NANOskripta

Koritenje na vlastitu
odgovornost!*

*Autor skripte nije odgovoran za (ne)postignute
rezultate!



1. ta su to ugljikove nanocjevice, gdje i zato se koriste?

TA SU?

Nanotube (nanocijevice) su dugi tanki cilindri izraeni od ugljika. Ugljikova
nanocjevica je beavna cijev napravljena smotavanjem grafena.










Viezidne
Elektrina struja ovisi o strukturi cijevi

Karbonske nanocjevice sastoje se od grafitnih slojeva koji su posloeni na nain da tvore
cilindar. Karbonske nanocjevice nainjene od jednog zida imaju cilindrinu strukturu koja se
sastoji od jedne grafitne povrine sa dijametrom od 1nm. Karbonska nanocjevica
predstavlja jednu molekulu grafita, oblikovana da tvori cilindrinu povrinu (heksagonska
karbonska mrea). Razliite vrste nanocjevica definiu razlike u dijametru, duini i
upletenost. Kao dodatak karbonskim nanocjevicama nainjenih od jednog zida, takoe
postoje i karbonske nanocjevice nainjene od viestrukih zidova, gdje su cilindri postavljeni
jedan u drugi.


ZATO SE KORISTE:

SVOJSTVA:
Nanocjevice su takoer veoma dobri elektrini vodii.
Karbonske nanocjevice posjeduju istu elektrinu vodljivost kao i bakar (one imaju
mogudnost da budu ili poluvodii ili vodii).
Nanocjevice su lagane, termalno stabilne i hemijski su inertne. Nadalje, nanocjevice
mogu izdrati veoma velike temperature (ak i do 1500C u vakuumu).
Nanocjevice su molekularno idealne (neki kau molekularno savrene), to
implicira da su nemogude pojave napuklina unutar strukture

Kljuna sposobnost karbonskih nanocjevica nainjenih od jednog zida je njihova elektrina
vodljivost. Kao to je ranije navedeno, ugljik u svojoj grafitnoj verziji ima veoma lou
elektrinu vodljivost. Ono to je zanimljivo, kada se postave u savrenu cijev i kada su
grafitne veze meu atomima ugljika okomite na osu cijevi, dobija se elektrina vodljivost kao
kod metala. Vano je jo spomenuti da su naunici nedavno uspjeli da prouzrokuju emisiju
svjetlosti sa individualne nanocjevice. Ovo bi moglo da potakne znaajniju primjenu
nanocjevica u elektronici.

GDJE?
Izvanredne karakteristike nanocijevi omoguduju brojne potencijalne primjene iji broj raste
svakodnevno (neke od primjena su prikazane u tabeli). Tako primjena karbonskih
nanostruktura obuhvata displeje sa emisijom polja, nanoelektroniku, supravodljivost,
tranzistore, hemijske i bioloke senzore, skladitenje vodika, gorive delije,
superkondenzatore, sekundarne baterije, nanosmjese, lubrikante, i biotehnologiju.


1.Emisija polja

Zbog njihove visoke vodljivosti, nanocijevi su najbolji emiteri
polja od svih materijala. to je otrji vrh nanocijevi, to de
elektrino polje biti vie koncetrisano, dovodedi do emisije polja.
Ove osobine se primjenjuju u oblasti ravnih displeja koji emituju
polje, gdje su visoka gustoda struje i nizak radni napon iznimno
poeljni. Pored ovoga, primjenjuju se za izvore svjetlosti sa
hladnom katodom i za gromobrane.

2,Vodljive
plastike
Plastika je elektrini izolator, a u nekim sluajevima je potrebna
elektrina vodljivost. Ovaj problem se sada moe rijeiti
ubacivanjem vodljivih umetaka od nanocijevi u plastiku.

3.Skladitenje
energije
Snaga i vrstoda nanocijevi (u odnosu na teinu) su jako bitne za
gorivne delije koje se upotrijebljavaju za transport gdje je trajnost
jako vana. Nanocijevi imaju veliku povrinu, dobru elektrinu
vodljivost, i linearnu geometriju to tu povrinu ini lahko
pristuponom za elektrolit. Nanocijevi imaju najvii reverzibilni
kapacitet od svih karbonskih materijala koje se koriste u litijum-
ionskim baterijama.

4. Molekularna
elektronika/
mikroelektronika
Proizvodnju elektrinih kola u nano-razmjerama gradnjom na
nivou molekula- nova tehnologija..npr kvantni raunari.
Nanocijevi Y-tipa su idealan kandidat za meuspojeve u
molekularnoj elektronici.

5.Strukturne
(gradivne)
smjese
Mehanika svojstva nanocijevi (krutost, snaga, vrstoda)
omoguduju njihovu upotrebu u mnogobrojnim oblastima.

6. Termalni materijali
Zbog najbolje anizotropne toplotne vodljivosti, upotreba
nanocijevi u sistemima za odvod toplote je u porastu. Usklaene
strukture i vrpce nanocijevi se mogu iskoristiti za razvoj efikasnog
odvoda toplote.
7.Vlakna i
tkanine
Vrlo snana vlakna od nanocijevi de se imati iroku oblast
primjene od zatitnih prsluka i oklopa za vozila do kablova
prenosnih linija, do tekstilnih materijala.

8.Katalizatori Nanocijevi imaju veliku povrinu, kao i osobinu da veu hemijske
spojeve za svoje bone zidove, to ih ini dobrim katalizatorima

9.Biomedicinske
primjene
Postoje velike mogudnosti u polju medicine. Dokazane je da se
delije mogu razvijati na nanocijevima, a da se pritom ne spajaju s
njima. Dakle, nanocijevi se mogu koristiti kako prevlaka na
protezama, uzgajanje i regeneracija nerva, i u mnogim drugim
sluajevima.




2. Objasniti elektrike karakteristike nanocijevi i zatim objasniti primjenu nekih
od svojstava na tranzistore- MOSFET?


EL.OSOBINE:
Ugljikove nanocijevi imaju jedinstvene elektrike karakteristike, koje do sada nisu opaene ni
u jednom materijalu.
Bududi imaju reduciran efekt rasprenja (scattering), njihov elektrini otpor je vrlo
mali.
Gibanje elektrona u nanocijevima je balistiko.
Elektron se u njima moe gibati nekoliko mikrometara bez sudara (kolizije), ak pri
sobnoj temperaturi.
Za usporedbu, elektroni u bakru imaju slobodan put od samo 40 nanometara (to je
50-100 puta kradi put)
Veoma je bitno da C-nanocijevi i u poluvodikom reimu rada su takoer s balistikim
gibanjem elektrona, i s putom od nekoliko stotina nanometara do sudara.
To je izvrsno svojstvo za nanocjevne fild-efekt tranzistore.
Energija koja se gubi u nanocjevnom tranzistoru je vrlo mala, gotovo zanemariva.
S druge strane, vodljive nanocijevi mogu voditi 100 do 1000 puta jau struju za dani
popreni presjek u usporedbi s bakrom.
To ih stavlja u rang supervodia.



Da bi se konvencionalni tranzistor uinio manjim (minijaturizirao), simultano su mu se
smanjivale glavne dimenzije, i tako mijenjali parametri ureaja.
-Tako na pr. da bi se S i D elektrode pribliile 30%, to zahtijeva
b) promjenu napona
c) promjenu debljine izolacijeizmeu G i kanala
d) promjenu debljine ica (koje spajaju tranzistore)
Sve ove redukcije nisu lako ostvarive sa Si transistorima.

Tako izolacijski sloj (SiO2) prema dananjem stanju tehnologije za duljinu kanala od 100 nm
ima debljinu tek 1,5 nm. Ako izolacija postane pretanka, elektroni de modi prodi kroz nju,
zahvaljujudi kvantno-mehanikom fenomenu zvanom tunel-efekt. Isti fenomen ograniava i
blizinu elektroda izvora i odvoda, tj. duinu kanala.
Zakljuno:
Nepoeljni tijek elektrona zbog tunel-efekta potkopava funkciju tranzistora kao
prekidaa i dodatno zagrijava ureaj na nedopustiv nivo.
Smanjenjem debljine ica (koje povezuju tranzistore), raste im otpor, a to usporava
brzinu prekidanja IC krugova, itd.

MOSFET tranzistor s gate-om debelim samo 2-4 nm-zeleno


PRINCIP RADA:
Tranzistorski efekt se postie promjenom vodljivosti nanocjevice. Nanocjevica provodi
struju ako G elektrodu prikljuimo na negativan potencijal. U cjevici se induciraju upljine
koje su odgovorne za protok struje. Ako G elektrodu prikljuimo na pozitivni potencijal
smanjujemo koncentraciju nosilaca naboja, tj. upljina, to dovodi do pada vodljivosti
nanocjevice. Dakle, Primjenom odgovarajudeg napona na upravljaku elektrodu ukljuuje se
ili iskljuuje struja kroz nanocijev.


3. Objasniti algoritam evolucijskog dizajna?
WTF?


4. Ima li smisla umjesto nanotehnologija koristiti pojam nanoznanost?

Nanotehnologija predstavlja oblast istraivanja i razvoja, te kreiranja, proizvodnje i
koritenja materijala, struktura, ureaja i sistema koji imaju posve nova, znaajno
poboljana svojstva i funkcije. Sutinu nanotehnologije predstavlja mogudnost rada na
molekularnoj razini - atom po atom u svrhu kreiranja struktura s posve novom
molekularnom organizacijom. Jednostavna, veoma saeta definicija nanotehnologije galasi:
inenjerstvo s atomskom preciznodu.

DEFINICIJE:
Nanoznanost:
- prouavanje/istraivanje pojava i manipulacija materijala na atomskoj, molekulskoj i
makromolekulskoj skali, na kojoj su svojstva materijala bitno razliita od onih to se imaju na
vedim skalama

Nanotehnologija:
-dizajn, karakterizacija, proizvodnja i primjena struktura, ureaja i sistema pomodu kontrole
oblika i veliine na nanometarskoj skali

Postoji li potreba za izrazom nanoznanost?

Ponekad se definira kao znanost koja se nalazi u temelju notehnologije. Ali to su zapravo
biologija, hemija i fizika ili molekularne znanosti.
Tehnologija dizajniranja i izrade funkcionalnih objekata na nanostupnju je to to je novo;
znanost ved odavno funkcionira na nano stupnju ili jo niem od njega. Niko ne tvrdi da se
fundamentalno nova fizika pojavljuje na nanostupnju; zapravo, nove kombinacije fenomena
koji se manifestiraju na tom stupnju tvore novu tehnologiju.
Izraz nanoznanost , ako se koristi u ovom smislu, ini se suvinim. Kao sinonim
konceptualne nanotehnologije, meutim, on zaista ima korisno znaenje: znanost o
aproksimacijama na mezoskali. Opis proteina kao lanca aminokiselina je dobar primjer. Na
mezoskali, nije potrebno ulaziti u detalje unutarnje strukture (na atomskim i subatomskim
nivoima) aminokiselina.


5.Opii dva razloga zbog kojih su svojstva nanoobjekata ponekad razliita od
svojstava objekata koji su od iste supstance nainjeni na normalnoj skali?

Na nanometarskoj skali svojstva (hemijska, termalna, mehanika, optika, elektrika i
magnetska) poinu ovisiti o veliini. Nova svojstva omoguuju nove aplikacije. Nakon to
budu podvrgnuti inenjeringu na nano skali, tradicionalni materijali poprimaju radikalno
poboljana svojstva.

Zato se svojstva mijenjaju?

Svojstva materijala na nanoskali:
1. Povedana hemijska reaktivnost zbog povedanja omjera povrina/volumen
(nanoestice, nanospuve)
2. Kvantni efekti postaju vani na donjoj granici nanoveliina - optika, elektrina i
magnetska svojstva se mijenjaju

etiri vana razloga zbog kojih se razlikuju ponaanja materijala na nanoskali u odnosu na
ona na makroskali:
Gravitacijske sile postaju zanemarljive,a elektromagnetske sile postaju
dominantne
Za opisivanje kretanja i energije ne koriste se modeli Klasine, nego modeli
Kvantne mehanike
Vedi odnos povrina/volumen
Nasumino kretanje molekula postaje vanije nego to je bilo prije


Postoje ogromne razlike u skali u naem univerzumu! Na razliitim skalama
Dominiraju razliite sile
Razliiti modeli bolje objanjavaju fenomene



Na makroskopskoj skali temperatura topljenja materijala ne ovisi o veliini uzorka.







Usporeujudi materijale mikrozrnate i nanozrnate strukture, uoavaju se promjene u
povrinskoj reaktivnosti, stvaranju defekata, mehanikim svojstvima, optikim svojstvima,
magnetskim svojstvima, toplinskom irenju, itd.

Porast odnosa povrina/volumen ima za posljedicu:
Velika koliina supstance dolazi u kontakt s okruujidim materijalom
To za rezultat ima bolja katalitika svojstva, bududi da je veda proporcija
materijala izloena potencijalnoj reakciji

Sidune estice (praina, naprimjer) kredu se stohastiki (nasumice)
Na makroskali mi to kretanje i ne opaamo, niti nas mnogo zanima
Na nanoskali, estice se nekontrolirano kredu, sudarajudi se s drugim
esticama

NANO KRISTALI IMAJU MNOGO PUTA VEU POVRINSKU ENERGIJU OD VELIKIH KRISTALA

Dakle, na nanoskali, mnogi materijali pokazuju neobine osobine, kao na primjer
nevjerovatno mali elektrini otpor, niu taku topljenja ili bre hemijske reakcije. Na primjer
na makroskali, zlato (Au) je sjajno i uto. Ali kada su estice zlata veliine 25 nm one izgledaju
crveno. Manje estice drugaije reagiraju sa svjetlom, tako da estice zlata poprimaju
drugaiju boju. Zavisno od veliine i oblika estica boja zlata moe biti crvena, uta, plava itd.

6. Objasniti ta su to nanokristalne solarne delije. Kako odnos povrina/volumen utjee na
njihovu uinkovitost u pretvorbi svjetlosne u elektrinu energiju



Nanokristalne solarne delije bazirane su na sloju nanokristala. Nanokristalne solarne delije
su u osnovi foto-elektrohemijske. One funkcioniu na principu koji nalikuje fotosintezi u
prirodi i ova slinost se ogleda u: 1) primjeni organskih boja (kao to je hlorofil) za apsorbciju
svjetlosti i obezbeivanje protoka elektrona i 2) upotrebi viestrukih slojeva kojima se
poboljava apsorbcija svjetlosti i povedava protok elektrona.
Nanokristalna solarna delija se sastoji od nanometarskih estica titanijum-dioksida (TiO2),
koje se rasporeuju na staklenu anodu silicijum-dioksida (SiO2). Anoda je presvuena
tankim, transparentnim slojem provodnog kalaj-dioksida (SnO2). Sloj molekula boje vezuje
se za estice TiO2i ponaa se kao absorber svjetlosti. Svaki sloj boje nanokristalne solarne
delije ne apsorbuje veliku koliinu svetlosti, ali povezani slojevi porozne membrane (ili filma)
mogu apsorbovati i do 90% vidljive svjetlosti Na kraju, na porozni film TiO2stavlja se teni
elektrolit sa jodidom. Na donjoj strani formirane delije nalazi se kontra elektroda, koja je
presvuena tankim katalitikim slojem platine ili ugljenika, a svetlost se dovodi preko
TiO2strane,.

Porast odnosa povrina/volumen ima za posljedicu:
Velika koliina supstance dolazi u kontakt s okruujidim materijalom. To za rezultat ima bolja
katalitika svojstva, bududi da je veda proporcija materijala izloena potencijalnoj reakciji

Nano-struktuiranim materijalima se dananja efikasnost solarnih delija od 20% moe
poboljati na 50% u bududnosti -POVEDAVA SE EFIKASNOST!
7. Prednosti/ nedostaci Si delija i delija baziranih na nanokristalima?

Naime, koritenjem nanotehnolgije za poboljanje anti-reflction sloja moe se poboljati
efikasnost ovih delija. Konvencionalne solarne delije zahtevaju izuzetno ist poluprovodniki
materijal u cilju stvaranja elektrine struje, dok apsorberi sa nanostrukturom prevazilaze ovo
ogranienje zbog mogudnosti generisanja nosioca naelektrisanja u pravcu upravnom na
upadnu svetlost.

Primjena nanotehnologija smatra se kljunim faktorom koji de doprinjeti da fotodelije
postano iroko rasprostranjene i ekonomski pristupanije zbog:
- znaajnog smanjenja trokova proizvodnje
-povedenja efikasnosti usljed primjene novih poboljanih materijala i novih vrsta solarnih
delija,
-pojednostavljenja proizvodnog procesa.
-Uz pomod nanostruktura, kao to su kvantne takice, mogude je optimalno prilagoditi
energetski procjep poluvodia odreenom spektru zraenja ili emitirati vie nosilaca
naboja po fotonu kako bi se poboljala uinkovitost konverzije.
-poboljanje apsorpcije svjetlosti, izbjegavajudi gubitke pri refleksiji na prednjem dijelu
delije pomodu nanostrukturiranih nerefleksirajudih slojeva ili ak putem gornje ili donje
pretvorbe svjetlosnih valova kroz posebne nanostrukture, to bi moglo omoguditi bolju
iskoristivost zraenog spektra svjetlosti.

SI su prednosti u tome:
ne emituju nikakva zracenja, u radu ne trose nikakve posebne tvari prema tome ne
proizvode nus produkte, ne emituju zvuk, nemaju pokretnih dijelova, ne zahtijevaju
nikakva goriva niti odrzavanje, prilagodljiva svakom okoliu, jednostavna za instaliranje,
prilino su dugovjene, itd...

mane: U procesu pretvorbe svijetlosti u elektrinu energiju, viak energije se pretvara u
toplotu, visoka proizvodna cijena, a mal stepen koristnosti, najedi su uzroci.

NANOKRISTALNE SOL.ELIJE prednosti:
omogudavaju brzo prebacivanje elektrona u provodniku najede TiO2, te nanokristali
omogudavaju sporije hladjenje elektrona, koriste jeftnije materijale, omjer cijena
uinkovitiost im je u prednosti nad silicijskim elijama.

8. Zato protivljenje i skepticizam kad je u pitanju nanotehnologija?.

Najistaknutiji pripadnici ove grupe su istinski neo-luditi ( oni koji se protive tehnolokom
napretku).

Protivljenje koje ima vrdu osnovu odnosi se na vjerovatnost da de se proizvodne
mogudnosti personalnih nanotvornica koristiti ne u dobrodudne svrhe; to jest za
zadovoljenje ljudskih potreba, kako nunih tako i luksuznih; ved u agresivne, neprijateljske
svrhe gramzivog kriminala i vojne dominacije, naprimjer.

Znaajan dio ove grupe sastavljen je od bolje redi skeptika umjesto protivnika. Oni su
skeptini u pogledu vjerovatnosti da de se ikada ostvariti osobna nanotvornica na osnovu
molekularne proizvodnje, te prema tome nemaju se emu protiviti, osim moda uzaludnom
troenju javnih sredstava u pokuajima razvoja tehnologije.

to se tie koristi koje istiu entuzijasti, skeptici obino odgovaraju na sljededi nain.
Mainska inteligencija nikada nede nadmaiti ljudsku, zbog toga to potonja posjeduje
neraunske aspekte koji se ne mogu reproducirati mehaniki.

TERANOSTIKA-dijagnosticiranje bolesti (vjerovatno preko automatske obrade podataka
prikupljenih od ugraenih biosenzora) .Znaajnom dijelu populacije ne svia se ideja da de se
medicina staviti u ruke automatiziranim sistemima. Smatraju da nam se tako oduzima mod
odluivanja. Kada istu funkciju obavlja lijenik, moe se razgovarati o predloenoj terapiji s
pacijentom koji donosi konanu odluku da li de je prihvatiti.


9. Definirati pojam Nanometrija a zatim objasniti princip rada mikroskopa:
STM (Scanning Tunneling Microscope) i AFM (Atomic Force Microscope)

Nanometrologija je nauka o mjerenjima na nanoskali. Nanometrologija ima kljunu ulogu u
proizvodnji nanomaterijala i ureaja, s visokom preciznodu i pouzdanodu. Ukljuuje
mjerenja geometrijskih dimenzija, ali i mjerenja sile, mase, elektrinih i drugih svojstava.
Mjerni ureaji i tehnike mjerenja, razvijene za potrebe rada s konvencionalnim materijalima
nisu mogle biti prosto primjenjene na nanostrukture.

Da bi se istraili i u korisne svrhe primijenili fiziki fenomeni to se javljaju u sluaju kada se
dimenzije sistema svedu na nanometarsku razinu, bilo je nuno ostvariti mogudnost mjernja
svojstava veoma malih objekata.



Mikroskopi sa skenirajudom sondom (SPM)

Mikroskopija sa skenirajudom sondom (Scanning Probe Microscopy -SPM) je opdi termin
koji opisuje tehnike to koriste otru sondu koja skenira preko povrine i mjeri neka njezina
svojstva. Mikroskopija sa skenirajudom sondom je omogudila dobivanje slike povrine na
nanoskali. Umjesto snopa svjetlosti ili snopa elektrona, SPM koristi finu sondu koja skenira
preko povrine (ili povrina skenira ispod sonde).

Koritenjem takve sonde istraivai nisu vie ogranieni valnom duljinom svjetlosti ili
elektrona. Rezolucije koja se mogu uostvariti ovom tehnikom omoguduje da se vide atomi
i da se dobiju realne 3-D mape povrina.

STM moe vidjeti strukture reda 0.1 nm [atomi!]- Limiti rezulucije su na kvantnoj skali
(atomi i molekule).
Mikroskopi sa skenirajudom sondom ne koriste vidljivu svjetlost oni ovise o mjerenim
mjerenom kvantnom tuneliranju.

Princip rada:



STM koristi tunelirajudu struju. Moe odslikati samo povrine voddia ili poluvodia. Kada se
vrak STM sonde nae dovoljno blizu povrine ispitivanog uzorka (~ 1nm) mogude je
detektirati tulelirajudu struju.



SCANNING TUNNELING MICROSCOPE predstavlja fascinirajudi primjer primjene tunel efekta
* Tanki metalni vrak postavljen je na KRATKOM odstojanju iznad povrine Izmeu vrka i
povrine tee tunelirajuda struja
* Tunelirajuda struja je JAKO MNOGO ovisna o povrini To omoguduje precizno MAPIRANJE
povrine

SLIKA- Shematski prikaz rada STMA:
Nakon to se vrak sonde prinese na nekoliko angstrema daleko od uzorka i na njihove
krajeve prikljui napon, izmeu posljednjeg atoma na vrku sonde i povrine uzorka potei
de struja reda 10
-10
ampera.
Kada vrak sonde skenira preko povrine, uzbrdice i doline njezinog atomskog krajolika
dovest de do promjena struje i tako omoguditi odslikavanje povrine.

Najvanija stvar koju ovdje moramo imati na umu je da: STM ne moe vidjeti atome.
STM ustvari sondira gustou stanja povrine.

STM vrak moe skenirati na jedan od dva naina:
1. Dredi tunelirajudu struju konstantnom pomicanjem vrka blie ili dalje od povrine,
kako se povrina tokom skeniranja sputa ili podie.
2. Dranjem vrka na konstantnom razmaku od povrine i odslikavanjem njezine
topografije pomodu promjena tunelirajude struje.

->Mada je sloenije, normalno moduliramo visinu tj. struju drimo konstantnom. Na taj
nain eliminiramo hazard od tetnih efekata to bi ih mogli prouzroiti struje velikog
intenziteta (toplina, pucanje vrka itd.).

x
Regulator
povratne
sprege
VN
pojaalo
z
y
I
vrak sonde
uzorak
XYZ-piezoskaner
Skenirajui tunelni mikroskop - STM
Mogunost preciznog pozicioniranja sonde STM ureaja ostvarena je pomou XYZ -
piezoskenera, koji spojen s regulatorom povratne sprege odrava tunelirajuu struju
konstantnom.


Vrak mora kretati, to se postie pomodu tri piezo-elektrina kristala spojena s vrkom.
(X,Y,Z)
Kako tunelirajudu struju drati konstantnom?
Stvarna struja se usporeuje s referentnom strujom I
0
(tipino 0.1 nanoamper). Razlika (I-I
0
)
se pojaava za faktor P i pretvara u napon za z-piezo senzor (tipino100V). Znak je bitan
kako bi bili sigurni da se vrak udaljav,a ako je iznos struje suvie visok pa ga treba sniziti
(negativna povratna sprega).
Skenirajudi tuneli mikroskop (STM) mjeri oblik povrine na atomskoj razini. Kako vrak
detektira povrinu? Tuneliranje elektrona (kvantno-mehaniki efekt). Elektroni tuneliraju s vrka STM
na povrinu, bududi da im je to energijski mogude



Mikroskop atomske sile- AFM

I AFM je kao STM, skenirajui mikroskop, s tim da je mehanizam odslikavanja ovdje baziran
na silama to djeluju izmeu molekula. Izmeu vrka sonde i uzorka ne tee struja, tako da
uzorak ne mora biti uraen od vodljivog materijala kao kod STM - a. AFMmoe razlikovati
stvari reda 100 nm [velike molekule].
AFM je razvijen kako bi se nadvladali nedostaci STM moe odslikavati samo vodljive i
poluvodljive povrine. AFM moe odslikavati skoro sve vrste povrina, ukljuujudi polimere,
keramike, kompozite, staklo i bioloke uzorke.




Pomjeranje vrha sonde gore-dolje se registrira se preko pozicije zrake na fotodiodi.
Uzorak je postavljen na piezo-keramiku podlogu, koja se moe kretati ekstremno tano u
pravcu x, y i z.
Vrak sonde, koji skenira u x i y pravcu, montiran na slobodnom kraju grede, na koju je
fokusiran laserski snop.
Snop se odbija od lea grede na set od etiri fotoosjetljive diode, koje detektiraju svaki
otklon laserskog snopa to je posljedica kretanja grede prilikom skeniranja povrine.
Nakon toga, petlja povratne sprege pomie piezo podlogu u pravcu z, vradajudi laserski
snop natrag na njegovu startnu poziciju.
Tako uzorak biva skeniran s konstantnom silom, a rezultirajude z piezo kretanje daje
topografsku mapu skeniranog regiona, s vertikalnom rezolucijom koja je manja od 1A.

Kako ustvari AFM radi? Mjeri silu to djeluje izmeu vrka i povrine.

Kada se vrak pribliava uzorku, van der Waalsove sile dovode do njegovog privlaenja. to je
blie uzorku to privlaenje je intenzivnije. Meutim, na veoma malom odstojanju repulzione
Coulombove sile postaju dominantne, dovodei do savijanja grede. Osim Coulombovih i van
der Wallsovih sila postoje i druge interakcije. Kada AFM radi u ambijentalnom zraku, uzorak i
vrak mogu biti prekriveni tankim slojem fluida (uglavnom vode). Kada vrak doe blizu
povrine, izmeu vrka i povrine mogu se pojaviti kapilarne sile



Kada se vrak nalazi daleko od uzorka, greda jedva da je podvrgnuta djelovanju bilo kakve
sile od strane povrine uzorka, tako da je otklon skoro ravan nuli. Kada se vrak priblii
uzorku, greda se zbog djelovanja privlanih van der Waalsovih sila otkloni prema uzorku.
Vrak dolazi u kontakt s uzorkom: dF/dz premauje konstantu opruge grede. Nakon uspostavljanja
kontakta, repulzione sile dovode do pozitivnog otklona grede. Tokom povlaenja, u poetku,
kretanje grede slijedi istu trajektoriju koju je ona imala prilikom pribliavanja k povrini.
Konano, vrak nadvladava adheziju i odskae od povrine.

Moe raditi u 3 reima:
Kontaktni- S Sl li i n no o g gr ra am mo of fo on ns sk ko oj j i ig gl li i , , s so on nd da a j je e u us st tv va ar ri i u u
k ko on nt ta ak kt tu u s s p po ov vr r i in no om m u uz zo or rk ka a i i z zb bo og g r re ep pu ul lz zi ij je e v va an n d de er r
W Wa aa al ls so ov vi ih h s si il la a f fi iz zi i k ki i s se e k kr re e e e g go or re e d do ol lj je e. . O Od dr r a av va aj ju u i i
o ot tk kl lo on n k ko on ns st ta an nt ta an nt tn ni im m, , s si il la a i iz zm me e u u v vr r k ka a i i p po ov vr r i in ne e s se e
t to ok ko om m s sk ke en ni ir ra an nj ja a o od dr r a av va a k ko on ns st ta an nt tn no om m B Bu ud du u i i d da a
k ko on nt ta ak kt t v vr r k ka a s s u uz zo or rk ko om m m mo o e e i iz za az zv va at ti i f fi iz zi i k ka a o o t te e e en nj ja a
u uz zo or rk ka a, , m mn no og gi i A AF FM M k ko or ri is st te e t ti ip pk ka aj ju u i i r re e i im m u u k ko oj je em mu u
s so on nd da a v vi ib br ri ir ra a g go or re e d do ol lj je e k ka ak ko o s se e u uz zo or ra ak k p po om mj je er ra a. .
V Vr r a ak k v vi ib br ri ir ra a i i u u n na aj jn ni i o oj j t ta a k ki i s sv vo og g o os sc ci il li ir ra aj ju u e eg g c ci ik kl lu us sa a
d do ot ti i e e p po ov vr r i in nu u B Be ez zk ko on nt ta ak kt tn ni i- - V Vr r a ak k n ne e d do ot ti i e e p po ov vr r i in nu u



Dodatno-korisno-PREZENTACIJA NANO 2:

TUNEL EFEKAT- Sidunim esticama, kao to su to elektroni, kvantna mehanika omoguduje da
prou kroz potencijalnu barijeru ija visina premauje njihovu kinetiku energiju. Zahvaljujudi svojim
valnim svojstvima, ove estice mogu prodi kroz barijeru - efekt tuneliranja.

Zbog strmog pada funkcije vjerovatnosti kroz barijeru, broj elektrona koji de tunelirati ovisi o debljini
barijere; Struja kroz barijeru eksponencijalno opada s debljinom barijere.

Kad je u pitanju STM: Startna pozicija za elektrone je vrak ili uzorak (ovisno o postavci instrumenta).
Barijera je razmak (zrak, vakuum, tenost), a tredi region je druga strana vrak ili uzorak. Motredi
struju kroz razmak imat demo dobru kontrolu rastojanja vrak uzorak.

Vjerovatnost tuneliranja

gdje je W irina barijere.

Elektroni to se kredu kroz barijeru predstavlaju struju, tako da je nau vjerovatnost potrebno
pretoiti u termine struja. ZANIMA NAS STRUJA! izraz za struju koju oekujemo da de biti
detektirana:

gdje je r(W,E
f
) gustoda stanja jednog metala na drugom metalu, kroz barijeru W.



Elektrino polje to ga proizvodi veoma niski prikljueni napon dovodi do tuneliranja elektrona i
protjecanja tinelirajude struje

IDEALNA SONDA- R Ra a u un ni ic ca a p po ok ka az zu uj je e d da a u u s sl lu u a aj ju u s so on nd de e i ij ji i j je e v vr r a ak k j je ed da an n a at to om m, , p pr re eo os st ta al li i a at to om mi i
p pr ra ak kt ti i k ki i n ni i t ta a n ne e p pr ri id do on no os se e t tu un ne el li ir ra aj ju u o oj j s st tr ru uj ji i. . Idealno je imati vrlo otru STM sondu (1-2 atoma na
vrhu) nainjenu od materijala s relativno niskom radnom funkcijom (naprimjer nagrieni tungsten).
Kako naotriti vrak ? - Putom elektrohemijskog nagrizanja

KAKO STM POMJERA ATOMA?
Isti alat koji se koristi da bi se atomi moglividjeli, koristi se i za njihovo pomjeranje. Umjesto
mjerenja struje, kako bi se atomi mogli vidjeti, pojedinani se atomi mogu uzeti i pribliavanjem
sonde povrini postaviti na eljene pozicije..
Kako ustvari STM pomjera atome?
Fiziar Johannes van der Waals otkrio je postojanje najslabijih sila to djeluju na molekule i atome.
Ove, van der Waalsove sile, omoguduju da STM pomjera atome.
Da bi pomjerili odreeni atom s jedne na drugu poziciju na povrini uzorka, potrebno je vrak STM
postaviti iznad ciljanog atoma, a nakon toga atom pokupititako to demo vrak spustiti do take na
kojoj je van der Waalsova sila dovoljno jaka da ga, dok se vrak laterarno pomjera, privee za drugi
atom koji se nalazi na samom vrku.
Nakon to STM pokupljeni atom pomjeri na eljenu poziciju, ureaj otputa vrak i atom ostaje
tamo gdje smo to eljeli.

PIEZOELEKTRINI EFEKT uzrokuje da
materijali, kao to je to naprimjer kvarc,
generiraju elektrini naboj nakon to
budu podvrgnuti pritisku, uvijanju ili
istezanju. vrijedi i obrnuto: nakon to na
piezoelektrine materijale bude
2
2
(0)
kW
n
P e

2
( , )
kW
f
I V W E e

prikljuen napon, oni de se sabiti, uviti ili istegnuti. Piezoelektrike keramike su nale primjenu u
kontroli kretanja sondi STM i drugih ureaja.



10. Definirati pojam nanofabrikacije i objasniti postupke asembliranja:
S vrha k dnu i S dna k vrhu

Pojam nanofaktura oznaava proizvodnju (fabrikaciju) materijala i ureaja, kako
nanoskopskih (nanofabrikacija), tako i makroskopskih, koristedi nanotehnologiju.

U okviru nanotehnologije postoje dva pristupa
nanofabrikaciji. Pristup od dna prema gore
(bottom-up) podrazumijeva proizvodnju
materijala i ureaja iz molekularnih
komponenata koje se spajaju prema
hemijskom principu molekularnog
prepoznavanja. Pristup od vrha prema dolje
(top-down) podrazumijeva konstruiranje nano-
objekata iz vedih cjelina.

OD VRHA PREMA DOLJE (top-down approach) je sinteza nanostrukturiranog materijala ili
nanoskopske estice, nanokristala iz makroskopskog komada nestrukturiranog materijala.
Opde karakteristika ovih postupaka je zahtijev za velikim i skupim in-stalacijama. Od posebne
vanosti je ovdje vrstoda dijelova me-hanikih ureaja koji se koriste za oblikovanje
objekata. Ovi procesi su u sutini oduzimajudi: materijal se uklanja, naprimjer bruenjem.

Skidanje slojeva (etching) moe se vriti mokrim ili suhim (plazma) postupkom- mokro
hemijsko skidanje sloja (Wet Chemical Etching), suho skidanje ili skidanje plazmom (Plasma
Etching).
Optika litografija je najzastupljeniji fabrikacijska tehnika Litografsko procesiranje
podrazumijeva prekrivanje povrine podloge (wafera), zatita povrine, izlaganje zraenju i
skidanje sloja guljenje. Postoji litografija X zracima, elektronskim snopom (ELB), jonskim
snopom.
Depozicija Obrtanje je najjednostavniji i najprecizniji nain prekrivanja povrine podloge.
Film se nanosi u tenom stanju, u vidu rastvora. Rastvor se sipa na povrinu podloge.
Povrina podloge se obrde velikom brzinom (uobiajeno 3500 o/min). Sloj tenog materijala
postaje debeo samo nekoliko mikrometara. Debljina sloja ovisi o stepenu rastvorljivosti,
viskoznosti i brzini obrtanja. Ovaj postupak se koristi za depoziciju organskih materijala, kao
to je fotorezist (poliimidi) i neorganska stakla. Hemijsko taloenje pare (CVD-chemical
vapour deposition) je slino fizikom taloenju, izuzev to je pretea tankom sloju reaktivni
gas ili mjeavina gasova, a podloga se obino zagrijava kako bi se ubrzala hemijska reakcija i
formirao vrst nataloeni film. Razgradnja se moe pojaati plazmom.
Zamodificiranje postojedih povrina materijala koriste se srodne tehnologije, kao to su
izlaganje plazmi i implantiranje iona elektrostatski nabijeni ioni s visokom energijom
(obino 10100 keV) usmjeravaju se prema po-vrini, gdje stiu s kinetikom energijom koja
je za nekoliko redova veliine via od energije to povezuje materijal domadina, te postaju
implantirani u povrinski sloj koji moe imati debljinu reda desetina nanometara
OD DNA PREMA GORE -Pristup od dna prema gore (engl. bottom-up) ili nano-
sastavljanje sinteza je nanostrukturiranog materijala sastavljanjem njegovih prethodno
pripremljenih nanometarskih gradivnih elemenata (nanometarske estice ili ak i atomi i
molekule).

Bioloki rast, Samosklapanje, Naizmjenino taloenje polielektrolita, Nasumino dodavanje
estica na povrinu, Samosklopljeni monoslojevi (SAM self-assambled monolayers).

Bioloki sistemi pokazuju izvanredne sposobnosti da se, polazedi od nasumine neureene
mjeavine komponenata, sami sklapaju. Rije je o bakteriofag virusu (finalni stadiji
sklapanja), te proteinima i ribonukleinskoj kiselini (RNA), koji se iz nasumine spirale
linearnog polimera mogu spontano transformirati u kompaktnu, ureenu trodimenzionalnu
strukturu. Jasno je da pretee konanih struktura moraju biti veoma paljivo dizajnirane

Samosklapanje se obino smatra sinonimom za proizvodnju s dna-prema gore.Ova je
postupak posebno vaan za generiranje na-nostrukturiranih tankih filmova podranih
podlogom. Atomska preci-znost moe se postidi u smjeru okomitom na ravan podloge, a
statisti-ka atomska preciznost (koja moe biti sve to se trai) moe se postidi unutar ravni.
Prednosti izrade s dna-prema gore su u tome to to omoguduje:
Sklapanje na zakrivljenim i drugim neplanarnnim povrinama
Masovno paraleliziranje
Proizvodnju struktura veliine od nekoliko nm.

Aktualni izazovi nanotehnologije s dna-prema gore ukljuuju:
Formuliranje pravila dizajna
Formuliranje pravila sklapanja
Glavni nedostatak tehnologije s dna-prema gore je:
Proces nije dobro shvaden u teoriji. Prema tome, trebamo modi, u ovom trenutku ne
moemo dizajnirati poetne objekte (prekurzore) kako bi se postigao zadani konani ureaj.

Presavijanje biopolimera oznaava transformaciju linearnog poli-merskog lanca, iji su
monomeri spojeni samo sa svoja dva najblia susje-da i koji poprima nasuminu spiralu u
otopini, u sloenu trodimenzional-nu strukturu s dodatnim vezama izmeu udaljenih
monomera.

11.Objasniti procese razliitih vrsta litografije

Nano-litografija je proces proizvodnje uzoraka na povrinama sa nanometarskom tonou.
Razvijene su i razliite nanolitografske tehnike, kao to su: dip-pen nanolitografija (litografija
umoenog pera), utiskivajua nanolitografija (nanoimprint) i nanosferna litografija...

Litografija elektronskim snopom (ELB) koristi skenirajui elektronski mikroskop za
pisanje po povrinama. Zbog ozraenja elektronima, materijal lokalno mijenja svojstva to
se moe iskoristiti da se ozraeni materijal selektivno odstrani (engl. etch). Za odslikavanje
uzorka po povrini wafera koristi se snop elektrona. Rezolucija ovisi o veliini snopa.
Mogue je proizvesti snop elektrona veliine do 5 nm. Litografija elektronskim snopom moe
se vriti na dva naina: direktnim ispisom i projekcijom.


Optika litografija-raspon valnih duljina vidljive
svjetlosti je izmeu 700 nm i 400 nm. Zbog toga
se, kod ove vrste litografije, koristi ultra-ljubiasta
svjetlost vrlo kratke valne duljine (193 nm), ijom
je primjenom mogue izraditi uzorke manje od
100 nm.

Litografija X-zrakama funkcionira na slinom principu, a X-zrake se koriste umjesto
elektrona. Opseg valnih duina x-zraka od 0,04 nm do 0,8 nm prevazilazi difrakcijska
ogranienja standardne optike litografije, i omoguuje fabrikaciju manjih struktura.
Litografija jonskim snopom- Litografija jonskim zrakama koristi zrake lahkih jona, kao to
su joni He
+
za odslikavanje uzorka na povrinu. Prednosti ovog postupka su: poveana
osjetljivost rezista, reducirano rasprenje, a mogue je kombinirati litografski postupak s
postupkom jonske implantacije. Tri su osnovne metode litografije jonskim zrakama:
litografija fokusiranim jonskim zrakama (FIBL), litografija jonskim zrakama s maskom
(MIBL) i projekcijska litografija jonskim zrakama.
Vrh mikroskopa atomske sile, na primjer, moe se
koristiti kao pero. Vrh se obloi tankim filmom,
npr. tiolnih molekula (ove molekule ine samo-
sloene monoslojeve). Pri pokretanju vrha,
molekule prelaze s vrha prema povrini stvarajui
nanometarske uzorke na povrini. Ova vrsta
litografije naziva se litografijom umoenog pera
(eng. dip-pen).
Druga vrsta litografija bazira se na utiskujuim (engl. emboss) tehnikama. Ideja ovih
litografija je u stvaranju otiska na povrinama koristei prije pripremljene dijelove
nanostrukturiranog materijala (ig) koji se pritisne uz povrinu ostavljajui karakteristini
uzorak. Ove tehnike koriste se ponekad u kombinaciji s izlaganjem materijala ultra-
ljubiastom svijetlu koje stabilizira otisak. U tom sluaju, tanki polimerni film koristi se kao
materijal koji se strukturira.
Nanosferna litografija iskoritava sposobnost
proizvodnje malih sfera od raznih materijala u
nanomjerilu


12. Objasniti kako se nanotehnologija koristi u pretvorbi i skladitenju
energije?

PRETVORBA:
Nanooptimizirane gorive delije
Poboljanja iskoristivosti hemijske energije u gorivnim delijama se mogu postidi primjenom
nanomaterijala za elektrode, membrane i katalizatore, to bi se znatno odrazilo na automobilsku
industriju, ali i na industriju prenosnih elektronikih ureaja.
U podruju vrstih gorivih delija SOFC -tipa, naprimjer, jonska vodljivost moe biti poboljana
kroz primjene keramikog nanopraha na bazi stabiliziranog cirkonija.
U sluaju membrana gorivih delija, uglavnom su u pitanju polimerne membrane, usljed ega je
poboljana temperaturna stabilnost, izmeu ostalog, kroz primjenu anorgansko-organskih
nanokompozita. Funkcionalni polimeri koji se koriste, modificirani su koridenjem anorganskih
nanoestica u sol-gel procesu. Veda uinkovitost se postie sa vedim radnim temperaturama, te se
moe smanjiti osjetljivost katalizatora prema ugljinom monoksidu koji proizlazi iz procesa
proizvodnje vodika iz metanola.
Osim toga, nanostrukturiranje je klju za poboljanje rada elektroda i katalizatora (plemeniti
metali) za elektrohemijsku pretvorbu vodika. Fullereni, ugraeni u elektrode, povedavaju efikasnost
pretvorbe u materijalu i omogudavaju utede materijala kod izrade katalizatora (plemeniti metali).
Zanimljiv je i razvoj mikro gorivih delija, koje su posebno atraktivne za mobilne aplikacije.
Nanomaterijali za termoelektrinu pretvorbu energije
Nanostrukture analizirane u vezi sa termoelektrinim svojstvima obuhvadaju, izmeu ostalog,
nanostrukturirane povrine, kvantna take ili kvantne ice.
"Super reetka" od BiTe ili SbTe-kvantne takice (kvantne takaste super-reetke) ili ak neke
nanostupanjske tvari poput skutterditesa pokazale su da imaju vrlo efikasane termoelektrine
osobine. Tako se moe povedati omjer elektrine naspram toplinske vodljivosti i, isto tako, kvaliteta
termoelektrinog materijala.
Uinkoviti postupci proizvodnje vodika
Nanostrukturiranje pomae u povedavanju efikasnosti katalizatora od plemenitih metala pri
elektrolizi vode. Daljnja optimizacija rezultira visokim temperaturama na kojima se odvija elektroliza
vode (oko 1000 C) ime se postie visoka uinkovitost pretvorbe od preko 90%. Keramiki materijali
koriste se kao vrsti jonski vodljivi elektroliti kisika. Njihova jonska vodljivost i temperaturna
otpornost se mogu poboljati primjenom nanomaterijala.
Nanokatalizatori za proizvodnja goriva baziranih na ugljikovodicima ...itd

SKLADITENJE:
Primjena nanotehnologije na polju skladitenja elektrine energije kako u baterije, tako i u
superkondenzatore ima velika oekivanja.

BATERIJE S ELEKTRODAMA OD NANOMATERIJALA
Klasine baterije se sastoje od otopine elektrolita i elektroda od cinka i bakra.
Ako se naine obje elektrode kao nano-anoda i nano-katoda, tada su ove elektrode vie od
100 puta efikasnije. (Univ. Florida).

Litij-ion baterija

Zbog visokog napona delije, poznate energije i osjetljivosti, litijum-jonske baterije nude najbolje
osobine, kada je u pitanju skladitenje energije. Nanotehnologije de modi dodatno povedati kapacitet
i sigurnost litij-jonske baterije, posebice kroz optimiziranje (poboljanje) elektrolita i materijala za
elektrode. Ciljevi su razvoj anoda i katoda s viim kapacitetom punjenje / pranjenje, npr. pomodu
nanomaterijala na bazi ugljika (npr.ugljikovi aerogelovi, ugljikove nanocijevi itd).
Zamjena tekudih organskih elektrolita sa polimernim elektrolitima i primjena keramikih filmova
(sloj, premaz) za razdvajanje, temeljenih na nanomaterijalima, znaajno poboljava sigurnost litij-
jonske baterije. Takvi filmovi su mehaniki fleksibilni unato visokoj stabilnosti.
Praktina prikladnost takvih materijala ogleda se u primjeni u hibridnim elektrinim vozilima (HEV).

POHRANJIVANJE EL. ENERGIJE I VODIKA
Primjenom nanotehnologije povrina elektroda u kondenzatorima se ogromno povedava,
Rade se kondenzatori s C-nanocijevima i s kompozitnim nanocijevima.
Pohranjivanje vodika u materijalima temeljenim na ugljikovim nanocijevima, koji moe
znaajne koliine vodika pohraniti pri sobnoj temperaturi ubrzano se istrauje.

Superkondenzatori
Superkondenzatori su elektrohemijski dvoslojni kondenzatori karakterizirani velikom gustodom
energije i snage. Oni se sastoje od dvije elektrode okruene elektrolitom i odvojene separatorom.
Poto kapacitet punjenja ovisi o povrini elektroda, znaajno poboljanje performansi
superkondenzatora de se postidi kroz nanostrukturiranje i pridrueno povrinsko istezanje. Ugljikovi
aerogelovi kao nanoporozne tvari su savreno pogodni kao grafitni materijali za elektrode u
superkondenzatoru zbog svoje izuzetno velike unutranje povrine, podesive distribucije pora i
podesivih promjera. Zbog takvih materijala za elektrode trebali bi biti mogudi superkondenzatori sa
gustodom snage preko 10 kW / kg. Podruja primjene su mobilne aplikacije, gdje veliki iznosi energije
moraju biti omogudeni ili oduzeti u kratkom vremenskom razdoblju (npr. energija prilikom koenja
elektrinih vozila).

Skladitenje vodika
U podruju skladitenja vodika, mogudnosti primjene nanotehnologija uglavnom se ogledaju u
optimizaciji spremnika u vrstom stanju, koji reverzibilno veu vodik, hemijski ili adsorpcijom u
materijal za skladitenje i ponovo ga otputaju po potrebi. Postoje veliki zahtjevi za istraivanje
razvoja spremnika u vrstom stanju.
Nadalje, nanostrukturirani materijali kao to su aerogelovi mogli bi takoer nadi primjenu u krio
skladitenju tekudeg vodika zbog odlinog efekta toplinske izolacije. Gubici energije i goriva se
minimiziraju kroz visoko-uinkovitu izolaciju spremnika tenog plina radi poboljanja efikasnosti u
transportu i skladitenju tekudih plinova poput vodika ili prirodnog plina.

13. Bioloki efekat nano estica i svojstva nanoestica s promjenom veliine?
(Redovni rok 2012.)
svojsta- pitanje 5

Bioloki sistemi pokazuju izvanredne sposobnosti da se, polazedi od nasumine neureene
mjeavine kom-ponenata, sami sklapaju. Postoji takoer historija znaajnih nastojanja da se
u nanokonstrukciji blie oponaa molekularna mainerija prirodnih fotosistema. Unato
tome, izuzev jo uvijek hipotetikog sta-dija molekularno izraenih nanosistema, niti jedno
od predloenih rjeenja nije prilo ni blizu radnom uinku (posmatrano kao ukupni sistem)
prirodnih sistema fotosinteze, koji mogu jednostavno rasti na ogromnim povrinama.

Bioloki rast
Kod ivih procesa se reproduktivnost tumai neto drugaije. Iako su osnovni sastavni
blokovi (npr. proteini) ivih organizama identini, a-blonski izgraeni prema glavnoj
specifikaciji, organizmi nisu identini na nain koji sredemo kod krugova s veoma visokim
stupnjem ntegracije (VLSI). Ono to je specificirano (genetiki) nije nita vie nego algoritam
(podloan utjecaju lokalnog okruenja) za izgradnju organiz-ma, ili moda algoritam za
algoritam.
Postoje neke relativno neistraene mogudnosti stvaranja nano-objekata kroz bioloki rast.
Naprimjer, magnetni protein feritin, koji se sastoji od jezgre eljeznog oksida okruenog
proteinom, mogao bi se u naelu pra-viti u velikom obimu koristedi jeftine biotehnoloke
proizvodne metode to se primjenjuju u ureajima magnetne memorije.

14.Senziorizacija, golemizacija..

Tri koncepta
Nanifikacija
Kako bi doarali znaenje rijei nanifikacija, pomislite na minijaturizaciju ali na
sveobuhvatniji nain..
Ukratko, nanifikacija oznaava uvoenje nanotehnologije na integrirani nain umjesto
komad po komad. Dakle, nanificirati proizvodnju znai, u konanici, uvesti molekularnu
proizvodnju, koja ukljuuje ne samo ureaje za sklapanje, nego i logistiku, zaista itav lanac
snabdijevanja, i (re)organizaciju ekonomskog sistema.
Golemizacija
Glavna kvalitativno izrazita posljedica golemizacije je da eksplicitna specifikacija i kontrola
postaju neizvodivi. Da bi se rijeio problem bit de potreban evolucijski pristup, posebno u
dizajnu, ali veoma vjerovatno takoer u radu (npr. stigmergijski pristup). Biomimikrija
ljudskog mozga moe postati najtraeniji pristup
Senzorizacija
Senzorizacija oznaava, doslovno, ugradnju golemog broja senzora, ne-to to je izvodljivo
samo ako su u pitanju senzori nanoveliine, kako u po-gledu trokova tako i u pogledu
potrebe za prostorom. Senzorizacija de vje-rovatno voditi kvalitativno drugaijem postupanju
u barem etiri oblasti: Strukturalni inenjering (graevinarstvo), Procesni (ukljuujudi
hemijski) inenjering, Biosenzori de biti ugraeni u ljudsko tijelo i kontinuirano pratiti vri-
jednosti fiziolokih varijabila, senzori de biti raspreni svuda u okruenju-> Dva glavna izazova
ovog razvoja su (i) kako se nositi sa beskrajnim umnoavanjem podatka (primjer
golemizacije) i (ii) ta je sa pouzdanodu senzora? izazovi se vjerovatno moe savladati
automatiziranom obradom podataka













Literatura:

[1] prezentacija KEMO NANO 1
[2] prezentacija KEMO NANO 2
[3] 1 nanotehnologija
[4] 2 nanotehnologija
[5] seminarski 2009
[6] c2 predavanja/slajdovi od Haznadara
[7] Mr. Googlo