VELEUČILIŠTE “LAVOSLAV RUŽIČKA” U VUKOVARU

ODJEL ZA ZDRAVSTVENE STUDIJE

FIZIOTERAPIJA U GERONTOLOGIJI
SEMINARSKI RAD

Mentor: Studentice:

Valentina Capjak, prof. Ingrid Lenić

Ena Žokvić

Vukovar, 2019.
Sadržaj

1. UVOD ................................................................................................................................................... 1

3. ONESPOSOBLJENI IZ TREĆE ŽIVOTNE DOBI.............................................................................. 2

4. PROMJENE U ORGANIZMU KOD STARENJA .............................................................................. 3

4. PROCJENA STANJA ........................................................................................................................... 5

5. NAJČEŠĆI POREMEĆAJI U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI ............................................................. 6

5.1. OSTEOPOROZA .......................................................................................................................... 6

6. KUĆNA FIZIOTERAPIJA ................................................................................................................... 8

7. KINEZITERAPIJSKE VJEŽBE ZA GORNJE EKSTREMITETE U LEŽEĆEM POLOŽAJU.......... 9

8. KINEZITERAPIJSKE VJEŽBE ZA DONJE EKSTREMITETE U LEŽEĆEM POLOŽAJU .......... 14

9. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................................... 18
SAŽETAK

Glavi cilj ovog seminarskog rada je opis stanja starijih osoba nakon ozljede ili bolesti.
Fizioterapija i rehabilitacija je složen proces osposobljavanja u najvećoj mogućoj mjeri za
samostalan rad i život osoba, koje su tu sposobnost izgubile djelomično ili potpuno, radi bolesti,
ozljeda ili prirođenih mana. Osnovni cilj je prilagođavanje tjelesnim i psihičkim zahtjevima
svakodnevnog života starije osobe, održavanje maksimalne moguće razine kvalitete života, iu što
veću samostalnost, a najmanje do razine samostalnog vlastitiog zbrinjavanja, što isto tako
podrazumijeva prevenciju dodatnih oštećenja te održavanje povoljnog stanja i odgađanje daljnjeg
pogoršanja. U radu je opisano starenje kao normalna fiziološka pojava i proces te promjene koje
nastaju starenjem. Objašnjena je rehabilitacijska njega tih osoba, navedeni su primjeri nekih vježbi.
Starijim osobama, a pogotovo onima koji se nose sa kroničnim bolestima, potrebna je podrška,
dodatna motivacija i svakodnevna pomoć.

Ključne riječi: ozljeda, bolest, rehabilitacija, uspješnost, korisnost, starija životna dob, aktivnost,
zdravlje
 1. UVOD

U današnje vrijeme većinski dio populacije stanovništva starije je životne dobi, zbog toga se
razvija grana medicine koja se bavi tom skupinom, a nazivamo ju gerontologija ili gerijatrijska
rehabilitacija.

Gerontologija (grčki: geron = starac, logos = znanost) je interdisciplinarno znanstveno područje

koje se bavi proučavanjem psiholoških, zdravstvenih i socijalnih problema starenja i starih ljudi.
Starost je posljednje razvojno razdoblje u životnom vijeku koje se može definirati prema
kronološkoj dobi, socijalnim ulogama ili finkcionalnom statusu. U razvojnoj psihologiji ovo se
razdoblje često naziva kao kasna zrela dob.

Određenja prema kronološkoj dobi uobičajeno navode donju granicu od 60 do 65 godina za

ovu dob. Ovo je dob promjene socionalnih uloga (npr. umirovljenje), a u pogledu funkcionalnog
statusa postoje velike individualne razlike. Uobičajeno je da se u uz ovo razdoblje ljudskog života
povezuje smanjena tjelesna snaga i slabije zdravlje.

Riječ “fizioterapija” na grčkom znači “liječenje prirodnim silama”. U suvremenom smislu

fizioterapija je područje kliničke medicine koje je izravno povezano sa balneologijom.
Fizioterapija se bavi rehabilitacijom pojedinaca i pruža terapijske, restorativne i preventivne efekte
poticanjem prirodnih obrambenih reakcija i normalizacijom narušenih tjelesnih funkcija. Fizički
čimbenici povoljno utječu na procese kompenzacije i prilagodbe kardiovaskularnog, respiratrnog,
imunološkog, endokrinog i drugih sustava kod starijih osoba.

1
 3. ONESPOSOBLJENI IZ TREĆE ŽIVOTNE DOBI

Stav i način izvođenja rehabilitacije kod starijih osoba je u osnovi isti kao u općoj rehabilitaciji
za sve osobe, raznih uzrasta, modificiranoj u skladu sa fiziologijom starijih i starih osoba. Klinička
i statička istraživanja tijekom posljednjih nekoliko desetljeća u Hrvatskoj, slično kao i u ostalim
zemljama zapada, broj starih osoba raste. Premda je duljina života povećana, kvaliteta života je
bitno smanjena zbog funkcionalnog ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

U populaciji starijoj od 65 godina kod skoro jedne četvrtine postoji ograničenje u obavljanju
barem jedne od aktivnosti dnevnog života. Starenjem opada snaga mišića, smanjuje se pokretljivost
zglobova, subklinička disfunkcija različitih organa, što sve utječe na smanjenje funkcionalne
sposobnosti organizma i neovisnost. S druge strane osobe iznad 65 godina po nekim istraživanjima
imaju prosječo 3 do 4 kronična oboljenja, koje same po sebi smanjuju funkcionalne sposobnosti, a
to su prije svega kardiovaskularne, respiratorne i posebno bolesti lokomotornog sustava.

Posljednjim istraživanjem u SAD i u nekim zapadno europskim zemljama utvrđeno je da su

početni rezultati rehabilitacije sporiji, a na kraju rezultati znatno ohrabrujući. U gerijatrijskoj praksi
se procesom rehabilitacije može postići ne samo svladavanje vještina koje su neophodne za
neovisno življenje, nego i druge složenije aktivnosti kao što je održavanje kućanstva i kuhanje,
odlazak u trgovinu, na tržnicu, korištenje javnog prijevoza, ali i sudjelovanje u kulturnim i drugim
javnim događajima što život čini sadržajnijim i lakšim unatoč svim promjenama koje se prirodno
javljaju u tom životnom dobu.

2
 4. PROMJENE U ORGANIZMU KOD STARENJA

Starenje predstavlja normalni fiziološki proces i nije točna tvrdnja da je starost sama po sebi
bolest. Postoji više teorija koje objašnjavaju proces starenja organizma, a mogu se svrstati u tri
osnovne skupine:

 Genetsku
 Fiziološku
 Promjenu funkcije organizma

Genetska teorija obuhvaća teoriju pogreške pri prenošenju informacija DNK i RNK u sintezi
proteina. Fiziološka teorija osnova se na teoriji slobodnih radikala, teoriji unakrsne povezanosti i
teoriji nakupljanja otpadnih tvari. Teorija slobodnih radikala pretpostavlja da oni prodirući u
stanice djeluju na metabolizam mitohondrija, lizozom i stanične membrane što uzrokuje oštećenja
informacija koje prenose u stanicu.

Starenjem nastaje čitav niz promjena u organizmu i organskim sustavima. Kompozicija tijela
se mijenja, postupno se gubi vezivno tkivo na račun masnog. Ujedno se smanjuje mišićna masa,
volume mišića na ekstremitetima, poprečni prosjek mišića kao i broj mišićnih vlakana. Mineralni
sastav kosti se gubi, a gubitak nastaje već nakon četrdesete godine. Mijenja se i statika tijela,
povećava se cervikalna lordoza i torakalna kifoza, a smanjuje lumbalna lordoza, pa glava protrudira
prema naprijed. Da bi održao ravnotežu stariji čovjek mora prilagođavati stojeći položaj.
Flektiranjem koljena centar ravnoteže se pomiče iza kukova zbog čega će kod hodanja biti potreban
štap. Održavanje ravnoteže u jednoj nozi je također otežano. Neurološke promjene koje nastupaju
normalno sa starenjem, same po sebi ne predstavljaju znakove nekog posebnog oboljenja. Kod
skoro polovice osoba starijih od 70 godina postoji tremor ruku. Hod je usporen i na širokoj osnovi,
prisutna je dizmetrija, disdiadokokineza, atrofija malih mišića šake, oslabljena je mišićna snaga
posebno na donjim ekstremitetima, smanjen je osjećaj za vibracije, jače na donjim ekstremitetima.

Uslijed gubitka mišićne snage na donjim ekstremitetima, posebno natkoljenice, otežano je

ustajanje sa stolice i toaleta. Pacijenti bolje funkcioniraju na stolici kod koje su u sjedećem položaju

3
kukovi i koljena postavljeni pod pravim kutom, a stopala na podlozi. Pri ustajanju sa stolice
stražnjica se prvo pomakne naprijed, zatim se flektiraju koljena na način da stopala dođu ispod
prednjeg ruba stolice. Mnogima će pri ustajanju biti potrebna pomoć ruku, pa je poželjno da stolica
ima naslon za ruke. Obično stari ljudi uzimaju više vrsta lijekova, stoga kod pacijenta na
rehabilitaciji treba imati točan uvid u medikamentoznu terapiju, voditi računa da je uzimanje lijeka
stvarno indicirano, te znati točnu dijagnozu zbog čega se lijek uzima.

4
 4. PROCJENA STANJA

Polazište u rehabilitaciji starijih osoba predstavlja proces stanja, odnosno funkcionalne

sposobnosti u obavljanju aktivnosti dnevnog života. Važno je ocijeniti i kognitivne sposobnosti pri
čemu nam za pravilnu i brzu orijentaciju koristi mini-mental status. Na taj način se već u početnoj
fazi može otkriti demencija. Ispitivanje hoda i ravnoteže također nam daje pravilan uvid u
funkcionalno stanje pacijenta, ali nam isto tako može pomoći i kasnije pri praćenju napretka
tijekom procesa rehabilitacije. Održavanje ravnoteže ključno je za samostalno kretanje. Ravnoteža
zavisi o interakciji više različitih sustava od perifernog nervnog sustava i proporcije, do
vestibularnog i cerebralnog sustava i vizualne kontrole. Poremećaj ravnoteže može nastati
afekcijom bilo kojeg čimbenika.

5
 5. NAJČEŠĆI POREMEĆAJI U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Jedan od najčešćih problema kod starijih osoba predstavlja sklonost ka padanju i nespretnost.
Od ovih prijeloma kuka i podlaktice koji nastaju kod starih osoba 90% ih nastaje kao posljedica
pada. Za starenje su vezane smetnje vida i sluha, neurološke promjene, poremećaj ravnoteže,
osteoporoza, kardiovaskularne bolesti i promijenjen hod. Uz faktore najznačajnija posljedica pada
je strah od ponovljenog pada zbog čega nastaje slabija pokretljivost, slabost i samoizolacija. Drugi
vrlo čest problem s kojim se susrećemo u gerijatrijskoj populaciji su bolovi. Obzirom da kod starijih
ljudi postoji povećana osjetljivost na lijekove, fizikalna terapija predstavlja osnovicu u terapiji
bolova. Degenerativne promjene na kralježnici prisutne su kod dvije trećine osoba starijih od 65
godina i čest su uzročnik bolovima.

5.1. OSTEOPOROZA

Osteoporoza je sistemska progresivna bolest koštanog sustava koju karakterizira gubitak

koštane mase i promjena mikroarhitekture koštanog tkiva, te veliki rizik nastanka prijeloma.

Prijelom kuka jedna je od najčešćih ozljeda u starijih osoba, te ozljede za njih su teške, što
zahtjeva dugotrajno liječenje i rehabilitaciju. U 90% slučajeva zahvaćene osobe starije su od
65 godina. Prema statistikama takva ozljeda češtća je kod žena (nakon menopauze odvijaju se
hormonalne promjene u tijelu te dolazi i do smanjenja gustoće kostiju). Liječenje ovog
prijeloma je operativni zahvat kojeg treba obaviti što prije nakon prijeloma. Prvi put nakon
operacije propisane su masaža i posebne terapeutske vježbe, kako bi se spriječila atrofija mišića
donjih ekstremiteta. Potrebni su isto tako elektroforeza i magnetska terapija.

Danas se zna da dozirana fizička aktivnost, naručito vježbe koje imaju odgovarajući
intenzitet, frekvenciju i trajanje povećavaju gustoću koštane mase, što je moguće kvantificirati
denzitometrijom nakon godinu dana upornog vježbanja. Koncept i tehnika vježbi:

 Vježbe disanja treba izvoditi pravilno s posebno edukacijom starijih osoba kod kojih su
često prisutne kardiovaskularnog i dišnog sustava

6
  Pasivne i aktivne vježbe održavanja mobilnosti zglobova s naglaskom na aktivne
vježbe
 Pasivne vježbe samo kod osoba koje ne surađuju u programu rehabilitacije ili u slučaju
lošeg kondicijskog stanja
 Izometričke vježbe zauzimaju važno mjesto u rehabilitaciji uz preporuku da se vrše
višekratno tijekom dana
 Izotoničke (dinamičke) vježbe dovode do poboljšanja trofike musculature, a treba ih
dozirati u odnosu na funkcionalnu sposobnost organizma
 Vrlo je važno provoditi i vježbe koordinacije kod osoba s osteoporozom, jer se njima
poboljšava koordinacija pokreta i snalaženje u prostoru te prevenira rizik od padova
 Aerobne vježbe su vrlo važne ne samo za prevenciju i liječenje osteoporoze, već i za
prevenciju kardiovaskularnih bolesti koje često prate žene u postmenopauzi.
Preporučuje se započeti s intenzitetom 50% maksimalnog primitka kisika te
svakodnevnim treningom graduirano povećavati do 75% maksimalnog primitka kisika.
U postmenopauzi ukoliko testovi (direktni ili indirektni) dozvoljavaju, može se
dozvoliti i submaksimalno opterećenje 45 minuta i 1 sat jedanput tjedno.

Kod starijih osoba preporučuje se ne prelaziti opterećenje od 75%, a vježba treba trajati 20 do 30
minuta, 2 do 3 puta tjedno. Pod aerobnim vježbama smatramo sva kretanja u prirodi (hodanje,
trčanje, vožnja biciklom, rekreativni sportovi), plivanje, fitness, ples i slično.

7
 6. KUĆNA FIZIOTERAPIJA

Fizioterapija ili rehabilitacija kod kuće ili u domu za starije i nemoćne osobe odnosi se na
fizičku rehabilitaciju osoba koje imaju lošu ravnotežu, teško hodaju ili ne mogu više hodati, teško
se oslanjaju na noge a ponekad čak ne mogu ni sjediti bez podrške. Ovi problem mogu biti
uzrokovani zbog dobi i neaktivnosti starijih ljudi a i raznih poteškoća i bolesti. Fizioterapija igra
glavnu ulogu u rehabilitaciji mišića koji su odgovorni za kvalitetno hodanje.

8
 7. KINEZITERAPIJSKE VJEŽBE ZA GORNJE EKSTREMITETE U
LEŽEĆEM POLOŽAJU

Vježba 1.

Položaj ležeći na leđima, ruke su uz tijelo. Naizmjenično se diže opružena jedna ruka do okomitog
položaja naspram podloge. Izdržaj 5 sekundi istovremeno stiskajući šaku, početni položaj. Vježba
se izvodi 5 do 8 puta, naizmjence jedna pa druga ruka.

Slika 7.1.

9
Vježba 2.

Ležeći položaj na leđima, ruke su uz tijelo. Podižu se obje ruke istovremeno do okomitog položaja
spram podloge i zadržavaju 3 do 5 sekundi. Vježbu se izvodi 8 puta.

Slika 7.2.

Vježba 3.

Ležeći položaj na leđima, ruke su uz tijelo. Odručenje ruku ako je moguće do 90 ̊, izdržaj 5 sekundi
i početni položaj. Vježba se izvodi 8 puta, naizmjence jedna i druga ruka.

10
Slika 7.3.

Vježba 4.

Ležeći položaj na leđima, ruke odručene. Spajanje opruženih ruku iznad prstiju, izdržaj 5 sekundi
i početni položaj. Vježba se izvodi 8 puta.

11
Slika 7.4.

Vježba 5.

Ležeći položaj na leđima, ruke su uz tijelo, dlanovi okrenuti prema gore. Polako se vrši pregib
podlaktice, prema ramenu (imitacija biceps pregiba) i polako vraća nazad. Vježba se izvodi 8 puta
naizmjenično.

Slika 7.5.

12
Vježba 6.

Ležeći položaj na leđima, ruke su opuštene uz tijelo. Istovremeno se podižu ramena prema glavi i
polako spuštaju u početni položaj. Vježba se izvodi 8 puta.

Slika 7.6.

13
 8. KINEZITERAPIJSKE VJEŽBE ZA DONJE EKSTREMITETE U
LEŽEĆEM POLOŽAJU

Vježba 1.

Položaj ležeći na leđima, ruke su uz tijelo. Vrši se samo kontrakcija mišića natkoljenice.
Kontrakcija traje 2 do 3 sekunde, nakon čega slijedi relaksacija. Vježba se izvodi 10 puta.

Slika 8.1.

14
Vježba 2.

Položaj ležeći na leđima, ruke su uz tijelo. Podiže se natkoljenica jedne noge u zrak do okomitog
položaja naspram podloge ako je moguće. Potkoljenica je paralelna s podlogom. Izdržaj oko 5
sekundi i noga se spušta u početni položaj. Vježba se izvodi 8 puta naizmjenično.

Slika 8.2.

Vježba 3.

Položaj ležeći na leđima, ruke su uz tijelo. Izvodi se odnoženje a zatim prinoženje naizmjenično.
Vježba se izvodi 8 puta naizmjenično.

Slika 8.3.

15
Vježba 4.

Položaj ležeći na leđima, ruke su uz tijelo. Noge su uz podlogu. Privlače se stopala prema glavi,
izdržaj 5 sekundi. Nakon toga se stopala opružaju, izdržaj 5 sekundi. Vježba se ponavlja 8 puta.

Slika 8.4.

Vježba 5.

Položaj ležeći na trbuhu, ruke su uz tijelo a noge opružene. Podiže se potkoljenica do okomitog
položaja s obzirom na podlogu, povratak u početni položaj. Vježba se izvodi 8 puta, naizmjenično.

Slika 8.5.

16
Vježba 6.

Položaj ležeći na trbuhu, ruke su uz tijelo. Naizmjenično se podižu opružene noge u zrak od
podloge, izdržaj 3 do 5 sekundi. Vježba se izvodi 5 puta.

Slika 8.6.

17
 9. ZAKLJUČAK

Rehabilitacija starih osoba može biti vrlo uspješna. Premda moramo prihvatiti neumitnost
starenja koje prate fizičke i socijalne promjene i gubici, moramo znati da uz odgovarajuću
rehabilitaciju i uz podršku obitelji i zajednice, većina starih može živjeti u svom domu. Većina
starih ljudi i živi u vlastitom domu, a samo 15% muškaraca i 25% žena starijih od 85 godina žive
u ustanovama socijalne skrbi. Rehabilitacijom se kvaliteta života starih ljudi može održati i
popraviti, a na profesionalcima i društvu posebno je da omogući starim osobama kvalitetan i
dostojanstven život.

18
19
LITERATURA

1. Bobinac-Georgievski, A., Domljan, Z., Martinović-Vlahović, R., & Ivanišević, G. (Eds.).

(2000). Fizikalna medicina i rehabilitacija u Hrvatskoj. Hrvatski liječnički zbor.
2. Cifrek, D. (2015). Vježbe snage u kineziterapiji za stariju populaciju (Doctoral
dissertation, University of Zagreb. Faculty of Kinesiology. Department of General and
Applied Kinesiology.).
3. Kapetanović, H. N., & Pecar, D. (2005). Vodič u rehabilitaciju. Svjetlost.
4. Švraka, E., Avdić, D., & Hasanbegović-Anić, E. (2012). Okupaciona terapija.
Univerzitetu u Sarajevu Fakultet zdravstvenih studija. Sarajevo.