Professional Documents
Culture Documents
..
. -
6 " "
-
w
•
•
PREDGOVOR KNJIZI
3
oduševljen knjigom. Zahvalj ivao sam Allahu što j e tal<o . Ne
l<oliko dana poslij e toga pogo dila nas j e vij est o smrti šejha bin
Baza, molim Allaha da ga uvede u Džennetska prostranstva.
Nakon tri se dmice stiglo mi j e pismo od glavnog dire
ktora ureda glavnog muftij e koj e j e sadržalo šej hove isprav
ke i napomene moj e knj ige, stim j e bila kopij a l<oj u sam mu
poslao, l<omentar i štamparsl<e ispravke. Razlika između ovog
primjerka i primj erl<a koj eg j e šej h pregledao :
l) Naslov knj ige bio je «Riječi i dj ela koj a izvode iz vj ere
kroz govore uleme» , pa su mi predložili neki lj udi od ugleda da
promij enim naslov l<njige koj i bi ukazivao da mul<efirati ovdj e
imaju značenje rij e či i dj ela koj a izvode iz vj ere, a ne mul<efirat
l<oj a dolaze u značenju opraštanj a grij eha pa sam promijenio
naziv l<nj ige u: «Sredina i umjerenost u tekfiru koj i biva zbog
rij eči, dj ela i uvj erenj a» .
2) Dopuna u uvodu mog govora na strani ll: « l(ao što j e
j asno da . . . » pa sve do 13 stranice gdj e stoj i : « . . . u zadnj e vrij e
me sam se kolebao . » To sam uradio nal<on što mi j e savj etovao
j e dan od moj ih prij atelj a da j e bolj e da napišem u uvodu stav
ehli sunneta i džemata po pitanj u imana i kufra (nevj erstva)
prij e nego što uđemo dublj e u obj ašnj enj e mes'ele (pitanja) .
3) Izbrisao sam od govora pisca l<nj ige El Furua (ibn Mu
fliha) od mj esta gdj e kaže: «l rekao j e u Tergibu . . . » sve do kraj a
kao što j e na to ukazao šejh ibn B az .
4) Izbrisao sam govor Ed- Dusukija l<ao što j e na to. šej h
·•
s
6
U ime Allaha Milostivog Samilosnog
UVOD
7
- I Abdul- Berr koj i kaže u svom dj elu 'Et-Temhid' 9/28:
« Složili su se svi pravnici (fekihi) i muhadisi da j e iman: Govor
i dj elo, i da nema dj ela bez nijj eta» I drugi učenjaci.
Naprotiv to j e po stalo ono po čemu se ehli sunnet
prep oznaj u i razlil<uj u o d novotara . I(a o što j e nep obitno i
j asno l<od ehli sunneta i džemata da nel<a dj ela i rij eči bivaj u
velikim l<ufrom koj a izvode čovj el<a iz vj ere. Mnogo učenj a
l<a prenosi id ž ma' -saglasnost da j e p sovanj e Allaha i Nj ego
vog Poslanil<a l<ufr koj i izvodi čovj el<a iz vj ere. A od nj ih su:
imam Ishal< ibn Rahevej h, Muhammed ibn S ahnun i drugi.
Neki lj udi misle da l<ufr (nevj erstvo) koj i j e učinjen dj e
lom neizvodi počinioca iz vj ere i da j e psovanj e Allaha i Nje
govog Poslanika izuzeto iz toga.
Postavlj eno j e pitanj e Stalnoj l<omisiji za naučna istraži
vanja i fetve l(ralj evine Saudij sl<e Arabij e a koj e se nalazi pod
brojem 34 na drugoj stranici gdj e se l<aže:
«Vi smatrate ostavlj ača namaza nevjernikom, koj i čini
kufr u dj elu, a kufr u dj elu ne izvodi svog počinioca iz vj ere
osim onog što j e izuzeto iz tog kao što j e psovanj e poslanika i
tome slično, pa da li je ostavlj ač namaza izuzet iz tog, i ako j est
na koj i način?
l(omisij a j e l<omisij a odgovorila: «Nije tačno da bilo koj i
l<ufr u dj elu ne izvodi čovj eka iz vj ere, naprotiv postoj i kufr u
dj elu koj i čovj eka izvodi iz dini islama.»
(Nap omena: opšte poznate su fetve šejhova bin Baza,
Usejmina, Fevzana, ibn Džibrina, Stalne komisij e za fetve, da
j e ostavlj ač namaza nevj erni!< . Imam ib nul l(ajj im j e naveo
dvadeset i dva dol<aza 'da ostavlj ač namaza pada u veliki kufr
nevjerstvo, u svoj oj l<nj izi 17-26 1.-P
- - _ \ u.� ii.d\ ytS'; - ibn
..
8
izvo di počinio ca iz islama, isto tako ako bi se klanj ao i obo
žavao nekog drugog mimo Allaha p očinio bi veliki l<ufr - da
nas Allah sačuva toga- ista j e stvar l<ada bi opsovao vj eru, ili
kada bi opsovao Poslanika ili kada bi se ismij avao sa Allahom
i Nj egovim Poslanikom, sve navedeno j e veliki l<ufr u dj elu
kod svih učenj al<a ehli sunneta i džemata . »
Zbog toga l<aže Hafiz El- Hal<emij : « Mi nismo general
no mali l<ufr definisali l<ufrom u dj elu već smo ga definisali
l<ufrom u dj elu l<oj i za sob om ne povlači ubj eđenj e i ne ruši
govo r srca i nj egovo dj elo . » (E'alamu e s - sunnetil menšure
l'itil<adi et- taife en- nadžij e el- mensure, 1 8 1 - 182 str. )
Velil<i i istal<nuti učenj ak ibn Hazm rel<ao j e u svom dj elu
'El- Fis al' 3/245: « Ostaj e onaj ko ispolj i l<ufr ne kao karij a (u čač
l(ur'ana, učeći aj ete o l<ufru), niti l<ao svj edok, niti l<ao onaj
ko prenosi kufr ili onaj l<o j e prisilj en. Idžmaom- saglasnošću
ummeta takvom se obavezno sudi l<ufrom j er j e to sud Alla
hova Poslanil<a, sallallahu alej hi ve sellem, i l(ur'ansl<i tel<st da
..
9
-
spomenuto u ovom p oglavlj u j e idžma'a- saglasnost učenj a
l<a, a to j e da izlazi iz vj ere -bez obzira izgovarao š ehadet
radi j e dnog ubj eđenj a, govora ili dj ela . I dovolj no j e da su se
na tome složili učenj aci i da se nerazilaze po to m p itanj u . »
Tako da j e pala tvrdnj a o izuzetcima i hvala Allahu što j e
tal<o . I ko bude pravio razliku između psovanj a Allaha i Nj e
govog Poslanil<a, i bilo koj eg drugog dj ela ili govora ol<o l<oj eg
se muslimani slažu da j e nevj erstvo, kao što je klanj e u ime
nel<og drugog mimo Allaha, ili obožavanj e kipa (l<abura) ili
slično tome. Tal<av j e obavezan da za svoj stav donese dokaz.
Pa zb og toga nel<a nil<o nemisli da po ovom pitanj u
postoj i razilaženj e između ehli sunneta . I nel<a ne čini to
pitanj e l<ao pitanj e razilaženj a i idžtihada, zbog toga što
nemože nil<o da prenese razilaženj e uč,enj al<a ehli sunneta
u p omenutoj meseli.
U zadnj e vrij eme se po drmala i uzvitlala prašina ol<o pi
tanj a tel<fira (proglašavanj a osobe nevj ernikom) bilo to govo
rom ili dj elom, tako da 11eki tvrde da se nemože proglasiti ne
vj ernikom osim onaj koj i vj eruje u kufr. I da onaj l<oj i izgovori
rij eči nevj erstva ili p o čini j asno dj elo l<ufra nepo staj e nevj erni
kom, zato što se l<ufr l<od nj ih svodi samo na kufr ubj eđenja.
-Ovo mišlj enj e j e pol<uđeni mezheb murdžij a .
Dokaz im je to što su neki učenj aci podijelili kufr (ne
vj erstvo) na l<ufr u dj elu i kufr u ubj eđenju, i da j e prvi (kufr u
dj elu) mali kufr, a drugi (kufr u ubj eđenju) velil<i kufr, nepra
ve ći razliku između kufra u dj elu a na l<oj eg cilj aj u učenjaci i
kLlfra koj i se čini dj elom.
Odatle j e proizišla druga sumnj a, a to je da čovj ek koj i
počini dj elo l<ufra, l<ao: činj enj e sedžde kipu ili l<rstu; ili kaže
dj elo kufra l<ao što j e psovanj e Allaha i Nj egovog Poslanika;
ili se ismij ava sa Allahovim aj etima radi strasti ili dunj alučke
koristi; takav nij e nevj ernik j er nij e ubj eđen u to što j e počinio.
I ovo su učinili razlogom ili zaprekom od zapreka da nel<o po
stane nevjernikom ili da se takav okarakteriše nevjernil<om.
10
Ono na čemu su ehli sunnet i džem'at j este da postoj e
četiri prepreke ili zapreke da 1Ji se neko proglasio nevj ernikom
a to su: Neznanj e; -greška; - pogrešno tumačenj e ili šubl1a; - i
prisilj avanj e. ( ����,�\)��tJ� Jbi� ,�\ ).
Tako da onaj koj i počini nevj erstvo bilo to dj elom ili
rij ečj u zatim se nad nj im uspostave dokazi i obj asni mu se
da j e to nevj erstvo koj e izvodi iz vj ere pa on ustraj e na· ne
vj erovanj u b ez prisile, dobrovolj no, namj erno a ne grešl<om
niti pogrešnim shvatanj em i tumačenj em tal<av j e nevj erni!<
pa mal<ar povo d toga bila strast l<oj a ga j e navela na to ili to
učini radi bilo koj e dunj alučke l<oristi. Ovo j e ono na čemu
su slj edb enici istine i na čemu će ostati j asno sve do Sudnj eg
dana, inšaAllah. l(ada sam vidjeo da nel<i izno se govore ule
me koji su možda nj ihovi, o dlučio sam da saberem velil<i broj
govora učenj aka po ovom pitanj u. Tako da sam sal<upio više
o d sto govora od različitih učenj aka. Nel<i od nj ih su prenij eli
idžma'a na tome l<ao što j e ve ć spomenuto. O vdj e ću p oj asniti
nel<e stvari vezane za način pisanj a knj ige:
Prva napomena: Većina govora učenj al<a l<oj e sam saku
pio mogu se svesti na pet stvari-definicij a :
1- Nevj erovanj e biva govorom ·i dj elom, i nij e veza-
•
ll
3- Nevj erovanj e biva govorom ili dj elom bez obzira da
li bio u to ubj eđen ili ne, i nisu uslovili za to ubj eđenj e. (a
l
od njih su: Ebu Sevr, Es-Semerkandi, ibn Hazm,, El-!(adi El-Ijad, En-
Nevevi, ibn Tejmijje, Alaud-din El- Buhari, Es-Sujuti, El-Hejtemi,
Es-Sanani, Muhammed ibn Abdul-Vehab, ibn Ap�din, Ebu Batin, El
Elusi, Muhammed ibn Ibrahim, ibn Usejmin, ibn Džibrin, Fevzan,
Bekr Ebu Zejd, Fikhska Enciklopedija l(uvajta)
A o d nj ihovih izraza su: -bez obzira da li bio ubj eđen;
- ial<o nij e ubj e đen; -bez nj egovog ubj eđenj a; -bez obzira bio
ubj eđen u to ili ne; - bez obzira da li to bilo iz ubj eđenj a ili
inata; -bez obzira da li bio ubj eđen ili bio ubj eđen ali nerna
ran prema tome; -i nekoristi mu ono što j e u nj egovom srcu
pa mal<ar nj egovo s rce bilo sn1ireno imanom; -bio ozbilj an ili
se šalio; -odgovor o nome l<o l<aže da j e otpadništvo izgrađe
no na ubj e đenj u; - o dgovor onome l<o l<aže da r1ij e l<afir sve
dol< nebude ubj e đen u to; i drugi izrazi i navodi l<oj i su došli
o d ove uleme.
•
4- Nevj erovanj e biva govorom i dj elom pa mal<ar radi
nel<e dunj alučl<e dobrobiti. (a od onih koji su se javno izjasnili po
ovom pitanju su: ibn Tejmijje, ibn I<esir, Muhammed ibn Abdurra
hman Magribi, Muhammed ibn Abdul-Vehab, Sulejman ibn Abdul
lah ali še jh, Ham d ibn Atik, Muhammed ibn Ibrahim, Fevzan.)
Od njihovih rij eči su i: -al<o bude razlog lj ubav dunjalu
ka pored Ahireta; -radi davanj a prednosti dunj alul<u a ne radi
Vj ere; - pohlepom za dunj alul<om, radi trgovine, strahom od
manjka imetl<a, radi udvaranj a nel<ome;-ili radi drugih cilj eva
l<oj i su od dunj alučl<e dobrobiti, radi imetl<a ili domovi11e ili
porodice razlogom jal<e strasti; i drugi navodi i izrazi l<oj i su
došli od ove uleme.)
5- Odgovori i negiranj e džehmij ama i murdžijama
l<oj i uslovlj avaj u ubj eđenj e ili ohalalj ivanje.
(a od onih koji su
negirali ove uvjete džehmija i murdžija su: ibn Ujejne, Šafija, El-Hu
mejdi, Ahmed ibn Hanbel, ibn Hazm, ibn Tejmijje, Fevzan.)
12
l(o malo razmisli o izrekama i rij ečima koj e su pretho
dno spomenute uvidj eće da j e nj ihovo značenj e i suština ista,
iako su nel<e jasnij e od drugih u obj ašnj enju onog što se htj elo
reci.
, .
Tej mijje (hanbelije) , ibn l(ajj ima (hanbelije), ibn Hadžera (šafi-
je) , ibn El-Vezira, Mukbilija, Sananij a, Š evl<anija, Siddik Han.
4- Od nj ih su pravnici mezheba o d l<oj ih su nel<i upali
bar u r1ešto od irdža'a.
- spomenuo sam slj edeće hanefij sl<e učenj ake: Sema
rl<andi, B ezdevi, l(asani, ibn Mazeh, El- B ezaz , ibn El-Humam,
ibn Emir El- Hadž, ibn Nudžej m, l(efevi, ibn Abidin i drugi.
- od malikij a su: I<adi Ij ad, ibn Sas, ibn Hadžis, l(urafi,
Halil ibn I shal<, ibn !(asim, El-A devi, Ed- De suki, Alis , i drugi.
- od šafij a su: imam dva Harema El-Džuvej ni, Es-Subl<i,
Dželaluddin El-Mehalli, Muhammed ibn !(asim Elgazi, Zeke
rij a El-Ensari, U mej re, i drugi.
13
- od hanabila su: ibn Qudame, ibn Muflih, ibn Redžeb,
El-Merdavi, ibn Nedžar, El-I(eremi, El- Behuti, Erahibani, ibn
Davjan.
(Nap ominj emo plemenitog č itaoca da j e šej h Alevi na
p o četl<u knj ige spomenuo da j e naveo govor određenih uče
nj al<a l<oj i su upali u irdža' l<ao i onih koji su pogrij ešili u pi
tanj u imana . Š ejh j e i pored toga naveo nj ihove citate l<al<o bi
ul<azao da čak i ti učenj aci tel<fire zbog dj ela ili rij eči kufra ,
s tim što se razlikuj u od uleme el1li sunneta l<ada kažu: Da
dj elo ili rij eči l<ufra ukazuj u ili su znak kufra; dol< ulema ehli
sunneta l<aže: Da su dj ela ili rij eči l<ufra, l<ufr sama p o sebi a
ne znal< l<ufra. op.prev. )
5- Od nj ih su skupina učenj al<a dave iz Nedžda kao što
su: Muhammed ibn Abdul-Vehab i nj egov sin Ab dullah i nj e
gova dva unuka Sulej 1nan ibn Ab dullah, i Abdur- Rahman ibn
Hasen, Muhammed ibn Garib, Eba Betin, Hamd ibn Atik,
Ahmed ibn Isa .
6- Od nj ih su savremenici l<ao što j e Enver ibn Sah El
l(asmiri, Rešid Rida, Es-Sadi, El- Hak e mi, Muhammed ibn
Ibrahim, Eš- Š enl<iti, a od živih: ibn Baz, ibn Usejmin, Džibrin,
Fevzan, Bekr ebu Zej d, a od članova Stalne l<omisij e u Saudij i
su: El Afifi, Ali Š ejh, ibn !(aud, i drugi.
Č etvrta napome11a: Pazio sam da prenesem od onih od
koj ih sam uzimao govore l<ao što j este. Nisam dodavao svoj e
komentare na nj ihove govore osim nešto malo da bi bili j asniji
i uo čenij i nj ihovi govori.
Peta napomena: Nisam prenio govore učenj aka l<oj i su
vezani za proglašavanj e nevj ernil<om ostavlj ača namaza . Tog
mišlj enj a j e većina muhaddisa čij i su govori o tome mnogo
broj ni i zapisani u l<nj igama selefa . (Rekao j e Muhammed ibn
Nasr El-Mervezi u dj elu (i�\ __;J:; .. ·) 'Vrij ednost Nama
..
.14
borb e protiv onih l<oj i zabrane uspo stavlj anj e namaza, sve to
j e preneseno od ashaba i neznamo da se il<o od nj ih razišao u
tome. Po slij e toga učenj aci su �1/razišli ol<o tumačenj a hadisa
l<oj i s e prenose o d Poslanil<a, =--�, i ashaba, koj i govore da j e
ostavlj ač namaza kafir i o dozvoli ub ij anj a onoga l<oj i zabrani
uspo stavlj anj e namaza, -zatim j e naveo mišlj enj e prve sl<upi
ne- i rel<ao : "Naveli smo govore onih koj i smatraj u ostavlj ača
namaza nevj ernil<om, i spomenuli smo većinu nj ihovih do
l<aza l<oj e oni navode i ovo j e stav većine mul1addisa:'
Druga skupina mul1addisa se razišla po tom pitanj u od
prve l<oj i nesmatraj u ostavljača namaza nevj ernikom osim u
slučaj u: da zanij eče namaz, ili odbij e da l<lanja, ili iz oholosti,
mržnj e i inata, u to m slučaj u postaj e l<afir. Neki su rel<li da onaj
koj i ostavi namaz j e poput onoga koj i ostavi ostale farzove l<ao
što j e zekat, post, hadždž . Takođe su rel<li da hadisi koj i su do
šli p o pitanj u ostavlj ača namaz a su l<ao oni koj i su došli po pi
tanj u ostalih grij eha radi l<oj ih čovj el< postaj e nevj ernikom. » )
v
15
(Ovo mišlj enj e pripisano j e murdžij ama kao što to navo
di Seherstani u svom dj elu Milel i Ebu J-{asan El- Ešari u dj elu
Mekalat i to j e potvrdio šejhul islam. l(aže E bu Hasan (deseta
slzupina) : «Od murdžij a su slj edbenici Ebu Muaza Et-Tum i n ij a
koj i l<aže: «I(o ubij e Poslanil<a ili ga ošamari počinio j e dj elo
l<ufra ali ne radi šamara već zbog omalovažavanj a i radi nepri
j atelj stva i mržnj e prema nj emu.» Medžmu'a fetava, 7/547)
Ibn Hazm im j e na to j asno o dgovorio (pogledaj nj ego
ve govore iz ove l<nj ige) . Tal<ođe na to im j e o dgovorio i ibn
Tej mijj e i pripisao j e to ibn Džehmu i onima l<oji su s e složili
sa nj im. (Rekao j e ibn Tej mijj e u l<nj izi El-I man na str. 384,
nal<on što j e naveo govor imama Ahmeda koj i smatra nevj er
nil<om onog l<oj i sveže zenar (zvono koj eg su nosile ehlul l<i
tabij e u islamsl<oj državi) , ili l<lanj a se l<rstu. l(ažem: Ovo što
j e spomenuo imam Ahn1.ed j e o d naj b olj ih doJ<aza protiv nj ih.
O n j e sabrao što drugi nisu, i ovo nemože a da se neprihvati.
!(ada j e saznao za ovo Džehm i nj e govi istomišlj enici, i uvi
dj eli da j e to obavezno slij editi rel<li su: !(ada bi p očinio bilo
l<oj e dj elo o d vanj sl<ih dj ela ne bi bio nevj erni!< iznutra, ali to
biva dol<azom nj egova nevj erstva u dunj alučl<im propisima .)
- Nel<ima nisu j asne rij e?i određenih učenj aka l<oji su tek
fir obrazložili tel<zibom (��) (poricanj em)l, iradom (i�\_;j\)
(želj om)2, ili da irada iziskuj e kufr u ubj eđenju3 (����\
..
• )
•
16
S e dma napomena: Č itao c će primij etiti da se nel<e re
čenice i izrazi ponavlj aj u i da su slične. Posebno se to primi
j eti kod govora pravnika mezheba, a to j e z ato što nel<e knj ige
ili budu sažete, ili se doda na nj ih l<omentar, ili ti govori budu
u fusnotama poj edinih knj iga . Poznato j e da pravnici-fekil1i
dosta prenose j edni od drugih . To sam namj erno naveo da
bih potvrdio da j e smatranj e nel<oga nevj ernil<om radi go
vora ili dj ela stvar l<oj a j e utemelj ena l<od mezheba četvorice
1mama.
•
17
Dakle neophodno j e da se uspostavi dol<az , da se ispune
uslovi, da se otklone sve zapreke kao sto j e nezn�nj e (JJ...);
greška {M); pogrešno tumačenj e ili shvaćanj e (���); primo
ranj e ( '6�\).
l(ao što j e neophodno da se napravi razlika između
l<ada se kaže: « Ovaj govor ili ovo dj elo j e nevj erstvo i otpa
dništvo . » ; i između smatranj a nekoga nevj ernil<om uopšteno
l<ada se l<aže: «l(o uradi tal<o nešto on j e nevj erni!< i otpa
dni!< . » ; i između smatranj a nekoga nevj ernil<om poj e dinačno
l<ada se l<aže: « Taj i taj j e nevj erni!< . »
Š ejhul islam ibn Tej mijj e j e j asno to izložio i pojasnijo
l<ao i drugi u svoj im knj igama . (tako da ibn Tej mijj e l<aže: «Su
ština i stvarnost u tome j e: da nekada govor biva nevj erstvom
tako da se tom ili takvom počiniocu pripisuj e nevj erstvo, i
l<aže se: l(o kaže ili uradi tal<o nešto nevj erni!< j e, ali ta osoba
l<oj a j e počinila to dj elo nemože se reći za nj u da j e nevj ernik
sve dok se neuspostave nad nj im šerij atsl<i dokazi l<oj e kada
odbij e postaj e nevj ernikom. » Medzmu'u Fetava 23/345)
l(ao što bih volio da upozorim na smutnj e irdža'a u
l<oj e s e može lahl<o upasti i nj ihove sumnj e l<oj e mogu biti
uzrol<om zablude zato što su nj ihove po slj edice j al<o opa
s ne za islam i muslimane. Na l<raj u bih želio da završim ova
svoj uvod rij e čima velil<og šejha Abdullaha eba B etina mo
žda Allah dadne da se nel<o okoristi. Rel<ao j e eb a Betin -
18
i ne uzimajte, pored Njega, ne/(og drugog /(ao zaštitini/(af»
(El-A)raf, 3) I rel<ao j e Uzvišeni: «](njiga /(oju ti objavljujemo
blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razm islili i da
bi oni /(oji su razumom obdareni pou/(u primili. » (Sad, 2 9)
Allah j e već prij e znao i o dredio da će s e d esiti razilaže nj e u
ummetu zato j e naredio da al<o se raziđu p o nekom pitanj u
da s e vrate Nj egovoj !(nj izi i sunnetu Nj egovog Poslanil<a.
l(aže Allah: «A a/(o se u nečemu ne slažete, obratite se A llahu
i Poslani/(u, a/(o vjerujete u A llah i u onaj svijet; to vam je
bolje i za vas rješenje ljepše. » (Nisa, 59) Rekli su učenj aci -
nel<a j e Allahova milo st na nj ih - : Vraćanj e Allahu j e vrać anj e
Nj egovoj !(nj izi, vraćanj e Nj egovom Poslanil<u j e, vraćanj e
nj e mu dol< j e živ i vraćanj e nj egovo m sunnetu p o slij e nj ego
ve smrti. Aj et dol<azuj e da nij e vj ernil< o naj koj i se nevrati u
razilaženj u Allahovoj !(nj izi i sunnetu Nj e govog Poslanil<a.
l(ao što stoj i u aj etu gdj e l<aže Uzvišeni: «al(o u A llaha i u
onaj svijet vjerujete» (Nur, 2) D al<le ovo j e uslov l<oj i al<o ne
p o stoj i nemože p ostoj ati ni o no što se u slovilo. Nemoguće
j e da Allah naredi lj udima da se prilil<om s p ora vrate na ono
što p.emože rij ešiti spor, a pogotovo u o snovama vj ere gdj e
nij e dozvolj eno slij epo slij eđenj e po saglasnosti svih učenj a
ka . Rel<ao j e Uzvišeni: «l ta/(o Mi Gospodara tvoga, oni neće
biti vjernici do/( za sudiju u sporovima m eđusobnim tebe ne
prih vate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim ni
malo tegobe ne osjete i do/( se sasvim ne po/(ore. » (Nisa, 65)
A rel<li su nel<i od selefa : "Nil<o neće o staviti istinu o sim iz
oholosti svoj e duše:: a to svj edoče rij eč i Poslanil<a, sallallahu
alej hi ve sellem: « Ne će ući u džennet o naj l<oj i bude pri sebi
imao i l<olil<o j e trun oholosti.» (Muslim)» ( l(raj citata eba
B etina iz knj ige - 67 r.f, u-:�__.,.1\ �\ y)-/��\)
•
•
•
•
'
<;;� r-��J
. "-
<'(,,, /
"t/ l>.../
��...�-...�·-,)
< ,,......
.. \,.
'
•
'
•
'
•
•
,1/-J
. .
' ( ,- (
"' '
<(J
� ,,<:-
' r-, /
20
'"'-''""-
21
22
1 . P l e m e n iti tabi 'i n Nafi ' m ev l a i b n O m e r (u mro 1 1 7 h .g .)
2. S ufja n i b n Uj ej n e ( u m ro 198 h .g .)
'V
23
4. I m a m Abd u l la h i b n Z u bej r e i - H u mej d i (u m ro 2 1 9 h .g.)
S. I m a m l s h a k i b n Ra h evej h e i - M e rvezi ( u m ro 2 3 8 h .g .)
24
ili Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili odbije nešto
od onoga što je Allah objavio - nevjernik, pa makar priznavao
sve što je Allah objavio. » (Ibn Tejmijje, Sarimul meslul, 2/15)
25
Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, i postupku muslimana .
Č uo sam Ehu-Abdullaha, tj . imama Ahme da: "Onaj ko to kaže
taj je zanevj erovao u Allaha, odbio Allahovu naredbu i ono sa
čim j e došao Poslanik:'» (Sunne od Hallala, 3/586-587)
Abdullah sin imama Ahmeda kaže: «Pitao sam svoga
oca o čovj eku koj i kaže: O sine toga i toga, ti i Onaj !(oj i te j e
stvorio .. Pa mi on odgovori: "Tal<av je murted od islama :' Upi
tah: 'Hoće li se ubiti?' uDa - odgovori imam Ahmed. » (Mesailu
imami Ahmed, rivaj et nj egova sina Abdullaha, 3/1291)
26
l<oj eg j e Allah bez imalo sumnj e zabranio u Svoj oj !(nj izi.
Oval<av po stupak najj asnij e ukazuj e na nj egov (�*) te/(zib
--
..
27
1 O. E bu l H a s a n A l i i b n I s m a i l e i -E š'a ri ( u m ro 3 24.h .g.)
1 1 . I m a m E I - H asen i b n A l i e i - Be r be ha ri (u m ro 329 h .g .)
•
28
s pomenuli d a su p omenute rij e či izgovorili u š ali p a il1 j e
Uzvišeni obavij estio da s u postali nevj ernici tom šalom.
1 3. I m a m E b u Ka s i m H i betu l l a h i b n H a se n e i-La l i ka i (4 1 8 h .g . )
29
I kaže Uzvišeni: «On vam je već u ](njizi objavio: /(ad
čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite
s onima /(oji to čine do/( ne stupe u drugi razgovor, inače) biće
te /(ao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu
licemjere i nevjerni/(e) » Nisa, 1 40. Uzvišeni jasno spominj e da
govor o Allahovim aj etima može biti kufr (poput ismij avanj a
sa Allahovim aj etima i tome slično. op. prev. )
I l<aže tako đe: «Reci: uzar se n iste Allahu i riječima Nje
govim i Poslani/(u Njegovu rugali? Ne ispriča vajte se! Jasno je
da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici, » Tevba 65-66.
Uzvišeni j asno spominj e da j e ismij avanj e Allahom, Nj ego
vim aj etima ili poslanicima dj elo l<ufra l<oj e izvodi iz imana .
Uzvišeni nij e rekao : Ja sam znao da j e u vašim srcima kufr,
već ih j e nazvao n evj ernicima samim ismij avanj em. I(o tvrdi
nešto drugo mimo ovoga taj laže i potvara Uzvišenog Alla
ha. » (El-Fisal fil mileli vel ehvai ven- nihal, 3/244-245)
I l<aže ibn Hazm: «Negiranj e neke stvari za koj u vj ero
dostoj an dokaz ul<azuj e da nema imana osim vj erovanj em u
nj u - j e l<ufr. Izgovaranj e rij eči za l<oj e dol<az ul<azuj u da su
rij eči l<ufra - j e l<ufr. Činj enj e dj ela za koj eg dokaz ul<azuj e da
j e l<ufr - j e l<ufr. I(ufr se p ovećava, a sve što se u nj e mu pove
ćava j e l<ufr. On se i smanj uj e a sav j e opet - i ono što j e ostalo
i ono što se umanj ilo - l<ufr. Nel<i l<ufr j e ve ći, teži i gori od
drugog a čitav j e opet kufr. » (El- Fis al, 3/256)
I l<aže ibn Hazm: « Izgovaranj e j ezikom bez vj erovanj a
srca ne l<oristi l<o d Allaha, Azze ve Dželle, j er nel<o od nas
izgovori l<ufr prenoseći ili učeći I(ur'an ali time nij e l<afir sve
dol< ne prizna da j e povj erovao u l<ufr. l(aže e bu Muhammed:
Pa ako murdžij e uzmu ove rij eči l<ao dol<az i kažu da ispo
lj avanj e l<ufra nij e kufr, kažemo: Davanj e imena ne pripada
nama već Uzvišenom Allahu. S obz irom da nam j e On nare
dio da učimo l(ur 'an u l<oj em j e spomenuo rij eči nevj ernika,
a On Uzvišeni ne želi kufr svoj im robovima - time učač l(ur'
ana izlazi iz poj ma kufra u Allahovo zadovolj stvo i iman.
30
Uzvišeni Allah kaže: « Oni /(ajima se oni, pored Njega)
/(lanjaju - n eće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo
oni /(oji Istinu priznaju, oni /(oji znaju. » Zuhruf, 86. Onaj l<o
posvj e doči o kufru kafira izlazi iz poj ma l<ufra u Allahovo
zadovolj stvo i iman.
Allah Uzvišeni tal<o đe l<aže: «-osim a/(o bude na to pri
moran, a srce m u ostane cvrsto u vjeri- » Nah l, 1 06. O naj čij i
j e (��\) i/(rah (prisila) p ritvrđen ispolj avanj em l<ufra nij e
nevj erni!< , j er ima olal<šicu o d Allaha. O staj e onaj l<o ispolj i
l<ufr ne l<ao l<arij a (učač Kur'ana, učeći ajete o kufru) , niti l<ao
svj edol<, niti kao o naj ko prenosi l<ufr ili onaj ko j e prisilj en.
Idžmaom - s aglasnošću ummeta tal<vom se obavezno sudi
l<ufro m j er j e to sud Allahova Poslanil<a, sallallahu alej hi ve
sellem, i I(u r'ansl<i tel<st da j e onaj l<o izgovori rij eč i l<ufra -
l<afir. R ij eči Uzvišenog: ((Oni /(oji svoja p rsa /(ufru otvore '; ne
. . .
31
s elefa prij e nego li se p oj avio prol<letnil< D žehm ibn S afvan
(osnivač s el<te d žehmij a) . l(ada j e sve to ( Ji, �.) batil (neisti
nito, neispravno), p o tvo r a i laž , onda nj ih.ov govor pada u
vodu, hvala Allahu, Azze ve D želle . A l<al<o i ne bi l<ad d o
l<az iz Allahove !(nj ige, sunneta, idžm a' - s aglasnosti uleme,
logil<e i o sj eć aj a , ul<azuj u na neispravno st ovih rij e či. » ( E l
Fisal fil mileli vel ehvai ven - nihal, 3/241)
I l<aže ibn Hazm: « D žehmij ama i ešarij ama l<oj i l<ažu:
u Poricanj e Allaha i p sovanj e Nj ega, l<ao i p oricanj e Nj egova
Poslanil<a, sallallahu alej hi ve sellem, ul<olil<o se ispolj i j ezi- .
l< om nij e l<ufr već j e dol<az da u srcu ima l<ufra :: l<ažemo : u l( o
tvrdi da j e onaj l<o ispolj i l<ufr svoj im j ezil<om ( � ) džahid
(onaj /(oji negira i poriče) svoj im srcem, taj laže i iznosi p o
tvaru na Allaha . Pogledaj š ej tanova (Ib lisovo ) svj edočenj e
l<oj im j e u zabludu o dve o svoj e štićenil<e (tj . učinio j e kufr
time što j e odbio sedždu ali p o re d toga ne p oriče svoj im sr
cem Stvoritelj a već l<aže: Rabbi - G o spodaru moj . op. prev) .
Uzvišeni j e p o svj e do čio da oni znaj u istinu ali j e sl<rivaj u .
Znaj u da j e Allah i Nj egov Poslanik , sallallahu alej hi ve sei
lem, hal<- istina, ali svoj im j ezicima ispolj avaj u suprotno
tome. Uzvišeni ih nil<ada nij e nazvao nevj e r n ic i m a o sim
zb og onoga što su ispolj ili svoj im j ezicima i dj elima, p oput
onoga što su uradili lb lis, ehlul l<itabij e i drugi:' » (El- Fisal fil
mileli vel ehvai ven- nihal, 3/259)
( Š ej hul islam ga j e pohvalio u meseli imana a pokudio u
meseli sifata, pa tako u Fetvama l<aže: «Takav j e slučaj i sa ebu
Muhamme dom ibn Hazmom i nj egovim dj elima o milletima
i sektama, hvalimo ga samo u onim stvarima u l<oj ima se po- .
l<lopio sa sunnetom i hadisom, poput onoga što j e spomenuo o
meseli kadera i irdža'a.» I kaže : «Ehu Muhammed ibn Hazm j e
u meseli imana i kadera bolji od drugih, učenij i u hadisu i više
uvažava i veliča hadis od drugih, ali je u meseli sifa ta pomije
šao govor filozofa i mutezila . » ) •
32
1 6 . H afiz J u s uf i b n Ab d u l l a h i b n A bd u i-Berr el-M a l i k i (463 h .g.)
'
1 7 . l m a m u l h a ra m ej n A bd u l M e l i k i b n A bd u l l a h e i - Džuvej n i
eš-Šafi 'ij ( u m ro 478 h .g . )
33
j ima ima kufra predstavlj a omalovažavanj e istinsl<e vj ere, a
onaj ko to č ini j e murted osim ako se ne radi o onome l<o j e
prisilj en j er o n svoj im srcem ne vj eruj e u ono na što j e prisi
lj en (��\) . ( I(ešful esrar šerhu usuli el- Bezdevi, 4/600)
--
2 1 . Ka d i lj ad i b n M u sa e i -M a l i ki ( u m ro 5 44 h .g .)
34
Ul<olil<o onaj ko govori o Poslanil<u, sallallahu alej l1i ve
sellem, ne cilj a psovl<u i omalovažavanj e niti to vj eruj e, ali
izgovori rij eči l<ufra prol<linj ući ga, vrij eđaj ući i ugoneći u
laž, pripiše mu ono što mu ne dolil<uj e ili zanegira ono što
mu obavezno pripada, l<ao kada bi mu pripisao činj enj e veli
l<ih grij eha ili laskanj e u dostavi poslanice i sudu među lj udi
ma, ili osl<rnavi nj egov stepen, plemenitost nj egovog porij e
l<la, nj egovo obilato z nanj e i zuhd-pobožnost, ili p al< porekne
ono što j e p oznato i (_;'_;,) tevaturom prenešeno od stvari o
l<oj ima nas j e obavij estio, odbij aj ući time nj egovu obavij est,
ili sp omene nešto ružno i besmisleno o nj emu, ul<olil<o· n a
osnovu nj egovog stanj a i uočimo da nij e cilj ao da l<udi i vrij e
đa Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, ve ć ga na pomenute
stvari navede džehl, uznemirenost, stanj e opoj nosti, ne vo
đenj e računa o svom j ezil<u, uobraženost i brzopletost u go
voru - onda j e nj egov propis propis prve vrste a to j e ubistvo,
j er s e nil(o u }(ufru ne opravdava neznanj em, ili izgovorom
posrnuća j ezil<a . Niti bilo čime od stvari koj e smo spomenuli
al<o j e nj egov razum zdrav, osim onoga l<o bude prisilj en a
srce mu ostane smireno u imanu.» (Eš- Š ifa bi tarifi hul<ul<il
Mustafa,., 2/33 1 . Pogledaj l<ako j e pomenuti govor nazvao l<u
from pa mal<ar i ne vj erovao u nj ega . Š to se tiče nj egovih ri
j eč i da s e u l<ufru nil<o ne opravdava neznanj em, ne mogu se
generalno shvatiti ve ć u meseli ima ( .. ) tefsila (detaljnijeg
· ..
35
oval<ve p o stupl<e neće uraditi osim l<afir, te da su ova dj ela
z nal< l<ufra ( kufr su same p o s ebi. Pogledaj šestu napomenu
na 15 str.) p a mal<ar onaj l<o ih radi tvrdi da j e musliman.»
(Eš- Š ifa bi tarifi hul<ul<il Mustafa, 2 /396-397. Pogledaj l<al<o
rij eči i dj ela nij e ograničio na vj erovanj e (tj . z a tel<fir osobe
l<oj a izgovori pomenute rij e či ili uradi p omenuta dj ela nij e
uslovio vj e rovanj e u nj ih, već nj ihovo činj enj e. op.prev.) (Ali
el-!(ari u l<omentaru dij ela l< o d ovih rij eč i !(adi Ij ada «brij a
nj e glave po sredini», l<aže: " Vj erovatno j e brij anj e glave p o
sredini bilo obilj ežj e l<ufra ranij e. Međutim, danas j e to pro
šireno među muslimanima tal<o da se ne smatra l<ufrom:')
2 3 . A l a u d-d i n M es u d i b n Ah m ed Ka sa n i e i- H a n efi ( 5 8 7 h .g .)
36
Š to se tiče poj ašnj enj a e.'>.:._}l /� ) pr�pisa murteda
govor zahtj eva da se poj asni: ru/(n riddeta (i5)\ e,?_;); uvjeti
ispravnosti ru/(na (e,?j \ � �'_r); i propis riddeta (i�)\ ).
Š to se tiče rukna t o j e izgovaranj e rij eči l<ufra j ezil<om nakon
imana-vj erovanj a (nakon što j e povj erovao) . Riddet predsta
vlj a ostavlj anj e i mana i zato se napuštanj e imana u šerij atu
naziva riddetom. ( Bedai'u es- sana'i fi tertibi eš-šera'i, 7/134)
37
27. B u rh a n ud-d i n Ma h m u d i b n A h m e d i b n Maze h e i - H a n efi
( u m ro 6 1 6 h .g .)
38
Uzvišeni: «Reci: azar se n iste Allahu i riječima Njegovim i
Poslanil\u Njegovu rugali ? Ne ispričavajte se! jasno je da ste
nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.))» Tevba, 65-66. Oso
ba l<oj a s e ismij avala, ne treba s e zadovolj iti samo nj egovo m
teobom, već se treba dobro kazniti, j er al<o tal<o postupamo
sa onim l<o opsuj e Allahova Poslanil<a, sallallahu alej hi ve
sellem, (šej hul islam j e stava da se tal<av ubij a bez traže nj a
pol<aj anj a . op .prev.) onda j e pre če da se tal<o postupi sa onim
ko psuj e Allaha . » (El-Mugni, ibn !(udarne, 1 2/298-299)
(Učenjaci su se usaglasili oko obaveznosti smrtne kazn.e za
onoga koj i vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripisuj e
mu mahane, manj kavosti u nj egovom porij eklu, Vj eri ili bilo koj oj
drugoj odlici, iznoseći to indirektno ili poistovj ećuj ući ga sa nečim
želeći ga vrij eđati, potcj enjivati ili umanj ivati nj egove vrij ednosti.
Važeći propis za onoga ko to čini j e smrtna kazna bez osta
vlj anj a mogućnosti pokaj anja, jer je uznemirio Allahovog Posla
nika, sallallahu alejhi ve sellem, onim što iziskuj e dozvolj enost
prosipanj a nj egove krvi, ako j e musliman, ili prekidanj e ugovora
(garancij e) i smrtna kazna ako je nemuslimanski stanovnik islam
ske drž�Y�· (Eš -Šifa, 2 / 2 14) Preneseno iz knj ige "Muhabbetu resu
lullah, :-�-, bejne itibai vel ibtidai, Abdurreuf Muhammed Usman)
•
39
nute rij eči izgovorili ili u zbilj i ili u šali, a bilo l<al<o bilo to j e
l<ufr, j er j e ismij avanj e l<ufrom .kufr, u tome nema razilaženj a
među ulemom. Ozbilj no st j e brat istine i znanj a a ismijava
nj e brat n.eistine i nez11anj a . Naši učenj aci l<ažu: čitajte rij eči
Uzvišenog: «oni upitaše: ({Zbijaš li ti to s nama šalu ?"- ((Ne
dao m i A llah da budem neznalica!" -reče on. » Be/(areJ 6 7. »
(El-Džami' li ahl<amil l(ur'an, imam El- I<urtubi, 8/ 1 97)
u � L::�
/ "." .,.,
(
(l( a ž e Al l ah � if ('""' /
; . l � 0
J)
:_ l l l 0 l � L � "
� J_r-; � v J _r-;
' /
/ "' / -
.
� �
40
Postoj e dvij e vrste l<ufra : l(ufr oko l<oj eg j e koncenzus
saglasno st uleme, i kufr o ko koj eg postoj i raz ilaženj e . Što se
tiče l<ufra oko koj eg je koncenztls- saglasnost uleme poput či
nj enj a širl<a i negiranj a nužno poz natih stvari u vj eri, poput
negiranj a obaveze namaz a , posta i tome slično, z atim l<ufr t<oj i
se čini dj elom p oput bacanj a mushafa na smetlj ište, negira
nj e proživlj enj a ili poslanstva, kao i opisivanj e Uzvišenog da
n e z na, da ne želi, da nij e živ i tome slično. Što s e tiče l<ufra
ol<o koj eg po stoj i razilaže nj e . . . (Envarul buruk fi envail furuk,
1 /224) (Što se pak tiče ashaba l<od nj ih nij e bilo razilaženj a p o
pitanj u l<ufra osob e koj a ostavi namaz , p a makar priznavao
obaveznost l<lanj anj a namaza. Aj eti i hadisi koj i govore o l<u
fru osob e koj a ne klanj a su broj ni i j asni.)
I kaže : «Osnova kufra j e l<rš enj e A llahova rububijjeta
(Gospodar; Vladar; Za/(onodavac, Ops/(rbitelj, Svemoćan, Sve
znajući, ](oji daje život i smrt, itd.) a biva ili zbog džehla o p o
stoj anj u Stvoritelj a, ili zb og nepoznavanj a Nj egovih uzvišenih
svoj stava. l(ufr se može učiniti dj elom p oput bacanj a mushafa
na smetlj i šte, sedžde kipu, o dlaskom u crl<ve na nj ihove sveča
no sti i u nj ihovoj odj e ć i . » (Envarul buruk fi envail furuk, 4/258)
U Z�hiri stoj i: « Riddet pre dstavlj a p re sj e canj e islama o d
w
strane ( ·
�
) mu/(ellefa (šerijats/(og obvezni/(a, punonjetnog i
normalnog) - oko nepunolj etne osobe p ostoj i razilaženj e - ri-
j ečima ili dj elom p oput b acanj a mushafa na smetlj ište . A oba
vida (l<ufr koj i se čini rij ečima i dj elima) imaj u svoj e step ene
ispolj enosti ili skrivenosti . » (Zehire, 1 2/ 1 3 )
41
(c);>._y ) muwehhid (jednobožac ispra vnog vjerovanja) i vj ernik
u Nj ega. A l<ada im se dostavi dokaz iz šerij atsl<og tel<sta
ili l<oncenzusa- saglasnosti uleme da j e dotični l<afir, kal<o
vanj šti nom tal<o i nutrinom, oni l<ažu : " To z a sob o m povlači
utj erivanj e u laž unutrašnj o sti a iman povlači nep ostoj anj e
toga': I<ažemo im: Imamo dvij e p oznate stvari. Jedna j e op
šte poznata stvar u vj eri a druga j e opšte poznata kod nas
samih al<o o nj oj dobro razmislimo.
Š to se tiče prve stvari, mi z namo da j e onaj l<o opsu
j e Allaha i Nj egova Poslanika, clobrovolj no bez prisile, l<ao i
onaj l<o dobrovolj no bez prisile izgovori rij eči kufra, ismij ava
se Allahom, Nj egovim aj etima i Po slanil<om - l<afir u unutri
ni i spolj ašnj osti. A što se tiče onih l<oj i l<ažu da takav može
biti nutrinom vj ernik s vanj štinom l<afir, neispravnost nj ego
va govora j e opće poznata stvar u vj eri. Allah, Subhanehu ve
Te'ala, j e spomenuo u I(ur'anu rij e či nevj ernil<a i presudio im
l<ufrom i zasluženom prij etnj om. Da su ove nj ihove nevj er
ničl<e rij eči bile na stepenu svj edočanstva onih l<oj i svje doče
protiv nj ih ili na stepenu priznanj a u l<oj em grij eši onaj koj i
priznaj e, onda ih Allah, Subhanehu ve Te'ala, ne bi učinio o d
onih l<oj ima j e zaprij ećeno kaznom zbog svj e do čenj a l<oj e
može biti istinito ili lažno. Naprotiv, ne bi ih trebao kazniti
osim u slučaju isl<renog svj edočenj a . Ovo j e poput rij eči Alla
ha: «Nevjernici su oni /(oji govore: �llah je jedan od trojice!'»
}/!aide, 73. I rij eči Uzvišenog: «Nevjern ici su oni /(oji govore:
(Bog je - Mes ih, sin Merjemin!'» Maide, 1 7, i slično tome.
Š to se tiče drugog slučaj a, ako srce isl<reno vj eruj e u
Poslanil<a, te da j e on Allahov Poslanik , voli i cijeni Poslani
l<a, sallallahu alej hi ve sellem, - to ga sprj ečava da ga vrij eđa i
proklinje. Nemoguće j e takvo nešto poj miti osim al<o se radi
o omalovažavanj u Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, i nj e
gove časti. Iz toga se zaključuj e da puko ubj eđenj e u nj egovu
isl<renost ne može biti iman osim uz lj ubav prema Poslaniku i
nj egovim uvažavanj em u -srcu. (Medžmu'ul fetava, 7/557-558)
42
I kaže ibn Tej mijj e: «Rij eči Uzviše11og: « O noga /(oji za
niječe Allaha, na/(on što je u Njega vjerovao, - osim a/(o bude
na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, če/(a Allaho
va /(azna. One /(ojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba
A llahova i njih če/(a patnja veli/(a, - zato što više vole život na
ovom nego na onom svijetu, a Allah neće u/(aza ti na pravi put
onima /(oji neće da vjeruju. - To su oni čija je srca i sluh i vid
A llah zapečatio, i oni su zaista nemarni; oni će, nema sumnje,
na onom svijetu biti izgubljeni. » Nahl, 1 06- 1 09. Uzvišeni spo
minj e onoga ko učini kufr nal<on imana i nj egovu l<aznu na
ahiretu, pa p otom kaže: «zato što više vole život na ovom nego
na onom svijetu, a Allah neće u/(azati na pravi put onima /(oji
neće da vjeruju. » Nahl, 1 07. Uzvišeni j e poj as nio da su prij e
tnj u zaslužili upravo zbog ove stvari ( Tj . zaslužili su l<ufr zbog
davanj a prednosti dunj alul<u nad ahiretom.) . Poznato j e da
poglavlj e srčanog ubj eđenj a i poricanj a, znanj a i džehla, nij e
poput poglavlj a lj ubavi i mržnj e . Oni ( murdžij e i džehmij e)
govore da su pomenuti lj udi z aslužili prij etnj u zato što j e ne
stalo ubj eđe nj a i imana iz nj ihovih srca a seb eb- uzrol< toga
može biti davanj e prednosti dunj alul<u nad ahiretom. Allah j e
davanj e predn.o sti dunj alul<u nad ahiretom učinio osnovom
koj a vodi u propast, a davanj e prednosti dunj aluku nad ahire
tom može biti uz znanj e i vj erovanj e da l<ufr šteti na ahiretu i
da na ahiretu kao takav neće imati nikakva udj ela .
Tal<o đe, Uzvišeni j e iz nevj erstva izuzeo prisilj enog, a
kada bi l<ufr bio ograničen samo na srčano poricanj e i nezna
nj e ne bi izuzeo prisilj enog j er j e nemoguće n el<oga prisiliti
na ubjeđe nj e. Na osnovu toga saznaj emo da j e izgovaranj e
kufra l<ufr o sim u stanj u prisile.
Rij e či Uzvišenog: «A li o naj /(o prsa otvori /(ufru, » tj . zb og
davanj a prednosti dunj alul<u nad ahiretom . U tom značenj u
su i rij eči Poslanika, sallallal1u alej hi ve sellem: « Čovje/( će
osvanuti /(ao vjerni/( a zanoći ti /(ao nevjerni/(, prodajući svoju
vjeru za nešto od dunjalu/(a. » (Hadis bilj eži Muslim, l<nj iga o
43
imanu, poglavlj e o Podsticanj u na činj enj e dobrih dj ela prij e
poj ave fitni. ) Stoga l<o bez prisile govori rij eči l<ufra tal<av ne
govori a da nj egova prsa nisu otvorena l<ufru. » (Medžmu'ul
fetava, 7/561 . !(omen tar: Š ej hul-islam ovdj e l<o nstatuj e da j e
onaj ko bez prisile izgovori rij eči kufra otvorio prsa l<ufru pa
mal<ar sebeb - uzrol< toga bila lj ubav prema dunj aluku i nj ego
vim nasladama.)
I l<aže ibn Tej mijj e: « A al<o neko prigovori da Uzvišeni
l<aže: ' «Ali onaj /(o prsa otvori /(ufru, » odgovaramo : Ovo se
pol<lapa sa početl<om aj eta, j er l<o učini kufr bez prisile taj
j e svoj a prsa otvorio l<ufru. U suprotnom, da nije tal<o, prvi
dio aj eta bi bio oprečan zadnj em. Jer da se pod onim l<o uči
ni l<ufr cilj a o naj ko otvori prsa - a to može biti i bez prisile
- ne bi izuzeo prisilj enog, već bi bilo obavez a da izuzme i
prisilj enog i onoga l<o nij e prisilj e11 al<o svoj a prsa ne otvori
l<ufru. Stoga, ukolil<o čovj el< dobrovolj no izgovori rij e či kufra
taj j e otvorio prsa l<ufru. Na to upućuj u rij eči Uzvišenog: «
Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura /(oja bi im
ot/(rila ono što je u srcima licemjera. Reci: ((Sam o se vi rugaj
te) Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.'' A
a/(o ih zapitaš, oni će sigurno reći: (Mi smo samo razgovarali
i zabavljali se:' Reci: ((Zar se niste Allahu i riječima Njegovim
i Poslani/(u Njegovu rugali ? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste
nevjernici) a tvrdili ste da ste vjernici." A/(o ne/(ima od vas i
oprostimo) druge ćemo /(azniti zato što su /(rivci. » Tevba) 64-
66. Uzvišeni nas j e obavij estio da su postali nevj ernici nakon
nj ihova imana pored toga što su rel<li da su izgovorili l<ufr ne
vj eruj ući u nj ega, i da su to izgovorili u šali i zabavi. Uzvišeni
j e poj asnio da j e ismij avanj e Allahovim aj etima l<ufr a to neće
učiniti osim onaj ko j e svoj a prsa otvorio ovi m rij ečima (tj .
rij ečima kufra) . Da je u nj egovom srcu bilo imana sprij ečio bi
ga da izgovori ove rij eči. » (Medžmu'ul fetava, 7 /220)
I l<aže tal<ođe ibn Tej mijj e: «Uzvišeni l<aže: «A licemjeri
govore: (Mi vjerujemo u Allaha i Poslani/(a i po/(oravamo se�
44
- zatim ne/(i od njih glave o/(reću; nisu oni vjernici. ](ad budu
pozvani Allahu i Poslani/(u Njego vu da im On presudi) ne/(i od
njih odjednom leđa o/(renu; samo a/(o znaju da je pravda na
njihovoj strani) dolaze mu poslušno. Da li su im srca bolesna)
ili sumnjaju) ili strahuju da će Allah i Poslani/( Njegov prema
njima nepravedno postupiti ? Nijedno) nego žele da drugima
nepravdu učine. /(ad se vjernici Allahu i Poslani/(u Njegovu
pozovu) da im on presudi) samo re/(nu: ''Slušamo i po/(ora
)
vamo se! - Oni neće uspjeti. » Nur 4 7-51 . Uzvišeni j e poj as nio
da j e onaj l<o ostavi pol<ornost Poslaniku, sallallahu alej hi ve
sellem, i ol<rene glavu o d nj egova suda - munafil<, a ne vj e r
nik . Vj ernik j e onaj ko k aže: "' Č uli smo i pol<oravamo se': Al<o
se nifal< nastanj uj e i iman nestaj e samo zbog ol<retanj a gla
ve od suda Allahova Poslanil<a, sallallahu alej hi ve sellem, i
želj om za parničenj em pred drugim (mimo Poslanil<a) - što
predstavlj a ostavlj anj e dj el(:l (a ne nj egovo činj enj e . op.prev.)
čij i seb eb- uzrol< može biti veliki (i � \) šehvet - pa kal<av j e
�
45
nered tal<vog ubj eđenj a i otl<lanj a od nj ega ono što j e dobro i
lij epo. Imansl<a ubj e đenj a čiste i popravlj aj u duše, stoga l<ada
•
46
saglasnost l<oj eg prenose oni koj i bolj e p oznaj tl nj ihov mez
heb. Zato nel<a nil<o ne pomisli d a u me seli ima razilaženj a
l<oj e meselu čini o d mesela u l<oj im ima mj esta z a idžtihad
i razilaženj e . To j e gre šl<a . Nil<o nij e u stanj u da spomene
j ednog prav11ika, imama u fetvama l<oj i j e spomenuo parne
nuto podvaj anj e (tj . podvaj anj e između o noga l<o opsuj e oha
lalivši p sovl<u i onoga l<o opsuj e ne ohalalivši j e. op.prev. ) .
Drugi: Ako j e psovka l<ufr u slučaju dozvolj avanj a, onda
to znači vj erovanj e da j e psovl<a dozvolj ena. Onaj l<o vj eruj e
da j e dozvolj eno ono što j e Allah zabranio nevj erni!< je. Nema
sumnj e da j e nevje rnik onaj ko vj eruj e da su opće poznati ha
.
rami dozvo lJ eni. Međutim, nema razlike između psovl<e Po-
�� � �� �
slanika, =-� ; i potvore vj ernika; laži na Poslanika, =-� ; i ogo-
varanj a vj ernika; i tome sličnih stvari l<oj e j e Allah zabranio.
Jer onaj ko uradi bilo šta od toga smatraj ući to dozvolj enim
nevj ernik j e. Ali pored toga nij e dozvolj eno da kažemo: l(o
p otvori muslimana ili ga ogovara nevj erni!< j e - a time cilj amo
ako ohalali pomenuti grij eh.
Treći: Vj erovanj e dozvolj enosti psovke j e l<ufr samo po
sebi, bez da uop šte i bude psovke. Al<o psovl<a ne bi imala
uticaj a na propis tel<fira, već vj erovanj a , o nda bi to bilo opre
čna o nome na čemu j e koncenzus - sagl asnost uleme.
Č etvrti: Al<o je vj erovanj e dozvolj enosti psovke ono što
izvodi čovj el<a iz vj ere, onda u samoj psovci nema ničega što
ukazuj e da psovač smatra psovl<u dozvolj enom. To bi znači
lo da se psovač ne smije protekfiriti a po sebno ako l<aže: tJa
vj eruj em da j e ovo haram ali sam izgovorio u srdžbi, šali ili
zabavi: kao što su munafici rekli: "Mi smo samo razgovarali i
zabavlj ali se:' Ili kada bi neko rekao: tPotvorio sam i slagao na
tog i tog čovj eka u šali i zabavi: Ako bi neko rekao da tal<vi1
nisu nevjernici onda bi to bilo oprečna I<ur'ansl<om tekstu. A
ako kažu da su nevjernici onda je to (sho dno nj il1ovoj osnovi)
tekfir bez opravdanog razloga j er psovl<u ne smatraj u uzro
l<om tekfira . 1 (psovači Allaha, vj ere, Poslanika, koj i smatraju
da je psovka zabranjena. op.prev.)
47
Tel<fir n e može b iti z asnovan na osnovu dvosmislene
stvari, stoga al<o psovač l<aže: Ja vj eruj e m da j e to grij eh i
nepol<ornost ali ga radim, l<al<o će ga o nda o ni protel<firiti
al<o psovl<a (sama p o s ebi) nij e l<ufr l<o d nj ih? Zato Uzviše
ni l<aže: "Ne ispričavajte se! Pos tali ste nevjernici na/(on što
ste bili vjernici", a n ij e rel<ao: Slagali ste l<ada ste rel<li da
ste samo razgovarali i z ab avljali se. Uzvišeni im ovdj e nij e
rel<ao da lažu l<ao što j e to rel<ao na drugim mj estima l<ada
su oni spominj ali svoj e opravdanj e l<oj e b i ih spasilo l<ufra
da su b ili isl<re n i. Naprotiv Uzvišeni ih j e obavij estio da su
ovim razgovorom i zabavlj anj em postali nevj er nici nal<on
nj ihova imana . » (Sarimul meslul, 5 1 4-517 . Rezime govora
šej hul islama ibn Tej m ijj e j e da o naj l<o opsuj e Allahova Po
slanil<a, sallallahu alej hi ve sellem, postaj e nevj ernik samom
psovl<om, b ez obzira smatrao da j e psovl<a dozvolj ena ili ne,
vj erovao u to ili ne, i bez obzira opsovao u zbilj i ili šali.)
48
već samim is mij avanj em': tj . mi mu nismo presudili kufrom
uzimaj uć i u obzir da on vj eruj e u ono čime se ismij avao o d
l<ufra, već smo mu presudili l<ufrom uzimaj ući u obzir da j e
samo ismij avanj e l<ufrom - kufr. Jer onaj l<o se ismij ava, ial<o
nij e zadovolj an propisom l<oj im se ismij ava , on j e ipal< ozbi
lj an u nj egovom izgovoru (tj . nij e pogrij ešio. op.prev. ) , sam
j e odabrao seb eb - uzrol< i z adovolj an j e nj i me.
Al<o bi nel<o u šali o p sovao Poslanil<a, sallallahu alej hi
ve sellem, ili tvrdio d a Allah ima ortal<a - tal<av se smatra
čovj el<om l<oj i j e z adovolj a n izgovaranj em tih rij eči, j er j e
sam o d abrao da ih izgovori, p a m al<ar ne vj erovao u ono
n a što ul<azuj u nj egove rij eči o d ismij avanj a i omalova ž a
vanj a vj ere u š ali što p re dstavlj a l<ufr. l(aže Uzvišeni: «Reci:
((Zar se n iste A llah u i riječima Njegovim i Poslani/(u Nje-
govu rugali ? Ne isp ričavajte se! Jasno je da s te n e vjernici,
a tvrdili ste da ste vjern ici."» Tevba, 65-66. Stoga onaj l<o
i zgovori l<ufr u š ali p o staj e murted tom š alom j er omalova
ž ava istinitu vj eru, a ne zbog toga što vj eruj e u ono č ime se
š alio o d l<ufra . S tim što obj e stvari (i ismij ava nj e l<ufrom i
vj erovanj e u o no čime se ismij avao o d l<ufra. op.prev. ) utiču
n a nestanal< imana i pritvrđivanj e l<ufra z a razlil<u o d onoga
l<o j e p risilj en, j er o n nij e zadovolj an ni s ebebom- u zrol<om
ni sudom, već u nuždi izgovara l<ufr j ezil<om, ne vj eruj ući u
nj ega, d a bi o d s ebe o dstranio šer-zlo .
Ne može se re ći da i onaj l<o se šali takođe ne vj eruj e
u l<ufr j er mi l<ažemo da on vj eruj e u nj ega zbog toga što j e
obavez a vj erovati da j e z abranj eno ismij avati se vj erom, i da
j e obaveza biti nezadovolj an ism'ij avanj em vj ere. Pa l<ada se
zadovolj io sa ismij avanj em, vj eruj uću u nj ega postao j e ne
vj erni!< , l<ako stoj i u l<omentarima ovog dj ela . » (l(ešful esrar
šerhu usulil B ezdevi 4/600)
49
U Tevdihu šejh Ubej dullah ibn Mesud l<aže: «Ismij avanj e
riddetom j e l<ufr j er predstavlj a omalovažavanj e vj ere, tal<o da
biva murtedom samim ismij avanj em, tj . nij e uzrok nj egova
kufra vj erovanj e u rij eči l<ufra l<oj e j e izgovorio ismij avaj ući
se, j er on ne vj eruj e u nj ihovo značenj e (već ih j e izgovorio u
šali ismij avaj ući se. op.prev. ) . On j e kafir samim ismij avanj em
j er to predstavlj a omalovažavanj e vj ere a to j e l<ufr, da nas Al
lah sačuva od nj ega . » (Et-Tevdih šerhu et- tenkih, 2/402)
so
stane nestankom najvećeg dj ela koj e se čini organima tij ela . >>
(I<itabus - salati, 53-54 str. ) Ibnul I<ajj im, ral1 i mehullahu Te'ala ,
konstatuj e da su neka dj ela udova, poput namaza, uvj et ispra
vnosti imana, poput dj ela srca čij im nestankom iman nestaj e.
I l<aže imam Ibnul I(ajj im u svoj oj 'Nuniji' negiraj uć i
murdžij ama i džehmij ama nj ihovu al<idu: « Tal<av j e irdža', kad
priznaš Obožavatelj a postaj eš potpuna imana; - Bacaj mushafe
na smetlj išta, ruši Kabu i što više grij eha čini; - Ubij ako možeš
sve muvehhide- ispravne akide, i traži berel<et od sveštenika i
krsta; - Otvoreno, bez slzrivanj a, vrij eđaj sve poslanike koj e On
poslao; - A i l<ad vidiš kamenj e učini im sedždu, isto tako ki-
povima i idolima; - Samo priznaj da j e Allah j edini koj i j e sve
stvorio; - I priznaj da j e Nj egov Poslanik istinski od Nj ega poslat
obj avom i Kur'anom; - I bićeš istinski vj ernik, a sve spomenuto
ti j e samo grij eh a ne nevj erstvo; - To j e irdža' kod nj ihovih gu-
lata ( fanatika) i svakog džehmij e šej tanova brata. » (El- l(afij et u
eš- šafij e fil intisar lil firl<ati en- nadžij e sa l<omentarom o d Ibn
Isa'a Tevdihul mel<asid ve tashihul kavaid. l(omentarišući ove
stihove l<omentator (tj . ibn Isa) l<aže: « P isac j e nal<on toga po
j asnio šta zagovaraj u murdžij e. Ukolil<o čovj ek prizna da j e
samo Allah Stvoritelj , i da j e Po slani!< istinsl<i poslat o d Nj e
ga - to j e im�n l<od murdžij a pa mal<ar nakon toga radio šta
radio, sve to j e grij eh a nij e kufr. B acaj mushafe na smetlišta,
ruši !(abu, ubij al<o možeš sve muvehhide i vrij eđaj sve posla
nil<e, sve to ti neće š��§ iti al<o priznaš da j e Allah Stvoritelj i
da j e Muhammed, ��, istina. To j e vj erovanj e el<stremnih
·
Sl
lio (tj . nij e želio izgovoriti kufr) . Isti j e slučaj sa onim ko bude
prisilj en na rij eči l<ufra, nij e nevj ernik j er ga ne želi. Za razliku
od onoga l<o se ismij ava i šali. Tal<vog obavezuj e talal< (razvo d
braka) i kufr, ial<o se šalio, j er j e cilj ao da izgovori te rij eči
(tj . ukolil<o u šali dadne ženi talal< (razvod braka) računaće
se talakom i ukolil<o u šali izgovori kufr računaće se kufrom.
op.prev. ) . Nj egova šala i ismij avanj e mu nij e valj ano opravda
nj e za razliku od onoga ko bude prisilj en, ko pogrij eši, ili za
boravi, a l<oj i se opravdavaj u. l(o se ismij ava rij ečima kufra,
a nij e prisilj en, niti se radi o grešci i zaboravu, taj dobrovolj
no izgovara rij eči l<oj e želi. Allah i Nj egov Poslanil<, sallalla
hu alejhi ve sellem, nisu učinili ismij avanj e valj anim opravda
nj em. Naprotiv l<o to čini zaslužuj e l<aznu. Zar ne vidiš kako j e
Allah opravdao prisilj enog u izgovaranj u rij eči l<ufra ul<olil<o
mu srce ostane smireno u imanu, a nije opravdao onoga ko se
ismij ava već, naprotiv, kaže: «A a/(o ih zapitaš, oni će sigurno
reći: «Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. » Reci: «Zar se
niste Allahu i riječima Njegovim i Poslani/(u Njegovu rugali?
Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjern ici, a tvrdili ste da ste
vjernici. »Tevbe, 65» (!'lamu el-muveki'in an rabbil alemin, 3/63)
52
40. H afiz I s m a i l i b n O m e r i b n Kes i r ( u m ro 7 74 h .g.)
Riddet znači presj ecanje islama rij ečima, dj elom ili nijj
etom. (Rahmetul umme fi ihtilafi el-eimme, 490 str.)
53
43 . A l i m i b n A l a' e i - E n d e rbeti ed-De h l evi e i - H a n efi (786 h .g .)
54
neke meleke, poslanike ili knj ige koj e su spomenute u l(ur'a
nu. » ( Pogledaj komentar 14. hadisa iz Erb eune en-Nevevijj e.)
I kaže tal<ođe : «Ostavljanj e vj ere i napuštanj e džemata
znači otpadništvo od dini islama pa mal<ar čovj ek izgovarao
šehadet. Ako bi opsovao Allaha ili Nj egova Poslanil<a, sallal
lahu alej hi ve sellem, a izgovarao šehadet, nj egova krv bi opet
bila dozvolj ena j er j e pomenutim dj elom napustio vj eru. Isto,
ako bi omalovažio mushaf i bacio na smetlj ište ili zanegirao
nužno poznatu stvar u dini islamu poput namaza, i tome sli
čnih stvari koj e izvo de iz vj ere.» (Erbeune en-Nevevijj e)
l(o pedstakne čovj el<a d a izgovori rij eči kufra - nevj er
ni!< j e pa makar to ura dai o u šali i smij anj u. (El fetava el-B ez
zazijj e ala hašij etil fetava el-hindijj e, 6/337)
ss
značenj u rij eči Uzvišenog: "Ali oni /(oji prsa svoja /(ufru otvo
re . )) Na osnovu toga kod njih nema riječi i dj ela koj a su kufr
. .
56
džahila l<oj i čini grij eh a nazvali muslimanon1 onoga l<o svj e
sno poriče svoj im j ezil<om. (Isarul hakki alel hall<i, 4 1 8 str. )
57
mutezila i selefa j este u tome što mutezile dj ela smatraju uvj e
tom ispravnosti a selefi uvj etom potpun,osti imana . Sve ovo,
l<ako smo već spomenuli, kada j e u pitanj u ono što važi kod
Allaha . A što se nas tiče iman j e potvrda {_;�\) (il<rar) . I(o po
tvrdi svoj im j ezil<om nad nj im će se sprovoditi sud islama i
neće mu se suditi kufrom osim ako ne uradi dj elo koj e ukazuj e
na nj egov kufr, poput sedžde kipu. Ukoliko dj elo ne ukazuj e
na kufr poput fisl<a-grij eha onda onaj ko takvom da ime ima
na Ltzima u obz ir potvrdu (ikrar - tj . izgovaranj e j ezikom) , a
ko negira iman uzima u obzir negiranj e potpunosti imana . l(o
takvom da ime kufra uzima u obzir da takav radi dj elo kafira a
l<o negira uzima u obzir nj egovu suštinu . » (Fethul Bari, 1/46.)
(I(omentar : Na ovaj govor Ibn Hadžera ima primj e
dbi od koj ih j e naj bitnij a to što j e s elefima pripisao mišlj enj e
da su dj ela uvj et p otpunosti imana (stav selefa j e da su dj ela
rukn- temelj imana, i to j e saglasnost selefa) . Ovakvo general
no pripisivanj e selefima j e sporno. Mora se napraviti ( .. )· ..
vnika koj i smatraj u da čovj el< može postati nevj ernil<om radi
govora ili dj ela , međutitn oni· su na to dodali nel<a obj ašnj enj a
koj a nisu prenešena od selefa - l<oj a ukazuju na nj ihovo nagi
nj anj e n1urdžij ama - l<ao što j e: « O vo dj elo nij e dj elo nevj er-
58
ali ukazuj e na l<ufr. » ; ili «To j e z nak nevj erstva» . . . pa do l<raj a
napomene.) ( Š ej h Gunej man j e napisao knj igu ((Šerhu kitabi
et- tevhid min Sahihil B uhari" - ' Komentar p oglavlj a o tevhidu
iz buharij evog Sahiha', gdj e j e tll<azao na grešlze ibn Hadžera i
druga ulema j e talzo đe ukaza na nj egove grešlze. op.prev. )
I l<aže tal<ođe: «Ehu B el<r el- Farisi, j edan o d šafij sl<ih
učenj al<a, u l<nj izi El- Idžma' prenosi da j e onaj l< o vrij eđa Alla
hova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, j asnom potvorom
- nevj erni!< po l<oncenzusu- saglasnosti učenjal<a . » (Fethul
Bari, 1 2/82. Vrij eđanj e predstavlj a dj elo l<oj e opet nij e vezano
za ubj eđe nj e. (tj . nj egovim činj enj em čovj el< postaj e nevj er
ni!< bez uzimanj a u obzir ono u što on vj eruj e. op.prev. )
59
U svorn dj elu El- Iršad, u poglavlj u o riddetu, on l<aže:
«Riddet - utj ečemo se Allaha od nj ega - biva j e dnom od tri
stvari: Nijj etom, rij ečima i dj elom. Ako bi svoj im srcem za
nij etio napuštanj e islama, bez da to izgovori rij ečima; ili
izgovori rij eči l<ufra; ili učini sedždu l<ipu ili suncu; - tal<av j e
murted, bez obzira uradio pomenute stvari iz ubj e đenj a, ina
ta ili ismij avanj a . Znaj da p onel<ad govor i dj elo bivaj u na istoj
razini, ponel<ad dj elo bude j ače od govora a p onel<ad govor
bude j ači o d dj ela . » (El- Iršad ila ma veka'a fil fikhi minei e'adad
eviz-zeri'ati ila marifeti el-ea'dad el-varide fiš -šeri'a, 1 /553 )
5 5 . M u h a m m ed i b n M u h a m m ed i b n M u h a m m ed i b n Em i ri l
Hadž e i - H a n efi ( u m ro 8 79 h .g .)
......
Riddet j e presj ecanj e islatna nijj etom- namj erom, rij eči
ma ili dj elima koj a su kufr, bez obzira izgovorio l<ufr ismij a
vaj ući se, iz inata ili ubj eđenj a . (Dževahirul ul<ud ve muinul
l<udat vel muvel<i'ine veš -šuhu·d , 2/250)
5 7 . A l i i b n S u l ej m a n e i - M e rdavi e l - H a n b e l i ( u m ro 885 h .g .)
60
Nap omena: Nj egove rij eči: «l(o učini širl< Allahu; ili za
negira Nj egov rububij et ( gosp odarstvo) ; ili uluhijj et (j edno
ću) ; ili z anegira nel<o od Nj egovih svoj stava; ili Nj emu pripiše
dij ete ili drugu; ili zanegira nel<og poslanil<a ili l<nj igu l�?Lu
j u Allah obj avio; ili opsuj e Allaha ili Nj e gova Poslanil<a, :_� ;
tal<av j e l<afir bez razilaženj a u cj elini, - se odnose na o noga
l<o to uradi dobrovolj no pa makar i u šali, i to uradi nakon
što j e dobrovolj no prihvatio islam, a nel<i l<ažu mal<ar p rihva
tio islam u prisili. Sl<upina l<olega kaže: Isto tal<o al<o bi uči
nio sedždu suncu ili mj esecu. U Tergibu stoji: " Tal<ođe, al<o
izgovori rij eči ili uradi dj elo koj e j asno ukazuj e na ismij avanj e
vj erom': » (El- Insaf li marifeti er-radžih minei hilaf, 1 0/326)
5 9. E b u A bd u l l a h M u h a m m ed i b n Ka si m er-Ress'a ei-Ma l i ki
( u m ro 8 94 h .g.)
61
" Poglavlj e o utvrđivanj u riddeta': Š ej h ibn Š as l<aže:
« Riddet biva j asnim činj enj em l<ufra; rij ečima l<oj e ukazuj u
na nj ega ili dj elom koj e ga obuhvata. Š to se tiče rije či koj e
ukazuju na nj ega poput negiranj a opće p oznate stvari u vj eri.
A što se tiče dj ela koj e ga obuhvata poput nošenj a zennara,
bacanj e musl1afa na nedžaset, sedžda kipu i tome slično. »
( Š erhu hududi ibn Arefe, 2/634)
60. M u h a m m ed i b n Ka s i m e i - Ga zzi ( u m ro 9 1 8 h .g .)
62 . M u h a m m ed i b n Abd u r- Ra h m a n e i - M a g r i b i e i -M a l i ki (954)
62
3/480. l(omentar : Obrati pažnj u da j e cilj činj enj a kufra ovdj e
dunjaluk tj . talak - razvo d braka . Mukbili - čij i će govor doći
- spominj e da i ona postaj e nevj ernik ukoliko to uradi (tj . učini
kufr kako bi se rastavila od muža) .
kufra grešl<om ili p o d prisilom nij e nevj ernik l<od svih, a l<o
i h svj esno i namj erno izgovori postaj e nevj ernik l<od svil1. »
Bahru er- rail< šerhu l<enzi el- hakail<, 5 / 1 34) I l<aže u El- e š
hahu ven - n ezair: «Obož avanj e l<ipa j e l<ufr i neće se u zeti u
< > bzir šta j e u srcu čovj el<a. » ( El- e šbahu ven- nezair mea šerhi
· l - Ham evi, 2/20 4)
65 . M u h a m m ed i b n A h m ed e i - Futu h i ( i bn N edža r) e i -H a n be l i
( m ro 9 7 2 h .g.)
63
murted j e onaj l<o učini kufr - pa mal<ar se radilo i o mumejjiz
dj etetu (\9) (dij ete l<oj e je u stanju da razlučuj e stvari što ope�
:;:1
64
su l<ufr; svej edno radilo se o ismij avanj u, inatu ili ubj eđenj u.
l(aže Uzvišeni: «Reci: «Zar se niste A llah u i riječima Njego
vim i Poslani/(u Njegovu rugali ? Ne ispričavajte se! Jasno je da
ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. » . Iz ovoga se izuzi
ma onaj ko pogrij eši l<ao i o naj l<o bude prisilj en, tal<av nij e
murted. Š to se tiče dj ela l<ufra to j e ono dj elo l<oj eg čovj el<
uc1n1 namJ erno J asnim 1SffilJ avanJ en1 VJ erom, p oricanJ em VJ e-
v • • • • • • • • • • • • •
dij ete, luđal< i prisilj eni se izuzumaj u (j er dij ete i luđal< nisu
1nul<ellefi, a prisilj eni dj elo ne čini dobrovolj no. op.prev. ) -
odlul<om da se uradi l<ufr, trenutno ili u budućnosti, rij ečima,
dj elom i ubj eđenj em . . . ( Fethul muin bi šerhi l<urretil aj n bi
tnuhimmati ed-din, 4/ 132)
65
- Dj elom: poput sedžde l<ipu, bacanj a mushafa na sme
tlište i tome slično.
- Ubj eđenj em, poput vj erovanj a da Allah ima ortaka,
vj erovanj em da j e zinaluk ili alkohol halal, a da j e hljeb haram,
i tome slične stvari oko l<oj ih je koncenzus učenj aka koj i j e
kategoričl<i.
- I sumnj om u nešto od pomenutih stvari. (Delilu et- ta
lih, 3 1 7 str.)
7 1 . M e n s u r i b n J u s uf e i - Behvet i e l - H a n b e l i ( u m ro 1 05 1 h .g .)
66 '
7 3 . A bd u r- R a h m a n i b n Š ej h i Za d e e l - H a n efi ( u m ro 1 07 8 h .g .)
i z govori pa kada izgovori rij eči kufra postaj e kafir kod nas i
kod Allaha . » (Medžmeul enhur fi šerhi multeka el-ebhur, 2/487)
U "Hašij i" na dj elo " El- B ahru ez-Zehhar" El- Mul<b ili
l<aže: «Vanj ština rij eči Uzvišenog: « Onoga /(oji zaniječe A l
laha, na/(on što je u Njega vjerovao - osim a/(o bude na to
primoran, a srce m u ostane čvrs to u vjeri -, če/(a A llahova
/(azna. One /(ajima se nevjerstvo bude m ililo stići će srdžba
A llah o va i njih če/(a patnja veli/(a, » Nah l, 1 06, u l<azuj e n a
l<ufr o noga l<o i zgovori rij eč i l<ufra p a mal<ar i ne vj erovao
u nj ihovo z načenj e . Uzvišeni j e izuzeo samo prisilj enog a
nema prisile u dj elima srca. l(o zanevj eruj e svoj im srcem
- bez obzira bio prisilj en ili ne - nevj erni!< j e . l(o zanevj e
ruj e j ez il<om , a prisilj en j e, n ij e nevj erni!< . To j e taj l<oj eg
aj et izuzima . Ul<olil<o nij e prisilj en onda j e nevj erni!< j er o n
ostaj e nal<on i zuzetl<a i nal<on p oj aš nj enj a onoga l<o učini
l<ufr srcem, a to j e najveći l<ufr. Zato se p osebno spominj e
na p o četl<u govora radi p otvrde l<ao da želi reći: Ali p otpuni
l<ufr j este l<u fr srca. Na o snovu ovoga p o st aj e j asno ul<olil<o
rij eč samo p o sebi nij e l<ufr izuzeta!< u tal<voj s ituacij i ne b i
imao nil<al<va z načenj a , j er j e nemoguće izuzeti p risilu na
l<ufr srcem l<oj eg j e ne moguće prisiliti. Na o snovu ovoga
j e tal<o đe j asna i grešl<a o noga l<o l<aže: Ul<olil<o žena učini
l<ufr da b i se o dvoj ila o d svoga muža nij e otpadni!< j er svoj a
prsa nij e otvorila l<ufru.» (El-Mennar fil muhtar, 2/408-409)
68
u stanj u ludila neće se smatrati murte dom. Ukolil<o pak uči
ni riddet dok j e svj estan riddet će biti uvažen. Tal<ođe, nij e
ispravan riddet pij anog koj i j e izgubio razum. Š to se tiče pu
nolj etstva on nij e uvj et ispravnosti riddeta . Isti j e slučaj i sa
muškošću ( tj . nij e uvj et da se radi o mušlzarcu već i že11a isto
tako ukoliko učini riddet postaj e murtedom. op.prev.) U uvj ete
tal<ođe spada i svoj evolj nost. Riddet prisilj enog se neće uvaži
ti. Tal<o stoj i u dj elu Bahrtt er-raik. ( Fetava el- hindijj e, 2/253)
69
dol<azi l<oj i ga izuzimaj u iz riddeta poput idžtihada, grešl<e
j ezil<a, prenošenj a događaj a , straha . . . » ( Futuhatul Vehhab bi
tevdihi šerhi m enhedži et- tullab, 7 l 567 - 568)
70
rovati volj eti i mrziti (ono što islam zahtj eva) ; j ez il<om time
što će i zgovarati (ono što islam z ahtj eva) i s druge strane
suzdržavati se o d izgovaranj a l<ufra (širl<a i o noga što islam
zabranj uj e) ; i o rganima tij ela time što će o b avlj ati rul<no
ve islama i o stavlj ati dj ela l<oj ima čovj el< izlazi iz vj ere. Al<o
izostane j ed na o d ove tri stvari (vj erovanj e, govor ili dj elo)
p o staj e nevj erni!< i murte d . »
Primj er za dj elo srca l<oj im izlazi iz vj ere: D a misli da
j e ono na čemu j e većina lj udi o d vj erovanj a u mrtve i žive
istina ( šej h Muhammed ibn Abdul-Vehhab, ovdj e cilj a na do
zivanj e umrlih, traženj e p omoći o d nj ih i tome slične l<ufri
j ate koj i su bili j ako pro šireni u nj egovom vremenu 1 206 h.g .
op.prev. ) , navodeći kao dol<az činj enicu da j e većina lj udi na
tome (širl<u i kufru) . Tal<av j e l<afir, mu/(ezzib (onaj l<oj i p ori
če ono sa čim j e došao Allahov Poslanil< , sallallahu alej hi ve
sellem) pa makar ne izgovorio (pomenuto ubj eđenj e) svoj im
j ezil<om i radio organima tij ela po tevhidu. Isti j e slučaj al<o bi
posumnj ao gdj e j e istina, tal<av i al<o ne poriče Poslanika, sal
lallahu alej hi ve sellem, ne vj eruj e u nj ega j er u sumnj i govori:
"Možda će Allah pol<azati gdj e j e istina': Takav j e murted pa
mal<ar svoj i m j ezil<om izgovarao samo tevhid. »
Primj er za dj elo j ezika l<oj im izlazi iz vj ere: Da vj eruj e
i voli istinu a negira i mrzi neistinu ali izgovori rij eči kufra
laskaj ući stanovnicima Ahsa'a (lj udi koj i su se u doba Abdul
Vehhaba odmetnuli od islama) , Mekl<e ili nel<om drugom, pla
šeći se nj ihova šerra-zla. Ili im pak napiše pismo u l<oj em j asno
hvali ono na čemu su oni od l<ufra i riddeta, ili spominj e l<al<o
je ostavio ono na čemu j e bio od tevhida, misleći da ih time
obmanjuje a da je nj egovo srce i dalj e u j el<inu i da mu ne škodi
pomenuta stvar. l(aže Uzvišeni: «Onoga /(oji zaniječe Allaha)
na/(on što je u Njega vjerovao) - osim a/(o bude na to primoran)
a srce mu ostane čvrsto u vjeri -) če/(a Allaho va /(azna. One
/(ojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih
če/(a patnja veli/(a) zato što više vole život na ovom nego na
71
onom svijetu, a Allah neće u/(aza ti na pravi put onima /(oji
neće da vjeruju. » Nahl, 1 06- 1 07. Sa1no zbog toga što više vole
ovaj svij et od ahireta a ne što su promij enili svoj e ubj eđenj e.
l(o spozna ovu stvar i nj enu veliku opasnost uvidj eće ogro
n1nu potrebu za sticanj em znanja. To je ono što znače nj egove
rij eči u Ikna'u, da se riddet može učiniti rije čima, ubj eđenj em,
sumnj om i dj elom. A Allah najbolj e zna.» (Muellefatu eš- šejh
kismu er- resail eš -šahsijj e, 10/87, 88)
I l<aže Muhammed ibn Ab dul-Vehhab, kako stoj i u Ta
rihu ibn G annama: «l(aže Uzvišeni govore ći o Ammaru ibn
J asiru i nj emu slič nim: «Onoga /(oji zaniječe A llaha, na/(on što
je u Njega vjerovao, - osim a/(o bude na to prim oran, a srce mu
ostane čvrsto u vjeri -, če/(a Allahova /(azna. One /(ojima se ne
vjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih če/(a patnja
veli/(a, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a
Allah neće u/(azati na pravi put onima /(oji neće da vjeruju. »
Nahl 1 06-1 07. Uzvišeni nij e izuzeo osim onoga ko bude pri
silj en pod uvj etom da nj egovo srce ostane smireno u imanu.
Č ovj el< ne može biti prisilj en u al<idi ve ć u rij ečima i dj elima.
Uzvišeni j asno sp ominje da j e onaj l<o uradi ili izgovori rij eči
kufra nevj ernik osim ako bude prisiljen i to pod pomenutim
uvj etom (tj . da srce ostane smireno u imanu. op.prev.) .» (Tari
l1u ibn Gannam, 344 str.)
I l<aže Muhammed ibn Abdul-Vehhab: « Al<o će čovj e
l<u najvećeg ihlasa- iskrenosti i dobrih dj ela propasti nj egovo
dj elo l<ada izgovori rij eč i širl<a što ga mrzi - želeć i da time
(izgovaranj em rij e či širl<a) drugog uputi l<a islamu - l<al<av
j e tel< o nd a sluč aj sa onim l<o ispolj i sto rij eč i širl<a i l<ufra
radi trgovine ili radi hadža l<ada mu on bude sprij ečen, l<ao
što su Allahov Poslanil<, salalllahu alej hi ve s ellem, i nj egovi
ashabi bili sprij ečeni sve do o svaj anj a Mel<l<e . » ( Risaletun fil
mesaili el hams, .Muhammed ibn Abdul-Vehhab)
I l<aže šej h Muhammed ibn Abdul-Vehhab u risali o dj e
lima koj a izvo de iz islama:
72
« Š esta stvar: Ismij avanj e sa bilo čim od vj ere Poslani
l<a, salalllahu alej hi ve sellem, l<aznom ili s evabom. Dol<az
tome su rij eči Uzvišenog: «A a/(o ih zapitaš, oni će sigurno
reći: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.) Reci: Zar se
niste Allahu i riječima Njego vim i Poslani/(u Njegovu rugali?
Ne ispriča vajte se! jasno je da ste postali nevjernici, na/(on što
ste bili vjern ici. A/(o ne/(ima od vas i oprostimo, druge ćemo
/(azn iti zato što su /(rivci. » (Tevba 65- 66).
S edma stvar : S ihr, a u sihr spada s arf i a tf. l(o ga uradi
ili j e zadovolj an nj ime, nevj erilil< j e. Dol<az tome s u rij e či
Allaha: «A njih dvojica nisu ni/(oga učili do/( m u ne bi re/(li:
Mi samo is/(uŠavam o, i ti n e hudi nevjerni/(!'» Be/(ara, l 02.
O sma stvar: Pomaganj e nevj ernika protiv muslimana.
Dokaz tome su rij eči Uzvišenog: «A njihov je onaj medu vama
/(oji ih za zaštitni/(e prih vati; Allah uistin u neće u/(azati na
Pravi put ljudima /(oji sami sebi nepravdu čine. » Maide, Sl.
Nema razlil<e u ovim dj elima između onoga l<o ih učini
u šali, zbilj i ili strahu. Opravdava se samo l<o j e p risilj en. Sve
73
Š ej h Muhammed ibn Abdul- Vehhab zatim l<aže o oni
ma o l<oj ima Uzvišeni l<aže: «Licemjeri se za/(linju Allahom
da nisu go vorili) a sigurno su govorili nevjernič/(e riječi i po
/(azali da su nevjernici) na/(on što su javno islam bili primili»
Tevba, 74. Š ej h l<aže: «Zar ne vidiš l<al<o ih j e Allah nazvao
nevj ernicima zbog j edne rij eči, p ored toga što su bili u vre
menu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, borili s e i klanj ali
sa nj im, po stili, davali zel<at i obavlj ali hadž. Isto tako oni o
l<oj ima Allah l<aže: « Reci: ((Zar se niste A llah u i riječima Nje
govim i Poslan i/(u Njegovu rugali ? Ne ispričavajte se.' jasno je
da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.))» Tevba 65-66.
Ovi za l<oj e Allah kaže da su postali nevj ernici nal<on imana
a koj i su bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alej hi ve
sellem, u bitci na Tebul<u, su izgovorili rij eč i l<ufra u šali. »
A ti (čitao če) pogledaj ovu nj ihovu šubhu tj . nj ihove rij e
či: Tekfirite lj ude od muslimana koj i izgovaraju la ilahe illallah,
l<lanj aj u i poste. Pogledaj tal<ođe i pomenuti odgovor na ovu
šubhu j er j e j al<o l<oristan. (Pogledaj risalu l(ešfu eš- šubuhat)
I kaže Muhammed ibn Ab dul-Vehhab takođe: «l(ada si
l<onstatovao da su nel<i ashabi l<oj i su se borili protiv rimljana
sa Allahovim Poslanil<om, sallallahu alej hi ve sellem, učinili
l<ufr zbog rij eči l<oj e su izgovorili u šali, postaj e ti j asno da su
oni koj i urade ili izgovore riječi l<ufra iz straha da im se ne
utnanj i imetal<, da ne bi izgubili položaj, ili izgovore kufr la
skajući lj udima, goreg stanj a od onih koj i su rije či l<ufra izgo
vorili u šali. »
Drugi aj et : Riječi Uzvišenog: «Onoga /(oji zaniječe Alla
ha, na/(on što je u Njega vjerovao) - osim a/(o bude na to pri
rrLoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri, » Nahl, 1 06. Allah nij e
opravdao nikoga osim o,noga l<o bude prisilj en a nj egovo srce
ostane smireno u imanu. Mimo toga (tj . ako kufr uradi mimo
prisile) čovj ek postaj e nevj erni!< b ez obzira uradio to iz straha,
laskanja, škrtosti za svoj o1n zemlj om, imetkom, familij om ili
rodbinom, ili pal< to uradio u šali i tome sličnim cilj evima .
. .
74
Aj et sa dva aspekta ukazuj e na pomenutu stvar :
- Prvi: Uzvišeni kaže: «osim onoga /(o bude prisiljen»
tako da j e izuzeo samo onoga l<o j e prisilj en. A poz nato j e da
čovj ek može biti prisilj en na riječi ili dj elo a što se ubj eđenj a
srca tiče tu niko nikog ne može prisiliti.
- Drugi: U zvi š eni l<aže: «Zato što više vole život na ovom .
nego na onom svijetu» . Uzvišeni p oj ašnj ava da sebeb- uzrol<
pomenutog kufra i l<azn e nij e bilo ubj eđenj e, džehl, mržnj a
prema vj eri ili lj ubav p rema l<ufru, već dunj alučl<i udio l<o
j em su oni dali prednost nad vj erom. A Allah, Subhanehu ve
Te'ala, naj bolj e zna. Hvala Allahu G ospodaru svih svj etova i
nel<a j e salavat i selam na Muhamn1eda, nj egovu porodicu i
ashab e:' » (Risalu I<ešfu eš- šubuhat, 1 1 4- 1 1 5 str. )
I<omentar: G ovor šej ha j e ovdj e j al<o j asan da onaj l<o
dobrovolj no, bez prisile, uradi kufr postaj e nevj erni!< i otpa
dni!<, pa mal<ar to učinio zbo g nečeg od dunj alučkih dobara i
mal<ar ne vj erovao svoj im srcem u ono što j e uradio ili izgo
vorio svoj im j ezil<om. U tefsiru rij eči Uzvišenog: «Onoga /(oji
zan iječe A llaha) na/(on što je u Njega vjerovao) - osim a/(o bude
na to primoran) » Nahl) 1 06, šej h Muhammed ibn Abdul-Veh
hah spominj e nekolil<o mesela:
Druga mesela: Izuzimanje osobe l<oj a j e prisilj ena pod
uvj etom da srce bude smireno u imanu.
Treća mesela: Olakšica se dozvolj ava samo onome l<o
ispuni oba uvj eta (da j e prisilj en i da mu srce ostane smireno
u imanu. op. prev.)
Č etvrta mesela: Pomenuti riddet j e urađen rij e čima i
dj elima a ne vj erovanj em-al<idom.
Trinaesta mesela: I<o uradi pomenutu stvar taj j e svo
j a prsa otvorio kufru pa mal<ar i prezirao dj elo koj e radi, j er
Uzvišeni j e izuzeo samo prisilj enog.
Š esnaesta mesela: Sp omen sebeba- uzrol<a kazne, a to j e
davanj e prednosti dunj aluku 11ad ahiretom, a ne ubj eđenj e ili
sumnj a . (Muellefatu eš- šej h Muham1ned ibn Abdul-Vehhab,
poglavlj e o Tefsiru, 229- 230 str.)
75
I l<aže Muhammed ibn Abdul-Vehhab, Allah mu se
smilovao, u tefsiru rij eči Uzvišenog: «Reci: ((Zar od mene
tražite da se ne/(ome drugom, osim A llahu, /(lanjam, o ne
znalice!' A tebi, i onima prije teb e objavljeno je: A/(o budeš
druge A llar1 u ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propa
sti, a ti ćeš izgubljen biti." Nego, Allahu jedino ibadet čini i
budi zahvalan! Oni ne veličaju A llaha ona/(o /(a/(o Ga treba
veličati; a čitava Zem lja će na Sudnjem dan u u vlasti Njego
voj biti, a nebesa će u moći Njegovoj sm o tana ostati. Hvaljen
ne/(a je On i vrlo viso/(o iznad onih /(oje Njem u smatraju ra
vnim!» Zum er, 64-67: Ovdj e imamo nel<olil<o mesela:
Prva: Odgovor mušricima koji l<ažu da se ovo odnosi
na l<ipove a ne i dobre lj ude, j er su rij eči Uzvišenog: «Zar da
se ne/(om drugom mimo A llaha» , općenite i obuhvataj u sve
što se obožava mimo Allaha.
Druga mesela: U aj etu j e dokaz da musliman l<oj i se
vanj štino1n p ol<ori (u l<ufru) onome ko od nj ega to traži, po
staj e nevj erni!<, pa mal<ar vj erovao svoj om nutrinom. Mušri
ci nisu tražili od Poslanil<a, sallallahu alej hi ve sellem, da pro
mj eni svoj e ubj eđenj e. Aj et p oj ašnj ava ono što se dosta često
dešava od onih l<oj i se pripisuj u islamu a isp olj avaj u svoj e
pol<lapanj e sa mušricima boj eći se nj ih, i misle da time nisu
učinili l<ufr al<o svoj im srcem to preziru. (Muellefatu eš- šej h
Muhammed ibn Abdul-Vehhab, poglavlj e o Tefsiru, 344 str. )
I kaže isto tako u tefsiru pomenutih aj eta: Š to se tiče
drugog aj eta i u nj emu ima nel<olil<o mesela:
Treća mesela: Nije samo ubj eđenj e stvar l<oj om musli
man čini l<ufr, t�11:� ovi koj e j e Uzvišeni sp,omenuo, nisu tražili
od Poslanil<a, �� , da promj eni svoj e ubj eđenje-vj erovanj e,
kako smo gore spomenuli. Musliman koj i se radi imetka, ze
mlj e ili familij e, pokori (u l<ufru) onome ko od nj ega traži da
se poistovj eti sa mušricima, postaj e nevje rni!< - osim ako bude
prisiljen - pored toga što zna 11j ihov kufr i mrzi ih. (Muellefatu
Muhammed ibn Abdul-Vehhab, poglavlj e o Tefsiru, 345 str.)
76
8 1 . Šej h M u h a m m ed i b n A l i i b n Ga ri b ( u m ro 1 209 h .g.)
( Jedan od najvećih učenika šejha Mtlhammeda ibn Abdul
Vehhaba i muž nj egove kćeri. )
77
82. S u l ej m a n i b n M u h a m m e d i b n O m e r e i - B u džej ri m i ( 1 2 2 1 )
78
rij ečima i dj elom, bez obzira uradio l<ufr ismij avaj ući se, inate
ći, ili vj eruj ući. » Abdullah ibn Hižazi kaže: « Primj er za nijj et :
Da odluči da uradi l<ufr pa makar i u buduć nosti. Primj er za
dj elo: Da učini sedždu l<ipu ili suncu, bez ikal<ve darure (nu
žde) , ili baci mushaf, šerijatsku knj igu ili nešto na čemu in1a
veličanstvenog imena (nel<o od Allahovih imena. op.prev.) na
smetlj ište. Nj egove rij eči "ismijavaj ući se" tj . omalovažavaj ući.
"Ina teći'; time što j e sp oznao istinu srcem ali se inati da j e pri
zna rij ečima.» (Hašij etu eš- Š erkavi ala et-Tahrir, 2/388)
79
85. Š ej h S u l ej m a n i b n Abd u l l a h i b n M u h a m m ed i b n Abd u i
Ve h ha b (u m ro 1 2 3 3 h .g .)
80
p onosu i u svoj oj državi, p a p ozove one l<oj i poriču Alla
hove aj ete i ismij avaj u se nj ima, i nj ih u z me za štićenil<e,
prij atelj e i sagovornil<e, sluša nj ihov l<ufr i ismij avanj e i p o
država ih u tome, a s druge strane udalj ava i p rotj er uj e slj e
dbenil<e tevhida ? ! . . .
Rij eči Uzvišenog: « Onoga /(oji zaniječe Allaha, na/(on
što je u Njega vjerovao, - osim a/(o bude na to primoran, a srce
mu ostane čvrsto u vjeri -, če/(a A llahova /(azna. One /(ojima
se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba A llahova i njih če/(a
patnja veli/(a, zato što više vole život na ovom nego na onom
svijetu, a A llah neće u/(azati na pravi put onima /(oji neće da
vjeruju. » Nahl, 1 06-1 07. Uzvišeni j e presudio sudom l<oj i se
ne može promij eniti: Da j e onaj ko ostavi svoj u vj eru i vrati se
u l<ufr, l<afir, bez obzira imao opravdanj a: strah po sebe, ime
tal<, familij u, ili nemao. B ez obzira uradio l<ufr svoj om nutri
nom mimo vanj štine ili nutrinom i vanj štinom zaj edno. B ez
obzira uradio kufr rij ečima i dj elom ili j ednim od nj ih dvoj e.
B ez obzira uradio kufr iz p ohlepe za dunj alul<om l<oj eg želi
steći od mušrika ili ne . . . Tal<av j e l<afir u sval<oj situacij i izu-
�
81
da su oni murte di zbog toga što su dali prednost dunj aluku
nad ahiretom i da su oni gafili (o_}.;w \) (nemarni) l<oj ima j e
Allah zapečatio srca, sluh i vid. Zatim j e potvrdio da su ta
kvi na ahiretu propalice. Takvo j e stanj e ovih murteda u ovoj
titni-smutnj i, š ejtan ih j e obmanuo i predstavio im da strah
opravdava nj ihov riddet, te da im spoznaj om istine i lj ub avlj u
prema šehadetu neće štetiti to što su uradili. Z aboravlj aj u
da velil<i broj mušril<a zna istinu, vole j e i svj edoče da j e
istina, ali j e ne slij ede i ne rade po nj oj iz lj ubavi prema du
nj alul<u i boj azni po sebe, imetal<, užitl<e i vo đstvo . Zatim,
Uzvišeni l<aže: « To zato što su govorili onima /(oji ne vole ono
što Allah objavljuje: «Mi ćemo vam se u ne/(im stvarima po
/(oravati», a A llah dobro zna njih ove tajne. » Muhammed, 26.
Uzvišeni nas obavj eštava da j e sebeb- uzrol< nj ihova riddeta i
šej tansl<og obmanj ivanj a to što su oni rekli onima l<oj i mrze
ono što j e Allah obj avio: "Mi ćemo vam se u nel<im stvarima
pol<oravati :' Pa ako j e nevj erni!< onaj ko obeća mušricima l<oj i
mrze ono što j e Allah obj avio, da će im se pol<oriti u nel<im
stvarima, p a makar i ne uradio pomenutu stvar, l<al<av j e tel<
slučaj sa onim l<o se p oistovj eti sa mušricima l<oj i mrze ono
što j e Allah obj avio od naredbe da se samo On ob ožava . . .
Na drugom mj estu Uzvišeni l<aže: « 0 vjernici, n e pri-
.
82
takav p o stupal< smatraj u dobrim i dozvolj e nim. Na taj način
spoj ili su između činj enj a riddeta i dozvolj avanj a o nog što j e
zabranj eno.» (Ed-delail fi hul<mi muvalati ehlil išrak, 29 - 57
str. uz izostavlj anj e velil<og broj a citata . )
I kaže u Tej sirul Azizil Hamid: « l(o se ismij ava Alla
hom, Nj egovim Poslanil<om, l(nj igom ili vj erom - nevj erni!<
j e, pa mal<ar to uradio u šali ne cilj aj ući suštinu ismij avanj a .
Na ovome j e l<oncenzus . . . »
l(aže dalj e šej h Sulej man: « Rij e či Uzvišenog: «A a/(o
ih zapitaš, oni će sigurno reći: «Mi smo samo razgovarali i
zabavljali se. » Reci: «Zar se niste Allah u i riječima Njego
vim i Poslani/(u Njegovu rugali ?» Tevba, 65. l(omentar: l(aže
Uzvišeni obraćaj ući se svom Poslanil<u, sallallahu alej hi ve
sellem: uA al<o ih upitaš': tj . al<o upitaš munafil<e l<oj i su u
ismij avanj u izgovorili rij eč i l<ufra, o ni će sigurno reći: aMi
smo samo razgovarali i zabavlj ali se': tj . ispričavaće se da
nisu cilj ali ismij avanj e i poricanj e već šalu i zabavu. ((R eci:
Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslani/(u Njego vu
rugali ?'' Uzvišeni nij e uzeo u obzir nj ihovo opravdanj e: ili
zbog toga što su slagali ili zbog toga što se o naj l<o se ismij ava
u šali i razonodi ne može o pravdati. U oba slučaj a ispričava
nj e j e neispravno j er su promašili mj e sto šale. Zar se u srcu
čovj el<a može okupiti iman u Allaha, Nj egova Poslanil<a, sal
lallahu alej hi ve sellem, i ismij avanj e sa nj ima. Naprotiv, to j e
očiti l<ufr, i zato j e o dgovor glasio: ('Ne ispričavajte se! Jasno
je da ste postali nevjernici, na/(on što ste bili vjernici."
Š ej hul islam ibn Tej m ijj e l<aže: « Uzvišeni tnu naređuj e
d a im l<aže: " Po stali ste nevj ernici n al<on š to ste bili vj e rni
ci:' Nij e ispravan govor o nih l<oj i l<ažu d a s u p o me nuti lj udi
p o stali n evj ernici nal<on nj ihova imana j ezil<o m a p retho
dno s u svoj im srcima bili nevj ernici . Jer iman j ezil<om u z
l<ufr s rc e m j e l<ufr. Zato se tada ne može reći: Postali ste
nevj ernici nal<on što ste b ili vj ernici, j er su već prij e toga
bili nevj ernici. A al<o pal< cilj aj u da su p om e nuti lj udi ispo -
83
lj ili l<ufr nal<on što su isp olj ili iman, o nd a l<ažemo da oni
nisu isp olj ili l<ufr osim svoj im odabranic ima s l<oj ima uvij el<
tal<o postup aj u. l(ada su p o stali munafici i l<ada su se pobo
j ali d a će p ovodom nj ih biti obj avlj ena sura l<oj a će razot
l<riti ono što oni l<rij u u svoj i m srcima, i l<ada su se ismij a
vali, tada su p ostali l<afiri nal<on nj ihova imana . Pomenuti
aj eti ne ul<azuj u da su oni uvij el< bili munafici (od samog
p o četl<a . o p . p rev.) Nal<on tog a Allah Uzvišeni l<aže : (A a/(o
ih zapitaš, oni će sigurno reći: Mi smo sam o razgovarali i
zabavljali se� tj . priznali su svoj postu p al<, pa im j e rečeno:
(Ne ispričavajte se! jasno je da ste pos tali nevjernici, na/(on
što ste bili vjernici. A/(o ne/(ima od vas i oprostimo, druge
ćem o /(azniti zato što su /(rivci.'' Tevba, 65, 66 Aj et ul<azuj e
da p o me nuti lj udi nisu m islili da su uradili l<u fr. Mislili su
da p omenuto dj elo nij e l<ufr. Na osnovu ovog a p ostaj e j a
sno da j e ism ij avanj e Allahovim aj etima i Nj egovim Posla
nil<om, sallallahu alej hi ve sellem, l<ufr l<oj i m čovj el< p o staj e
nevj erni!< nal<on imana . Sve ovo ul<azuj u da s u oni p o sj e
dovali slab iman, z atim s u uradili ovu z abranj enu stvar, z a
l<oj u su znali da j e z abranj ena ali su mislili da nij e l<ufr - a
ona j e bila l<ufr - p a su postali nevj ernici p ored toga što nisu
vj erovali da j e dj elo l<oj eg su učinili dozvolj eno . » ( Tej sirul
Azizil Hamid, 6 1 7- 6 1 9 str.)
84
8 7 . A bd u l l a h i b n M u h a m m ed i b n A bd u i -Ve h h a b ( u m ro 1 244)
'
85
mal<ar priznavao sve što j e Allah obj avio - p ostaće ti j asno
da j e onaj l<o svoj im j ezil<om o psuj e Allaha, ili Nj egova Po
slanil<a, sallallahu alej hi ve sellem, nevj erni!<, murted o d dini
islama, p a mal<ar priznavao sve što j e Allah obj avio i mal<ar
opsovao u šali ne cilj aj ući nj eno značenj e srcem. Š afija, ra
himehullahu teala, kaže: « l(o se šali sa nečim o d Allahovih
aj eta nevj erni!< j e . »
l(al<av j e tel< onda slučaj sa onim l<o se šali psovanj em
Uzvišenog Allaha ili Nj egova Poslanil<a , sallallahu alej hi ve
sellem. Zato šej h Tel<ijj ud- din l<aže: ' Naši drugovi a i dru
gi učenjaci l<ažu: «l(o opsuj e Uzvišenog Allaha nevj erni!<
j e, bez obzira uradio to u zbilj i ili šali. D okaz tome su rij eči
Uzvišenog: «Reci: «Zar se niste A llahu i riječima Njegovim i
Poslani/(u Njegovu rugali ? Ne ispriča vajte se! Jasno je da ste
nevjern ici, a tvrdili ste da ste vjernici. » Tevba, 65-66. Ovo j e
l<ategoričl<i ispravano mišlj enj e. »
Zatim šej h Abdullah ibn Muhamm e d ibn Abdul-Ve
hhab l<aže: « Pogledaj tal<ođe rij eč i šej h a na l<raj u nj egova
govora l<ada l<aže da nema sum nj e d a j e osnova govora ovih
lj udi velil<i širi< i l<ufr l<oj eg Allah neće opro stiti osim tea
b o rn, i l<al<o p o menuta stvar p ovlači otpadništvo o d vj ere.
Pogledaj l<al<o j e j asno spom e nuo nevj erništvo onoga l<o to
u radi i nj egov riddet l<ada se protiv nj ega usp ostavi dol<az
iz Allahove !(nj ige ili sunneta pa o n i dalj e ustraj e u tom e .
O l<o ovog a s e neće sp o riti č ovj ek l<oj i j e spoznao dini islam
l<oj im j e Uzvišeni p o slao svoga Poslanil<a Muhammeda,
s allallahu alej hi ve sellem. Allah najbo lj e z na . » ( D ž amiul
ferid, 33/292, ed- D urer u s -senijj e, 1 0 / 1 49)
86
89. M u h a m m ed E m i n i b n Abid i n e i - H a n efi ( u m ro 1 2 5 2 h .g .)
90. Š i h a b u d - d i n M a h m u d i b n A bd u l l a h e i -A i u s i ( u m ro 1 2 7 9)
87
niste A llahu i riječima Njegovim i Poslan i/(u Njego vu rugali ?
Ne ispričavajte se! jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste
vjernici. » Tevba 65-66. Nj egove riječi 'iz inata: kao kada bi iz
inata onome l<o se sa nj im raspravlj a rel<ao : Allah j e jedan od
troj ice, a vj eruj e da j e Allah j edan. Pomenutim rij ečima čini
kufr. » (Hašij etu el-Bej džtlri ala šerh ibn Kasim el -Gazzi, 2/264)
88
onaj l<o uradi širi< mušril< pa makar širi< nazvao nel<im dru
gim imenom. Zatim nj egove rij eči da pravnici u svoj im l<nj i
gama jasno spominj u da o naj l<o izgovori rij eči l<ufra p ostaj e
kafir pa makar i ne cilj ao nj ihovo značenj e, oni time cilj aj u i
onoga l<o izgovori rij eči l<ufra u šali i zabavi. Tal<o puno pra
vnil<a kaže: "l(o izgovori rij eči ili uradi dj elo koj e j asno ul<a
zuj e na ismij avanj e vj erom nevj erni!< j e pa mal<ar to uradio
u šali': D ol<az tome su rij e či Uzvišenog: «Reci: «Zar se niste
A llah u i riječima Njegovim i Poslani/(u Njego vu rugali? Ne
ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici) a tvrdili ste da ste
vjernici. » Tevba 65-66» (Ed- Durerus- senijj e, 10/4 1 9) ·
90
nužno izisl<uj e l<ufr p oput bacanj a mushafa na 11ečisto mj e
sto ili p al< na nešto čisto ali ga se lj udi gade p oput plj uvačl<e . . .
(Minehul Dželil ala muhtesari Halil, 9/205)
9 5 . H a m d i b n A l i i b n At i k (u m ro 1 3 0 1 h .g.)
91
Tre će stanj e: Da se poistovj eti sa nj ima vanj štinom, a
suprostavlj a unutrinom. U okviru ovog stanja imamo dvij e
situacij e:
- Prva : D a to uradi o nda l<ada se nalazi u nj ihovoj vlasti,
l<ada ga udaraj u ili svežu i prij ete ubistvom govore ći: Ili ćeš
se poistovj etiti sa nama i pol<oriti ili ćemo te ubiti. U oval<voj
situacij i dozvolj ava mu se da se p oistovj eti sa nj ima vanj šti
nom s tim da nj egovo srce ostane smireno u imanu. Tal<o
se desilo sa Ammarom povodom koj eg j e Uzvišeni obj avio:
« Onoga /(oji zaniječe Allaha, na/(on što je u Njega vjerovao,
- osim a/(o bude na to primoran, a srce m u ostane čvrsto u
vjeri» Nahl l 06. I l<aže Uzvišeni: « To učinite jedino da biste
se od njih saču vali. » Alu Imran, 28. Ova dva aj eta ukazuj u
na pomenuti propis l<al<o to napominj e Ibn l(esir u tefsiru
pomenutog aj eta sure Alu Imran.
- Druga: D a se p oistovj eti sa nj ima vanj štinom a su
p rostavlj a nutrinom ali nij e u nj ihovoj vlasti ve ć ga pohlepa
z a vo dstvom i i metl<om ili šl<rtost za domovinom i čelj adi,
ili strah da se nešto ne desi sa imetl<om, navedu d a to uč ini.
U oval<voj situacij a biva murtedom i neće mu !<oristiti to što
ih mrzi svoj om nutrinom. Tal<av j e od o nih o l<oj iina Uzvi
š eni l<aže: «Za to što više vo le živo t na ovom nego na onom
svijetu, a A llah n eće u/(aza ti na pravi put onima /(oji neće da
vjeruju. » Nah l, 1 07. Uzvišeni nas obavj eštava da ih džehl ili
lj ubav prema batilu nisu naveli d a urade kufr, ve ć dunj alučl<a
p ohlepa l<oj oj su dali prednost nad vj erom. Ovo j e z načenj e
rij e či šej hul islama Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, rahi
mehullahu teala:' (Sebilu en- nedžati vel fil<al<, 62-64. str. I<o
mentar: G ovor šej ha j e j asan da ul<olil<o dunj alučl<i prohtj evi
i strasti budu seb eb- uzrol< činj enj a .k ufra od strane čovj el<a,
onda to nij e opravdani razlog l<oj i sprj ečava da se na nj ega
spusti propis l<ufra, za razlil<u od stanj a prisile.)
92
I<ada musliman sazna veličinu ove rij eči (rij eči tevhi
da - šehadet. op. prev. ) i uvj ete l<oj ima j e o na ograničena, a uz
to mora postoj ati i vj erovanj e srcem, izgovor j ezikom, i rad
organima tij ela - uvidj eće da ukolil<o zahvati nešto od pome
nutih stvari čovj el< prestaj e biti musliman, l<al<o to Uzvišeni
p oj ašnj ava u svoj oj !(nj izi. Ul<olil<o j e čovj el< musliman i izvr
šava rul<nove-temelj e islama pa zatim izgovori rij eči, uradi
dj elo ili p osj eduj e ubj e đenj e l<oj e ruši p o menute stvari - neće
mu !<oristiti nj egova dj ela, j er Uzvišeni l<aže onima koj i su
izgovorili rij eči kufra u bitci na Tebul<u: ''Ne ispričavajte se!
Jasno je da ste postali nevjernici, na/(on što ste bili vjernici." I
l<aže Uzvišeni: «a sigurno su govorili nevjernič/(e riječi i po/(a
zali da su nevjernici, na/(on što su javno islam bili primili, »
Tevba, 74. » (Risala esbabu nedžati es - seul mine s - sej fil me
slul, medžmuatu et-tevhid, 182 str. )
93
snio da j e ismij avanj e sa Allahovim aj etima kufr, a to neće
učiniti osim onaj l<o j e svoj a p rsa otvorio ovim rij ečima (tj .
rij ečima l<ufra) . Da j e u nj egovom srcu bilo imana sprij ečio
bi ga da izgovori ove rij eči. l(u r 'an nam poj ašnj ava da i man
u srcu nuž n o zahtj eva i dj elo u vanj štini. l(aže Uzvišeni:
«A licemjeri govore: «Mi vjerujemo u A llaha i Poslani/(a i
po/(oravamo se») - zatim ne/(i od njih glave o/(reću; nisu oni
vjernici. » Nur; 47. Uzvišeni negira iman onome l<o se ol<rene
od pol<ornosti Poslanil<u, sallallahu alej hi ve sellem. Tal<ođe,
obavj eštava nas da vj ernici, l<ada budu p ozvani Allahu i Po
slanil<u da među nj ima p resude, slušaj u i pol<oravaj u se. Ovo
poj ašnj ava da j e pol<ornost o d stvari l<oj e iman nužno z a
htj eva:' Završen citata šej hul islama ibn Tej mijj e . Iz nj egovih
rij eč i se vidi da čovj el< može p ostati nevj erni!< rij ečima l<oj e
izgovori ili dj elom l<oj eg uradi:» (Ed-Dinul halis, 4/546- 547)
U svoj oj l<nj izi Revdatu en-nedijj e, l<od šestog pogla
vlj a: uPoglavlj e o onome l<o zaslužuj e l<aznu ubistvom': on
kaže: « . . Sahir, zbog toga što j e dj elo sihra vid l<ufra . Nj egov
.
94
stvari čij i j e propis opće poznat, i ono što musliman uradi iz
neznanj a p oput ohalalj ivanj a harama ili govora i dj ela širl<a
nal<on spoznaj e. Zbog džehla u manj e p oz nati1n stvarima se
ne tel<firi, poput džehla o nekim svoj stvima . Dž ahil tih svoj
stava se ne tel<firi pa mal<ar se radilo o onome l<o u to pozi
va . » ( Tevdihul mel<asid ve tashihul l<avaid fi šerhi l<asideti
ibnul I<ajj i m Nunijj e, 2/409)
1 0 1 . M u h a m m ed Enve r š a h e i - Ka š m i ri (u m ro 1 3 5 2 h .g.)
95
što (tim rij ečima i ubj eđenj em-vj erovanj em) napada islam i
poriče ono što se u nj emu spominj e (od tekfira nevj ernil<a,
slj edbenil<a drugih vj era) . Isto tal<o l<ategoričl<i tekfirimo sva
l<og l<o izgovori rij eči l<oj ima želi reći da j e ummet u zabludi,
dalel<o od pravog puta . A tal<ođe i onoga čij e rij eči vode tel<
firu svih ashaba poput l(umej lija od rafidij a l<oj i tel<fire či
tav ummet nal<on smrti Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem,
zato što nisu dali prednost Alij i, a Alij u, radij ellahu anhu, pak
tel<fire zato što nij e tražio svoj e pravo. Ovi su nevj ernici sa
više aspel<ata j er su svoj im rij ečima opovrgli čitav šerij at. Ta
kođe tel<firimo sval<og muslimana l<oj i uradi dj elo ol<o koj eg
se muslimanu slažu da ga može učiniti samo onaj l<o j e u su
štini l<afir, j er j e tal<vo dj elo dj elo nevj ernil<a pa mal<ar poči
nioc tog dj ela bio musliman koj i ispolj ava islam ali radi tal<vo
dj elo. » (Ikfarul mulhidin fi darurijj ati ed-din, 58 str.)
I l<aže: «U cj elini, l< o izgovori rij eči l<ufra u šali, nevj er
ni!< j e l<od svih učenj al<a . Neće s e uzeti u obzir nj egovo vj ero
vanj e l<al<o j asno spominj e vlasnil< l<nj ige'El- Hanijj e' i t Red
dul muhtara: » ( Ikfarul mulhidin fi darurijj ati ed- din, 59 str. )
I l<aže: «Ulema se slaže p o pitanj u o dređenih dj ela da
su l<ufr pored toga što nj ihov p o činioc može posj edovati sr
čano ubj eđenj e j er su ta dj ela dj ela organa tij ela a ne srca.
Poput ismij avanj a izgovaranj em rij eči l<ufra pa mal<ar i ne
vj erovao u nj ih; sedžde l<ipu; ubistva vj erovj esnil<a; omalo
važavanj e poslanika, mushafa ili kabe. Nakon toga ulema se
razilazi ol<o aspekta na osnovu l<oj ih su p očinioci ovih dj ela
nevj ernici, a svi su složni po pitanju nj ihova tel<fira . » (Il<farul
mulhidin fi darurijj ati ed-din, 68 str. )
1 02 . I b ra h i m i b n M u h a m m ed ed- Davej a n e l - H a n be l i ( 1 3 5 3 h )
96
- dj el o m : p o p ut č i 11j enj a s e d žde kipu, mj esecu, SLli1CU,
drvu, kame nu ili grobu - j e r j e to širk - kao i baca11j e n1ushafa
na sme tlj ište.
- vj e rova nj e n1 (ubj e đe nj e m) : p o p u t vj er ov a 11j a da Allah.
in1a or tal<a, drugu, ili dij ete. Uzvi šeni k a ž e :
«A llah nije uzeo
Sebi sina, i s Njim nema drugog boga!» (Muminun, 91) I sto
tako vj erova nj e da su b lud i all<ol1 o l l1alal- dozvolj e n i a hlj eb
haram i tome slične stvari o l<o koj ih po stoj i l<ategoričl<i ko n
cenztls - saglasnost . Po menute stvari s u l<ufr j e r se supro sta
vlj aj u islan1u i pr ihvatanj u nj egovil1 prop i s a , o p re č ne S ll l(u r '
anLl i s u n netu kao i ko nc enzustl - sagla s no sti ummet a .
- i sumnj o m u ne što o d p o menutih stva ri: po put sum11j e
da su b lud i alkohol hara m - z ab ranj en i ili sumnj e da j e hlj eb
halal i to me slično . » (Mennaru e s - sebil fi šerhi e d - delil, 2/357)
1 03 . Sejj id M u h a m m ed Reš i d R i d a ( u .m ro 1 3 54 h .g .)
97
ozbilj ni niti su negirali postupa!< Poslanil<a, sallallahu alej hi
ve sellem, ( nj egov izlazal< u b oj ) l<ao što j e inače slučaj onih
l<oj i se upuštaj u u raznorazne razgovore iz zab ave . Mislili su
da će to o pravdanj e biti prihvaćeno j er nisu z nali da govo r
o vj ersl<im stvarima u šali i igri ne biva osim o d strane onih
l<oj i su svoj u vj eru u zeli za zabavu a to j e očit l<ufr (nevj er
stvo) . . . Al<o nel<o l<aže: Aj et vanj štinom ul<azuj e da su ovi
lj udi bili vj ernici p a su nal<on toga postali nevj ernici p arne
nutim ismij avanj em l<oj eg su nazvali igrom i šalom, a vanj
ština l<ontel<sta aj eta ul<azuj e da j e l<ufr l<oj eg su prikrivali
bio uzrol< ismij avanj a l<oj eg su ispolj ili. l(ažemo: Oba govo
ra su istina-hal<l< i imaj u svoj aspel<at. Prvi govor pre dstavlj a
poj aš nj enj e šerij atsl<og propisa a to j e d a su o ni bili vj ernici
u propisima j er su tal<o tvrdili te su zbog tog a nad nj ima
sprovođeni p ropisi islama l<oj i se grade na osnovu vanj štine .
Ismij avanj e p omenutim stvarima predstavlj a vanj sko dj elo
l<oj e l<ida sp one islama i izisl<uj e l<ufr p a su zb og toga na
l<on ismij avanj a postali nevj ernici u propisima, nal<on što
su bili vj ernici u propisima . Drugi govor, a to j e ono na što
ul<azuj e l<ontel<st aj eta tj . pral<sa . Aj et j asno ul<azuj e da j e
igranj e i šala Allahovom l(nj i gom, Nj e govim Poslanil<om,
sifatima- svoj stvima, prij etnj om i obećanj em, l<ao i uzima
nj e nj ih predmetom ismij avanj a i igre - da j e sve to suštinsl<i
l<ufr l<oj i muslimana izvodi i z vj ere i nad nj im se sprovode
propisi riddeta (otpadništva o d vj ere) osim al<o se ne pol<aj e
i obnovi svoj islam. » ( Tefsirul mennar, 1 0/529 - 5 3 1 )
98
vrste : p o sve ćivanj e nel<og vida ibadeta nel<om d rugom
mimo Allahu . Stoga, posve ć ivanj e sval<og vj e rovanj a , rij e č i
ili dj ela z a l<oj e j e pritvrđe no da su naređena š e r ij atom , Al
lahu Jedinom, pre dstavlj a tevhid, ima 11 i i hlas - isl<re nost . A
posveć ivanj e nj ih nel<om drugo tn m i mo Allahu predstavlj a
širl< i kufr. Zato s e drži ove definicij e širl<a l<oj a ništa ne izo
stavlj a . » ( El- l(avlus - sedid fi mel<asidi et- tevhid, 54 str. )
1 05 . Šej h H afiz i b n A h m ed e l - H a ke m i ( u m ro 1 3 7 7 h .g .)
99
l(o 1ner1t a r : G ovo r š ej h a o ra z l i c i i z među kufra u dj elu koj i
i zvo d i i z vj e re i kufra u dj e l u koj i ne i zvo d i i z vj e re j e potptt
no j a s a 11 . Nij e svaki kufr u dj e l u mali l< ufr kako n e ki m i sle,
(L:.J\ ; \ ) r ij e -
UJ
1 06. Š ej h M u h a m m ed i b n I b ra h i m a l u š ej h ( u m ro 1 3 89 h .g.)
1 00
j e radio . ) Pa su čal< sp o n1ent1li stvari koj e su sit11e u očima
0 11oga l<o il1 čini, poput rij e či koj u izgovori svoj im j ezil<o tn
nevj eruj ući u nj u svoj im srcetn, ili rij e či l<oj u spomene u igri
i šali . ( Tal<o su neki Ltčenj aci mezheba tekfi rili o noga l<o u
de1nii1utivu kaže n1esdžid ili 1nusl1af, tj . Ltkol iko kaže dža
miji ca ili mushafčić cilj ajući ismij avanj e i o malovažavanj e . )
Međtt stvarima koj e SLl u cj elii1i spotnenttli ima i o n il1 koj ima
čovj ek postaj e mLt rted pa makar izgova rao šel1adet i klanj ao .
I<ada bi čal< uz to o stavlj a o i l1arame ali ipal< uči nio dj elo
l<ufra p ropalo bi Inu sve što ima o d isla1na . Mukeffirati- dj ela
kufra čij im činj enj em čovj el< postaj e murte d se ne n1ogu po-
1Jroj ati . » ( Š e rhu kešfi eš- šulJuhat, 1 02 str. )
I kaže: « Miino nj ega - tj . onoga ko j e p risilj en - čovj ek
č inj enj en1 kufra nako 11 svoga iman_a po staj e nevj ernik , bez
obz ira uradio l<Ltfr iz straha ili lasl<anj a , škrtosti za domovi
nom, imetl<om ili rodbinotn . Bez obzira urad io kufr u šali ili
zbog nekog drugog cilj a , osim ako 11ij e prisilj en. Aj et ukazuj e
na to da tevhid biva srcetn, j ezil<oin i dj elom, sa dva aspe
l<ta: Prvi: R ij eči Uzvišenog: ((Osim o n oga /(o bude prisiljen )).
Uzvišeni j e izuzeo sa1no o n oga l<o J e prisilj e n a poz11ato j e da
čovj ek n e može biti p risilj en (tj . ne može s e zamisliti da bude
pr isilj en o sim l<ada su u pita nju dvij e stvari) osim u rij ečitna
ili dj elu. Š to se tiče ubj e đenj a srca tu ga niko ne može prisili
ti. ( Stoga ukolil<o u radi kufr nal<on nj egova imana postao j e
nevj erni!< . ) D rugi: Rij eči Uzvišenog: ((To je zbog toga što više
vole o vaj svijet od ahireta J). Harf 'ba' u ovo m aj etu j e harf se
b eba - u zrol<a tj . zbog toga što vole više ovaj svijet od al1i reta
(dženneta) . Aj et j asno ukazuj e da kufr i l<azna (koj om i1n j e
Allah pre sudio zbog o noga što s u u radili) nij e bio zbog u bj e
đenj a ili d žel1la, mržnj e prema vj eri i lj ubavi prema kufru,
ve ć j e sebeb - uzrol< toga (tj . tlzrolz činj enj a lzufra to što 011 ll
nj egovo1n činj enj tl ima jedntl stvar) nel<i o d dttnj alučkil1 pro
htj eva l<oj e stiče činj enj em ove zabranj ene stvari (kufra) - da
Allah sačuva - , pa j e dao prednost dunj aluku nad vj ero m . »
1 01
Zatim šej h Muhammed ibn Ibrahim l<aže : « Č ovj ek koj i
bude prisilj en da uradi kufr se može naći u nekom o d slj edećih
stanja:
- da se suzdrži i sabura . Ovo je najbolj e stanj e.
- da izgovori kufr a srce ostane u svom ubj eđenju. Ova-
kav postupak j e dozvolj en.
- da bude prisilj en te se on odazove ali mu srce ne ostane
u imanu. Ovakav j e kafir.
- da se od nj ega traži da izgovori kufr ali situacij a ne do
seže stepen prisile pa se on odazove i izgovori svoj im jezikom
a srce mu ostane smireno u imanu. Takav j e takođe kafir.
- da mu se samo spomene izgovaranj e kufra, b ez prisile,
pa se on odazove svoj in1 j ezikotn i srcem . I on j e tako đe kafir.
( Š erl1u kešfi eš - šubuhat, 1 3 3- 1 34)
Š ej h j e takođe presudio riddetom čovj eku koj i j e izgovo
rio rij eči kufra i rekao: 'Ja sam kršćanin; pored toga što j e to
izgovorio iz srdžbe i inata bez ubj eđenja u pome11ute rije či. U
fetvama i pismima šejha stoj i:
- 3906: Riddet čovj eka koj i kaže da j e kršćanin.
Od Muhammeda ibn Ibrahima uvaže11om i cij enj enom
emiru Rijada : Es- selamu alej kum ve rahmetullahi ve b erekatu
hu, a potom: Dostavlj amo van1 ono što nam j e došlo od uva
že11og šej ha Mul1ammeda ibn Muhej zia od svj edoče11j a nekih
predstavnika i lj tldi iz džemata Usejle, kao i tezkiju (tezkij a j e
svjedočenj e za određenog čovjeka da j e bogoboj azan i da se
kloni grij eha, op. prev.) pomenutih svj edoka u slučaj u Ab dul
laha ibn Sulejmana .
Obavj eštavamo vas da smo mi, vidj evši opasnost ove
tnesele, naredili da se dovede Abdullah ibn Sulej man zaj edno
sa onima koj i su posvjedočili protiv nj ega, te su svi došli i pos
vj edočili pred nama . Rezime događaj e je da su pomenutu oso
bu posavj etovali po pitanj u obavlj anja namaza u džematu ali
se dotični inatio i nije primio nasihat odgovorivši: Ja sam slo
bodan da klanj am u svoj oj kući ili u mesdžidu ili da neklanj am,
1 02
a al(o želim vatru želim j e sebi pa šta želite? Oni mu rekoše:
Mi tebi ne želimo vatru j er ti si musliman. On reče: A šta ako
kažem da sam kršćanin. Ti nisi kršćanin inšaallah - rekoše mu
oni. On reče: Ja sam kršćanin.
!(ada smo nakon toga upitali Abdullaha o svj edočenj u
ovih lj udi protiv nj ega on reče da stanuj e u mj estu Buvej bij e i
da j e džematlij a mesdžida Buvejbije a ne mesdžida Usej le, te
da su ga pomenuti lj udi uzeli na metu. l(aže: Jedan od nj ih j e
dolazio j oš ranij e. Došli su mi te noći (savj etuj ući ga) pa sam
im se j a izvinuo da sam službenik i da možda budem na stra
žarskoj službi ili u nekoj l(rivičnoj istrazi. I zaista sam te noći
imao istragu te sam se kući vratio oko devet i legao . Nakon
sabaha došli su moj oj kući i počeli jako l(ucati na vrata što je
uplašilo moj u ženu }(oj a j e ostavila dij ete i došla meni prestra
vlj ena. Probudio sam se i izašao a oni su me počeli napadati
rij ečima: O magarče zar ne l(lanj aš? Odgovorio sam im da j a
l(lanj am i da j e namaz Allaha radi, i da j a nisam l(ršćanin pa da
ne klanj am, već sam musliman koj i klanj a Allahu a ne iz stral1a
od nekoga . Sve što su mi pripisali mimo ovoga nij e istina .
Nakon što smo čuli i j edne i druge odlučili smo da obu
stavimo proces sve dok ne dođu lj udi koj i će posvj edočiti za
svj edoke (tj . dati tezkij u pre d kadij om da su pomenuti svje
doci pravedni i bogoboj azni, op ·. prev. ) . Pa S Ll došli lj udi čija
j e pravednost pritvrđena . Pozvali smo Abdullaha i rekli da
j e svj edočenj e protiv nj ega šerijatski utvrđeno, da j e osuđen
zbog pomenutih teških rij eči koj e je izgovorio a koj e predsta
vlj aj u j asan riddet (Pogledaj kako mu j e šejh zbog pomenutih
rij eči presudio riddetom i nij e uzeo u obzir nj egovo ubj eđenj e.
U risali koj a dolazi nakon ove stvar je j oš j asnij a . ) koj i izvodi
iz dini islama i ohalalj uju nj egovu krv ul(oliko se ne pokaje i
ispolj i teobu, kaj anj e, istigfar i odlučnost da više nil(ada neće
izgovoriti p omenute rij eči. Jer on j e pomenutim rij ečilna: Ja
�
1 03
omalovažio o ne koj i se nj e drže kao i na1naz koj i j e stub vj ere.
Pored toga nj egove rij eči da želi vatrLl ukazuj u na 11j egovo ne
vj erova11j e u nagradu ili nj eno omalovažavanj e. Sve pomenute
stvari predstavlj aj u uzastopne p rij estupe. Posavj etovali smo
ga i od nj ega zatražili da se pokaj e te se on p okaj ao Allahu, i
ispolj io teobu i kaj anj e zbog onoga što j e uradio. Obavij estili
smo ga da treb a posvj edočiti da nema drugog boga sem Allaha
i da j e Muhammed Nj egov rob i Poslanik , i da se odrekne od
svake vj ere koj a j e oprečna islamu. O n j e to i uradio pa smo ga
ob avij estili da mu j e obaveza da se okupa guslom islama . Na
kraju smo ga p osavj etovali da vodi računa o obilj ežj ima islama
u koj e spada i namaz u džematu. Na osnovu nj egove teobe
poništeno j e nj egovo ubistvo, ali s obz irom da se usudio na
tako krupnu stvar, a živi među muslimanima, treb a se kazniti
žestokim tazirom (kaznom koj a nije šerij atski precizirana već
se vraća idžtihadu kadij e, op. p rev. ) , bičevanj em i zatvaranj em
sho dno onim što velijjul emr smatra p rikladnim, kal<o bi bio
ukor i op omena nj emu sličnim. Taziru će prisustvovati delegat
iz sekcij e 'El emru bil m'aruf' (naređivanj e na dobro) . Allah vas
sačuvao . » (Fetava ve resail Muhammed ibn Ibrahim 1 2/ 1 9 1 - 193)
U drugoj r isali stoj i : - 3907 : Zahtj ev da se p ripoji l<ršćan
skoj vj eri pod izgovo rm da to čini iz razono de.
Od Muhammeda ibn Ibrahi ma emiru po kraj ine Rij ad,
Allah ga sačuvao. Es- selamu alej kum ve rahmetullahi ve bere
katul1u, a potom:
Š to se tiče postupka koj i j e p odignut nama o d strane ve
likog suda u Rij adu pod b roj em 1 /4259, 20. 8. 1 3 59 h.g., a p ovo
dom slučaj a zatvorenika Alij e koj i j e svoj im p ismom upućenim
"Savtul indžil" (Glasu indžila) tražio da se priklj ući kršćanskoj
vj eri, mi smo pogledali slučaj i sproveli p roces.
Obavj eštavamo vas da j e ono što j e p omenuta osob a ura
dila ridet, da Allah sačuva. U svom odgovoru u toku procesa
on je rekao da j e to učinio iz razonode kako bi samo proveo
vrij eme te da j e o n j o š uvij ek u islamu i vj erovanj u u nj ega .
1 04
U ovom odgovo ru su ga pretekli munafic i koj i su rekli ono
što su rekli pa se nakon toga isp ričavali Po sla11iku, sall allahu
alej hi ve sellem, da su se samo šalili i zabavlj ali. Uzviše11i j e o
nj ima obj avio: «Reci: ((Zar se niste A llahu i riječima Njegovim
i Poslani/(u Njegovu rugali ? Ne ispriča vajte se! jasno je da ste
nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.n» (Te vba 65-66)
Obaveza j e po me nutu osobu izvesti pred sud i od nj ega
zatraž iti pokaja nj e i izgovaranj e šehadeta. Nakon toga obave
zan j e da se ol<upa zb og riddeta koj eg je počinio i da se pokaje.
I sto tako treba se kaz niti taziro m titne što će biti samo zatvo
ren, s obzirom na nj egovu bolest i slab o stanje zbog koj eg ne
može po dnij eti bičevanj e. Neka u zatvoru povedu raču11a da
se po menuti ne ugnj etava . Ve billahi et- tevfik, ves - selamu alej
kum. » (Fetava ve resail Muhammed ibn Ibrahim 1 2/ 1 93 - 1 94)
1 05
Odgovor: Hvala Allahu, neka j e salavat i selam na Nj ego
va Poslanika, nj egovu porodicu i ashabe . . . a potom :
Riddet j e nevj erstvo nakon islama a može se učiniti ri
j ečima, dj elom, vj erovanj em i sumnj om. l(o čini širi( Allahu
ili zanij eče Nj egov rub ubij et (gospodarstvo ) , Nj egov vahda
nij et (j ednoću) , neko Nj egovo svoj stvo ili neku knj igu ili po
slanika; ili opsuj e Allaha ili Nj egova Poslanil(a; ili zanegira ili
ol1alali nešto o d harama oko koj eg se svi slažu da j e haram;
ili zanegira obavezu nel(og od pet rul(nova islama, ili sumnj a
u nj il1ovu obavezu; ili sumnj a u isl(renost Muhammeda, sal
lallahu alej hi ve sellem, ili nel(og drugog poslanil(a; ili posu
mnj a u prož ivlj e nj e; ili uč ini sedždu l(ipu; i tome slično - taj j e
postao l(afir i o dmetnik (murted) od dini islama . Vrati se na
poglavlj a o propisu riddeta u knj igama islamskog fil(ha j er j e
ulema vodila posebnu brigu o nj ima. Na osnovu p omenutih
primj era saz naj eš riddet koj i se može učiniti rij e čima, dj eli
ma, ubj eđenj em i sumnj om. (Stalna kom isij a za fetve 2/3 . Ovu
fetvu su potpisali šej hovi: bin B az, Afifi, ibn Gudej an i ibn Kaud. )
Pitanj e: Ostavlj anj e namaza smatrate kufro m u dj elu
(kufrun amelijj ) a kufr u dj elu ne izvodi iz vj ere, osim onoga
što se iz toga izuzima poput psovanja Allaha i tome slično . Da
li je ostavlj ač namaza takođe izuzetak u tome i na koj i način?
Odgovor: Nije tačno da svaki kufr u dj elu ne izvodi iz
vj ere. Nel(i izvodi iz vj ere a to j e onaj koj i ukazuj e na ismija
va11j e sa vj erom i nj enim omalovažavanj em poput stavlj anj a
musahafa pod noge, psovanj e nekog od Allahovih poslanika
pored znanja o nj egovom poslanstvu, pripisivanj e Allahu dj e
teta, sedžda nekom drugom a ne Allahu, kao i klanj e kurbana
u nečije drugo ime a ne Allal1ovo :' {Stalna komisij a za fetve
2/34. Ovu fetvu su potpisali šej hovi: bin Baz, Afifi, ib n Gude
jan i ibn !(aud) (Napomena : opšte poz nate su fetve šejhova
bin Baza, Usej mi na, Fevza11a, ibn Džibrina, Stalne komisije za
fetve, da j e ostavlj ač namaza nevj ernik. I mam ibnul l(ajj im j e
11ave o dvadeset i dva dokaza da ostavlj ač namaza pada u velil(i
1 06
kufr- nevj erstvo, u svoj oj knj izi - 1 7- 26 L.f' - \ u.� i'j.d\ ytS ;
.. ..
fetvu su potp isali šej hovi: bin Baz , Abdul Aziz alu šejh,
Abdullah ib11 Gudej an, Salil1 Fevz an i Bekr ebu Zejd)
1 07
su Ll nj e 1n u p ritvrđene o d p ropisa ili hab era, ili svj esno p r i
tvrdi ono što j e l(ur'an negirao, ili posu m nj a u nešto od toga
- z11aj da j e takav kafir p o koncet1Zttsu- saglasnosti isla mski h
učenj aka . l(aže Uzvišen i: « On i /(oji ne vjeruju u !(u r a n, p o
.što im je obja vljen. A o n je, za ista, knjiga zaštićena, laž joj je
s tra na, bilo s /(oje stra n e, ona je Obja va od Mudroga i h va le
dostojnoga. » Fussilet 41 -42» ( E r- Red du ala burl<aj be, 1 3 str. )
Odgovarajući na pitanj e o kufru u dj elu l<oj i izvodi iz
vj ere šej h bin Baz u magazit1 Ll " Furkan" kaže : « I(lanj e u nečij e
drugo ime a ne Allahovo, sedžda clrgom a ne All ahu, predsta
vlj aj u kufr u dj el u koj i izvodi iz vj ere. Isti j e slučaj sa oniln koj i
klanja Poslaniku, sallallal1u alej hi ve sellem, ili učini sedždu
11ekom drugom mimo Allahu. Počinioc takvog dj ela čini veliki
kufr u dj elu, da Allah sačttva . Isti j e slučaj sa psovanj em vj ere i
Poslanika kao i ismij ava11j e111 sa Allaho rn i Nj egovim Po slani
kom, i to j e veliki kufr u dj elu kod svih pripadnika ehli sunneta
vel dž1na'ata.» (I<uvajtski magaz in 'Furkan' b r. 94. Š eval 1 4 1 8)
1 1 O. Šej h M u h a m m e d i b n Sa l i h i b n U s ej m i n ( u m ro 1 420 h .g .)
...,
1 08
up u tio prije n ego što učine ono što irn je On zabra n io. » (Te vbeJ
1 1 5); - «A Mi n ijeda n n a rod n ism o /(aznili do/( p osla n ika n is m o
posla li!» (Isra) 1 5). Me đutim ukoliko bude 11emaran u izučava
nj u i preisp itivanj u neće biti opravdan. l(ao kada bi do čovj eka
do prlo da je to i to dj elo kufr pa on niti to p reispita niti istra
žuje) tada više nij e op ravdan. Takođe ako ne cilj a dj elo kufra
neće biti nevjernik , kao kada bi bio prisilj e n 11a kufr a nj egovo
srce ostane smireno u imanu, ili mu se zbog velike radosti i
to me slično po muti razum p o put vlasnika deve koj u je izgubio
pa poto m legao u l1lad drveta čel<aj ući sn1rt, kad ono nj egova
deva pored nj ega . On je uze za povo dac i re če: 'A llal1u moj ti
si moj rob a j a tvoj gospodar: Pogriješio j e zbog velike radosti.
Š to se tiče onoga ko uradi kufr u šali on j e nevjernik jer je ci
lj ao (činjenj e tog dj ela) kako to spominj e ule tna . » ( Medž mu'ul
fetava 2/ 1 2 5 - 1 26, od šej l1a Usej mina . )
I<omentar : rije č "c ilj ao" se često spo1nii1j e u govoru ule
me oko riddeta i tekfira . Nel<i misle da se p o d nj om cilj a 11a
((vj erovao': stoga šejh ovdj e p ojašnj ava da se p od rije čj u "cilj ao"
cilj a na namj erno činje nje dj ela naspram koj eg stoj i džehl, gre
ška, prisila, po mućivanje razu1na i ton1e slično .
......
1 09
1 1 1 . Š ej h A bd u l l a h i b n Ab d u r- Ra h m a n e i - Dži b ri n
110
1 1 2 . Šej h Sa l i h i b n Fevza n e i - Fevza n
111
..�\ �l) �� � �\_" 4_;11 d d �l./ -
w
�==== - -: l =======
1 12
Obaveza ti j e da se p ol<aj e š Allahu, � , d a požuriš u promj e-
.......:
1 13
vjernici:\> (Tevba, 65-66). To zbog toga što u ovim stvarima
nema mj esta šali i zabavi već j e obaveza poštivanj e, veličanj e
i skrušenost pri učenj u Allahovih aj eta . . . Š ej hul islam ibn Tej
mijj e, rahimehullahu teala, l<aže: ��uzvišeni nas j e obavij estio
da su postali nevj ernici nakon nj ihova imana pored toga što
su rel<li da su izgovorili l<ufr ne vj erujući u nj ega, i da su to
izgovorili u šali i zabavi. Uzvišeni j e poj asnio da je ismij ava
nj e sa Allahovim aj etima l<ufr a to neće učiniti osim onaj ko
j e svoj a prsa otvorio ovim rij ečima (tj . rij ečima l<ufra) . D a j e
u nj egovom srcu bilo imana sprij ečio bi ga da izgovori ove
rij eči. l(ur'an nam poj ašnj ava da iman u srcu nuž no zahtj eva
i dj elo u vanj štini:'» (El-Iršadu ila sahihil i'til<ad, 80-8 1 str.)
I kaže šej h Fevzan: « l(ufr j e odbij anj e prihvatanj a islama
ili izlazak iz islama i prihvatanj e druge vj ere mimo Allahove,
dobrovolj no ili iz inata, zbog pristrastnosti vj eri predal<a ili
pohlepe za prolaznim dobrima od imetka, ugleda i položaja.
l(ufr se može učiniti dj elom poput l<lanj a u nečij e drugo ime
a ne Allahovo, činj enj em sedžde nel<om drugom mimo Alla
hu, sihrom nj egovim izučavanj em i poučavanj em, itd. l(aže
Allah: «Reci: (1(lanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt
moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, /(oji
nema saučesni/(a; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.''»
En'am, 1 62, - « 0 vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svo
me se /(lanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što
želite, » Hadž, 77. l(o posveti nešto od ovih dj ela nekom dru
gom a ne Allahu takav j e mušril< i l<afir. Prema nj emu ćemo
se ophoditi kao prema l<afiru osim ako se ne pol<aje Allahu.
Govoreći o sihru Allah l<aže: «A Sulejman nije bio nevjerni/(, .
1 14
će nešto bolje od ovoga naći."»Kehf 35-36. l(ufr se ne čini samo
poricanj em (tel<zib) . Zatim kafir može biti kafir "el asli" (l<afir
u osnovi) koj i nil<ada nij e bio u islamu, a može biti i l<afir l<u
from riddeta ako prihvati islam pa potom uradi nel<o od dj ela
l<oj a ruše islam bez obzira da li to uradio u zbilj i ili šali, cilj ao
nel<e od dunj alučl<ih prohtj eva : imetal<, ugled, položaj a, ili ne.
Iz toga se izuzima samo al<o bude prisilj en da uradi ili izgo
vori l<ufr pod uvj etom da nj egovo srce ostane u imanu. I(aže
Allah: « Onoga /(oji zaniječe Allaha, na/(on što je u Njega vjero-
. '
1 15.
4. Da to uradi zbog toga što j e prisilj en a ne dobrovolj
no a srce mu ostane smireno u i manu. To j e dozvolj eno. Š to
se tiče prethodna tri stanj a počinioc biva l<afir shodno aj e
tima l<oj i j asno govore o tome. U ovome j e i odgovor onima
l<oj i l<ažu da se čovj el<u ne sudi l<ufrom al<o izgovori ili uradi
dj elo l<ufra sve dok se ne sazna šta j e u nj egovom srcu. Ovaj
govor j e batil- neispravan i opre čan šerij atsl<im tel<stovima . »
( Š erhu l<ešfi e š - šubhetej n, 1 63- 1 64 str.)
U svoj oj l<nj izi "Derul fitne" šejh Bekr ebu Zej d kaže:
«l(ufr biva vj erovanj em, rij ečima, dj elom, sumnj om i osta
vij anj em dj ela. Nij e ograničen na srčano poricanj e kako tvr
de murdžij e, niti nestanl<om nel<og dij ela imana nestaj e čitav
iman kal<o to tvrde haridžij e. » (Derul fitneti an ehli sunne 27)
I l<aže: « Sud l<ufrom i riddetom ima svoj e uzrol<e a to
su stvari l<oj e ruše iman i islam l<oj e se mogu učiniti ubj e đe
nj em, rij ečima, dj elom, sumnj om ili ostavlj anj em a z a l<oj e
postoj i j asan dol<az iz l(ur'ana, sunneta ili l<oncenzusa da
izvode iz vj ere.» (Derul fitneti an ehli sunne, 30 str. )
I l<aže nal<on što j e spomenuo primj ere l<ufra u rij ečima
i dj elima: « Sve p omenute su Allah i Nj egov Poslani!<, sallalla
hu alej hi ve sellem, nazvali nevj ernicima nal<on nj ihova imana
zbog rij e či i dj ela l<oj a su učinili pa mal<ar u nj ih i nevj erovali
svoj im srcima . A ne l<al<o govore zabludj ele murdžij e. Allahu
se utj ečemo od toga . » (Derul fitneti an ehli sunne, 49 str. )
116
Njegovu rugali ? Ne ispričavajte se! ]asno je da ste nevjernici,
a tvrdili ste da ste vjernici."» (Tevba, 65-66). (l(uvaj tsl<a enci
l<lop edij a fikha, poglavlj e o tel<firu.)
Tel<fir na osnovu dj ela: Ulema tal<o đe sp o minj e i dj ela
l<oj a ul<olil<o ih mul<ellef (obavezni!<) tiradi po staj e nevj er
ni!< . To su dj ela l<oj a čovj el< namj erno uradi ismij avaj ući se
o č ito sa vj erom, ili p o ričući nj u, .poput s e d žde l<ipu, suncu,
mj esecu. Ova dj ela ul<azuj u na nep o stoj anj e srčanog ubj e
đenj a ( Po gledaj š estu nap omenu na 1 5 str. : Š esta napomena:
Spomenuo sam govo re p oj edinih pravnil<a l<oj i smatraj u
da čovj el< može p o stati nevj ernil<om radi govora ili dj ela ,
me đutim oni su na to dodali nel<a o bj aš nj enj a l<oj a nisu
prenešena o d selefa - l<oj a ul<azuj u na· nj ihovo naginj anj e
murdžij ama - l<ao .što j e: « Ovo dj elo nij e dj elo nevj erstva ali
ul<azuj e na to. » ; ili « To j e znal< nevj erstva» , . . . sve do l<raj a
nap omene.) , p oput b acanj a mushafa u smeće. Tal<vo dj elo
j e l<ufr p a mal<ar čovj el< vj erovao svoj im srcem j er p arne
nuto dj elo ima propis p oricanj a (tel<zib a) i j asno ul<azuj e
na omalovažavanj e Allahova govora, a o malovažavanj e sa
govorom predstavlj a o malovažavanj e sa onim l<oj i ga j e
'
,
117
118
- Knj i g e u izd a nj u Mekte betu E l G u ra ba :
V E L- DŽ E M ATA O T E M E LJ N I M POSTAVKAMA VJ E R E
- M ESDŽI D - razu mjeva nje, vrij e d nosti, pro pisi, p rava, ada bi,
u svjet l u Ku r'a na i s u n n eta
Seid i b n A l ij i b n Ve hf El Ka hta n i
- STEPEN N AMAZA U I SLAM U - p ropi si, p ropis ostavlja nja na maza, pose
b nosti, vrijednosti, razu mj eva nje u svjetl u Ku r'a na i s u n n eta
Seid i b n A l ij i b n Ve hf E l Ka hta n i
- PRI D RŽAVANJ E KU R 'ANA l S U N N ETA J E OSN OVA S R EĆE NA
D U NJALU KU l S PAS O D ZABLU DE l SM UTNJ E
Seid i b n A l i i i b n Ve hf El Ka hta n i
"'
•
•
•
e-mail:ehlisu@yahoo.co. ul
120