Obrtnika kola Koprivnica

Elektrotehniki materijali i
Komponente

Bakar i slitine
Organski izlolacijski materijali

Marko Hanekovi

Koprivnica, 2015.

Sadraj
1.UVOD.........................................................................................................................3
2.BAKAR I SLITINE....................................................................................................4
2.1 Bakar....................................................................................................................4
2.1 Slitine Bakra.........................................................................................................5
3.ORGANSKI IZOLACIJSKI MATERIJALI...............................................................6
3.1 Voskovi.................................................................................................................6
3.2. Bitumen i asfalt...................................................................................................6
3.3.Smole...................................................................................................................6
3.4. Kauuk i gume....................................................................................................7
3.5. Vlaknasti dielektrini materijali..........................................................................8
3.6 Elektroizolacijski lakovi......................................................................................8
3.7 Zalivne mase........................................................................................................9
3.8 Elektroizolacijski kitovi.......................................................................................9
4.ZAKLJUAK...........................................................................................................10
5.LITERATURA......................................................................................................... 11

1.UVOD
Bakar je kemijski

element koji

u periodnom

sustavu

elemenata nosi

simbol Cu. Zahvaljujui svojim osobinama; otpornosti prema koroziji i dobrih

mehanikih svojstava, bakar ima vrlo iroku primjenu. Bakar po raznovrsnosti
uporabe zauzima jedno od prvih mjesta u nizu tehnikih metala. Razvojem novih
tehnologija, potrebe za bakrom i danas rastu. Najznaajnija uporaba bakra temelji se
na njegovoj izvanrednoj i izuzetnoj elektrinoj vodljivosti i toplinske provodnosti (i
kao krutina i kao taljevina), ima vrlo iroku primjenu naroito u elektrotehnici
(elektronici). Bakar se kao legirni element za poboljanje mehanikih svojstava
dodaje slitinama plemenitih metala i aluminijskim slitinama. Bakar se najee legira
s cinkom, kositrom, aluminijem, niklom, manganom i silicijem.
Organski izolacijski materijali su prirodne tvari organskog porijekla, to znaci
da u svom sastavu imaju ugljik. Ugljik je kemijski veoma aktivan i ima mogucnosti
stvaranja vrlo raznolikih veza. Zahvaljujuci tim raznolikostima povezivanja, organski
spojevi su visokomolekularni i vrlo raznoliki.

2.BAKAR I SLITINE
2.1 Bakar
Bakar (Cu) je metal crvene boje. Bitna svojstva bakra su malena elektrina
otpornost, mekanost, ilavost, prekidna vrstoa od 200 do 450 N/mm, dobra
lemljivost i zavarljivost, mogunost legiranja (poboljanje mehanikih svojstava na
raun elektrinih) i dobro proveenje topline. Bakar je izvrstan primjer kako se
obradom materijala moe utjecati na njegova svojstva. Razliiti oblici, usmjerenost i
poloaj atoma nazivaju se teksturom. Teksture su dobile ime po postupku nastanka:
lijevana, gnjeena i arena tekstura.
S obzirom na prekidnu vrstou, bakar se dijeli na: ekstra meki, meki,
polutvrdi, tvrdi i ekstra tvrdi. Tehnologijska sredstva svih tekstura pogodna su za
obradu. Bakar je gnjeiv i u hladnom i u vruem stanju, dobro se kuje, valja, prea i
izvlai u tanke ice. Lo je za struganje. Loe se zavaruje s plinovima.
Mehanika svojstva variraju s obzirom na teksturu. Bakar se dijeli s obzirom na
prekidnu tvrdou. Tvre se vrste koriste tamo gdje su vanija mehanika svojstva, a
meke tamo gdje su vanija elektrina svojstva. Jako je rastezljiv.
Vano kemijsko svojstvo bakra je dobra otpornost na koroziju. Ako je temperatura
poviena (bilo radna bilo okolina), korozija je izraenija. Pri koroziji na povrini
nastaje crveni sloj bakrovog oksida. Taj sloj slui kao zatita od daljnje korozije. Ako
je u zraku izloen vodi i ugljikovom dioksidu, nastaje bakrov karbonat, koji je zelene
boje i naziva se patinom. Oksidi bakra su poluvodii. Bakar nagriza morska i obina
voda, ali ne i destilirana. Razaraju ga amonijak i sumpor, a otapa se u duinoj i
sumpornoj kiselini.
Bakar u rastaljenom stanju upija plinove. Kada se hladi, isputa ih i postaje
upljikav. Karakteristina je vodikova bolest bakra: kada bakar doe na temperaturu
iznad 500 C, doe u dodir s vodikom i ugljikovim monoksidom, upija ih. Plinovi
reagiraju s kisikom iz bakrovog oksida. Vodik se spaja u vodenu paru, a ugljikov
monoksid prelazi u ugljikov dioksid.
Elektrina provodnost bakra ovisi o primjesama. Ako je primjesa vise,vea je
elektrina otpornost. Standardizirani bakar u meko arenom stanju mora imati
minimalnu elektrinu provodnost. Postoji elektrolijski bakar, koji je najistiji. Oznaka
mu je ECu.
4

S obzirom na zastupljenost kisika, postoji:

-

elektrolitski bakar (0,07%)

standardni bakar (0,04%)
deoksidirani bakar (0,02%)
OHFC (visoke vodljivosti bez kisika) (0,02-0,0002%)
GHFC (visoke vodljivosti bez plina) (manje od 0,0002%)

Zadnja se dva esto koriste u kablovima novije proizvodnje, a osobito u posebnim

uvjetima rada.
2.1 Slitine Bakra
Kako bi se postigla zadovoljavajua mehanika svojstva, bakar se legira. Pri tome se
smanjuje elektrina provodnost. Da bi, primjerice, vodi bio ilaviji dodaje se kadmij
(za vodie telefonskih kablova). Mjed ili mesing slitina je bakra i cinka. Najpoznatija
slitina iz skupine mesinga je tombak ili tu (cinka ima do 20%). Mjed ima jaku
otpornost prema koroziji pa se moe koristiti u agresivnim atmosferama poput
morske. Mjed je osjetljiv na kiseline i luine, ali je otporan na utjecaje organskih
spojeva. Otapanje cinka poetak je korozije mjedi. Slijedi izluivanje bakra u vidu
opne. U elektrotehnici mjedne legure su konstrukcijski material. Izrauje se u obliku
ipki, cijeli, ica, limova. Najei mjed s oznakom Cu63Zn (sadri 63% bakra i
ostalo cinka).
Bronca je dvojna iili trojna slitina bakra. Bronce se nazivaju prema glavnom
dodatnom element. Proizvode se kositrena, niklena, aluminijska, olovna, olovnokostrena, manganska, kadmijska i silicijska bronca. Kad se u svakodnevnom govoru
kae bronca, misli se na kositrenu. U elektrotehnici se koriste gnjeive kositrene
bronce.
Aluminijska bronco je slitina bakra i aluminija. Aluminijske bronce otpornije
su od kositrenih prema koroziji, kiselinama i morskoj void. Kada bronca sadri oko
1% kadmija, naziva se kadmijskom bronco. Elektrine je otpornosti oko 55 Sm/mm.
ilavost joj je tri puta vea od bakrove. Upotrebljava se za pogonsko napajanje
tramvaja i vlakova. Od bakrenih poluproizvoda, okrugli profili koriste se u
elektrinim strojevima i ureajima.

3.ORGANSKI IZOLACIJSKI MATERIJALI

To su voskovi, bitumen i asfalt, smole, silikonske smole, kauuk i guma,
vlaknasti i tekstilni elektroizolacijski materijali, elektroizolacijski lakovi, zalivne
mase i kitovi.
3.1 Voskovi
Voskovi su organski materijali vrlo sloenog kemijskog sastava. U
elektrotehnici se za impregniranje i kao zalivna masa primjenjuju parafin, vazelin,
erezin, halovaks, oleovaks te sintetiki parafin i cerezin. Prafin je bijele boje, niskog
talita, ne otapa se u void ili alkoholu, otapa se u benzinu i drugim tekuim
ugljikovodicima i najjeftiniji je vosak. Vazelin je polutvrda smjesa tekuih i krutih
ugljikovodika. Cerezin ima bolja elektrina svojstva slina prirodnim voskovima.
Halovaks je utozelene boje,ne gori i ne oksidira. Dielektrini gubici mu naglo rastu s
porastom temperature, ima manju dielektrinu vrstou od prirodnih voskova i pare su
mu toksine. Halovaks se najvie koristi za impregniranje papirnih kondenzatora.
3.2. Bitumen i asfalt
Bitumen i asfalt su amorfni materijali. Crne su boje. Sloena su smjesa
razliitih ugljikovodika. Bitumeni se dobivaju od tekih sastojaka pri destilaciji nafte,
a asfaltni su prirodni bitumen fosilnog podrijetla. Bitumeni se koriste kao komponente
pri izradi izolacijskih lakova i kao zalivna masa vodia, kondenzatora, elektrinih
strojeva i drugih ureaja.
3.3.Smole
Smole su brojna skupina organskih materijala, gotovo uvijek amorfine
strukture s posebnim kemijskim i fizikalnim svojstvima. Sastoje se od vrlo velikih
molekula. Te su molekule polimerni lanci. Otapaju se same u organskim otapalima.
Zbog male hidroskopinosti i dobrih elektroizolacijskih svojstava, smole imaju iroku
primjenu u elektrotehnici. Upotrebaljavaju se za izradu elektroizolacijskih lakova,
masa za zalijevanje, plastilnim masa, vlaknastih materijala itd. Po podrijetlu smole
mogu biti prirodne i umjetne (sintetike). Prirodne smole su materijali biljnog ili
ivotinjskog porijetla, a u elektrotehnici se upotrebljavaju elak, kolofonij, kopali i
jantar. Sintetike smole nastaju kemijskim reakcijama u kojima se jednostavnije
6

molekule monomera spajaju. Sintetike se smole dijele napolimerizacijske i

polikondenzacijske. Polimeri dobiveni polikondenzacijom imaju neto slabija
elektroizolacijska

svojstva

veu

higroskopinost

od

polimera

dobivenih

polimerizacijom.
Fenolformaldehilne smole koje se primjenjuju u elektrotehnici su novolak i
rezolne smole. Novolak je termoplastina smola. Otapa se u organskim otapalima.
Novolak otopljen u alkoholu naziva se bakelit-lak, a zamjenjuje ga elak. Novolak se
koristi pri izradi plastinih masa. Rezolne smole mogu biti termoplastine ili
termostabilne. Najpoznatija rezolna smola je bakelit.
Polamidi se dobivaju polikondenzacijom. Zajednike osobine su im velika
ilavost i prekidna vrstoa te otpornost na troenje (habanje). za razliku od ostalih
termoplasta, poliamidi pri povienoj temperaturi naglo prelaze u tekue stanje.
Hlaenjem naglo prelaze u vrsto stanje. Polientilentereftalat se izrauje u obliku
vlakana i folija. Ima najveu vrijednostdielektrine vrstoe folija (preko 500 MV/v)
od svih elektroizolacijskih materijala. Poliesterske folije se mogu lako metalizirati u
vakuumu. Rabe se kao dielektrik kondenzatora, za izoliranje malih motora, kao
osnova za izradu magnetskih traka i izoliranje kabela.
Flourne smole (flouroplasti) se organski polimeri u ijem sastavu je flour.
Najznaajniji je politetrafluoretilen (PTFE), koji je poznat po trgovakom nazivu
teflon. Teflon je izuzetno kemijski stabilan. produkti razlaganja teflona toksini su.
Silikonske organske smole razvijene se da bi se elektrina svojstva organskih
polimera zadrala i na povienim temperaturama. Silikonske smole mogu biti
termoplastine ili termostabilne. Termoplastine se dobro otapaju razliitim
organskim otapalima. Silikonske smole se mogu proizvesti u obliku ulja, pasta, itd.
3.4. Kauuk i gume
Prirodni kauuk je ugljikovodik koji se dobiva preradom mlijenog soka
tropskih biljaka. isti kauuk je na temperaturama niim od 10C krt i lomljiv, a iznad
50C je premekan i ljepljiv. Od prirodnog kauuka se proizvode elektroizolacijski
lakovi. Termikom obradom i dodavanjem sumpora (vulkanizacija) od kauuka se
dobivaju gume. Sintetiki kauuk potpuno zamjenjuje prirodni, a po nekim svojstvima
je i bolji. U elektrotehnici se najee primjenjuje etilen-propilen, butil, kloropen,
stiren-butidien i silikonski kauuk. Meka guma vrlo je rastezljiva i elastina. Tvrda

guma, poznata pod nazivom ebonit, proizvodi se u obliku ploa, ipki i cijevi, a one
slue za elektroizolacijske dijelove. Poluvodljiva guma dobiva se mijeanjem kauuka
s grafitom ili veom koliinom ae, a koristi se kao anti statiki elektroizolacijski
materijal.
3.5. Vlaknasti dielektrini materijali
Vlaknasti materijali imaju dobra mehanika svojstva, lako se obrauju i
kombiniraju s drugim tekuim ili krutim elektroizolacijskim materijalima. Koristi se
drvo, papir, prepan, tkanine i dr. Drvo je organski materijal i jedan od najstarijih
elektroizolacijskih materijala. Primjena drva u elektrotehnici je ograniena zbog
velike higroskopinosti, nehomogenosti svojstava i zapaljivosti. Papir se preteito
sastoji od celuloze. Obino se impregnira mineralnim uljima i drugim sredstvima.
Ploe, tapovi i cijevi dobiveni impregnacijom ove vrste papira koriste se za
elektroizolaciju namotaja transformatora, kao uvodne cijevi, izolacijske podloke
vijka i slino. Prepan je vrlo vrst papir. S obzirom na primjenu, razlikuje se strojni,
utorski, transformatorski i kondenzatorski prepan. Fiber se dobiva preanjem
poroznog papira koji je prethodno ovbraen cinkovim kloridom. Tekstilni
elektroizolacijski materijali dobivaju se upredanjem i tkanjem organskih prirodnih ili
sintetikih vlakana. Za izradu tektilnih elektroizolacijskih materijala koriste se
prirodni materijali svila, pamuk, lan i juta te sintetika viskozna, acetatna i bakrena
svila, acetilirani pamuk, poliamidna, poliuretanska , polietilentereftalna i druga vlakna
od umjetnih smola.
3.6 Elektroizolacijski lakovi
Elektroizolacijski lakovi su tekuine koje nastaju otapanjem smola, bitumena,
suivih ulja i drugih materijala u prikladnim isparivim otapanjima. Elektroizolacijski
lakovime prema kemijskom sastavu mogu biti od ulja, modificiranih polimera,
nemodificiranih polimera, prirodnih smola ili efira celuloze. Prema temperturi suenja
dijele se na one koji sue pri sobnoj temperaturi i na one koji se sue pri povienoj
temperaturi, a prema primjeni na lakove za impregniranje, za povrinske premaze i na
vezivne elektroizolacijske lakove.

3.7 Zalivne mase

Zalivne mase (kompaundi) ne sadre otapala pa imaju veu gustou od lakova.
Sastoje se od razliitih smola, voskova, ili ulja. Dodaju im se punila i plastifikatori.
Danas prevladavaju zalivne mase koje se sastoje od sintetikih i termostabilnih smola
od poliestera i epoksida.
3.8 Elektroizolacijski kitovi
Elektroizolacijski kitovi su plastini materijali koji slue kao vezivo. Ima
veliku ljepljivost. Anorganski kitovi su gips, magnezijev, roza i portlandcementni kit.
Otvrdnjavaju na sobnoj temperaturi, a koriste se za povezivanje keramike i metala.
Organski kitovi izrauju se od sintetikih smola, a mogu imati razliita punila. Dosta
se koriste i epoksidni kitovi.

4.Zakljuak
Bakar ima vrlo iroku primjenu zbog dobrih osobina koje posjeduje. Zbog
dobrih mehanikih svojstava i otpornosti prema koroziji bakar se koristi u raznovrsne
svrhe te zauzima jedno od prvih mjesta u nizu tehnikih metala. Zbog napredka i
razvoja novih tehnologija, potreba za bakrom sve vie rastu. Najznaajnija uporaba
bakra temelji se na njegovoj izvanrednoj i izuzetnoj elektrinoj vodljivosti i toplinske
provodnosti.
Organski izolacijski materijali su prirodnog porijekla, a to su voskovi, bitumen
i asfalt, smole, silikonske smole, kauuk i guma, vlaknasti i tekstilni elektroizolacijski
materijali, elektroizolacijski lakovi, zalivne mase i kitovi. Voskovi su organski
materijali vrlo sloenog kemijskog sastava. U elektrotehnici se primjenjuju parafin,
vazelin, erezin, halovaks, oleovaks te sintetiki parafin i cerezin. Bitumen i asfalt su
sloena smjesa razliitih ugljikovodika. Smole su brojna skupina organskih materijala
i imaju iroku primjenu u elektrotehnici te mogu biti prirodne i umjetne. Kauuk je
ugljikovodik koji se dobiva preradom mlijenog soka tropskih biljaka, te od njega se
proizvode elektroizolacijski lakovi. Vlaknasti materijali imaju dobra mehanika
svojstva, lako se obrauju i kombiniraju s drugim tekuim ili krutim
elektroizolacijskim materijalima. Koristi se drvo, papir, prepan, tkanine i dr.
Elektroizolacijski lakovi su tekuine koje nastaju otapanjem smola, bitumena, suivih
ulja i drugih materijala u prikladnim isparivim otapanjima. Zalivne mase ne sadre
otapala pa imaju veu gustou od lakova. Sastoje se od razliitih smola, voskova, ili
ulja. Te posljednji organski izolacijski materijal su elektroizolacijski kitovi koji su
plastini materijali i slue kao vezivo, te ima veliku ljepljivost.

10

5.Literatura
1) Igor Vujovi; Elektrotehniki materijali i komponente; Zagreb 2010

11