A ko sam to ja? Ne znam ni sam sta da vam kazem.. Odrastao u ovoj krvavoj, opljackanoj zemlji.

Otac
mi poturceni bogumil. Ubili mu cijelu porodicu pa on predje kod njih. Nista mu drugo ne ostade. Tako
sjede Ostoja, a usta Abdulah. Slavni Abdulah Pilavija. Mozda se pitate: „A zašto baš Pilavija?“

Jednom je tako za okladu pojeo bakrač pilava i ništa mu ne bi. Zbog toga se ja, Muzafer, po ocu zovem
i Pilavija. Bio je on strasan ratnik, ali mnogo bojazljiv. Bojao se svega i svacega. Da je to neko samo
vidio i cuo, pa mislili bi ljudi da je kukavica, a nije, bio je jedan od najboljih.

Krenuh tako i ja njegovim stopama. Majka me kumila da ne idem od kuce, u teski i krvavi vojnicki zivot,
ali ko je ona bila da me zaustavi.

Sluzio sam vezira Mehmed pasu Sokolovica. Vezic ce ostati ubiljezen u sve pohvale i pokude svog
vremena, a ja ni u popis stanovništva. Izmakla mi se potvrda i o najobicnijem prisustvu na zemlji, dotle
sam bio dotjerao. Jedino cime se mogu pohvaliti je podatak da je jedna covjek mogao mirno raditi,
jesti i spavat, dok sam ja bdio nad njim i njegovom sigurnoscu. Ali nisam uvijek bio na tom „visem
mjestu“.

Bio sam obicni vojnik, istaknut po svojoj borbi. Tako molim ja, jednog dana, sit vojevanja, ne znajuci u
stvari da zelim jedno, da mi treba drugo, a da je jedini izlaz u trecem. U tom trenutku pojavi se Junak
edrejski Andraš. Izazva najhrabrijeg od nas u boj. Svi pogledi se usmjerise prema meni, a ja se sakrih,
jer, ljudi i braco, ja kavgandzija nisam, ja volim samo niz šeftali-sokak sabljom da zveckam, djevojke da
me cuju. Meni je i tabor-imama i mejdana i skitnje dosta. Ali pobjedih ja njega, na svirep i ruzan nacin,
ali slava je slava.

Sljedeceg dana docekah ja svoju nagradu. Pozva mene Sokolovic sebi. Pazljivo je ispitao svaku moju
manu i prednost ali na kraju postadoh ja njegov tjelohranitelj. Izvukao sam se iz okova vojnikovanja,
spasio sebe i svoj zivot ali i Sokolovic se nije dobro odnosio prema meni. Psovao me, udarao, ponizvao
pred ljudima da je to vise nevjerovatno bilo. Jednom tako, krenuli mi u boj. Ispred nas prolazi grupa
janičara, neki od njih su moji dojucerasnji saborci. Ja, glup ko glup, dreknuh se i pozdravi ih. Od tog se
vezirov konj tako preplašio da je vezir skoro pao sa konja. Pozva vezir mene i tako me udari pesnicom
medju oci da sam odmah pao sa sedla. Bio sam popljuvan i osramocen, kaskao sam za njim, zadovoljan
što se sve svršilo na jednom udarcu.

Mehmed paša je bio dosta cijenjena osoba u OC, i ubrzo nakon smrti velikog vezira, on biva izabran na
to mjesto a ujedno s tim, i ja postade tjelohranitelj druge najbitnije osobe u OC. Ubrzo će smrću Sultana
Sulejmana, Mehmed paša postati jos vaznija osoba u OC i osoba koja je uspjela sacuvati mir i stabilnosti
carstva kada je hiljade gladnih, napacenih janjicara stali ispred novog cara, sa zeljom da se izbore sa
svoja prava.

Dvije godine od te pobune, dvije godine uhodane sluzbe bez uzbuna i uzbudjenja, dvije godine
osjecanja da je ova sutnja samo sumnjive cvrstine, nekakav privremeni mir i da cu morati opet zaigrati
opasnu igru osvete i inata cim naidje vjetar koji ce oploditi tuckove moje tajne neodoljive zudnje za
djelom. Tako jednog dana posla mene vezir da mu iz tamnice dovodem dva Bosnjaka, okovanih jer su
namjeravali ubiti Sokolovica.

Jedan od njih je bio clan reda Hamzevija, pokrete cije clanovi su osmanski carevi skoro sve poubijali, a
drugi, poznati i hrabri borac, jedan od najboljih sa sjeverne granice. A u tom zatvoru bi jedan
Mehmedaga koji je tako znao poniziti zatvorenike tako da bi i oni sami pozelili da su mrtvi.

Tako je i ovu dvojicu jadnih bošnjanja, stavio im sofru punu hrane ali tako da oni ne mogu doci do nje,
a oni gladni kao vukovi. Takvo nesto je najjadnije sto osoba moze drugom uradit. Izvedeh ja njih iz
tamnice i dovede ih veziru. Glupi bosnjo, ovaj ratnik, potkupi ga car sa sofrom hrane. Od najljuceg pit
bula, on postade najumiljatija pudlica carstva, a ovaj hamzevija, nadmudri i osramoti glupog vezira
toliko da je mene poslao da ga ubijem. A ja to nisam mogao i pustim ga da spasi svoj zivot i pobjegne.