RAČUNARSKA GRAFIKA

Računarska grafika podrazumeva stvaranje i obradu slika u dve ili tri dimenzije, uz pomoć
računara i za to predviđenih programa.

Računarska grafika ima veoma široku primenu u nauci, industriji, arhitekturi i dizajnu.
U računarsku grafiku spada i dizajn interfejsa operativnih sistema i softvera (posebno video igara), kao i internet stranica.

Pri čuvanju slike u računaru stalno se susrećemo sa problemom njenog optimalnog

zapisa. Pod optimalnim zapisom smatramo „što verniju sliku, sa što manje zauzetog
prostora na disku“. Dva osnovna elementa koji utiču na sadržaj i veličinu grafičkog fajla
su broj piksela(rezolucija) i dubina boje.

Piksel (eng. pixel), od eng. „picture element“ – što znači element slike je najmanji grafički
element slike, specifičan za bitmap slike. Da bi se slike pretvorile u digitalni oblik, moraju
se spremiti kao niz bitova, odnosno bajtova, zbog čega se mora „prevesti“ u više manjih
delova od kojih je svaki određene boje. Ti delovi zovu se pikseli i količina istih u pojedinoj
slici (između ostalog) određuje kvalitet slike, ali direktno utiče i na veličinu datoteke na
disku, kao i na stvarne dimenzije (širina i visina) slike.
Kompletna informacija o pikselu sadrži položaj piksela na ekranu (koordinate po širini X i
visini Y), nijansu boje i intenzitet osvetljenosti.
U color sistemu piksel je sastavljen od podpiksela – tačkica osnovnih boja (crvena, zelena i
plava – R,G,B) od kojih se različitim sjajem (intenzitetom) pojedinih podpiksela kombinuje
željena nijansa boje.

Boje
Boja je subjektivni osećaj koji se javlja kada na oko deluje svetlost određene talasne dužine emitovana od nekog izvora
ili reflektovana sa površine nekog tela.

Osnovne boje su plava, crvena i žuta i one se ne mogu dobiti mešanjem drugih boja.
Komplementarne boje leže u krugu jedna naspram druge (npr. plava i žuta)
Tople boje su crvena, narandžasta i žuta, a hladne su plava, zelena i ljubičasta.

Mešanjem osnovnih boja nastaju sve nijanse boja. Postoje dva načina mešanja boja:
 Aditivna sinteza boja nastaje kada se optički pomešaju tri zone svetlosti (crvena,
zelena i plava) sa maksimalnim intenzitetom i tada nastaje bela svetlost.

1
 RAČUNARSKA GRAFIKA

Aditivnom sintezom boja nastaju:zelena+crvena=žuta, plava+crvena=magenta,

plava+zelena=cijan.
 Suptraktivna sinteza nastaje mešanjem osnovnih materijalnih boja (cijan, magenta i
žuta). Ako se sve tri boje pomešaju nastaje crna boja.
 jihovim mešanjem nastaju: žuta+magenta=crvena, žuta+cijan=zelena,
magenta+cijan=plava.
 RGB je sistem aditivne sinteze boja. Prikaz boja se dobija različitim intenzitetima
svetlosti primarnih boja: crvene (Red), zelene (Green) i plave(Blue). Ovaj sistem se
upotrebljava za radove namenjene „ekranskom” (monitorskom) prikazivanju budući
da je ekran izvor svetla.
 CMYK je sistem suptraktivne sinteze boja. Prikaz boja se dobija filtriranjem kojim se
od bele kompleksne svetlosti oduzima svetlost primarne boje. Tirkiznoplavi filter
(Cyan) od bele oduzima crvenu, purpurni (Magenta) zelenu a žuti (Yellow) plavu.
Crna (Key) se koristi da dodatno potamni boju. Ovaj sistem se upotrebljava za
radove namenjene štampi, pošto se štamparske boje ponašaju kao filteri svetlosti
odbijene od bele podloge.
 Broj mogućih nijansi definisan je „dubinom boje„.
 Dubina boja (engl. color depth, bit depth ili pixel depth) predstavlja način da se
opiše koliko imamo informacija o boji svakog piksela slike. I ovdje važi pravilo „Što
više, to bolje“. Veća dubina boja, znači veći broj raspoloživih boja na digitalnim
slikama. Na primer: piksel čija je dubina boja 1, ima samo dve moguće vrednosti –
crnu ili belu. Sivi piksel s dubinom boje 8, ima 256 mogućih vrednosti, itd.
Uobičajene vrijednosti dubine boja iznose od 1 do 64.
 Ako je pikselu pridružen:
 1 bajt → 28 = 256 boja
 2 bajt → 216 = 65.536 boja
 3 bajt → 224 = 16,7 miliona boja
 4 bajt → 232 = 4,3 milijarde boja (true color)

Rezolucija slike
 Kao što je već rečeno, rezolucija je broj piksela po mernoj jedinici, obično inču
(2.54 cm). Rezoluciju slike dobija se kada se podeli njena fizička dimenzija (širina
ili visina) sa brojem piksela poređanih duž te fizičke dimenzije.
 Na primer: ako je slika širine 16 cm a visine 7.51 cm i ima poređanih 454 piksela po
širini i 201 po visini slike, onda je rezolucija 454/ 16 ili 7.51/7.51 = 28.375 piksela po
centimetru odnosno 28. 375 * 2.54 = 72 piksela po inču (inch).

2
 RAČUNARSKA GRAFIKA

Vrste grafičkog prikaza

Postoje dve vrste grafičkog prikaza:
 rasterska (bitmapirana) grafika
 vektorska grafika

Rasterska grafika
Kvalitet jedne rasterske slike određuje ukupan broj piksela (rezolucija) kao i broj vrednosti
za svaki pojedinačni piksel (dubina boje). Ako je dubina boje veća, više se nijansi može
prikazati, to znači da će slika biti bolja. Slike zahtevaju mnogo memorije, zbog toga se koriste
razne vrste kompresije. Bitmap (bmp) je nekompresovana datoteka a slike u tom formatu
su veoma velike. Za razliku od njega mnogo popularniji i češće korišteniji je jpeg (jpg) format
u kom je slika kompresovana tako da se skoro ne primećuje gubitak kvaliteta.
Rasterska slika se ne može povećati na veću rezoluciju bez gubitka kvaliteta, što nije slučaj
sa vektorskom grafikom. Rasterska grafika je praktičnija od vektorske grafike. Vektorsku
grafiku koriste grafički dizajneri i DTP uređivači.

Vektorska grafika
Vektorska grafika ili geometijsko oblikovanje (eng. Vector graphics, geometric modeling)
je način prikazivanja slike pomoću geometrijskih oblika kao što su tačke, linije, krive i
poligoni, a koji su temeljeni na matematičkim jednačinama.
U principu, vektorski oblici se mnogo lakše pamte nego zahtjevne rasterske (bitmap) slike.
Skoro svi današnji računarski grafički prikazi prevode vektorsku sliku u rasterski format.
Rasterska slika je pohranjena u memoriju i sadrži podatke za svaki pojedinačni piksel neke
slike. Pojam vektorska grafika se većinom koristi u kontekstu dvodimenzionalne računarske
grafike. Skoro svako 3D prikazivanje je izvršeno pomoću 2D vektorske tehnike (pomoću
tačaka, linija i poligona).

Formati grafičkih fajlova

Postoje različite tehnike čuvanja slika u računaru kod kojih se određenim sistemom štedi
memorija potrebna za čuvanje slike:
 Kompresija bez gubitka podataka (lossless)
 Kompresija sa gubitkom podataka (lossy)
 RAW – format u kojm fotoaparat beleži sve podatke koje je zabeležio i sam digitalni senzor fotoaparata (RAW
znači sirov, neobrađen). Kada vam je potreban najveći mogući kvalitet koji može zabeležiti vaš fotoaparat,
snimajte u RAW formatu. Nema kompresije pa ni redukcije kvaliteta slike.
 BMP – svaki piksel se čuva posebno sa odgovarajućim brojem bajtova. Nema kompresije, nema gubitka
podataka

3
 RAČUNARSKA GRAFIKA

 GIF (Graphic Interchange Format) – kompresija bez gubitka podataka, tako što se niz istih piksela čuva kao
jedan simbol pomnožen sa brojem ponavljanja. Ovaj format je ograničen na paletu od 256 boja. GIF je na webu
u potpunosti podržan i kao animirani format. Animirani GIF sastoji se niza GIF sličica (frames). Za svaku sličicu
se sefiniše njeno trajanje, a za celu GIF animaciju definišu se obrasci ponašanja (npr. animiraj jednom i stani na
zadnjoj sličici, animiraj N puta ili rotiraj animaciju).
 JPG ili JPEG (Joint Photographers Experts Group) – spada u grupu kompresija sa gubitkom. Zasniva se na
osobini ljudskog oka da bolje uočava površine i oblike nego varijacije u boji i osvetljenju. Slika se čuva u crno
beloj verziji i delom informacija o boji. Formiraju se blokovi od 8×8 piksela i izračunava se prosečna vrednost
osvetljenja i boje za celu grupu i ova informacija se pamti.
 MPEG (Motion Pictures Experts Group) – oblik kompresije dizajniran za komprimovanje pokretnog videa.
Baziran je na JPEG-u, pri čemu se memoriše samo razlika između slika koje se ponavljaju.
 PNG – format bez gubitka, što znači da koji god podatak postoji u orginalnoj datoteci postajaće i kada se slika
dekodira. Nije ograničen na 256 boja. Zauzima nekoliko puta više prostora od JPEG-a.
 TIFF – ranije je imao veliku primenu. Primenjuje isti algoritam kompresije bez gubitka kao i gif. Koristio se za
čuvanje skeniranih slika. Nema gubitka prilikom kompresije

Najčešći formati grafičkih datoteka

Vektorski ili
Nastavak Format Rasterski Opis
.BMP Windows Rasterski Koristi se za prikaz i spremanje Windows
Bitmap slika (Windows)
.CGM Computer Vektorski Format koji je razvijen suradnjom različitih
Graphics organizacija za standardizaciju. Podržan je
Metafile od mnogih softverskih produkata.
.DCX Windows Rasterski Format za višestruke '.PCX' datoteke
Images (Windows)
.DXF Data Exchange Vektorski Format kreiran od AutoDesk-a. Skoro svi PC-
File bazirani CAD (Computer Aided Design)
sustavi podržavaju DXF.
.EPS Encapsulated Vectorski, Format za PostScript jezik. EPS koristi
Postscript često sa kombibaciju PostScript komandi i TIFF ili
rasterskim PICT format.
zaglavljem
.GIF Graphics Rasterski Ovaj format može se koristiti na različitim
Interchange platformama, pa se često koristi za
Format spremanje slika za WWW. Pošto je zapis
relativno mali , slike se brzo prenose putem
Interneta. No, GIF je ograničen na 256 boja, i
boje nisu prikazane istovjetno u ovisnosti o
platformama.
.JPG Joint Rasterski Internacionalni standard korišten za
Photographic kompresiju digitalnih slika. Datoteke su
Experts Group relativno male, ovisno o stupnju kompresije.
To je format kojim se ne može povratiti
orginalna slika.
.PCX PC Paintbrush Rasterski Format kreiran od Zsoft. Podržan od mnogih
Windows aplikacija, kao i od mnogih optičkih
skenera i fax modema.

4
 RAČUNARSKA GRAFIKA

.PIC Lotus Picture Vektorski Relativno jednostavan grafički format razvijen

File od Lotus-a za prikaz grafike generirane
Lotusom 1-2-3. PIC je podržan od mnogih
PC aplikacija.
.PICT Picture Format Vektorski Format za Macintosh grafičke datoteke
razvijen od Apple Computer. On je podržan
od svih grafičkih programa koji rade na
Macintosh-u. (Macintosh)
.PNG Rasterski Naprednija verzija .GIF formata
.TIF Tagged Image Rasterski Ovaj format se koristi za spremanje i
File Format razmjenu između 'desktop publishing' i
'graphic design' aplikacija. TIFF također
podržavaju različite platforme, poput
Microsoft Windows-a i Macintosh-a.

Također se koristi za skeniranje slika jer

podržava sve veličine, rezolucije i dubine
boja
.WMF Windows Vektorski, Format za spremanje i razmjenu slika za
Metafile može Windows aplikacije.
sadržavati i
rasrersku sliku
.WPG WordPerfect Vektorski Format koji koristi WordPerfect
Graphic File

Rasterski formati
Rasterski formati su oni koji za prikaz slikovnog sadržaja koriste matricu elemenata slike - piksela.
Raster ima svoju širinu (width) i visinu (height) u pikselima, a upravo su to dimenzije rasterske matrice.
Na svakom elementu matrice definira se informacija o boji piksela. Pikselu može biti dodijeljena i
vrijednost o transparenciji (prozirnosti) te druge meta-informacije. Rasterski formati najčešće koriste
spektar boja RGB, dok se za profesionalne (tiskarske i slične) primjene koriste CMYK i drugi prostori
boja.

Iako svaka rasterska slika ima svoje izvorne dimenzije na kojima pruža najbolji prikaz slike, moguće ju
je skalirati (zumirati). Smanjenjem slike u odnosnu na izvornu veličinu gube se informacije o slici
(primjerice, ukoliko sliku smanjimo na 50% originalne veličine, biti će prikazan svaki drugi piksel) te
dolazi do pojave nazubljenosti prikaza ukoliko se ne primjene algoritmi zaglađivanja. Povećavanjem
slike gube se detalji te time slika poprima artefakte, odnosno postaje mutna.
Primjeri rasterskih formata su BMP, GIF, JPEG, JPEG2000, PNG, TIFF i drugi.

5
 RAČUNARSKA GRAFIKA

Vektorski formati
Vektorski (krivuljni) su oni formati koji za prikaz grafičkog sadržaja koriste meta-informacije, radije nego
mrežu točkica. Glavna prednost takvih formata je zadržavanje izvorne kvalitete prikaza sadržaja na
svim razinama skaliranja.

Osnovni primjer sadržaja u vektorskom formatu je računalna tipografija, odnosno fontovi. Svaki
je font definiran krivuljama (vektorima), kako bi bio pogodan za prikaz na računalu te ispis na pisaču u
svim željenim veličinama prikaza i ispisa. Dovoljno je definirati odnose krivulja u vektorskom formatu
zapisa u općenitom slučaju, kako bi se primjenom množitelja (faktora uvećanja) sadržaj mogao
prikazati ispravno i glatko u svim veličinama prikaza.
Današnji vektorski formati su bogati mogućnostima - crtanje vlastitih krivulja, bojanje dijelova krivulja,
tonirano bojanje prema skali boja, animiranje dijelova krivulja i sl. Osim toga, neki vektorski formati
nude i uvoz rasterskih slika kako bi omogućili mješoviti prikaz sadržaja koji izvorno ne postoji u
krivuljama.
Očito je da vektorski format može služiti isključivo za prikaz sadržaja koji može biti opisan krivuljama,
geometrijskim oblicima i drugim meta-informacijama. Stoga ne možemo očekivati prikaz fotografija ili
sličnog rasterskog sadržaja u vektorskom formatu.
Korištenje vektorskih grafika idealan je izbor za prikaz logotipa organizacija, tipografije, pravilnih oblika i
sličnog sadržaja. Međutim, ukoliko vektorski sadržaj postane izrazito kompleksan i detaljan, moguće je
dulje iscrtavanje sadržaja na ekranu računala, što može smanjiti ergonomiju rada s takvim sadržajem te
prouzročiti potrebu za rasterizacijom vektorskog sadržaja na potrebnu veličinu.