UPRAVNO PRAVO

PRAVOSUDNI ISPIT NA DRŽAVNOJ RAZINI

ZAKON O UPRAVI BiH

UPRAVNI POSTUPAK U BiH
UPRAVNI SPOR U BiH
VIJEĆE MINISTARA
MINISTARSTVA I DRUGI ORGANI UPRAVE U BiH
DRŽAVLJANSTVO BiH
ZAKON O RADU U INSTITUCIJAMA BiH
ZAKON O DRŽAVNOJ SLUŽBI U INSTITUCIJAMA BiH
MIROVINSKO I INVALIDSKO PRAVO
ZAKON O RADU FBiH

1
 ZAKON O UPRAVI (Službeni glasnik BiH br. 32/02 i 102/09)
Što uređuje zakon o upravi?

Zakon o upravi je osnovni zakon za organizaciju uprave u državi. Njime se uređuje organizacija uprave
institucija BiH.

Tko obavlja poslove uprave?

Poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju:

 Ministarstva;
 Upravne organizacije u sastavu ministarstva;
 Upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije;
 Druge organizacije osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno
obavljanje poslova uprave;

Tko i kako osniva organe uprave?

Organe uprave osniva Parlamentarna skupština BiH na prijedlog Vijeća ministara donošenjem zakona.

Zadatak i poslovi uprave

Zadatak organa uprave jeste da osiguraju učinkovito i potpuno ostvarivanje prava i sloboda građana
predviđenih u Ustavu BiH.

Organi uprave u okviru svoje nadležnosti vrše sljedeće poslove:

1. Izvršavaju zakone i druge propise;

2. Vrše upravni nadzor nad provođenjem zakona i drugih propisa;
3. Donose propise za provođenje zakona i drugih propisa;
4. Predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5. Daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti;

Povjeravanje javnih ovlasti

Određeni upravni i stručni poslovi iz nadležnosti organa uprave mogu se zakonom povjeriti na rješavanje
pravnim osobama (institucije koje imaju javna ovlaštenja), kada je to prikladno i kada se time postiže
efikasnije ostvarivanje određenih prava i obaveza.
Institucijama sa javnim ovlaštenjima ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora, osim
stručnih poslova (ekspertize, teh.ispitivanja i sl) kad organi uprave nemaju tehničke uvjete.

Odnos organa uprave prema Parlamentarnoj skupštini BiH

Organi uprave su odgovorni Parlamentarnoj skupštini za akoniti i potpuno učinkovito i profesionalno

obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.
Organi uprave su obavezni na zahtjev Parlamentarne skupštine podnosti izvještaje o svom radu, o
stanju oblasti za koji su osnovani, o izvršavanju zakona i drugih propisa.

Odnos organa uprave prema Predsjedništvu i Vijeću Ministara

Radi osiguranja provedbe zakona i drugih propisa Parlamentarna skupština, Predsjedništvo i Vijeće
ministara mogu prema organima uprave izdavati uputstva, smjernice o provođenju zakona i drugih
propisa, narediti donošenje određenih mjera, mogu otvoriti raspravu o radu organa uprave.
Organi uprave podnose Predsjedništvu i Vijeću ministara izvještaje o radu, o stanju, informacije
objašnjenja.

2
Odnos organa uprave prema javnim korporacijama, komorama društvima, agencijama i drugim
pravnim osobama u BiH

Organi uprave surađuju sa navedenim subjektima koji su od značaja za rad organa uprave ili su od
interesa za rad te pravne osobe.

Odnos organa uprave prema strankama

Organi uprave su dužni zahtjeve stranaka rješavati u propisanim rokovima i dati odgovore na zahtjeve
i prijedloge koje im podnose stranke.

Načela organizacije organa uprave

Unutrašnja organizacija organa uprave se temelji na:

 Načelu racionalnog i učinkovitog rada organa uprave;

 Načelu osiguranja ekspertnog rada organa uprave;

Osnivanje organa uprave i unutarnja organizacija organa uprave

Organe uprave osniva i utvrđuje njihovu nadležnost Parlamentarna skupština na prijedlog Vijeća
ministara a sve na osnovu zakona.

Organi uprave se osnivaju u skladu sa obimom poslova i načelima grupiranja prema vrsti, srodnosti i
međusobnoj povezanosti i potrebama.

Ministarstvo se osniva za obavljanje upravnih i stručnih iz nadležnosti BiH u oblastima u kojima organi
uprave u cjelini ili većem obimu izvršavaju zakona i drugih propisa.

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način
izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Upravne organizacije se mogu osnovati kao:

 Samostalne upravne organizacije;

 Upravne organizacije u sastavu ministarstva;

Upravne organizacije se osnivaju u obliku:

 Uprava
 Agencija
 Zavoda
 Direkcija
 Instituta
 Centara
 Ureda

Rukovođenje organima uprave

Radom ministarstva rukovodi ministar koji ima zamjenika koji se imenuje kao i ministar stime što ne
može biti iz istog konstitutivnog naroda. U ministarstvu se još postavljaju tajnik, pomoćnik ministra i
glavni inspektor , rukovodeći službenici i stručni savjetnici.

Radom upravne organizacije rukovodi direktor, odnosno rukovoditelj čiji je naziv određen zakonom o
osnivanju upravne organizacije. Direktor ima zamjenika koji ne može biti iz istog konstitutivnog naroda.
Imenuje ih Vijeće ministara na prijedlog predsjedatelja vijeća ministara.

Direktora upravne organizacije u sastavu ministarstva imenuje Vijeće ministara na prijedlog ministra.

3
Rukovoditelj organa uprave, njegov zamjenik, rukovodeći službenici i službenici sa posebnim
ovlastima

Organom uprave rukovodi rukovoditelj, on predstavlja organ uprave, organizuje i osigurava zakonito i
učinkovito obavljanje poslova, donosi propise i izdaje akte za koje je ovlašten, odlučuje o pravima i
obavezama i odgovornostima državnih službenika i zaposlenika u vršenju službe.

Rukovoditelj organa uprave ima zamjenika koji ga mijenja kad on nije u mogućnosti obavljati svoje
ovlasti i obaveze, a koji se imenuje na isti način kao i rukovoditelj. Rukovodicu organa uprave u radu
pomažu rukovodeći državni službenici koje imenuje nadležna institucija u skladu sa Zakonom o državnoj
službi u institucijama BiH.

Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove obavljaju državni službenici
s posebnim ovlastima i dogovornostima koje postavlja i razrješuje rukovoditelj organa uprave.

Državni službenici i zaposlenici

Poslove uprave u organima uprave obavljaju državni službenici, dok pomoćne poslove i tehničke
poslove obavljaju zaposlenici.

Prijem državnih službenika u radni odnos i ostala prava i obavee i odgovornosti uređuju se Zakonom o
državnoj službi u institucijama BiH.

Upravni nadzor

U obavljanju upravnog nadzora organi uprave nadziru provođenje zakona i drugih propisa,
kao i zakonitost u radu i postupanju organa uprave i institucija BiH s javnim ovlaštenjima.

Upravni nadzor obuhvaća:

1) nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima;
2) nadzor nad zakonitošću rada institucija s javnim ovlaštenjima;
3) inspekcijski nadzor.

Organi uprave u obavljanju upravnog nadzora, kada su zato ovlašteni zakonom, nadziru
zakonitost rada organa uprave i institucija BiH s javnim ovlaštenjima, a posebno upravnih
akata kojima se rješava u upravnim stvarima, i u vezi s tim poduzimaju mjere za koje su
ovlašteni zakonom.

Nadzor nad zakonitošću rada institucija koje imaju javna ovlaštenja organi uprave provode rješavanjem
u postupku po žalbama, kao i kontrolom ostvarivanja prava i obaveza koji su u skladu sa zakonom
preneseni na institucije koje imaju javna ovlaštenja.

Organi uprave u obavljanju inspekcijskog nadzora iz okvira svoje nadležnosti ostvaruju neposredan uvid
u zakonitost rada, poslovanja i postupanja organa uprave, poduzeća, ustanova i drugih pravnih i fizičkih
lica u vezi s provođenjem zakona i drugih propisa, te poduzimaju upravne i druge mjere za koje su
ovlašteni zakonom, radi usklađivanja utvrđenog stanja s propisom.

Vršenje određenih poslova inspekcijskog nadzora (ekspertize, ispitivanja i sl.) može se

zakonom, odnosno podzakonskim aktom povjeriti specijaliziranom pravnom licu, ako su
za njihovo obavljanje potrebna posebna stručna znanja (tehničke i druge struke) ili
primjena naučnih ili posebnih metoda, koje se mogu osigurati samo posebnom opremom
(laboratorije i dr.), a za koje ne postoje kadrovske, tehničke i druge mogućnosti da se vrše u
organu uprave.

Inspekcijski nadzor

Poslove inspekcijskog nadzora vrše organi uprave, a inspekcijski nadzor obavljaju inspektori.

Postupak inspekcijskog nadzora inspektor pokreće i vodi po službenoj dužnosti. O poduzimanju

upravnih mjera inspektor donosi rješenje.

4
Upravna inspekcija

Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovog zakona , zakona koji se odnosi na državne
službenike i zaposlenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke vrši upravna
inspekcija koja se nalazi u okviru Ministarstva pravde BiH.

Poslove upravne inspekcije neposredno vrše upravni inspektori.

Za upravnog inspektora se može postaviti diplomirani pravnik koji ima položen stručni ispit za državne
službenike organa uprave i najmanje tri godine iskustva na najsloženijim upravnim poslovima.
Građani, javne korporacije, komore, gospodarska društva i agencije imaju pravo da se radi zastitte svojih
prava obraćaju usmeno ili pismeno upravnom inspektoru.

Propisi i drugi akti organa uprave

Organi uprave donose:

1. Opće akte, s ciljem omogućavanja izvršavanja zakona;

2. Pojedinačne akte, kada su za to zakonom izričiti ovlašteni;

Opći akti su:

a) Uputa, propisuje se način rada u obavljanju određenih poslova uprave ;
b) Instrukcije, se utvrđuju bliža pravila i upute za rad na provođenju i primjeni zakona;
c) Naredba, naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji.

Pojedinačni akti su:

a) Rješenja;
b) Zaključci;
c) Odluke.

ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU

(Sl. Glasnik BiH br: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09)

Što uređuje Zakon o upravnom postupku?

Ovim zakonom utvrđuju se pravila upravnog postupka po kojima postupaju organi uprave Bosne i
Hercegovine kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima,
obavezama ili pravnim interesima fizičkih lica, pravnih osoba ili drugih stranaka u upravnim stvarima
koje su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine.
Po ovom Zakonu dužna su postupati i pravna lica koja imaju javna ovlaštenja u okviru svog
djelokruga, a koja primjenjuju pravila upravnog postupka.

Načela upravnog postupka

Načelo zakonitosti: organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti, kada postupaju u upravnim
stvarima, dužni su te stvari rješavati na temelju zakona i drugih propisa, kao i općih akata institucija koja
imaju javne ovlasti.

Načelo zaštite prava i sloboda građana i zastite javnog interesa: Kada organi uprave i institucije koje
imaju javna ovlaštenja vode postupak i rješavaju, dužni su strankama omogućiti da što lakše zaštite i
ostvare svoja prava, u skladu s Ustavom BiH i EKLJP.

Načelo pristupa informacijama i zaštita podataka: Organi uprave i institucije koje vrše javne ovlasti su
dužne svakoj fizičkoj i pravnoj osobi osigurati pravo pristupa informacijama, a osobni podaci se mogu
zaštiti jedino u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka.

Načelo javnosti: Postupak pred organima uprave je javan, javnost se u posebnim slučajevima može
isključiti.

5
Načelo efikasnosti: organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti kada rješavaju u poravnim stvarima
dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, i ostalih.

Načelo materijalne istine: U postupku se moraju potpuno i pravilno utvrditi činjenice koje su od važnosti
za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja.

Načelo saslušanja stranke: Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o
svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.

Načelo ekonomičnosti postupka: Postupak se mora voditi brzo i sa sto manje troškova i gubitka vremena
za sve učesnike u postupku.

Načelo pomoći neukoj stranci: Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i i neukost stranke ne
bude na štetu prava koja ima pripadaju.

Načelo slobodne ocjene dokaza:Koje činjenice će uzeti kao dokazane odlučuje ovl. Službena osoba
prema svom uvjerenju,na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, svakog dokaza posebno i svih
dokaza zajedno.

Načelo samostalnosti u rješavanju: Organ vodi postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovladti
danih zakonom i drugim propisima.

Načelo konačnosti rješenja: Rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo
(žalba) u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko
pravo, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti
samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni.

Načelo pravomoćnosti rješenja: Rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti
upravni spor (pravomoćno rješenje), a kojim je stranka stekla određena prava, odnosno kojim
su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima
koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni.

Pravo žalbe

Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo žalbe.

Stranka ima pravo žalbe i kada prvostupanjski organ nije u određenom roku donio rješenje o njezinom
zahtjevu, odnosno kada ne donese rješenje po službenoj dužnosti , a u interesu je stranke.

Protiv rješenja donesenog u drugom stupnju nije dopuštena žalba.

Konačnost i pravosnažnost rješenja

Rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba u upravnom postupku smatra se konačnim rješenjem.
Ono se može poništiti, izmijeniti ili ukinuti samo putem upravnog spora.

Rješenje protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor je pravosnažno rješenje.

Stvarna i mjesna nadležnost u upravnom postupku

Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje se prema propisima kojima se uređuje
upravna oblast ili nadležnost pojedinih upravnih organa.

Ako propisom, kojim se uređuje određena upravna oblast, nije određeno koji je organ uprave
Bosne i Hercegovine stvarno nadležan za rješavanje u određenoj upravnoj stvari iz nadležnosti
institucija BiH, a to se ne može utvrditi po prirodi stvari, takva stvar spada u nadležnost organa uprave
Bosne i Hercegovine, koji odredi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

6
Mjesna nadležnost određuje se prema sjedištu organa odnosno prema sjedištu organizacijske jedinice
u sastavu organa.

Stvarna i mjesna nadležnost se ne mogu mijenjati dogovorom stranaka ni dogovorom organa. Svaki
organ u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju nadležnost.

Sukob nadležnosti

Sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave Bosne i Hercegovine, između
organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija BiH koje imaju javna ovlaštenja, i između institucija
BiH koje imaju javna ovlaštenja, rješava Sud Bosne i Hercegovine.
Sukob nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave Bosne i Hercegovine i organa
uprave entiteta Bosne i Hercegovine rješava Sud Bosne i Hercegovine.
Sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organizacionih jedinica organa uprave Bosne i
Hercegovine, koje se nalaze van sjedišta organa uprave Bosne i Hercegovine, a osnovane su sa
zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti organa uprave Bosne i Hercegovine,
rješava organ uprave Bosne i Hercegovine u čijem su sastavu te organizacione jedinice.

Službena osoba ovlaštena za vođenje postupka i za rješavanje, izuzeće sl. osobe

U upravnoj stvari, a za čije rješavanje je nadležan organ uprave, rješenje donosi rukovoditelj tog organa,
a može se ovlastiti i druga osoba.

Ako je za rješavanje u upravnoj stvari nadležno Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, postupak vodi i
priprema prijedlog rješenja ovlaštena osoba ili tijelo koje svojim aktom odredi Vijeće ministara Bosne
i Hercegovine, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drugačije određeno. Ista situacija je i kod
Parlamentarne skupštine BiH.

Službena osoba koja je ovlaštena da rješava ili da obavlja pojedine radnje u postupku, izuzet će se od
rada u predmetu:
1) ako je u predmetu u kome se vodi postupak stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok,
vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke;
2) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke, srodnik po krvi u pravoj liniji, a u
pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja
zaključno, pa i onda kad je bračna odnosno vanbračna zajednica prestala;
3) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja,
usvojenika ili hranitelja;
4) ako je u prvostupanjskom postupku učestvovala u vođenju postupka ili u donošenju rješenja;
5) ako je službeno lice sa strankom ili licem ovlaštenim za zastupanje stranke u bliskom osobnom
odnosu:
6) ako je službeno lice sa strankom u privrednom ili drugom poslovnom odnosu;
7) ako službeno lice prema stranci postupa diskriminirajuće.

Stranka u upravnom postupku

Stranka u upravnom postupku je osoba na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv koje se vodi
postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stranka u
postupku može biti svaka pravna i fizička osoba, a i:

 Organ uprave;
 Drugi organ;
 Naselje;
 Grupa građana;
 Sindikalna organizacija;
 Ombudsmen;
 Ustanove;
 Udruženja građana a i drugi koji nemaju svojstvo pravnog lica, ako mogu biti nositelji prava i
obveza o kojima se rješava u upravnom postupku.

7
Procesna sposobnost, zakonski zastupnik i punomoćnik

Fizička osoba koja je potpuno poslovna sposobna može sama obavljati radnje u postupku što
predstavlja procesnu sposobnost.

Za procesno nesposobnu fizičku osobu radnje u postupku poduzima njen zakonski zastupnik.

Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja ima poduzeti
protiv osobe čije je mjesto prebivališta, odnosno boravka nepoznato, a koja nema punomoćnika, organ
koji vodi postupak postavit će takvoj stranci privremenog zastupnika ako to traţi hitnost predmeta, a
postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak odmah će izvijestiti o tome organ starateljstva, a
ako je privremeni zastupnik postavljen osobi čije je mjesto boravka nepoznato, objavit će svoj zaključak
na oglasnoj tabli ili na drugi uobičajen način.

Pravna osoba radnje u postupku obavlja preko svog zakonskog zastupnika-direktora ili drugih ovlaštenih
osoba.

Stranka može imati i punomoćnika koji će je zastupati u postupku. Radnje punomoćnika imaju isto
pravno djelovanje kao da ih je sama stranka poduzela.

Dvije ili više stranaka mogu, ako posebnim propisom nije drugačije određeno, u istom predmetu
istupati zajednički. One su u tom slučaju dužne naznačiti tko će od njih istupati kao njihov zajednički
predstavnik, ili postaviti zajedničkog punomoćnika.

Podnesci

Stranka s organima najčešće komunicira putem podnesaka. Pod podnescima se podrazumijevaju

zahtjevi, obrasci, prijedlozi, prijave, molbe, žalbe prigovori isl.
Podnesci se predaju neposredno ili šalju poštom pismeno ili se izvještavaju na zapisnik organima.

Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, mora
biti potpisan svojeručno izuzetno može biti potpisan od strane bračnog druga, roditelja, djece.

Zapisnik u upravnom postupku

O usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku, kao i važnijim usmenim izjavama u postupku
sastavlja se zapisnik. Zapisnik treba sadržavati točno i kratko tijek i sadržaj u postupku izvršene radnje
i danih izjava i da se radnje i izjave ograniče na ono što se tiče same stvari postupka. Zapisnik mora biti
uredno vođen i u njemu se ne smije ništa brisati. Stranke svjedoci vještaci i druge osobe koje su
saslušane će se potpisati u zapisnik ispod onog djela gdje je upisana njihova izjava.

Dostavljanje pismena

Dostavljanje pismena (poziva rješenja, zaključaka i drugih službenih spisa) obavlja se u pravilu da se
pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno.

Dostavljanje se obavlja preko pošte ili ga obavlja organ posredstvom svoje službene osobe. Dostavljanje
se obavlja samo radnim danom.

Obavezno lično dostavljanje pismena se mora izvršiti lično osobi kojoj je pismeno namjenjeno kada je
tako dostavljanje predviđeno zakonom.

Posredno dostavljanje pismena se vrši kada osoba kojoj se dostavljanje mora izvršiti ne zatekne u svom
stanu, dostavljanje se obavlja na način da se pismeno predaje nekom od odraslih članova domaćinstva.

Dokaz o izvršenom dostavljanju pismena predstavlja potvrda o dostavljanju dostavnica, na kojoj se

upisuje datum dostavljanja i potpisuje je primatelj i dostavljač.

Rokovi

8
Za poduzimanje određenih radnji u postupku mogu biti određeni rokovi. Rokovi se određuju na osnovu

 Zakona;
 a ako nisu određeni zakonom onda ih određuje službena osoba koja vodi postupak.

Navedeni rokovi se mogu produžiti na zahtjev zainteresirane osobe.

Rokovi se određuju na dane, mjesece i godine.

Povrat i prijašnje stanje

Stranci koja je zbog opravdanih razloga propustila u roku izvršiti neku radnju u postupku, pa je uslijed
toga propuštanja isključena da obavlja ove radnje, dopustit će se na njezin prijedlog povrat u prijašnje
stanje. Stranka je dužna u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje iznijeti okolnosti zbog kojeg je bila
spriječena u roku izvršiti propuštenu radnju i te okolnosti učiniti vjerojatnim.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje se podnosi u sljedećim rokovima:

 8 dana subjektivni rok;

 3 mjeseca objektivni rok;

Pokretanje postupka, izmjena i odustajanje od zahtjeva

Upravni postupak pokreće se :

 Po službenoj dužnosti;
 Po zahtjevu stranaka;

Upravni postupak je pokrenut čim je nadležni organ izvršio bilo koju radnju radi vođenja postupka. Ako
nadležni organ povodom stavljenog zahtjeva nađe da nema uvjeta za vođenje postupka, donijet će o
tome zaključak, kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen.
-
Kada je postupak pokrenut stranka do donošenja rješenja u prvom stupnju može proširiti postavljeni
zahtjev, postaviti drugi zahtjev umjesto prvobitnog pod uvjetom da se temelji na istom činjeničnom
stanju.

Stranka može odustati od zahtijeva u tijeku cijelog postupka, organ koji vodi postupak donijet će
zaključak kojim se postupak obustavlja.

Poravnanje

Ako u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službena osoba koja vodi
postupak nastojat će u tijeku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim
spornim tačkama.

Poravnanje mora biti jasno i određeno i ne smije biti na štetu javnog interesa, morala pravnog interesa
trećih osoba.

Poravnanje se unosi u zapisnik, a zaključeno je kada stranke nakon pročitanog zapisnika isti potpisu.
Poravnanje ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

Postupak prije donošenja rješenja

Prije donošenja rješenja moraju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne a donošenje
rješenja i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese o čemu se stara
službena osoba koja vodi postupak.

Ovo se može izvršiti u :

 Skraćenom postupku;

9
  Posebnom ispitnom postupku;

Službena osoba koja vodi postupak može u tijeku cijelog postupka upotpunjavati činjenično stanje i
izvoditi dokaze o onim činjenicama koje nisu bile ranije iznesene a ako je to potrebno radi razjašnjenja
stvari.
Činjenično stanje na kome temelji svoj zahtjev stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno, te
prezentirati dokaze kojima će dokazati svoje navode.

Kada je potrebno održati usmenu raspravu ili uviđaj prije ovih radnji, organ će zakazati pripremni
postupak o čemu će obavijestiti stranke sedam dana ranije. Pripremni postupak se održava u sjedištu
organa koji vodi postupak.

Skraćeni postupak

Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar kada:

1. Ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na temelju kojih se može
utvrditi stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu općepoznatih činjenica ili
činjenica koje su organu poznate;
2. U slučaju kada je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti
koje nisu potpuno dokazane ali su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnim.
3. Kad je riječ o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati, a činjenice
na kojima se rješenje temelji su utvrđene ili su bar vjerojatne;

Posebni ispitni postupak

Posebni ispitni postupak se provodi kada je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su
značajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja mogućnosti strankama da ostvare i zaštite svoja prava i
pravne interese.

Prethodno pitanje

Ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg rješenja ne može se riješiti sama stvar, a to
pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili koji drugi organ (prethodno
pitanje), on može postupiti na dva načina:

 Sam raspraviti to pitanje;

 Prekinuti postupak dok nadležni organ ne riješi to pitanje;

Ako je organ sam riješio to prethodno pitanje, rješenje takvog pitanja ima djelovanje samo u stvari u
kojoj je to pitanje rješenje.

Usmena rasprava

Službena osoba koja vodi postupak određuje na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu
raspravu u svakom slučaju kada je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti kada:

 U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima;

 Kada je potrebno izvršiti uviđaj ili saslušati svjedoke ili vještake;

Dokazivanje i dokazna sredstva

Činjenice na temelju kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima. Kao dokazno sredstvo upotrijebit će
se sve što je podneseno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju.
O tome da li je potrebno neku činjenicu dokazivati ili ne odlučuje službena osoba koja vodi postupak.

10
Ne treba dokazivati općepoznate činjenice i činjenice koje zakon pretpostavlja.

Dokazi u upravnom postupku su:

 Isprave;
 Uviđaj;
 Svjedoci;
 Izjava stranke;
 Vještaci;

Rješenje - organ koji donosi rješenje

Na osnovu činjenica utvrđenih u postupku, organ nadležan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja
je predmet postupka.

Kad stvar rješava kolegijalni organ on može rješavati kada je prisutno više od polovine njegovih članova,
a rješenje donosi većinom glasova prisutnih članova.

Kad je zakonom ili drugim propisom određeno da o jednoj stvari rješava dva ili više organa, svaki organ
je dužan da riješi toj stvari.

Oblik i sastavni dijelovi rješenja

Svako rješenje se mora označiti kao takvo, i ono se donosi pismeno a u izuzetnim slučajevima može se
donijeti i usmeno (usmeno - ako je to potrebno radi otkanjanja teške i neposredne opasnosti za život i
zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremećaja u privredi
... i mora se u roku od 8 dana od dana prestanka ovih razloga izraditi pismeno rješenje).

Pismeno rješenje sadrži:

 Naziv organa;
 Broj i datum;
 Uvod;
 Dispozitiv;
 Obrazloženje;
 Uputu o pravnom lijeku;
 Potpis ovlaštene osobe i pečat;

Djelimično, dopunsko i privremeno rješenje

Kada se o jednoj stvari rješava u više tačaka a samo su neke od njih dozrele za rješavanje i kada se
pokaže svrsishodnim da se o tim tačkama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ će donijeti rješenje
kojim će se riješiti te točke (djelimično rješenje). Ono se smatra samostalnim rješenjem.

Ako nadležni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on može po
prijedlogu stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti posebno rješenje o pitanjima koja donesenim
rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje).

Ako je, prema okolnostima slučaja nužno prije okončanja postupka, potrebno donijeti rješenje kojim će
se privremeno urediti sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na osnovu podataka koji postoje u
vrijeme njegovog donošenja. U takvom rješenju mora biti izričito naznačeno da je privremeno.
Rješenjem o glavnoj stvari ukida se privremeno rješenje donijeto u tijeku postupka.

Rok za izdavanje rješenja

Kada se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u
interesu stranke, a nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak niti postoje drugi razlozi zbog kojih

11
se ne može donijeti rješenje bez odgode, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci
najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva.

U ostalim slučajevima kada se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke , nadležni organ dužan je
donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana.

Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u
propisanim rokovima, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu kao da je njezin zahtjev
odbijen.

Kada se radi o skraćenim slučajevima, nadležni organ je dužan donijeti rješenje u roku od 15 dana od
dana prijema zahtjeva.

Konačnost, pravosnažnost rješenja

Konačno je rješenje koje se ne može više pobijati žalbom.

Pravosnažno je rješenje koje se ne može više pobijati u upravnom sporu, odnosno u drugom sudskom
postupku, a stranka je njime stekla određeno pravo ili neki pravni interes ili su joj naložene određene
obaveze.

Pravosnažno rješenje moguće je poništiti ukinuti, odnosno promijeniti samo na temelju izvanrednih
pravnih sredstava određenih zakonom.

Zaključak

Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka, kao i onim pitanjima u kojima je zakonom
predviđeno da se donosi zaključak. Zaključak sadrži uvod, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom
lijeku, a protiv njega se može izjaviti žalba samo kada je to zakonom predviđeno.

Žalba

Protiv svih rješenja upravnih organa donesenih u prvom stupnju može se izjaviti žalba. Žalba se može
isključiti zbog naročito opravdanih razloga.

Rješenje se može pobijati žalbom zbog:

 Povrede pravila postupka;

 Nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
 Pogrešne primjene materijalnog prava;

Bitne povrede pravila upravnog postupka postoje ako:

- Rješenje donese stvarno nenadležan organ;

- Osobi koja je trebala sudjelovati kao stranka ili zainteresirana stranka, nije joj bila data
mogućnost sudjelovanja u postupku;
- Stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima;
- Ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili je zastupao punomoćnik koji nije imao
valjanu punomoć;

Rok za žalbu je 15 dana, ako nije drugačije zakonom određeno, a računa se od dana dostave rješenja.

U tijeku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti, te kada je žalba izjavljena rješenje se ne može izvršiti
sve dok se rješenje povodom žalbe ne dostavi stranci.

U žalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, označavajući organ koji ga je donio, broj i datum rješenja.
Dovoljno je da žalitelj izloži u žalbi u kojem je pogledu nezadovoljan rješenjem, žalbu ne mora posebno
obrazložiti.

12
U žalbi se mogu iznositi nove činjenice ali se mora obrazložiti zašto se nisu ranije iznijele.

Žalba se predaje neposredno ili poštom prvostupanjskom organu.

Rad prvostupanjskog organa po žalbi

Prvostupanjski organ prvo ispituje da je žalba:

- dopuštena;
- blagovremena;
- i da li ju je izjavila ovlaštena osoba;

Nedopuštenu neblagovremenu ili žalbu koju je izjavila neovlaštena osoba, prvostupanjski organ će
odbaciti .

Prvostupanjski organ koji je zaprimio žalbu može o njoj odlučiti na više načina:

1. Ako prvostupanjski organ nađe da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni
postupak, može stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se pobija
žalbom;
2. Ako organ povodom žalbe nađe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo utjecati
na rješavanje stvari, on je dužan postupak upotpuniti. Prema rezultatu dopunjenog postupka,
organ koji je donio rješenje može u granicama zahtjeva stranke stvar riješiti drukčije i novim
rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija.
3. Kada je rješenje doneseno bez prethodno provedenog ispitnog postupka koji je bio obavezan,
a stranka u žalbi traži da se ispitni postupak provede odnosno da joj se pruži mogućnost da se
izjasni o činjenicama i okolnostima, prvostupanjski organ dužan je provesti taj postupak, te
nakon provođenja postupka može uvažiti zahtjev iz žalbe i donijeti novo rješenje.

Kada prvostupanjski organ nađe da je žalba dopuštena, blagovremena i dopuštena i izjavljena od

strane ovlaštene osobe, a nije postupao kao što je gore navedeno, dužan je bez odgađanja poslati
žalbu organu nadležnom za rješavanje o žalbi.

Rješavanje drugostupanjskih organa po žalbi

Ako je žalba nedopuštena, neblagovremena, ili je izjavila neovlaštena osoba a prvostupanjski organ je
propustio da je odbaci zbog toga, odbacit će je rješenjem drugostupanjski organ.

Ako je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlaštenog lica drugostupanjski organ će uzeti
predmet u rad.

Drugostupanjski organ može:

 Odbiti žalbu;
 Poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično;
 Ili izmijeniti rješenje;

Žalba će se odbiti kada se utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je
rješenje pravilno i na osnovu zakona doneseno a žalba neosnovana. Žalba će se odbiti i ako je
prvostupanjski organ imao nedostataka ali su oni takve prirode da nisu mogli utjecati na pravilno
rješavanje stvari.

Ako drugostupanjski organ utvrdi da je u prvostupanjskom postupku učinjena nepravilnost koja rješenje
čini ništavim, proglasit će takvo rješenje ništavim.

Ako drugostupanjski organ utvrdi da je prvostupanjski organ bio nenadležan, poništit će to rješenje po
službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu za rješavanje.

Drugostupanjski organ može, u slučajevima kada utvrdi da u prvostupanjskom postupku su činjenice

nepotpuno i pogrešno utvrđene, da nije vodilo računa o pravilima postupka koji bi utjecali na pravilnost

13
rješenja ili da je dispozitiv rješenja nejasan ili kontradiktoran, on može sam upotpuniti postupak i otkloniti
nedostatke.

Ukoliko bi ove nedostatke brže uklonio prvostupanjski organ, on će ukinuti navedeno rješenje i predmet
vratiti prvostupanjskom organu na ponovni postupak.

Radi pravilnog rješenja stvari prvostupanjski organ može povodom žalbe izmjeniti prvostupanjsko
rješenje u korist žalitelja i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u
prvostupanjskom postupku, ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba.

Žalba kada prvostupanjsko rješenje nije doneseno u zakonskom roku (šutnja administracije)

Ako je žalbu izjavila stranka na čiji zahtjev prvostupanjski organ nije donio rješenje u zakonskom roku
od 30 odnosno 60 dana, drugostupanjski organ je dužan odmah a najkasnije u roku od tri dana od dana
prijema žalbe, tražiti da mu prvostupanjski organ odmah dostavi sve spise predmeta i da mu iznese
razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku.

Ako drugostupanjski organ nađe da su opravdani razlozi zbog kojih rješenje nije donijeto u roku, odredit
će prvostupanjskom organu rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 15 dana.

Ako drugostupanjski organ nađe da razlozi zbog kojih rješenje nije donijeto nisu opravdani,
drugostupanjski organ će riješiti stvar prema spisima i donijeti svoje rješenje.

Rok za donošenje rješenja povodom žalbe i posebni slučajevi odlučivanja o žalbi

Rješenje povodom žalbe mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana
računajući od dana predaje žalbe.

Organ koji je riješio stvar u drugom stupnju, u pravilu, svoje rješenje dostavlja prvostupanjskom organu,
koji je dužan rješenje dostaviti strankama u roku od 5 dana od dana zaprimanja spisa.

Vanredni pravni lijekovi

Obnova postupka

Obnovu postupka može tražiti :

o Stranka;
o Organ koji je donio rješenje;

U subjektivnom roku od 30 dana i objektivnom roku od 5 godina od dostavljanja konačnog rješenja

stranci.

Stranka koja traži obnovu postupka dužna je u prijedlogu za obnovu postupka učiniti vjerojatnim
okolnosti na kojima zasniva svoj prijedlog.

Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom
postupku obnovit će se:

- Ako se sazna za nove činjenice, nove dokaze koji bi mogli dovesti do drukčijeg rješenja;

- Ako je rješenje doneseno na osnovu lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka, vještaka;

- Ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj krivičnom postupku ili u postupku po

privrednom prijestupu a takva presuda je pravosnažno ukinuta;

- Ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je
organ uprave doveden u zabludu;

14
 - Ako se rješenje organa zasniva na prethodnom pitanju , a nadležni organ je to pitanje
kasnije riješio drugačije;

- Ako je u donošenju rješenja učestvovala osoba koja je morala biti izuzeta;

- Ako je rješenje donijela osoba nadležnog oragana koja nije bila ovlaštena za njegovo
donošenje;

- Ako osobi koja je sudjelovala u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u
postupku;

- Ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a prema zakonu je trebalo da je zastupa;

- Ako se stranka u postupku nije mogla služiti svojim jezikom;

Prijedlog za obnovu postupka podnosi se organu koji je o predmetu rješavao u prvom stupnju ili organu
koji je predmet okončao.

Kada organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka primi prijedlog dužan je
ispitati da li je prijedlog:

- Blagovremen;
- Vjerojatan;
- I izjavljen od ovlaštene osobe;

Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, nadležni organ će zaključkom odbaciti prijedlog za obnovu.

Ako nadležni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu, donijet će zaključak da se obnova
postupka dopušta i odredit će u kojem će se obimu postupak obnoviti.

Na osnovu podataka pribavljenih u prijašnjem i u obnovljenom upravnom postupku, nadležni organ

donosi rješenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime može prijašnje rješenje, koje je
bilo predmet:

 Ostaviti na snazi;
 Zamijeniti ga novim (može ga poništiti ili ukinuti)

Prijedlog za obnovu postupka u pravilu ne odgađa izvršenje rješenja, mada se može odgoditi izvršenje
rješenja ako organ smatra da će se prijedlog uvažiti.

Posebni slučajevi poništavanja ukidanja i mijenjanja rješenja

- Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom

Organ protiv čijeg je rješenja blagovremeno pokrenut upravni spor može do okončanja spora, ako
uvažava sve zahtjeve tužbe, poništiti izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao
poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeđa pravo stranke u upravnom postupku ili pravo treće osobe.
Ovakvo rješenje se dostavlja stranci i sudu, a organ koji je donio rješenje mora ga dati u roku koji je sud
odredio za davanje odgovora na tužbu, a sve prije okončanja upravnog spora.

- Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Protiv pravosnažnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska zaštita
nije osigurana izvan upravnog spora, pravobranitelj BiH ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu
zakonitosti, ako smatra da je rješenjem povrijeđen zakon.

15
- Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora

Rješenje koje je konačno u upravnom postupku nadležni organ će poništiti po pravu nadzora:

 Ako je rješenje donio stvarno nenadležan organ;

 Ako je u istoj stvari ranije doneseno pravosnažno rješenje kojim je ta upravna stvar drugačije
riješena;
 Ako je rješenje donio jedan organ bez suglasnosti, potvrde ili mišljenja drugog organa, a to je
bilo potrebno prema zakonu ili propisu;
 Ako je rješenje donijeto kao posljedica prisile, iznude ucjene, pritiska ili druge nedopuštene
radnje;

Rješenje koje je konačno u upravnom postupku može se ukinuti po pravu nadzora ako je njime
očigledno povrijeđen materijalni zakon.

Rješenje može poništiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostupanjski organ, a postupak se pokreće po
službenoj dužnosti sam organ ili stranka, pravobranitelj BiH ili ombudsmen BiH.

Nadležni organ donosi rješenje o poništenju ili o ukidanju rješenja.

- Ukidanje i mijenjanje pravosnažnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke

Ako je pravosnažnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da
je u njemu nepravilno primijenjen materijalni zakon, može rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog
usklađivanja sa zakonom samo ako stranka na to pristane i ako se time ne vrijeđaju prava trećih osoba.

Rješenje donosi prvostupanjski organ koji je donio rješenje ili drugostupanjski organ koji je riješio stvar,
i žalba je dopuštena samo ako ga je donio prvostupanjski organ.

- Izvanredno ukidanje rješenja

Izvršno rješenje može se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za
život i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremećaja u
privredi, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima.

Proglašavanje rješenja ništavim i pravne posljedice poništavanja i ukidanja

Ništavim se proglašava rješenje:

 Koje u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj se uopće
ne može rješavati u upravnom postupku;
 Koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po KZ;
 Čije izvršenje uopće nije moguće;
 Koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke a stranka nije pristala na njega;
 Koje sadrži nepravilnosti koja je prema nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog
ništavosti;

Poništavanjem rješenja i proglašenjem rješenja ništavim , poništavaju se i pravne posljedice koje je

takvo rješenje proizvelo.

Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do dana ukidanja,
ali se onemogućava daljnje proizvođenje pravnih posljedica ukinutog rješenja.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku

16
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi s radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili
nenovčanih obaveza.

Rješenje u upravnom postupku izvršava se kada postane izvršno.

Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:

- Istekom roka za žalbu;

- Ako žalba nije izjavljena;
- Ako žalba nije dopuštena;
- Ako žalba ne odgađa izvršenje;
- Dostavom rješenja kojim se žalba odbija ili odbacuje;

Drugostupanjsko rješenje, kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje postaje izvršno kad se dostavi
stranci.

Nakon isteka roka od 5 godina od dana kada je izvršenje postalo izvršno, ne može se tražiti njegovo
izvršenje.
Izvršenje rješenja se provodi protiv osobe koja je obavezan ispuniti obavezu njegovih nasljednika ili
pravnih sljednika.

Izvršenje rješenja se provodi:

 Administrativnim putem (administrativno izvršenje) radi ispunjenja nenovčanih obaveza;

 Sudskim putem (sudsko izvršenje) radi ispunjenja novčanih potraživanja;

ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA

Što regulira Zakon o upravnim sporovima?

Zakon o upravnim sporovima utvrđuje pravila kojima se u sudskom postupku odlučuje o zakonitosti
pojedinačnih i općih konačnih upravnih akata koje su donijele institucije BiH u postupcima u kojima se
odlučivalo o pravima i obavezama građana i pravnih osoba.

Tko pokreće upravni spor?

Upravni spor mogu pokrenuti:

1. Građanin ili pravna osoba, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno neko njihovo pravo ili
neposredni lični interes zasnovan na zakonu;
2. Pravobranitelj može pokrenuti upravni spor ako je konačnim upravnim aktom povrijeđen zakon
na štetu BiH ili je povrijeđen zakon u korist pravne osobe ili građanina.
3. Državni službenici ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno njihovo pravi i radnog odnosa;
4. Skupine koje zastupaju kolektivne interese, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno
njihovo pravo ili kolektivni interes koji zastupaju;
5. Organ uprave, služba za upravu, poslovna jedinica preduzeća, naselj i sl. Iako nemaju svojstvo
pravne osobe, mogu pokrenuti upravni spor;
6. Ombudsman;

Presuda suda BiH , donesene u upravnim sporovima su konačne i obavezujuće;

Nadležnost za rješavanje upravnih sporova

Upravne sporove rješava Upravni odjel Suda BiH. Sud odlučuje povodom tužbi protiv konačnih upravnih
akata institucija BiH.

U upravnim sporovima Sud odlučuje u vijeću sastavljenom od 3 sudca.

17
Protiv kojih akata se može voditi upravni spor

Upravni spor se može voditi samo protiv konačnog upravnog akta koje su donijele institucije BiH , javne
agencije, korporacije i institucije Brčko Distrikta.

Upravni spor se može voditi i kada se radi o upravnoj šutnji institucija (šutnja administracije). Ako u
upravnom postupku drugostupanjska institucija nije u roku od 30 dana ili kraćem roku donijela rješenje
povodom žalbe stranke protiv prvostupanjskog rješenja a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana po
pismenom traženju stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Konačni upravni akt , u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležna institucija rješava o izvjesnom
pravu ili obavezi građanina ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari.

Protiv kojih akata se ne može voditi upravni spor

Upravni spor se ne može voditi protiv:

1. Konačnih upravnih akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana ivan
upravnog spora;
2. Protiv konačnih upravnih akata donesenih u stvarima o kojima se prema izričitoj odredbi zakona
ne može voditi upravni spor;
3. U stvarima o kojima direktno odlučuje Parlamentarna skupština BiH ili Predsjedništvo BiH;

U stvarima iz točke 2. može se voditi upravni spor kad je nadležna institucija pri donošenju konačnog
upravnog akta prekoračila granice svoje nadležnosti.

Kada se može pobijati upravni akt i što se može zahtijevati u upravnom sporu

Konačni upravni akt može se pobijati :

1. Ako u akt nije primijenjen ili ne nepravilno primijenjen zakon BiH, odnosno propis utemeljen na
zakonu, opći akt, pri vršenju dužnosti;
2. Ako je akt donije nenadležna institucija;
3. Ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije postupalo po pravilima
postupka, a posebno ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili je izveden
nepravilan zaključak po pitanju činjeničnog stanja;
4. Ako je nadležna institucija, rješavajući prema slobodnoj ocjeni prekoračila granice ovlasti;

U upravnom sporu se može tražiti:

1. Da se utvrdi da je pobijani konačni upravni akt suprotan zakonu i da se poništi;

2. Da se tužitelju prizna pravni status i pravo na povrat u prijašnje stanje prije izvršenja pobijanog
konačnog upravnog akta;
3. Da se utvrdi odgovornost uprave, uključujući i obavezu plaćanja naknade za nastalu štetu;
4. Da se odredi ispunjavanje zakonskih obaveza, ako se radi o nečinjenu uprave ili javnih agencija;

U upravnom sporu se može tražiti i povrat oduzetih stvari, ako i naknada štete koja je nastala
izvršenjem pobijanog konačnog upravnog akta.

Odlaganje izvršenja konačnog upravnog akta povodom tužbe

Tužba u pravilu ne sprječava izvršenje konačnog upravnog akta protiv kojeg je podnesena.

Na tužiteljev zahtjev, nadležna institucija za provođenje izvršenja pobijanog konačnog upravnog akta
odgodit će izvršenje do konačne sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužitelju štetu koja bi se teško
mogla popraviti a odgađanje nije protivno javnom interesu niti bi se protivnoj stanci nanijela šteta.

18
Uz zahtjev a odgađanje mora se podnijeti dokaz da je podnesena tužba, a nadležna institucija mora
donijeti rješenje u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odgodu izvršenja.

O odgađanju izvršenja konačnog upravnog akta protiv kojeg je podnijeta tužba može odlučiti sud kojem
je tužba podnesena, ako to pismeno zatraži tužitelj i dokaže da nije zatraženo od nadležne institucije.

Pokretanje upravnog spora

Upravni spor se pokreće tužbom. Tužba se podnosi u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj
tužbe obaviješten odnosno kada je primio pobijani konačni upravni akt ili rješenje, odnosno od dana
objave pobijanog propisa.

Tužba se predaje Sudu neposredno ili mu se šalje poštom preporučeno, može se izjaviti i na zapisnik u
sudu.

Tužitelj u upravnom sporu može biti građanin, pravna osoba i druge osobe koje mogu sudjelovati u
postupku.

Tužena stranka u upravnom sporu je institucija BiH čiji se konačni upravni akt pobija.

Treća osoba kojoj bi poništenje pobijanog konačnog upravnog akta bilo na štetu (zainteresirana osoba)
ima u sporu položaj stranke.

Sadržaj tužbe i postupanje po tužbi

Tužba mora sadržavati:

1. Ime i prezime mjesto stanovanja, tj. naziv i sjedište tužitelja;

2. Broj i datum pobijanog konačnog upravnog akta;
3. Kratko obrazloženje zbog čega se tuži;
4. I na koji način se predlaže poništenje upravnog akta;
5. Potpis podnositelja;

Uz tužbi se mora podnijeti i samo rješenje koje se pobija tužbom.

Ako se tužbom traži povrat stvari ili naknada štete, mora se navesti i određeni zahtjev glede stvari ili
visine štete.

Tužitelj može odustati od podnesene tužbe sve do donošenja sudske odluke o čemu sudu podnosi
pisani podnesak ili daje izjavu u zapisniku suda, te sud rješenjem obustavlja postupak.

Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, sudac će pozvati tužitelja da u ostavljenom roku ukloni
nedostatke. Ako tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke ,sud će odbaciti tužbu kao neurednu,
ako ne nađe da je upravni akt prema zakonu ništavan.

Sud će rješenjem odbaciti žalbu ako utvrdi:

1. Ako utvrdi da je tužba podnesena od strane neovlaštene osobe ili ako nije podnesena
blagovremeno;
2. Da akt koji se tužbom pobija nije konačan upravni akt;
3. Da je očigledno da upravni akt koji se pobija ne dira u tužiteljevo pravo ili interes;
4. Da se protiv upravnog akta koji se tužbom pobija mogla izjaviti žalba, a da ona nije uopće ili
pravovremeno izjavljena;
5. Da se radi o stvari o kojoj se prema izričitoj odredbi ovog zakona ne može voditi upravni spor;
6. Da već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.

Ako sud nađe da pobijani upravni akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti
akta, može zbog tog razloga presudom poništiti pobijani konačni upravni akt i bez dostavljanja tužbe na
odgovor.

19
Zakonitost pobijanog konačnog upravnog akta Sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tome
nije vezan razlozima tužbe. Na ništavnost konačnog upravnog akta Sud pazi po službenoj dužnosti.

Održavanje rasprave povodom tužbe

Zbog složenosti stvari ili ako sud nađe da je to potrebno radi bolje razjašnjenja stvari, sud može odrediti
da se održi usmena rasprava, a to može predložiti i sama stranka.

Presuda i rješenje u upravnom sporu

Sud rješava spor presudom. Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Ako se tužba
uvažava, sud poništava pobijani konačni upravni akt i može poništiti konačni upravni akti vratiti nadležnoj
instituciji na ponovno rješavanje ili sam riješiti upravnu stvar. Kada sud sam rješava, takva preda
zamjenjuje poništeni konačni upravni akt.

U slučajevima kada se ne odlučuje presudom sud odlučuje rješenjem.

Presuda je konačna i može se pobijati samo vanrednim pravnim lijekovima.

Spor o zakonitosti upravnog akta i spor pune jurisdikcije

Upravni spor prema širini ovlasti suda može biti spor o zakonitosti upravnog akta (spor za poništenje
upravnog akta ili spor ograničene jurisdikcije) i spor pune jurisdikcije.

Kod spora o zakonitosti sud je ovlašten postupati samo kasatorno, tj. poništiti nezakoniti upravni akt.
To su sporovi u kojima se uloga suda prvenstveno sastoji u tome da se ispita i utvrdi odnos upravnog
akta prema zakonu te način primjene zakona (materijalnog i formalnog) na stranku odnosno njezin
zahtjev.

U sporu pune jurisdikcije sud postupa i kasatorno i meritorno, tj. sud može riješiti i upravnu stvar.

Vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu

Vanredni pravni lijekovi u upravnom postupku su:

1. Zahtjev za ponavljanje postupka;

2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti;
3. Zahtjev za preispitivanje sudske odluke;

Zahtjev za ponavljanje postupka

Postupak koji je okončan odlukom Vijeća Upravnog odjeljenja Suda ponovit će se na zahtjev stranke, o
čemu odlučuje Vijeće koje je i donijelo odluku.

Zahtjev se podnosi radi:

1. Ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na
osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju;
2. Ako je do odluke došlo zbog kaznenog djela suca ili zaposlenika suda, ili je odluka isposlovana
prevarom od strane zastupnika ili punomoćnika stranke;
3. Ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta
presuda je kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom.
4. Ako je isprava na kojoj se temelji sudska odluka lažna ili lažno preinačena ili ako su svjedok ili
vještak dali lažan iskaz a odluka suda se zasniva na tom iskazu;
5. Ako stanka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi ranije sudsku odluku donesenu u istom
upravnom postupku;
6. Ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu;

20
Ponavljanje se može tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je stranka saznala za razlog
ponavljanja.

Nakon proteka 5 godina od pravosnažnosti odluke vijeća ponavljanje se ne može tražiti.

Zahtjev za preispitivanje sudske odluke

Protiv konačne odluke Upravnog odjela Suda BiH i konačne odluke najvišeg suda Brčko distrikta BiH
donesene u upravnom sporu može se podnijeti zahtjev a preispitivanje sudske odluke.

Zahtjev se podnosi zbog povrede zakona BiH ili zbog povrede pravila postupka koji je prethodio
donošenju pobijane odluke.

Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi
zahtjev.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Protiv konačne odluke Upravnog odjela suda BiH i protiv konačne odluke najvišeg suda Brčko distrikta
BiH donesene u upravnom sporu, pravobranitelj BiH može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je stranci dostavljena
konačna odluka protiv koje se zahtjev podnosi.

ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BiH

Što se uređuje Zakonom o Vijeću ministara BiH?

Ovim zakonom uređuju se, u skladu sa ustavom BiH, prava i odgovornosti Vijeća Ministara BiH, njihova
organizacija, način rada i odlučivanja, prava i dužnosti predsjedatelja, zamjenika predsjedatelja i
članova Vijeća Ministara, kao i odnos Vijeća Ministara u vršenju funkcije prema drugim organima vlasti
u BiH.

Vijeće Ministara je organ izvršne vlasti BiH koji vrši svoja prava i dužnosti kao vladine funkcije u skladu
sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima BiH. Sjedište Vijeća Ministara je u Sarajevu.

21
Sastav Vijeća Ministara

Ustav BiH ne propisuje sastav Vijeća ministara osim što navodi da ima predsjedatelja, ministra vanjskih
poslova i ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, a ostalo je prepušteno zakonskom uređenju.
Vijeće ministara čine predsjedatelj i 9 ministara i to:

1. Ministar vanjskih poslova;

2. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;
3. Ministar financija i trezora;
4. Ministar komunikacija i prometa;
5. Ministar civilnih poslova;
6. Ministar za ljudska prava i izbjeglice;
7. Ministar pravde;
8. Ministar sigurnosti;
9. Ministar odbrane;

Svaki ministar ima po jednog zamjenika osim Ministarstva obrane koje ima dva zamjenika, dakle ima
ukupno 10 zamjenika ministara. Svako ministarstvo ima i tajnika ministarstva. Prilikom imenovanja vodi
se briga o tome da Ministar, zamjenik i tajnik ne budu i istog konstitutivnog naroda.

Predsjedatelj također ima dva zamjenika koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.

Mandat Vijeća Ministara je 4 godine.

Imenovanje, odobravanje i smjenjivanje Vijeća Ministara

Predsjedatelja Vijeća Ministara imenuje Predsjedništvo BiH kod svakog novog mandata Parlamentarne
skupštine BiH. Odluka o imenovanju se donosi najkasnije u roku od 15 dana nakon održavanja
konstituirajuće sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u novom sastavu.

Odluka o imenovanju se dostavlja Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH na odobravanje.

Predsjedatelj stupa na dužnost nakon što njegovo imenovanje odobri Zastupnički dom.

Predsjedatelj Vijeća ministara imenuje ministre i zamjenike ministara odmah nakon stupanja na dužnost
i od Zastupničkog doma traži potvrdu imenovanja.

Konačni izvještaj i potvrdu o ispunjavanju uvjeta za Predsjedatelja vijeća ministara i ostalih ministara
dostavlja se Predsjedništvu BiH najkasnije 8 dana , predsjedatelju Vijeća ministara u roku od 30 dana,
od dana kada su informacije dostavljene Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.

Predsjedništvo BiH može nastaviti postupak imenovanja predsjedatelja Vijeća ministara samo kada
dobije pozitivan izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu Izborne komisije.

Zastupnički dom donosi odluku o potvrđivanju osoba imenovanih na dužnosti predsjedatelja Vijeća
ministara , ministara i zamjenika u roku od 3 dana od dobivanja preporuke od strane Izborne Komisije.

Smatra se da je Vijeće ministara uspostavljeno i operativno kada se ispune sljedeći uvjeti:

1. Da je predsjedatelj Vijeća ministara imenovan i potvrđen u skladu sa zakonom;

2. Da je broj ministara i zamjenika ministara koji su imenovani i potvrđeni u skladu sa zakonom
dovoljni za osiguranje da Vijeće ministara može održavati sjednice i donositi odluke ili postupati
u skladu prema ovom zakonu.

Dok Vijeće ministara ne bude uspostavljeno i operativno, datadašnje Vijeće ministara ostaje u tehničkom
mandatu.

Predsjedatelj Vijeća ministara može podnijeti ostavku bez obrazloženja. Ostavka se podnosi
Predsjedništvu BiH.

22
Predsjedništvo BiH može predložiti smjenu predsjedatelja Vijeća ministara. Ako Parlamentarna
skupština BiH izglasa nepovjerenje predsjedatelju, Vijeće ministara daje ostavku u cjelini, ali dužnost
obavlja do potvrde novog predsjedatelja i članova Vijeća ministara.

Ministri i zamjenici mogu podnijeti ostavku bez obrazloženja i podnose je predsjedatelju Vijeća ministara.

Predsjedatelj Vijeća ministara može pokrenuti postupak za smjenu ministara i njihovih zamjenika.

Način rada i odlučivanja Vijeća ministara

Članovi Vijeća ministara obvezni su sudjelovati u radu Vijeća ministara. Vijeće ministara radi i odlučuje
u sjednicama. Vijeće ministara može održati sjednicu i odlučivati ako sjednici prisustvuje više od
polovine članova Vijeća ministara.

Vijeće ministara donosi odluke, zaključke, rješenja, usvaja nacrte i prijedloge zakona, analize,
informacije, programe, sporazume, protokole itd.

Vijeće ministara donosi akte iz svoje nadležnosti većinom glasova od ukupnog broja članova koji su
prisutni i glasaju, s time da većina podrazumijeva glas najmanje jednog člana i svakog konstitutivnog
naroda. Kod imenovanja odlučuje se konsenzusom.

Radi osiguranja potpunog, djelotvornog kvalitetnog i usklađenog obavljanja poslova, vijeće ministara
osniva stalne ili privremene urede, direkcije, službe odbore i druga tijela.

Stalna tijela Vijeća ministara su:

1. Direkcija za EU integracije;
2. Generalno tajništvo;
3. Ured a zakonodavstvo;
4. Odbor za unutarnju politiku;
5. Odbor za ekonomiju;
6. Ured koordinatora Brčko Distrikta BiH;

ZAKON O MINISTARSTVIMA I DRUGIM ORGANIMA UPRAVE BiH

Opće odredbe

Ovaj zakon regulira osnivanje ministarstava i utvrđuje upravne organizacije, kao i druge institucije BiH
koje obavljaju poslove uprave iz nadležnosti BiH, određuje njihov djelokrug rada, način rukovođenja i
druga pitanja.

Poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju:

 Ministarstva;

 Upravne organizacije kao samostalne organizacije;

 Upravne organizacije u sastavu ministarstava;

 Druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno
obavljanje poslova uprave;

Sastav državnih službenika i zaposlenika u organima uprave odražava nacionalnu strukturu

stanovništva po posljednjem popisu stanovništva.

Ministarstva su tijela uprave koja obavljaju upravne i stručne poslove iz nadležnosti BiH u jednom ili više
srodnih područja u kojima u cjelini ili određenom obimu neposredno osiguravaju primjenu zakona i

23
drugih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje. Ministarstva pripremaju zakone i druge propise i
opće akte iz svog djelokruga, i obavljaju i druge poslove određene posebnim zakonom i drugim
propisima.

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način
izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.

One se osnivaju kao:

- samostalne upravne organizacije

- upravne organizacije u sastavu ministarstava

Upravne organizacije se mogu osnovati u sastavu ministarstava ako je zbog međusobne povezanosti
poslova iz nadležnosti ministarstva i uprave odnosno ako je potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u
obavljanju poslova tih upravnih organizacija u sastavu ministarstva.

Upravne organizacije u sastavu ministarstva su odgovorne ministarstvu u čijem sastavu se nalaze,

samostalne upravne organizacije odgovorne su Vijeću ministara BiH.

Za obavljanje stručnih, tehničkih i drugih poslova, a za potrebe Vijeća ministara BiH i tijela uprave mogu
se organizirati određene stručne, tehničke i druge službe, kao i zajedničke ili samostalne službe koje
mogu imati svojstvo pravne osobe.

Ministarstva, upravne organizacije i službe

Ministarstva na nivou BiH su:

1. Ministarstvo vanjskih poslova;

2. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;

3. Ministarstvo komunikacija i prometa;

4. Ministarstvo financija i trezora;

5. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice;

6. Ministarstvo civilnih poslova;

7. Ministarstvo pravde;

8. Ministarstvo sigurnosti;

9. Ministarstvo obrane;

1. Ministarstvo vanjskih poslova nadležno je za:

 provođenje utvrđene politike BiH i radi na razvoju međunarodnih odnosa u skladu sa stavovima
i smjernicama Predsjedništva Bosne i Hercegovine;

 predlaže utvrđivanje stavova o pitanjima od interesa za vanjskopolitičke aktivnosti i

međunarodni položaj BiH;

 zastupanje BiH u diplomatskim odnosima prema drugim državama, međunarodnim

organizacijama i na međunarodnim konferencijama, i za neposrednu komunikaciju sa

24
 diplomatskim i predstavništvima drugih država i misijama međunarodnih organizacija u BiH i
obavlja stručne poslove u vezi sa tim;

 praćenje stanja i razvoj međunarodnih odnosa BiH sa drugim državama, međunarodnim

organizacijama i drugim subjektima međunarodnog prava i međunarodnih odnosa i o tome
izvještava Parlament Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Vijeće
ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće ministara);

 predlaganje Predsjedništvu Bosne i Hercegovine uspostavljanja ili prekida diplomatskih ili

konzularnih odnosa sa drugim državama;

 suradnju s međunarodnim organizacijama, predlaganje Predsjedništvu Bosne i Hercegovine

učlanjenje, odnosno učešće BiH u radu međunarodnih organizacija;

 organiziranje, usmjeravanje i koordiniranje rada diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH

u inozemstvu;

 pripremanje i organiziranje međunarodnih posjeta i susreta;

 pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma;

 vršenje poslova u vezi sa boravkom i zaštitom prava i interesa državljana BiH na stalnom i
privremenom boravku u inozemstvu i domaćih pravnih lica u inozemstvu;

 da u suradnji s nadležnim ministarstvima i institucijama prati međunarodna ekonomska kretanja

i odnose i obavještava nadležne organe o tome, kao i o ekonomskim odnosima BiH sa pojedinim
zemljama i regijama;

2. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa nadležno je za:

 vanjskotrgovinsku politiku i carinsko-tarifnu politiku BiH;

 pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz oblasti ekonomskih odnosa i trgovine sa
drugim državama;
 pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma i drugih akata vezano za obnovu i
rekonstrukciju BiH;
 odnose sa međunarodnim organizacijama i institucijama iz oblasti vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa;
 pripremu i izradu makroekonomskih odnosno strateških dokumenata iz oblasti ekonomskih
odnosa;
 poslovno okruženje, jedinstven ekonomski prostor;
 razvoj i promociju poduzetništva;
 kontrolu prometa roba i usluga koji imaju poseban režim u prometu odnosno u izvozu i uvozu;
 zaštitu potrošača;
 konkurenciju;
 koordinacija međunarodne ekonomske pomoći BiH izuzev dijela koji se odnosi na pomoć
Europske unije;
 veterinarstvo.

Ministarstvo je nadležno i za obavljanje poslova i zadataka iz nadležnosti BiH koji se odnose na

definiranje politike, osnovnih principa, koordiniranje djelatnosti i usklađivanje planova entitetskih tijela
vlasti i institucija na međunarodnom planu u područjima:

25
 poljoprivrede;
 energetike;
 zaštita okoline, razvoja i korištenja prirodnih resursa;
 turizma.

U sastavu ovog ministarstva kao upravna organizacija je Kancelarija za veterinarstvo BiH.

3. Ministarstvo komunikacija i prometa nadležno je za:
 politiku i reguliranje zajedničkih i međunarodnih komunikacionih uređaja;
 međunarodni i međuentitetski promet i infrastrukturu;
 pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz oblasti međunarodnih i međuentitetskih
komunikacija i prometa;
 odnose sa međunarodnim organizacijama iz oblasti međunarodnih i međuentitetskih
komunikacija i prometa;
 pripremu i izradu strateških i planskih dokumenata iz oblasti međunarodnih i međuentitetskih
komunikacija, prometa, infrastrukture i informacionih tehnologija;
 poslovi kontrole neometanog transporta u međunarodnom transportu;
 civilno zrakoplovstvo i nadzor zračnog prometa.

U sastavu ovog ministarstva je upravna organizacija Direkcija za civilno zrakoplovstvo Bosne i

Hercegovine, čija su prava i dužnosti utvrđena posebnim zakonom.

4. Ministarstvo financija i trezora nadležno je za:

 principe poreske politike, taksi i propisa;
 odnose sa međunarodnim i domaćim financijskim institucijama;
 pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata kojim BiH preuzima kreditne i druge financijske
obveze sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama;
 planiranje i upravljanje dugom BiH, izvršavanje međunarodnih financijskih obveza;
 politiku novog zaduživanja u zemlji i inozemstvu;
 pripremu budžeta BiH i završnog računa BiH;
 koordiniranje aktivnosti za osiguranje budžetskih sredstava BiH;
 izvršavanje budžeta BiH i staranje o financiranju institucija BiH,
 vođenje aktivnosti o sukcesiji imovine bivše SFRJ;
 bankarske propise koji se odnose na funkcioniranje Centralne banke BiH;
 upravljanje imovinom u vlasništvu institucija BiH;
 kompiliranje, distribuiranje i objavljivanje konsolidiranje općih vladinih fiskalnih podataka.

5. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadležno je za:

 praćenje i provođenje međunarodnih konvencija i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i
osnovnih sloboda;
 promoviranje i zaštita ličnih i kolektivnih ljudskih prava i sloboda;
 koordinaciju i pripremu izvještaja nadležnim domaćim organima i institucijama i međunarodnim
institucijama i organizacija o provođenju obaveza iz međunarodnih konvencija i međunarodnih
dokumenata;
 kreiranje i provođenje aktivnosti na ispunjavanju obaveza BiH u pogledu prijema u euroatlantske
integracije, a posebno u vezi sa primjenom Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama i njenim protokolima;
 praćenje, izrada i distribuiranje informacija o standardima, ostvarenjima i aktivnostima u oblasti
ljudskih prava;

26
  suradnja sa vjerskim zajednicama;
 suradnja sa nacionalnim manjinama i njihovim udruženjima;
 suradnja sa institucijama i organizacijama zaduženim za traženje nestalih lica u BiH;
 suradnja sa Crvenim križom BiH i Međunarodnim komitetom Crvenog križa i humanitarnim
organizacijama;
 staranje o pitanjima azila i o pravima izbjeglica koje dolaze u BiH;
 provođenje Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i praćenje
i nadzor provođenja tog Aneksa;
 kreiranje i provođenje politike BiH u oblasti povratka izbjeglica i raseljenih lica u BiH, projekata
rekonstrukcije, i osiguranje drugih uvjeta za održiv povratak;
 koordiniranje, usmjeravanje i nadzor u okviru Komisije za izbjeglice i raseljena lica, aktivnosti
entiteta i drugih institucija u BiH odgovornih za provođenje politike u ovoj oblasti;

 sve ostale aktivnosti propisane Zakonom, i/ili koje se odnose na provođenje Aneksa VI i VII
Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH;
 sve podatke koje Ministarstvo cijeni relevantnim u skladu sa svim važećim standardima o zaštiti
podataka;
 suradnja sa nevladinim sektorom po pitanjima iz nadležnosti ministarstva;
 kreiranje politike useljavanja i azila u BiH;
 kreiranje politike Bosne i Hercegovine prema iseljeništvu;
 prikupljanje, sistematiziranje, publiciranje i distribuiranje svih podataka iz nadležnosti
ministarstva.

6. Ministarstvo pravde nadležno je za:

 administrativne funkcije vezano za pravosudne organe na državnom nivou;
 međunarodnu i međuentitetsku pravosudnu suradnju (međusobna pravna pomoć i kontakti s
međunarodnim tribunalima);
 izradu odgovarajućih zakona i propisa za uređenje pitanja iz alineje 1. i 2. ovog člana;
 osiguranje da zakonodavstvo BiH i njegova provedba na svim nivoima budu u skladu s obavezama
BiH koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma;
 suradnju sa Ministarstvom vanjskih poslova i entitetima na izradi međunarodnih bilateralnih i
multilateralnih sporazuma;
 davanje smjernica i praćenje pravnog obrazovanja, kako bi se osigurala međuentitetska
harmonizacija u ovoj oblasti i postupanje u skladu sa najboljim standardima;
 općenito djelovanje kao centralno koordinirajući organ za osiguranje usklađenosti zakonodavstva i
standarda pravosudnog sistema među entitetima, bilo osiguranjem uvjeta za raspravu ili
koordiniranjem inicijativa;
 ekstradiciju;
 poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem zakona koji se odnose na državne službenike i
zaposlene organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke i kancelarijsko poslovanje
u organima uprave;

27
 pitanja udruženja građana, vođenje registara udruženja građana i nevladinih organizacija koje
djeluju na teritoriji BiH;
 druge poslove i zadatke koji nisu u nadležnosti drugih ministarstava BiH, a srodni su poslovima iz
nadležnosti ovog ministarstva.

7. Ministarstvo sigurnosti nadležno je za:

 zaštitu međunarodnih granica, unutrašnjih graničnih prijelaza i reguliranje prometa na graničnim
prijelazima BiH;
 sprječavanje i otkrivanje učinilaca krivičnih djela terorizma, trgovine drogom, krivotvorenja domaće
i strane valute i trgovine ljudima i drugih krivičnih djela sa međunarodnim ili međuentitetskim
elementom;
 međunarodnu suradnju u svim oblastima iz nadležnosti ministarstva;
 zaštitu lica i objekata;
 prikupljanje i korištenje podataka od značaja za sigurnost BiH;
 organizaciju i usuglašavanje aktivnosti entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova i Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine u ostvarivanju sigurnosnih zadataka u interesu BiH;
 provođenje međunarodnih obaveza i suradnju u provođenju civilne zaštite, koordiniranje djelovanja
entitetskih službi civilne zaštite u BiH, i usklađivanje njihovih planova za slučaj prirodne ili druge
nesreće koje zahvaćaju teritorij BiH, i donošenje programa i planova zaštite i spašavanja;
 provodi politiku useljavanja i azila BiH i uređuje procedure vezano za kretanje i boravak stranaca u
BiH.

U sastavu ovog ministarstva kao upravne organizacije su Državna granična služba BiH, Agencija za
informacije i zaštitu BiH čija će prava, dužnosti i operativna samostalnost biti uređene posebnim
zakonima, te Kancelarija za suradnju sa Interpolom kao samostalna služba čija se prava i dužnosti
uređuju posebnim propisima.

8. Ministarstvo civilnih poslova nadležno je za:

 poslove državljanstva, upis i evidenciju građana, zaštitu ličnih podataka, prijavljivanje
prebivališta i boravišta, lične isprave, putne isprave i postupak evidencije registracije vozila;
 deminiranje.
 Ministarstvo je nadležno za obavljanje poslova i izvršavanje zadataka koji su u nadležnosti
Bosne i Hercegovine i koji se odnose na utvrđivanje osnovnih principa koordiniranja aktivnosti,
usklađivanja planova entitetskih tijela vlasti i definiranje strategije na međunarodnom planu u
područjima:
 zdravstva i socijalne zaštite;
 mirovina;
 nauke i obrazovanja;
 rada i zapošljavanja;
 kulture i sporta;
 geodetskim, geološkim i meteorološkim poslovima.

U sastavu ovog ministarstva je Direkcija za implementaciju CIPS projekta i Komisija za deminiranje u

BiH kao samostalne službe čija su prava i dužnosti utvrđena posebnim propisima.

28
9. Ministarstvo obrane

Nadležno je za stvaranje i održavanje obrambenog kapaciteta kako bi se osigurala zaštita suvereniteta,

teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta i svi drugi poslovi u vezi sa
oružanim snagama i zaštitom suvereniteta.

Samostalne upravne organizacije

U BiH trenutno ima 27 samostalnih upravnih organizacija.

Samostalne upravne organizacije su :

1. Agencija za statistiku BiH;

2. Institut za kreditiranje BiH;

3. Institut za mjeriteljstvo BiH;

4. Institut za intelektualno vlasništvo BiH;

5. Institut za standardizaciju BiH;

6. Agencija za državnu službu BiH;

7. Agencija za unapređenje inozemnih investicija u BiH;

8. Agencija za javne nabavke;

9. Konkurencijsko vijeće BiH;

10. Uprava za indirektno oporezivanje BiH;

Rukovođenje ministarstvima, upravama, upravnim organizacijama i službama

Ministarstvom rukovodi ministar u suradnji sa zamjenikom ministra i tajnikom u ministarstvu.

Ministar za svoj rad i stanje u područjima koja su u djelokrugu rada ministarstva odgovoran Vijeću
ministara BiH.
Ministar ima jednog zamjenika (ministarstvo odbrane ima dva zamjenika) ministra koji se imenuje na isti
način kao i ministar, s time da ne može biti iz istog naroda iz čijih redova je biran ministar.

Upravnom organizacijom rukovodi direktor odnosno direktor čiji je naziv određen zakonom ili odlukom
o osnivanju upravne organizacije.

Rukovoditelji upravnih organizacija koje su u sastavu ministarstava za svoj rad odgovaraju ministru koji
rukovodi ministarstvom u čijem je sastavu upravna organizacija.

ZAKON U DRŽAVLJANSTVU BIH

29
Opće odredbe

Svi državljani FBiH i RS-a su samim tim i državljani BiH. Zakoni o državljanstvu koje donose entiteti
moraju biti usklađeni u Ustavu BiH i državnom zakonu. Promjena državljanstva jednog entiteta u
državljanstvo drugog entiteta nema utjecaja na državljanstvo BiH.

Državljanin BiH koji ima prijavljeno prebivalište u Brčko Distriktu BiH, a koji ima državljanstvo jednog od
entiteta, ostaje državljanin tog entiteta osim ako na svoj zahtjev ne promijeni svoje entitetsko
državljanstvo.

Državljanin BiH koji nema izjavljeno entitetsko državljanstvo a ima prebivalište na teritoriji Brčko Distrikta
ima pravo da izabere svoje entitetsko državljanstvo.

Državljani BiH mogu imati državljanstvo druge države, pod uvjetom da postoji bilateralni sporazum
između BiH i te države kojim se to pitanje uređuje.

Stjecanje državljanstva BiH

Državljanstvo BiH , u skladu s odredbama ovog zakona, stječe se:

1. Porijeklom;

2. Rođenjem na teritoriji BiH;

3. Usvajanjem;

4. Putem naturalizacije;

5. Putem međunarodnog sporazuma;

1. Stjecanje državljanstva porijeklom

Dijete rođeno nakon stupanja na snagu Ustava stječe državljanstvo BiH porijeklom:

1. Čija su oba roditelja bili državljani BiH u vrijeme rođenja djeteta, bez obzira na mjesto djetetovog
rođenja;

2. Čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme rođenja djeteta i dijete je rođeno na teritoriji
BiH;

3. Čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rođenja , a dijete je rođeno u
inozemstvu, ako bi ono bilo inače bez državljanstva;

4. Rođeno u inozemstvu, a čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rođenja,
pod uvjetom da do vremena kada napuni 23 godine:

- Bude registrirano u svrhu evidentiranja državljana BiH u nadležnim organima u BiH u zemlji ili
inozemstvu;

- Ima mjesto stalnog boravka na teritoriji BiH;

2. Stjecanje državljanstva rođenjem na teritoriji BiH

30
Državljanstvo BiH će biti dodijeljeno djetetu koje je rođeno ili nađeno na teritoriji BiH nakon stupanja na
snagu Ustava i čija su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva, ili ako
je dijete bez državljanstva.

3. Usvojenje kao način stjecanja državljanstva

Dijete mlađe od 18 godina, koje je u potpunosti usvojio državljanin BiH nakon stupanja na snagu Ustava,
stječe državljanstvo BiH.

4. Stjecanje državljanstva naturalizacijom

Stranac koji je podnio zahtjev za stjecanje državljanstva BiH može steći državljanstvo naturalizacijom
ako ispunjava sljedeće uvjete:

1. Da je napunio 18 godina starosti;

2. Da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriju BiH najmanje 8 godina prije podnošenja
zahtjeva;

3. Da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda u BiH;

4. Da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zaštitna mjera
udaljavanja stranaca sa teritorija BiH i da je ova odluka još uvijek na snazi;

5. Da nije osuđivan na izdržavanje kazne za kaznena djela s predumišljajem na duže od tri godine
u razdoblju od 8 godina od podnošenja zahtjeva;

6. Da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo nakon stjecanja
državljanstva BiH, osim ako se bilateralnim sporazumom ne predviđa drukčije.

5. Stjecanje državljanstva olakšanom naturalizacijom

Bračni drug državljanina BiH-stranac, može steći državljanstvo bih pod sljedećim uvjetima:

- Da je brak trajao najmanje 5 godina;

- Da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo;

- Da ima stalno mjesto boravka na teritoriji BIH u posljednje tri godine;

Dijete mlađe od 8 godina, čiji je jedan roditelj stekao državljanstvo BiH, ima pravo dobiti državljanstvo
BiH naturalizacijom ako ono stalno boravi na teritoriji BiH.
Roditelj koji ima državljanstvo BiH može tražiti stjecanje državljanstva u ime maloljetnog djeteta, ako je
dijete starije od 14 godina traži se njegov pristanak.

Olakšano stjecanje imaju i

- Emigranti koji su se vratili u BiH;

- Prva i druga generacija potomaka koji su se vratili u BiH;

Prestanak državljanstva BiH

31
Državljanstvo se ne može izgubiti ako bi osoba koja je u pitanju na taj način ostala bez državljanstva
(apatrid)

Državljanstvo BiH prestaje:

1. Po sili zakona;

2. Odricanjem;

3. Otpustom;

4. Oduzimanjem;

5. Međunarodnim sporazumom;

1. Prestanak državljanstva po sili zakona

Državljanstvo BiH se gubi dobrovoljnim stjecanjem drugog državljanstva, ukoliko nije drugačije uređeno
bilateralnim sporazumom zaključenim između BiH i te države;

2. Odricanje

Građanin koji je napunio 18 godina, koji živi u inozemstvu i ima državljanstvo druge države, ili mu je
zagarantirano stjecanje državljanstva druge države, ima pravo odreći se državljanstva BiH.

3. Otpust

Otpust i državljanstva BiH može biti odobren na osnovu zahtjeva osobe koja živi na teritoriji BiH, a koja
ispunjava sljedeće uvjete:

1. Da ima 18 godina;

2. Da se protiv nje ne vodi krivični postupak zbog kaznenog djela za koji se goni po službenoj
dužnosti;

3. Da je izmirila sve nužne doprinose, poreze ili druge zakonske obaveze;

4. Da je stekla ili da joj je zagarantirano državljanstvo druge države;

4. Oduzimanje

Državljanstvo BiH može biti oduzeto u sljedećim slučajevima:

1. Ako je državljanstvo stečeno putem prevare, lažnih informacija ili skrivanjem bilo koje relevantne
činjenice koja se može odnositi na podnositelja zahtjeva;

2. Kada državljanin BiH vrši dobrovoljnu službu u stranim vojnim snagama usprkos zabrani takve
službe;

3. Kada je državljanstvo stečeno nakon stupanja na snagu ovog zakona bez ispunjenja uvjeta, i
kad je državljanin osuđen pravosnažnom presudom suda u BiH radi poduzimanja radnji kojima
se narušava ustavni poredak i sigurnost BiH

32
 4. Kada je državljanin bih osuđen pravosnažnom odlukom u BiH za krivično djelo koje uključuje
krijumčarenje vatrenog oružja, eksploziva, radioaktivnog materijala ili droga itd.

5. Kada je državljanin osuđen pravosnažnom odlukom suda u BiH za krivično djelo koje proizlazi
iz aktivnosti koje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH.

ZAKON O RADU U INSTITUCIJAMA BIH

Što se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom uređuju se prava, obaveze, odgovornosti, plaće i druge naknade, kao i ostala pitanja iz
ugovora o radu. Ovim zakonom se regulira radni odnos:

1. zaposlenika u institucijama BiH i njenim organima koji nisu državni službenici;

2. zaposlenika u institucijama BiH koji su izričito izuzeti iz Zakona o državnoj službi u institucijama
BiH;

3. zaposlenika koji su uposleni u javnim poduzećima BiH, udrugama, zakladama BiH, i drugim
institucijama za obavljanje dodatnih nadležnosti u BiH

Ovaj zakon se primjenjuje i na državne službenike ukoliko suprotan Zakonu o državnoj službi u
institucijama BiH.

Prijem u radni odnos

Uposlenici u institucije BiH se primaju na osnovu:

a) Javnog oglasa;
b) Vanjskog premještaja (unutar državnih institucija);

Na osnovu odluke o potrebi prijema zaposlenika, raspisuje se javni oglas koji se objavljuje u najmanje
jednom visokotiražnom listu koji se distribuira na cijelom teritoriju BiH. Rok za podnošenje prijava po
javnom oglasu ne može biti kraći od 8 dana.
Poslodavac imenuje Komisiju za izbor kandidata koja razmatra prijave i ocjenjuje kandidate i utvrđuje
da li ispunjavaju uvjete date u oglasu. Poslodavac donosi odluku o prijemu kandidata u radni odnos.

Kada postoji upražnjeno radno mjesto poslodavac će ga pokušati popuniti vanjskim premještanjem
zaposlenika (unutar državnih institucija) koji je višak, a koji radi na sličnoj poziciji kod drugog
poslodavca.

Uvjeti koje kandidat mora da ispunjava

U radni odnos kod poslodavca može se primiti osoba koja ispunjava sljedeće opće uvjete:

 da ima navršenih 18 godina;

 da je državljanin BiH;

33
  da protiv nje nije pokrenut krivični postupak za krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora
3 godine ili više ili da joj je izrečena zatvorska kazna za krivično djelo sa umišljajem;

 da nije obuhvaćena članom IX stav 1. Ustava BiH (gonjenje i osuda Međunarodnog kaznenog
suda za bivšu Jugoslaviju);

 da je psihički i fizički sposoban za obavljanje poslova radnog mjesta za koje aplicira;

Pored navedenih općih uvjeta, Zakonom ili Pravilnikom mogu se propisati i posebni uvjeti za prijem
zaposlenika na pojedino radno mjesto:

 stručna sprema;

 radno iskustvo;

 posebna psihofizička sposobnost;

 stručni ispit;

 rad na računaru;

 strani jezik;

Podatci koji se ne mogu tražiti od zaposlenika

Prilikom zaključivanja ugovora o radu poslodavac ne može tražiti od zaposlenika podatke koji nisu u
vezi s prirodom radnih aktivnosti koje uposlenik obavlja npr. od žene koja se prijavila na raspisani oglas
ili koja je već uposlena kod poslodavca zabranjeno je tražiti da uradi test za utvrđivanje trudnoće.

Ugovor o radu na neodređeno i određeno i probni rad

Ugovor o radu se može zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme. Ugovor o radu se u pravilu
zaključuje na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme se može zaključiti na period od najduže 2 godine i to za slučaj:

 obavljanje vanrednih, povremenih i privremenih poslova;

 poslova koji nisu trajnijeg karaktera;

 radi zamjene oduže odsutnog zaposlenika;

Sve dok traju potrebe za obavljanjem tih poslova.

Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti i probni rad koji ne može trajati duže od 6
mjeseci. Otkazni rok je 15 dana.

Disciplinska odgovornost i pokretanje disciplinskog postupka

Povrede službene dužnosti mogu biti teže i lakše.

Uposlenik će odgovarati za povrede službene dužnosti propisanih zakonom kada je povreda rezultat
njegove lične krivnje.

Teže povrede službene dužnosti su definirane zakonom i taksativno su pobrojane (navodim neke):

34
  vršenje radnje koja je definirana kao krivično djelo protiv službene dužnosti, odnosno prekršaj;

 odavanje državne, vojne ili službene tajne;

 zloupotreba ili prekoračenje službenih ovlasti;

 neizvršavanje ili nesavjesno vršenje povjerenih poslova;

Lakše povrede službene dužnosti su definirane Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti

zaposlenika.

Svaki uposlenik može poslodavcu podnijeti disciplinsku prijavu protiv bilo kojeg zaposlenika, kako bi se
pokrenuo disciplinski postupak. Prijava mora biti potpisana obrazložena i potkrijepljena dokazima.

Pokretanja disciplinskog postupka zastarijeva za:

 težu povredu službene dužnosti u roku od 12 mjeseci (subjektivni i objektivni rok);

 lakšu povredu službene dužnosti u roku od 6 mjeseci (subjektivni i objektivni rok);

Disciplinske kazne

Za teže povrede službene dužnosti uposleniku se mogu izreći sljedeće disciplinske kazne:
 pismena opomena;

 pismeni ukor;

 kaznena susmirovina s radnog mjesta i plaće i razdoblju od 2-30 dana;

 degradiranje na niže radno mjesto;

 prestanak radnog odnosa;

Za lakše povrede radne dužnosti uposleniku se može izreći :

 pismena opomena;

 pismeni ukor;

Zaštita prava iz radnog odnosa

Uposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može zahtijevati od
poslodavca ostvarivanje tog prava. Poslodavac je dužan riješiti zahtjev pismeno, u roku od 30 dana
kada je zahtjev podnesen.

Uposlenik može podnijeti tužbu pred Sudom BiH zbog povrede prava iz radnog odnosa . Zastarjelost
nastupa u roku od 1 godine od dana saznanja za povredu iz radnog odnosa.

Pravilnik o radu, Kolektivni ugovor

35
Poslodavac donosi pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja značajna
za uposlenike i poslodavca. Pri donošenju pravilnika o radu poslodavac se konzultira sa sindikatom.

Kolektivni ugovor može se zaključiti za određenu djelatnost jednog ili više poslodavaca ili udrugu
poslodavaca. Ugovor se zaključuje u pisanom obliku i njime se uređuju prava i obaveze stranaka koje
su ga zaključile, te prava i obaveze iz radnog odnosa.

Reprezentativni sindikat i štrajk

Pojam reprezentativni sindikat označava sindikat koji je registriran na nivou BiH ili dva i više sindikata
koji zajednički nastupaju, čije članstvo čini većina zaposlenika jednog poslodavca u sjedištu poslodavca.
Reprezentativni sindikat može zastupati uposlenike jednog ili više poslodavaca.

Reprezentativni sindikat potvrđuje Vijeće ministara na prijedlog Ministarstva pravde.

Svaki reprezentativni sindikat ima pravo, u skladu sa Zakonom o štrajku i drugim propisima, pozvati na
štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa zaposlenika.

ZAKON O DRŽAVNOJ SLUŽBI U INSTITUCIJAMA BiH

Opće odredbe

Ovim zakonom se uređuje pravni status državnih službenika u:

 ministarstvima;

 samostalnim upravnim organizacijama;

 upravnim organizacijama u sastavu ministarstva;

 drugim institucijama BiH osnovanim posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom
povjereno obavljanje upravnih poslova;

Državni službenik je osoba postavljena upravnim aktom na radno mjesto u državnoj službi.

Zapošljavanje i unapređenje profesionalne karijere državnog službenika temelji se na javnom konkursu

i profesionalnoj sposobnosti.
Struktura državnih službenika u državnoj službi odražava nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema
posljednjem popisu stanovništva.

Nespojivost u državnoj službi

Državni službenik ne smije obavljati dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada, ne može se zaposliti
u roku od 2 godine od razrješenja u firmi nad čijim radom je provodio redovan nadzor, ne može biti član
upravnih i drugih odbora političkih stranaka i ne smije slijediti instrukcije političkih stranaka.

36
Izuzeće u primjeni zakona - na koga se ne odnosi

Ovaj zakon se ne primjenjuje na:

 članovi parlamentarne skupštine BiH;

 članovi Predsjedništva BiH;

 Vijeće ministara;

 Ministri i zamjenici;

 Članovi stalnog komiteta za vojna pitanja;

 Suci Ustavnog suda BiH;

 Ombudsman BiH

 Glavni tužitelj, zamjenici i tužitelji BiH;

 Pravobranitelj Bih i zamjenici;

Radna mjesta u državnoj službi

Radna mjesta državnih službenika se dijele na:

a) rukovodeći državni službenici

- tajnik i tajnik s posebnim zadatkom;
- pomoćnik ministra, pomoćnik direktora i glavni inspektor;

b) ostali državni službenici

- šef unutrašnje organizacijske jedinice;
- stručni savjetnik;
- viši stručni suradnik;
- stručni suradnik.

Tajnik obavlja poslove rukovodnog karaktera i koordinira rad sektora. Odgovoran je za korištenje
financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala. Za svoj rad odgovara rukovoditelju institucije.

Tajnik s posebnim zadatkom obavlja poslove rukovodnog karaktera i odgovoran je a obavljanje

posebnih zadataka utvrđenih odlukom Vijeća ministara ili drugih propisa. Tajnik s posebnim zadatkom
za svoj rad i upravljanje odgovara Vijeću ministara, odnosno instituciji koja ga je imenovala.

Pomoćnik ministra obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar osnovne organizacijske jedinice,
odnosno sektora i odgovoran je a korištenje financijskih materijalnih i ljudskih potencijala.

Pomoćnik direktora upravlja određenim područjem rada ili određenom organizacijskom jedinicom i
obavlja druge poslove koje mu odredi direktor.

Glavni inspektor neposredno organizira i upravlja radom inspektorata u određenom području

inspekcijskog nadzora.

37
Za svoj rad i upravljanje pomoćnik ministra, pomoćnik direktora i glavni inspektor odgovaraju
rukovoditelju institucije.

Šef unutrašnje organizacijske jedinice obavlja složenije poslove i odgovoran je za korištenje

financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih unutrašnjoj organizacijskoj jedinici. Šef za svoj
rad i upravljanje odgovara pomoćniku ministra ili tajniku kad nema pomoćnika ministra.

Stručni savjetnik je državni službenik čija dužnost podrazumijeva odgovornost, visok stepen stručnosti
i nezavisnosti u određenim oblastima rada u okviru organizacijske jedinice.

Zapošljavanje u institucijama BiH

Na radna mjesta državnih službenika se postavlja na osnovu:

a) internog premještaja
b) eksternog premještaja;
c) javnog oglašavanja

Interno premještanje se vrši na osnovu internog oglašavanja ako u instituciji postoji upražnjeno radno
mjesto državnog službenika. Institucija razmatra da li je moguće to radno mjesto popuniti internim
premještanjem državnog službenika zaposlenog na sličnom radnom mjestu.

Eksterno premještanje dolazi kada nije moguće putem internog premještanja popuniti upražnjeno
radno mjesto, eksternim premještanjem prekobrojnog službenika koji je na sličnoj poziciji u drugoj
instituciji.

Ako nije moguć ni eksterni premještaj upražnjeno mjesto se oglašava putem javnog natječaja koji se
provodi u skladu sa zakonom.
Agencija za državnu službu oglašava upražnjeno radno mjesto putem javnog natječaja najmanje 30
dana od krajnjeg roka za prijave u 3 domaća sredstva javnog informiranja, te na web sajtu Agencije.

Opći uvjeti za postavljanje državnog službenika

Da bi bila postavljena na mjesto državnog službenika osoba mora ispunjavati sljedeće opće uvjete:

 Da je državljanin BiH;

 Da je stariji od 18 godina;

 Da ima fakultetsku diplomu najmanje VII stepena;

 Da je zdravstveno sposobna za vršenje poslova;

 Da nije otpuštena iz državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u
roku od 3 godine prije objave upražnjenog radnog mjesta;

 Imati uvjerenje da se protiv nje ne vodi krivični postupak i da nije obuhvaćena članom IX stav1.
Ustava BiH;

 Da nije stekla uvjete za starosnu mirovinu;

38
Komisija za izbor bira kandidate na osnovu profesionalnih sposobnosti procijenjenih putem javnog
natječaja.

Postavljanje državnog službenika

Državnog službenika postavlja Agencija za državnu službu u skladu s rezultatom koji je kandidat
postigao u izbornom procesu.

Rukovodeće državne službenike imenuje nadležna institucija u skladu sa prethodno pribavljenim

mišljenjem Agencije, s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs.

Ocjena rada i unaprjeđenje državnog službenika

Ocjena rada državnog službenika podrazumijeva nadzor i ocjenu njegovog vršenja dužnosti utvrđenih
radnim mjestom za vrijeme trajanja službe. Ocjenu rada rukovodećih državnih službenika utvrđuje
rukovoditelj institucije.

Direktno nadređeni ocjenjuju rad svih državnih službenika najmanje svakih 6 mjeseci. Ocjena rada se
temelji na rezultatima postignutim u realizaciji poslova predviđenih opisom radnog mjesta i ciljevima koje
za dano razdoblje utvrdi nadređeni.

Rezultati ocjene se uzimaju u obzir prilikom unaprjeđenja i internih premještaja.

Ako je ocjena negativna, državni službenik, s ciljem poboljšanja situacije, prolazi kroz poseban program
koji uz koji uz konzultacije s njim odredi njegov direktno nadređeni.

Ako su dvije uzastopne ocjene rada negativne, Agencija, uz pribavljeno mišljenje nadležne institucije,
razrješava dužnosti državnog službenika. Ako su dvije uzastopne ocjene rada negativne za rukovodeće
državne službenike nadležna institucija ih razrješava.

Disciplinske mjere

U slučaju kada državni službenik učini povredu službene dužnosti, izriču se sljedeće disciplinske mjere:
 Pismena opomena;

 Pismeni ukor;

 Smanjenje plaće do 10% u trajanju od 1-3 mjeseca;

 Smanjenje plaće od 15%do 30% u trajanju od 3-6 mjeseci;

 Degradiranje na nižu kategoriju u opsegu istog radnog mjesta;

 Susmirovina prava sudjelovanja na konkursima u državnoj službi u institucijama BiH u

razdoblju od 2 godine;

 Degradiranje na neposredno niže radno mjesto;

 Prestanak radnog odnosa;

Agencija za državnu službu

39
Ovim zakonom se osniva Agencija kao samostalna upravna organizacija sa svojstvom pravne osobe.
Direktor agencije nalazi se na radnom mjestu tajnika s posebnim zadatkom i bira se na razdoblje od 5
godina. Sjedište Agencije je u Sarajevu.

Agencija osigurava:
 realizaciju procesa zapošljavanja državnih službenika zahtjev institucija;

 pomaže institucijama u realizaciji njihove kadrovske politike;

 obuku i razvitak državne službe;

 podnosi godišnje izvještaje o radu i plan rada za narednu godinu Vijeću ministara na
odobravanje;

ZAKON O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU FBiH

Što uređuje zakon

40
Ovim zakonom se uređuje: stjecanje, ostvarivanje i prestanak prava iz mirovinskog i invalidskog
osiguranja, tko se smatra osiguranikom, mirovinski staž, osiguravanje sredstava za MIO.

Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja

Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja podrazumijevaju:

- pravo na starosnu peniju;

- pravo na invalidsku mirovinu;

- pravo na obiteljsku mirovinu;

- prava osiguranika s promijenjenom radnom sposobnošću i pravo po osnovu fizičke

onesposobljenosti;

Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja su neotuđiva, osobna i materijalna, te ne mogu se

prenositi na druge osobe. Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti. Prava
nastala prema ovom zakonu ne mogu se oduzeti, smanjiti ili ograničiti izuzev zakonom predviđenih
slučajeva.

Stjecanje i ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja

Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja stječu se za slučaj:

- starosti;

- invalidnosti;

- smrti i fizičke onesposobljenosti;

Invalidska mirovina

Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih
povredom na radu, profesionalnom bolešću,povredom izvan rada ili bolešću, a koje se ne mogu otkloniti
liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, postane potpuno nesposoban za obavljanje poslova
radnog mjesta na koje je bio raspoređen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti.

Invalid rada je osiguranik koji po osnovi invalidnosti ostvaruje prava iz mirovinskog i invalidskog
osiguranja.
Osiguranici kod kojih nastane invalidnost, ovisno o promijenjenoj radnoj sposobnosti, razvrstavaju se u
dvije kategorije:

- I kategorija invalidnosti kod osiguranika kod kojih nastane gubitak radne sposobnosti;

- II kategorija invalidnosti kod osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću.

Osiguranik kod koga je utvrđena I kategorija invalidnosti stječe pravo na invalidsku mirovinu:

 Ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez

obzira na dužinu radnog staža;

41
  Ako je invalidnost prouzrokovana povredom izvan rada ili bolešću, pod uvjetom da je
prije nastanka invalidnosti imao navršen staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu
razdoblja od navršenih 20 godina života do nastanka invalidnosti.

Starosna mirovina

Osiguranik stječe uvjete za starosnu mirovinu kada navrši 65 godina života i najmanje 20 godina radnog
staža ili 40 godina staža bez obzira na godine života.

Obiteljska mirovina

Obiteljsku mirovinu mogu ostvariti sljedeći članovi obitelji:

 Bračni drug;

 Djeca rođena u braku ili izvan braka, usvojena djeca, pastorčad koju je osiguranik izdržavao,
unučad i druga djeca bez roditelja koje je osiguranik izdržavao;

 Bračni drug iz razvedenog braka , ako mu je sudskom odlukom utvrđeno pravo na izdržavanje;

Članovi obitelji stječu pravo na obiteljsku mirovinu ako je umrli osiguranik ispunjavao jedan od sljedećih
uvjeta:

- Ispunio uvjete za starosnu mirovinu;

- Po osnovu ostvarenog staža stekao uvjete za invalidsku mirovinu;

- Bio korisnik starosne ili invalidske mirovine;

Udovica stječe pravo na obiteljsku mirovinu:

1. ako je do smrti bračnog druga navršila 45 godina života;

2. Ako je do smrti bračnog druga ili u roku od 1 godine od dana smrti postala potpuno nesposobna
za privređivanje;

3. Ako je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku
mirovinu a udovica vrši roditeljske dužnosti prema toj djeci;

4. Pravo na obiteljsku mirovinu udovica ima i kad je dijete rođeno 300 dana posle smrti
osiguranika;

Udovac stječe pravo na obiteljsku mirovinu:

1. Ako je do smrti bračnog druga navršio 60 godina života;

2. Ako je do smrti bračnog druga ili u roku od 1 godine od dana smrti postala potpuno nesposobna
za privređivanje;

3. Ako je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku
mirovinu a udovac vrši roditeljske dužnosti prema toj djeci;

42
Dijete stječe pravo na obiteljsku mirovinu i može to pravo koristiti do 15 godine života. Dijete starije od
15 godina zadržava pravo na obiteljsku mirovinu ako je na redovnom školovanju, a najkasnije do 25
godine života.

Dijete koje je potpuno poslovno nesposobno za samostalan život ima pravo na obiteljsku mirovinu sve
dok takva nesposobnost traje.

ZAKON O RADU FBiH

Što se uređuje ovim zakonom?

Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o
radu, ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno
rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom ili
međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Zasnivanje radnog odnosa

Stupanjem na rad radnika na osnovu zaključenog ugovora o radu zasniva se radni odnos.

Pojam poslodavca
Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje radniku daje posao na osnovu ugovora
o radu.

Pojam radnika
Radnik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje je
zaposleno na osnovu ugovora o radu.

Osnovi i vrste diskriminacije

Zabranjena je diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno
opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i
drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rođenje, rasu, boju kože,
članstvo ili ne članstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo
osobno svojstvo.
Diskriminacija može biti direktna ili indirektna.
Direktna diskriminacija, u smislu ovog zakona, znači svako postupanje kojim se radnik, kao i lice koje
traži zaposlenje stavlja ili je bilo stavljeno u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj
situaciji.
Indirektna diskriminacija, u smislu ovog zakona, postoji kada određena naizgled neutralna odredba,
pravilo, kriterij ili praksa stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj radnika kao i lice koje traži zaposlenje
zbog određene osobine, statusa, opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosnog sistema koji čine osnove za
zabranu diskriminacije u odnosu na drugog radnika, kao i lice koje traže zaposlenje.

Zabrana diskriminacije
Diskriminacija iz ovog zakona zabranjena je u odnosu na:
a. uvjete za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje
određenog posla,

43
b. uvjete rada i sva prava iz radnog odnosa,
c. obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje,
d. napredovanje u poslu i
e. otkazivanje ugovora o radu.

Odredbe ugovora o radu za koje se utvrdi da su diskriminirajuće ništave su.

Izuzeci od zabrane diskriminacije

Ne smatraju se diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva u odnosu na određeni
posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja pod takvim uvjetima da karakteristike povezane
sa nekim od osnova diskriminacije iz ovog zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja
posla, te da je svrha koja se time želi postići opravdana.

Ne smatraju se diskriminacijom odredbe ovog zakona, kolektivnog ugovora i ugovora o radu koje se
odnose na posebnu zaštitu određenih kategorija radnika u skladu sa zakonom.

Zaštita u slučajevima diskriminacije

U slučajevima diskriminacije u smislu odredaba ovog zakona, radnik kao i lice koje traži zaposlenje
mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju.
Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva iz prethodnog stava, ne udovolji tom
zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Uvjeti za zaključivanje ugovora o radu

Sa licem mlađim od 15 godina života ne može se zaključiti ugovor o radu, niti se ono može zaposliti na
bilo koju vrstu poslova.
Lice između 15 i 18 godina života (maloljetnik) može zaključiti ugovor o radu, odnosno zaposliti se uz
suglasnost zakonskog zastupnika i pod uvjetom da od ovlaštenog ljekara ili nadležne zdravstvene
ustanove pribavi ljekarsko uvjerenje kojim dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za rad.

Vrste ugovora
Ugovor o radu zaključuje se:
a. na neodređeno vrijeme;
b. na određeno vrijeme.

Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno
vrijeme.
Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti za period duži od tri godine.
Ako radnik izričito ili prešutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno
izričito ili prešutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na
period duži od tri godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme.

Sadržaj zaključenog ugovora o radu

Ugovor o radu zaključuje se u pisanoj formi i sadrži, naročito, podatke o:
a. nazivu i sjedištu poslodavca;
b. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu radnika;
c. trajanju ugovora o radu;
d. danu otpočinjanja rada;
e. mjestu rada;
f. radnom mjestu na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova;
g. dužini i rasporedu radnog vremena;
h. plaći, dodacima na plaću, te periodima isplate;
i. naknadi plaće;

44
j. trajanju godišnjeg odmora;
k. otkaznom roku
l. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Umjesto podataka iz toč. g., h., i., j., k. i l. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući
član zakona, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, kojim su uređena ta pitanja.

Radno-pravni status direktora

Predsjednik i članovi uprave, odnosno poslovodni organ drugog naziva (u daljem tekstu: direktor) može
poslovodnu funkciju obavljati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa, u skladu sa pravilnikom o radu.
Direktor može zasnovati radni odnos na neodređeno ili određeno vrijeme.
Radni odnos na određeno vrijeme traje do isteka roka na koji je izabran direktor, odnosno do njegovog
razrješenja.

Načini prestanka ugovora o radu

Ugovor o radu prestaje:
a. smrću radnika;
b. sporazumom poslodavca i radnika;
c. kad radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drugačije
ne dogovore;
d. kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se poslodavac i
radnik drugačije ne dogovore;
e. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju zbog gubitka
radne sposobnosti;
f. otkazom ugovora o radu;
g. istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;
h. ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca - danom
stupanja na izdržavanje kazne;
i. ako radniku bude izrečena mjera sigurnosti, odgojna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri
mjeseca - početkom primjene te mjere;
j. pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

Otkaz ugovora o radu

Poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz propisani otkazni rok, ako:
a. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili
b. radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.
Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu u smislu točke a., poslodavac namjerava
da zaposli radnika sa istim kvalifikacijama i stupnjom stručne spreme ili na istom radnom mjestu, prije
zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.

Otkaz poslodavca bez obaveze poštivanja otkaznog roka

Poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da
je radnik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su
takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne
može otkazati bez prethodnog pisanog upozorenja radniku.
Pisano upozorenje sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se radnik smatra odgovornim
i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se
prijestup ponovi u roku od šest mjeseci nakon izdavanja pisanog upozorenja poslodavca.

Otkaz radnika bez obaveze poštivanja otkaznog roka

Radnik može otkazati ugovor o radu bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je poslodavac
odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo
osnovano očekivati od radnika da nastavi radni odnos.

45
Omogućavanje iznošenja odbrane radnika
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada radnika, obavezan je omogućiti radniku
da se izjasni o elementima odgovornosti koja mu se stavlja na teret.

Teret dokazivanja
U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, na poslodavcu je teret dokazivanja postojanja opravdanog
razloga za otkaz ugovora o radu.
Zaštita prava iz radnog odnosa
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30
dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za
povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora
o mirnom rješavanju spora ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90
dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom.
Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu
nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz
radnog odnosa.

Zastara novčanih potraživanja

Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine od dana nastanka obveze.

Obaveza donošenja pravilnika o radu

Poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim se uređuju plaće,
organizacija rada, sistematizacija radnih mjesta, posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa i druga
pitanja značajna za radnika i poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

46