Biblije i Kurana, na uskrsnuće Isu-
sovo, na Muhamedov razgovor s arhanđelom Ga-
brijelom, ili na bilo koju drugu religijsku dogmu.
Vrijeme je da priznamo da vjera nije ništa drugo
nego li dozvola religioznih ljudi koju daju jedni
drugima da nastave vjerovati kad razum zakaže.
I dok se vjerovanje bez dokaza smatra u dru-
gim područjima našeg života znakom ludosti ili
gluposti, vjera u Boga još drži neizmjerni ugled u
našem društvu. Religija je jedino područje naših
rasprava gdje se smatra plemenitim izigravati da
si siguran o stvarima o kojima nijedno ljudsko
biće ne može biti sigurno. To govori da se aura
otmjenosti proteže samo do onih vjera koje još
uvijek imaju mnogo pretplatnika. Svakoga koga
bi se uhvatilo da obožava Posejdona, čak i na
moru, smatralo bi se ludim 7.

7 Istini za volju, ja sada primam e-poštom proteste od

ljudi koji tvrde, potpuno ozbiljno, da vjeruju da su Po-
sejdon i ostali bogovi grčke mitologije, stvarni.
 Činjenica života

Sav bujni život na Zemlji razvio se iz jednostav-

nijih oblika života tijekom milijarda godina. To
je činjenica koja više ne dopušta da se o njoj ras-
pravlja na razini razuma. Ako sumnjate da su se
ljudska bića razvila iz ranijih vrsta, možete isto
tako sumnjati da je Sunce zvijezda. Dopuštam
da Sunce ne izgleda kao obična zvijezda, ali zna-
mo da je ono zvijezda koja se nalazi relativno
blizu Zemlji. Zamislite svoju moguću sramotu
kad bi vaša vjera počivala na pretpostavci da Sun-
ce uopće nije zvijezda. Zamislite milijune kršćana
u Sjedinjenim Američkim Državama koji troše
stotine milijuna dolara svake godine da potuku
bezbožne astronome i astrofizičare u toj stvari.
Zamislite ih kako rade strastveno da proguraju
svoje neutemeljene primjedbe o Suncu u naše
nacionalne škole. To je upravo situacija koju sada
imate glede evolucije.
Kršćani koji sumnjaju u istinu o evoluciji sklo-
ni su reći stvari poput „Evolucija je samo teorija,
ne činjenica." Takve izjave odaju ozbiljno nerazu-
mijevanje smisla u kojem se riječ „teorija" upo-
trebljava u znanstvenim raspravama. U znanosti,
činjenice se moraju objasniti u odnosu na druge
činjenice. Ti širi modeli objašnjavanja su „teorije".
Teorije daju predviđanja i, u načelu, mogu se ispi-
tati. Fraza „teorija evolucije" nipošto ne znači da
evolucija nije činjenica. Može se govoriti o „za-
metku teorije o bolesti" ili „ o teoriji gravitacije"
bez da se baca sumnja na bolest ili gravitaciju kao
prirodne činjenice.
Vrijedno je spomenuti da se može dobiti dok-
torat znanosti u bilo kojoj grani znanosti tako da
se cinično upotrebi znanstveni jezik u nastojanju
da se racionalno objasne vrišteće manjkavosti Bi-
blije. Nekolicina kršćana izgleda da je to i učinila;
neki su čak dobili titulu od uglednih sveučilišta.
Nema sumnje, drugi će slijediti njihov put. Iako
su takvi ljudi formalno gledano „znanstvenici",
oni se ne ponašaju kao znanstvenici. Oni jed-
nostavno nisu uključeni u poštena istraživanja o
prirodi svemira. I njihove objave o Bogu i pro-
pustima darvinizma ne znače da postoji zakoni-
ta znanstvena polemika o evoluciji. Godine 2005.
provedeno je ispitivanje u trideset četiri zemlje o
postotku odraslih koji prihvaćaju evoluciju. SAD
su na trideset trećem mjestu, točno iznad Turske.
Međutim, srednjoškolci u SAD su sa svojim razu-
mijevanjem znanosti i matematike ispod svake
europske i azijske nacije. Ti rezultati su jasni: Sje-
dinjene Američke Države grade civilizaciju nez-
nanja.
Evo što znamo. Znamo da je svemir neuspo-
redivo stariji nego li to navodi Biblija. Znamo da
su se svi komplicirani organizmi na Zemlji, uklju-
čujući nas, razvili iz ranijih organizama tijekom
milijarda godina. Dokazi za to su vrlo brojni.
Nema sumnje da su različiti životni oblici koje vi-
dimo oko sebe izraz genetskog koda zapisanog u
molekuli DNK, da DNK doživljava slučajne mu-
tacije te da neke mutacije povećavaju izglede or-
ganizma da preživi i da se razmnoži u danom
okolišu. Taj proces mutacije i prirodnog odabira
omogućio je izoliranim populacijama jedinki da
se međusobno križaju i kroz dugi vremenski pe-
riod stvore novu vrstu. Nije upitno da su se ljud-
ska bića razvila iz neljudskog pretka na taj način.
Na temelju raščlambe građe genoma, znamo da
dijelimo pretke s čovjekolikim majmunima i maj-
munima, a da ti preci pak imaju zajedničkog
pretka sa šišmišima i letećim lemurima. Jako je
razgranato drvo života čiji su osnovni oblik i zna-
čajke danas dobro poznati. U skladu s tim, ne po-
stoji nikakav razlog da se vjeruje da su pojedine
vrste bile stvoreni u njihovom sadašnjem obliku.
Kako je započeo proces evolucije, još je tajna,
ali to ni u najmanju ruku ne sugerira da na dnu
svega vreba božanstvo. Svako pošteno čitanje bi-
blijskih putova stvaranja sugerira da je Bog stvo-
rio sve životinje i biljke kakve danas vidimo.
Nema nikakve dvojbe da je Biblija s timu vezi u
krivu.Mnogi kršćani, koji žele baciti sumnju na
istinu o evoluciji, sada zagovaraju nešto poput in-
teligentnog dizajna (ID). Problem ID je u tome da
to nije ništa drugo nego li program političkog
i religioznog zagovaranja maskiranog kao zna-
nost. Budući da vjerovanje u biblijskog Boga ne
nalazi podršku u našem rastućem znanstvenom
razumijevanju svijeta, ID teoretičari postojano
stavljaju svoj zahtjev na područje znanstvenog
neznanja.
Dokazivanja za ID su započela odjednom s
mnogo strana. Poput bezbrojnih vjernika prije
njih, zagovornici ID redovno dokazuju da sama
činjenica da svemir postoji dokazuje da Bog po-
stoji. Dokazivanje ide manje-više ovako: sve što
postoji ima razlog; prostor i vrijeme postoje; pro-
stor i vrijeme su prema tome morali biti uzroko-
vani nečim što postoji izvan prostora i vremena;
a jedino što natkriljuje prostor i vrijeme, a ipak
zadržava snagu stvaranja, je Bog. Mnogi kršćani
poput vas smatraju taj dokaz snažnim. A ipak,
čak ako i prihvatimo prvotnu tvrdnju (od kojih
svaka zahtijeva mnogo više rasprave nego li ID
teoretičari ikada priznaju), konačni zaključak ne
slijedi. Tko to može reći da je jedino što može
dati pojavu prostora i vremena više biće? Čak ako
prihvatimo da je naš svemir morao biti isplaniran,
to ne sugerira da je crtač njegovog plana, ili dizaj-
ner, biblijski Bog, ili da On odobrava kršćanstvo.
Ako je inteligentno dizajniran, naš svemir bi mo-
gao funkcionirati i kao, recimo, neka simulacija,
na izvanzemaljskom superkompjutoru. Ili bi mo-
gao biti proizvod nekog zlog Boga, ili od dva
takva boga koji igraju povuci-potegni rat s većim
kozmosom.
Kao što su mnogi kritičari religije istaknuli,
pojam stvoritelja postavlja neposredan problem
beskonačnog vraćanja. Ako je Bog stvorio sve-
mir, tko je stvorio Boga? Reći da Bog po definiciji
nije stvoren, jednostavno traži pitanje. Od bića
koje je u stanju stvoriti vrlo složen svijet kakav je
naš očekuje se da je samo po sebi vrlo složeno.
Kao što je biolog Richard Dawkins zamijetio, je-
dini prirodni proces koji mi znamo, a koji bi mo-
gao dizajnirati stvari, je evolucija.
Istina je da nitko ne zna kako ili zašto je sve-
mir postao. Nije jasno možemo li uopće i go-
voriti o stvaranju svemira, uzimajući u obzir da
takav događaj može biti shvaćen samo s obzirom
na vrijeme, a tu govorimo o rođenju samog pro-
storvremena8. Svaka intelektualno poštena osoba
priznat će da ne zna zašto svemir postoji. Znan-
stvenici, naravno, odmah priznaju svoje neznanje
po tom pitanju. Religiozni vjernici ne. Jedna od

8 Fizičar Stephen Hawking, na primjer, predočuje pro-

storvrijeme kao četverodimenziono zatvoreno mnogo-
struko, bez početka ili kraja (poput površine kugle).
veličanstvenih ironija religijskog govora može se
cijeniti po učestalosti kojom ljude vjere uzdižu
sebe zbog svoje poniznosti, dok osuđuju znan-
stvenike i ostale nevjernike zbog njihove intelek-
tualne arogancije. A zapravo, ako bi koga trebalo
suditi zbog aroganciji, onda je to religijski vjernik
koji vjeruje: stvoritelj svemira se zanima za mene,
voli me, i nagradit će me poslije moje smrti; moja
sadašnja vjerovanja, uzeta iz Biblije, ostat će kao
najbolji iskaz istine do kraja svijeta; svi oni koji
se ne slažu sa mnom provest će vječnost u paklu...
Prosječni kršćanin, u prosječnoj crkvi, slušajući
prosječnu nedjeljnu misu dosegao je razinu aro-
gancije jednostavno nezamislivu u znanstvenoj
raspravi - a bilo je, istini za volju, nekih posebno
arogantnih znanstvenika.

vrsta koje su ikada hodale,

V I Š E OD 9 9 P O S T O
letjele ili gmizale po ovoj zemlji sada su izumrle.
Sama ta činjenica isključuje inteligentni dizajn.
Kad gledamo prirodni svijet, vidimo iznimnu slo-
ženost, ali ne vidimo optimalni dizajn. Vidimo
bogatstvo, vraćanje, i nepotrebne komplikacije;
vidimo zbunjujuće nedjelotvornosti koje završa-
vaju u patnji i smrti. Vidimo ptice koje ne mogu
letjeti i zmije s karlicama. Vidimo vrste riba,
daždevnjaka i rakova koji imaju nefunkcionalne
oči, jer su se nastavili razvijati u mraku kroz mi-
lijune godina. Vidimo kitove kojima izrastu zubi
za vrijeme razvoja fetusa, samo da bi ih kao odra-
sli apsorbirali. Takva bića našeg svijeta su krajnje
zagonetne prirode ako je Bog stvorio sve vrste
života na Zemlji „inteligentno"; no postojanje ni-
jednog od tih bića ne zbunjuje kad se na njih gle-
da očima evolucije.
Biolog }.B.S. Haldane navodno je bio rekao da,
ako postoji Bog, On gaji „neobičnu nježnost pre-
ma kukcima opnokrilcima". Čovjek bi očekivao
da će zapažanje tako razarajuće poput ovog za-
tvoriti knjigu o stvaranju za sva vremena. Istina
je da, premda sada postoji oko tristo i pedeset
tisuća poznatih vrsta kukaca opnokrilaca, poput
žohara, Bog, čini se, pokazuje još veću ljubav pre-
ma virusima. Biolozi procjenjuju da postoji naj-
manje deset sojeva virusa za svaku vrstu životinja
na zemlji. Mnogi virusi su dobroćudni, naravno,
a neki stari virusi su mogli igrati važnu ulogu u
pojavljivanju kompleksnih organizama. Ali viru-
si su skloni da iskoriste organizme poput tebe i
mene kao svoje posuđene genitalije. Mnogi od
njih napadaju naše stanice samo da bi ih razorili,
razarajući usput i nas - strašno, bez milosti, bez-
dušno. Viruse poput HlV-a, kao i široki spektar
bakterija, možemo vidjeti kako se razvijaju točno
pred našim nosom, razvijajući otpor na antivi-
rusne i antibiotske lijekove na našu štetu. Evolu-
cija, međutim, i predviđa i objašnjava te činjeni-
ce; Knjiga Postanka to ne čini. Kako si zamišljate
da vjera nudi najbolju procjenu tih stvarnosti ili
da sugerira dublji, milosrdan razlog sveznajućeg
bića?
Naša vlastita tijela potvrđuju mušičavost i
nesposobnost stvoritelja. Kao embriji, imamo
repove, škrge i cijeli kaput majmunskog krzna.
Srećom, većina nas izgubi te očaravajuće doda-
tke prije rođenja. Taj čudan slijed morfologije je
bez muke protumačen evolucijskim i genetičkim
terminima, no potpuna je tajna ukoliko smo pro-
izvod inteligentnog dizajna. Muškarci imaju mo-
kraćovod koji ide ravno kroz prostatu. Prostata
ima tendenciju povećanja tijekom života. U skla-
du s tim, većina muškaraca iznad šezdeset godina
može svjedočiti da u najmanju ruku jedan dizajn
na Božjoj zelenoj zemlji teško daje poželjan. Žen-
ska zdjelica nije tako inteligentno dizajnirana kao
što bi mogla biti da pomogne u čudu rođenja.
Zbog toga svake godine stotine tisuća žena pod-
nosi produženi i komplicirani porođaj koji zavr-
šava kao kila poznata kao porođajna fistula. Žene
u svijetu u razvoju koje pate od takvog stanja
postaju nesposobne da zadrže mokraću i njihovi
muževi ih često napuštaju i protjerane su iz svojih
zajednica. Populacijski fond Ujedinjenih naroda
procjenjuje da preko dva milijuna žena živi danas
s fistulom.9
Primjeri neinteligentnog dizajna u prirodi su
tako brojni da bi se cijela knjiga mogla napisati
jednostavno nabrajanjem. Ja ću sebi dopustiti
samo još jedan primjer. Ljudski dišni i probavni
trakt dijele malu cijev uz ždrijelo. Samo u Sjedi-
njenim Državama taj „inteligentni" dizajn do-
premi svake godine desetke tisuća djece na hitnu
pomoć. Nekoliko stotina se uguše. Mnogi drugi
pate kasnije od nepopravljive ozljede mozga.
Kojem suosjećajnom razlogu to služi? Naravno,
mi si možemo zamisliti suosjećajni razlog: mož-
da roditelji te djece trebaju dobiti neku pouku:
možda je Bog spremio posebnu nagradu na nebu

9 Fistula se liječi jednostavnim kirurškim zahvatom -

ne molitvom. Dok mnogi vjernici izgledaju uvjereni da
molitva može izliječiti mnoge bolesti (usprkos onome
što pokazuju najbolja znanstvena istraživanja), čudno je
da se uvijek vjeruje da molitva pomaže za bolesti i oz-
ljede koje se same iscjeljuju. Nitko, na primjer, nikada
ne očekuje da će amputiranom ponovno izrasti ud koji
nedostaje. Zašto ne? Kod salamandera se to događa
rutinski, pretpostavljamo bez molitve. Ako Bog odgo-
vara na molitve - ikada - zašto ne bi povremeno
iscijelio amputiranog? I zašto vjernici ne očekuju
da molitva pomaže u takvim slučajevima? Postoji stra-
nica na Web-u posvećena istraživanju te misterije:
www.whydoesgodhateamputees.com
za svako dijete koje se uguši na bočici. Problem
je, naravno, da su takva zamišljanja u skladu sa
svakim stanjem svijeta. Koja se strašna nezgoda
ne može objasniti na taj način? I zašto bismo tre-
bali biti skloni misliti na taj način? Koliko je mo-
ralno misliti na taj način?

Religija, nasilje i budućnost

civilizacije

Milijarde ljudi dijele vaše mišljenje da je stvoritelj

svemira napisao (ili diktirao) jednu od naših knji-
ga. Nažalost, mnogo je knjiga koje pretendiraju
na božansko autorstvo, i one stavljaju nepomirlji-
ve zahtjeve o tome kako moramo živjeti. Konku-
rentne religijske doktrine raspršile su naš svijet u
zasebne moralne zajednice, i te podjele su posta-
le neprestani izvor sukoba među ljudima.
Kao odgovor na to stanje, mnogi osjetljivi lju-
di zagovaraju nešto poput vjerske tolerancije. I
dok je vjerska tolerancija sigurno bolja od vjer-
skih ratova, tolerancija nije bez svojih problema.
Naš strah od izazivanja vjerske mržnje učinio nas
je nevoljnima da kritiziramo ideje koje su rastući
neprilagodljive i očito smiješne. To nas je također
obvezalo da lažemo sami sebi - ponovno i na naj-
višoj razini rasprave - o spojivosti religije i znan-
stvene racionalnosti. Naše konkurentne religijske
dogme koče nastanak planetne civilizacije koja se
može održati na životu. Religijska vjera - vjera da
postoji Bog kojemu je važno kako Ga se zove, vje-
ra da će se Isus vratiti na Zemlju, vjera da musli-
manski patnici idu ravno u Raj - je na krivoj stra-
ni rastućeg rata ideja.
Religija podiže lomače ljudskog sukoba mno-
go više nego li što to plemenski sukobi, rasizam ili
politika uopće mogu, budući da je to jedini oblik
unutar-skupini/izvan-skupine razmišljanja koje
stvara razliku medu ljudima u smislu vječne na-
grade ili kazne. Jedna od trajnih patologija ljudske
kulture je namjera da se podižu djeca da se boje
i da demoniziraju ostala ljudska bića na temelju
vjere. Slijedom toga, vjera potiče nasilje na naj-
manje dva načina. Prvo, ljudi često ubijaju druga
ljudska bića, jer vjeruju da stvoritelj svemira to
od njih očekuje. Islamski terorizam je noviji pri-
mjer ponašanja te vrste. Drugo: daleko veći broj
ljudi dolazi u međusobni sukob, jer definiraju
svoju moralnu zajednicu na temelju religijske pri-
padnosti: muslimani se priklanjaju muslimanima,
protestanti protestantima, katolici katolicima. Ali
licemjerje i mržnja koje dijele jednu zajednicu od
druge često su proizvod njihovih religijskih iden-
titeta. Sukobi koji se čine da su izbili zbog potpu-
no zemaljskih razloga, zbog toga su često duboko
ukorijenjeni u religiji. Borbe koje su zarazile Pa-
lestinu (Židovi protiv muslimana), Balkan (pra-
voslavni Srbi protiv katoličkih Hrvata; pravoslav-
ni Srbi protiv bošnjačkih i albanskih muslimana);
Sjeverna Irska (protestanti protiv katolika), Kaš-
mir (muslimani protiv hindusa), Sudan (muslima-
ni protiv kršćana i animista)10, Nigerija (muslima-
ni protiv kršćana), Etiopija i Eritreja (muslimani
protiv kršćana), Obala Bjelokosti (muslimani
protiv kršćana), Sri Lanka (Sinhaleze budisti pro-
tiv Tamila hindusa), Filipini (muslimani protiv,
kršćana), Iran i Irak (muslimani šijiti protiv mu-
slimana sunita) i Kavkaz (pravoslavni Rusi protiv
čečenskih muslimana; azerbejdžanski muslimani
protiv katolika i pravoslavnih Armenaca) su tek
nekoliko novih slučajeva.
A ipak, iako je religijska podijeljenost našeg
svijeta vidljiva sama po sebi, mnogi ljudi si još uvi-
jek zamišljaju da su religijski sukobi uvijek prouz-
ročeni nedostatnom naobrazbom, siromaštvom
ili politikom. Većina onih koji ne vjeruju, liberala
i umjerenjaka, očito misle da nitko nije nikada
žrtvovao svoj život, ili živote drugih, zbog svojih
religijskih vjerovanja. Takvi ljudi jednostavno ne
znaju kako je to kad si siguran da postoji Raj. Pre-
ma tome, oni ne mogu vjerovati da je itko sigu-
ran da postoji Raj. Vrijedno je podsjetiti se da su
otmičari aviona 11. rujna bili fakultetski obrazo-

Taj dugotrajni građanski rat razlikuje se od genocida

koji se trenutno događa u Darfur regiji Sudana.
vani, ljudi srednje klase koji nisu imali uočljivog
iskustva s političkim pritiskom. Oni su, međutim,
proveli jako puno vremena u svojim lokalnim
džamijama, gdje se govori o pokvarenosti nevjer-
nika i o užicima koji čekaju žrtve u Raju. Koliko
još arhitekata i inženjera mora udariti sa šest
stotine kilometara na sat prije nego li priznamo
sebi da džihadovsko nasilje nije samo stvar obra-
zovanja, siromaštva ili politike? Istina je, prilično
iznenađujuće, sljedeća: na početku 21. stoljeća,
osoba može imati dovoljno znanja i materijalnih
izvora da sagradi nuklearnu bombu i još uvijek
vjerovati da će dobiti sedamdeset dvije djevice
kad dođe u Raj. Zapadni svjetovnjaci, liberali i
umjerenjaci, vrlo sporo to shvaćaju. Razlog njiho-
ve zbunjenosti je jednostavan: oni ne znaju kako
je to kad se zaista vjeruje u Boga.

U Z M I M O NA KRATKO U obzir kamo nas vode naša

disonantna religijska uvjerenja na svjetskoj skali.
Zemlja je sada dom za oko 1,4 milijarde musli-
mana, od kojih mnogi vjeruju da ćemo jednog
dana i vi i ja prijeći na islam, ili živjeti podložno
muslimanskim kalifatima, ili biti usmrćeni zbog
našeg nevjerovanja. Islam je sada najbrže rastuća
religija u Europi. Stopa prirasta među europ-
skim muslimanima je tri puta veća od ne-musli-
manskih susjeda. Ako se postojeći trend nastavi,
Francuska će biti većinska muslimanska zemlja za
dvadeset i pet godina - i to kad bi useljavanje pre-
stalo sutra. Diljem Europe, muslimanske zajedni-
ce pokazuju malu sklonost da prihvate svjetovne i
društvene vrijednosti njihovih zemalja domaćina,
a ipak iskorištavaju te vrijednosti do krajnosti,
zahtijevajući snošljivost za svoje ženomrstvo, za
svoj antisemitizam, i religijsku mržnju koja se re-
dovno propovijeda u njihovim džamijama. Pri-
silni brakovi, časno ubijanje, kaznena silovanja
od strane bandi i ubilački prezir homoseksuala-
ca su sada novi oblici inače svjetovne Europe,
zahvaljujući islamu11. Mnogi Europljani su zbog
političke ispravnosti i straha od rasizma, neskloni

11 Žene poučavaju da „obeščaščuju" svoje obitelji odbi-

janjem da uđu u dogovoreni brak, tražeći razvod, čineći

preljub, ili čak da budu silovane ili da stradaju od nekog
drugog oblika seksualnog napada. Žene u tim situacija-
ma ponekad ubijaju očevi ili braće, ponekad uz surad-
nju drugih žena. Časno ubojstvo se, možda, najbolje
razumije kao kulturološki (prije nego religijski) feno-
men, i nije jedinstven samo za muslimanski svijet. Obi-
čaj, međutim, nalazi značajnu podršku pod islamom,
uzimajući u obzir da religija eksplicitno gleda na žene
kao na vlasništvo muškaraca i nevjeru smatra smrtnim
grijehom. Diljem muslimanskog svijeta, žena koja prijavi
da je bila silovana izlaže se opasnosti da bude umorena
kao „preljubnica": ona je, na kraju krajeva, dopustila da
ima spolni odnos izvan braka.
da se suprotstave zastrašujućim religijskim obve-
zama ekstremista u njihovim sredinama. Osim
nekoliko iznimaka, jedine javne osobe koje su
imale hrabrosti govoriti otvoreno o prijetnji koju
islam sada predstavlja za europsko društvo, izgle-
da da su fašisti. A to nije dobar nagovještaj za
budućnost civilizacije.
Ideja da je islam „mirotvorna religija koju su
oteli ekstremisti" je fantazija, i sada je posebno
opasna fantazija za muslimane da joj se prepu-
štaju. Uopće nije jasno kako bi trebalo voditi naš
dijalog s muslimanskim svijetom, ali zavaravati
sebe eufemizmima nije odgovor. Sada je opće
poznata istina u krugovima vanjske politike da
se stvarne reforme u muslimanskom svijetu ne
mogu nametnuti izvana. Ali važno je shvatiti za-
što je tome tako - to je tako, jer je većina musli-
mana krajnje zbunjena svojom religijom. Musli-
mani su skloni razmatrati pitanja javne politike
i svjetskih sukoba kroz svoju povezanosti s isla-
mom. A muslimani koji ne promatraju svijet na
taj način dovode se u opasnost da ih se označi
kao otpadnike i da ih ubiju drugi muslimani.
Ali kako se možemo ikada nadati da ćemo uv-
jeriti muslimanski svijet ako mi sami nismo ra-
zumni? Ništa se ne postiže time da se samo objavi
da „mi svi štujemo istoga Boga." Mi svi ne štujemo
istoga Boga, i ništa ne potvrđuje tu činjenicu rje-
čitije od naše povijesti vjerskih krvoprolića. Unu-
tar islama, šijiti i suniti se čak ne mogu dogovoriti
da štuju istoga Boga na isti način, i zbog toga se
međusobno ubijaju stoljećima.
Čini se jako bezizglednim da ćemo zacijeliti
podjele u svijetu putem međureligijskog dijalo-
ga. Pobožni muslimani su uvjereni, poput vas, da
je njihova religija savršena i da svako odstupanje
vodi ravno u pakao. Naravno, lako je za predstav-
nike glavnih religija da se povremeno sastanu i
slože da bi trebao biti mir na svijetu, ili da je sa-
milost zajednička nit koja ujedinjuje sve svjetske
vjere. Ali ne može se pobjeći od činjenice da osob-
na religijska vjerovanja jednoznačno određuju
što misliti za što je mir dobar, kao i što misliti
pod izrazom „samilost". Milijuni - možda stoti-
ne milijuna - muslimana bi radije umrlo nego li
bi dopustili da vaša verzija samilosti zakorači na
Arapski poluotok. Kako može međuvjerski dija-
log, čak i na najvišem nivou, pomiriti poglede
na svijet koji su u osnovi nespojivi i, u principu,
imuni na promjene? Istina je, zaista je važno što
milijarde ljudi vjeruju i zašto to vjeruju.

Zaključak

Jedan od najvećih izazova s kojim se suočava

civilizacija u dvadeset i prvom stoljeću je da lju-
di nauče govoriti o svojim najdubljim osobnim
preokupacijama - o etici, duhovnim iskustvima i
neizbježno o ljudskim patnjama - na način koji
nije bjelodano nerazuman. Očajnički nam je po-
trebna javna rasprava koja ohrabruje kritička raz-
mišljanja i intelektualno poštenje. Ništa ne stoji
na putu te zamisli više od poštovanja koje mi
odobravamo religijskom vjerovanju.
Ja bih bio prvi koji će priznati da izgledi za
iskorjenjivanje religije u naše vrijeme nisu dobri.
Međutim, isto se to moglo reći i za napore da se
ukine ropstvo krajem osamnaestog stoljeća. Sva-
tko tko je govorio s pouzdanjem o iskorjenjivanju
ropstva u SAD-u 1775. sigurno je tratio vrijeme,
i to tratio opasno. Analogija nije savršena, ali je
sugestivna. Ako ikada prerastemo našu religijsku
zbunjenost, gledat ćemo na ovo razdoblje ljudske
povijesti s užasom i čuđenjem. Kako je moglo biti
moguće da ljudi vjeruju u takve stvari u 21. sto-
ljeću? Kako se moglo dozvoliti da se društvo tako
rascjepka zbog ispraznog pojma Boga i Raja? Isti-
na je, neka od vaših najnjegovanijih vjerovanja
su isto tako zbunjujuća kao i ona koja su poslala
posljednji brod robova za Ameriku čak 1859. (iste
godine Darwin je objavio Podrijetlo vrsta).
Jasno, vrijeme je da naučimo susretati se sa
svojim emocionalnim potrebama, i bez prihva-
ćanja nečega što je besmisleno. Moramo pronaći
načine kako prizvati moć rituala i označiti one
promjene u svakom ljudskom životu koje zahti-
jevaju temeljnu čvrstinu - rođenje, brak, smrt -
a da ne lažemo sebi o prirodi stvarnosti. Samo
tada će običaj podizanja djece u uvjerenju da su
kršćani, muslimani ili Židovi biti jasno prepoznat
kao smiješna bestidnost, kao što to i je. I samo
tada ćemo imati priliku iscjeljivanja najdubljih i
najopasnijih lomova u našem svijetu.

N E SUMNJAM da se vaše prihvaćanje Krista po-

dudara s nekim vrlo pozitivnim promjenama u
vašem životu. Možda sada volite druge ljude na
način koji si niste mogli zamisliti. Možete čak do-
živjeti osjećaj blaženstva dok molite. Ne želim
ocrniti ni jedno od tih iskustava. Ipak, želio bih
istaknuti da su milijarde drugih ljudi, u svako
doba i na svakom mjestu, imale slična iskustva
- ali oni su ih imali dok su razmišljali o Krišni,
ili Alahu, ili Budi, za vrijeme stvaranja umjet-
nosti ili glazbe, ili promatrajući ljepotu Prirode
ili gonetajući njene tajne. Nema sumnje da ljudi
mogu doživjeti iskustva duboke preobrazbe. I
nema sumnje da mogu i krivo protumačiti ta is-
kustva, i da se dalje zavaravaju o prirodi stvar-
nosti. Vi, naravno, imate pravo vjerovati da je ži-
vot nešto više od pukog razumijevanja građe i
sadržaja svijeta oko nas. Ali time tvrdnje o njego-
voj građi i sadržajima nisu neopravdane i ništa
manje respektabilne.
 Važno je shvatiti da razlika između znanosti
i religije nije stvar isključivanja naših etičkih in-
tuicija i duhovnih iskustava iz našeg razgovora o
svijetu: stvar je našeg poštenja što na temelju njih
možemo zaključiti. S dobrim razlozima vjerujemo
da ljudi poput Isusa i Bude nisu govorili gluposti
kad su govorili o sposobnosti nas kao ljudskih
bića da promijenimo naše živote na izvanredan
i lijep način. Ali svako pravo istraživanje etike ili
misaonog života zahtijeva iste standarde razum-
nosti i samokritike koja nadahnjuje sve intelek-
tualne rasprave.
Religija je, kao biološki fenomen, proizvod
spoznajnog procesa koji ima duboke korijene u
evolucijskoj prošlosti. Neki istraživači su nagađali
da je religija sama po sebi mogla igrati važnu ulo-
gu u postizavanju veće društvene kohezije skupi-
na pretpovijesnih ljudi. Ako je to točno, možemo
reći da je to važna svrha kojoj je religija poslužila.
To, međutim, ne znači da ona sada služi važnoj
svrsi. Uostalom, ništa nije prirodnije od silova-
nja. No nitko neće tvrditi da je silovanje dobro
ili spojivo s građanskim društvom, zato jer je
ono moglo imati evolucijske prednosti za naše
pretke. Činjenica da je religija nekoć u prošlosti
mogla poslužiti nekom potrebnom djelovanju ne
isključuje mogućnost da je sada najveća zapreka
daljnjoj izgradnji naše civilizacije.
Ovo P I S M O je proizvod neuspjeha - neuspjeha
mnogih sjajnih napada na religiju koji su mu
prethodili, neuspjeha naših škola da objave smrt
Boga na način da to svaka generacija može razu-
mjeti, neuspjeha medija da kritiziraju jadna reli-
gijska uvjerenja naših javnih ličnosti - neuspjeha
velikih i malih u kojima je ustrajavalo skoro svako
društvo na Zemlji, prtljajući s Bogom i prezirući
one koji prtljaju drukčije.
Nevjernici poput mene stoje pokraj vas, bez
riječi pred muslimanskim teroristima koje pjevuše
smrt cijelim nacijama živih. Ali mi stojimo bez
riječi također i zbog vas - zbog vašeg nijekanja
opipljive stvarnosti, zbog patnji koje stvarate
služeći se svojim religijskim mitovima, i zbog
vaše privrženosti zamišljenom Bogu. Ovo pismo
je izraz toga čuđenja - i možda, male nade.
 BILJEŠKA O AUTORU

SAM HARRIS je autor uspješnice New York

Timesa Kraj vjere: religija, teror i budućnost
razuma te dobitnik 2005. PEN/Martha Al-
brand nagrade. Diplomirao filozofiju na
Stanfordu. Objavljuje u američkim dnevni-
cima i časopisima. Živi u SAD.