ZAKONO UPRAVI

Poslove uprave iz nadležnosti Bosne i Hercegovine obavljaju ministarstva i upravne organizacije kao
samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstava (tijela uprave), kao i druge
institucije Bosne i Hercegovine utemeljene posebnim zakonom ili kojim je posebnim zakonom povjereno
obavljanje poslova uprave. Određene poslove uprave mogu obavljati poduzeća, ustanove i druge pravne
osobe kada im je zakonom povjereno obavljanje javnih ovlasti.
Organe uprave na prijedlog Vijeća ministara Bosne i Hercegovine osniva Parlamentarna skupština Bosne i
Hercegovine i to donošenjem zakona. Zadatak organa uprave jeste da, u okviru svoje nadležnosti, osigura
učinkovito i potpuno ostvarivanje prava i sloboda građana predviđenih u Ustavu BiH kao i u aktima
navedenim u Aneksu I Ustava.
Poslovi uprave:
Organi uprave u okviru svoje nadležnosti vrše sljedeće poslove:
1) izvršavaju zakone i druge propise;
2) vrše upravni nadzor nad provođenjem zakona i drugih propisa (nadzor nad zakonitošću akata kojima se
rješava u upravnim stvarima; nadzor nad zakonitošću rada institucija sa javnim ovlastima; inspekcijski
nadzor);
3) donose propise za provođenje zakona i drugih propisa;
4) predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti, a koja se odnose na njihovu nadležnost.
Organi uprave u obavljanju inspekcijskog nadzora iz svoje nadležnosti ostvaruju neposredan uvid u
zakonitost rada, poslovanja i postepena organa uprave, preduzeća, ustanova i dragih pravnih i fizičkih
osoba u svezi sa provođenjem zakona i drugih propisa, te poduzimaju upravne i druge mjere za koje su
ovlašteni zakonom.
Organi uprave odgovorni su Parlamentarnoj skupštini za zakonito, potpuno, učinkovito i profesionalno
obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.
Parlamentarna skupština, Predsjedništvo i Vijeće ministara, u granicama svojih nadležnosti, mogu prema
organima uprave:
1. utvrditi uputstva i smjernice o načinu provođenja zakona i drugih propisa;
2. narediti da u određenome roku donesu propise ili poduzmu mjere za koje su nadležni i utvrde rokove za
izvršavanje pojedinih zadataka;
3. narediti da ispitaju stanje u područjima iz svoje nadležnosti, te da Predsjedništvu i Vijeću ministara
podnesu izvještaj s odgovarajućim prijedlozima.
Upravne organizacije osnivaju se u obliku uprava, agencija, zavoda, direkcija, instituta, centara ili ureda.
U ministarstvu se postavljaju sekretar, pomoćnik ministra i glavni inspektor.
Direktor, odnosno rukovoditelj samostalne upravne organizacije ima zamjenika. Direktora, odnosno
rukovodioca i zamjenika Direktora samostalne upravne organizacije imenuje Vijeće ministara na prijedlog
predsjedatelja Vijeća ministara.
Direktora upravne organizacije u sastavu ministarstva imenuje Vijeće ministara na prijedlog ministra
 U ministarstvu se mogu postavljati pomoćnici ministra, glavni inspektori i stručni savjetnici.
 U samostalnoj upravnoj organizaciji mogu se postavljati pomoćnici Direktora
 U upravnoj organizaciji u sastavu ministarstva mogu se postavljati savjetnici Direktora.
Rukovodeći državni službenici za svoj rad odgovaraju ministru, odnosno Direktoru upravne organizacije.
Rukovodećeg državnog službenika imenuje nadležna institucija, u skladu sa Zakonu o državnoj službi u
institucijama Bosne i Hercegovine.
Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove obavljaju državni službenici s
posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, koje postavlja i razrješava rukovoditelj organa uprave, ako
zakonom nije drukčije određeno
U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu neposredno pregledati poslovne
prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i
obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta osoba, saslušanje,
uzimanje uzoraka radi analize i si.).
Kada prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis čije izvršenje
nadzire, inspektor ima pravo i obvezu da naloži sljedeće mjere:
1. narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku;
2. zabraniti poduzimanje radnji za koje smatra da su suprotne zakonu ili drugom propisu nad čijim
provođenjem vrši nadzor;
3. izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten:
4. poduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je zakonom i drugim propisom ovlašten.
O poduzimanju upravnih mjera inspektor obvezno donosi rješenje. Na ovo rješenje ovlaštena osoba ima pravo
izjaviti žalbu nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Rješenje povodom žalbe
mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe. Protiv rješenja donesenog povodom
žalbe može se pokrenuti upravni spor u Sudu BiH.
Poslove upravne inspekcije neposredno vrše upravni inspektori.
Opšti akti, u skladu sa ovim zakonom su upute, instrukcije i naredbe. Opći akti se objavljuju u službenom
glasilu.
Uputom se propisuje način rada u obavljanju određenih poslova uprave iz nadležnosti organa uprave.
Instrukcijom se utvrđuju bliža pravila i upute za rad na provođenju i primjeni određenih zakona i drugih
propisa.
Naredbom se naređuje ili zabranjuje postepene u određenoj situaciji koja ima opći značaj.

Pojedinačni akti su posebna rješenja, zaključci, odluke i si.

 ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU
Zakonom o upravnom postupku utvrđuju se pravila upravnog postupka prema kojima postupaju organi uprave
Bosne i Hercegovine kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima,
obvezama ili pravnim interesima fizičkih osoba, pravnih osoba ili drugih stranaka u upravnim stvarima koje
su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine.
Načela postupka: Načelo zakonitosti, zaštite prava i sloboda građana i zaštite javnog interesa,
transparentnosti (dužni su svakoj fizičkoj i pravnoj osobi osigurati pravo pristupa informacijama), javnosti,
efikasnosti, materijalne istine, saslušanja stranke, ekonomičnosti postupka, pomoći neukoj stranci,
slobodne ocjene dokaza, samostalnosti u rješavanju (ovlaštena službena osoba organa nadležnog za
vođenje postupka samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti, te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti
primjenjuje propise, na konkretni slučaj), žalbe, konačnosti i pravosnažnosti rješenja, upotreba jezika i
pisma.
- Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje se prema propisima kojima se uređuje
određena upravna oblast ili prema propisima kojima se određuje nadležnost pojedinih organa.
- Mjesna nadležnost određuje se prema sjedištu organa, odnosno prema sjedištu organizacijske jedinice u
sastavu organa.
Ako propisom kojim se uređuje određena upravna oblast nije određeno koji je organ uprave Bosne i
Hercegovine stvarno nadležan za rješavanje u određenoj upravnoj stvari iz nadležnosti institucija BiH,
nadležan je onaj koji odredi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
Ako je nenadležni organ izvršio koju radnju postupka, nadležni organ kojem je stvar ustupljena ocijenit će
hoće li koju od tih radnji ponoviti.
- Sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave Bosne i Hercegovine, između organa
uprave Bosne i Hercegovine i institucija BiH koje imaju javne ovlasti, i između institucija BiH koje imaju
javne ovlasti, rješava Sud Bosne i Hercegovine.
Sukob nadležnosti izmedju organa uprave Bosne i Hercegovine i organa uprave entiteta, rješava Sud
Bosne i Hercegovine.
Organ koji rješava sukob nadležnosti istodobno će poništiti rješenje koje je u upravnoj stvari donio nenadležni
organ, odnosno poništit će zaključak kojim se nadležni organ izjasnio kao nenadležan i dostavit će spis
predmeta nadležnom organu.
Ako je za rješavanje u upravnoj stvari nadležno Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, postupak vodi osoba ili
tijelo koje svojim aktom odredi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a ako je u upravnoj stvari nadležan Dom
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, postupak vodi i priprema ovlaštena osoba ili tijelo koje svojim
aktom odrede ti organi.
Službena osoba koja je ovlaštena da rješava ili da obavlja pojedine radnje u postupku, izuzet će se od rada u
predmetu: ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, suovlaštenik, odnosno sudužnik, svjedok,
vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke; ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom
stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stešena zaključno, bračni supružnik
ili srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno, pa i onda kada je bračna ili vanbračna zajednica
prestala; ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja,
usvojenika ili hranitelja i ako je u prvostepenom postupku sudjelovala u vođenju postupka ili u
donošenju rješenja.
Stranka u upravnom postupku može biti organ uprave i drugi organ, naselje, grupa osoba, i dr., koji nemaju
svojstvo pravne osobe, ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rješava u upravnom postupku.
Stranka može biti i sindikalna organizacija, ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo i pravni interes
državnog službenika u organima uprave, kao i radnika u instituciji koja ima javne ovlasti. Stranka može biti i
ombudsman BiH kada u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti nađe da ima osnova za pokretanje upravnog
postupka, radi ostvarivanja prava i sloboda građana zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom
konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stranka u upravnom postupku može biti, ustanova i
druga pravna osoba, udruženje građana registrirano u skladu sa zakonom, koji prema svom općem aktu
imaju zadatak da štite određena prava i interese svojih članova, mogu, po pristanku svog člana, u njegovo ime
staviti zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i stupiti u već pokrenuti postupak sa svim pravima
stranke, ah ne sa širim ovlastima od same stranke.
Fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (procesna
sposobnost). Zakonski zastupnik određuje se na temelju zakona ili aktom nadležnog organa donesenim na
temelju zakona.
Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja treba poduzeti protiv osobe
čije je mjesto prebivališta, odnosno boravka nepoznato, a koja nema punomoćnika, organ koji vodi postupak
postavit će takvoj stranci privremenog zastupnika, ako to traži hitnost predmeta, a postupak se mora
provesti.
Podnesak naročito treba sadržavati: označenje organa kojem se upućuje, predmet na koji se odnosi zahtjev,
odnosno prijedlog, tko je zastupnik ili punomoćnik, ako ga ima, te ime i prezime i mjesto boravka (adresu)
podnositelja, odnosno zastupnika ili punomoćnika.
O usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku, kao i važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih
osoba u postupku, sastavlja se zapisnik.
Ako osoba ne preuzme pismeno, smtra se daje nakon isteka 15 dana pismeno dostavljeno.
Obvezno lično dostavljanje pismena: Dostavljanje se mora izvršiti osobno osobi kojoj je pismeno
namijenjeno, kad je takvo dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja
počinje teći rok koji se prema zakonu ne može produžavati, ili kad to odredi organ koji je naredio
dostavljanje. Smatra se da je izvršeno lično dostavljanje advokatu i predajom pismena osobi zaposlenoj u
advokatskom uredu. Kad se osoba kojoj se dostavljanje treba lično izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno
na radnom mjestu, ili u advokatskom uredu, dostavljač će obavijestiti kad i na kojem mjestu ga može naći, pa
će mu ostaviti pismeno obavještenje da određeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu,
radi primanja pismena. Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomoćniku ili punomoćniku za
primanje pismena smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj stranci.
Dokaz o izvršenom dostavljanju pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica), koja sadrži: naziv
organa koji dostavlja, broj i datum, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke, odnosno osobe kojoj se
pismeno dostavlja i njezinu adresu.
Protiv zaključka kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje dopuštena je posebna žalba, samo ako
je zaključak donio prvostepenski organ, a kad je zaključak o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje donio organ
nadležan za rješavanje u drugom stepenu o glavnoj stvari, žalba nije dopuštena. Prijedlog za povrat u prijašnje
stanje ne zaustavlja tpk postupka, ali organ nadležan za odlučivanje o prijedlogu može privremeno prekinuti
postupak dok zaključak o prijedlogu kojim je riješeno o povratu ne postane konačan.
Skraćeni postupak:
Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:
1. ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na temelju kojih se može utvrditi
stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili činjenica koje su organu
poznate;
2. u slučaju kad je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu
potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju, ali su činjenice ili okolnosti učinjene
vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke treba udovoljiti;
3. kad je riječ o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati, a činjenice na kojima
rješenje treba biti utemeljeno utvrđene su ili bar učinjene vjerojatnim.
Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivičnog
djela, na postojanje braka, utvrđivanje očinstva, ili kad je to zakonom određeno.
Postupak se prekida ako:
1) stranka umre, a prava i obveze, odnosno pravni interes o kojem se odlučivalo u postupku može prijeći na
pravne nasljednike. U tom slučaju organ obavještava moguće pravne nasljednike o mogućnosti uključenja
u postupak i dostavlja im zaključak o prekidu postupka;
2) stranka izgubi poslovnu sposobnost, a u postupku nema opunomoćenika ili joj organ ne odredi
privremenog zastupnika. U tom slučaju organ dostavlja zaključak o prekidu postupka organu starateljstva;
3) zakonski zastupnik stranke umre ili izgubi poslovnu sposobnost, a stranka nema opunomoćenika,
odnosno zakonskog zastupnika ih joj nije postavljen privremeni zastupnik. U tom slučaju organ dostavlja
zaključak o prekidu postupka organu starateljstva, a ako se radi o pravnoj osobi, zaključak se dostavlja
organu koji ima pravo određivanja zakonskog zastupnika;
4) organ koji vodi postupak odluči da o prethodnom pitanju neće odlučivati sam, odnosno ako prema zakonu
ne može sam rješavati prethodno pitanje;
5) su za stranku nastupile pravne posljedice stečajnog postupka, i u tom slučaju zaključak se dostavlja
stečajnom dužniku;
6) je osoba uložila žalbu protiv zaključka kojim se ne priznaje položaj stranke ilii zainteresovane osobe.
Službena osoba koja vodi postupak određuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u
svakom slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti: u stvarima u kojima sudjeluju dvije
ili više stranaka s protivnim interesima, ili kad se treba izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.
Pod službenom evidencijom podrazumijeva se evidencija ustanovljena zakonom ili drugim propisom, ili općim
aktom institucije koja ima javne ovlasti. Organi i institucije koje imaju javne ovlasti dužni su izdavati uvjerenja,
odnosno druge isprave i o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju, ako je to zakonom određeno. U
tom slučaju činjenice se utvrđuju vođenjem postupka propisanog odredbama ovog zakona.
Ne može se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene, državne ili
vojne tajne, dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.
Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom
gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno,
njegovog bračnog supružnika ili srodnika po tazbini, do drugog stepena zaključno i onda kad je brak
prestao, kao i njegovog staratelja ili starinika, usvojitelja ili usvojenika;
2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obvezu da čuva poslovnu,
profesionalnu, umjetničku ili znanstvenu tajnu;
3) o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku;
4) o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.
Pismeno rješenje sadrži: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloženje, uputu o pravnom
lijeku, potpis ovlaštene službene osobe i pečat organa. U slučajevima predviđenim zakonom ili propisom
donesenim na temelju zakona, rješenje ne mora sadržavati pojedine od ovih dijelova.
Uvod rješenja sadrži: naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadležnosti tog organa, ime stranke i njezinog
zakonskog zastupnika ili punomoćnika, ako ga ima, i kratko označenje predmeta postupka. Ako su rješenje
donijela dva ili više organa, ili je doneseno uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili uz pribavljeno mišljenje drugog
organa, to se treba navesti u uvodu.
Kad u rješenju nije data nikakva uputa ili je uputa nepotpuna, stranka može postupiti prema važećim
propisima, a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je rješenje donio da dopuni rješenje.
Kad protiv rješenja nije moguće izjaviti žalbu, a stranka je pogrešno upućena da se protiv tog rješenja može
žaliti, pa je izjavila žalbu i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj teče od dana
dostavljanja rješenja kojim joj je žalba odbačena, ako stranka nije već prije toga pokrenula upravni spor.
U stvarima manjeg značaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes
druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u obliku službene zabilješke u spisu, ako su
razlozi za takvo rješenje očigledni i ako nije drukčije propisano. Ovo rješenje se priopćava stranci usmeno i ne
sadrži obrazloženje ako se traži pismeni otpravak.
Djelomično rješenje se smatra samostalnim rješenjem.
Ako je predmet već dovoljno raspravljen, dopunsko rješenje može se donijeti bez ponovnog provođenja
ispitnog postupka. Ovo rješenje se smatra samostalnim rješenjem.
Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu
stranke, a prije donošenja rješenja, nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi
zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ dužan
je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje
urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije
određen kraći rok.
Kada se radi o skraćenim slučajevima, nadležni organ dužan je rješenje povodom zahtjeva stranke donijeti
najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
Konačno je rješenje koje se više ne može pobijati žalbom.
Pravomoćno je rješenje koje se više ne može pobijati u upravnom sporu, odnosno drugom sudskom
postupku, a stranka je njime stekla određeno pravo, odnosno pravni interes ili su joj naložene određene
obveze.
O ispravci se donosi poseban zaključak koji se prilaže izvorniku rješenja i čini njegov sastavni dio.
Zaključak donosi službena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je
predmet zaključka. Zaključak koji se izdaje pismeno sadrži uvod, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom
lijeku.
Žalba ne odgađa izvršenje zaključka, osim ako je zakonom ili samim zaključkom drukčije određeno.
Bitne povrede pravila upravnog postupka postoje ako: rješenje donese stvarno nenadležan organ; osobi
koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke ili zainteresirane osobe nije bila data mogućnost sudjelovanja
u postupku; stranci ili zainteresiranoj osobi nije daza mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i
okolnostima koje su bile važne za donošenje rješenja; stranku nije zastupao zakonski zastupnik, odnosno
ako punomoćenik nije imao punomoć; su prekršene odredbe ovog zakona o upotrebi jezika u postupku; je u
vođenju ili odlučivanju u postupku sudjelovala osoba koja je, prema ovom zakonu, trebala biti izuzeta,
odnosno osoba koja, prema ovom ili posebnom zakonu, ne ispunjava uvijete za vođenje postupka, odnosno
za odlučivanje u postupku; je dispozitiv rješenja suprotan obrazloženju, tako da nije moguće utvrđivanje
zakonitosti u žalbenom postupku.
Pravo žalbe protiv prvostepenskih rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija koje imaju javne
ovlasti uređuje se zakonom Bosne i Hercegovine iz odgovarajuće upravne oblasti iz nadležnosti institucija
Bosne i Hercegovine.
Žalba se ne može izjaviti protiv rješenja domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i rješenja
Vijeća ministara Bosne i Hercegovine donesenih u prvom stepenu, ali se može pokrenuti upravni spor u Sudu
Bosne i Hercegovine.
O žalbi protiv prvostepenih rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine odlučuje Žalbeno vijeće pri Vijeću
ministara Bosne i Hercegovine.
Drugostepenski organ može, u slučaju kad utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili
pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na
rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u proturječnosti s obrazloženjem, sam
upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke.
Ukoliko bi ove nedostatke brže otklonio prvostepenski organ, tad će svojim rješenjem poništiti prvostepeno
rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.
Radi pravilnog rješenja stvari drugostepenski organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u
korist žalitelja i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom
postupku, ako se time ne vrijeđa pravo druge osobe.
Rješenje povodom žalbe mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od trideset dana
računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Ako stranka odustane od
žalbe, postupak povodom žalbe se obustavlja zaključkom.
Organ koji je riješio stvar u drugom stepenu, u pravilu, svoje rješenje šalje sa spisima predmeta prvostepenom
organu, koji je dužan rješenje dostaviti strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.
Vanredni pravni lijekovi
Obnova postupka
Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojega nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku
(konačno u upravnom postupku) obnovit će se:
1) ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi,
sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te
činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku;
2) ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka, ili ako je došlo
kao posljedica kakvog djela kažnjivog prema krivičnom zakonu;
3) ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili u postupku o privrednom
prijestupu, a ta presuda je pravomoćno ukinuta;
4) ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ koji
je vodio postupak bio doveden u zabludu;
5) ako se rješenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju, a nadležni organ je
to pitanje kasnije riješio bitno drukčije;
6) ako je u donošenju rješenja sudjelovala službena osoba koja je prema zakonu morala biti izuzeta;
7) ako je rješenje donijela službena osoba nadležnog organa koja nije bila ovlaštena za njegovo
donošenje;
8) ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu predviđenom važećim propisima ili
ako za rješenje nije glasala propisana većina;
9) ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila data mogućnost sudjelovanja u
postupku;
10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a prema zakonu je trebalo da je zastupa;
11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogućnost da se služi svojim jezikom.
Obnovu upravnog postupka mogu tražiti stranka i organ koji je donio rješenje. Tužitelj može tražiti obnovu
postupka pod istim uslovimakao i stranka. Obnovu postupka može tražiti i ombudsman BiH.
Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od trideset dana, i to:
 od dana kada je stranka mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze;
 od dana kada je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, ili u postupku o
privrednom prijestupu, a ako se postupak ne može provesti,
 od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može
pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogućnosti za krivično gonjenje, odnosno za gonjenje
za privredni prijestup;
 od dana kada je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rješenje);
 od dana kada je stranka saznala za razlog obnove;
 od dana kada je rješenje dostavljeno stranci
Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci, obnova se ne može tražiti niti se
može pokrenuti po službenoj dužnosti.
O prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan
Protiv zaključka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donesenog u obnovljenom
postupku, može se izjaviti žalba samo kad je taj zaključak, odnosno rješenje donio prvosepeni organ. Ako je
zaključak ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepenski organ, protiv tog zaključka, odnosno rješenja
može se neposredno pokrenuti upravni spor u Sudu Bosne i Hercegovine
Posebni slučajevi poništavanja, ukidanja i mijenjanja rješenja
1. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom
2. Zahtjev za zaštitu zakonitost
Protiv pravosnažnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska zaštita
nije osigurana ni izvan upravnog spora, pravobranitelj BiH ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti,
ako smatra daje rješenjem povrijeđen zakon.
O zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv rješenja, koje je u upravnom postupku donio organ uprave BiH i
institucija koja ima javne ovlasti, rješava organ uprave BiH koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv
pobijanog rješenja, a ako takvog organa uprave nema, onda Vijeće ministara. Povodom zahtjeva za zaštitu
zakonitosti, nadležni organ može ukinuti pobijano rješenje ili odbiti zahtjev.
3. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora
Rješenje koje je konačno u upravnom postupku nadležni organ će poništiti po pravu nadzora:
A. ako je rješenje donio stvarno nenadležan organ;
B. ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena;
C. ako je rješenje donio jedan organ bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog organa, a ovo je
potrebno prema zakonu ili drugom propisu utemeljenom na zakonu;
D. ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopuštene radnje.
Rješenje koje je konačno u upravnom postupku može se ukinuti po pravu nadzora, ako je njime očigledno
povrijeđen materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima,
rješenje se može ukinuti samo uz pristanak zainteresiranih stranaka.
Rješenje može poništiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostepenski organ. Ako nema drugostepenskog
organa, rješenje može poništiti ili ukinuti Vijeće ministara.
4. Ukidanje i mijenjanje pravosnažnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev strank
Ako je pravomoćnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da je u
njemu nepravilno primijenjen materijalni zakon, može rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog usklađivanja sa
zakonom samo ako stranka, koja je na temelju tog rješenja stekla pravo na to, pristane i ako se time ne vrijeđa
pravo treće osobe. Pristanak stranke obvezan je i za izmjenu na štetu stranke pravosnažnog rješenja kojim je
stranci određena obveza.
Žalba protiv novog rješenja je dopuštena samo ako je to rješenje donio prvostepenski organ. U protivnom,
protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor.
5. Izvanredno ukidanje rješenja
Izvršno rješenje može se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i
zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremećaja u
privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u stečena
prava.
Protiv rješenja kojim se prijašnje rješenje ukida dopuštena je žalba samo kad je to rješenje donio
prvostepenski organ. U protivnom, protiv takvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor u Sudu
Bosne i Hercegovine.
Proglašavanje rješenja ništavnim i pravne posljedice poništavanja i ukidanja
Ništavnim se proglašava rješenje:
1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj se uopće ne može
rješavati u upravnom postupku;
2) koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo prema krivičnom zakonu;
3) čije izvršenje uopće nije moguće;
4) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka nije naknadno izričito ili prešutno
pristala;
5) koje sadrži nepravilnost koja je prema nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavnosti.
Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od petnaest dana od dana
donošenja rješenja. Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, ne može se
tražiti njegovo izvršenje.
Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadležan za provođenje administrativnog
izvršenja donese, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja izvršenja, zaključak o dozvoli izvršenja.
Zaključkom se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje se način izvršenja. Protiv
ovog zaključka dopuštena je žalba nadležnom drugostepenom organu.
Novčane kazne, izrečene prema ovom zakonu, izvršavaju organi nadležni za izvršenje novčanih kazni
izrečenih za prekršaje.
Izvršenje nenovčanih obveza Izvršenje radi ostvarenja izvršenikovih nenovčanih obveza provodi se preko
drugih osoba ili prinudom.

Nadležna upravna inspekcija ima pravo zahtijevati pokretanje postupka odgovornosti u nadležnom organu
protiv rukovodioca organa uprave, odnosno rukovodioca institucije koja ima javne ovlasti, za učinjene propuste
u provođenju zakona.
Nadzor nad provođenjem ovog zakona ostvaruje se putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom
dopušten način. Organi i institucije koje imaju javne ovlasti dužne su omogućiti ostvarivanje uvida u upravno
rješavanje i postupati u skladu sa nalozima upravne inspekcije koja vrši nadzor, te, na traženje te inspekcije,
dostavljati potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se
rješavaju u upravnom postupku.
 ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA BOSNE I HERCEGOVINE
Zakonom o upravnim sporovima utvrđuju se pravila kojima se u sudskom postupku odlučuje o zakonitosti
pojedinačnih i općih konačnih upravnih akata koje su donijele institucije Bosne i Hercegovine u postupcima u
kojima se odlučivalo o pravima i obvezama građana i pravnih osoba.
Upravni spor mogu pokrenuti:
1) građanin ili pravna osoba, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno neko njihovo pravo ili
neposredni lični interes utemeljen na zakonu;
2) ako je konačnim upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu Bosne i Hercegovine ili je povrijeđen zakon u
korist pravne osobe ili građanina, upravni spor može pokrenuti pravobranitelj Bosne i Hercegovine. O
povredi zakona na štetu Bosne i Hercegovine svi organi uprave, službe za upravu i pravne osobe dužni su
o takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijestiti nadležnog pravobranitelja ili drugi zakonom ovlašten
organ;
3) državni službenici, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno njihovo pravo iz radnog odnosa;
4) skupine koje zastupaju kolektivne interese (udruge i fondacije, korporacije, sindikati), ako su konačnim
upravnim aktom povrijeđena njihova prava ili kolektivni interesi koje zastupaju;
5) organ uprave, služba za upravu, poslovna jedinica poduzeća (društva), naselje ili skupina osoba i
sl., iako nemaju svojstvo pravne osobe, mogu pokrenuti upravni spor, ako mogu biti nositelji prava i
obveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku.
Upravne sporove rješava Upravni odjel Suda Bosne i Hercegovine. U upravnim sporovima Sud odlučuje u
vijeću sastavljenom od tri suca. Izuzetno, u upravnim sporovima pokrenutim protiv rješenja o stavljanju stranca
pod nadzor odlučuje sudac pojedinac.
Upravni spor može se voditi samo protiv konačnog upravnog akta.
Upravni spor ne može se voditi:
1) protiv konačnih upravnih akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan
upravnoga spora;
2) protiv konačnih upravnih akata donesenih u stvarima o kojima se prema izričitoj odredbi zakona ne može
voditi upravni spor;
3) u stvarima o kojima izravno, na temelju ustavnih ovlasti, odlučuju Parlamentarna skupština Bosne i
Hercegovine ili Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ipak, i protiv ovih akata može se voditi upravni spor
kada je nadležna institucija pri donošenju konačnog upravnog akta prekoračila granice svojih ovlasti.
Konačni upravni akt može se pobijati:
1) ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen zakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis
utemeljen na zakonu, ili opći akt, pri vršenju dužnosti nadležnih institucija;
2) ako je akt donijela nenadležna institucija Bosne i Hercegovine;
3) ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju akta nije postupilo prema pravilima postupka, a
posebno ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden
nepravilan zaključak glede činjeničnog stanja;
4) ako je nadležna institucija, rješavajući prema slobodnoj ocjeni, prekoračila granice ovlasti koje su joj dane
pravnim propisima i suprotno cilju u kojem joj je ovlast data.
U upravnom sporu može se tražiti:
1) da se utvrdi da je pobijani konačni upravni akt suprotan zakonu i da se poništi;
2) da se, prema potrebi, tužitelju prizna pravni status i pravo na povrat u prijašnje stanje prije izvršenja
pobijanog konačnoga upravnog akta;
3) da se utvrdi odgovornost uprave, uključujući i obvezu plaćanja naknade za nastalu štetu;
4) da se odredi ispunjavanje zakonskih obveza, ako se radi o nečinjenju uprave ili javnih agencija.
Tužba se podnosi u roku od šezdeset dana od dana kada je podnositelj tužbe obaviješten, odnosno kada je
primio pobijani konačni upravni akt ili rješenje
Ako u upravnom postupku drugostepenska institucija nije u roku od mjesec dana ili u posebnim propisom
određenom kraćem roku donijela rješenje povodom žalbe stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese
ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj
je žalba odbijena.
Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi:
1) da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno, odnosno ako ju je podnijela neovlaštena osoba;
2) da akt koji se tužbom pobija nije konačni upravni akt;
3) da je očevidno da se upravnim aktom koji se tužbom pobija ne dira u tužiteljevo pravo ili u njegov
neposredni osobni interes utemeljen na zakonu;
4) da se protiv upravnog akta koji se tužbom pobija mogla izjaviti žalba, a ona nije uopće ili nije
blagovremeno izjavljena;
5) da se radi o stvari o kojoj se prema izričitoj odredbi ovoga zakona ne može voditi upravni spor;
6) da već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.
Odgovor na tužbu daje se u roku koji Sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Ovaj rok ne može biti kraći od
deset niti duži od dvadeset dana.
Ako bi ponovno vođenje postupka u nadležnoj instituciji izazvalo za tužitelja štetu koja bi se teško mogla
popraviti, ili ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očigledno da je činjenično
stanje drukčije od onog utvrđenog u upravnom postupku, ili ako je u istom upravnom sporu već jednom
poništen upravni akt, a posebno ako nadležna institucija nije u potpunosti postupila u skladu sa presudom,
Sud je obvezan sam utvrditi činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti upravnu
stvar presudom, odnosno rješenjem.
Vanredni pravni lijekovi
1. Zahtjev za ponavljanje postupka
O zahtjevu za ponavljanje postupka odlučuje Vijeće Upravnog odjela Suda koje je donijelo presudu. Zahtjev
za ponavljanje postupka može se podnijeti:
1) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju
kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u
ranijem sudskom postupku;
2) ako je do odluke suda došlo uslijed krivičnog djela suca ili djelatnika u sudu, ili je odluka isposlovana
prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegovog protivnika ili protivnikovog zastupnika
ili punomoćnika, a takva radnja predstavlja krivično djelo;
3) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta presuda je kasnije
ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se temelji sudska odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako su svjedok, vještak ili
stranka, prilikom saslušanja pred sudom, dali lažan iskaz, a odluka suda se temelji na tom iskazu;
5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom
sporu;
6) ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu.
Ako Vijeće ne odbaci zahtjev, dostavit će ga protivnoj stranci i zainteresiranim osobama i pozvati ih da u roku
od petnaest dana odgovore na zahtjev. Nakon isteka roka za odgovor, Vijeće presudom rješava o zahtjevu
za ponavljanje postupka
Zahtjev za preispitivanje sudske odluke
Protiv konačne odluke Upravnog odjela Suda Bosne i Hercegovine i konačne odluke najvišega suda Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine donesene u upravnom sporu može se podnijeti zahtjev za preispitivanje sudske
odluke. Zahtjev za preispitivanje može se podnijeti zbog povrede zakona Bosne i Hercegovine ili zbog povrede
pravila postupka koji je prethodio donošenju pobijane odluke.
Zahtjev se može podnijeti u roku od trideset dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se
podnosi zahtjev. O zahtjevu za preispitivanje odlučuje Apelacijski odjel Suda BiH u vijeću sastavljenom od tri
suca.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti
Protiv konačne odluke Upravnog odjela Suda i protiv konačne odluke najvišeg suda Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine donesene u upravnom sporu, pravobranitelj Bosne i Hercegovine može podnijeti zahtjev za
zaštitu zakonitosti. O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Apelacijski odjel u vijeću od tri suca. Zahtjev za
zaštitu zakonitosti može se podnijeti u roku od trideset dana od dana kad je stranci dostavljena konačna
odluka protiv koje se zahtjev podnosi.
Ako nadležna institucija poslije poništenja konačnog upravnog akta ne donese novi upravni akt u roku od
petnaest dana, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležna institucija ne
donese upravni akt ni za sedam dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od Suda
koji je donio presudu u prvom stepenu.
Postupak povodom izbornih žalbi
Protiv odluke Izbornoga povjerenstva Bosne i Hercegovine ili Izbornoga vijeća za prigovore i žalbe kojom
se krše Izborni zakon Bosne i Hercegovine i propisi koje donosi Izborno povjerenstvo na temelju zakona,
može se uložiti žalba Apelacijskom odjelu. Žalba Apelacijskom odjelu može se uložiti i protiv odluke bilo kojeg
organa u Bosni i Hercegovini, u entitetima, kao i protiv odluke sudova posljednje instance Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine, kojom se krše Izborni zakon i propisi koje donosi Izborno povjerenstvo na temelju
zakona, ako to nije predmet druge redovite žalbe.
Žalbu može uložiti svaka osoba, politička stranka ili koalicija, čije je pravo, utemeljeno Izbornim zakonom
i propisima koje donosi Izborno povjerenstvo na temelju zakona, povrijeđeno ili koja ima određeni pravni
interes.
O žalbi, po hitnom postupku, odlučuje Apelacijski odjel u vijeću od tri suca, čuvajući temeljna načela postupka,
te sudsku odluku donosi što prije, a najkasnije deset dana od primitka žalbe. Žalba se podnosi pismeno u roku
od deset dana od dana donošenja odluke posljednje instance i sadrži kratak opis učinjene povrede i dokaze
koji potvrđuju navode žalbe.
Žalbu mora potpisati njezin podnositelj. Ako je podnositelj žalbe stranka ili koalicija, žalbu potpisuje
predsjednik ili ovlašteni predstavnik političke stranke ili koalicije. Žalba se dostavlja svim zainteresiranim
strankama navedenim u žalbi. Stranke navedene u žalbi mogu se u roku od 48 sati od primitka žalbe pismeno
očitovati o njezinim navodima.
Stranka protiv čije je odluke podnesena žalba, dužna je na traženje Apelacijskoga odjela dostaviti sve spise na
koje se žalba odnosi. Kad Apelacijski odjel nađe daje žalba utemeljena, donijet će odluku kojom će odrediti da
se uklone nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnome, odbit će žalbu.
Apelacijski odjel će odlukom odrediti mjere koje treba poduzeti da bi se otklonile nepravilnosti kojima je
povrijeđeno izborno pravo podnositelja žalbe ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj
neizvršenja odluke. Odluka Apelacijskoga odjela donesena povodom žalbe uložene zbog povrede izbornoga
prava konačna je i obvezujuća.
 ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE
("Službeni glasnik BiH" br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06. 76/07. 81/07 i 24/08)
Važeći zakon propisuje da Vijeće ministara čine predsjedatelj i ministri i to: ministar vanjskih poslova,
ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,ministar finansija i trezora, ministar komunikacija i
prometa, ministar civilnih poslova, ministar za ljudska prava i izbjeglice, ministar pravde, ministar
sigurnosti. ministar obrane.
Svaki ministar ima jednog zamjenika, osim u Ministarstvu obrane koje ima dva zamjenika. Također, svako
ministarstvo ima tajnika ministarstva. Predsjedatelj ima i svoja dva zamjenika.
U sastavu Vijeća ministara ili na dužnosti generalnog tajnika Vijeća ministara mora se osigurati najmanje jedno
mjesto za pripadnike ostalih.
Predsjedatelja Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine kod svakog novog mandata
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Odluka o imenovanju donosi se najkasnije petnaest dana
nakon održavanja konstituirajuće sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine u novom sastavu. Odluka o imenovanju se odmah dostavlja Zastupničkom domu Parlamentarne
skupštine Bosne i Hercegovine na odobravanje. Predsjedatelj Vijeća ministara stupa na dužnost nakon što
njegovo imenovanje odobri Zastupnički dom.
Predsjedatelj Vijeća ministara imenuje ministre i zamjenike ministara odmah nakon stepena na
dužnost i od Zastupničkog doma odmah traži potvrdu imenovanja.¸
Da bi osoba mogla biti imenovana, potrebno je:
a. da ispunjava sve potrebne uslove za izbor kandidata propisane Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine
i da se na nju ne odnosi nijedna nespojivost dužnosti propisana tim zakonom;
b. da je dostavila sve informacije koje su potrebne Izbornom povjerenstvu radi ispunjenja svojih
obveza iz Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine u slučaju daje potvrđeno
imenovanje te osobe.
Predsjedništvo BiH dostavlja Povjerenstvu za pripremu izbora Vijeća ministara Zastupničkoga doma
Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ime osobe imenovane za predsjedatelja Vijeća ministara, kao i
sljedeće informacije:
a) potpisanu izjavu, čiji oblik i sadržaj propisuje Izborno povjerenstvo, u kojoj imenovana osoba daje podatke
propisane zakonom;
b) službenu potvrdu Izbornog povjerenstva da navedena osoba ispunjava sve uslove iz zakona(od SIPE).
Predsjedatelj Vijeća ministara dostavlja Povjerenstvu ime osobe imenovane za ministra ili zamjenika ministra,
zajedno sa svim informacijama. Na temelju dostavljenih informacija, Povjerenstvo odlučuje o preporučivanju
Zastupničkome domu potvrde izbora kandidata.
Sm atra se da je Vijeće ministara uspostavljeno i operativno kada se ispune sljedeći uvjeti:
a) da je predsjedatelj Vijeća ministara imenovan i potvrđen u skladu sa zakonu;
b) da je broj ministara i zamjenika ministara koji su imenovani i potvrđeni u skladu sa zakonu dovoljan za
osiguranje da Vijeće ministara može održavati sjednice i donositi odluke ili postupati u skladu sa ovome
zakonu.
Dok Vijeće ministara ne bude uspostavljeno i operativno, dotadašnje Vijeće ministara ostaje u tehničkom
mandate.
Predsjedništvo BiH može predložiti smjenu predsjedatelja Vijeća ministara. Ako Parlamentarna
skupština BiH izglasa nepovjerenje predsjedatelju, Vijeće ministara daje ostavku u cjelini, ali dužnost obavlja
do potvrde novog predsjedatelja i članova Vijeća ministara. Također, Parlamentarna skupština može, na
svoju inicijativu, izglasati nepovjerenje Vijeću ministara.
Predsjedatelj Vijeća ministara može podnijeti ostavku Predsjedništvu BiH. Ministri i zamjenici ministara
podnose ostavku predsjedatelju Vijeća ministara.
Predsjedatelj Vijeća ministara može pokrenuti postupak za smjenu ministra i zamjenika ministra.
Vijeće ministara radi i odlučuje u sjednicama. Vijeće ministara može održati sjednicu i odlučivati ako
sjednicama prisustvuje više od polovine članova Vijeća ministara.
U ostvarivanju svojih prava i dužnosti Vijeće ministara donosi odluke, zaključke i rješenja, usvaja nacrte i
prijedloge zakona, analize, informacije, strategijske dokumente, programe, sporazume, protokole i druge akte.
Vijeće ministara donosi akte iz svoje nadležnosti većinom glasova od ukupnog broja članova koji su prisutni i
glasuju, s tim da navedena većina podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog
naroda.
Međutim, ako se radi o zakonima i drugim aktima o kojima konačnu odluku donosi Parlamentarna skupština,
tada se odluke na Vijeću ministara donose većinom onih koji su prisutni i glasaju.
Odluke koje se odnose na donošenje propisa, imenovanja i postavljenja iz djelokruga Vijeća ministara, na
Poslovnik i njegovo tumačenje, Vijeće ministara u pravilu odlučuje konsenzusom članova koji su prisutni i
glasuju.
Stalna tijela VM su:
1. Direkcija za EU integracije. Direkcijom rukovodi Direktor kojeg imenuje i razrješava Vijeće ministara
na prijedlog predsjedatelja Vijeća ministara, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama
Bosne i Hercegovine.
2. Generalno tajništvo – II -,
3. Ured za zakonodavstvo – II -,
4. Odbor za unutrađnju politiku - je koordinirajuće tijelo za oblast iz djelokruga rada sljedećih
ministarstava: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo
pravde i Ministarstvo sigurnosti. Sva pitanja koja su iz nadležnosti ovih ministarstava prije rasprave
na sjednici Vijeća ministara obvezno se prethodno raspravljaju na sjednici Odbora za unutarnju politiku.
Odborom, u pravilu, predsjedava zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara, a čine ga ministri ili
zamjenici ministra, predstavnici Direkcije za EU integracije i Ureda za zakonodavstvo, te drugi članovi,
u skladu sa odluci Vijeća ministara.
5. Odbor za ekonomiju - je koordinirajuće tijelo za oblasti iz nadležnosti rada sljedećih ministarstava:
Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose, Ministarstvo finansija i trezora i Ministarstvo
komunikacija i prometa i – II -
6. Ured koordinatora Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Predsjedatelj Vijeća ministara, u saradnji sa svojim zamjenicima, utvrđuje politiku rada Vijeća ministara, a
osobito prioritete i dinamiku u radu Vijeća ministara, i posebno aktivnosti vezane za integriranje Bosne i
Hercegovine u EU. Predsjedatelj Vijeća ministara za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini BiH i
Predsjedništvu BiH.
Vijeće ministara odgovara za svoj rad Parlamentarnoj skupštini. Vijeće ministara redovito informira
Predsjedništvo BiH o odlukama i drugim aktivnostima Vijeća ministara. Vijeće ministara može predložiti
sazivanje sjednice bilo kojeg doma ili radnog povjerenstva domova Parlamentarne skupštine, koje će na takav
prijedlog postupati u skladu sa poslovnikom odgovarajućeg doma. Vijeće ministara može predložiti tačke za
dnevni red Predsjedništva i Predsjedništvo može predložiti tačke za dnevni red Vijeća ministara. Također,
Predsjedništvo može predložiti sazivanje sjednice Vijeća ministara na kojoj bi se raspravljalo o pitanju od
posebne važnosti za Predsjedništvo.
 ZAKON O MINISTARSTVIMA I DRUGIM ORGANIMA UPRAVE BOSNE I HERCEGOVINE
("Službeni glasnik BiH" br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i 103/09)

Poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju: ministarstva, upravne organizacije kao samostalne upravne
organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstva, kao i druge institucije BiH osnovane posebnim
zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.
Ministarstva su tijela uprave koja obavljaju upravne i stručne poslove iz nadležnosti BiH u jednom ili više
srodnih područja u kojima u cjelini, ili u određenom obimu, neposredno osiguravaju primjenu zakona i drugih
propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.
Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja
zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Upravne organizacije koje su u sastavu ministarstva odgovorne su ministarstvu u čijem su sastavu, a
samostalne upravne organizacije odgovorne su Vijeću ministara BiH.
Ministarstva Bosne i Hercegovine su:
1. Ministarstvo vanjskih poslova;
2. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (u sastavu ovog ministarstva kao upravne
organizacije su Ured za veterinarstvo BiH, Uprava Bosne i Hercegovine za zaštitu zdravlja bilja i Ured
za usklađivanje i koordinaciju sustava plaćanja);
3. Ministarstvo komunikacija i prometa (u sastavu ovog ministarstva su upravne organizacije Direkcija
za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine i Regulatorni odbor željeznica Bosne i Hercegovine.);
4. Ministarstvo finansija i trezora(u sastavu ovoga ministarstva je Središnja jedinica za usklađivanje
Ministarstva finansija i trezora, sa statusom upravne organizacije);
5. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice;
6. Ministarstvo civilnih poslova (Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka
Bosne i Hercegovine i Povjerenstvo za deminiranje u BiH):
7. Ministarstvo pravde;
8. Ministarstvo sigurnosti (Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH, Granična policija Bosne i
Hercegovine, Državna agencija za istrage i zaštitu, Agencija za forenzična ispitivanja i vještačenja,
Agencija za školovanje i stručno usavršavanje kadrova, Agencija za policijsku podršku i Služba za
poslove sa strancima,);
9. Ministarstvo obrane.
U Bosni i Hercegovini trenutno ima 27 (dvadeset i sedam) samostalnih upravnih organizacija.
Ministarstvom rukovodi ministar u saradnji sa zamjenikom ministra i tajnikom u ministarstvu. Ministar za svoj
rad i stanje u područjima koja su u nadležnosti rada ministarstva odgovoran Vijeću ministara BiH.
Upravnim organizacijama rukovode Direktori, odnosno rukovodioci čiji je naziv određen zakonom ili odlukom o
utemeljenju upravne organizacije. Rukovodioci upravnih organizacija odgovorni su za svoj rad i stanje u
područjima koja su u nadležnosti upravne organizacije tijelu koje ih imenuje na tu dužnost. Rukovodioci
upravnih organizacija koje su u sastavu ministarstava za svoj rad odgovaraju i ministru koji rukovodi
ministarstvom u čijem je sastavu upravna organizacija.
Pravilnik o unutarnjoj organizaciji ministarstava donosi ministar, a upravne organizacije rukovoditelj
upravne organizacije.
 ZAKON O DRŽAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE
("Službeni glasnik BiH" br. 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09 i 76/09)
Državljanstvo BiH, u skladu sa odredbama ovog zakona, stiče se:
1. porijeklom,
2. rođenjem na teritoriju BiH,
3. usvajanjem,
4. putem naturalizacije i
5. putem međunarodnog sporazuma.
1. Sticanje državljanstva porijeklom
Dijete rođeno nakon stepena na snagu Ustava stiče državljanstvo BiH porijeklom:
1. čija su oba roditelja bili državljani BiH u vrijeme rođenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog rođenja;
2. čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme rođenja djeteta na teritoriji BiH;
3. čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rođenja, a dijete je rođeno u inostranstvu, ako
bi ono inače bilo bez državljanstva;
4. rođeno u inostranstvu, a čiji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rođenja, pod uslovom
da do vremena kada napuni 23 godine: bude registrirano u svrhu evidentiranja državljana BiH u nadležnim
organima u BiH u zemlji ili inostranstvu; ima stalno mjesto boravka na teritoriju BiH.
2. Sticanje državljanstva rođenjem na teritoriju BiH
Državljanstvo BiH bit će dodijeljeno djetetu koje je rođeno ili nađeno na teritoriju BiH nakon stepena na snagu
Ustava i čija su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva, ili ako je dijete bez
državljanstva.
3. Usvojena djeca
Dijete mlađe od 18 godina, koje je u potpunosti usvojio državljanin BiH nakon stepena na snagu Ustava, stiče
državljanstvo BiH.
4. Sticanje državljanstva naturalizacijom
Stranac koji je podnio zahtjev za sticanje državljanstva BiH može steći državljanstvo naturalizacijom ako
ispunjava sljedeće uslove:
a) da je napunio 18 godina starosti;
b) da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriju BiH najmanje 8 godina prije podnošenja zahtjeva;
c) da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH;
d) da mu nije izrečena mjera sigurnosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zaštitna mjera udaljavanja stranaca
sa teritorija BiH i daje ova odluka još uvijek na snazi;
e) da nije osuđivan na izdržavanje kazne za kaznena djela s predumišljajem na duže od tri godine u
razdoblju od 8 godina od podnošenja zahtjeva;
f) da se odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo nakon sticanje državljanstva BiH,
osim ako se bilateralnim sporazumom ne predviđa drukčije. Odricanje ili gubitak ranijeg državljanstva se
neće zahtijevati ako ovo nije dopušteno ili se ne može razumno zahtijevati.
5. Sticanje državljanstva olakšanom naturalizacijom
Bračni drug državljanina BiH - stranac, može steći državljanstvo BiH pod sljedećim uvjetima: da je brak trajao
najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva i da još uvijek traje u trenutku podnošenja zahtjeva; da se
odrekne ili na neki drugi način izgubi svoje ranije državljanstvo nakon sticanje državljanstva BiH, osim ako to
nije drukčije riješeno bilateralnim sporazumom. Odustajanje ili prestanak ranijeg državljanstva se ne zahtijeva
ako to nije dopušteno ili se ne može razumno zahtijevati; da ima stalno mjesto boravka u najmanje posljednje
tri godine na teritoriju BiH.
Dijete mlađe od 18 godina, čiji je jedan roditelj stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine, ima pravo dobiti
državljanstvo BiH naturalizacijom ako ono stalno boravi na teritoriju BiH. Roditelj koji ima državljanstvo BiH
može tražiti sticanje državljanstva BiH u ime maloljetnog djeteta. Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva
se njegov pristanak.
Olakšano sticanje državljanstva imaju i:
1. emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu;
2. prva i druga generacija potomaka osoba koje su se vratile u Bosnu i Hercegovinu.
Ako se u pojedinačnim slučajevima naturalizacija osoba smatra od naročite koristi za Bosnu i Hercegovinu,
osoba može steći državljanstvo bez ispunjavanja svih uvjeta koji su propisani za sticanje državljanstva
naturalizacijom. U svim slučajevima gdje ovaj zakon propisuje gubitak ranijeg državljanstva osobama koje
stiču državljanstvo BiH, takvim osobama će biti dopušteno da i dalje zadrže državljanstvo ranije države gdje
god je to omogućeno bilateralnim sporazumom između BiH i te države.
Državljanstvo Bosne i Hercegovine prestaje:
- po sili zakona,
- odricanjem,
- otpustom,
- oduzimanjem i
- međunarodnim sporazumom.
1. Prestanak državljanstva po sili zakona Državljanstvo BiH gubi se dobrovoljnim sticanjem drugog
državljanstva, ukoliko se drukčije ne određuje bilateralnim sporazumom zaključenim između BiH i te
države.
2. Odricanje Građanin koji je napunio 18 godina, koji živi u inostranstvu i ima državljanstvo druge države ili
mu je zagarantovano sticanje državljanstva druge države, ima pravo odreći se državljanstva BiH.
3. Otpust iz državljanstva BiH može biti odobren na temelju zahtjeva osobe koja živi na teritoriju BiH, a koja
ispunjava sljedeće uslove:
a) da ima 18 godina;
b) da se protiv nje ne vodi krivični postupak zbog učinjenog krivičnog djela za koje se goni po službenoj
dužnosti, ili ako je osuđena na kaznu zatvora u BiH, da tu kaznu izdržava;
c) da je izmirila sve nužne doprinose, poreze ili druge zakonske obveze plaćanja utvrđene pravomoćnim
odlukama nadležnih organa;
d) da je stekla ili joj je zagarantovano državljanstvo druge države;
e) da je ispunila svoje vojne obveze.
Djetetu mlađem od 18 godina koje je steklo, ili kojem je zajamčeno sticanje državljanstva druge države, i koje
još uvijek živi na teritoriju BiH, prestaje državljanstvo BiH otpustom na zahtjev: 1. oba roditelja čije je
državljanstvo BiH prestalo otpustom; 2. jednog roditelja čije je državljanstvo BiH izgubljeno otpustom, ako
drugi roditelj nije živ, ili su mu oduzeta roditeljska prava, ili je stranac ili osoba bez državljanstva; 3. jednog
roditelja, koji izvršava roditeljske dužnosti i čije je državljanstvo BiH izgubljeno otpustom a drugi roditelj, koji je
državljanin BiH, se slaže; 4. usvojitelja ako mu je državljanstvo BiH prestalo otpustom, a odnos između
usvojitelja i usvojenog djeteta predstavlja odnos potpunog usvojenja. Ako je dijete starije od 14 godina,
zahtijeva se njegov pristanak.
4. Oduzimanje
Državljanstvo BiH može biti oduzeto u sljedećim slučajevima:
1) ako je državljanstvo Bosne i Hercegovine stečeno pomoću prevare, lažnih informacija ili skrivanjem bilo
koje relevantne činjenice koja se može odnositi na podnositelja zahtjeva;
2) kada državljanin BiH vrši dobrovoljnu službu u stranim vojnim snagama unatoč pravnoj zabrani takve
službe;
3) kada je državljanstvo BiH stečeno nakon stepena na snagu ovog zakona, bez ispunjenja uvjeta, i kad je
državljanin osuđen pravomoćnom presudom suda u BiH, radi poduzimanja radnji kojima se narušavaju
ustavni poredak i sigurnost BiH, ili kada je osuđen radi članstva u organizaciji koja poduzima takve radnje,
pod uslovom da takve radnje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH;
4) kada je državljanin osuđen pravomoćnom presudom suda u BiH za krivično djelo koje uključuje
krijumčarenje vatrenog oružja, eksploziva, radioaktivnog materijala ili narkotičkih sredstava i psihogenih
supstanci, ili za ilegalni prijevoz i trgovinu materijalima i opremom za proizvodnju oružja ili dragih
sredstava masovnog uništenja; ih ilegalni ulazak u BiH, ostanak ili izlazak iz BiH pojedinaca ili grupa; ili
kada organizira ili sudjeluje u trgovini ljudima i krijumčarenju ljudima, pod uslovom da takve radnje ozbiljno
štete vitalnim interesima BiH;
5) kada je državljanin osuđen pravomoćnom presudom suda u BiH za krivično djelo koje proizlazi iz
aktivnosti koje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH.
 1.2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta
A. Federacija Bosne i Hercegovine
ZAKON O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
("Službene novine Federacije BiH" broj 35/05)

Ovim Zakonom se uređuju organizacija i način funkcioniranja organa državne uprave u Federaciji Bosne i
Hercegovine, koji obuhvaćaju položaj, ulogu, organizaciju, ovlasti i obveze u vršenju upravnih, stručnih i
drugih poslova, međusobne odnose organa uprave i odnos organa uprave prema građanima, organima
izvršne i zakonodavne vlasti, ombudsmanima, privrednim društvima i drugim pravnim osobama, kao i druga
pitanja od značaja za organizaciju i rad organa državne uprave na svim razinama vlasti u Federaciji.
Nadležnost federalnih i kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija utvrđuje se zakonom kojim se
ureduje određena upravna oblast, a nadležnost opštinskih i gradskih organa uprave utvrđuje se odlukama
opštinskog, odnosno gradskog vijeća kojima se ureduju poslovi lokalne samouprave opštine, odnosno grada.
Kontrola zakonitosti upravnih i drugih akata koje donose upravni organi vrši se putem upravnog nadzora,
a zakonitost konačnih upravnih akata (rješenja) koja donose organi uprave rješavajući upravne stvari u
upravnom postupku štiti se u upravnom sporu u nadležnom sudu.
Organi uprave, iz okvira svoje nadležnosti, vrše sljedeće upravne i stručne poslove:
1) izvršavaju zakone i druge propise;
2) vrše upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa;
3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa (kada su za to zakonom izričito
ovlašteni);
4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti i pravnih i fizičkih osoba, koja se odnose na
njihovu nadležnost;
6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima;
7) obavljaju i druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim propisima.
Izvršavanje zakona i drugih propisa organi uprave ostvaruju putem rješavanja upravnih stvari u upravnom
postupku i vršenjem stručnih poslova na način predviđen zakonom i drugim propisima kojima je regulirana
određena upravna oblast.
Organi uprave upravni nadzor ostvaruju tako što vrše nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa, kao i
zakonito postepene organa uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u vršenju poslova iz njihove
nadležnosti. Upravni nadzor obuhvaća:
1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koje donose organi uprave kojima se rješava u upravnim
stvarima u upravnom postupku - (vrši se putem rješavanja u drugostepenom upravnom postupku);
2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koje donose pravne osobe s javnim ovlastima;
3) inspekcijski nadzor - (organi uprave, odnosno posebne uprave za inspekcije, vrše tako što ostvaruju
neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postepena pravnih osoba i građana u pogledu
pridržavanja zakona i drugih propisa, te poduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni
zakonom, odnosno propisom gradskog ili opštinskog vijeća, kao i kontrolu zakonitog postepena organa
uprave u vršenju upravnih poslova iz njihove nadležnosti). Inspekcijski nadzor vrše inspekcije organa
uprave, kao i inspekcije koje su posebnim zakonom organizirane u okviru posebnih uprava za inspekcije.
Upravni nadzor nad radom pravnih osoba s javnim ovlastima, u vršenju upravnih poslova koji su preneseni na
te pravne osobe, vrše organi uprave iz upravne oblasti i razine vlasti kojoj pripadaju upravni poslovi koji se
vrše na temelju javnih ovlasti, u skladu sa ovom i drugom zakonu, odnosno odluci gradskog i opštinskog vijeća
kojem su te ovlasti povjerene.
Organi uprave osnivaju se za vršenje upravnih, stručnih i drugih poslova, a upravne organizacije
osnivaju se za vršenje stručnih i drugih poslova.
Organi uprave osnivaju se na način koji osigurava potpuno, učinkovito i racionalno vršenje svih upravnih i
stručnih poslova iz okvira nadležnosti Federacije, odnosno iz nadležnosti kantona, a u opštini i gradu iz okvira
lokalne samouprave opštine, odnosno grada, te učinkovito ostvarivanje prava i izvršavanje obveza
građana i pravnih osoba.
Upravne organizacije osnivaju se za vršenje stručnih poslova koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i
naučnih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova.
Federalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrđuje
federalnim zakonom o organizaciji i nadležnosti federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija, u
skladu sa ovom Zakonu.
Federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave. Federalne uprave mogu se osnivati
kao samostalne federalne uprave i kao federalne uprave u sastavu federalnog ministarstva.
Federalno ministarstvo osniva se za vršenje upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti Federacije, iz jedne
ili više srodnih oblasti, u kojima federalni organi uprave, u cjelini ili u većem obimu, neposredno izvršavaju ili
osiguravaju izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.
Federalna uprava osniva se za vršenje određenih upravnih i stručnih poslova čija priroda i način
izvršavanja zahtijeva posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Federalne upravne organizacije su federalni zavodi (koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih
metoda rada), federalne direkcije i federalne agencije (osnivaju se za vršenje određenih stručnih poslova
pretežno privrednog karaktera i s njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju
organiziranje posebnog organa i njegovu samostalnost u radu), a mogu se osnivati federalne upravne
organizacije i drugog naziva.
Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave.
Kantonalne upravne organizacije su: kantonalni zavodi, kantonalne direkcije i kantonalne agencije.
Općinski organi uprave su opštinske službe za upravu.
Gradski organi uprave i gradske upravne organizacije osnivaju se i njihov djelokrug utvrđuje odlukom
gradskog vijeća o organizaciji i nadležnosti gradskih organa uprave i upravnih organizacija, u skladu sa
federalnom zakonu i odgovarajućem zakonu kantona.
Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji utvrđuju se osobito:
1) organizacijske jedinice i njihova nadležnost;
2) sistematizacija radnih mjesta, koja obuhvaća: nazive radnih mjesta, opis poslova, uslove za vršenje
poslova, vrstu djelatnosti, naziv skupine u koju se ubrajaju poslovi, složenost poslova i druge elemente;
3) način rukovođenja organom i organizacijskim jedinicama;
4) programiranje i planiranje poslova;
5) ovlasti i odgovornost rukovodećih državnih službenika u vršenju poslova;
6) broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uvjeti za njihov prijem;
7) druga pitanja iz nadležnosti organa uprave.
Rukovodeći državni službenici u organima uprave i upravnim organizacijama na svim razinama vlasti u
Federaciji su:
1) Rukovoditelj samostalne uprave i samostalne upravne organizacije;
2) sekretar organa uprave i upravne organizacije;
3) Rukovoditelj uprave i upravne organizacije u sastavu organa uprave;
4) pomoćnik rukovodioca organa uprave i upravne organizacije;
1) glavni federalni i glavni kantonalni inspektori, odnosno glavni opštinski inspektori.
Direktora samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne organizacije imenuje Vlada
Federacije, a rukovodioca samostalne kantonalne uprave i samostalne kantonalne upravne organizacije
imenuje vlada kantona, u skladu sa Zakonu o državnoj službi.
Organi uprave i upravne organizacije mogu donositi sljedeće podzakonske propise: pravilnik, kao provedbeni
propis i uputstvo, te instrukciju i naredbu, kao opće akte.
Pravilnikom se bliže razrađuju pojedine odredbe federalnog, odnosno kantonalnog zakona, radi osiguranja
uslova za odgovarajuću primjenu tog zakona.
Uputstvim se bliže propisuje način izvršavanja određenih upravnih i stručnih poslova koji se odnose na
pojedina pitanja utvrđena zakonom.
Instrukcijom se utvrđuju pravila i upute o načinu vršenja pojedinih upravnih i stručnih poslova u okviru
organa uprave i upravnih organizacija, odnosno pravnih osoba s javnim ovlastima u provedbi i primjeni zakona
i drugih propisa.
Naredbom se naređuje ili zabranjuje postepene u određenoj situaciji koja ima opći značaj.
Pojedinačne akte (rješenja, zaključke) donosi rukovoditelj organa uprave, odnosno upravne organizacije, a u
opštini - općinski načelnik, odnosno u gradu - gradonačelnik.
Poslovi koji se ubrajaju u nadležnost organa uprave i upravnih organizacija su:
1) poslovi osnovnih djelatnosti,
2) poslovi administrativno-tehničkih i pomoćnih djelatnosti (dopunski poslovi osnovne djelatnosti i poslovi
pomoćne djelatnosti).
Organi uprave koji su nadležni za rješavanje zahtjeva građana u prvostepenom i drugostepenom
upravnom postupku, a koji se odnose na ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa ili izvršavanje
zakonom predviđenih obveza, dužni su te zahtjeve rješavati u skladu sa zakonu i drugim propisima i u
rokovima propisanim zakonom.
U vršenju poslova koji proizlaze iz federalnih zakona i drugih federalnih propisa i međunarodnih ugovora za
čije su vršenje, osim federalnih organa uprave, ovlašteni i kantonalni, opštinski i gradski organi uprave,
federalni organi uprave, u okviru svoje nadležnosti, imaju pravo tražiti od odgovarajućih kantonalnih,
opštinskih i gradskih organa uprave podatke, spise, dokumentaciju i obavještenja o izvršavanju poslova
predviđenih u tim propisima i međunarodnim ugovorima, a ti organi su obvezni dostaviti tražene podatke,
spise, dokumentaciju i obavještenja u rokovima koje su odredili federalni organi uprave.
Odnos organa uprave i upravnih organizacija prema Vladi Federacije, vladi kantona i općinskom načelniku,
odnosno gradonačelniku, kao organima izvršne vlasti, temelji se na obavezi provođenja zahtjeva i
smjernica koje, u skladu sa ustavu i zakonu, utvrdi organ izvršne vlasti za pojedine upravne oblasti, kao i
odgovornosti za stanje u oblasti za koju su organi uprave i upravne organizacije osnovani.
Organi uprave i upravne organizacije odgovorni su organu zakonodavne vlasti za zakonito, potpuno,
učinkovito i profesionalno vršenje poslova iz svoje nadležnosti.
Organi uprave i upravne organizacije imaju ovlasti i obveze organu zakonodavne vlasti podnositi, radi
razmatranja, pojedina pitanja iz svoje nadležnosti i davati preporuke u svezi sa izvršavanjem zakona i drugih
propisa.
Organi uprave obvezni su omogućiti ombudsmanima, na njihov zahtjev, nesmetano ispitivanje njihove
djelatnosti, odnosno djelatnosti državnih službenika i namještenika organa uprave za koje postoje podaci da
su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, uključujući provođenje etničkog progona ili održavanje
njegovih posljedica.
Sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija utvrđuju se u buđetu one administrativno-teritorijalne
jedinice za koju su organi osnovani (Federacija, kanton, grad ili opština).
U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu neposredno pregledati poslovne prostorije i
druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, te vršiti druge radnje, u
skladu sa svrsi inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta osoba, saslušavanje, uzimanje uzoraka radi
analize i sl.).
Kada se u vršenju inspekcijskoga nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis čije izvršenje nadzire,
inspektor ima ovlasti i obvezu naložiti sljedeće upravne i druge mjere:
1) narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku;
2) narediti poduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje su pravna osoba, kao i pravna osoba s javnim
ovlastima, odnosno organ uprave i upravna organizacija obvezni poduzeti;
3) zabraniti poduzimanje radnji koje smatra da su suprotne zakonu ili drugom propisu nad čijim
provođenjem vrši nadzor;
4) izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten, o čemu se izdaje pisana
potvrda;
5) podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinske odgovornosti, odnosno prekršaja ili privrednog prijestupa,
odnosno krivićnu prijavu za krivično djelo ako su povredom zakona ili drugog propisa učinjeni ti prijestupi
ili krivično djelo;
6) poduzeti i druge upravne mjere i radnje za koje je posebnim zakonom i drugim propisom ovlašten.
Upravne i preventivne mjere inspektor naređuje donošenjem pisanog rješenja. Odgovorna osoba kod koje je
izvršen inspekcijski nadzor ima pravo izjaviti žalbu na rješenje, nadležnom organu, u roku od osam dana od
dana prijema rješenja. Rješenje povodom žalbe mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana
prijema žalbe. Rješenje doneseno povodom žalbe je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni
spor u nadležnom sudu.
Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovoga Zakona i federalnih zakona koji se odnose na radne
odnose državnih službenika i namještenika u organima uprave i upravnim organizacijama, upravni postupak
i posebne upravne postupke uređene federalnim propisima i kancelarijsko poslovanje u organima uprave i
upravnim organizacijama i pravnim osobama s javnim ovlastima vrši Federalno ministarstvo pravde.
Federalni upravni inspektor inspekcijskim nadzorom utvrđuje činjenice koje se odnose na sljedeća pitanja:
1) poštivanja pravila upravnog postupka prilikom rješavanja zahtjeva građana i pravnih osoba u
prvostepenom i drugostepenom upravnom postupku;
2) primjene propisa o državnoj upravi koji se odnose na organizaciju i način rada organa uprave i upravnih
organizacija (pravilnik o unutarnjoj organizaciji);
3) primjene propisa o radnim odnosima prilikom ostvarivanja prava državnih službenika i namještenika iz
radnog odnosa u organima uprave i upravnim organizacijama, kao i primjene propisa glede ispunjavanja
uvjeta školske spreme i drugih uvjeta službenih osoba koje rade na poslovima upravnoga rješavanja u
pravnim osobama s javnim ovlastima;
4) rješavanja upravnih stvari u prvostepenom i drugostepenom upravnom postupku u propisanim rokovima;
5) pravilnosti primjene pravila postupka koja su uređena Zakonom o upravnom postupku;
6) načina prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebice dokaza koji se prema zakonu trebaju
pribavljati po službenoj dužnosti;
7) načina provedbe administrativnoga izvršenja;
8) pružanja pravne pomoći građanima i pravnim osobama u upravnim postupcima;
9) vođenja propisane evidencije za prvostepenski i drugostepenski upravni postupak;
10) primjene propisa o kancelarisjom poslovanju.
 ZAKON O VLADI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
("Službene novine Federacije BiH" br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06)

Premijer/predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, ministri i Vlada Federacije u cjelini su za svoj rad
odgovorni Parlamentu Federacije, predsjedniku i dopredsjednicima Federacije. Ministri su odgovorni i
premijeru/predsjedniku Vlade Federacije, u skladu sa Ustavu Federacije.
Vladu čine: premijer/predsjednik Vlade Federacije koji ima dva zamjenika iz različitih konstitutivnih naroda koji
se biraju iz reda ministara i ministri.
Vlada Federacije se sastoji od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri
ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati premijer/predsjednik Vlade
iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Jedan od ministara je ministar bez lisnice.
Nakon potpune provedbe Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, najmanje 15%
članova Vlade Federacije mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz
dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.
Predsjednik Federacije, uz suglasnost oba dopredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon
konzultacija s premijerom/predsjednikom Vlade Federacije ili sa kandidatom za tu dužnost. Vlada
Federacije je izabrana nakon što je njezino imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Parlamenta
Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.
Vlada Federacije imenuje i razrješava tajnika Vlade Federacije. Tajnik Vlade Federacije odgovara za svoj rad
Vladi Federacije, premijeru/predsjedniku Vlade Federacije i zamjenicima premijera/predsjednika Vlade
Federacije.
Premijer je predsjednik Vlade.
Vlada Federacije radi na sjednici. Vlada Federacije može odlučivati ako sjednici prisustvuje više od polovice
članova Vlade. Vlada Federacije odluke donosi većinom glasova prisutnih članova, ako Ustavom Federacije
nije drukčije određeno.
Vlada Federacije u ostvarivanju svojih ovlasti utvrđenih Ustavom Federacije donosi uredbe sa
zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zaključke.
Uredbom se ureduju najvažnija pitanja iz nadležnosti Vlade Federacije, bliže uređuju odnosi za provedbu
zakona, osnivaju stručne i druge službe Vlade i utvrđuju načela za unutrašnju organizaciju federalnih organa
državne uprave.
Odlukom se uređuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade, daje saglasnost ili potvrđuju akti drugih organa
ili organizacija, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje uredbom.
Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima, kao i o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti
Vlade.
Zaključkom se utvrđuju stavovi o pitanjima od značaja za provedbu utvrđene politike, uređuju unutrašnji
odnosi u Vladi i određuju zadaci federalnim organima državne uprave i službama Vlade.
 RS
ZAKON O REPUBLIČKOJ UPRAVI
("Službeni glasnik RS" br. 118/08 i 11/09)

Poslove uprave obavljaju ministarstva, republičke uprave i republičke upravne organizacije.

Uprave su organi koji neposredno izvršavaju zakone i druge propise i odlučuju o pravima i obvezama fizičkih i
pravnih osoba.
Sekretarijati su organi uprave koji vrše pretežno stručne poslove, uz mogućnost vršenja odreĊenih upravnih i
drugih poslova.
Zavodi su organi uprave koji vrše stručne i s njima povezane upravne poslove uz primjenu naučnih metoda i
saznanja.
Direkcije su organi uprave koji vrše pretežno stručne i s njima povezane upravne poslove.
Agencije su organi uprave koji vrše stručne i s njima povezane upravne poslove, koji se vrše uz primjenu
tržišnih načela, odnosno vrše pružanje usluga i osiguravaju unapređivanje i razvoj.
Centri su organi uprave koji obavljaju pretežno stručne poslove.
Poslovi uprave su: vođenje politike razvoja, praćenje stanja, normativna djelatnost, izvršavanje zakona i
drugih propisa, vršenje upravnog nadzora, odlučivanje u upravnom postupku o pravima i obvezama sudionika
u postupku, postepene u prekršajnom postupku, staranje o javnim službama i ostali stručni poslovi uprave.
Organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva. Pravilnikom se razrađuju pojedine odredbe zakona ili
propisa Vlade. Naredbom se naređuje ili zabranjuje neko ponašanje u jednoj situaciji koja ima opći značaj.
Uputstvom se određuje način na koji organi uprave i nositelji javnih ovlasti izvršavaju pojedine odredbe
zakona ili dragog propisa. Pravilnici, naredbe i uputstva objavljuju se u "Službenom glasniku Republike
Srpske".
Vršenje upravnog nadzora obuhvaća:
a) nadzor nad zakonitošću upravnih akata,
b) nadzor nad zakonitošću i cjelishodnošću rada organa uprave i organa jedinica lokalne samouprave,
ustanova i drugih pravnih osoba u vršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova republičke uprave i
c) inspekcijski nadzor.
Ministarstvom rukovodi ministar, koji ima pomoćnika, tajnika ministarstva i može imati do dva savjetnika. Sa
savjetnikom se sačinjava ugovor o njegovom angažiranju u ministarstvu. Organom uprave u sastavu
ministarstva rukovodi Direktor, koji za svoj rad odgovara ministru. Samostalnom upravom i upravnom
organizacijom koja nije u sastavu ministarstva rukovodi Direktor, koji za svoj rad odgovara Vladi. Vlada
postavlja Direktora na pet godina, u skladu sa zakonu kojim se uređuje položaj državnih službenika
Unutrašnji nadzor sastoji se od:
a) nadzora nad radom(sastoji se od nadzora nad zakonitošću rada i nadzora nad cjelishodnošću rada
organa uprave, te nositelja vlasti u vršenju povjerenih, odnosno prenesenih poslova uprave),
b) inspekcijskog nadzora preko upravne inspekcije i
c) drugih oblika nadzora utvrđenih zakonom.
Organ uprave ovlašten je da u vršenju nadzora nad radom:
a) zahtijeva izvještaje i podatke o radu,
b) utvrdi stanje izvršavanja poslova, upozori na uočene nepravilnosti i odredi mjere i rok za njihovo
otklanjanje,
c) izdaje instrukcije,
d) naloži poduzimanje poslova koje smatra potrebnim,
e) pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti,
f) neposredno izvrši neki posao, ako ocijeni da se drukčije ne može izvršiti zakon ili drugi propis i
g) predloži Vladi da poduzme mjere za koje je ovlaštena.
Instrukcijom se usmjerava organizacija poslova i način rada zaposlenika u organu uprave i nositelju javnih
ovlasti u vršenju povjerenih, odnosno prenesenih poslova republičke uprave
O izuzeću ministra i rukovodioca samostalne uprave rješava Vlada.
Poslovi inspekcijskog nadzora mogu biti povjereni jedino organima jedinica lokalne samouprave.
Poslovi osnovne djelatnosti uprave su: normativnopravni i upravni poslovi, praćenje stanja, razvojni i
inspekcijski poslovi.
ZAKON O UPRAVNOJ INSPEKCIJI
Poslovi Upravne inspekcije su u nadležnosti Ministarstva za poslove uprave. Poslove upravne inspekcije
vrše glavni upravni inspektor i upravni inspektori.
Upravni inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora vrši nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa
kojima se uređuje sistem republičke uprave.
Inspekcijski nadzor provodi se kao:
a) izravni inspekcijski nadzor izravnim uvidom u opće i pojedinačne akte kontroliranog organa kao i u način i
uslove njegovog rada i
b) neizravni inspekcijski nadzor uvidom u dostavljene podatke i dokumentaciju.
Protiv rješenja upravnog inspektora može se u roku od osam dana od dana dostave rješenja izjaviti žalba
ministarstvu nadležnom za poslove uprave. Žalba na rješenje ne odgađa izvršenje rješenja
Upravni inspektor odgovoran je ako:
a) u vršenju nadzora ne poduzme, ne predloži ili ne odredi mjeru za koju je ovlašten,
b) ne predloži ili ne pokrene postupak pred nadležnim organom zbog utvrđene nezakonitosti, odnosno
nepravilnosti i
c) prekorači ovlasti utvrđene zakonom.
 ZAKON O VLADI REPUBLIKE SRPSKE
Vlada je samostalna u okviru svojih nadležnosti i za svoj rad odgovorna je Narodnoj skupštini Republike
Srpske. Sjedište Vlade je u Banjoj Luci. U vršenju svojih ovlasti Vlada provodi politiku, izvršava zakone i
druge propise Narodne skupštine i odgovorna je za stanje u Republici u svim oblastima iz svoje nadležnosti.
Vlada usklađuje i usmjerava rad republičkih organa uprave, vrši nadzor nad njihovim radom i obustavlja
izvršenja, ukida ili poništava njihove pojedinačne akte koji su suprotni zakonu ili propisu Vlade.
Vladu čine predsjednik, dva dopredsjednika i ministri.
Članove Vlade bira Narodna skupština, poslije svakog konstituiranja i na prijedlog kandidata za
predsjednika Vlade, na razdoblje od četiri godine. Dopredsjednike Vlade, na prijedlog predsjednika
Vlade, iz reda ministara bira Narodna skupština.
Ministar može podnijeti ostavku, koju dostavlja predsjedniku Vlade, a predsjednik Vlade ostavku dostavlja
predsjedniku Narodne skupštine.
Za vršenje stručnih i drugih poslova za potrebe Vlade, formira se Generalno tajništvo Vlade čiji se poslovi
detaljnije ureduju Poslovnikom o radu Vlade i Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih
mjesta. Radom Generalnog tajništva rukovodi i odgovoran je za njegov rad generalni tajnik Vlade, kojeg na
prijedlog predsjednika Vlade imenuje Vlada. Generalnom tajniku mandat prestaje prestankom mandata
predsjednika Vlade, ostavkom ili razrješenjem.
O poslovima iz svoje nadležnosti Vlada radi i odlučuje na sjednici kojoj prisustvuje većina članova Vlade.
Odluka se donosi većinom glasova svih članova Vlade. Predsjednik Vlade saziva sjednice Vlade, predlaže
dnevni red i predsjedava sjednicama Vlade.
Vlada, na zahtjev predsjednika Republike, u roku koji on odredi a koji ne može biti kraći od 48 sati, izražava
stav prema pojedinim pitanjima od značaja za Republiku i o tome obavještava predsjednika Republike.
Vlada i članovi Vlade odgovorni su za svoj rad Narodnoj skupštini. Narodna skupština može izglasati
nepovjerenje Vladi. Prijedlog za izglasavanje nepovjerenja Vladi može podnijeti najmanje 20 narodnih
poslanika.
Vlada donosi smjernice i instrukcije za izvršenje zakona, drugih propisa i općih akata koji su obvezujući za
ministarstva i druga republička tijela uprave.
Uredbom se bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona, utvrđuju načela unutarnje organizacije
ministarstava i drugih republičkih tijela uprave i formiraju stručne službe Vlade.
Odlukom se propisuju mjere Vlade, osnivaju javne službe i druge organizacije, daje suglasnost ili potvrđuju
opći akti organa ili organizacija, ako je takva suglasnost ili potvrda predviđena zakonom, obustavljaju od
izvršenja akti ministarstava, organa jedinica lokalne samouprave, poduzeća i drugih organa i organizacija koje
vrše javne ovlasti i uređuju druga pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade.
Smjernicama Vlade usmjerava se i usklađuje rad republičkih tijela uprave, javnih službi i drugih tijela i
organizacija. Instrukcijama se nalaže republičkim tijelima uprave obvezno poduzimanje određenih mjera i
radnji iz njihove nadležnosti.
Rješenjem se odlučuje o imenovanjima, postavljenjima i razrješenjima, daje suglasnost ili potvrđuju
pojedinačni akti organa i organizacija, ako je takva suglasnost ili potvrda predviđena zakonom, u upravnom
postupku, poništavaju ili ukidaju propisi ministarstava i drugih republičkih tijela uprave i odlučuje o drugim
pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade.
Zaključkom se utvrđuju stavovi Vlade o pitanjima unutarnje organizacije, metoda rada i odnosa u Vladi i o
drugim pitanjima iz nadležnosti Vlade o kojima se ne odlučuje drugim aktima.
 II. RADNO PRAVO
II. 1. Gradivo i pravni izvori na razini države
II.l.l. ZAKON O RADU U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE
("Službeni glasnik B iH" br. 26/04, 7/05, 48/05 i 50/08)
Ovim zakonom ureduju se prava, obveze, odgovornost, plate i druge naknade, kao i druga pitanja iz ugovora o
radu. Ovim se zakonom regulira radni odnos:
a) zaposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine i njezinim organima koji nisu državni službenici;
b) zaposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine koji su izričito izuzeti iz Zakona o državnoj službi u
institucijama Bosne i Hercegovine;
c) zaposlenika koji su zaposleni u javnim preduzećima Bosne i Hercegovine, udrugama i zakladama Bosne i
Hercegovine, međuentitetskim korporacijama i drugim institucijama za obavljanje dodatnih nadležnosti u
Bosni i Hercegovini, ako drugim zakonom nije drukčije odreĊeno.
Ovaj se zakon primjenjuje i na državne službenike, ako nije suprotan Zakonu o državnoj službi u institucijama
Bosne i Hercegovine.
Na temelju odluke o potrebi prijema zaposlenika, raspisuje se javni oglas koji se objavljuje najmanje u
jednom visokotiražnom dnevnom listu koji se distribuira na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
Poslodavac imenuje povjerenstvo za izbor kandidata koje razmatra prijave i ocjenjuje kandidate i utvrđuje
ispunjavaju li uslove dane u oglasu. Poslodavac donosi odluku o prijemu kandidata u radni odnos.
Kada god postoji upražnjeno radno mjesto, poslodavac će ga pokušati popuniti vanjskim premještajem
zaposlenika (unutar državnih institucija) koji je višak, a koji radi na sličnoj poziciji kod drugoga poslodavca.
Javni oglas se ne raspisuje (interni premještaj) za:
a) zaposlenika koji se raspoređuje na slobodno radno mjesto kod istoga poslodavca;
b) zaposlenika koji se raspoređuje na rad od jednoga poslodavca na rad kod drugoga poslodavca na
temelju sporazuma poslodavaca i uz suglasnost zaposlenika;
c) prijem u radni odnos zaposlenika na određeno vrijeme do tri mjeseca kada zbog hitnosti obavljanja
poslova nije moguće pravodobno provesti javni oglas;
d) zaposlenika koji je proglašen kao višak kod poslodavca gdje je uposlen zbog prestanka rada
poslodavca, smanjenja opsega poslova, ukidanja radnoga mjesta i slično;
e) u slučaju zaposlenika koji je više od dvije godine bio uposlen na određeno vrijeme a vezan je za
mandat izabranog zvaničnika, a najviše do isteka mandata izabranog nositelja izvršnih dužnosti.
U radni odnos kod poslodavca može se primiti osoba koja ispunjava sljedeće opće uslove: da ima
navršenih 18 godina života; da je državljanin Bosne i Hercegovine, što se dokazuje uvjerenjem, ne starijim od
šest mjeseci; da protiv nje nije pokrenut krivični postupak za krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora
tri i više godina ili da joj nije izrečena zatvorska kazna za krivično djelo počinjeno s umišljajem, u skladu sa
krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini; da nije obuhvaćena odredbom članka IX. stavak 1. Ustava Bosne i
Hercegovine (gonjenje i osuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju); da je fizički i psihički
sposobna za obavljanje poslova radnoga mjesta na koje se prijavila kod poslodavca
Ugovor o radu sadrži podatke o: nazivu i sjedištu poslodavca; imenu, prezimenu, prebivalištu, odnosno
boravištu zaposlenika; trajanju ugovora o radu; danu početka rada; mjestu rada; radnom mjestu na kojemu se
zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova; dužini i rasporedu radnoga vremena; odmor tokom radnoga dana;
plaći, dodacima na plaću, drugim naknadama, te razdobljima isplate; trajanju godišnjeg odmora; otkaznim
rokovima kojih se moraju pridržavati zaposlenik i poslodavac; druge podatke, prava i obveze u svezi s radom i
uslovima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Za obavljanje izvanrednih, privremenih ili povremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno i
nepredviđeno povećao, a koji nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duže vrijeme odsutnog
zaposlenika, može se zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme dok traju potrebe za obavljanjem tih
poslova, odnosno do povratka odsutnog zaposlenika, a najduže dvije godine.
Probni rad ne može trajati duže od šest mjeseci.
Noćnim radom smatra se rad u vremenu između 22.00 sata navečer i 6.00 sati sljedećega dana.
Zaposlenik koji radi puno radno vrijeme ima pravo na odmor tokom radnoga dana u trajanju od najmanje 30
minuta. Dnevni odmor između dva uzastopna radna dana iznosi najmanje 12 sati. Zaposlenik ima pravo na
sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno.
Zaposlenik ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plate do pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini -
platena odsutnost u slučaju: stepena u brak, porođaja supruge i teže bolesti ili smrti člana uže obitelji(bračni i
vanbračni supružnik, dijete - bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje,
otac, majka, očuh, maćeha, usvojitelj, djed i baka - po ocu i majci, brat i sestra).
Izuzetno, poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku odsutnost do šest radnih dana u jednoj kalendarskoj
godini radi zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih ili drugih potreba, s tim da se odsutnost od
dva dana koristi uz naknadu plate - plaćena odsutnost.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti raspoređena na druge poslove ako je to u
interesu njezina zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik. Ako poslodavac nije u mogućnosti
osigurati raspoređivanje žene, žena ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plate. Privremeni raspored ne
može imati za posljedicu smanjenje plate žene, a premjestiti je može na druge poslove samo uz njezinu
suglasnost.
Otac djeteta može koristiti neiskorišteno pravo žene u slučaju: smrti majke djeteta, ako majka napusti dijete ili
ako je zbog opravdanih razloga spriječena koristiti to pravo.
Ako nadležna zdravstvena institucija ocijeni da kod zaposlenika postoji smanjena radna sposobnost ili izravna
opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je dužan u pisanom obliku ponuditi druge poslove za koje
je zaposlenik sposoban.
Plate zaposlenika, koji su buđetski korisnici, određuje Vijeće ministara, a plate ostalih zaposlenika određuju se
aktom poslodavca, ako zakonom nije drukčije određeno.
Poslodavac može, saglasno potrebama rada, omogućiti zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje i
usavršavanje za rad.
Ugovor o radu s pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže godinu dana, osim ako zakonom
nije drukčije regulirano.
Zaposlenik će disciplinski odgovarati za povredu jedne ili više službenih dužnosti propisanih zakonom kada
je povreda rezultat njegove osobne krivice. Povrede službenih dužnosti mogu biti teže i lakše.
Teže povrede službenih dužnosti su: vršenje radnje koja je definirana kao krivično djelo protiv službene
dužnosti, ili drugo krivično djelo, odnosno prekršaj kojim se nanosi šteta ugledu poslodavca, što čini
zaposlenika nepodobnim za rad kod poslodavca; odavanje državne, vojne i službene tajne, odnosno povreda
propisa o čuvanju tih tajni; zloupotreba ili prekoračenje službenih ovlasti; neizvršavanje ili nesavjesno i
nemarno vršenje povjerenih poslova; bavljenje djelatnostima kojima se onemogućava ili otežava
građanima ili drugim osobama da ostvaruju svoja prava kod poslodavca; bavljenje djelatnostima ili
radom koji je izravno ili neizravno oprečan interesima poslodavca; uzrokovanje poslodavcu veće
materijalne štete na imovini ili aktivi namjerno ili iz krajnje nepažnje, neopravdan izostanak s posla više od
dva dana u mjesecu; kršenje pravila radne discipline; nepravodobno i neuredno izvršavanje povjerenih
poslova; neprimjereno ponašanje prema građanima, suradnicima i drugim osobama u obnašanju službene
dužnosti.
Disciplinska prijava mora biti potpisana, obrazložena i, po mogućnosti, potkrijepljena dokazima. Pokretanje
disciplinskog postupka za lakšu povredu službene dužnosti zastarijeva za šest mjeseci od dana činjenja,
odnosno saznanja za povredu i počinitelja, a za težu povredu službene dužnosti za 12 mjeseci od dana
činjenja, odnosno saznanja za povredu, odnosno počinitelja.
Prvostepeno disciplinsko povjerenstvo imenuje poslodavac, na određeno razdoblje, koje ne može biti duže
od četiri godine, a ono se sastoji od predsjednika i dva člana i isto toliko zamjenika. Povjerenstvo izriče
disciplinske kazne propisane Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti.
Zbog teže povrede službene dužnosti zaposleniku se mogu izreći sljedeće disciplinske kazne: pismena
opomena; pismeni ukor; kaznena suspenzija s radnog mjesta i plate u razdoblju od dva dana do trideset
dana; degradiranje na niže radno mjesto; prestanak radnoga odnosa.
Za lakšu povredu službene dužnosti zaposleniku se može izreći disciplinska kazna: pismena opomena ili
pismeni ukor.
Za vrijeme suspenzije zaposlenik ima pravo na 70% plate koju je ostvario u mjesecu koji je prethodio
suspenziji. Protiv odluke o suspenziji zaposlenik ima pravo žalbe drugostepenom disciplinskom povjerenstvu u
roku od 8 dana od dana prijema odluke.
Svi pokrenuti disciplinski postupci obustavljaju se u slučaju ako je protiv zaposlenika pokrenut krivični
postupak zbog istih razloga.
Visinu pričinjene štete, okolnosti pod kojima je ona nastala, namjeru ili krajnju nepažnju zaposlenika koji je
pričinio štetu, kao i ostale okolnosti, utvrđuje prvostepeno povjerenstvo za štete.
Zakon izričito navodi sljedeće načine prestanka radnog odnosa:
1. pismenim sporazumom između poslodavca i zaposlenika;
2. kada zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja ili 40 godina staža osiguranja,
nezavisno o godinama života;
3. danom dostave pravosnažnog rješenja od nadležnog organa o utvrđivanju gubitka potpune
nesposobnosti za rad;
4. otkazom poslodavca, odnosno zaposlenika;
5. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme;
6. ako zaposlenik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca - danom
stepena na izdržavanje kazne zatvora;
7. ako zaposleniku bude izrečena mjera sigurnosti, odgojna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri
mjeseca - početkom primjene te mjere;
8. konačnom odlukom disciplinskog povjerenstva kojom je izrečena mjera prestanka radnog odnosa;
9. odlukom Suda Bosne i Hercegovine koja ima za posljedicu prestanak radnoga odnosa;
10. u slučaju viška radne snage;
11. u slučaju neopravdanog izostanka s posla duže od pet radnih dana;
12. ako zaposlenik ne položi stručni ispit u utvrđenom roku;
13. ako zaposlenik ne zadovolji na probnom radu;
14. ako se utvrdi da je zaposlenik prilikom zasnivanja radnoga odnosa dostavio krivotvorene dokumente
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok u slučaju: prestanka
potrebe za obavljanjem određenog posla zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga ili kada
zaposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz ugovora o radu.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja otkaznoga roka, u
slučaju kada je zaposlenik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu službene dužnosti. Ugovor o radu ne
može se otkazati zaposleniku bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Ugovor o radu može se otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz,
odnosno od dana prijema prethodnog pismenog upozorenja. U slučaju otkazivanja ugovora o radu,
poslodavac je dužan, u slučaju spora pred Sudom Bosne i Hercegovine, dokazati postojanje razloga za otkaz.
Otkazni rok ne može biti kraći od 15 dana u slučaju da zaposlenik otkazuje ugovor o radu, niti kraći od 30
dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.
Zaposlenik može biti stavljen na raspolaganje u slučaju ukidanja poslodavca ili u slučaju kada se
pravilnikom poslodavca, zbog bilo kojih razloga, ukine radno mjesto, te u drugim slučajevima određenim
zakonom.
Zaposlenik koji ne bude postavljen na drugo radno mjesto, stavlja se na raspolaganje na vrijeme od: dva
mjeseca, do navršenih 15 godina radnoga staža; četiri mjeseca, do navršenih od 15 do 25 godina radnoga
staža; šest mjeseci, preko navršenih 25 godina radnoga staža.
Pojam "reprezentativni sindikat" označava sindikat registriran na razini Bosne i Hercegovine, ili dva i više
sindikata koji zajednički nastupaju, čije članstvo čini većina zaposlenika jednoga poslodavca u sjedištu
poslodavca. Reprezentativni sindikat može zastupati zaposlenike jednog ili više poslodavaca. Reprezentativni
sindikat potvrđuje Vijeće ministara na prijedlog Ministarstva pravde. Protiv negativne odluke može se izjaviti
žalba Sudu BiH.
Upravni nadzor i inspekciju nad primjenom ovoga zakona i na temelju njega donesenih propisa i akata vrši
Upravni inspektorat. Oluke Upravnog inspektorata donose se samostalno. Protiv rješenja Upravnog
inspektorata poslodavac i zaposlenik mogu uložiti žalbu Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine u roku od 15
dana od dana prijema rješenja. Odluka Ministarstva iz prethodnog stavka je konačna i obvezujuća, ali se protiv
nje može podnijeti tužba Upravnom odjelu Suda Bosne i Hercegovine.
ZAKON O DRŽAVNOJ SLUŽBI U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE
("Službeni glasnik BiH" br. 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04. 48/05, 32/07, 50/08 i 43/09)
Državni službenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta:
rukovodeći državni službenici: sekretar (obavlja poslove rukovodnog karaktera i koordinira rad sektora -
odgovara rukovodiocu institucije.) i sekretar s posebnim zadatkom (obavlja poslove rukovodnog karaktera i
odgovoran je za obavljanje posebnih zadataka utvrđenih odlukom Vijeća ministara ili drugim propisima -
odgovara rukovodiocu institucije.); pomoćnik ministra (obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar temeljne
organizacijske jedinice, odnosno sektor); pomoćnik Direktora (upravlja odreĊenim područjem rada ili
odreĊenom organizacijskom jedinicom i obavlja druge poslove) i glavni inspektor (neposredno organizira i
upravlja radom inspektorata u određenome području inspekcijskog nadzora).
Ostali državni službenici su: šef unutrašnje organizacijske jedinice; stručni savjetnik; viši stručni suradnik;
stručni suradnik
Ako u instituciji postoji upražnjeno mjesto državnoga službenika, institucija prvo interno oglašava to radno
mjesto. Ako ovakav interni premještaj nije moguć, Agencija pokušava popuniti upražnjeno radno mjesto
eksternim premještajem prekobrojnog službenika koji je na sličnoj poziciji u drugoj instituciji. Ako ovakav
eksterni premještaj nije moguć, upražnjeno se mjesto oglašava putem javnoga konkursa koji se provodi u
skladu sa zakonu.
Agencija oglašava upražnjeno mjesto. Javni oglas se objavljuje najmanje trideset dana od krajnjega roka za
prijave u trima domaćim sredstvima javnoga saopštavanja koja su dostupna na cijelome teritoriju Bosne i
Hercegovine, te na službenoj Internet-stranici Agencije.
Agencija može poništiti objavljeni oglas na obrazložen zahtjev institucije najkasnije do dostavljanja rezultata
izbornoga procesa, odnosno liste uspješnih kandidata Agenciji, pri čemu se ista radna mjesta ne mogu
ponovno oglašavati u razdoblju od jedne godine od dana objave oglasa.
Da bi bila postavljena na mjesto državnog službenika, osoba mora ispunjavati sljedeće opće uslove:
A. da je državljanin Bosne i Hercegovine;
B. da je starija od 18 godina;
C. da ima univerzitetsku diplomu i druge obrazovne ili akademske kvalifikacije;
D. da je zdravstveno sposobna za vršenje određenih poslova predviđenih ovom pozicijom;
E. da je regulirala vojnu obvezu u skladu sa zakonu;
F. da nije otpuštena iz državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojoj razini vlasti u Bosni i
Hercegovini u roku od tri godine prije dana objave upražnjenoga radnog mjesta u "Službenom glasniku
BiH";
G. imati uvjerenje da se protiv nje ne vodi krivični postupak i da nije obuhvaćena odredbom članka IX. 1
Ustava Bosne i Hercegovine;
H. da nije navršila zakonom propisanu dobnu granicu za penziisanje,
I. odnosno da nije ostvarila pravo na ličnu penziju po bilo kojoj osnovi;
J. da su prema njoj prestale pravne posljedice osude za krivično djelo nasilja u obitelji, izrečene
pravomoćnom sudskom presudom, u skladu sa krivičnim zakonima.
Agencija imenuje posebna povjerenstva za izbor koja su nepristrasna u provedbi javnoga konkursa. Na
način utvrđen podzakonskim aktima, povjerenstvo za izbor čini najmanje pet članova, od kojih su najmanje
dva člana državni službenici iz institucije na koju se javni konkurs odnosi.
Državnog službenika postavlja Agencija, u skladu sa rezultatu koji je kandidat postigao u izbornom
procesu. Rukovodeće državne službenike imenuje nadležna institucija, u skladu sa prethodno
pribavljenom mišljenju Agencije, s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkus. Ukoliko se ne izvrši
imenovanje u roku od 30 dana od dana njihova prijema, ako posebnim propisom nije određen kraći rok,
Agencija će po službenoj dužnosti postaviti, odnosno imenovati najuspješnijeg kandidata. Postavljeni državni
službenik preuzima dužnost polaganjem zakletve vjernosti.
Radni odnos na određeno vrijeme može trajati najduže devet mjeseci, osim u slučaju bolovanja ili porodiljskog
dopusta državnog službenika, ali ne duže od dvije godine.
Interni premještaj državnog službenika na slično radno mjesto, u skladu sa potrebama službe, provodi
rukovoditelj institucije. Eksterni premještaj državnog službenika na slično radno mjesto u drugoj instituciji, u
skladu sa potrebama rada, na prijedlog, odnosno uz suglasnost rukovodioca institucija provodi Agencija.
Prekobrojnost nastaje isključivo kao posljedica reorganizacije ili smanjenja obima poslova institucije. Agencija
proglašava državnog službenika prekobrojnim na prijedlog institucija.
U slučaju da se oglasi upražnjeno slično radno mjesto u roku od godinu dana od dana razrješenja s dužnosti,
državni službenik ima prednost prilikom ponovnog zaposlenja u državnoj službi.
Državnom službeniku prestaje radni odnos u državnoj službi u sljedećim slučajevima:
1. dobrovoljnog istepena iz državne službe;
2. ispunjavanja zakonski propisane starosne dobi za penzionisanje;
3. trajne nesposobnosti da obavlja svoje radne dužnosti zbog zdravstvenoga stanja, pod uslovom da
državni službenik nije u stanju biti premješten na drugo odgovarajuće radno mjesto u državnoj službi;
4. gubitka državljanstva Bosne i Hercegovine;
5. sticanje državljanstva druge države suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njezinim zakonima;
6. prekobrojnosti;
7. isteka razdoblja na koji je tajnik s posebnim zadatkom postavljen,
8. u slučajevima kada tajnik na posebnom zadatku nije prije postavljenja bio državni službenik;
9. odbijanje polaganja zakletve i/ili potpisivanja teksta zakletve;
10. nezadovoljavajućeg probnog razdoblja;
11. dvije uzastopno negativne ocjene rada;
12. ako je osuđen za krivično djelo i zbog izdržavanja kazne zatvora mora biti odsutan s rada u državnoj
službi duže od 6 mjeseci;
13. na temelju izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u državnoj službi,
14. u slučaju sporazuma s institucijom na dan postignut u sporazumu,
15. u slučaju jednostranog otkaza uz otkazni rok od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva,
16. trajne radne nesposobnosti;
17. neopravdan izostanak s posla neprekidno duže od pet radnih dana;
18. upućivanje na izdržavanje zatvorske kazne u trajanju dužem od šest mjeseci,
19. ukoliko se utvrdi da je prilikom zasnivanja radnog odnosa dao neistinite podatke,
20. i kada navrši 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja ili kada navrši 40 godina staža
osiguranja neovisno o godinama života
Državnog službenika razrješava Agencija, uz pribavljeno mišljenje nadležne institucije. Rukovodeće državne
službenike razrješava tijelo nadležno za postavljenje, uz pribavljeno mišljenje Agencije. Državni službenik
može tražiti od Odbora za žalbe preispitivanje odluke o razrješenju.
Disciplinska odgovornost
Povrede službenih dužnosti mogu biti:
a) izvršenje radnji koje predstavljaju krivično djelo protiv službene dužnosti ili drugo krivično djelo, odnosno
prekršaj kojim se nanosi šteta ugledu državne službe, što službenika čini nepodobnim za rad u državnoj
službi;
b) odavanje državne, vojne i službene tajne, odnosno povreda propisa o čuvanju tih tajni;
c) zloupotrebe i prekoračenja službenih ovlasti;
d) neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova i zadataka;
e) odbijanje izvršenja zakonitih naređenja neposrednog pretpostavljenog;
f) namjerno kršenje odredaba ovoga Zakona ili drugoga propisa Bosne i Hercegovine u obavljanju službe ili
u svezi sa službom, ili kršenje Kodeksa za državne službenike;
g) bavljenje djelatnostima ili radom koji su suprotni interesima državne službe;
h) prouzrokovanje veće materijalne štete namjerno ili iz krajnje nepažnje;
i) neopravdan izostanak s posla;
j) kršenje pravila radne discipline u državnoj službi;
k) nepravodobno i neuredno izvršenje povjerenih poslova i zadataka u državnoj službi;
l) neprimjereno ponašanje prema građanima, saradnicima i drugim osobama u vršenju državne službe ili u
svezi sa službom;
m) diskriminacija, te nasilje po osnovi spola ili spolne orijentacije, uznemiravanje po osnovi spola i seksualno
uznemiravanje, kao i svaki drugi oblik diskriminacije, u skladu sa zakonu.
Ministri i zamjenici ministara imaju pravo protiv državnog službenika za kojeg postoji pretpostavka daje
počinio prekršaj podnijeti zahtjev za disciplinski postupak tijelu nadležnom za postavljanje.
Rukovoditelj organa nakon provedenog postupka izriče disciplinske mjere pismene opomene ili pismeni
ukor, a u slučaju da smatra da državni službenik zbog učinjene povrede dužnosti zaslužuje strožiju mjeru,
predmet će proslijediti Agenciji, uz prethodno pribavljeno mišljenje tijela nadležnog za postavljenje.
Agencija za državnu službu - samostalna upravna organizacija. Agencija osigurava:
a) realizaciju procesa zapošljavanja državnih službenika na zahtjev institucija;
b) pomaže institucijama u realizaciji njihove kadrovske politike,
c) organizacijskog razvoja kao i pri uspostavi informacijskog sistema upravljanja ljudskim potencijalima;
d) obuku i razvoj državne službe;
e) podnosi godišnje izvješće o radu i plan rada za narednu godinu Vijeću ministara na odobravanje;
f) provodi ankete u okviru institucija na zahtjev Vijeća ministara
Žalba Odboru protiv akata o postavljenju, imenovanju, premještaju ili razrješenju državnog službenika
ne odlaže njihovo izvršenje.
 11.2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta
A. FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
II.2.1. ZAKON O RADU
("Službene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03)
Radni odnos se zasniva sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika.
Probni rad ne može trajati duže od šest mjeseci. Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje
sedam dana.
Ugovor o radu može se sklopiti na određeno vrijeme u slučajevima: sezonskih poslova, zamjene privremeno
odsutnog zaposlenika, rada na određenom projektu, privremenog povećanja obima poslova, i drugim
slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Ugovor o radu u pismenom obliku sadrži, naročito, podatke o:
a) nazivu i sjedištu poslodavca,
b) imenu i prezimenu, prebivalištu, odnosno boravištu zaposlenika,
c) trajanju ugovora o radu,
d) danu otpočinjanja rada,
e) mjestu rada,
f) radnom mjestu na koje se zaposlenik upošljava i
g) kratak opis poslova,
h) dužini i rasporedu radnog vremena,
i) plaći, dodacima na plaću, naknadama, te razdobljima isplate,
j) trajanju godišnjeg odmora,
k) otkaznim rokovima kojih su se dužni pridržavati zaposlenik i poslodavac i
l) druge podatke u svezi s uslovimarada utvrđenim kolektivnim ugovorom
Tokom obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na novčanu naknadu u iznosu najmanje 80% od
najniže plate.
Rad u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi između 22 sata uvečer i 5
sati ujutro.
Zaposlenik ima pravo na dopust sa rada uz naknadu plate do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj
godini - plateni dopust u slučaju: sklapanja braka, poroda supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji,
odnosno domaćinstva.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti rasporeĊena na druge poslove ako je to u
interesu njezinog zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik. Na temelju nalaza ovlaštenog lijekar,
žena može otpočeti porodiljski dopust 45 dana prije poroda, a obvezno 28 dana prije poroda.
Nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena
do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana
briga i njega.
Za vrijeme rada sa polovicom punog radnog vremena, zaposlenik ima za polovicu punog radnog vremena za
koje ne radi pravo na naknadu plate, u skladu sa zakonu.
Zaposlenik je dužan, u roku od tri dana od dana nastepena nesposobnosti za rad, obavijestiti poslodavca o
privremenoj nesposobnosti za rad.
Ako nadležna ustanova ocijeni da kod zaposlenika postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna
opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je dužan u pisanom obliku ponuditi druge poslove za koje
je zaposlenik sposoban
Poslodavac može, samo uz prethodnu suglasnost vijeća zaposlenika, otkazati ugovor o radu zaposleniku kod
kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti.
Ugovor o radu prestaje:
a) smrću zaposlenika,
b) sporazumom poslodavca i zaposlenika,
c) kad zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, odnosno navrši 40 godina staža
osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik drukčije ne dogovore,
d) danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti,
e) otkazom poslodavca, odnosno zaposlenika,
f) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,
g) ako zaposlenik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca - danom
stepena na izdržavanje kazne,
h) ako zaposleniku bude izrečena mjera sigurnosti, odgojna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri
mjeseca - početkom primjene te mjere i
i) odlukom nadležnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je
zaposlenik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu radnih obveza iz ugovora o radu, a koji su takve
naravi da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
Otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da zaposlenik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od
četrnaest dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.
Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit, može poslodavca obvezati da: vrati zaposlenika na posao, na njegov
zahtjev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplatiti mu naknadu plate u visini plate
koju bi zaposlenik ostvario da je radio i naknaditi mu štetu, ili isplati zaposleniku naknadu plate u visini plate
koju bi zaposlenik ostvario da je radio, naknadu pretrpljene štete; otpremninu na koju zaposlenik ima pravo u
skladu sa zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu; druge naknade na koje
zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu.
Poslodavac koji upošljava više od 15 zaposlenika, a koji u razdoblju od naredna tri mjeseca ima namjeru glede
privrednih, tehničkih ili organizacijskih razloga za više od 10% zaposlenika otkazati ugovore o radu, ali
najmanje petorici zaposlenika, dužan se konsultovati sa vijećem zaposlenika, a ako kod poslodavca nije
utemeljeno vijeće zaposlenika, sa sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika.
Zaposlenik koji je s poslodavcem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje
ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja
obveze iz radnog odnosa ili ako zaposlenik ne ispuni obveze iz ugovora o radu, ima pravo na otpremninu.
Poslodavac koji upošljava više od 15 zaposlenika donosi i objavljuje pravilnik o radu. O donošenju pravilnika
o radu poslodavac se obvezno konsultuje sa vijećem zaposlenika, odnosno sindikatom.
Zaposlenici kod poslodavca koji redovito upošljava najmanje 15 zaposlenika imaju pravo utemeljiti vijeće
zaposlenik. Vijeće zaposlenika osniva se na zahtjev najmanje 20% zaposlenika ili sindikata.
Sklopljeni kolektivni ugovori, te njegove izmjene i dopune, za teritorij Federacije ili za područje dva ili više
kantona, dostavljaju se federalnom ministarstvu nadležnom za rad, a svi ostali kolektivni ugovori dostavljaju se
nadležnom tijelu kantona.
Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu
snagu i učinak kolektivnog ugovora.
Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije
provedbe drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.
S ciljem promocije i usklađivanja privredne i socijalne politike, odnosno interesa zaposlenika i poslodavaca, te
poticanja sklapanja i primjene kolektivnih ugovora i njihovog usklađivanja s mjerama privredne i socijalne
politike, može se osnovati gospodarsko-socijalno vijeće.
Nadzor nad primjenom ovoga zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja federalni, odnosno
kantonalni inspektor rada. Zaposlenik, sindikat, poslodavac i vijeće zaposlenika mogu od inspektora rada
zahtijevati provedbu inspekcijskog nadzora.
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se sklopiti ugovor o obavljanju privremenih i
povremenih poslova, pod uvjetima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu,
2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se sklapa ugovor o radu na određeno
ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom, i da ne traju duže od 60 dana u toku
kalendarske godine.
ZAKON O DRŽAVNOJ SLUŽBI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
("Službene novine Federacije BiH" br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 77/06)
Tako je u odnosu na član 1. ovog zakona, Ustavni sud Federacije BiH, u predmetu U-27/09, dana 20. aprila
2010. godine donio presudu kojom: "Utvrđuje se da odredba člana 1. stav 1. Zakona o državnoj službi u
Federaciji Bosne i Hercegovine u dijelu koji glasi: "kantona, grada i opštine" nije u suglasnosti s Ustavom
Federacije Bosne i Hercegovine".
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 19. oktobra 2006. godine donio PRESUDU kojom je utvrdio:
"...da član 2. stav 2. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine u dijelu kojim je propisano:
"izuzev u organima državne službe opština čiji su pojedini dijelovi, prema Dejtonskom sporazumu i prema
odlukama Visokog predstavnika, pripali drugom entitetu ili drugoj opštini.", nije u suglasnosti sa Ustavom
Federacije Bosne i Hercegovine".
Državna služba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih načela: zakonitost; transparentnost i javnost;
odgovornost; učinkovitost i ekonomičnost; profesionalna nepristranost; politička nezavisnost.
Izuzeće u primjeni ovog zakona - ko nije državni službenik:
1. Članovi Parlamenta Federacije, predsjednik i dopredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije,
suci Ustavnog suda Federacije, suci Vrhovnog suda Federacije i federalni tužitelji nisu državni
službenici i njihov radnopravni status se ureĊuje drugim propisima.
2. Članovi kantonalne vlade, članovi skupština kantona, suci kantonalnih sudova i kantonalni tužitelji
nisu državni službenici i njihov radnopravni status se ureduje drugim propisima.
3. Članovi opštinskih vijeća, opštinski načelnik svake opštine i suci opštinskih sudova nisu državni
službenici i njihov radnopravni status se ureduje drugim propisima.
4. Članovi gradskih vijeća i gradonačelnici nisu državni službenici i njihov radnopravni status se
ureduje drugim propisima.
5. Lica zaposlene kao savjetnici nositelja dužnosti iz ovoga člana nisu državni službenici.
6. Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore zaposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne i
Hercegovine, pripadnike policije i oružanih snaga.
Rukovodeći državni službenici:
a) Rukovoditelj samostalne uprave i samostalne ustanove;
b) tajnik organa državne službe;
c) rukovoditelj uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva;
d) pomoćnik rukovodioca organa državne službe;
e) glavni federalni i glavni kantonalni inspektori.
Ostali državni službenici:
a) Šef unutrašnje organizacijske jedinice;
b) inspektori;
c) stručni savjetnik;
d) viši stručni suradnik;
e) stručni suradnik.
Inspektori obavljaju poslove koji se odnose na inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa
donesenih na temelju zakona i radom organa državne službe, u skladu sa zakonu.
Državni službenik koji u posljednje dvije uzastopne godine bude ocijenjen ocjenom najmanje "iznimno
uspješan" ima pravo na povećanje plate u iznosu najviše do 20% od visine plate utvrđene za to radno mjesto,
s tim što takvim povećanjem ne prelazi plaću narednog platnog razreda.
Državni službenik koji u posljednje dvije uzastopne godine dobije ocjenu najmanje "uspješan" ima pravo na
povećanje plate u iznosu najviše do 10% od plate utvrđene za to radno mjesto, dok državni službenik koji u
posljednje dvije uzastopne godine bude ocijenjen najmanje ocjenom "zadovoljava" ima pravo na povećanje
plate u iznosu najviše do 5% od visine plate utvrđene za to radno mjesto.
Vlada Federacije osniva Odbor državne službe za žalbe (Odbor za žalbe) koji se sastoji od tri člana. Odbor za
žalbe odlučuje u drugom stepenu o svim žalbama koje se ulože na rješenja rukovodioca organa državne
službe, o žalbama koje se ulože na odluke disciplinskog povjerenstva i o žalbama koje se ulože na odluke
Direktora Agencije.
ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU
("Službene novine Federacije BiH" br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02, 73/05. 59/06 i 4/09)
Ovim zakonom uređuju se: sticanje, ostvarivanje i prestanak prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, ko
se smatra osiguranikom, penzijski staž, osiguravanje sredstava za penzijsko i invalidsko osiguranje i druga
pitanja u svezi sa penzijskim i invalidskim osiguranjem.
Obveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem osiguranicima se osiguravaju prava za slučaj invalidnosti,
smrti, starosti i fizičke onesposobljenosti.
Ova prava podrazumijevaju: pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju, pravo na porodičnu
penziju, prava osiguranika s promijenjenom radnom sposobnošću i pravo po osnovu fizičke
onesposobljenosti.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su neotuđiva, lična i materijalna i ne mogu se prenositi na druge
osobe. Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti. Prava nastala prema ovom zakonu ne
mogu se oduzeti, smanjiti ili ograničiti, izuzev slučajeva utvrđenih zakonom, osim dospjelih a neisplaćenih
penzija i novčanih naknada u slučajevima i pod uslovima utvrđenim Zakonom.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču se za slučaj: starosti, invalidnosti, smrti i fizičke
onesposobljenosti.
Invalidnost, u smislu ovog zakona, postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju
prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom izvan rada ili bolešću, a koje se ne
mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, postane potpuno nesposoban za obavljanje
poslova radnog mjesta na koje je bio raspoređen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti.
Promijenjena radna sposobnost postoji kada osiguranik može da radi puno radno vrijeme na drugim
poslovima koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihofizičkim sposobnostima, sa ili bez prekvalifikacije,
odnosno dokvalifikacije.
Gubitak radne sposobnosti kod osiguranika postoji kada ne može da obavlja ni poslove promijenjene radne
sposobnosti.
Povredom na radu, u smislu ovog zakona, smatra se povreda osiguranika prouzrokovana neposrednim i
kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim djelovanjem, kao i povreda prouzrokovana naglim promjenama
položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je
takva povreda uzročno vezana za vršenje poslova svog radnog mjesta. Povredom na radu smatra se i
povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada ili obratno, na putu poduzetom radi
izvršavanja poslova i na putu poduzetom radi stepena na rad. Povredom na radu smatra se i bolest
osiguranika koja je nastala neposredno i kao isključiva posljedica nekog nesretnog slučaja ili više sile za
vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta ili u svezi s njima.
Profesionalna bolest u smislu ovog zakona, jeste određena bolest prouzrokovana dužim neposrednim
uticajem procesa i uslova rada na poslovima koje je osiguranik obavljao na svom radnom mjestu.
Profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju, kao i uslovi pod kojima se smatraju
profesionalnim bolestima, utvrđuje nositelj osiguranja, uz prethodno pribavljeno mišljenje odgovarajućih
stručnih i naučnih organizacija, uz saglasnost Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
Invalid rada, u smislu ovog zakona, jeste osiguranik koji po osnovi invalidnosti ostvaruje prava iz penzijskog i
invalidskog osiguranja.
Osiguranici kod kojih nastane invalidnost, u zavisnosti o promijenjenoj radnoj sposobnosti, razvrstavaju se u
dvije kategorije invalidnosti:
a) u I kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici kod kojih nastane gubitak radne sposobnosti.
Stiče pravo na invalidsku penziju:
-ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez obzira na dužinu
penzijskog staža;
- ako je invalidnost prouzrokovana povredom izvan rada ili bolešću, pod uslovom da je prije nastanka
invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje jednu trećinu razdoblja od navršenih
najmanje 20 godina života do dana nastanka invalidnosti, računajući radni vijek na pune godine.
b) u II kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici sa promijenjenom radnom sposobnošću.
Ima pravo na:
1. raspoređivanje ili zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu;
2. prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju do navršene 55. godine života.

Osiguranik stičee pravo na starosnu penziju kada navrši 65 godina života i najmanje 20 godina penzijskog
staža. Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na
godine života.
Porodičnu penziju mogu ostvariti sljedeći članovi porodice: bračni drug; djeca rođena u braku, izvan braka,
usvojena, pastorčad koju je osiguranik izdržavao, unučad i druga djeca bez roditelja koju je osiguranik
izdržavao do svoje smrti. Porodičnu penziju može ostvariti i bračni drug iz razvedenog braka, ako mu je
sudskom odlukom utvrđeno pravo na izdržavanje.
Članovi porodice stiču pravo na porodičnu penziju ako je umrli osiguranik ispunjavao jedan od sljedećih uvjeta:
ispunio uslove za starosnu penziju; po osnovi ostvarenog staža stekao uslove za invalidsku penziju; bio
korisnik starosne ili invalidske penzije.
Ako je smrt osiguranika nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti, članovi obitelji stiču
pravo na porodičnu penziju bez obzira na dužinu penzijskog staža osiguranika.
Udovica stiče pravo na porodičnu penziju ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
1. ako je do smrti bračnog druga navršila 45 godina života;
2. ako je do smrti bračnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bračnog druga postala potpuno
nesposobna za privređivanje;
3. ako je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju po tom
bračnom drugu, a udovica vrši roditeljske dužnosti prema toj djeci.
Pravo na porodičnu penziju ima udovica i kada je dijete osiguranika rođeno 300 dana poslije njegove smrti, s
tim što ovo pravo pripada od dana smrti osiguranika.
Udovac stičee pravo na porodičnu penziju ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
1. ako je do smrti bračnog druga navršio 60 godina života;
2. ako je do smrti bračnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti bračnog druga postao potpuno
nesposoban za privređivanje;
3. ako je poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju po tom
bračnom drugu, a udovac vrši roditeljske dužnosti prema toj djeci.
Dijete starije od 15 godina života zadržava, odnosno stiče pravo na porodičnu penziju ako je na redovnom
školovanju. Pravo na porodičnu penziju pripada za vrijeme trajanja redovnog školovanja, a najkasnije do
navršenih 25 godina života.
Dijete koje postane potpuno nesposobno za samostalan život i rad do navršenih godina života do kojih se
djeci osigurava pravo na porodičnu penziju ima pravo na porodičnu penziju za sve vrijeme dok takva
nesposobnost traje.
Porodična penzija se određuje od starosne ili invalidske penzije koja bi osiguraniku pripadala u momentu
smrti, odnosno od penzije koja je korisniku penzije pripadala u momentu smrti.
Osiguranicima koji su ostvarili penziju u visini od 85% od penzijske osnove ili osiguranicima koji su ostvarili
starosnu penziju sa 40 godina penzijskog staža i invalidsku penziju sa 35 godina penzijskog staža i
osiguranicima koji su ostvarili invalidsku penziju po osnovi invalidnosti prouzrokovane povredom na radu ili
profesionalnom bolešću osigurava se zagarantovana penzija koja ne može biti manja od 80%.
Fizička onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio gubitak, ozbiljnu povredu ili značajnu
onesposobljenost organa ili dijelova tijela što pogoršava prirodnu aktivnost organizma i zahtijeva veći napor za
zadovoljavanje životnih potreba, bez obzira na to je li na taj način prouzročena invalidnost ili ne. Pravo na
novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti stiče osiguranik čija je fizička onesposobljenost u iznosu od
najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti prouzrokovane radom.
U staž osiguranja računa se vrijeme koje je u toku trajanja radnog odnosa osiguranik proveo:
1. na odsustvu bez naknade plate najviše do 30 dana u jednoj kalendarskoj godini;
2. za vrijeme udaljenja sa rada (suspenzija) najviše do 30 dana, ako je zbog izrečene disciplinske mjere
prestao radni odnos;
3. u pritvoru najviše do 30 dana, osim ako je krivični postupak bio pravomoćnom odlukom obustavljen ili
ako je osiguranik bio oslobođen optužbe ili optužba bila odbijena, ali ne zbog nenadležnosti suda;
4. na izdržavanju kazne zatvora najviše do 30 dana.
Nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organa obvezno podliježu kontroli, pri čemu se nalaz, ocjena i mišljenja
mogu potvrditi, odnosno preinačiti.
Dospjela novčana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u
roku od šest mjeseci od dana dospjelosti
 B. REPUBLIKA SRPSKA
2.4. ZAKON O RADU
Obavljanje poslova kućnog pomoćnog osoblja i obavljanje poslova Direktora nisu posebno obrađena u
zakonu Federacije BiH, te su zbog toga ovdje u cijelosti iznesena.
Ugovor o radu može se zaključiti radi obavljanja poslova kućnog pomoćnog osoblja. Ovakvim ugovorom može
se ugovoriti isplata dijela plate i u naturi, pod kojom se podrazumijeva osiguranje stanovanja i ishrane.
Vrijednost dijela davanja u naturi mora se obvezno izraziti u novcu, a isplata u novcu ne može biti manja od
50% ugovorene plate. Ovakvi ugovori se registriraju u nadležnom organu lokalne uprave.
Ugovor o radu može se zaključiti radi obavljanja poslova Direktora kod poslodavca radi zasnivanja radnog
odnosa. Ovakav ugovor može se zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme. Međusobna prava, obveze i
odgovornosti Direktora koji nije zasnovao radni odnos i poslodavca uređuju se posebnim ugovorom. Ugovor s
Direktorem zaključuje u ime poslodavca organ upravljanja. Odredbe ovog članka primjenjuju se i na Direktore,
predsjednike i rukovoditelje udruženja, fondacija i organizacija, ako posebnim propisima nije drukčije
određeno.
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može podnijeti zahtjev poslodavcu
da mu osigura ostvarivanje tog prava. Zahtjev se može podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za
povredu prava, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana učinjene povrede. Poslodavac je dužan odlučiti o
zahtjevu radnika u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, a ako u tom roku ne odluči, smatrat će se
da je zahtjev prihvaćen.
Tužbu za zaštitu prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a
najkasnije u roku od tri godine od dana učinjene povrede.
Sindikat se smatra reprezentativnim:
a) ako je osnovan i djeluje na načelima sindikalnog organiziranja i djelovanja;
b) ako je nezavisan od državnih organa i poslodavca;
c) ako se finansira pretežno iz članarine i drugih vlastitih izvora;
d) ako ima potreban broj članova na temelju pristupnica;
e) ako je upisan u registar u skladu sa zakonu i drugim propisima.
Reprezentativnim sindikatom kod poslodavca smatra se većinski sindikat u koji je učlanjeno ne manje od
20% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca. Reprezentativnim sindikatom u grani ili
djelatnosti smatra se većinski sindikat u koji je učlanjeno ne manje od 20% od ukupno zaposlenih u toj grani
ili djelatnosti. Reprezentativnim sindikatom na razini Republike Srpske smatra se većinski sindikat u koji je
učlanjeno ne manje od 20% od ukupno zaposlenih uRS-u, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.
Udruženje poslodavaca smatra se reprezentativnim:
a) ako je upisano u registar u skladu sa zakonu;
b) ako ima potreban broj zaposlenih kod poslodavaca;
c) ako ima 20% članova udruženja poslodavaca.
Reprezentativnim udruženjem poslodavaca, u smislu ovog zakona, smatra se udruženje poslodavaca u koje je
učlanjeno ne manje od 20% poslodavaca od ukupnog broja poslodavaca u privrednim granama ili
djelatnostima na razini Republike, pod uslovom da ti poslodavci zapošljavaju ne manje od 20% zaposlenih od
ukupnog broja zaposlenih u privrednim granama ili djelatnostima na razini Republike.
ZAKON O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA
Poslove iz nadležnosti republičkih organa uprave obavljaju državni službenici i namještenici kao zaposlenici
bez statusa državnoga službenika.
Državni službenik je osoba s visokom stručnom spremom koja je zaposlena u organu republičke uprave i
koja obavlja poslove osnovne djelatnosti organa republičke uprave, a izuzetno to može biti i sa višom
stručnom spremom.
Poslovi osnovne djelatnosti republičkih organa uprave su:
 a) normativno-pravni poslovi;
b) izvršavanje zakona i drugih propisa;
c) odlučivanje u upravnom postupku;
d) inspekcijski nadzor i
e) ostali stručni poslovi republičkih organa uprave
Namještenik je osoba koja je zaposlena u republičkom organu uprave i koja obavlja administrativne,
računovodstveno-finansijske ili pomoćno-tehničke poslove čije je obavljanje potrebno radi obavljanja
poslova iz nadležnosti republičkih organa uprave.
Državni službenik ima pravo na plaćeno odsustvo u toku jedne kalendarske godine (različito od FBiH) u
slučajevima:
a) sklapanja braka - pet radnih dana,
b) rođenja djeteta - pet radnih dana,
c) smrti člana uže obitelji - pet radnih dana,
d) smrti člana šire obitelji - dva radna dana,
e) teže bolesti člana uže obitelji - tri radna dana,
f) preseljenja u drugi stan - dva radna dana i
g) polaganja stručnog ispita - jedan radni dan.
Državni službenik ima pravo na neplaćeno odsustvo radi;
a) obavljanja neodložnih ličnih i porodićnih poslova, koje je dužan obrazložiti u svom zahtjevu,
b) pripremanja i polaganja ispita na fakultetu, drugoj obrazovnoj, naučnoobrazovnoj ili naučnoistraživačkoj
ustanovi ili postdiplomskom studiju,
c) posjete članu uže obitelji koji živi u inostranstvu,
d) stručnog ili naučnog usavršavanja u inostranstvu i
e) njege teško oboljelog člana uže obitelji.
Neplačeno odsustvo može trajati do tri mjeseca, osim u slučajevima stručnog ili naučnog usavršavanja u
inostranstvu, koje može trajati do jedne godine.
Ovaj zakon pravi razliku između rukovodećih državnih službenika koje postavlja Vlada i državnih službenika
za koja je nadležan rukovoditelj organa, u skladu sa ovom zakonu.
Rukovodeće državne službenike postavlja Vlada na temelju javnog natječaja, na prijedlog Agencije za državnu
upravu, na razdoblje od pet godina. Rukovodeći državni službenici su
1. pomoćnik ministra,
2. sekretar ministarstva,
3. rukovoditelj republičke uprave, republičke upravne organizacije,
4. njihovi zamjenici i pomoćnici,
5. glavni republički inspektor,
6. sekretar u Agenciji.
Popunjavanje upražnjenih radnih mjesta državnih službenika vrši se iz reda zaposlenika, i to:
a) aktom o postavljenju vršitelja dužnosti do 90 dana,
b) internim oglašavanjem,
c) napredovanjem u službi,
d) raspoređivanjem i
e) premještanjem.
Državni službenik može biti privremeno upućen u drugi republički organ uprave u istom mjestu rada, na radno
mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, bez njegove suglasnosti, zbog potreba posla ili povećanog
obimma poslova, ako se o tome sporazumiju rukovodioci tih organa.
Državni službenik može odgovarati disciplinski i materijalno.
U slučaju razdvajanja ili spajanja dva ili više republičkih organa uprave u novi republički organ uprave, svi
državni službenici imaju status neraspoređenih do donošenja novog pravilnika o unutarnjoj organizaciji i
sistematizaciji radnih mjesta, a poslije se državni službenici raspoređuju na odgovarajuća radna mjesta.
Državnom službeniku koji je proglašen viškom pripada pravo na:
a) dokup staža, u skladu sa Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju ili
b) otpremninu, u skladu sa Posebnom kolektivnom ugovoru za zaposlenike u organima uprave.
Državni službenik ima pravo podnijeti prigovor i u slučaju kada rukovoditelj organa u roku od 15 dana od
dana podnošenja zahtjeva ne odluči o pravu ili obvezi na koje se zahtjev odnosi. Ako rukovoditelj organa u
utvrđenom roku ne odluči o podnesenom prigovoru ili ako državni službenik nije zadovoljan odlukom povodom
podnesenog prigovora, državni službenik se može obratiti Odboru za žalbe, u roku od 15 dana od dana
prijema, odnosno isteka roka u kojem je trebalo odlučiti o podnesenom prigovoru.
Odbor državne uprave za žalbe ima predsjednika i dva člana. Odbor odlučuje u drugom stepenu o žalbama
koje se odnose na statusna pitanja državnih službenika, i to na zahtjev:
a) državnog službenika,
b) učesnika javnog konkursa i
c) republičkog organa uprave u kojem državni službenik obavlja svoju dužnost
Namještenik ima pravo na plaću, naknade i druga primanja prema zakonu kojim se uređuju plate za državne
službenike.
Nadzor nad provedbom ovog zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove uprave putem upravne inspekcije.
ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJ
("Službeni glasnik RS" br. 106/05. 20/07, 113/07, 33/08, 1/09, 71/09, 106/09 i 118/09)
Za osiguranika koji ne ispunjava uslove propisane za ostvarivanje prava za starosnu penziju, poslodavac,
odnosno sam osiguranik, može dokupiti nedostajući staž, ako tim stažom ispunjava uslove za ostvarivanje
prava na penziju, a najviše tri godine.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prema ovom zakonu, su:
a) za slučaj starosti - starosna penzija;
b) za slučaj invalidnosti - invalidska penzija, prekvalifikacija ili dokvalifikacija i raspoređivanje, odnosno
zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu, kao i pravo na novčanu naknadu po osnovi korištenja prava
na prekvalifikaciju, dokvalifikaciju ili raspoređivanja, odnosno zapošljavanja na drugom odgovarajućem
poslu, ili po osnovi čekanja na raspoređivanje, odnosno zaposlenje na drugom radnom mjestu;
c) za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika lične penzije - porodična penzija.
Invalidnost, u smislu ovog zakona, postoji kada se utvrdi da je kod neke osobe, zbog trajnih promjena u
zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom izvan rada ili
bolešću, koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, nastao gubitak ili smanjenje
sposobnosti za rad na radnom mjestu na koje je bila raspoređena na dan ocjenjivanja radne sposobnosti.
Smanjenje sposobnosti za rad postoji kada osiguranik s radnim naporom koji ne ugrožava njegovo
zdravstveno stanje može, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije, raditi na drugom radnom mjestu sa punim
radnim vremenom.
Gubitak sposobnosti za rad kod osiguranika postoji kad se utvrdi da osiguranik trajno nije sposoban za svoj
posao niti za drugi posao s punim radnim vremenom, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije.
Povredom na radu smatra se svaka povreda osiguranika prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim
mehaničkim, fizičkim ili hemijskim djelovanjem, povreda prouzrokovana.
Porodičnim domaćinstvom smatraju se supružnici i njihova djeca, otac i majka, očuh i maćeha, usvojitelj i
usvojenik.
Udovica koja do suprugove smrti nije navršila 45 godina života, ali je imala navršenih 40 godina života, stiče
pravo na porodičnu penziju kad navrši 45 godina života, a prije ako postane potpuno nesposobna za
privređivanje. Udovac koji do suprugine smrti nije navršio 55 godina života, ali je imao navršenih 50 godina
života, stiče pravo na porodičnu penziju kad navrši 55 godina života.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja osigurava poslodavac ostvaruju se na način utvrđen općim
aktom poslodavca, u skladu sa propisima o radnim odnosima i ovom zakonu.
Organi Fonda su upravni odbor, nadzorni odbor i Direktor.
Fondom upravlja Upravni odbor koji se sastoji od devet članova, uključujući i predsjednika. Pet članova
Upravnog odbora imenuje se iz reda osiguranika, a četiri iz reda korisnika penzije.
Nadzor nad radom i poslovanjem Fonda vrši Nadzorni odbor. Nadzorni odbor Fonda sastoji se od tri člana,
uključujući i predsjednika. Dva člana Nadzornog odbora imenuju se iz reda osiguranika, a jedan iz reda
korisnika penzije.
Direktor Fonda zastupa i predstavlja Fond u odnosima sa trećim osobama, rukovodi radom i poslovanjem
Fonda i radom stručne službe Fonda, odgovara za zakonitost rada Fonda i obavlja druge poslove, u skladu sa
zakonu i Statutu Fonda. Za Direktora Fonda može biti imenovan diplomirani pravnik ili diplomirani ekonomista
s pet godina radnog iskustva na rukovodećim poslovima. Direktora Fonda imenuje i razrješava Vlada putem
javnog konkursa, prema postupku propisanom zakonom. Imenovanje Direktora Fonda vrši se na vrijeme od
četiri godine. Predsjednika i članove Upravnog odbora i Nadzornog odbora Fonda imenuje i razrješava
Vlada putem javnog konkursa. Imenovanje se vrši na vrijeme od četiri godine.
 PROGRAM PRAVOSUDNOG ISPITA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU
("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99)
Stvarna i mjesna nadležnost se, u pravilu, u upravnom postupku određuje prema propisima kojima se ureduje
određena upravna oblast ili prema propisima kojima se određuje nadležnost pojedinih organa.
Mjesna nadležnost se određuje prema federalnim propisima kojima su uređene federalne jedinice (kantoni)
Federacije, kao i prema propisima o teritorijalnoj podjeli opština i prema propisima o organizaciji federalnih i
kantonalnih organa uprave, odnosno prema gradskim i općinskim propisima o organizaciji gradskih i opštinskih
službi za upravu.
Federalni organi uprave rješavaju u prvom stepenu u onim upravnim stvarima iz isključive nadležnosti
Federacije i zajedničke nadležnosti Federacije i kantona, koje su federalnim zakonom stavljene u nadležnost
tih organa, osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne organe uprave, odnosno
gradske i opštinske službe za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadležnosti kantona koje su zakonom
kantona prenesene na federalne organe uprave.
Kantonalni organi uprave rješavaju u prvom stepenu u upravnim stvarima koje su kantonalnim zakonom
stavljene u nadležnost kantonalnih organa uprave i u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom
prenesene na kantonalne organe uprave.
Gradske, odnosno opštinske službe za upravu rješavaju u prvom stepenu u upravnim stvarima iz oblasti
uprave i samouprave koje su statutom grada, odnosno opštine i propisom gradskog, odnosno opštinskog
vijeća stavljene u nadležnost gradskih, odnosno opštinskih službi za upravu, kao i u upravnim stvarima koje su
federalnim i kantonalnim zakonom prenesene u nadležnost tih službi.
Mjesna nadležnost se određuje:
1) u stvarima koje se odnose na nekretninu - prema mjestu gdje se nekretnina nalazi;
2) u stvarima koje se odnose na rad nekog organa, preduzeća (društva), ustanove ili druge pravne osobe -
prema mjestu njihovog sjedišta. U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih
osoba, nadležnost se određuje prema sjedištu poslovne jedinice;
3) u stvarima koje se odnose na vođenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se
obavlja ili se ima obavljati u određenom mjestu - prema sjedištu radnje, odnosno prema mjestu gdje
se djelatnost obavlja;
4) u ostalim stvarima - prema prebivalištu stranke. Kad postoji više stranaka, nadležnost se određuje prema
stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalište u Federaciji, nadležnost se
određuje prema mjestu njezinog boravišta, a ako nema ni boravišta, onda prema mjestu njezinog
posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta u Federaciji.
Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti prema nekom od navedenih kriterija, ona se određuje prema
mjestu gdje je nastao povod za vođenje postupka.
Sukob nadležnosti u upravnom postupku na razini Federacije rješava:
1) između federalnih organa uprave, između federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i između
federalnih ustanova - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine;
2) između organa uprave dva ili više kantona - Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine;
3) između institucija koje imaju javne ovlasti s područja dva ili više kantona, kao i sukobe nadležnosti između
tih institucija i federalnih organa uprave -Vrhovni sud Federacije;
4) između federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa uprave i kantonalnih
ustanova, kao i federalnih i kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti - Vrhovni sud Federacije.
Sukob nadležnosti u upravnom postupku u kantonu rješava:
1) između kantonalnih organa uprave, između kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i
između kantonalnih ustanova - vlada kantona;
2) između kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova -
najviši sud kantona.
Sukob nadležnosti u upravnom postupku u opštini rješava:
1) između opštinskih službi za upravu, između opštinskih službi za upravu i opštinskih ustanova, kao i
između opštinskih ustanova - opštinski načelnik;
2) između opštinskih službi za upravu dvije ili više opštine - najviši sud kantona;
3) između institucija koje imaju javne ovlasti s područja dvije ili više opštine, kao i sukobe nadležnosti između
tih institucija i opštinskih službi za upravu - najviši sud kantona;
4) između opštinskih načelnika dvije ili više opštine, odnosno između opštinskog načelnika i vlade kantona -
najviši sud kantona.
Sukob nadležnosti u upravnom postupku u gradu rješava:
1) između gradskih službi za upravu, između gradskih službi za upravu i gradskih ustanova, kao i između
gradskih ustanova - gradonačelnik;
2) između gradskih službi za upravu i opštinskih službi za upravu - najviši sud kantona;
3) između gradskih institucija koje imaju javne ovlasti, kao i sukobe nadležnosti između tih institucija i
gradskih službi za upravu i gradskih ustanova - najviši sud kantona.
Državljanima Federacije koji se nalaze u inostranstvu dostavljanje izvoda iz matičnih knjiga, svjedodžbi,
diploma, uvjerenja, potvrda i drugih pismena izdanih na zahtjev stranke može se obavljati neposredno.
Dostavljanje ovih i drugih pismena može se obavljati i preko diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne
i Hercegovine u inostranstvu.
Ako se radi o osobi ili više osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena
će se izvršiti javnim saopštenjem na oglasnoj ploči organa koji je pismeno izdao. Smatra se daje dostavljanje
pismena izvršeno poslije isteka 15 dana od dana isticanja saopštenja na oglasnoj ploči.
Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:
1) ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na podlozi kojih se može utvrditi
stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi opštepoznatih činjenica ili činjenica koje su
organu poznate;
2) ako se stanje stvari može utvrditi na podlozi službenih podataka kojima organ raspolaže, a nije potrebno
posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa;
3) u slučaju kad je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na podlozi činjenica ili okolnosti koje nisu
potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju, ali su činjenice ili okolnosti učinjene
vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti;
4) kad je riječ o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati, a činjenice na kojima
rješenje treba biti utemeljeno su utvrđene ili bar učinjene vjerojatnim.
Posebni ispitni postupak se provodi kad je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su
značajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja strankama mogućnosti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne
interese.
Stranka može iznositi činjenice koje mogu uticati na rješenje stvari i pobijati tačnost navoda koji se ne slažu sa
njenim navodima. Ona ima pravo da sve do donošenja rješenja dopunjuje i objašnjava svoje tvrdnje, a ako to
čini poslije održane usmene rasprave, dužna je da opravda zbog čega to nije učinila na raspravi.
O žalbi protiv prvostepenog rješenja institucije koja ima javne ovlasti rješava organ određen statutom te
institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o žalbi rješava organ uprave, odnosno
drugi organ.
ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA
("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05)
Pravo pokretanja upravnoga spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom
povrijeđeno koje pravo ili neposredni lični interes utemeljen na Zakonu, te pod istim uslovima pojedinac ili
pravna osoba koji su sudjelovali u upravnom postupku radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa
(zainteresirana osoba), kao i pravobranilac i ombudsmen.
Upravne sporove rješava kantonalni sud, i to prema sjedištu prvostepenoga tijela, odnosno njegove
organizacijske jedinice. U upravnim sporovima sudi sudac pojedinac. Iznimno, u složenim predmetima
upravnoga spora sudi se u vijeću od tri suca, o čemu odlučuje predsjednik vijeća za upravne sporove.
Sukob nadležnosti između kantonalnih sudova glede rješavanja upravnoga spora rješava Vrhovni sud
Federacije Bosne i Hercegovine.
Upravni spor se ne može voditi:
1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnoga spora;
2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se prema izričitoj odredbi Zakona ne može voditi upravni spor;
3) u stvarima o kojima izravno, na temelju ustavnih ovlasti, odlučuju domovi Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine ili predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine i jedan od dopredsjednika Federacije Bosne i
Hercegovine, odnosno zakonodavno tijelo kantona, osim kada je nadležno tijelo pri donošenju upravnoga
akta prekoračilo granice svoje nadležnosti ih upravni akt nije donijelo izravno na temelju ustavnih ovlasti.
Tužena strana u upravnome sporu je tijelo čiji se upravni akt pobija.
Tužba se predaje nadležnome sudu izravno ili mu se šalje poštom preporučeno, a može se izjaviti i u
zapisniku u nadležnom sudu ili ma kojem drugom sudu.
U tužbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako nesumnjivo ukazuju na to da je
činjenično stanje očito drukčije od onoga koje je utvrđeno u upravnome postupku i pod uslovom da tužitelj
pruži dokaze o tome kako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do okončanja upravnoga
postupka. Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na koje se poziva.
Sud, u pravilu, rješava spor na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnome postupku. Zakonitost
pobijanog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.
Ako sud povodom zahtjeva iz tužbe utvrdi da je pobijani upravni akt ništavan, poništit će ga, a ako su razlozi
ništavnosti sadržani i u prvostepenome upravnom aktu, poništit će i taj akt.
Sud rješava spor presudom. Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neutemeljena. Ako se tužba uvažava,
presudom se upravni akt poništava i rješava upravna stvar, ili će sud presudom uvažiti tužbu, poništiti upravni
akt i odrediti u kojem će smislu nadležno tijelo donijeti rješenje.
Protiv pravosnažne odluke kantonalnoga suda donijete u upravnome sporu stranka može podnijeti zahtjev za
izvanrednim preispitivanjem sudske odluke Vrhovnome sudu Federacije (zbog povrede federalnoga
zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku, koja je mogla biti
od utjecaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda) ili kantonalnom sudu.
Zahtjev se može podnijeti u roku od 30 dana od dana dostave stranci sudske odluke protiv koje se podnosi
zahtjev. O zahtjevu za izvanredno preispitivanje odlučuje nadležni sud u vijeću od tri suca.
Presudom kojom zahtjev uvažava nadležni sud može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnijet
zahtjev.
Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnoga suda ponovit će se na zahtjev stranke:
1) ako stranka dozna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na
temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bih iznijeti ili
upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku;
2) ako je do odluke suda došlo uslijed krivičnog djela suca ili zaposlenika suda, ili je odluka isposlovana
prevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili
punomoćnika, a takva je radnja krivično djelo;
3) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta je presuda kasnije
ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se temelji sudska odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok, vještak ili
stranka, prilikom saslušanja pred sudom dao lažan iskaz, a odluka suda se temelji na tom iskazu;
5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom
sporu;
6) ako stranci, odnosno zainteresiranoj osobi nije bila data mogućnost sudjelovanja u upravnome
sporu.
Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je stranka doznala za razlog
ponavljanja. Nakon proteka pet godina od pravomoćnosti sudske odluke ponavljanje se ne može tražiti.
Ponavljanje postupka pokreće se tužbom. O tužbi za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku na
koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka, i to sudac pojedinac koji nije sudjelovao u donošenju te odluke.
Nakon isteka roka za odgovor na tužbu, sud presudom rješava o tužbi za ponavljanje postupka. Ako se
ponavljanje postupka dopusti, stavit će se izvan snage ranija sudska odluka u cijelosti ili djelomično.
Postupak zaštite sloboda i prava pojedinca zagarantovanih Ustavom Federacije BiH
Pojedinac čija su prava ili temeljne slobode zagarantovane Ustavom Federacije i instrumentima aneksa tog
Ustava povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom nadležnoga tijela, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i
sloboda u nadležnom sudu, u skladu sa ovome Zakonu, ako nije osigurana druga sudska zaštita. O
zahtjevima za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije rješava kantonalni sud. O
zahtjevima sud odlučuje rješenjem.
Pojedinac čija su prava i slobode povrijeđeni podnosi zahtjev nadležnome kantonalnom sudu. U zahtjevu za
zaštitu zbog nezakonite radnje navodi se: radnja, mjesto i vrijeme kada je ona učinjena, tijelo, odnosno pravna
osoba kod koje je ta radnja učinjena, podaci o službenoj osobi, odnosno odgovornoj osobi koja je toučinila,
dokazi o tome, kao i zahtjev za otklanjanjem prepreke ili ograničenja slobode ili prava koje se pobija
nezakonitom radnjom. Zahtjev zbog nezakonite radnje može se podnijeti sve dok radnja traje.
Kada sud nade daje zahtjev utemeljen, donijet će rješenje kojim će zabraniti daljnje činjenje nezakonite radnje.
U protivnome, odbit će zahtjev rješenjem. Protiv ovakvog rješenja ne može se izjaviti žalba, ali se može
podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnome sudu Federacije u roku od osam dana
od dana dostave rješenja stranci.
ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE
("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06 i 52/09)
Poslove uprave iz okvira nadležnosti Federacije vrše federalna ministarstva, federalne uprave i federalne
upravne organizacije. Federalna ministarstva su:
1. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova(u njegovom sastavu se nalazi Federalna uprava policije
koja vrši operativne poslove policije iz nadležnosti FMUP-a, utvrđene posebnim zakonom)
2. Federalno ministarstvo pravde (Zavod za javnu upravu čiji je zadatak utvrđivanje unutarnje organizacije
federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave s ciljem unapređenja njihovog rada i organizacije i
osiguranja učinkovitog rukovođenja; uvođenje savremenih tehničkih metoda i sredstava rada u organe i
tijela uprave; uređivanje načina ostvarivanja prava i dužnosti službenika i namještenika iz radnih odnosa,
plaća i drugih naknada u općim aktima ministarstva i drugih tijela federalne uprave, te saradnja sa
nadležnim sindikatom u odnosu na rješavanje tih pitanja),
3. Federalno ministarstvo finansija (Porezna uprava, Carinska uprava i Finansijska policija.),
4. Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije( Zavod za mjeriteljstvo i Federalna direkcija za
namjensku industriju),
5. Federalno ministarstvo saobračaja i komunikacija (Federalna direkcija za civilnu avijaciju i Federalna
direkcija za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta),
6. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike,
7. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica,
8. Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata,
9. Federalno ministarstvo zdravstva (Federalna uprava za zaštitu od zračenja i radijacijsku sigurnost),
10. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke
11. Federalno ministarstvo kulture i sporta (Zavod za zaštitu spomenika),
12. Federalno ministarstvo trgovine,
13. Federalno ministarstvo prostornog uređenja,
14. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (Federalna uprava za šumarstvo i
Federalni zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi),
15. Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.
16. Federalno ministarstvo okoliša i turizma.
Ustavni sud Federacije BiH donio je presudu U-29/09 od 28. septembar 2010. godine, kojim je utvrdio da
odredbe članka 15. i 16. ovog Zakona nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH. Radi se o odredbama koje se
odnose na Federalno ministarstvo obrazovanja i nauku i Federalno ministarstvo kulture i sporta.
Sljedeća federalna ministarstva i federalne upravne organizacije imaju sjedište u Mostaru:
1. Federalno ministarstvo trgovine,
2. Federalno ministarstvo saobračaja i komunikacija,
3. Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije,
4. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke,
5. Federalno ministarstvo kulture i sporta.
6. Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.
7. Federalni agromediteranski zavod Mostar.
Unutrašnja organizacija federalnih ministarstava, federalnih uprava i federalnih upravnih organizacija utvrđuje
se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, koji priprema i podnosi Vladi Federacije na saglasnost
rukovoditelj ministarstva (ministar), rukovoditelj samostalne uprave ili upravne organizacije.
ZAKON O NAMJEŠTENICIMA U ORGANIMA DRŽAVNE SLUŽBE U FEDERACIJI BOSNE I
HERCEGOVINE
("Službene novine Federacije BiH" br. 49/05 i 16/ )
Namještenici su osobe koje obavljaju poslove iz nadležnosti organa državne službe koji su funkcionalno
povezani sa poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti tih organa utvrđenih propisom Vlade Federacije
Bosne i Hercegovine i koji neposredno doprinose mogućnosti pravilnog i učinkovitog obavljanja poslova
osnovne djelatnosti u cijelosti. To su, ustvari, dopunski poslovi osnovne djelatnosti i poslovi pomoćne
djelatnosti.
Dopunski poslovi osnovne djelatnosti odnose se na određene stručno-operativne, informacijsko-
dokumentacijske, računovodstveno-materijalne i administrativno-tehničke poslove.
Poslovi pomoćne djelatnosti odnose se na operativno-tehničke i pomoćne poslove.
Protiv rješenja namještenik ima pravo, u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, uložiti žalbu Odboru
državne službe za žalbe iz Zakona o državnoj službi. Rješenje Odbora za žalbe doneseno povodom žalbe je
konačno. Protiv rješenja Odbora donesenog povodom žalbe može se pokrenuti upravni spor u nadležnom
sudu u roku od 30 dana od dana primitka tog rješenja.
Kada u organu državne službe postoji upražnjeno radno mjesto namještenika, rukovoditelj tog organa prvo
razmatra može li se na to radno mjesto premjestiti namještenik koji se nalazi na sličnom radnom mjestu u
okviru organa državne službe. Taj premještaj se može izvršiti prema potrebi službe ili na zahtjev namještenika.
Popuna upražnjenog radnog mjesta u organu državne službe se prvo vrši putem preuzimanja namještenika
iz drugog organa državne službe o čemu se objavljuje interni oglas. Interni oglas objavljuje rukovoditelj
organa državne službe. Oglas se objavljuje na oglasnim pločama svih organa državne službe ili na drugi
pogodan način koji osigurava upoznavanje zainteresiranih kandidata sa oglasom.
Ako se upražnjeno radno mjesto namještenika ne može popuniti putem internog oglasa, onda se popuna
tog radnog mjesta vrši putem javnog oglašavanja.
Rukovoditelj organa državne službe odlučuje o prijemu namještenika u radni odnos sa liste kandidata koji
ispunjavaju sve uslove iz javnog oglasa. Namještenik stupa na posao nakon što rješenje o prijemu u radni
odnos postane konačno.
Ako je ocjena zadovoljavajuća (nakon probnog rada), rukovoditelj organa državne službe donosi rješenje kojim
potvrđuje postavljenje namještenika na radno mjesto, a ako je ocjena nezadovoljavajuća, u tom slučaju se
donosi rješenje o prestanku radnog odnosa tog namještenika. To rješenje se donosi uz prethodno
dobavljeno mišljenje sindikata.
Namještenici koji se nalaze na radnim mjestima na kojima se obavljaju dopunski poslovi osnovne djelatnosti
podliježu obvezi polaganja stručnog ispita. Ocjena rada može biti nezadovoljava, zadovoljava, uspješan i
naročito uspješan. Nezadovoljavajuća ocjena mora biti posebno obrazložena.
Prijem pripravnika u radni odnos vrši se putem javnog oglasa. Pripravnik koji uspješno položi stručni ispit
postavlja se bez javnog oglasa na radno mjesto namještenika svoje struke, ako u organu državne službe ima
upražnjeno odgovarajuće radno mjesto namještenika, i ako postoji potreba za popunom tog radnog mjesta, a
ako ne postoji takvo radno mjesto, tom pripravniku prestaje radni odnos u organu državne službe, o čemu
rukovoditelj organa državne službe donosi posebno rješenje.
Radnopravni status namještenika koji je proglašen prekobrojnim rješava se na sljedeći način, i to:
1) rasporedom na slično radno mjesto u okviru istog organa državne službe, ako postoji upražnjeno
takvo radno mjesto,
2) premještanjem u drugi organ državne službe iste ili različite razine vlasti na isto ili slično radno mjesto,
ako postoji upražnjeno takvo radno mjesto,
3) ukoliko premještanje nije moguće, namješteniku se nudi prijevremeno penzionisanje u skladu sa
zakonu, ako takva mogućnost postoji,
4) ukoliko prijevremeno penzionisanje nije moguće, rukovoditelj organa državne službe donosi rješenje o
prestanku radnog odnosa prekobrojnog namještenika.
Polazna osnovica za obračun plaća namještenika u svim organima državne službe svih razina vlasti u
Federaciji je jedinstvena, a čini je polazna osnovica za obračun plaća državnih službenika koja se
utvrđuje na način propisan Zakonom o državnoj službi.Rukovoditelj organa državne službe je obvezan
donijeti pravilnik o plaćama i naknadama.
Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.
Lake povrede službene dužnosti su:
1) učestalo kašnjenje na posao ili raniji odlazak sa posla bez odobrenja,
2) napuštanje posla tokom radnog vremena bez odobrenja ili zbog neopravdanih razloga,
3) neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,
4) neopravdan izostanak sa posla dva dana uzastopice ili tri dana tokom jednog mjeseca,
5) neobavještavanje organa državne službe o spriječenosti dolaska na posao duže od jednog dana bez
opravdanih razloga.
Teške povrede službene dužnosti namještenika predstavljaju povrede službene dužnosti utvrĊene za državne
službenike u Zakonu o državnoj službi.
Za počinjene povrede službene dužnosti namješteniku se mogu izreći sljedeće disciplinske mjere i disciplinske
kazne, i to za lake povrede službene dužnosti izriču se disciplinske mjere: opomena, javna opomena. Za
teške povrede službene dužnosti izriču se disciplinske kazne: globa u iznosu do 40% od osnovne plate
namještenika u razdoblju do šest mjeseci, suspenzija prava na povećanje plate u razdoblju od najviše dvije
godine, prestanak radnog odnosa u organu državne službe.
Disciplinski postupak protiv namještenika zbog povrede službene dužnosti pokreće se na zahtjev
rukovodioca organa državne službe. Zahtjev za pokretanjem disciplinskog postupka podnosi se
prvostepenom disciplinskom povjerenstvu. Uz zahtjev se prilažu i dokazi, ako se s njima raspolaže.
Disciplinske kazne se izriču rješenjem.
Prvostepeno povjerenstvo, koje rukovoditelj organa državne službe imenuje rješenjem, vodi
prvostepenski disciplinski postupak zbog povrede službene dužnosti, uz dobavljeno mišljenje sindikata,
odnosno medijatora državne službe, ako u organu državne službe nije organiziran sindikat.
Drugostepenski postupak vodi drugostepensko povjerenstvo njega imenuje Vlada Federacije za
namještenike iz federalnih organa državne službe, a vlade kantona za namještenike iz kantonalnih, opštinskih
i gradskih organa državne službe, na razdoblje od dvije godine.
Drugostepenska povjerenstva nadležna su, i to:
1) drugostepensko povjerenstvo koje imenuje Vlada Federacije nadležno je rješavati povodom žalbi
namještenika iz federalnih organa državne službe koje se izjave na prvostepena rješenja, odnosno
zaključke koje donose prvostepena povjerenstva iz federalnih organa državne službe,
2) drugostepeno povjerenstvo koje imenuje vlada kantona nadležno je rješavati povodom žalbi namještenika
iz kantonalnih, opštinskih i gradskih organa državne službe, koje se izjave na prvostepena rješenja koja
donose prvostepena povjerenstva iz kantonalnih, gradskih i opštinskih organa državne službe.
Ukoliko se namještenik protiv kojeg je pokrenut krivični postupak proglasi krivim i osudi, u tom slučaju činjenice
koje je utvrdio nadležni sud obvezuju organ državne službe, odnosno disciplinsko povjerenstvo koje vodi
disciplinski postupak protiv tog namještenika.
Namještenik je obvezan nadoknaditi materijalnu štetu koju, u vezi s vršenjem službenog posla, počini
namjerno ili iz krajnje nepažnje. Odgovornost za materijalnu štetu rješava se na način i pod uslovima koji su
propisani za materijalnu odgovornost državnih službenika u Zakonu o državnoj službi.
Namješteniku prestaje radni odnos u organu državne službe u sljedećim slučajevima:
1) pisanim sporazumom između namještenika i rukovodioca organa državne službe - na dan utvrđen
sporazumom,
2) namještenikovim dobrovoljnim pisanim otkazom - na dan utvrđen u otkazu, s tim da taj dan ne može biti
predviđen u roku kraćem od sedam dana od dana podnošenja otkaza, ukoliko se ne dogovori drukčije sa
rukovoditeljem organa državne službe,
3) kod radnog odnosa na određeno vrijeme - istekom posljednjeg dana roka koji je utvrđen za rad na
određeno vrijeme, ako se namještenik i rukovoditelj organa državne službe ne sporazumiju o ranijem
prestanku radnog odnosa,
4) navršavanjem godina života propisanih zakonom, odnosno navršavanjem 40 godina penzijskog staža,
5) gubitkom državljanstva Bosne i Hercegovine - na dan pravomoćnosti rješenja o gubitku tog
državljanstva,
6) sticanjem državljanstva druge države protivno Ustavu Bosne i Hercegovine i njezinim zakonima - na
dan pravomoćnosti akta o stjecanju tog državljanstva,
7) nezadovoljavajućom ocjenom probnog rada - na dan konačnog rješenja o prestanku radnog odnosa
po toj osnovi,
8) dvije uzastopne negativne ocjene rada - na dan konačnog rješenja o prestanku radnog odnosa po toj
osnovi,
9) ako je osuđen za krivično djelo i zbog izdržavanja kazne zatvora mora biti odsutan s rada duže od šest
mjeseci - na dan stepena na izvršenje kazne zatvora,
10) na temelju izrečene disciplinske kazne prestanka radnog odnosa u organu državne službe - na dan
kada rješenje o disciplinskoj kazni postane konačno,
11) kad nadležni organ penzijsko-invalidskog osiguranja utvrdi da je trajno i potpuno nesposoban za rad -
na dan kada akt o trajnoj nesposobnosti postane konačan,
12) kada se utvrdi da je prilikom prijema u radni odnos ili u tijeku trajanja radnog odnosa u organu državne
službe podnio lažne ili krivotvorene javne isprave ili dao lažne izjave - na dan kada se utvrdi da su te
isprave lažne ili krivotvorene, odnosno izjave lažne.
O prestanku radnog odnosa zbog bilo kojeg razloga donosi se rješenje. Protiv rješenja o prestanku radnog
odnosa može se, u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, uložiti žalba Odboru za žalbe. Uložena žalba
odlaže izvršenje rješenja. Rješenje Odbora za žalbe doneseno povodom žalbe je konačno.