PROCJENA MIŠIĆNO KOŠTANOG SUSTAVA TRUDNICE

Seminarski rad
 SADRŽAJ

SAŽETAK ............................................................................................................................................... I

1. UVOD ................................................................................................................................................. 1

2. NORMALNE PROMJENE U TRUDNOĆI I PROCJENA MIŠIĆNO KOŠTANOG

SUSTAVA .............................................................................................................................................. 2

3. PROBLEMI MIŠIĆNO KOŠTANOG SUSTAVA TIJEKOM TRUDNOĆE ............................. 5

3.1. Dijastaza m. rectus abdominisa................................................................................................... 5

3.2. Bolovi u donjem dijelu leđa / križobolja ..................................................................................... 6
3.3. Bolovi u zdjelici............................................................................................................................ 8
3.4. Osteitis kondenzans iIii ............................................................................................................... 9
3.5. Bolovi u kukovima ..................................................................................................................... 10
3.6. De Quervainov tenosinovitis ..................................................................................................... 11
3.7. Sindrom karpalnog tunela ........................................................................................................ 12
3.8. Artralgija i artritis...................................................................................................................... 13
3.9. Drugi problemi mišićno koštanog sustava u trudnoći.............................................................. 13
4. ZAKLJUČAK .................................................................................................................................. 14

LITERATURA .................................................................................................................................... 15
 SAŽETAK

Tijekom trudnoće žensko tijelo prolazi kroz mnoge hormonalne i anatomske promjene koje
utječu na mišićno koštani sustav. Ove promjene mogu uzrokovati različite mišićno-koštane
smetnje, predispozicije za ozljede ili mijenjati tijek već postojećih stanja.

U radu su navedeni najčešći testovi koji se sprovode sa ciljem procjene mišićno koštanog
sustava, kao i osnovne promjene mišićno koštanog sustava, te mogući problemi i komplikacije
uzrokovane ovim promjenama. Kliničar treba biti svjestan uobičajenih mišićno koštanih
manifestacija u trudnice, ali i prepoznati potencijalno ozbiljne bolesti, kako bi se izbjegle
dugotrajne komplikacije.

Ključne riječi: mišićno koštani sustav, trudnoća, procjena, problemi

I
1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada je “Procjena mišićno koštanog sustava trudnice”. Trudnoća je
stanje u kojem kombinacija biomehaničkih, hormonskih i vaskularnih promjena može
rezultirati širokim rasponom muskuloskeletalnih poremećaja (Proisy i sur., 2014).

Povećana maternica mijenja centar gravitacije tijela i primjenjuje mehanički pritisak na tijelo.
Laksitet (labavost) zglobova razvija se sekundarno zbog fluktuacija razine hormona.
Zadržavanje tekućine dovodi do kompresije mekih tkiva u trudnoći. Tijekom trudnoće žene
dobivaju u prosjeku 10 do 15 kilograma na težini, te prolaze kroz višestruke hormonalne
promjene i biomehaničke promjene koje opterećuju aksijalni kostur i zdjelicu. Također se
odvijaju velike adaptacije u anatomiji tijela i metabolizmu koje su potrebne za uspješnu
trudnoću.

Stoga, postoji i rizik od nastanka problema u mišićno koštanom sustavu trudnice, među kojima
su: dijastaza trbušnih mišića, bolovu u donjem dijelu leđa, zdjelici i kukovima, osteitis
kondenzans iIii, de Quervainov tenosynovitis, sindrom karpalnog tunela, artralgiju i artritis.

Pretpostavljeno je da se gotovo sve žene do neke mjere žale na probleme mišićno koštanog
sustava. Jedna četvrtina trudnica doživljava barem privremeno onesposobljavajuće simptoma
tijekom trudnoće. Bol u kralježnici je prijavljena kao najčešći poremećaj. Drugi uobičajeni
problemi su bolovi u donjim i gornjim ekstremitetima, grčevi u mišićima, te periferne
neuropatije (Kesikburun i sur., 2018). Stoga je cilj ovog rada pružiti sveobuhvatan pogled na
procjenu mišićno koštanog sustava,, kao i na mišićno koštanu bol i promjene tijekom trudnoće.

1
2. NORMALNE PROMJENE U TRUDNOĆI I PROCJENA MIŠIĆNO
KOŠTANOG SUSTAVA

Tijekom trudnoće žene dobivaju u prosjeku 10 do 15 kilograma na težini, te prolaze kroz

višestruke hormonalne promjene i biomehaničke promjene koje opterećuju aksijalni kostur i
zdjelicu (Bermas, 2017). Također se odvijaju velike adaptacije u anatomiji tijela i metabolizmu
koje su potrebne za uspješnu trudnoću. Te duboke prilagodbe utječu i na mišićno koštani sustav.
Vjeruje se da hormoni poput progesterona, estrogena, prolaktina i relaksina igraju važnu ulogu
u nekim od ovih mišićno koštanih manifestacija, međutim, njihova precizna uloga ostaje
nejasna (Thabah i Ravindran, 2015).

Testovi koji se najčešće koriste za procjenu mišićno koštanog sustava uključuju: Patrickov ili
FEBERE test, palpatorni test „sacral apex pressure test“, sakroilijakalni fiksacijski test, test
palpacije simfize, test na dijastazu, te Derbolowsky test.

Promjene mišićno koštanog sustava koje nastaju kao posljedica povećanja tjelesne težine i
hormonskih promjena uključuju sljedeće:

 Povećanje težine koje je maksimalno u trećem tromjesečju povećava mehaničko

naprezanje u zglobovima. 20%-no povećanje težine tijekom trudnoće može povećati
opterećene na zglobu za 100%.
 Pretjerana lordoza donjeg dijela leđa, fleksija vrata prema naprijed i silazno kretanje
ramena tipično se javljaju kako bi se nadoknadila povećana maternica i promjena u
težištu. Istezanje, slabost i odvajanje trbušnih mišića dodatno ometaju neutralno držanje
i još više opterećuju paraspinalne mišiće (slika 2.1.)
 Labavost zglobova u prednjem i stražnjem uzdužnom ligamentu lumbalne kralježnice
stvara veću nestabilnost u lumbalnoj kralježnici i može predisponirati naprezanje
mišića.
 Razvija se i povećava pokretljivost sakroilijakalnog zgloba i pubične simfize u pripremi
za prolaz fetusa kroz rodni kanal.
 Nastaje produljenje vagine, proširenje genitalnog hijatusa i posteriorna vaginalna
relaksacija.
 Dolazi do značajnog povećanja prednjeg nagiba zdjelice, s povećanim korištenjem
ekstenzora kuka, abduktora i plantarnih fleksora stopala. Stav se proširuje kako bi se
održao pokret trupa.
2
  Zadržavanje tekućine može uzrokovati kompresiju određenih ranjivih struktura kao što
je medijalni živac.
 Dno zdjelice spušta se čak i do 2,5 cm. Postoji kompresija pudendalnog živca
gravidnom maternicom (Bermas, 2017; Thabah i Ravindran, 2015).

Slika 2.1. Posturalne promjene u trudnoći

(Izvor: http://runkiakaha.blogspot.com/2014/06/musculoskeletal-changes-during-pregnancy.html)

Hod u trudnica često se javlja u vidu „geganja“ prema naprijed koje uključuje i bočne pokrete.
Ipak, istraživanja su pokazala da hod prema naprijed ostaje nepromijenjen tijekom trudnoće.
Uočeno je da parametri hoda, kao što je kinematika hoda (brzina, dužina koraka i ritam) ostaje
nepromijenjena tijekom trećeg tromjesečja trudnoće i 1 godinu nakon poroda. Ovi parametri
ukazuju na to da nema promjena u kretanju prema naprijed. Postoji, međutim, značajan porast
u kinetičkim parametrima hoda, koji se mogu upotrijebiti kako bi se objasnilo kako kretanje
ostaje relativno nepromijenjeno unatoč povećanju tjelesne mase, širine i promjena u raspodjeli
mase u blizini struka tijekom trudnoće. Ovi kinetički parametri hoda upućuju na povećanu
ulogu abduktora kuka, ekstenzora kuka i plantarnih fleksora stopala (Branco i sur., 2014). Noga
je najdistalnija struktura u ljudskom tijelu, ona je u bliskom kontaktu sa zemljom i sastavni je

3
dio hoda. Noga trudnice prolazi kroz mnoge promjene kako trudnoća napreduje. Ove se
modifikacije mogu pripisati anatomskim i fiziološkim promjenama koje uključuju mišićno
koštani sustav. Razumijevanje strukturalnih promjena stopala tijekom trudnoće i poslije
porođaja važno je jer bilo kakve promjene u strukturi mogu promijeniti čitavu biomehaniku
stopala, što može mijenjati širenje sile od stopala kroz zglobove donjeg dijela kralježnice. Noga
trudnice prolazi kroz morfološke promjene s napretkom trudnoće. Značajno je shvatiti
morfološke promjene stopala tijekom trudnoće i poslije porođaja, jer svaka takva promjena
može promijeniti čitavu biomehaniku stopala ( El Gharib i D Aglan, 2018).

4
3. PROBLEMI MIŠIĆNO KOŠTANOG SUSTAVA TIJEKOM
TRUDNOĆE

3.1. Dijastaza m. rectus abdominisa

Funkcionalna uloga trbušnih mišića tijekom trudnoće slična je onima u stanju bez trudnoće i
preporučuje se da je važna za kretanje trupa, stabilizaciju zdjelice i ograničenje sadržaja
abdomena. Međutim, mišićno koštana morfologija anterolateralne stijenke trbuha mijenja se
kako trudnoća napreduje. Ove promjene mijenjaju prostornu vezu između gornje i donje trbušne
mišićne veze, povećavajući duljinu trbušnih mišića, posebice trbušne šupljine (Mota i sur.,
2015).

Dijastaza m. rectus abdominisa ili dijastaza trbušnih mišića, opisana je kao produbljenje i
proširenje već postojećeg razmaka između dvije polovice rectus abdominisa (slika 3.1.). Može
se pojaviti bilo gdje duž linea albe, od xiphoidnog procesa do pubične kosti. Javlja se tijekom
trudnoće i nakon poroda (Sperstad i sur., 2016).

Slika 3.1. Dijastaza m. rectus abdominisa

(Izvor: https://www.physionorth.com.au/pregnancy-are-you-split-down-the-middle/)

Procjena dijastaze trubušnih mišića obavlja se pomoću testa na dijastazu. Pri izvedbi ovog testa,
pacijent zauzima ležeći položaj na leđima, noe savijene u kukovima i koljenima, a glava je
5
fleksirana. Ispitivač palpira razdvajanje m. rectus abdominisa u području linea albe 2cm
proksimalno od umbilicusa. Dijastaza veća od 2 cm smatra se patološkom (Demartini i sur.,
2016).

Mota i sur. (2015) otkrili da dijastaza trbušnih mišića može zahvatiti i do 100% trudnica, a
može postojati odvojeno u neposrednom postporođajnom razdoblju kod 35% do 60% žena.

Tijekom trudnoće, kako fetus raste, dva mišićna trbuha rektus abdominisa, povezana lineom
albom, izdužuju se i zaobljuju kako se trbušni zid širi, a do razdvajanja najčešće dolazi u
području pupka. Dijastaza trbušnih mišića se definira kao modifikacija u trbušnoj muskulaturi,
upravo na linea albi i ovojnici rectus abdominisa, s početkom u zadnjem tromjesečju trudnoće
i čiji se vrhunac pojavljivanja javlja odmah nakon rođenja i prvih tjedana nakon poroda.

Odabir najbolje tehnike za dijagnozu dijastaze trbušnih mišića nije jednostavan zadatak.
Kompjutorska tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI) trenutno se razmatraju kao
postupci izbora za pregled abdominalne stijenke. Ipak, ovi postupci su skupi, a CT izlaže
pacijenta zračenju, što ga čini nemogućim za korištenje u trudnica. Stoga je ultrazvuk predložen
kao sigurna i neinvazivna metoda koja se može ponoviti više puta tijekom trudnoće.

Prma Mota i sur. (2015) predloženo je da razina predporođajne aktivnosti može imati zaštitni
učinak na dijastazu trbušnih mišića, a vježbanje može poboljšati postpartumske simptome. Do
danas je malo znanja o najučinkovitijim trbušnim vježbama tijekom trudnoće i nakon poroda.
Posebno je malo dokaza o tome koje vježbe su najučinkovitije u smanjenju dijastaze rectusa
abdominisa. Vježbe jačanja trbuha trebale bi se izvoditi u trudnoći kako bi se promicalo dobro
držanje tijela, ojačali mišići za rad, te spriječili bol u donjem dijelu leđa i diastazi. Ipak, u slučaju
da se razvije dijastaza trbušnih mišića, abdominalnu vježbu je potrebno zaustaviti. U
ekstremnim slučajevima, kirurški zahvat se može izvesti stvaranjem preklopa linea alba i
šivanjem zajedno kako bi se stvorio čvršći trbušni zid (Thabah i Ravindran, 2015).

3.2. Bolovi u donjem dijelu leđa / križobolja

Bol u donjem dijelu leđa vrlo je česta tijekom trudnoće. Iako se procjene prevalencije razlikuju
između studija zbog različitih definicija i dijagnostičkih kriterija, prijavljeno je da bol u donjem
dijelu leđa pogađa između 45% i 75% žena u nekoj fazi tijekom trudnoće (Bishop i sur., 2016).

6
Faktori rizika za nastanak boli u donjem dijelu leđa trudnica su bolovi u donjem dijelu leđa koji
su postojali i prije trudnoće, te sedentaran način života. Drugi identificirani faktori rizika su
mlađa dob, multiparitet i povijest hipermobilnosti. Mogući čimbenik koji također pridonosi
nastanku boli je i mehaničko naprezanje koje prenosi gravidna maternica, što pomiče tijelo
gravitacije naprijed, čime se povećava sila koja se primjenjuje na lumbalnu kralježnicu.
Rezultirajuća kompenzacijska hiperlordoza javlja se kada gravidna maternica uzrokuje
pomicanje središta gravitacije žene naprijed (slika 3.2.) (Bishop i sur., 2016). Ostali čimbenici
koji pridonose su slabost zdjeličnih ligamenta, vaskularna kompresija i spondilolisteza. Kod
nekih trudnica, bolovi u u donjem dijelu leđa nastaju već u prvom tromjesečju, kada se
mehaničko naprezanje nije ni razvilo. Smatra se da u takvim situacijama hormonski faktori
uzrokuju bol. Stanja kao što je lumbalna radikulopatija i sindrom caude equina rijetko se mogu
vidjeti tijekom trudnoće.

Slika 3.2. Ilustracija koja pokazuje prednji nagib zdjelice i kompenzacijsku hiperlordozu

(Izvor: http://posturedirect.com/fix-anterior-pelvic-tilt/)

Najčešće preporučeni upitnici za osobe s bolovima u donjem dijelu leđa su Oswestry Disability
Questionnaire (ODQ) i Quebec Back Pain Disability Scale (QUE). To su jednostavni, pouzdani
i valjani alati za procjenu. ODQ procjenjuje razinu interferencije boli s fizičkim aktivnostima,
dok QUE opisuje uočenu teškoću obavljanja jednostavnih fizičkih aktivnosti (Kim i sur., 2015).
7
Fizikalni pregled može razlikovati bol u donjem dijelu leđa lumbalnog podrijetla od stražnje
boli u zdjelici. Dijagnoza je uglavnom klinička. Procjena boli u donjem dijelu leđa tijekom
trudnoće je otežana jer je bol subjektivna i obično multifaktorijska. Kada je bol jaka i nije
ublažena konzervativnim mjerama, magnetska rezonancija (MRI) je preferirani dijagnostički
alat za isključivanje upalnog uzroka boli. Mogućnosti liječenja boli u donjem dijelu leđa sastoje
se uglavnom od posturalnog treninga, odmora, vježbanja i korištenja posebno dizajniranih
jastuka kako bi se smanjila noćna bol u leđima (Thabah i Ravindran, 2015).

3.3. Bolovi u zdjelici

Zdjelični pojas ima tri zgloba; pubičnu simfizu i dva sakroilijakalna zgloba. Ova tri zgloba
podržana su jakim ligamentima koji doprinose stabilnosti zdjelice. Bolovi lokalizirani u
zdjeličnom pojasu tijekom i nakon trudnoće uobičajeno su stanje. Trudnice ih opisuju kao
ubadanje, tupost, pucanje, paljenje u sakralnoj / glutealnoj regiji ili bol u pubičnoj regiji. Bol se
može širiti u prepone, perineum ili stražnji dio bedra. Precizna lokalizacija boli često nije
moguća, a može se i mijenjati tijekom trudnoće. Pojava boli se obično javlja oko 18. tjedna i
doseže vrhunac intenziteta između 24. i 36. tjedna trudnoće (Thabah i Ravindran, 2015). Bol
se povećava sa napredovanjem trudnoće i ima veliki utjecaj na kvalitetu života jer ometa san,
svakodnevne aktivnosti, rad, majčinstvo i odnose (Elden i sur., 2014).

Postojeći sustavi klasifikacije boli zdjeličnog pojasa temelje se na lokalizaciji boli. Uključuju
pet podtipova:

1. Kod tipa 1 ili „sindroma karličnog pojasa“, simptomi se javljaju u području prednjeg i
stražnjeg dijela zdjeličnog pojasa, pubične simfize i u bilateralnim sakroiliakalnim
zglobovima;
2. Kod tipa 2 ili "dvostrukog sakroilijakalnog sindroma", simptomi se javljaju u stražnjem
dijelu zdjeličnog pojasa i bilateralnim sakroilijakalnim zglobovima;
3. U tipu 3 ili "jednostranom sakroilijakalnom sindromu", simptomi se javljaju u stražnjem
dijelu zdjeličnog pojasa i u unilateralnom sakroilijakalnom zglobu;
4. Kod tipa 4 ili "simfiziolize" simptomi se javljaju u prednjem dijelu zdjeličnog pojasa i
pubičnoj simfizi; i
5. U tipu 5 simptomi su nedosljedni u odnosu na zdjelični pojas (Thabah i Ravindran, 2015).

8
Većina žena oporavi se od boli u zdjeličnom pojasu u prvih nekoliko mjeseci nakon poroda,
bez obzira jesu li primile terapiju ili ne. Međutim, bol zdjeličnog pojasa do 3 godine nakon
poroda ima prijavljenu prevalenciju kod 9% do 20%, a 6% žena ima upornu bol čak i 6 godina
nakon poroda.

Prema nedavnim smjernicama dijagnoza se može postići samo nakon isključivanja simptoma
iz lumbalne kralježnice i trebala bi se temeljiti na povijesti i standardiziranom fizikalnom
pregledu zajedno sa specifičnim testovima provokacije zdjelične boli.

Liječenje je simptomatsko, a većina žena dobiva informacije o tome kako samoupravljati bolom
zdjeličnog pojasa kroz promjene u posturi, prilagodbe u tehnikama dizanja, jednostavne kućne
vježbe, odmor, poluplastične zdjelične pojaseve i jastuke, masažu i opuštanje. Neke žene su
također primile akupunkturu i specifične vježbe stabilizacije, za koje se pokazalo da smanjuju
simptome u usporedbi sa standardnim liječenjem (Elden i sur., 2014).

3.4. Osteitis kondenzans iIii

Osteitis kondenzans Ilii (OKI) je neuobičajeni uzrok bolova u leđima koji uglavnom pogađa
žene tijekom trudnoće ili u razdoblju nakon trudnoće. Mehanički stres i slabost ligamenata
tijekom trudnoće pripisuju se mnogim uzrocima OKI-a. Patofiziologija OKI-a još uvijek nije u
potpunosti uspostavljena, no najčešće prihvaćen zaključak je da mehanička naprezanja
maternice uzrokuju kompresiju abdominalne aorte što rezultira remodeliranjem koštanog tkiva
zbog ishemije i skleroze.

Dijagnoza OKI-a je u biti radiološka, s običnim rendgenskim snimkama zdjelice koje klasično
otkrivaju sklerozu u obliku trokuta (s bazom koja pokazuje inferiorno) koja uključuje ilijačni
aspekt sakroilijakalnih zglobova na bilateralno simetrični način sa sačuvanim prostorom
sakroilijakalnih zglobova i zglobnim rubovima. Radiološke značajke nisu konstantne i mogu se
mijenjati ili čak vremenom razrješavati. Dodatno, labarotorni nalazi koji podržavaju ovu
dijagnozu uključuju normalne upalne parametre, negativni HLA-B27 antigen, normalno
skeniranje kostiju, te odsustvo erozije i oštećenja kostiju. Liječenje OKI-a je uglavnom
konzervativno, a sastoji se od analgetika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, injekcija steroida
i fizioterapije. Neki refraktorni slučajevi čak su zahtijevali operaciju, uključujući resekciju
ilijačne kosti i sakroilijakalnu artrodezu (Nair i sur. 2016).

9
3.5. Bolovi u kukovima

Bol, koja je lokalizirana u kuku tijekom i nakon trudnoće, može biti teško dijagnosticirati i
nakon toga liječiti. Razni ortopedski uvjeti mogu uzrokovati bol u kuku tijekom i nakon
trudnoće. Patologija koja pogađa donji dio leđa, zdjelicu ili kukove može biti prisutna, a
liječnici trebaju biti svjesni diferencijalnih dijagnoza kako bi odredili odgovarajuću dijagnozu
i liječenje. Iako je najčešća etiologija bolova u kuku za vrijeme i nakon trudnoće prolazna
osteoporoza kuka, opisane su regionalne migracijske osteoporoze i sakralne frakture, kao i
patologija diska, dijastaza ili disfunkcija pubične simfize, cauda equina sindrom i sakroilitis
(Uzun i sur., 2015).

Dva važna stanja koja uzrokuju istinsku bol u kuku su prolazna osteoporoza i avaskularna
nekroza glave bedrene kosti. Prolazna osteoporoza kuka akutno se javlja u trećem tromjesečju
inače normalne trudnoće. Tipična prezentacija je iznenadna pojava boli u kuku, koja se
pogoršava opterećenjem i olakšava odmorom. Dijagnoza se postiže pomoću MRI kuka koji će
pokazati edem glave bedrene kosti, s promjenama koje se pojavljuju već 48h nakon početka
bola u kuku. Ako se rano prepozna, prognoza je dobra, ali u nedijagnosticiranim slučajevima,
neprekidno opterećenje može dovesti do frakture. Liječenje se sastoji od odmora i bisfosfonata
(što je obeshrabrujuće jer je njihova uporaba tijekom trudnoće kontroverzna). U ekstremnim
slučajevima, liječenje obuhvaća inducirani prekid trudnoće i kirurške intervencije.

Avaskularna nekroza kuka obično je povezana s upotrebom glukokortikoida i traumom.

Avaskularna nekroza koja se javlja u odsutnosti predisponirajućih stanja u inače normalnoj
trudnoći je rijetka. Prezentacija je slična prolaznoj osteoporozi, te počinje u trećem tromjesečju
ili unutar 4 tjedna nakon poroda. Bol je prisutna pri opterećenju, ali se često javlja u mirovanju
i budi pacijenta noću. Dok je prolazna osteoporoza trudnoće samoograničavajuće stanje,
avaskularna nekroza je progresivna. U ranim stadijima avaskularne nekroze, MRI će pokazati
edem koštane srži, a osim toga postoje subhondralne i fokalne abnormalnosti (koje nisu uočene
kod prolazne osteoporoze trudnice). Kasnije u procesu bolesti pojavljuje se dvostruki znak na
MRI koji je karakterističan za avaskularnu nekrozu. Liječenje tijekom trudnoće sastoji se od
protuupalnih lijekova i izbjegavanja opterećenja, kako bi se spriječila daljnja nekroza glave
bedrene kosti. Kirurški tretmani kao što su dekompresija srži i zamjena kuka odvijaju se tijekom
postpartalnog razdoblja ovisno o stadiju avaskularne nekroze (Thabah i Ravindran, 2015).

10
3.6. De Quervainov tenosinovitis

De Quervainov tenosinovitis uglavnom utječe na dva mišića (abduktor pollicis longus i

ekstenzor pollicis brevis) koji prolaze kroz prvi ekstenzorni dorzalni odjeljak ručnih zglobova
(slika 3.6.). Etiologija ove bolesti je posljedica ponavljajućeg i kontinuiranog naprezanja tetiva
abduktora pollicis longus i ekstenzora pollicis brevisa dok prolaze ispod zgusnutog i otečenog
ekstenzora retinaculuma. Pacijenti se javljaju sa bolovima i upalama u području radijalnog
stiloida. Ova bol se pogoršava pokretom i aktivnostima koje zahtijevaju odstupanje ulnara sa
stisnutom pesnicom i metakarpofalangealnom fleksijom zgloba. Specifične aktivnosti koje
mogu izazvati pritužbe uključuju cijeđenje ručnika, hvatanje golf štapa, podizanje djeteta ili
udaranje čavla. Upala se povećava s nastavkom provedbe ovih ili sličnih funkcionalnih
aktivnosti (Balik i sur., 2014).

Slika 3.6. De Quervainov tenosynovitis

(Izvor: https://fremonthandtherapy.com/common-conditions/tendon-overuse/)

Konzervativno liječenje de Quervainovog tenosinovitisa razlikuje se ovisno o težini stanja.

Opcije uključuju protuupalne lijekove, injekcije kortikosteroida i radnu terapiju. Ako simptomi
traju unatoč konzervativnoj njezi, kirurški zahvat može biti opravdan. Kirurgija se sastoji od
oslobađanja prvog dorzalnog odjeljka, uključujući sve pododjeljke, nakon čega slijedi
imobilizacija i radna terapija. Specifične komponente radne terapije uključuju modifikaciju
aktivnosti s edukacijom bolesnika, splintovanje, ručno liječenje, korištenje modaliteta,

11
upravljanje ožiljcima i edemom, kao i desenzibilizaciju i terapijske vježbe (Goel i Abzug,
2015).

3.7. Sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela je zarobljavanje središnjeg živca koji prolazi kroz karpalni tunel
(slika 3.7.). Obično se javlja tijekom trudnoće, a povezan je sa dobi majke, prekomjernim
povećanjem tjelesne težine, povećanjem perifernih edema zbog hormonskih čimbenika i
gestacijskim metaboličkim promjenama (Dias i sur., 2015).

Slika 3.7. Sindrom karpalnog tunela

(Izvor: https://medium.com/@LattimorePT/what-is-carpal-tunnel-152cd27a3802)

Nekoliko čimbenika uzrokuje sindrom karpalnog tunela, uključujući trudnoću i dojenje. Budući
da gotovo sve žene prolaze kroz porođaj više nego jednom u životu, istraživanje o uzroku ili
pogoršanju sindroma karpalnog tunela može biti korisno. Kompresija medijalnog živca u
karpalnom tunelu uzrokuje znakove i simptome sindroma karpalnog tunela. Stanje je obično
bilateralno, ali čini se da je dominantna ruka ozbiljnije pogođena. Utrnulost i parestezija u prva
tri prsta su klasični simptom sindroma karpalnog tunela. Tipično, simptomi su prisutni noću i
često bude pacijenta iz sna. Česti simptomi uključuju: utrnulost, peckanje i žarenje u području
medijalnog živca. U teškim slučajevima može doći do slabosti prilikom korištenja ruku za

12
vrijeme obavljanja aktivnosti kao što su okretanje ključeva, otvaranje kvaka ili otvaranje
poklopaca posuda. U kliničkom pregledu, konvencionalni testovi za dijagnozu sindroma
karpalnog tunela su Tinelsov test, Phalensov test i test kompresije medijalnog živca. U slučaju
pogoršanja simptoma ti se testovi smatraju pozitivnima (Meems i sur., 2015).

Liječenje sindroma karpalnog tunela ovisi o težini i može biti u rasponu od primjene udlaga za
ručni zglob do ubrizgavanja kortikosteroida u karpalni tunel i konačno otpuštanja medijalnog
živca operacijom. Žene imaju veću učestalost sindroma karpalnog tunela. Trudnoća i dojenje
su faktori rizika, a povećanje intenziteta se vidi u budućim trudnoćama. Kako se tijekom
trudnoće izbjegavaju invazivne metode, od iznimne je važnosti rano otkrivanje i liječenje
neinvazivnim metodama (Ganjoo i sur., 2018).

3.8. Artralgija i artritis

Zdrave trudnice mogu se žaliti na bol u malim zglobovima ruke, što može dovesti do sumnje
na upalni artritis. Nedavna studija pokušala je utvrditi učestalost artralgije i artritisa u 155
zdravih trudnica. Utvrđeno je da je 16% žena imalo artralgije, a 9% artritis. U ovoj kohorti,
artralgija i artritis se obično razvijaju u trećem tromjesečju, a najčešće su uključeni proksimalni
interfalangealni zglobovi. Reumatoidni faktor i antinuklearna antitijela su bili negativni u
bolesnika s artritisom. Deset žena imalo je stalnu artralgiju više od 6 tjedana nakon poroda.
Četiri od njih praćene su u reumatološkoj klinici i dijagnosticirana im je spondiloartropatija ili
nespecificirana artralgija. U većini slučajeva simptomi su se spontano poboljšali. Autori
pripisuju zajedničke simptome citokinima i hormonskim promjenama, edemu mekog tkiva i
slabosti zglobova koji se normalno javljaju tijekom trudnoće (Thabah i Ravindran, 2015).

3.9. Drugi problemi mišićno koštanog sustava u trudnoći

U trudnoći je zabilježeno nekoliko drugih stanja kao što su sindrom tarzalnog tunela, meralgia
paresthetica, plantarni fasciitis i sindrom torakalnog otvora. Međutim, oni su iznimno rijetki i obično su
ili samo-ograničavajući ili reagiraju na simptomatsko liječenje i fizikalnu terapiju (Thabah i
Ravindran, 2015).

13
4. ZAKLJUČAK

Trudnice prolaze kroz razne psihološke, fiziološke, biomehaničke, hormonskie i vaskularne

promjene, pa tako i kroz promjene mišićno koštanog sustave, te stoga s razlogom trudnoću
nazivamo i “drugim stanjem”. U ovom seminarskom radu navedeni su neki od glavnih testova
za procjenu mišićno koštanog sustava, među kojima su: Patrickov ili FEBERE test, palpatorni
test „sacral apex pressure test“, sakroilijakalni fiksacijski test, test palpacije simfize, test na
dijastazu, te Derbolowsky test.

Problemi mišićno koštanog sustava trudnice uključuju: dijastazu trbušnih mišića, bolove u
donjem dijelu leđa, bolove u zdjelici, bolove u kukovima, osteitis kondenzans iIii, de
Quervainov tenosynovitis, sindrom karpalnog tunela, artralgiju i artritis. U pravilu, za većinu
manifestacija dovoljna je edukacija bolesnika, trening u držanju tijela, udlaga, fizioterapija i
simptomatsko liječenje. Drugi problemi mišićno koštanog sustava trudnica javljaju se veoma
rijetko, a oni uljučuju: sindrom tarzalnog tunela, meralgia paresthetica, plantarni fasciitis i sindrom
torakalnog otvora.

Kliničar treba biti svjestan uobičajenih mišićno koštanih manifestacija u inače zdrave trudnice,
al i mogućih problema i komplikacija koje se mogu razviti. Većina tih stanja spontano se
razrješava nakon poroda, ali neke potencijalno ozbiljne bolesti poput avaskularne nekroze kuka
treba odmah prepoznati kako bi se izbjegle dugotrajne komplikacije.

14
LITERATURA

1. Balık, G., Balık, M. S., Üstüner, I., Kağıtcı, M., Şahin, F. K., & Güven, E. S. G. (2014).
Hand and wrist complaints in pregnancy. Archives of gynecology and obstetrics, 290(3),
479-483.
2. Bermas, B. L. (2017). Musculoskeletal changes and pain during pregnancy and
postpartum. UpToDate, Waltham, MA.[online].[cit. 2015-09-30]. Dostupno na:
http://www. uptodate. com/contents/musculoskeletal-changes-and-pain-duringpregnancy-
and-postpartum.
3. Bishop, A., Holden, M. A., Ogollah, R. O., Foster, N. E., & EASE Back Study Team.
(2016). Current management of pregnancy-related low back pain: a national cross-
sectional survey of UK physiotherapists. Physiotherapy, 102(1), 78-85.
4. Branco, M., Santos-Rocha, R., & Vieira, F. (2014). Biomechanics of gait during
pregnancy. The Scientific World Journal, 2014.
5. Demartini, E., Deon, K. C., Fonseca, E. G. D. J., & Portela, B. S. (2016). Diastasis of the
rectus abdominis muscle prevalence in postpartum. Fisioterapia em Movimento, 29(2),
279-286.
6. Dias, G. A., Santini, A. C. M., Vianna, L. S., Santos, E. S., & Dias, A. (2015, January).
Risk Factors of Carpal Tunnel Syndrome in Pregnancy. In INTERNATIONAL
JOURNAL OF EPIDEMIOLOGY (Vol. 44, pp. 88-88). Great Clarendon st, Oxford ox2
6dp, England: Oxford Univ Press.
7. Elden, H., Lundgren, I., & Robertson, E. (2014). The pelvic ring of pain: Pregnant
women’s experiences of severe pelvic girdle pain: An interview study.
8. El Gharib, M. N., & D Aglan, A. (2018). Changes in Skeletal System during Pregnancy.
Interventions in Gynecology and Women’s Healthcare ISSN: 2637-4544
9. Ganjoo, S., Kaul, D. & Shah, A. P. (2018). Carpal tunnel syndrome in females: pregnancy
and lactation the major risk factors. International Journal of Reproduction, Contraception,
Obstetrics and Gynecology, DOI: http://dx.doi.org/10.18203/2320-1770.ijrcog20183366
10. Goel, R., & Abzug, J. M. (2015). de Quervain's tenosynovitis: a review of the
rehabilitative options. Hand, 10(1), 1-5.
11. Meems, M., Truijens, S. E., Spek, V., Visser, L. H., & Pop, V. J. (2015). Prevalence,
course and determinants of carpal tunnel syndrome symptoms during pregnancy: a
prospective study. BJOG: An International Journal of Obstetrics & Gynaecology, 122(8),
1112-1118.
12. Kesikburun, S., Güzelküçük, Ü., Fidan, U., Demir, Y., Ergün, A., & Tan, A. K. (2018).
Musculoskeletal pain and symptoms in pregnancy: a descriptive study. Therapeutic
Advances in Musculoskeletal Disease, 10(12), 229-234.
13. Kim, G. M., Yi, C. H., & Cynn, H. S. (2015). Factors influencing disability due to low
back pain using the Oswestry Disability Questionnaire and the Quebec Back Pain
Disability Scale. Physiotherapy Research International, 20(1), 16-21.
14. Mota, P., Gil Pascoal, A., & Bo, K. (2015). Diastasis Recti Abdominis in Pregnancy and
Postpartum Period. Risk Factors, Functional Implications and Resolution. Current
Women's Health Reviews, 11(1), 59-67.
15. Nair, N., Aggarwal, P., Gupta, N. & Gupta, S. (2016). Osteitis Condensans Ilii – Rare and
Enigmatous Cause of Low Backache in Pregnancy and Post Partum Period. Austin Journal
of Orthopedics & Rheumatology, dostupno na:
http://austinpublishinggroup.com/orthopedics-
rheumatology/download.php?file=fulltext/ajor-v3-id1027.pdf

15
16. Proisy, M., Rouil, A., Raoult, H., Rozel, C., Guggenbuhl, P., Jacob, D., & Guillin, R.
(2014). Imaging of musculoskeletal disorders related to pregnancy. American Journal of
Roentgenology, 202(4), 828-838.
17. Sperstad, J. B., Tennfjord, M. K., Hilde, G., Ellström-Engh, M., & Bø, K. (2016).
Diastasis recti abdominis during pregnancy and 12 months after childbirth: prevalence,
risk factors and report of lumbopelvic pain. Br J Sports Med, 50(17), 1092-1096.
18. Thabah, M., & Ravindran, V. (2015). Musculoskeletal problems in pregnancy.
Rheumatology international, 35(4), 581-587.
19. Uzun, M., Baştu, E., Beksaç, B., Kara, A., & Adaş, M. (2015). Hip pain in pregnancy.
Nobel Medicus Journal, 11(1).

16