TEKUĆI IZOLATORI

TEKUĆI IZOLATORI

Literatura: -P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

-Holtzhausen; Vosloo, High Voltage Engineering
- I. Uglešić, Tehnika Visokog Napona
- B. Stefanini, Tehnika Visokog Napona
- A. Küchler, High Voltage Engineering - Fundamentals · Technology ·
Applications
 TEKUĆI IZOLATORI
 U prethodnom poglavlju je pokazano da se preskočni napon povećava
kako se povećava gustoća plina (veći tlak)
 Stoga bi bilo logično zaključiti da će tekući i kruti izolacijski materijali
imati bolje performanse od plinovitih
 U praksi će ipak električna čvrstoća tekućih i krutih izolacijskih materijala
biti nešto niža od predviđene zbog nesavršenosti i nečistoća unutar
samog izolatora
 tekući i kruti izolacijski materijali su klasificirani i kao dielektrici tj.
posjeduju svojstvo polarizacije

 U tehnici visokog napona tekući izolacijski materijali imaju važnu ulogu,

jer se primjenjuju: - kao izolacija i - kao sredstvo za hlađenje
 osim što izoliraju dijelove pod naponom tekući izolatori imaju zadaću
rashladnog sredstva, zbog odvođenja topline koju stvara struja (npr.
transformator), ili kao sredstvo za gašenje luka u visokonaponskim
rasklopnim prekidačima
 TEKUĆI IZOLATORI
 tekućina se uvlači u sve slobodne prostore i ima mogućnost cirkulacije
(međusobne izmjene položaja svojih čestica)
 Povoljno je što se tekući izolatori (kao i plinoviti) sami od sebe
regeneriraju nakon nastupa proboja
 tekući izolacijski materijal može preuzeti znatne količine topline putem
isparavanja, što se koristi kod visokonaponskih prekidača

 tekući izolacijski materijali imaju i nekih loših svojstava:

transformatorsko ulje (kao tekući izolator) ima mogućnost oksidacije, koja u
krajnjem slučaju može dovesti do požara i eksplozije. Zbog toga se
proizvode i takvi tekući izolacijski materijali koji nisu zapaljivi, no zbog svoje
visoke cijene relativno rijetko se koriste u svakodnevnoj praksi
TEKUĆI IZOLATORI
TEKUĆI IZOLATORI
 TEKUĆI IZOLATORI
 Najčešće primjenjivani tekući izolatori u tehnici visokog napona mogu se prema prirodi
dobivanja podijeliti u sljedeće skupine:
a) MINERALNI UGLJIKOVODICI odnosno mineralna ulja (npr. transformatorsko ulje,
kabelsko ulje, kondenzatorska ulja) koji nastaju kao produkti destilacije nafte ili kamenog
ugljena
b) KLORIRANI UGLJIKOVODICI (npr. triklordifenil, pentaklordifenil i dr.)
c) BILJNI UGLJIKOVODICI (npr. ricinusovo ulje) koji imaju ograničenu primjenu u
visokonaponskim aparatima
d) ORGANSKI SPOJEVI SILICIJA I DRUGE TEKUĆINE, dobivene kemijskom sintezom
 Danas su razvijene i razne sintetičke izolatorske tekućine, pod zajedničkim imenom
askareli (npr. poliklorirani bifenil - PBC), koji se upotrebljavaju pod zajedničkim imenom
klofen – često se koriste kao negoreće izolacijsko sredstvo u kondenzatorima
 Tamo gdje se gorivost ne dopušta ni pod kojim uvjetima (npr. rudnici) poliklorirani bifenil
se koristi kao tekućina i u transformatorima - nedostatak mu je otrovnost

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

 TEKUĆI IZOLATORI
 Tekući izolacijski materijali se mogu sastojati od:
- polariziranih molekula (dipola)
- nepolariziranih molekula
 MINERALNA ULJA I ORGANSKI SPOJEVI SILICIJA su NEPOLARIZIRANE tekućine i imaju
relativnu dielektričnu konstantu ε = 1,2 – 2,5. Kod ovih tekućina postoji odnos između
koeficijenta loma svjetlosti, η, i relativne dielektrične konstante:
ε =η

 RICINUSOVO ULJE i KLORIRANI UGLJIKOHIDRATI su POLARIZIRANE tekućine. Njihove su

relativne dielektrične konstante znatno veće i kreću se u rasponu
ε = 4 – 5,5

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

TEKUĆI IZOLATORI
 TEKUĆI IZOLATORI
 Osnovne električne značajke, kojima se karakteriziraju tekući
izolacijski materijali, su:

1. SPECIFIČNA ELEKTRIČNA VODLJIVOST, κ

2. DIELEKTRIČNA KONSTANTA, ε
3. DIELEKTRIČNI GUBICI, P
4. ELEKTRIČNA ČVRSTOČA, Eč

 Ove značajke ovise, u većoj ili manjoj mjeri, od čistoće odnosno

prisustva stranih primjesa u razmatranom tekućem izolatoru
 TEKUĆI IZOLATORI
SPECIFIČNA ELEKTRIČNA VODLJIVOST
 jako ovisi o čistoći (prisustvu stranih primjesa) - ukoliko postoje strane primjese u
tekućem izoacijskom materijalu, njegova specifična električna vodljivost, κ , jako raste
 dobro očišćeni tekući izolacijski materijali, u laboratorijskim uvjetima, imaju specifičnu
električnu vodljivost:
κ ≈ 10 − 10 S/m

 Vodljivost tekućih izolacijskih materijala može imati: IONSKI ili ELEKTRONSKI karakter
 S povišenjem temperature tekućeg dielektrika raste i vodljivost. Nakon što je pređena
kritična jakost polja počinje udarna ionizacija elektronima. Pri višim naponima, tj. većim
poljima vodljivost tekućih dielektrika se povećava na račun elektronske komponente, tj.
prevagu ima elektronska vodljivost. Povećanje vodljivosti u tom slučaju proporcionalno
je jakosti električnog polja. Vodljivost se smanjuje s povećanjem vremena djelovanja
narinutog napona
 TEKUĆI IZOLATORI
DIELEKTRIČNA KONSTANTA
 Kada se ne nalazi u električnom polju dipoli tekućeg izolatora su
nasumično orijentirani - unutar polja se usmjeravaju u smjeru polja
 Dielektrična konstanta je mjerilo stvaranja dipola (opiranja svojstva
polju)

 Dipoli vežu dodatne naboje na elektrodama

 TEKUĆI IZOLATORI
 Dielektrična konst. tekućih izolacijskih materijala određuje (povećava)
kapacitet izolacije - ovisi od upotrijebljene frekvencije i temperature na
kojoj se tekući izolacijski materijal nalazi:
ε =ε ( , )

 Funkcijska veza ε = ε ( , ) ovisi o vrsti tekućine i o tome da li je dana

tekućina polarizirana ili nepolarizirana
 Dielektrična konstanta tekućih izolacijskih materijala koji se primjenjuju
u tehnici visokog napona kreće se u sljedećem rasponu:
ε = 1,2 – 5,5 (za usporedbu ε = 80)
 TEKUĆI IZOLATORI
DIELEKTRIČNI GUBICI
 Sastoje se od gubitaka uslijed PROVODNIH STRUJA (na 50 Hz zanemarivi) i
gubitaka uslijed POLARIZACIJE
 vrste polarizacije : - elektronska polarizacija, - ionska polarizacija, - dipolna
polarizacija
 vrijeme relaksacije - približno vrijeme tijekom kojeg se dipol postavlja
(orijentira) u pravcu narinutog vanjskog električnog polja

nastajanje orijentiranog dipola elektronskom polarizacijom, vrijeme relaksacije 10 – 10 s

TEKUĆI IZOLATORI

vrijeme relaksacije
10 – 10 s

Dipolna polarizacija se javlja kod

tekućih izolacijskih materijala s
dipolnim molekulama, koje su u
kaotičnom kretanju bez
prisustva vanjskog električnog
polja.
vrijeme relaksacije 10 s
 TEKUĆI IZOLATORI
 elektronska i ionska polarizacija se odvijaju praktički kao elastični procesi, tj. ne
sadrže gubitke energije
 Stoga su GUBICI uslijed električne polarizacije vezani isključivo uz dipolnu
polarizaciju, koja se posebno značajno izražava upravo kod POLARIZIRANIH /
DIPOLNIH IZOLACIJSKIH MATERIJALA.

- kod nazivne frekvencije (50 Hz)

gubici usljed provodnih struja mogu
biti nekoliko desetaka do nekoliko
tisuća puta manji od gubitaka usljed
polarizacije

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

 TEKUĆI IZOLATORI
I – ukupna struja kao poslijedica napona
narinutog na izolaciju
Ic – kapacitivna komponenta struje
(reaktivna struja),
Id djelatna komponenta struje, tj. struja
dielektričnih gubitaka
δ - kut dielektričnih gubitaka

 P = ! ⋅ω⋅C ⋅tgδ – dielektrični gubici

 tgδ - FAKTOR DIELEKTRIČNIH GUBITAKA
 Ako se uzme C = ε C$ dobije se P = ! ⋅ω⋅C$ ε ⋅tgδ
 ε ⋅tgδ - broj dielektričnih gubitaka izolacije
 tgδ= tgδ( , ) – ovu činjenicu koristimo za sušenje tekuće izolacije (sušenje
transformatorskog ulja niskim naponom visoke frekvencije)

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

TEKUĆI IZOLATORI
 TEKUĆI IZOLATORI
ELEKTRIČNA ČVRSTOĆA
 odgovara jakosti električnog polja pri kojoj dolazi do proboja tekućeg izolacijskog materijala -
u znatnoj mjeri ovisi o prisustvu stranih primjesa u tekućoj izolaciji - Za dobro očišćene
tekuće izolatore približava se vrijednosti od 1000 kV/cm
 osnova mehanizma proboja tekućih izolacijskih materijala velike čistoće :
a) sudarna ionizaciju elektronima i stvaranje prostornih naboja u tekućini,
b) emisija elektrona s površine katode,
c) stvaranje plinskih mjehura u tekućem izolacijskom materijalu, koji se dalje deformiraju
u vanjskom električnom polju i time olakšavaju proboj
 Stvaranje plinskih mjehurića može nastati kao rezultat:
- razlaganja samog tekućeg izolacijskog materijala,
- isparavanja tekućine usljed djelovanja utrošene električne energije pretvorene u toplinsku
energiju (toplinu) u samoj tekućini
 TEKUĆI IZOLATORI
 Električna čvrstoča tekućih izolacijskih materijala jako se smanjuje s prisutnošću stranih
primjesa / nečistoća koje mogu u tekućinu dospjeti na razne načine, npr.:
- kod prerade i proizvodnje tekućine (tekućeg izolacijskog materijala),
- mogu se stvarati u samoj tekućini kao rezultat njenog starenja i (kemijskog) raspadanja.

 STRANE PRIMJESE u tekućim izolacijskim materijalima mogu biti:

 plinovite (zrak,plinovi nastali isparavanjem ili razlaganjem same tekućine)
 tekuće (najčešće kapljice vode, drugi tekući sastojci nastali raspadanjem ili starenjem
tekućeg izolacijskog materijala)
 Krute (prašina, ugljen ili kruti produkti sagorjevanja ili razlaganja tekućine, vlakna celuloznih i
drugih izolacijskih krutih materijala)
 TEKUĆI IZOLATORI
 Voda se absorbira direktno iz atmosfere ili se kondenzira na stijenkama
tanka TRANSFORMATORA
 Silica gel se često koristi za izdvajanje vlage iz zraka iznad tranformatorskog
ulja
 Udio vode u ulju od 50 ppm uzrokuje pad probojne čvrstoće sa 50 na 23
kV/mm
 TEKUĆI IZOLATORI
 Voda se absorbira direktno iz atmosfere ili se kondenzira na stijenkama
tanka TRANSFORMATORA
 Silica gel se često koristi za izdvajanje vlage iz zraka iznad tranformatorskog
ulja
 Udio vode u ulju od 50 ppm uzrokuje pad probojne čvrstoće sa 50 na 23
kV/mm
 TEKUĆI IZOLATORI
 Voda se absorbira direktno iz atmosfere ili se kondenzira na stijenkama
tanka TRANSFORMATORA
 Silica gel se često koristi za izdvajanje vlage iz zraka iznad tranformatorskog
ulja
 Udio vode u ulju od 50 ppm uzrokuje pad probojne čvrstoće sa 50 na 23
kV/mm
 TEKUĆI IZOLATORI
 UTJECAJ PLINOVITIH PRIMJESA - plinski mjehurići koji postoje u tekućini ioniziraju lakše-
električno polje u njima je - jače uslijed njihove manje dielektrične konstante.
-Ionizirani mjehurić izdužuje se u smjeru prevladavajućeg električnog polja - tvori provodni
kanal

 UTJECAJ TEKUĆIH PRIMJESA - voda ima utjecaj na smanjenje električne čvrstoće na taj način
što se kapljice vode pod djelovanjem električnog polja izdužuju i dobijaju oblik plosnatog
sferoida koji se postavlja u pravcu dominantnog električnog polja
- Kapljica vode predstavlja vodljivu sredinu na čijim se krajevima javlja velika jakost električnog
polja (tzv. EFEKT ŠILJKA)
 UTJECAJ KRUTIH PRIMJESA - kruti sastojci – posebice ako imaju sposobnost upijanja vlage –
tvore poluvodljive ili vodljive mostove unutar izolacijske tekućine – pojava jakih lokalnih
električnih polja
- struja koja protjeće kroz ove vodljive mostove može dovesti do isparavanja tekućine, te na taj
način mogu nastati plinoviti sastojci (mjehurići) u tekućem izolacijskom materijalu

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

 TEKUĆI IZOLATORI

Prikazan je nastanak proboja preko vodljivih čestica vlakana. Ovaj vodljivi kanal grije struja, tako
da se razvija toplotni proboj slično kao u krutim dielektricima, s time da se to dešava kod nižeg
napona. Proboj preko vlakana može se spriječiti izolacionom barijerom, pri čemu se izolaciona
vlakna postavljaju poprečno smjeru polja.
 TEKUĆI IZOLATORI

 vlaga i vlaknaste krute primjese imaju mali utjecaj na električnu čvrstoču pri primjeni udarnih
/ impulsnih napona kratkih trajanja (reda veličine nekoliko µs).
 Kod istosmjernih, izmjeničnih i impulsnih napona dužeg trajanja ovaj utjecaj je znatan

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

 TEKUĆI IZOLATORI
ČIŠĆENJE I ISPITIVANJE TRANSFORMATORSKOG ULJA
 Kako onečišćenje transformatorskog ulja u pogonu nije moguće potpuno izbjeći, treba
povremeno provjeravati njegova svojstva i po potrebi podvrgnuti ga čišćenju
 Ispitivanje dielektričnosti transformatorskog ulja može se provesti mjerenjem njegovog
indeksa loma.
 Dielektrična konstanta ulja kreće se u području εr = 1,2 – 5,5.
 Ukoliko ulje sadrži vlagu ( εr = 80), njegova relativna dielektričnost će se značajno promjeniti,
što će imati za posljedicu promjenu njegovog indeksa loma koji se izmjeri
 Ulje se u prvom redu ispituje na proboj
 Kako je probojna čvrstoća ulja ovisna o obliku električnog polja između elektroda, mora se
definirati oblik i razmak elektroda
 Upotrebljavaju se najčešće elektrode u obliku kuglinih kalota (radijus kugle 25 mm, promjer
elektrode 36 mm, najveća debljina elektrode 13 mm) na razmaku od 3 mm

 P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

 TEKUĆI IZOLATORI
ČIŠĆENJE I ISPITIVANJE TRANSFORMATORSKOG ULJA
 Vrši se šest mjerenja probojnog napona (u točno određenim uvjetima), prvo se odbaci a od
ostalih pet se nađe srednja vrijednost. Ulje se drži u pogonu dok je probojni napon veći od
23 kV
 Ako probojni napon padne ispod te vrijednosti treba ga očistiti sve dok mu probojni napon
ne bude barem 36 kV, te ga se onda može opet upotrijebiti u pogonu

 Kuhanjem ulja na temperaturi 105 °C do 110 °C odstranjuje se vlaga, a da se spriječi

oksidiranje ulja redovito se primjenjuje vakuum, jer to ubrzava postupak
 Filtriranjem ulja odstranjuju se krute čestice nečistoće, pri čemu se ulje ne zagrijava
 Čestice koje imaju veću masu mogu se odstraniti i centrifugiranjem ulja, uz umjereno
zagrijavanje na nekih 50 °C

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB

 TEKUĆI IZOLATORI
ČIŠĆENJE I ISPITIVANJE TRANSFORMATORSKOG ULJA
 kod hladnog stanja transformatora (izvan pogona), ta vlaga će ući u papirnu izolaciju namota
transformatora
 namot transformatora izoliran je impregniranim papirom a zatim je sve uronjeno u
transfomatorsko ulje – papir je hidroskopan materijal
 Ispitivanjem transformatorskog ulja dok je on u hladnom stanju neće se otkriti vlaga, jer se
ona iz ulja preselila u papir
 U toplom stanju transformatora (u pogonu) dolazi do zagrijavanja namota i ulja
transformatora
 Najtopliji dio transformatora je njegov namot i papir neposredno uz namot
 Stoga sada vlaga iz papira odlazi u ulje (koje je na nižoj temperaturi)

 Stoga je analizu transformatorskog ulja potrebno provesti u toplom a ne u hladnom stanju

 Samo će se u toplom stanju transformatorskog ulja dobiti pravi uvid u njegovo stanje s
aspekta prisutnosti vlage

P. Sarajčev, predavanja iz Tehnike Visokog Napona, FESB