DIELEKTRICI

1. Što je struja dielektričnog pomaka?

Strujom dielektričnog pomaka moguće je opisati proces polarizacije dielektričnog materijala

2. Koje su komponente kondukcijske struje

U tekućim i čvrstim dielektričnim materijalima kondukcijsku struju tvori površinska ICS i volumna ICV
komponenta pa je moguće definirati odgovarajuće volumnu i površinsku električnu otpornost

3. Koja su područja ovisnosti kondukcijske struje o naponu u plinovitim dielektricima?

Kod plinovitih dielektričnih materijala ovisnost kondukcijske struje o naponu. Uočava se :
1. područje OA – područje linearne ovisnosti ( Ohmov zakon )
2. područje AB – područje zasićenja
3. područje iznad B – područje udarne ionizacije

4. Koje su vrste polarizacije?

Dva su tipa izolatora što se tiče polarizacije :

1. NEPOLARNI – koji su neutralni u pobuđenom stanju. Ako se takav atom postavi u vanjsko
električno polje,doći će do djelovanja elektrostatičkih sila i do njegove deformacije. Pod tim
djelovanjem jezgra i elektronski omotač dobit će novi ravnotežni položaj te nastaje električni dipol

2. POLARNI – koji zbog svoje građe već imaju električni dipolni moment bez djelovanja vanjskog polja

Vrste polarizacije : elektronska , ionska i polarizacija orijentiranjem

5. Kako nastaje elektronska polarizacija?

Izolator na kojeg djeluje vremenski stalnog el.polje. Na razini atoma učinak polja lako je razabrati. Sile
djelujući u suprotnom smjeru na elektrone i jezgru atoma , malo će pomaknuti jezgru iz njezina
središnjeg položaja pa se težišta pozitivnog i negativnog naboja više ne poklapaju. Kaže se da je atom
polariziran , a stupanj polarizacije određen je razmakom središta pozitivnog i negativnog naboja i
veličinom naboja. Električna polarizacija javlja se u svim dielektričnim materijalima

6. Kako nastaje ionska polarizacija?

Ionska polarizacija nastaje pomakom iona dielektričnog materijala pod djelovanjem električnog
polja. Javlja se kod dielektričnih materijala s ionskom vezom.

7. Kako nastaje i gdje se javlja polarizacija orijentiranjem?

Polarizacija orijentiranjem nastaje usmjeravanjem permanentnih električnih dipola dielektričnog
materijala u pravcu električnog polja. Javlja se uglavnom kod plinovitih, tekućih i nekih amorfnih
viskoznih čvrstih dielektričnih materijala.

8. Što su dielektrični gubitci?

Dielektričnim gubicima naziva se onaj dio električne energije koji se u jedinici vremena nepovratno
pretvori u dielektričnom materijalu u druge oblike energije, pretežito u toplinu
9. Koji su gubitci u dielektricima?
Jouleovi (omski) gubici , polarizacijski gubici , gubici zbog ionizacije , gubici zbog nehomogenosti
materijala

10. Što je dielektrična čvrstoća, a što probojni napon ?

PROBOJNI NAPON - Veličina koja opisuje svojstvo dielektričnog materijala u odnosu na električni
proboj je probojni napon Upr. Probojni napon određenog dielektrika ovisi o obliku uzorka materijala i
elektroda te vanjskim uvjetima.

DIELEKTRIČNA ČVRSTOĆA - omjer najvećega probojnog napona koji može izdržati dielektrik prije
nego što nastupi proboj i debljine toga dielektrika. Dielektrična čvrstoća pokazuje izdržljivost
dielektrika na povećanje jakosti električnog polja.

11. Koje su vrste proboja kod čvrstih dielektrika?

Elektrotermički proboj - posljedica zagrijavanja dielektrika zbog dielektričnih gubitaka
Elektrokemijski proboj - nastaje kad se električna otpornost dielektričnog materijala smanjuje zbog
kemijskih promjena izazvanih jakim električnim poljem

12. Što je starenje dielektričnih materijala?

Smanjenje dielektrične čvrstoće pri dugotrajnom djelovanju jakog električnog polja koje izaziva
kemijske promjene

13. Koja su opća svojstva plinovitih dielektrika?

Opća svojstva plinovitih dielektričnih materijala u odnosu na tekuće ičvrste dielektrike su:
- mala relaticna dielektrična konstanta
- velika električna otpornost
- naglašeno mali tangens kuta dielektričnih gubitaka
- mala dielektrična čvrstoća

14. Kako se dijele tekući dielektrici?

Tri su grupe tekućih dielektričnih materijala : a) mineralna ulja
b) sintetički tekući dielektrici
c) biljna ulja

15. Što su mineralna ulja? Navedite vrste mineralnih ulja prema primjeni.
Mineralna ulja se dobivaju destilacijom sirove nafte , rafinacijom, čišćenjem i sušenjem.
Po kemijskom sastavu su smjesa različitih zasićenih i nezasićenih ugljikovodika.
Veliki im je nedostatak zapaljivost. Prema primjeni dijele se na : a) transformatorsko
b) kondenzatorkso
c) kabelsko
16. Što je tinjac i koja su mu važna svojstva?
Tinjac (liskun) je mineral koji se sastoji od kalijevog, magnezijevog i aluminijevog silikata. U prirodi se
nalazi u obliku silikata kojise lako kala u tanke listiće. Zbog ručne prerade tinjac je skup.
Ovisno o kemijskom sastavu postoji više vrsta tinjca, ali se u elektrotehnici koriste samo dvije vrste :
a) muskovit
b) flogopit

17. Što je staklo i koje su poznate vrste?

Staklo je skupni naziv za anorganske prozirne krutnine amorfne strukture. Dobivaju se taljenjem
kremena SiO2 s raznim dodacima.
Natrijeva i kalijeva stakla se ne rabe kao elektroizolatori zbog relativno visoke električne provodnosti,
naročito pri višim temperaturama. Ova stakla se u elektrotehnici koriste pri izradi sijalica, neonskih
cijevi i sl.
Od borosilikatnih stakala izrađuju se niskonaponski izolatori. Značajan proizvod od borosilikatnog
stakla su staklena vlakna.

18. Koje su grupe elektroizolacijskih keramika?

a) Porculani
b) Steatiti
c) Rutili
d) Porozne keramike
e) Oksidne keramike
f) Vatrostalne keramike
g) Keramike s malim koeficijentom linearnog širenja

19. Koje su grupe čvrstih organskih dielektričnih materijala?

a) Voskovi
b) Smole
c) Kaučuk i guma
d) Kitovi
e) Zalivne mase
f) Bitumen i asfalt
g) Silikonske smole
h) Elektroizolacijski lakovi
i) Vlaknasti i tekstilni elektroizolacijski materijali

20. Koja je razlika između duroplasta i termoplasta?

Uobičajena je podjela sintetičkih smola na termostabilne (duroplasti)i termoplastične(termoplasti).
Termostabilne smole se pri zagrijavanju stvrdnjavaju. Na kraju postaju netopljive i netaljive.
Termoplastične smole pri zagrijavanju najprije omekšaju, postaju plastične i lako se oblikuju.
Otapaju se u odgovarajućim otapalima. Nakon hlađenja zadržavaju termoplastična svojstva.
21. Što su poliamidi i gdje se upotrebljavaju?
Poliamidi se dobivaju polikondenzacijom diamina i dikarbonskih kiselina. Zajedničke osobine su im
velika žilavost i vlačna čvrstoća i otpornost na trošenje (habanje). Od velikog broja različitih vrsta
poliamida najpoznatije su najlon i kapron.
Najviše se koriste za: izradu dijelova elektroničkih uređaja i mehanički vrlo otpornih lakova za žice, pri
proizvodnji slojnih elektroizolacijskih materijala, a poliamidna vlakna za omatanje kabela

22. Koje su vrste PVC-a i gdje se upotrebljavaju?

Polivinilklorid (PVC) je termoplasticni polimer amorfne strukture. Otporan je na djelovanje vode,
razblaženih kiselina, lužina, ulja, benzina i alkohola. Slabo upija vodu i vlagu. Pri gorenju PVC-a se
razvija toplina i gusti dim.

Vrste PVC : tvrdi i meki

Meki PVC se rabi za vanjsku izolaciju vodiča i kabela jer je otporan na koroziju. Upotrebljava se za
izradu ljepljivih elektroizolacijskih traka, izolacijskih navlaka i elektroizolacijskih lakova.

Tvrdi PVC se koristi kao konstrukcijski materijal za izradu kućišta, navlaka, kabelskih kanala i sl.

23. Koja su svojstva polietilena i gdje se polietilen upotrebljava? Koje su vrste polietilena?
Polietilen je termoplasticna smola dobivena polimerizacijom tekućeg etilena
Ovisno o postupku proizvodnje razlikuju se visokotlačni, srednjetlačni i niskotlačni polietilen
Zajednička svojstva svih polietilena su prozirnost, slabo propuštanje vode, dobro propuštanje kisika i
drugih plinova, otpornost prema običnim otapalima i kemijskim utjecajima.
Polietilen se često primjenjuje u elektrotehnici posebno za izradu dijelova visokofrekvencijskih
uređaja, za izolaciju i kao vanjski plašt visokonaponskih i visokofrekvencijskih kabela i vodiča

24. Što je i gdje se upotrebljava teflon?

Teflon je izuzetno kemijski stabilan, na njega ne djeluju kiseline, lužine ni poznata otapala.
Teflon se koristi za izradu elektroizolacijskih dijelova elektro i radiouređaja. U obliku folija rabi se za
izoliranje vodiča, kabela i malih električnih strojeva. Teflonske folije se upotrebljavaju i kao dielektrik
kondenzatora.

25. Koja je razlika i zašto se koriste meke i tvrde gume?

Meka guma ( sadrži 1 do 3 % sumpora ) je vrlo rastezljiva i elastična. Meka guma se upotrebljava za
elektroizolaciju vodiča i kabela, za ispunu kabela i vanjske plašteve kabela

Tvrda guma ( sadrži 30 do 35 % sumpora ) poznata pod nazivom ebonit proizvodi se u obliku ploča,
šipki i cijevi. Od tvrde gume se izrađuju različiti elektroizolacijski dijelovi.

26. Zašto se koristi papir u elektrotehnici?

U elektrotehnici se uglavnom primjenjuje papir od natronsulfatne celuloze.
Prema namjeni razlikuje se papir za : a) kondenzatore , kabele i transformatore
b) za impregniranje sintetičkim smolama
c) za izradu složenih izolacija
d) za izoliranje transformatorskih i dinamo limova
27. Koji se lakovi koriste u elektrotehnici?
Impregnacijski lakovi - se upotrebljavaju za impregniranje svitaka električnih strojeva i
transformatora te poroznih elektroizolacijskih materijala

Površinski lakovi - služe za zaštitu dijelova od vlage, ulja, kemijskih sredstava, korozije, itd

Vezivni lakovi - se koriste pri izradi složenih izolacija. Mogu se upotrebljavati i kao ljepilo

MAGNETSKI MATERIJALI
1. Kako se dijele materijali s obzirom na magnetska svojstva?
a) Dijamagnetski
b) Paramagnetski
c) Feromagnetski
d) Antiferomagnetski
e) Ferimagnetski

2. Što je magnetski moment?

Ukupni magnetski moment atoma ili molekule rezultanta je, po pravilima kvantne mehanike,
spomenutih magnetskih momenata elektrona i jezgre.

3. Koji je uzrok magnetizma na atomskoj razini?

4. Objasnite ponašanje magnetskih dipola u paramagnetskim, feromagnetskim,

ferimagnetskim i antiferomagnetskim materijalima
Dijamagnetski materijali su nemagnetski materijali, jer svaki atom gledano pojedinačno nema
magnetski dipolni moment. Kod dijamagnetskih materijala magnetski je moment atoma ili molekula
jednak nuli kad nisu izloženi djelovanju vanjskog magnetskog polja. Kod dijamagnetskih materijala
promjenjivo vanjsko magnetsko polje inducira električno polje tako da ukupni rezultat bude opadanje
magnetskog polja

Kod paramagnetskih materijala međusobni utjecaj magnetskih momenata atoma je zanemariv pa su

oni proizvoljno orijentirani. Djelovanjem vanjskog magnetskog polja magnetski momenti (magnetski
dipoli) se zakreću u pravcu polja i materijal se magnetizira (magnetski polarizira)

Kod feromagnetskih materijala međusobni utjecaj magnetskih momenata susjednih atoma je takav
da su oni jednakih iznosa, paralelni i istog smjera. Prolaskom kroz feromagnetske materijale silnice
magnetskog polja se skupljaju, μr > 1. Magnetski momenti susjednih atoma kod antiferomagnetskih
materijala) su jednakih iznosa,paralelni i suprotnog smjera kod ferimagnetskih materijala su različitog
iznosa, paralelni i suprotnog smjera
5. Što su domene i Blochove stijenke? Što je Curieva temperatura?
CURIEVA TEMPERATURA - Svaki feromagnetski materijal karakterizira Curieva feromagnetska
temperatura Tcf. Na temperaturama nižim i višim od Tcf magnetska svojstva feromagnetskih
materijala se bitno razlikuju

DOMENA je sitno područje kristala u kojima se feromagnetski materijal spontano magnetizira do

zasićenja. Smjerovi magnetizacije pojedinih domena u odsustvu vanjskog polja su ravnopravno
raspoređeni u svim smjerovima, te materijale prema okolini ne pokazuje magnetizaciju

BLOCHOVE STIJENKE - između susjednih domena, različito usmjerenih magnetskih momenata,

postoje prijelazni slojevi debljine oko 0,1 μm tzv. Blochove stijenke

6. Objasnite dijelove krivulje prvog magnetiziranja

U području demagnetizacije na petlji histereze tvrdih magnetskih materijala (drugi kvadrant) moguće
je odrediti umnožak iznosa magnetske indukcije i jakosti magnetskog polja B|H|.

Pri magnetiziranju fero-magnetskog materijala javljaju se gubici; to je onaj dio energije vanjskog
magnetskog polja koji se u jedinici vremena nepovratno pretvori u feromagnetskom materijalu u
druge oblike energije, pretežito u toplinu.

7. Objasnite karakteristične točke petlje histereze i podjelu feromagnetskih materijala s

obzirom na petlju.
OA - područje reverzibilnog pomaka granica domena,
AC - područje ireverzibilnog pomaka granica domena,
C-područje zakretanja magnetskih momenata

Feromagnetski materijali se po obliku petlje histereze dijele na meke i tvrde.

Meki - su uske petlje histereze i male vrijednosti koercitivne jakosti magnetskog polja

Tvrdi - imaju široku petlju histereze i veliku vrijednost koercitivne jakosti magnetskog polja
8. Koja su općenita svojstva feromagnetskih materijala?
Među feromagnetske materijale pripadaju željezo Fe, kobalt Co, nikal Ni, gadolinij Gd, disprozij Dy,
terbij Tb, holmij Ho, erbij Er i njihove slitine

Svaki feromagnetski materijal karakterizira Curieva feromagnetska temperatura Tcf. Na

temperaturama nižim i višim od Tcf magnetska svojstva feromagnetskihmaterijalase bitno razlikuju.

Gubici u feromagnetskom materijalu nastaju zbog histereze i vrtložnih struja

Meki feromagnetski materijali

- uska petlja histereze
- mali iznos koercitivne jakosti magnetskog polja
- mali gubici zbog histereze
- veliki iznos maksimalne relativne permeabilnosti

Tvrdi feromagnetski materijali

- pretežito se koriste za izradu permanentnih magneta
- slitine željeza, aluminija i nikla
- imaju široku petlju histereze
- veliku vrijednost koercitivne jakosti magnetskog polja

9. Koje su vrste čistog željeza u uporabi?

Elektrolitsko - ima najveći iznos magnetske indukcije zasićenja
- visoka proizvodna cijena ograničava njegovu širu primjenu

Karbonilno - dobiva se u obliku finog praha

Armko - u obliku lima debljine 0,2 do 0,4 mm koristi za izradu jezgri elektromagneta i releja za
istosmjernu struju, za magnetske krugove mjernog pribora, za membrane u telefoniji, za
magnetske zaslone isl

10. Što je elektrotehnički čelik i kako se dijeli?

Elektrotehnički čelik je u elektrotehnici najviše korišteni feromagnetski materijal.
Upotrebljava se u obliku traka i limova debljina 0,1; 0,2; 0,35; 0,5 i 1 mm za magnetske jezgre
električnih strojeva i energetskih transformatora, za jezgre releja, malih mrežnih transformatora i
prigušnica koje rade na nižim frekvencijama

11. Zašto se koristi armko, supermendur, radiometal, alsiferi, μ-metal, permaloj i perminvar?
Armko – koristi se za izradu jezgri elektromagneta i releja za istosmjernu struju, za magnetske
krugove mjernog pribora, za membrane u telefoniji, za magnetske zaslone i sl.

Supermendur – koristi se za izradu jezgri prigušnica koje rade u zasićenju, magnetskih pojačala, relea
i telefonskih membrana
- rabi se i za magnetske jezgre generatora i elektromotora koji se koriste u satelitima

Radiometal - upotrebljava se za izradu jezgri prigušnica, releja i transformatora te kao

magnetski oklop
Alsiferi – koriste se pri izradi magnetskih oklopa, pri izradi kućišta strojeva i uređaja te za magnetske
krugove u sporo promjenjivim magnetskim poljima

μ-Metal - koristi se za izradu jezgri telefonskih, telegrafskih i posebnih brzih releja te jezgri prigušnica
i transformatora u elektronici

Permaloj - Primjenjuje se za izradu jezgri prigušnica i transformatora u radio uređajima, jezgri

osjetljivih releja, zaštitnih oklopa transformatora i katodnih cijevi

Perminvar – koriste se za izradu jezgri u telefoniji i za prigušnice stalne induktivnosti

12. Zašto se koriste martenzitni čelici i alni slitine? Kako način proizvodnje utječe na svojstva
alnika?
Koriste se za izradu stalni permanentnih magneta

Martenzitni čelici su najstariji materijali za izradu stalnih magneta.

Danas su to najlošiji tvrdi feromagnetici, ali se još rabe jer su jeftini, dostupni i mogu se strojno
obrađivati

Slitine željeza, aluminija i nikla nazivaju se alni (Al-Ni). Slitinama alni često se dodaje bakar koji im
poboljšava magnetska i mehanička svojstva. Posebna svojstva postižu se dodavanjem titana,
sumpora, niobija ili silicija, a sadržaj ugljika je nepoželjan

13. Koji se magnetski materijali koriste za jezgre električnih strojeva?

Elektrotehnički čelik , slitine željeza i nikla , slitine željeza i kobalta , supermendur

14. Koji se tipovi feromagnetskih materijala koriste za izradu stalnih magneta. Navedite
barem tri takva materijala

Tvrdi feromagnetski materijali se koriste za izradu stalnih magneta

a) Slitine željeza , aluminija i nikla

b) Slitine bakra , nikla i kobalta
c) Slitine bakra , nikla i željeza

15. Koji se tipovi magnetskih materijala koriste u VF tehnici? Navedite barem jedan takav
materijal.
Feromagnetski materijali. Ferit

16. Što su ferielasti i za što služe ?

Ferialasti – to je barij ferit s dodatkom vezivnog materijala kao što je kaučuk ili plastične mase
- u obliku magnetskih traka se koristi na primjer na vratima hladnjaka
- Od ovog ferita se izrađuju: prstenasti, šipkasti i potkovičasti magneti za linearnu korekciju
u televizorima; šipkasti magneti za otklonski sustav u televizorima; prstenasti magneti za
slušalice; magneti za bravice; segmenti i magneti za rotore i statore električnih motora;
torusni magneti za zvučnike
17. Što je magnetostrikcija?
Magnetostrikcija - je pojava pri kojoj se mijenja duljina tijela načinjenih od feromagnetičnih
materijala pod utjecajem magnetskoga polja
- zbog promjena u smjeru spina, kojirezultira u promjeni orijentacije orbita, dolazi
do sitne promjene u dimenzijama kristalne rešetke
- Magnetostrikcija je prvo iskorištena za dobivanje ultrazvuka

18. Koji se materijali koriste za magnetske zapise? Koji čimbenici negativno utječu na
stabilnost magnetskog medija
a) spojevi željeza i kroma
b) spojevi kobalta i bakra
c) γ-kristalizirani željezni oksid, kromov dioksid i željezo

Zahtjevi za materijale magnetskih zapisa :

- petlja histereze slična permanentnim magnetima
- što veći odnos Mremanentno / Mzasićenja
- veliki Hc

Čimbenici protiv stabilnosti magnetskih medija :

- vlaga i temperatura
- mehaničke deformacije
- prašina i nečistoće raznih vrsta
- magnetska polja

NEKE PRIMJENE MATERIJALA U ELEKTROTEHNICI

1. Koji su zahtjevi za izbor komponenti u električnim krugovima?

Zahtjevi za izbor komponenti :
- vrijednosti dobivene postupcima projektiranja
- norme i standardi , ovisno o primjeni
- dostupnost komponenti i materijala
- fizikalna svojstva
- cijena
- vlažnost okoline
- težina
- otpornost na zračenje
2. Kako se dijele otpornici prema tehnologiji izrade? Koje tipove promjenjivih otpornika
poznajete?
Prema tehnologiji izrade :

- maseni ( voulumni )
- slojni ( ugljični , metalni , metal-oksidni , SMD )
- žičani

Promjenjiivi otpornici : a) PTC – pozitivni temperaturni koeficijent

b) NTC – negativni temperaturni koeficijent
c) Naponski ovisni otpornici (VDR) ili varistori
d) Potenciometri i reostati

3. Objasnite označavanje otpornika

Vrijednost električnog otpora i odstupanje (tolerancija) označava se bojama ili alfanumerički
Kod prvog načina označavanja, na tijelu otpornika bliže jednom kraju su tri do pet prstena u bojama
Prvi i drugi prsten označavaju desetice i jedinice dvoznamenkastog broja, treći prsten označava faktor
množenja. To je broj s kojim se množi dvoznamenkasti broj. Četvrti prsten govori o tome koliko
odstupanje od nazivne vrijednosti dozvoljava proizvođač. Ukoliko se izmjeri veće odstupanje,
otpornik je neupotrebljiv. Peti prsten, ukoliko ga ima, označava rasipanje snage

4. Opišite kako se ispituju otpornici

Za mjerenje električnog otporakoriste se U-I, poredbeni i mosni postupci te neposredno mjerenje
ommetrima. U-I postupak mjerenja otpora temelji se na Ohmovom zakonu. Razlikuje se shema za
mjerenje malih i velikh otpora

Izravno mjerenje otpora ornmetrom vrši se jednostavnim spajanjem analognog ili digitalnog
ommetra na izvode otpornika

Od mosnih postupaka u uporabi su Wheatstoneov i Thomsonov most. Thomsonov most koristi se pri
mjerenju otpornika otpora ispod l Ω, a Wheatstoneovza mjerenje otpornika srednjih i većih
otpornosti

5. Kako se dijele kondenzatori prema dielektriku?

Kondenzatori se prema dielektriku razvrstavaju na zračne, papirne,keramičke, staklene,teflonske,
polistirenske, itd...

6. Koji su bitni parametri kondenzatora? Koji su dielektrici bolji za visoke, a koji za niske
frekvencije?
Kondenzatori čuvaju električnu energiju i blokiraju protok istosmjerne struje, a propuštaju
izmjeničnu struju. Sastoje se od dvije elektrode i dielektrika između njih.
Između nabijenih elektroda javlja se električno polje razmjerno naponu i obrnuto razmjerno razmaku

Bitni parametri kondenzatora : - kapacitet

- maksimalna snaga
- temp.koeficijent kapaciteta
- otpor izolacije
- probojni napon
7. Što je poluvodička dioda? Kako se označavaju poluvodičke diode?
Poluvodičke diode su elektroničke komponente s dva izvoda, anodom i katodom
Kod europskog načina, oznake započinju slovima:
• za germanijske diode: AA,AY,AO, OA, AAY
• za silicijske diode: BA,BY,BAX,BAV,BYX

8. Što je tranzistor? Kako se označavaju tranzistori?

Tranzistor je elektronička komponenta s tri elektrode. Postoje bipolarni i unipolarni tranzistori
Najvažnija svojstva tranzistora su pojačanje i upravljanje.

Označavanje :
- za germanijske tranzistore : AC, AF, AD
- za silicijske tranzistore : BC, BF,BD

9. Koja su tri osnovna spoja tranzistora? U kojem spoju tranzistora je najbolje pojačanje
snage?
Zajednički emiter ( najbolje pojačanje snage – 25-40 dB)

Zajednička baza

Zajednički kolektor
10. Opišite kako se ispituju tranzistori
Ispitivanje tranzistora može se obaviti ommetrom. Pritom se mjere otpori između elektroda. Mjere li
se otpori ommetrom, može se ustanoviti da su između E i B te između B i C otpori ili veliki ili maleni,
ovisno o polaritetu spojenog napona.
Otpor između C i E uvijek će biti velik, jer se između te dvije elektrode nalaze suprotno okrenute
diode (P i N čine prvu diodu, a N i drugi P-sloj čine drugu diodu).

11. Čime se pune štedne žarulje?

Štedne žarulje su fluorescentne cijevi savijene kako bi im bila veća duljina u manjem prostoru
Osim žive, dodaju se i inertni plinovi

KUĆIŠTA , KONSTRUKCIJE I TEHNIKE SPAJANJA ELEKTRO KOMPONENTI I

DIJELOVA
1. Koja je namjena (funkcija) kućišta?
Namjena kućišta i konstrukcija - izoliranje od okoline (fizičko i električno), elektromagnetna zaštita
(kompatibilnost, EMC), zaštita od vanjskih nepovoljnih utjecaja, zadovoljenje ergonomskih zahtjeva,
spajanje, odvođenje topline i dr..

2. Koji se materijali koriste za EMC?

kućišta i konstrukcije proizvoda se sve rjeđe rade od čistih metala, a sve češće od kompozitnih
materijala

3. Što je ergonomija i koja je uloga ergonomije?

Ergonomija
- znanstvena disciplina (znanost o radu) kojoj je zadatak da istražuje ljudski organizam i ponašanje, te
pruža podatke o prilagođenošću predmeta s kojima čovjek dolazi u kontakt
- proučava anatomske, fiziološke i druge parametre ljudskog tijela
- nije neovisna znanost nego se koristi podacima svih disciplina koje se bave čovjekom (medicinom,
psihologijom, matematikom, optikom, akustikom, itd.).

Ergonomija - nam omogućava da se kvalitetno radi, poveća proizvodnja, smanji broj profesionalnih
oboljenja i da se poveća efikasnost i sigurnost uporabe predmeta

4. Nabrojite i objasnite osnovne tehnike spajanja.

Tehnike spajanja : materijalima , trenjem , oblikom , elastično

Spajanje materijalima : je ili neposredno (taljenje/skrućivanje osnovnog materijala) ili se koriste

dodatni materijali (lemovi, ljepila).

Trenjem : statičkim trenjem izazvanim normalnom silom

Oblikom : prikladnim oblikom dodirnih površina elemenata

Elastično spajanje : prisutan određen stupanj slobode uzajamnog gibanja spojenih elemenata
5. Što je zavarivanje (objasnite)?
Zavarivanje = spajanje dvaju ili više dijelova lokalnim taljenjem njihove površine sa ili bez dodatnog
materijala te sa ili bez djelovanja vanjske sile, da se dobije homogeni zavareni spoj

6. Kakvi su spojevi nerastavljivi, a kakvi su spojevi rastavljivi?

Nerastavljivi spojevi = po spajanju, nerastavljivi se spojevi ne mogu rastaviti bez razaranja, te
ponovno koristi spojne elemente i/ili spojene dijelove!

TEKUĆI KRISTALI
1. Što su tekući kristali? Što je optička aktivnost tekućih kristala?
Tekući kristali su grupa tekućina visoke unutarnje uređenosti, odnosno pravilnosti u razmještaju
molekula. Svojstva tekućih kristala proizlaze iz oblika molekula u tekućini. Molekule koje su izdužene,
slažu se tako da im duže osi leže paralelno.

Optička aktivnost je sposobnost zakretanja ravnine polarizacije svjetlosti

2. Opišite rad LCD TFT zaslona!

Na TFT panelima je velik broj trojki od 3 tranzistora, svaki za jednu boju – crvenu, plavu i zelenu, i na
taj način je omogućena bolja kontrola piksela te povećanje brzine odziva ekrana. Za pozadinsko
osvetljenje koriste rasvjetne cijevi sa hladnom katodom (CCFL) koje su vrlo tanke i postavljene uz
gornji i donji rub monitora. Kako bi se osvjetljenje ravnomjerno rasporedilo po cijeloj površini
monitora, dodajese bijela difuzna ploča.

Svi pikseli kod ekrana sa tekućim kristalom su urađeni tako da budu u njihovom okomitom stanju, tj.
stanju kada ne dobivaju električnu energiju, a pasivni filter „pogrešno” polarizira svjetlost i na taj
način je zaustavlja. Međutim, kada pikseli tekućih kristala dobiju napon, oni se polariziraju za 90
stupnjeva u odnosu na napon što omogućuje određenoj količini svjetlosti da prođe. Tranzistori sa TFT
panela upravljaju stupnjem okretanja kristala i shodno tome intezitetu crvenih, zelenih i plavih
piksela.

3. Navedite karakteristike monitora s tekućim kristalima? Što je vrijeme latencije?

Glavne karakteristike zaslona s tekućim kristalima su:
• digitaliziranost
• vrijeme latencije
• razlučivost (rezolucija)
• frekvencija obnavljanja slike

LCD monitori mora ulazni analogni signal pretvoriti u digitalni oblik. Taj se postupak naziva AD
pretvorbom. Proces pretvorbe obavlja se tako da se u određenom taktu očitava vrijednost amplitude
ulaznog analognog signala. Ta se vrijednost pretvara u diskretnu numeričku vrijednost. Digitalizacija
je bolja što je frekvencija uzorkovanja veća

Značajna karakteristika LCD zaslona je vrijeme latencije. Ono se javlja zbog toga što kristali ne mogu
promijeniti svoje stanje (prozirno neprozirno) trenutačno, nego treba proći neko vrijeme. Stoga u
trenutku promjene stanjakristala nastaje zamućenje slike
TEHNOLOGIJE SPAJANJA – I.DIO
1. Opisati kako se izrađuju kućišta za elektrotehničke proizvode, te koja im je namjena?

Kućišta i konstrukcije proizvoda se sve rjeđe rade od čistih metala, a sve češće od kompozitnih
materijala.
Namjena kućišta i konstrukcija - izoliranje od okoline (fizičko i električno), elektromagnetna zaštita
(kompatibilnost, EMC), zaštita od vanjskih nepovoljnih utjecaja, zadovoljenje ergonomskih zahtjeva,
spajanje, odvođenje topline i dr.

2. Što je ergonomija i kako se ergonomski oblikuju proizvodi u elektrotehnici (objasniti na

primjeru uz skicu)?
Ergonomija - znanstvena disciplina (znanost o radu) kojoj je zadatak da istražuje ljudski
organizam i ponašanje, te pruža podatke o prilagođenošću predmeta s kojima čovjek dolazi u
kontakt
Ergonomija – nam omogućava da se kvalitetno radi, poveća proizvodnja, smanji broj
profesionalnih oboljenja i da se poveća efikasnost i sigurnost uporabe predmeta - mora biti
najčvršće povezana s konstrukcijom i tehničkim projektiranjem proizvoda (s jedne strane) i
dizajniranjem (s druge strane)
3. Objasniti ulogu hlađenja i kako se ono izvodi kod elektrotehničkih proizvoda (objasniti na
primjeru)?
Toplinska funkcija kućišta vidi se u obliku rupica ili rebara (zračno hlađenje) - glavno svojstvo
materijala za hlađenje je dobra vodljivost topline. Dijelovi uređaja koji nisu izravno dostupni
sustavu hlađenja, mogu se hladiti prirodnim prijenosom topline s toplijeg na hladnije mjesto.
Umjetno (prisilno) se strujanje topline (tj. hlađenje) postiže ventilatorima i pumpama
4. Objasniti zaštitu od emisije elektromagnetskih valova kod elektrotehničkih proizvoda?
Zračenje može utjecati na materijale i samu funkciju proizvoda. - u tu svrhu tipična zaštita je
metalni sloj ili žica (bakar, aluminij, željezo, plastični i kompozitni materijali).
S takvim vodičem se, prema načelu elektromagnetske indukcije, ostvaruje Faradayev kavez.
On se mora spojiti na masu. Faradayev kavez također štiti i unutrašnjost od vanjskog
zračenja.
5. Koja je razlika između nerastavljivog i rastavljivog spoja (objašnjenje potkrijepiti na
primjeru uz skice)
Po spajanju, nerastavljivi se spojevi ne mogu rastaviti bez razaranja, te ponovno koristi
spojne elemente i/ili spojene dijelove!
6. Napisati kako se dijele spojevi prema prirodi i izvedbi spoja?
Spajanje : - materijalima (zavarivanje,lemljenje,lijepljenje)
- trenjem (prešanje,stezni elementi,klinovi)
- oblikom (zakovice,matice,aksijalni osigurači)
- elastično (opruge od metala,opruge od gume)
7. Napišite podjelu nerastavljivih i rastavljivih spojeva
Nerastavljivi spojevi: - zakovični
- oblikovni
- stezni
- lijepljeni
- zalemljeni
- zavareni
Rastavljivi spojevi: - klinovi i pera
- zatici i svornjaci
- oblikovni
- stezni
- vijčani
8. Što je zakivanje, kako ga izvodimo, skicirati zakovični spoj (preklopni zakovični spoj). Gdje
se u današnje vrijeme još često koristi spajanje zakovicama?
Zakivanje - postupak spajanja spojnih elemenata u nerastavljive spojeve s pomoću zakovica
tj. metalnim trnovima s osnovnom glavom izvedenom na jednoj strani.
Zakovice se umeću u bušene ili probijane otvore dijelova koji se spajaju, pa se na slobodnoj
strani plastično oblikuju (zakivaju) u takozvanu završnu glavu, čime se postiže čvrsta veza
spoja. Danas se zakovicama spajaju elementi izrađeni od materijala koji su teško zavarljivi
(laki i obojeni metali) ili su nezavarljivi (polimeri, kompoziti, različiti materijali)
9. Što je zavarivanje i skicirati zavareni spoj s opisom nazivlja?
Zavarivanje - spajanje dvaju ili više dijelova lokalnim taljenjem njihove površine sa ili bez
dodatnog materijala te sa ili bez djelovanja vanjske sile, da se dobije homogeni zavareni spoj
10. Napisati i objasniti uobičajena podjelu postupaka zavarivanja, te za svaku grupu nabrojati
postupke zavarivanja, koji u nju spadaju.
Uobičajena osnovna podjela postupaka zavarivanja je na postupke zavarivanja uz djelovanje
pritiska i postupke zavarivanja taljenjem.
Zavarivanje uz djelovanje pritiska je spajanje metalnih dijelova pritiskom, bez ili uz lokalno
ograničeno zagrijavanje, uglavnom bez korištenja dodatnog materijala.
Zavarivanje taljenjem je spajanje metalnih dijelova u rastaljenom stanju na mjestu spajanja,
s korištenjem ili bez dodatnog materijala, bez djelovanja pritiska ili udaraca
Postupci zavarivanja taljenjem
- ljevačko zavarivanje - plinsko zavarivanje
- zavarivanje električnim lukom - zavarivanje MIG postupkom
- zavarivanje MAG postukom - zavarivanje TIG postupko
- zavarivanje laserskim snopom - ultrazvučno zavarivanje
11. Objasniti plinsko zavarivanje uz skicu

Zavarivanje plinskim plamenom ili plinsko zavarivanje

- gdje se osnovni materijal topi toplinom plamena, koji nastaje izgaranjem gorivog plina (acetilen,
propan, butan, vodik) s čistim kisikom ili kisikom iz zraka
- izvodi se s dodatnim materijalom, ali ponekad i bez njega
- jedan od najstarijih načina zavarivanja i najsvestranijih postupaka zavarivanja
- oprema nije skupa

12. Što je elektrolučno zavarivanje i kako ga dijelimo?

Jedan je od najčešće upotrebljavanih načina zavarivanja u praksi. Izvor energije za zavarivanje je

električni luk. Dio koji se zavaruje obično je plosnat, dok je elektroda štapičasta.
Ako se elektroda ne tali (ugljena, volframova), zavarivati se može bez dodavanja ili s dodavanjem
materijala. Pri zavarivanju taljivom elektrodom, ona je ujedno dodatni materijal (obično istorodan s
osnovnim materijalom koji se zavaruje)

Podjela: a) elektrolučno zavarivanje taljivom elektrodom

b) elektrolučno zavarivanje netaljivom elektrodom

13. Objasniti ručno elektrolučno zavarivanje (REL postupak) uz skicu?

Električna struja se koristi da pokrene električni luk, između osnovnog materijala i potrošnih
elektroda, čija obloga stvara zaštitu zavara od oksidacije i zagađivanja stvaranjem ugljikovog dioksida
(CO2). Elektroda služi i kao dodatni materijal za stvaranje zavara.
Za izvor struje se koriste uređaji koji daju istosmjernu ili izmjeničnu struju. Ovisno o elektrodi i
materijalu koji zavarujemo elektroda se priključuje na (+) ili na (-) pol.

14. Objasniti zavarivanje MIG i MAG postupkom uz skicu. Koja je razlika između inertnog i aktivnog
plina?

Zavarivanje MIG postupkom = to je poluautomatski ili automatski postupak, koji koristi stalno
dovođenje gole žice kao elektrode za zavarivanje, a zaštićen je sa inertnom (neutralnom) ili
poluinertnom mješavinom zaštitnih plinova (obično argon), da zaštiti zavareni spoj od zagađenja

Zavarivanje MAG postupkom = vrsta elektrolučnog zavarivanja taljenjem u aktivnom zaštitnom plinu
(obično ugljikov dioksid CO2) ili u plinskoj smjesi (argon + ugljikov dioksid, argon + ugljikov dioksid +
kisik) taljivom elektrodom u obliku gole žice

Inertni plin = plin koji se kemijski ne spaja ni sam sa sobom ni s drugim elementima

15. Objasniti zavarivanje pod zaštitom praška (EPP postupak) uz skicu?

Zavarivanje pod zaštitom praška = je poluautomatska (rijetko) ili automatska vrsta (najčešće)
elektrolučnog zavarivanja, gdje se koristi taljiva elektroda u obliku žice ili trake namotane na kolut,
koja se mehaniziranim načinom dovodi na mjesto gdje gori (prikriven) električni luk u plinovima od
mineralnog praška

16. Objasniti zavarivanje TIG postupkom uz skicu.

Zavarivanje TIG postupkom = je ručni postupak zavarivanja u neutralnom zaštitnom plinu ili
neutralnoj smjesi plinova, koji koristi netaljivu volframovu elektrodu i posebno dodatni materijal.
Najčešće se koristi za zavarivanje nehrđajućih čelika i lakih metala
17. Što je elektrootporno zavarivanje, te kako se ono dijeli?

Elektrootporno zavarivanje = je način zavarivanja električnom energijom gdje se uvijek koristi

pritisak i toplina, koja nastaje zbog velikog električnog otpora na mjestu dodira zavarivanih dijelova.
To je tzv. Jouleova toplina

Vrste elektrootpornog zavarivanja:

a) Točkasto zavarivanje
b) Bradavičasto zavarivanje
c) Šavno zavarivanje
d) Sučeljno vodootporno zavarivanje
e) Elektrootporno zavarivanje ogorijevanjem (iskrenjem)
f) Indukcijsko zavarivanje.

18. Objasniti točkasto elektrootporno zavarivanje uz skicu?

Točkasto zavarivanje ili točkasto elektrootporno zavarivanje je preklopno zavarivanje taljenjem

dvaju dijelova stegnutih između dviju elektroda, kroz koje se dovodi električna struja.
Koristi se za gradnju strojeva i aparata, u elektrotehnici, zrakoplovnoj industriji, automobilskoj
industriji, nuklearnoj i svemirskoj tehnici

19. Što je lemljenje i kako se dijeli?

- Postupak kojim se nemetalni ili metalni dijelovi spajaju s pomoću trećeg rastaljenog materijala, tzv.
lema.
- lem - dodatni materijal. Temperatura taljenja lema mora biti niža od osnovnih materijala koji se
spajaju.

Podjela: - meko lemljenje

- tvrdo lemljenje
- visokotemperaturno tvrdo lemljenje

20. Objasniti razliku između mekog i tvrdog lemljenja.

Meko lemljenje najčešće se izvodi legurom kositra i olova. Zbog otrovnosti olova, često se danas
upotrebljavaju i lemovi bez njega. Mana ovog lema je niska čvrstoća, a prednost dobra savitljivost.

Tvrdo lemljenje izvodi se tako da se između postavljenih dijelova ostavlja uski paralelni razmak za
kapilarno prodiranje lema. Tvrdo zalemljeni spojevi moraju imati dobru savitljivost, kovnost i vrlo
veliku čvrstoću. Koriste se bakrene, mjedene i srebrne legure

21. Objasniti postupke lemljenja lemilom i lemljenja laserom.

Lemljenje lemilima moguće je samo kao meko lemljenje. Primjenjuje se za spajanje pojedinačnih
spojeva u elektrotehnici i limarskim radionicama. Lemila se griju električno ili plinski. Površine spoja i
lemnog šiljka moraju biti mehanički ili kemijski očišćene. Lemovi su najčešće u obliku šipke, a vrlo
često se u njima nalazi i talilo ( u posebnim kanalima).

Lemljenje laserom - nekontaktni postupak dobro usmjerenom laserskom zrakom za isporuku

energije na željeno mjesto u točno određenom vremenu. Nedostatak postupka je visoka cijena i
zahtjev za velikom količinom energije
22. Što je lijepljenje i kako dijelimo lijepljene spojeve ?

Lijepljenje je postupak spajanja dijelova tankim slojem ljepila. Pripada u postupke nerastavljivog
spajanja. Primjenjuje se za spajanje raznovrsnih materijala i kombinacija, primjerice keramike s
metalom i metala s plastikom. Lijepljenjem se ne mijenjaju svojstva materijala niti ne nastaju
naprezanja.

Podjela lijepljenih spojeva:

1. nerastavljivi
2. nepomični
3. posredni
4. fizikalno-kemijski
5. kemijsko-reakcijski

23. Koje vrste ljepila se koriste u elektrotehnici? Na koje čimbenike treba obratiti pažnju kod izbora
ljepila

Topla ljepila su termoplastici. Danas je popularno među proizvođačima koristiti i ljepila koja reagiraju
na ultraljubičasta svjetlo (engl. Light curing materials, LCM), osobito u industriji elektroničkih,
telekomunikacijskih, medicinskih, aero, staklenih i optičkih proizvoda.

Kod izbora ljepila treba voditi računa o tome što se lijepi, odnosno koja su svojstva materijala, koja je
poroznost i kakva je karakteristika površine. Potrebno je poznavati i tehnička svojstva ljepila poput
načina i brzine močenja površine. Kod izbora ljepila treba voditi računa i o ekonomskim čimbenicima
poput cijene i potrebne mase ljepila po jedinici površine. Prilikom izbora ljepila treba obratiti pažnju i
na stezanje pri stvrdnjavanju koja mora biti što manje

Nanošenje ljepila može biti: prskanjem, umakanjem, nanošenjem valjkom, nanošenje kistom,
lijevanjem, nanošenjem lopaticom, pečaćenje, polaganje, mazanje i umetanje.

24. Kako se vrši priprema površine za lijepljenje, te kako se nanose ljepila?

Priprema površine za lijepljenje vrši se kroz nekoliko postupka, a to su:

• čišćenje i odmašćivanje,
• mehanička priprema površine,
• toplinska priprema površine,
• električna priprema površine,
• kemijska priprema površine,
• elektrokemijska priprema površine kod metala,
• priprema zračenjem,
• oblaganje drugim materijalom.
TEHNOLOGIJA SPAJANJA – II.DIO
1. Što su nerastavljivi stezni spojevi, te nabrojati i opisati uz skice uobičajena 3 postupka montaže i
demontaže ovih spojeva?

Nerastavljivi stezni spojevi su nerastavljivi, nepomični, neposredni, tarni spojevi elemenata.

Pri spajanju utiskuje se rukavac jednog elementa u provrt drugoga uz elastično i plastično
deformiranje. U praksi se upotrebljavaju tri postupka montaže i demontaže steznog spoja:
a) mehanički, b) toplinski i c) hidraulički postupak

2. Što su preoblikovni spojevi, nacrtati skice najčešćih preoblikovnih spojeva.

Preoblikovni spojevi su nerastavljivi, nepomični, neposredni, tarno-oblikovni spojevi elemenata

Pri spajanju dijelovi spajanih elemenata se plastičnim deformiranjem prikladno preoblikuju.
Najčešće preoblikovni spojevi : a) uvijeni spoj i b) porubni spoj

3. Što su rastavljivi stezni spojevi, te koji se od njih najčešće upotrebljavaju uz njihov kratki opis i
skicu?

Rastavljivi stezni spojevi prenose okretni moment s vratila na glavinu ili obratno trenjem, tj. pomoću
naponske veze. Zbog toga se praktički neograničen broj puta mogu rastaviti i ponovno sastaviti

Najčešće se upotrebljavaju: stezni prstenovi, stezni ulošci, naponske ploče i Spieth čahure

4. Što su vijčani spojevi uz skicu i opis osnovnih elemenata spoja?

Vijčani spoj se pored spajanja, koristi se za brtvljenje, zatezanje, regulaciju, mjerenje i prijenos
gibanja. Osnovni dijelovi vijčanog spoja su vijak i matica, pri čemu vijak ima vanjski navoj, a matica
odgovarajući unutarnji navoj.
Vijčanim se spojevima, uz korištenje pomoćnih elemenata – vijaka i/ili matica (podloški i osigurača),
spajaju osnovni spajani strojni elementi u lako rastavljive sklopove

6. Kako se dobiva zavojnica kod vijka, te koja je razlika između lijeve i desne zavojnice? Kao se formira
uspon navoja kod svake od tih zavojnica?

Zavojnica – dobiva se namatanjem kose linije oko cilindra

Desna se zavojnica formira namatanjem linije oko cilindra u smjeru obrnutom od kazaljke na satu
Lijeva zavojnica formira se namatanjem u smjeru kazaljke na satu

Uspon navoja: desnog navoja slijeva udesno, lijevog navoja sdesna ulijevo

7. Napisati i skicirati podjelu profila navoja

Profili navoja: - metrički

- fini metrički
- cijevni
- trapezni
- pilasti
- obli

8. Kako se izvodi spajanje klinovima i perima. Koja je razlika između klina i pera. Odgovor potkrijepiti
odgovarajućim skicama.
Spojevi s klinovima su rastavljivi aksijalno nepomični spojevi osnovnih elemenata s pomoćnim
elementima – klinovima. Pri spajanju klin se postavlja u utor jednog elementa nakon čega se spoj
formira navlačenjem drugog element
Spojevi s klinovima se koriste za spajanje vratila s glavinama u prijenosima okretnih momenata
(tijekom vrtnje).

Spojevi s perima su rastavljivi aksijalno pomični oblikovni spojevi elemenata s pomoćnim

elementima – perima. Pri spajanju pero se postavlja u utor jednog od elemenata nakon čega se spoj
formira navlačenjem (uvlačenjem) elementa uz klizanje pera u utorima
Spojevi s perima koriste se za spajanje glavina s vratilima u prijenosima okretnih momenata (vrtnje)
kada se ne smije dozvoliti pojava ekscentričnosti (npr. zupčani prijenosnici)

9. Koje su glavne prednosti i nedostaci spojeva s klinovima u odnosu na spojeve sa perima

Prednosti: siguran i čvrst spoj vratila s glavinom, nije potrebno dodatno osiguranje od aksijalnog
uzajamnog gibanja vratila i glavine

Nedostaci: svaki klin se mora prilagoditi, teža demontaža, zakošen i ekscentričan spoj glavine,
prisutna opasnost od prskanja

10. Koja je razlika između svornjaka i zatika

Svornjaci se upotrebljavaju za zglobno spajanje strojnih dijelova. Pri tome jedan dio može biti
pokretljiv oko svornjaka, dok drugi miruje ili su oba dijela pokretljiva.

Zatici se upotrebljavaju za čvrsti spoj strojnih dijelova koji se prema potrebi mogu i rastaviti

11. Što je proces montaže ili isklapanja? Koji je glavni zadatak montaže?

Montaža ili sklapanje - svaka djelatnost kojoj je cilj spajanje dvaju ili više objekata u cjelinu,
određene namjene.
Zadatak montaže je da se sustav ugradbenih elemenata sklopi u sustav veće kompleksnosti određen
namjene, u određenom broju komada, u jedinici vremena

12. Napišite definicije objekata sklapanja, dijelova, sklopova, bezobličnih tvari i završnog sklopa

Objekti sklapanja, ili ugradbeni elementi - jesu (pojedinačni) dijelovi, sklopovi i bezoblične tvari.
Dijelovi su geometrijski određene tvorevine nastale obradom nekog materijala, od jednoga komada
Sklopovi su geometrijski određene tvorevine sastavljene od najmanje dva ugradbena elementa.
Bezoblične tvari: plinovi, tekućine, praškovi i granulat
Završni sklop jest proizvod.

14. Koji podaci su nam potrebni za analizu montažnog problema?

a) Podaci o proizvodu (CAD modeli, crteži, norme, uzorci, varijante)

b) Podaci o proizvodnji (planirani brojevi komada)

15. Koji podaci o proizvodu uz njihov kratki opis su nam potrebni kod analize montažnog problema?

Proizvod se prikazuje računalnim 3D modelom, odnosno tehničkim crtežima u mjerilu i sastavnicama

proizvoda
Crteži dijelova (radionički crteži), predočavaju dijelove s ciljem da se daju potrebni podaci za njihovu
izradu i kontrolu.
Sklopni crteži, odnosno sklopni eksplodirani crteži prikazuju sklop u stupnju detaljnosti koji je
potreban za ispunjenje zadaće sklapanja proizvoda. Uz sklopne crteže uvijek se nalaze i sastavnice
kojima su opisani svi ugradbeni elementi sa sklopnoga crteža

16. Koji podaci o proizvodnji uz njihov kratki opis su nam potrebni kod analize montažnog problema?

Kompleksnost proizvoda izražava se brojem spojeva, odnosno brojem ugradbenih elemenata

Struktura proizvoda ima značajan utjecaj na strukturu i stupanj automatizacije sustava montaže
Zahtjevi kakvoće proizvoda postavljaju i kvalitativne zahtjeve na montažni sustav
Broj komada i broj varijanti proizvoda, utječu na stupanj automatizacije i stupanj fleksibilnosti
sustava

17. Kako se dijele proizvodi sa stajališta procesa montaže, te koja je razlika između
jednostupnjevanog i dvostupnjevanog proizvoda?

Sa stajališta procesa montaže, proizvodi se dijele:

- Jednodijelni
- Sklopljeni ( jednostupnjevani i višestupnjevani )

Jednostupnjevani proizvodi sastavljaju se u jednom koraku, a višestupnjevani u više koraka

18. Kako se može prikazati struktura proizvoda uz kratki opis svakog od navedenog prikaza strukture?

Struktura proizvoda opisuje raspored ugradbenih elemenata i njihove međusobne odnose u

proizvodu. Njome se definira dubina podjele proizvoda, mogući broj sklopova i njihova međusobna
hijerarhijska zavisnost
Struktura se proizvoda prikazuje:
• Grafički – prikazuje se struktura sklopljenih proizvoda kao stablo izgradnje ili pregled ustroja
proizvoda
• Matrično - po recima matrice pokazuje se ukupna količina svih dijelova i sklopova potrebnih za
proizvodnju jedne jedinice proizvoda
• Tablično - tablica može biti napravljena analitičkim ili sintetičkim pristupom

19. Koji kriteriji konstrukcijske razrade se koriste u smanjenju troškova u procesu montaže?

• DfM – oblikovanje dijelova proizvoda na način da ih je lakše i jeftinije proizvesti

• DfA – oblikovanje dijelova proizvoda na način da ih je lakše i jeftinije sklopiti u cjelinu proizvoda
• DfMA - tri glavna utjecaja na proizvod : osmanjuju broj različitih dijelova proizvoda, pa s time i
troškove opovećavaju pouzdanost dijelova zbog pojednostavljenja proizvodnih postupaka i
postupaka sklapanja opovećavaju kvalitetu dijelova i proizvoda zbog pojednostavljenja proizvodnih
postupka i postupaka sklapanja

20. Kako se dijele operacije (funkcije) montaže prema standardu DIN 8593?

Praoblikovanje, preoblikovanje, odvajanje, prevlačenje, promjena svojstava materijala, spajanje

21. Koja je uloga funkcije rukovanja, a koja funkcije kontrole, podešavanja i posebnih funkcija?

Rukovanje je stvaranje, definirana promjena ili privremeno održavanje, zadanog prostornog

rasporeda geometrijski određenih tijela u nekom koordinatnom sustavu
Kontrola - provjera stanja, svojstava, kakvoće i funkcionalnosti ugradbenih elemenata, te ispravnosti
prethodno izvršenih operacija
Podešavanje - služi za osiguranje i poboljšanje zahtijevane funkcije a može uslijediti tijekom ili nakon
montaže
Posebne su funkcije one koje osiguravaju postizanje cjelovitosti i funkcionalnosti proizvoda
NARUŠAVANJE SVOJSTAVA MATERIJALA
1. Nabrojati osnovne uzroke narušavanja svojstava materijala.

Uzroci narušavanja svojstava: - kemijski

- elektrokemijski
- zračenje
- trošenje

2. Objasniti oštećenje materijala zračenjem

Povećanom zračenju materijali su izloženi u nuklearnim elektranama, komunikacijskim satelitima,

zrakoplovima, balističkim projektilima, medicinskim uređajima za liječenje zračenjem itd. Oštećenje
materijalaovisi ovrsti zračenja. Zračenje izaziva pomak atoma ako su potrebne energije veće od
energije vezanja atoma

3. Što je tribologija i koji su osnovi dijelovi strukture tribološkog sustava, uz skicu.

Tribologija je znanstveno-stručna disciplina koja se bavi problematikom trenja i trošenja. Osnovni

zadatak tribologije je kontrola (‘upravljanje’) trenja i trošenja
Osnovni dijelovi strukture tribološkog sustava:
a) osnovno tijelo
b) protutijelo
c) međutijelo
d) okolina

4. Nabrojati uzroke trenja/ trošenja uz njihov kratki opis.

Adhezija - tijela prianjaju na mjestima kontakata uslijed djelovanja međumolekulskih sila

Lokalne deformacije - na mjestima kontakata mijenjaju se geometrije površina tijela
Brazdanje - pri gibanju čvršće mikro neravnine razaraju mekše

5. Koje su osnovne 4 vrste trošenja materijala uz njihov kratki opis

Adhezijsko trošenje - posljedica djelovanja međuatomskih/međumolekulskih sila u točkama dodira

tijela i formiranje mikrozavara, koji se raskidaju pri uzajamnom gibanja tijela uz "preraspodjelu
materijala"

Abrazijsko trošenje - posljedica prodiranja vrhova tvrđeg materijala u površinske slojeve mekšeg
materijala i njegovim brazdanjem pri uzajamnom gibanju tijela

Erozijsko trošenje - posljedica djelovanja djelića fluida koji velikim brzinama udaraju o površinu tijela

Površinski umor - posljedica stalnih promjena veličina i smjerova naprezanja površinskih slojeva tijela
pri uspostavljanju i prekidu kontakta tijela koja se uzajamno gibaju

6. Objasniti kavitaciju

Kavitacija je nastajanje mjehurića ispunjenih parama unutar kapljevine u strujanju, te njihovo

iščezavanje uz pojavu nepoželjnih udarnih tlakova
7. Definicija korozije uz osnovnu podjelu prema mehanizmu procesa/mediju i kratki opis.

Korozija – nepoželjno trošenje konstrukcijskih metala kemijskim djelovanjem okoline

Elektrokemijska korozija – nastaje kada se atom metala gubitkom elektrona pretvara u slobodni ion
Kemijska korozija – nastaje kemijskim procesom između barem jedne faze ili komponente metala i
barem jedne komponente okoline

8. Objasniti mehanizam kemijske korozije

Metali i legure prilikom različitih postupaka prerade i obrade, odnosno tijekom eksploatacije pri
visokim temperaturama reagiraju sa zrakom ili s drugim plinovima koji sadrže bilo kisik bilo njegove
spojeve. U takvim uvjetima na njihovoj površini obično dolazi do nastajanja termičkih oksida.
Različite boje na površini odraz su različitih debljina i sastava oksidnog filma

9. Objasniti mehanizam elektrokemijske korozije

Elektrokemijska korozija metala je kemijski redukcijsko-oksidacijski proces ili kraće redoks proces u
sustavu metal/elektrolit. Oksidacija je reakcija kojom neka tvar ili skupina tvari (reducens) oslobađa
elektrone, pri čemu nastaje druga tvar ili skupina tvari. Redukcija je reakcija kojom neka tvar ili
skupina tvari (oksidans) veže elektrone,pri čemu nastaje druga tvar ili skupina tvari

10. Nabrojati osam pojavnih oblika korozijskih pojava. Ukratko moći objasniti svaku od navedenih
korozijskih pojava

• opća korozija - zahvaća čitavu izloženu površinu metala, a može biti ravnomjerna ili neravnomjerna
• galvanska korozija - pojavljuje se kada su u međusobnom električnom kontaktu u nekom
elektrolitu spojeni materijali različitih elektrodnih potencijala
• korozija u procjepu – javlja se u blizini pukotina, procjepa ili razmaka između površina
• rupičasta korozija - prema mnogim autorima najčešći oblik elektrokemijskog razaranja
• interkristalna korozija - jedan je od najopasnijih oblika korozije koji razara materijal po granicama
zrna šireći se, najčešće neprimjetljivo
• selektivna korozija - procesjekoji razara samo jednu fazu ili samo jednu komponentu višefaznog ili
višekomponentnog materijala
• erozijska korozija - primjer istodobnog djelovanja kemijskog (korozije) i fizikalnog (erozije)
oštećivanja materijala
• napetosna korozija - korozijski mehanizam u kojem kombinacija osjetljivog materijala, prisutnih
vlačnih naprezanja i značajke medija dovode do pojave pukotina na materijalu

11. Koja je primarna i sekundarna funkcija zaštitnih prevlaka, te kakve one mogu biti

Primarna funkcija svih prevlaka je zaštita od korozije

Sekundarna funkcija može biti postizanje određenih fizikalnih svojstava površine, zaštita od
mehaničkog trošenja, postizanje estetskog dojma, povećanje dimenzija istrošenih dijelova, odnosno
popravak loših proizvoda

12. Nabrojati metode čišćenja površine (uz njihov kratki opis) kod priprema metalnih površina za
nanošenje prevlaka

a) Mehaničko čišćenje brušenjem – za popravke oštećenih površina

b) Mlazom abraziva
c) Čišćenjem plamenom – koristi se za popravke oštećenja
d) Kemijska predobradba – koristi se u ograničenom opsegu
13. Nabrojati postupke nanošenja boja (premaza) na materijal

Boja (premaz) može se nanijeti nekim od slijedećih postupaka:

- bojenjem četkama
- nanošenjem boje lopaticama
- bojenjem valjcima
- prskanjem boje
- uranjanjem iprelijevanjem
- elektroforezom

14. Koje postupke nanošenja organskih prevlaka poznajete uz njihov kratki opis

Bitumenizacija je prevlačenje metala slojevima bituminoznih tvari kao što su naftni bitumen i katran
kamenog ugljena

15. Nabrojati postupke nanošenja metalnih prevlaka koje imaju tehničko značenje

- vrućeg uranjanja,
- difuzijske metalizacije
- metalizacije prskanjem
- fizikalne i kemijske metalizacije iz parne faze
- metode oblaganja
- galvanotehnike
- ionske izmjene
- katalitičke redukcije

16. Objasniti postupke: galvanizacija, vruće uranjanje i metalizacija prskanjem.

Galvanizacija - postupak nanošenja metalnih prevlaka katodnom redukcijom iona koji sadrže metal,
tj. elektrolizom

Vruće uranjanje – postupak kratkotrajnog držanja predmeta u talini metalakoji se nanosi

Metalizacija prskanjem - tim postupkom se mogu praktički nanositi svi metali i legure, pa i mnogi
nemetali

17. Objasniti elektrokemijske metode zaštite od korozije uz njihov kratki opis

Katodna zaštita – snižavanje elektrodnog potencijala, tj. pomakom el.potencijala metala u

negativnom smjeru
Anodna zaštita – povišenje elektrodnog potencijala, tj. pomakom el. potencijala u pozitivnom smjeru

19. Što su inhibitori i kako ih dijelimo prema načinu djelovanja?

Inhibitori korozije se definiraju kao tvari anorganskoga ili organskog podrijetla koje u vrlo malim
koncentracijama smanjuju brzinu korozije do tehnološki prihvatljivih vrijednosti (0,1 mm/a).
Prema načinu djelovanja inhibitori se dijele na anodne, katodne i miješane
IZBOR MATERIJALA
1. Opisati kako se vrši izbor materijala kod proizvoda s razrađenom konstrukcijskom (i/ili
tehnološkom) dokumentacijom, kako se to vrši kod prilagodnih i varijantnih konstrukcija, a kako kod
novog proizvoda

Kod proizvoda s razrađenom konstrukcijskom, ili čak tehnološkom, dokumentacijom licencija i sl.,
materijal može biti više ili manje definiran ili je dopuštena sloboda odabira (prilagodba
konstrukcijskom rješenju ili načinu proizvodnje). Pritom se mora voditi računa o tome je li materijal
dostupan u zemlji i obradiv raspoloživim postupcima

Kod prilagodnih i varijantnih konstrukcija govorimo o proizvodima višeg stupnja razvoja. Ovdje je
dopuštena promjena oblika, rasporeda dijelova, sklopova, dimenzija, tolerancija i sl., ali ne i osnovnih
funkcionalnih principa rješenja. Materijali su uglavnom već utvrđeni, pa se traži optimum u novim
uvjetima. Određuju se alternativne vrste ili materijali boljih svojstava ili niže cijene

Novi je proizvod kreativni izazov da bi se izborom materijala, iz širokog skupa izbjegla ponavljanja, a
ujedno postiglo i razvilo neko djelotvornije rješenje. Novi materijal može biti upravo poticaj za razvoj
funkcionalno novog principa rješenja ili dolaska do proizvoda bitno novih svojstava.

2. Nabrojati četiri glavne skupine utjecajnih faktora na izbor materijala uz njihov kratki opis u praksi

Informacije iz već izvedenih konstrukcija - riječ je uglavnom o "prepisivanju" oznake materijala kojije
već primijenjen za isti ili sličan dio, i to iz vlastite ili strane dokumentacije
Kvalitativni ili "subjektivni" faktori - obuhvaćaju one kriterije izbora materijala koji se temelje na
procjenama i iskustvu pojedinaca, a ne na mjerljivim ili brojčanim podacima
Kvantitativni ili "objektivni" faktori - obuhvaćaju zahtjeve i svojstva koji se mogu mjeriti i brojčano
izraziti, bilo za razmatrani materijal, bilo za proizvodne postupke. Najčešće su to mehanička svojstva i
cijena, odnosno troškovi materijala i izrade
Ograničenja - proizlaze iz internih propisa i normi kao i nacionalnih normi koje određuju prioritetne
(tipizirane) materijale za dotičnu proizvodnju.

3. Nabrojati faze i skicirati opći postupak izbora materijala

a) Analiza konstrukcijskog zadatka

b) Izdvajanje pripadajućih zahtjeva i kriterija vrednovanja materijala iz skupa zahtjeva i kriterija za
vrednovanje proizvoda
c) Izbor i rangiranje kriterija te preslikavanje u svojstva potrebna za usporedbu materijala
d) Eliminacija neprikladnih materijala
e) Razrada varijanti rješenja
f) Analiza i ocjena pojedinih varijanti
g) Izbor optimalne varijante i pridruženih materijala
h) Oblikovanje izlaznih informacija o izabranim materijalima

4. Nabrojati osnovne skupine kriterija za izbor materijala uz kratki opis svake od njih

a) Funkcionalnost i Eksploatabilnost - najvažniji i osnovni zahtjevi prilikom konstruiranja vezani su uz

funkcioniranje dijela, sklopa ili cijelog proizvoda i to u cijelom životnom vijeku. Eksploatabilnost
govori o ponašanju materijala u uporabi
b) Tehnologičnost – govori o sposobnosti materijala za obradu i oblikovanje nekim teh.postupkom
c) Raspoloživost, nabavljivost i cijena materijala - porijeklo materijala, kvaliteta materijala pojedinih
proizvođača, cijena i troškovi nabave materijala pojedinih proizvođača
d) Standardiziranost (normiranost) - ukazuje na potrebu da se primarno primjenjuju materijali
propisani normama
e) Recikličnost i uništivost materijala - mogućnost prirodne razgradnje, troškovi uništenja ili
recikliranja, utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi
f) Estetičnost – boja , prozirnost , sjajnost , mogućnost jednostavnog i lijepog oblikovanja

6. Napisati podjelu informacijskih i CAMS sustava za materijale s obzirom na vrstu i broj korisnika,
mjesto pohrane podataka, kao i način pristupa u sustav

Centralizirani informacijski sustavi i baze podataka - sadrže što je moguće sveobuhvatniji i potpuniji
fond podataka o što većem broju materijala. Podaci proizlaze iz različitih ispitivanja i neposredno nisu
usporedivi pa je nužna statistička obrada i vrednovanje podataka

Decentralizirani sustav - sadrži važne podatke za primjenu koji se dobivaju jednoznačnim normiranim
postupcima ispitivanja

Lokalni sustav - organiziran je kod korisnika materijala i služi samo za njegove potrebe, na PC-u, na
mreži ili na main frame računalu. Korisnik sam prikuplja i obrađuje relevantne podatke, služeći se
različitim izvorima i vanjskim sustavima

7. Skicirati strukturu i napisati osnovne funkcije CAMS sustava. Koji CAMS sustav poznajete¸
8. Skicirati strukturu ekspertnog sustava za izbor materijala . Koje komercijalne ekspertne sustave za
izbor materijala poznajete

RECIKLIRANJE I EKOLOŠKO ZBRINJAVANJE MATERIJALA

1. Napisati definiciju recikličnosti i obnovljivosti materijala

Recikličnost označava prikladnost proizvoda ili materijala odvajanju iz otpada i vraćanju u uporabu
kao funkcionalno ispravnog dijela ili kao sirovine za ponovno dobivanje materijala

Obnovljivost proizvoda predstavlja prikladnost dotrajalog proizvoda ili njegovih ugradbenih

elemenata(dijelova, sklopova, bezobličnih tvari) ponovnojili daljnjoj upotrebi bez promjene strukture
materijala. Radi seo višemstupnju iskorištenja dotrajalog proizvoda

2. Objasniti pojmove recikliranja tokom proizvodnje, recikliranje tijekom uporabe i recikliranje nakon
uporabe

Kod recikliranja tijekom proizvodnje javlja se najmanje poteškoća i to stoga što je olakšana
prikupljanje, razvrstavanje (identifikacija), prijevoz i prerada otpada

Recikliranje tijekom uporabe odnosi se na otpad koji nastaje servisiranjem i održavanjem proizvoda
(zamijenjeni dotrajali dijelovi)

Recikliranje nakon uporabe predstavlja zapravo uklanjanje dotrajalog proizvoda. U ovoj fazi nastaje i
najveća količina otpada koji se još naziva "potrošački otpad “

3. Nabrojati uz njihovo kratko objašnjenje postupke pripreme i obnove u procesu recikliranja

Priprema

Zbijanje (tlačenje) otpada postiže se prešanjem. Ovaj postupak je pogodan zarecikliranje istovrsnog
tvorničkog otpada i lima razvrstanog po vrstama
Usitnjavanje teškog ili glomaznog otpada postiže se rezanjem ili taljenjem. Ovo su postupci pripreme
već razvrstanog materijala
Uređaji na bazi razlike gustoće služe za bolje razvrstavanje metalnih i nemetalnih komponenti, te
zausitnjene otpatke.
Recikliranje polimernog otpada ima veliko značenje zbog sve veće količine takvog otpada

Obnova

Ponovno i daljnje iskorištavanje proizvoda (zavrijeme korištenja proizvoda) sastoji se od:

• potpune demontaže
• čišćenja
• kontrole
• ponovne uporabe dijelova, popravaka dijelova koji se troše, izrade dijelova prema uzorku, zamjene
dijelova novima
• ponovne montaže
• ispitivanja

4. Objasniti postupak Pahl – Beitz-ove procjene recikličnosti proizvoda uz kratki opis

Pahl-Beitz su utemeljili postupak procjene koji se može koristiti i za procjenu recikličnosti proizvoda.
Takva analiza i ocjena utemeljena na kriterijima recikliranja može također biti korisna i za poboljšanje
mogućnosti recikliranja postojećih proizvoda

5. Koji postupci se koriste kod recikliranja kablova uz shematski prikaz i njihov kratki opis

Najčešće se za preradu kablova koristi automatska sječka, kapaciteta od 230 do 5500 kg/h Stupnjevi
prerade su predrazvrstavanje (prema duljini kabla, vrsti metala, izolacije, presjeku i sl.), sjeckanje
kabla (na dužinu od 7 do 8 cm), granuliranje izolatora u komadiće 0,6 cm, prosijavanje radi
ujednačavanja veličine granula i djelomičnog odvajanja metala, težinskog razdvajanja (zračno ili
vodeno razdvajanje, elektrostatičko odvajanje).
Guljenje je drugi postupak koji se koristi u preradi kablova. Postupak daje manju čistoću i ograničenje
na jednožilni kablovski otpad. Kapacitet uređaja je od 60 m/min i više. Preradom kablova postiže se
čistoća materijala od 99,0 do 99,9%.

6. Objasniti NEC postupak za odvajanje bakra iz tiskanih pločica uz shematski prikaz i kratki opis

Tvrtka NEC je razvila postupak recikliranja kojim se iz vodljivih tiskanih pločica odvaja 97 % bakra.
Postupak se sastoji od usitnjavanja otpada do sitnih čestica i centrifugiranja u zrakopraznom prostoru

7. Koji su najznačajniji kemijski i toplinski postupci koji se koriste pri recikliranju EE otpada

Prva faza prerade dotrajalih proizvoda je prikupljanje

Druga faza je vrednovanje otpada, odnosno procjena dotrajalosti proizvoda
Treća faza je prerada otpada

TEKUĆI KRISTALI
1. Što su tekući kristali? Što je optička aktivnost tekućih kristala ?

Tekući kristali su grupa tekućina visoke unutarnje uređenosti, odnosno pravilnosti u razmještaju
molekula.
Optička aktivnost – sposobnost zakretanja ravnine polarizacije svjetlosti

2. Opišite rad LCD TFT zaslona!

TFT (Thin Film Transistor) je tehnologija usvojena kako bi se poboljšala kvaliteta boja na ekranu. Na
TFT panelima je velik broj trojki od 3 tranzistora, svaki za jednu boju – crvenu, plavu i zelenu, i na taj
način je omogućena bolja kontrola piksela te povećanje brzine odziva ekrana. Za pozadinsko
osvetljenje koriste rasvjetne cijevi sa hladnom katodom (CCFL) koje su vrlo tanke i postavljene uz
gornji i donji rub monitora. Kako bi se osvjetljenje ravnomjerno rasporedilo po cijeloj površini
monitora, dodajese bijela difuzna ploča
3. Navedite karakteristike monitora s tekućim kristalima? Što je vrijeme latencije?

Glavne karakteristike zaslona s tekućim kristalima su:

• digitaliziranost
• vrijeme latencije
• razlučivost (rezolucija)
• frekvencija obnavljanja slike

Značajna karakteristika LCD zaslona je vrijeme latencije. Ono se javlja zbog toga što kristali ne mogu
promijeniti svoje stanje (prozirno neprozirno) trenutačno, nego treba proći neko vrijeme. Stoga u
trenutku promjene stanjakristala nastajezamućenje slike.

OPTIČKA POHRANA PODATAKA

1. Koje medije za optičke pohrane podataka poznajete?
Optički disk , Kompaktni disk CD ( CD-R , CD-RW ) , CD-ROM , DVD ( DVD-R , DVD+RW , ) , Blue-Ray
disk

2. Opišite kako se bilježe podatci na CD mediju?

Na površini CD-ROM medija razikuju se mjesta koja odbijaju svjetlost na jedan od dva različita načina.
Odbijena zraka svjetlosti se usmjerava na osjetilo svjetla. Osjetilo svjetla (fotoćelija) pretvara
odbijenu svjetlost laserske zrake u električnu struju. Na temelju jakosti električne struje, koja ovisi o
količini svjetla koje je došlo do osjetila, elektronički sklopovi razlučuju „0” i „1“

KVANTITATIVNE METODE IZBORA MATERIJALA

1. Objasniti uz kratki opis metodu karte svojstava materijala

Pri usporedbi materijala često nije dovoljno uzeti jedno svojstvo kao kriterij vrednovanja, nego je
nužno razmatrati neku kombinaciju svojstava. Na osnovi takvog pristupa razvijene su tzv. "karte
svojstava" gdje se u jednom dijagramu prikazuju područja okvirnih vrijednosti za nekoliko svojstava
različitih skupina materijala. Karte svojstava pomažu i u otkrivanju, ali i u potvrdi, korelacije između
pojedinih svojstava materijala

2. Objasniti uz kratki opis metodu pokazatelji vrednovanja

Pokazatelji vrednovanja su kvantitativne veličine koje grupiranjem svojstava materijala omogućuju

maksimiranje ili minimiziranje nekog od kriterija ocjenjivanja ponašanja dijela ili materijala u
proizvodu. Prednost primjene ove metode je neovisnost odabira materijala od optimiranja funkcije i
geometrije

3. Objasniti uz kratki opis metodu utjecajnosti svojstava

U slučajevima kada treba ocijeniti veći broj svojstava, uputno je primijeniti metodu utjecajnosti
svojstava. Materijal s najvećim pokazateljem radne karakteristike smatra seoptimalnim zadefinirane
uvjete. Promatrana se svojstva rangiraju tako da najbolja vrijednost dobiva ocjenu 100, a ostale se
rangiraju proporcionalno toj vrijednosti

4. Objasniti uz kratki opis Pahl - Beitz-ovu metodu ocjena

Pristup vrednovanju je takav da se svojstva materijala normaliziraju i to s ocjenama (1 do 5 ili od 1 do
10). Za svaki materijal traži se maksimum funkcije cilja

METODE VREDNOVANJA RECIKLIČNOSTI PROIZVODA I VREDNOVANJA

UTJECAJA PROIZVODA NA OKOLIŠ
1. Objasniti uz kratki opis Eco-indikator metodu

Eko-indikatori – brojevi koji proizlaze Iz podataka procjene životnog ciklusa, a izražavajuukupan

utjecaj proizvoda ili postupka na okoliš - što je iznos indikatora viši, veći je utjecaj proizvoda na okoliš.
Glavni je smisao eko-indikatora usporedba dvaju proizvoda ili dijelova proizvoda, tako da jedinica
mjere i nije presudna, međutimvrijednosna skala je tako odabrana da 1 Pt odgovara jednoj tisućini
godišnjeg utjecaja na okoliš koji izvrši jedan prosječni stanovnik Europe.

2. Objasniti uz kratki opis metodu VRDC

Vrednovanje recikličnosti prema VRDC-u zasniva se na uvođenju pet stupnjeva recikličnosti (SR)
zapojedinačne dijelove. To su:
1. Proizvod je recikličan uz dobro poznatu opremu i tehnologiju recikliranja. Dijelovi su potpuno
reciklični ili ponovno upotrebljivi, logistika i postupci su poznati i koriste se (npr. karoserije
automobila, blok motora isl.),
2. Proizvod je potencijalno recikličan, ali nema postrojenja. Mreža prikupljanja ne postoji ili nije
organizirana (npr. polimeri u kabini automobila).
3. Proizvod je potencijalno recikličan, ali je potrebno usavršiti procese i prilagoditi materijale.
Tehnološki postupci još nisu komercijalizirani (npr. recikliranje staklenih vlakana)

4. Proizvod se može iskoristiti kao energent. Postoje postupci i kapaciteti za gospodarski isplativo
dobivanje energije (npr. piroliza gume).
5. Proizvod nije recikličan. Nepoznata je tehnologija recikliranja (npr. Kožne prevlake). Postupci su još
u razvoju, a reciklati još nisu uporabljivi.

3. Objasniti uz kratki opis metodu prema DEEDS

Radi se o jednostavnoj metodi koja je prikladna za korištenje tijekom konstruiranja proizvoda

prihvatljivih za okoliš. Primjena metode zasniva se na mjerljivim pokazateljima,, iako je upitna njena
točnost i sveobuhvatnost utjecaja na okoliš

4. Objasniti uz kratki opis metodu vrednovanja potencijala recikličnosti.

Dotrajalost proizvoda je vremensko razdoblje nakon kojega proizvod više ne može zadovoljavajuće
obavljati zadaću (funkciju) zbog koje je nabavljen. Zbrinjavanje dotrajalog proizvoda predstavlja niz
postupaka kojima se podvrgava dotrajali proizvod