SVEU^ILI[TE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

Gra|evinski fakultet Strojarski fakultet

u Osijeku u Slavonskom Brodu

Kajetan [eper Zlatko Pavi}

redoviti profesor asistent
Gra|evinskog fakulteta Strojarskog fakulteta
u Osijeku u Slavonskom Brodu

VEKTORSKA ANALIZA
SKALARNA I VEKTORSKA POLJA

VODI^ I ZADACI

Osijek
1997.
 III

Predgovor

Vektorska analiza je naziv za diferencijalni i integralni ra~un

skalarnih i vektorskih polja. To je matemati~ko podru~je izraslo iz
primjena i potrebno je svakom fizi~aru i in`enjeru bilo koje struke:
strojaru, elektrotehni~aru, gra|evinaru,..., jer mnogi tehni~ki nastavni
predmeti pretpostavljaju osnovno znanje o poljima.

Na{a se knjigica sastoji od Vodi~a i Zadataka. Vodi~ predstavlja

priru~na skripta za upoznavanje, prisje}anje, ponavljanje i zapam}ivanje
pojmova, naziva i oznaka, pravila, pou~aka i formula vektorske analize.
Moglo bi se re}i da je Vodi~ pro{ireni {alabahter. Zadaci predstavljaju
zbirku ura|enih primjera i odabranih zadataka s rje{enjima i uputama za
uvje`bavanje tog nastavnog sadr`aja. Vodi~ i Zadaci pretpostavljaju
osnovno poznavanje realne aritmetike i vektorske algebre, diferencijalnog
i integralnog ra~una realnih funkcija vi{e realnih argumenata te teorije
obi~nih i djelomi~nih diferencijalnih jednad`bi.

Vodi~ je podijeljen na poglavlja I - XII. koja sa`eto predo~avaju

nastavne cjeline. Jedino su poglavlja IV. Nabla i V. Delta opse`nija jer
se u njima obja{njavaju razlozi uvo|enja ∇-izraza, odabira ∇-pravila i
valjanosti rezultata ∇-ra~una. Poglavlje XII. Polja u ravnini pomo}no je
sredstvo primjenljivo u posebnim istra`ivanjima.

Svako je poglavlje snabdjeveno primjerima P1, P2, ... , a to su

rije{eni zadaci s uratkom u kojem se neposredno primjenjuju prethodne
odredbe, pou~ci i formule, te zadacima Z1, Z2, ... za uvje`bavanje sa
zavr{nim rje{enjima i mjestimice uputama danim pri kraju knjige.

Sa`etke je napisao i snabdio ih ~etirima slikama prvi autor,

zadatke je pripremio i rije{io drugi autor, a primjere su zajedni~ki
uradila oba autora

Vodi~ je napisan na temelju dugogodi{njeg nastavnog djelovanja i

bilje`aka za predavanja iz vektorske analize koja je prvi autor dr`ao na
Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveu~ili{ta u Zagrebu i Strojarskom
fakultetu u Slavonskom Brodu Sveu~ili{ta Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku. Zadaci su ve}inom izvorni, a sastavljeni su tako|er iz Literature
IV

i bilje`aka za vje`be koje je drugi autor godinama dr`ao na Strojarskom

fakultetu u Slavonskom Brodu.

Zahvaljujemo se mr. sc. Gizelli Gyarmati-Pavli} na provjeri ve}eg

broja primjera i korisnim primjedbama.

Na ulo`enom trudu i sugestijama zahvaljujemo se tako|er

recezentima prof. dr. sc. Luki Krni} (Fakultet Strojarstva i Brodogradnje
Zagreb), doc. dr. sc. Zdravku Virag (Fakultet Strojarstva i Brodogradnje
Zagreb) te prof. dr. sc. Radoslavu Gali} (Elektrotehni~ki fakultet Osijek).

Slavonski Brod, listopada 1996. K. [. i Z. P.

Minimalni program

Smatramo da student treba obvezatno prou~iti, nau~iti i uvje`bati

rje{avati zadatke sljede}ih poglavlja:
I; II; III.1, 2; VI - XI. i barem IV. 1, 2, 4 te V. 3.

Za taj minimalni program potrebno je po prilici tridesetak sati

predavanja i isto toliko sati vje`bi, a tako|er samostalno uraditi stotinjak
zadataka. Pri tome se student mo`e posavjetovati s nastavnikom,
asistentima i demonstratorima Katedre za matematiku.

Obi~no pak, a osobito do sada nakon mnogih “reformi” koje su

smanjivale broj sati nastave matematike, a zahtijevale isti sadr`aj, broj
sati predavanja i vje`bi za vektorsku analizu bio je premalen, a nastava
prenapeta te tako i za nastavnike i za studente prete{ka.
 V

Sadr`aj
Predgovor III
Minimalni program IV
Uvod 1
I. Polje 5

DIFERENCIJALNI VEKTORSKI RA^UN

II. Usmjerena derivacija 31
III. Usmjerena derivacija i gradijent
Divergencija i rotor 47
IV. Nabla 63
V. Delta 79

INTEGRALNI VEKTORSKI RA^UN

VI. Krivuljni integral 93
VII. Usmjerena gusto}a ophoda i rotor 117
VIII. Povr{inski integral 127
IX. Gusto}a optoka i divergencija 155
X. Integralne formule 165
XI. Potencijali 183

DODATAK
XII. Polja u ravnini 199

Rje{enja i upute 223

Literatura 243
Summary 245
Contents 249
 1

Uvod

@elimo istaknuti da smo u Vodi~u dosljedno razlikovali

invarijantna i analiti~ka razmatranja daju}i prednost invarijantnim.
Izuzetak su analiti~ke odredbe divergencije i rotora sadr`ane ve} u
Diferencijalnom vektorskom ra~unu, u poglavlju III.3, a koja se tek u
Integralnom vektorskom ra~unu, u poglavljima VII i IX prirodno name}u
r r
i gdje su tada polja div a i rot a invarijantno odredljiva.

Invarijantna razmatranja neovisna su o koordinatnom sustavu

odabranom po volji te tako pokrivaju pojmovnu stranu vektorske analize
i osnova su njezina razumijevanja i in`enjerskog primjenjivanja. Analiti~ka
razmatranja pretpostavljaju koordinatni sustav pomo}u kojeg se sve
tvorevine vektorske analize, po~etni podaci i odredbene veli~ine, odredbe,
pravila i formule, izra`avaju koordinatama i analiti~kim jednad`bama te
na taj na~in nose ra~unsku stranu i matemati~ku to~nost.

Treba tako|er istaknuti da se Vodi~ i Zadaci oslanjaju na op}u

pretpostavku da su promatrana polja, posebice njihova podru~ja, te
krivulje i povr{ine u podru~ju polja dovoljno pravilne tvorevine.
Mjestimice se, osobito u Vodi~u, navode zna~ajke te pravilnosti.

U vektorskoj analizi se primjenjuju diferencijalna i integralna

metoda uvo|enja pojmova i dokazivanja pou~aka, pravila i formula. Nove
se veli~ine, skalarna i vektorska polja, odre|uju na osnovu ve} poznatih
veli~ina i pomo}nih podataka. Jednostavni se slu~aj poop}uje slu`e}i
promi{ljanju o slo`enom slu~aju. Bitna je crta pri tome ispreplitanje
obiju metoda koje se zajedni~ki nazivaju infinitezimalna metoda. Osniva~i
infinitezimalnog ra~una bili su Newton (1643-1727), engleski fizi~ar i
matemati~ar, i Leibniz (1646-1716), njema~ki filozof, matemati~ar i
dr`avnik. Taj je ra~un pro`eo ponajprije teorijsku fiziku i tehniku, a
kasnije gotovo sva znanstvena podru~ja i polja ne samo prirodnih nego i
dru{tveno-humanisti~kih znanosti. Sve se to razvijalo pod latinskom
krilaticom “Natura non facit saltus” {to u slobodnom prijevodu zna~i “U
prirodi nema skokovitih promjena” ili “Prirodne su
pojave neprekinute”.
2 Uvod

Isaac Newton Gottfried Wilhelm Leibniz

Primjena diferencijalne metode se odvija u dva koraka. U prvom

se koraku proizvodi srednja vrijednost promatrane veli~ine na kona~nom
komadu (kona~nom elementu): du`ini, luku krivulje, svodu povr{ine ili
elementu prostornog podru~ja, koja je samo njezina pribli`na vrijednost.
U drugom se zavr{nom koraku, pomo}u grani~nog prijelaza, proizvodi
to~na (prava) vrijednost na “beskona~no malom komadu
(infinitezimalnom elementu)”, skra}eno re~eno u to~ki, i tako se tra`ena
veli~ina izra`ava derivacijom odre|enog tipa. Nastavak je analiti~ka
pretvorba, na osnovu analiti~ki zadanih podataka, koja proizvodi
ekvivalentnu analiti~ku formulu.

^etiri su osnovna diferencijalna operatora vektorske analize:

r
∂ r ∂a
: aa tipa vektor → vektor,
∂s ∂s
grad : ϕ a grad ϕ tipa skalar → vektor,
r r
div : a a div a tipa vektor → skalar,
r r
rot : a a rot a tipa vektor → vektor.

(Operator ∂ : ∂ϕ tipa sklalar → skalar odredljiv je

ϕ a
∂s ∂s
pomo}u operatora grad :
∂ ϕ r0
= s ⋅ grad ϕ .)
∂s
 Uvod 3

Primjena integralne metode pone{to je slo`enija, a mo`e se

podijeliti u tri koraka. U prvom se koraku pomo}na tvorevina: krivulja,
povr{ina ili prostorno podru~je, rastavlja na kona~no mnogo manjih
komada (kona~nih elemenata) i promatrana se veli~ina pribli`no izra`ava
na svakom komadu. U drugom se koraku zbrajanjem promatrana
veli~ina jo{ uvijek pribli`no izra`ava. U tre}em se zavr{nom koraku,
grani~nim prijelazom (druga~ije slo`ene vrste od prije spomenute),
promatrana veli~ina izra`ava to~no, i to integralom odre|ene vrste.
Nakon toga i ovdje se mo`e govoriti o infinitezimalnom elementu
promatrane veli~ine. Skra}eno, promatrana se veli~ina pribli`no izra`ava
na kona~nom po volji odabranom elementu te se na temelju tog
pribli`nog kona~nog elementa promatrane veli~ine odmah zaklju~uje na
to~ni integralni izraz.

Tri su osnovna integralna operatora vektorske analize:

r r r
∫ r (...)⋅ ds : aa ∫ r a ⋅ ds = W [ a ] tipa vektor → skalar
C :t 0 C: t 0

r r
(hod u polju a du` orijentirane krivulje C : t 0 ),

r r r
∫∫ r (... ) ⋅ dS : aa ∫∫ r a ⋅ dS = Φ [a ] tipa vektor → skalar
S :n 0 S :n 0

r r
(tok u polju a kroz orijentiranu povr{inu S : n 0 ),

∫∫∫ (...) d V : qa ∫∫∫ q dV = Q [ q] tipa skalar → skalar

V V

(koli~ina skalarne veli~ine gusto}e q u prostornom podru~ju V ).

Obje se metode isprepli}u pri odre|ivanju dvaju osnovnih opera-

tora tipa vektor → skalar : gusto}e ophoda
r
r r dW [ a ] r 0 r
g ophn : a a g ophn a = = n ⋅ rot a ,
dS
gdje je
r r
W [a ] = ∫ a ⋅ ds
C
r
(ophod ili cirkulacija u polju a du` jednostavno zatvorene krivulje C
4 Uvod

oko to~ke T, u ravnini ili na povr{ini, pozitivno orijentirane prema

r
normalnom vektoru n 0 ) i gusto}e optoka
r
r r dΦ [ a ] r
g opt : a a g opt a = = div a ,
dV
gdje je
r r
Φ [a ] = ∫∫ a ⋅ dS
S
r
(optok ili totalni fluks u polju a kroz pozitivno orijentiranu jednostavno
zatvorenu povr{inu S oko to~ke T),
te pri dokazivanju triju osnovnih formula vektorske analize:

formule gradijenta (Newton-Leibnizove)

ϕ ( A, B ) = ∫ C ( A,B)
grad ϕ ⋅ ds ,

formule rotora (Stokesove)

r r
∫ r
C :t o
a ⋅ ds = ∫∫ S (C )
rot a ⋅ dS ,

formule divergencije (Gaussove)

r r
∫∫ a ⋅ dS = ∫∫∫
S V ( S)
div a dV

Dvije su osnovne relacije me|u poljima:

r r r
a = grad ϕ i a = rot Φ .
r
Prvom se odre|uje potencijalno polje a s pridru`enim sklalarnim
r
potencijalom ϕ, a drugom
r solenoidalno polje a s pridru`enim
vektorskim potencijalom Φ.
Za dovoljno pravilna polja gornje su relacije ekvivalentne uvjetima
r r r
rot a = 0 i div a = 0 ,
r
kojima se odre|uju bezvrtlo`no i bezizvorno polje a .
 f, Polje
1. Pojam polja
2. Osnovne vrste polja
3. Jednadlba polja
4. Razinske povr5ine
5. Vektorske krivulj.
6. Primjeri
7. Zadaci

Znanstveni pojam polia uveo je irski astronom i matematidar

Hamilton (1805 - 1865). Otada je tai pojam postao vaLna okvirna
sastojnica i teorijsko polaziSte u mnogim prirodnoslovno - matematidkim
disciplinama, ponajvi5e u fizici i tehnici.

U vektorskoj anal:zi se proudavaju

samo skalarna i vektorska polja, i to samo
stacionarna polja ovisna jedino o promje-
nljivoj todki u promatranom prostornom
podrudju. Tenzorska polja se proudavaju u
tenzorskoj' an ahzr. Opda polja su ovisna i o
promjenljivom dasu promatranog vremenskog
intenrala i proudavaju se u posebnim viSim
disciplinama kao Sto su teorija polja,
mehanika fluida i mehanika kontinuuma.
\

U ovom se paragrafu odreduju osno-

William Rowan Hamilton
vni pojmovi, standardno nazivlje i znakovlje,
a u sljede6im se paragrafima s tim u svezi primjenjuje diferencrjalni i
integralni radun.

Posebice, istide se invarijantnost pojma polja, to jest njegova

neovisnost o nabranom koordinatnom sustavu u prostoru pomodu kojeg
se polje analitiiki predodava jednadibom. u nastavkuse dosljedno
 I. Polje

raspravlja o toj bitnoj razlici u svezi s ostalim pojmovima vektorske

analue.

Razinske povr5ine skalarnog polja i vektorske krivulje vektorskog

polja pomodno su sredstvoproudavanjapolja.

1. Pojam polja. Polje promjenljive fizikalno - tehnidke vetidine

p je zadano prostorno podrudje // u kojemu je u svakoj todki r, u
svaki das t zadanog vremenskog inten'ala, pridruZenavrijednost p(7, t)
velidinep. Podrudje // se naziva podruije polja p.

2. osnovne vrste polja. prema naravi veridine p, polje moZe

biti skalarno, ako je p skalarna velidina: e, v , ; vektorsko, ako je p
v e k t orskave l i d i n a :d -8 ,...; i tenznr sko,ako je p tenzor skavelidina:,,4,
B,

Polje se naziva stacionarno ako ne zavisi od vremena:p(7).

Skalarno polje se desto skraieno naziva skalar, a vektorsko polje
vektor.

rzulavat 6emo samo skalarna i vektorska polja, i to samo

stacionarna.

3. JednadZba polja. u prostoru snabdjevenomizabrernim

koordinatnimsustavom(O;7 , j , E) jednadZbapotjap(I) je p _ p(i) =
=p ( x, !,2), gdj e j e r=fr- * l+ 1 , j+ r E v e k t o r p o r o Z a jaili r a d iu s,
vektor promjenljive todke T, a x, y i z koordinate radius-vektorar
odnosnotodke T.

JednadZbaskalarnogpolja q (7) j"

g = g ( /) = g ( x,y,z) , (1)

jednadZbavektorskog polja AQ) je

d =d(V)=d(x,y,z), (2)
 4. Razinske povr5ine

gdj. je q (r) skalarna, a A (V\ vektorska tunkcija radius-vektora r

promjenljive todke Z Dalje i e

+ R( x - t ,- z ) E
d (x ,),,2)- P (x l ,,r)l + Q ( x , ) , , 2 ) l- (3)

gdje su
P(x, y, z) , Q(x, y, z) i R(x, -v,z) (4)

realne funkcije koordinata promjenljive todke L

4. RazinSke povr5ine. Razinske povrline (niveau-povr5ine,

ditaj nivo-povriine)skalarnogpolja A Q) su povrline u podrudju polja
sa stalnomvrijedno5iupolja u svim todkamasvakepovr5ine.

JednadZbaobitelji razinskih povrSina polja q(D j,

e (x,y, z):C , (s)

gdje je C bilo koja realna konstanta (tn. realni parametar) iz podrudja
vrijednosti polja AQ) , a jednadZba razinske povrline hroz zadanu
toiku To(xo,yo.zi je

g (x, ),. z) : (p (xq,yo, zo) (6)

Suolrtua razinskih povr5ina prorzlaze is svojstava funkcije A ) a

proudavaju se opienito u diferencijalnom radunu implicitnih tunkcija
x0, z), y(x, z) ili z(,x,y) zadanih jednadZbom F(4, y. z) : 0 koja je
takocler jednadZba povrline u implicitnom obliku. IstraZuju se dovoljni
uvjeti jednoznadnog postojanja tih funkcija te, ako ti uvjeti nisu
zadovoljeni, istraZuju se moguii singulariteti raznih vrsta, a u sludaju
povriina degeneriranioblici tako zadanih povr5ina.

Svaka se razinska povr5ina obidno joS kotira, tj. razinskoj se

povr5ini kroz todku Z6 jo5 pridruZuje kota C -- I Q'i .

Razinske povrline sfernog skalarnog polja

p:.f(r) (7)
 I. Polje

su koncentridne sfere sa sredi5tem u ishodi5tu O. Ovdje je, i nadalje,

1)

+t- +z- duljina radius-vektora 7 - xT + yj+ tE to dke

T(x, y. z), ./'(t) realna funkcija realnog argumenta.
^

5. Vektorske krivulje. vektorske krivulje vektorskogpolia

A Q) su krivulje u podrudju polja s vektorom tangente kolinearnim s
vrijednoS6upolja u svim todkama svake krivulje.

Vektorske krivulje polia brzine strujanja tekuiine zovu se

strujnice, a polja sile silnice.

Neutralne toike polja A(n su todke Su kojima je a(,t:0. Kr-oz

neutralnu todku polja ne prolazi nijedna vektorska krivulja.

Predodi li se vektorska krivulja (ili njezin luk) polja d -d(x,y,z)=

= P( x.y,z)i +Q@-y,r)J- *R ( x.y.z) E jednadZbom f =F( t) =r e) l +
+ y @j + zQ)E , zb o g za htjeva da je i' 1t1*6 i Ae) *0 u svi m
njezinim todkama T = T(t) = T(r,y,z) , u uvjetu kolinearnosti 7'(t) - 1s6
faktor proporcionalnosti mora biti k:k(t)+0 odatle stijedi, pruo, da
su uvjeti x '(t) *0 i P (x, jt.z) +0 ekvivalentni a takoder y ,(t)+0 i
Q ( x , y ,z)*0 te z'(t)*0 i R( r ,1,,z) *0; i dr ugo, da vr ijedi 1. x,( t) +O
i P ( x,1 1z)+0, i l i 2 . y'(t) + 0 i Q@,y, z) +0 ili 3. z,( t) *0 i
R'(x,y,z)+O. Zato treba prouditi svaki od ta tri sludaja posebice.

u 1. sludaju se krivulja (ili njezin luk) kroz todku T moze

analitidki predoditi jednadZbom

f =x l+ y @ ) j+ z @ ) E ,
tj. jednadlbama

f l' = r ' ( x )
'
\', -",1',1
gdje su z(x) jo5 nepoznatefunkcije a x parametar koji prima
-v(x)
vrijednosti tz nekog intervala, a geometrijski dakle presjednicom
valjkastih
 5. Vektorske krivulie

povrsina, kaLe se valjaka, ,Y'=Y(x) i z : z ( x ) , tako da v uvjeta

kolinearnosti slijede diferencijalne jednadZbe,z& nepoznate funkcije
y=),(x) i z=z(x), obitelji vektorskih krivulja polja A(T) u normalnom
obliku

(n

l,
tv
u
1
l"P (8)
I, R
t-P

U 2. i 3. sludaju slijede, na isti nadin, slidne jednadZbe z

nepoznatefunkcije r(y) i z(y) odnosno x(z) i y(z).

Zbog tih je okolnosti pogodan diferencijalni sustav u simetriinom

obliku

dx dy dz
- = L3- , (e)
P OR

koji je neovisan o opisanim sludajevima, tj. o izboru parametra: x ili y

ili z, a iz kojeg slijede sva tri promatrana sustavau normalnom obliku.

JednadZbe obitelji vektorskih krivulja polja AQ) koje protzlaze, u

1. sludaju,'iz sustava (8), op6e je rjelenje tog sustava:

=o
| - f( r , y , C r ,Cr .)
1 ) (10)
l g ( r , z , C.,C.)= 0

a jeclnadZbevektorske krivulje kroz zadanu toiku To(xo, !0, zo) Po-

sebno je rjeienje sustava (8), uz zadane podetne uvjete

ly (xo)= yo (11)
1'('o) ='o
koje pro:zlazi iz op6eg rje5enja (10) rjelavanjem obidnog sustava za
nepoznaniceC1 i Cz:
10 I. Polje

ff@ 0 ,!o ,Ct,cr ) = o

I (12)
fS ( to,z,) ,Ct' C,) =0

Postupaku 2. i 3. sludajuje isti kao u opisanom 1. sludaju.

UdruZivanjem op6ih rjelenja u sva tri sludaja prouTazesve traZene

vektorske krivulje (vidi P11.).

TraLi li se samo vektorska krivulja kroz zadanu.todku T,,(xo, !0, zo),

odabire se onaj sludajkoji joj pogoduje:npr. 1. slucaj ako je Po(ro,)'o.zd *
+ 0 (vidi P16.).

Opisanim smo pomoinim postupkom problem pronalaska

vektorskih krivulja sveli na problem rjeiavanja sustava dviju
dif'erencijalnihjednadZbi s dvije nepoznate tunkcije jednog argumenta
opienito ovisno o tri sludaja. Op6e rje5enje svakog sustava predodava
op6enito ipak szrmo lukove traZenih krivulja, stoga udruZivanjem op6ih
rjeSenja su.stavaproizlazi opie rjeienje lukova, ali opienito ne i traZenih
krivulja. Naime, po dva takva jednostavna luka tz dva opia rjelenja
sustava mogu se preklapati pa se medusobno proiiruju tvoreii novi
opseiniji luk koji se opet moZe preklapati s nekim jednostavnim lukom
proizvodedi joS opseZnrji luk itd. Tek se ovim postupkom pro5irivanja
rje5ava izvorni problem. Vektorske su krivulje najopseZnijitirko pro5ireni
lukovi (vidi P17.).

Svojstva vektorskih krivulja prozlaze iz svojstava tunkcija P, a i

R, a proudavajuse opienito u teoriji sustava

(*) ly' = J'(x,y,t)

{'
lr ' = g( x- ) ,,2)

obidnih dit'erencijalnih jednadZbi u normalnom obliku. IstraZuju se

dovoljni uvjeti jednoznadnog postojanja rje5enja (integralne krivulje)
sustava (x) za zadane podetne uvjete (11) ili pak, akc'rti dovoljni uvjeti
nisu zadovoljeni, istraZuju se moguie singularne toike raznih vrsta kroz
koje prolazi vi5e rjeienja ili ne prolazi nijedno.
 5. Vektorskekrivulie 11

U primjeni, pri proudavanju fizikalnih i tehnidkih polja: gra-

vitacijskih, elektrostatidkih, hidromehanidkih itd., svaka se vektorska
jo( orijentira vektorom tangente AQ)*0.
krivufja kroz todku 7..,,

Vektorske krivulje sfernog (sferno-radijalnog, centralnog, simetri-

dnog, centralno-simetridnog)vektorskog polja

ct- f (r)i ( 13)

su zrake s vrhom u ishodi5tuO, koje je jedina neutralnatodka polja

a k o j e . f ( r ) +0 , za s v e r)0, a in a d e ,z a s v a k i r > 0 za koji je
. f ( r ) : 0 , . s veto d ke sfere sa sredi5temu O polumjera r neutralne su
todke tog polja.

6. Primjeri

arcsin(y- x'\
P1. Odredi podrudje skalarnogpolja q(x,t',2)= vidi i

XII. Pl.

Uradak. Funkcija arcus-sinusdetjnirana je na intervalu [-1, l], a drugi

korijen na intervalu [0. rc>. ali zbog toga Sto se nalazi u nazivniku
0 treba iskljuditi. Zato je podrudje polja
rp(x,y,z) odreclenosustavomnejednadZbi:

- l <y -r'<1. 9-x 2-y ' > 0 .

mogu zapisatiu
Ove se nejednadZbe
obliku

x'-1<y <x 2+1, ,t+y' . 9 ,

a podrudje polja q(x,y,z) je skup

'/ -{(t,!,2)lx' -t1y<r' +\ x' +),t <g}-

Promatrano geometrijski, podrudje ilj"

je omedeno dijelovima parabolidnih Slika uz Pl.
12 I. Polje

v a l j a ka y-x2 -I i y-xz+ l koji se nalaze unutar kruZnog

valjka x' + y? =9 . Pri tome rubne povr5ine -ft i SZ kruZnog
valjka ne pripadaju podrudju t/ (vidi sliku).

P2. Odredipodrudjevektorskog
poua

d (x-Y-z)=l,\ilu i - ln(Y* 2z - Di +

Uradak. Za svaku koordinatnu funkciiu:

P(x,y,z)
-dyr.Ax,y,r) --ln0+22-2), R(x,y,z)
-1;-; -ri
-
treba odrediti podrudje detinicije.
Presjek ta tri podrudja je podrudje
polja A . Funkcija P (x, y, z) je
definirana u ditavom prostoru.
F un kci j a QG,y,z) j e definir ana u
podrudju odredenom nejednadZbom
'-'ti,"-'-i
y+2 2 -2 > 0. l::'*i-tl:"i
| /'- -\\-
- J a- - - - - - :

Funkcija R (r, y, z) je definiranau

podrudju odredenom nejednadZbom
X
Slika uz P2.
4 -x2 -y'-z > 0.

Podrudje 'l/ polja A odredeno je dakle sustavomnejednadZbi:

y+2 2) 2, s1 4- *t - yt ;
drugim rijedima,

'/ = {(*,r,r)ll + 2z> 2-z < 4- t' - l't}-

Geometrijski gledano, podrudje '/ je dio prostora omeden
r a vn i n o m y*2 2 =2 i par aboloidomz=4- tt - yt, ali koje ne
sadrZavatodke ravnine (vidi sliku).

P3. Odredi podrudje skalarnogi vektorskog sfernog polja:

 6. Primjeri 13

a) q-
lnr
b) a-
v
12 -r -6

gdje je r - x'+y' *r', a 7 - xl+ 1 ,j+ tE.

Uradak. a) Podrudje polja p odreclenoje sustavomnejednadZbi:

r>0 , r ' - r - 6+0

R j e 5 e n j akva d ra tn ej e d n a d Z ber ' - r - 6=0 SU /1=J i 12-- 2. Jer

je r > 0 , naS se sustav moLe zapisati jednostavnije:

r*0 - r *3 ,
a to znadi da je podrudje polja p prostor bez ishodi5ta (r = 0 ) i
bez sf-eresa srediStemu ishodiStupolumjera 3 (r=3).

b) Podrudje polja A odredeno je nejednadZbom

1 2- r - 6>0.
Kvadratna funkcija g(r)- 12 -r-6 je pozitivna za re[-Z- 3].
Bududi da je r > 0 , podrudje polja A zapravo je odredeno
nejednadZbom
r>3
koja predodava dio pro.stora iman kugle sa sredi5tem u ishodistu
p o l u m j e ra3 (r<3 ).

P4. Je li duljina I a I sfernogpolja fi -.f (r)i sferno potje?

Uradak.Neka je ,nl a l. Buduii da je

/ l=lf Olr=s(r),
lal=lf@
gdje je funkciia g(r) ovisna samo o r, polje q =l a I j. ,f".no.

P5. U prostoru su dvrsto oclabrane todke A i B dija je meclusobna

udaljenost d(A, B)=2. Kako glase jednadZbe skalarnog i vektorskog
polja,
---> +
q (O - cl'(A,T)- tt' (B,T\ i aQ)=AT+BT ,
14 I. Polje

u pravokutnom koordinatnom sustavu (O; X, Y, Q dije je ishodi5te

O polovi5te duZine AB, a baza Q ,j,E) odabrana tako da je
---->
i _ OA ?

Uradak. U odabranom pravokutnom koordinatnom sustavu (O ;X, Y, Z)

koordinate promjenljive todke T oznadimos (x, ),, z). Tada je

, L 'J+ z' - ftr + l;: + ) ,2+ z2 l=- + t

g ( x , J ,z, ) - ( x - l ) t + y=
I

d(x.y.z)=(r-t)i +y + zE+(r+l)l +fr + zE-2xl *2yt-+Zzk=27.

P6. U pravokutnom koordinatnom sustavu (O; X, Y, Z) zadana su polja

q (x,.r,,z) -x1 +yz i d( x.y- z) - ( x+ ) ) +z- 4) i + lE .

Odredi njihovejednadZbeu sustavu(Or:Xt,Y,-Z) koji nastaje:

a) usporednim pomakom (translacijom) polaznog sustava za
vektori -2-i -3j +5E
b) vrtnjom (rotacijom) polaznog sustava oko osi Z za kut
a= 45"

Uradak. a) Iz vektorskihjednakosti

7 =i +7 t , 7 -t7+ yj+tE )r lt= xtl+ lr j+zr E

u l a ze ve zn e fo rmu l e r= .r 1 t- 2, y= ! t - 3 i z= z 1*5 pomo6u kojih

proizlazi
9 (xr,.ilr,zt) = ( r r + 2) t + ( Y, - 3) '
i
' a (x1 ,!1,2) = ( r r * lt * z) l + 78
jer je
:
it= i i kr - 11

b) Odito je z=21 i k, - ls . Odredimo vezne fbrmule za pve

dvije koordinate i prva dva vektora baze.
 6. Plimjeri 15

Iz
if i -.l r'i =co scx, ,
; -:- :T
1| ,. .,| = - l ,.l = SIIIG
.rl

slijedi
SLika uz P6.b
+ -:\:
x-or i=(r,,' + !t - ;f" sin0.,
jr ) ., - .r r coscx,

/- -:\
! =OT '/
= (trtt * )'t.itl .i- = rr slncx'
+J'rcoscx'

.-:
i =(I h)[ +f i, ) / - , = c os a{
- Slflo( /1 ,

.:
i =(i,,) r,* (/= i' ) i' = s incix + coscr./1.

Posebice,za a = 45" slijedi

t;
\"
l"
x = *(x, -./r ) , -n t
, -) (r, * ), , )
)

: Jt,-- /t) , -: Jt ,- * ,
' = tl t" / =;(' r=,)
a odatle
,Zr)= *?+ y?
e (r,,.)zr
i
(
d(x r,y t,z r)=l r,*
\
+,,-rJt)tl-,,-,
)+tE,
,t2
P7. Odredi obitelj razinskih povrlina polja g(x-y-z)-7- -J|.X-X -))

i pronadi razinsku povr5inu koja prolazi todkom re 2 ,o ,8 ).

Vidi i XII.P3.
16 I. Polje

Uradak. JedniidZbaobitelji razinskih povr5ina zadanog polja Q (x, y, z)

ie
z-

Ovom je jednadZbom predodena jednoparametarska obitef

polusfera izbodenih u pozitivnom smjeru osi Z sa sredi5tem
( - 2 .0 , C ) p o l u mj e ra2.

Uvrstimo li koordinate zadane todke T u jednadZbu obitelji,

dobit cemo
C=6
i tako, nakon sredivanja,jednadZbutraZene razinske povriine koja
prolazi todkom Z.
z -6= - (x +2)2

P8. Koje su povrSine sastojnice razinske povr(ine polja:

a ) 9 = z3 - z kr oz todkt A( 5,5, 1)

b ) v = ,o -5 r' kr oz todku B( o- 1,0)

Uradak. a) JednadLbaje obitelji razinskih povr5ina polja A

z' - z- C.
Uvrstimo li u ovu jednadZbu koordinate todke A, dobit 6emo
C = 0 . JednadZbaje razinske povrline polja I kroz todku ,4 dakle
z 3 -z = 0

Iz prikaza lijeve strane jednadZbe u obliku umno5ka,

z( z - l) ( z+ 1) = 0,

zakljudujemo da se razinska povrKina polja rp kroz todku ,4 sastoji

od tr iju ravnina
z=0 , z- - I I z=- 1.

b) Ako u jednadZbuobitelji razinskih povr5ina polja V/:

, o - 5 r ' = D,
 6. Primjeri l7

uvrstimo koordinate todke B. dobiti iemo D -- - 4 . Razinska

povr5ina polja V kroz todku B predodenaje dakle jednadZbom:

ro -5 rt *l = ( r t - D?t - 4) = 0,

a odatle slijedi da se ta razinska povriina sastoji od dviju sfera

r-l i r - 2.

P9. Mogu li se dvrje razinske povrline skalarnog polja sje6i ili

tangirati?vidi i x\.25.

Uradak. Neka je zadano skalarnopolje A(f). Ako bi se njegove dvije

razlidite razinske povriine:

j q Q)= C2, s uvjetom C1* C,

Q(T )= C ,
sjekle ili tangirale, postojala bi zajednidka todka To tih povrlina:

A (T o ) = C r 1 q( T o) = Cz,

u kojoj bi polje A(n imalo istu vrijednost Ct= Cz ) atojeu

protuslovlju s pretpostavljenimuvjetom Ct+ C2.
Prema tome, dvije razinske povriine polja A(f) ne mogu se niti
sje6i niti tangirati.

P10. Odredi podrudje 'll sfernog polja pflr) i pokaZi da su njegove

razinske povrline sfere sa sredi5temu ishodi5tu.

Uradak. Neka je D podrudje definicije tunkcije /(t), a E-Dr-t [0.*>.

Tada je
t
1/= t-
Potrazlmo I tazlinsk
ske (p. Njihova se jednadZba
^
\
q (r,.Y,z)==fl
I

/lr
'l
l-(-
l-v , Ce f( E)
)

moze predoditi rbliiku

'liku
')
+y] + z - _ R R.f-'(c)er,
tj.
18 I. Polje

x' + ) ' ' +22=R2.

odatle je odito da je svaka razinska povrSina polja (r) sfera sa
srediitem u ishodiStu (u graniinom sludaju, ako je R=0, i samo
ishodi5te)ili viie takvih sf'era.(Ako je /'srrogo monotona funkc-ija
na E, tada je ./'-t njezina inverzna funkcija te je svaka razinska
povr5inajeclna jedina sf'era.)

P11. Pronadi sve vektorske krivulie polja:

a) d=V b) d= k 7 s konstantomt*0

Uradak. a) Ishodi5te O je ovdje odito jedina neutralna tocka. Zato

traZimo vektorske krivulje kroz todke T (x, y , z) za koje je
7 =xi *yj *tE +O,tj .x*0 ili y/0 ili z*0.
Proudimo 1. sludaj: x *0 . Diferencijalni sustav (8) u tom je
sludaju

t,,v
R ij e 5 i mo g a . Z a y(x)*O
.
T:za
=-

SVC
x
7

x
x*0, n pwe jednadZbesustava
slijedi:
),' __ |
yx
tnl"i, l= lnlx l+ hK= t n, ( r.l K> o
| | ,r l I
lYl=^lrl
!=K rx, Kr +0.
Provjerom se uvjeravamoda je i y(r)=S za .svex*0 takoder
rje5enje prve jednadLbe,dakle da je

!= Ctx
op6e rjesenjeprve jednadZbes konstantom C t po volji odaberivom.
Na isti se nadin rjeSava druga jednadZba sustava tako da ie
sustav
 6. Primjeri t9

(n

| )'= L' .r
il-"- ( -
lL-v) x
op6e rjelenje diferencijalnogsustava u 1. slud.aju.

Op6eje rJesenJet 2. sludaju:y /0 ,

f"-
1""
Cz )'
1
l!-
cr!'

a u 3. sludaju: 0,

lx - f o

IY- ,- 6 .
Slika uz P[l.a

Tek sada Se, udruZivanjem svih rjelenja u sva tri proudena

sludaja,moZe zakljuditi da su vektorske krivulje zadanog polja sve
zrake v ishodi5ta, orijentirane pripadnim vektorom l0 (vidi
sliku).

b) Uradak je isti kao u a). Za k> 0 zrake su orijentirane

k a o u a ). a za k<.0 su p ro tno.

Napomena. U tim se jednostavnimprimjerima mole odmah

zakljuditi da su vektorske krivulje opisana oblika. SloZeni analitidki
postupak primrjenjen je ovdje da upozori rjeiavatelja na oprez pri
odredivanju vektorskih krivulja, j.r bi inade mogao dobiti samo
neke vektorske krivulje ili pak krivulje koje nisu vektorske.

P 1 , 2 . O d r e d i sve ve kto rskekri vu l j e polja d =( r - l) / i i =( l- r ) 7 .

Uradak. Ovdje je odito osim ishodi5ta O i .svaka todka st'ere sa

sredi5tem O polumjera I takoder neutralna todka. Pripadni
dif'erencijalni sustavi isti su kao u Pl1, tako da su vektorske
krivulje polja A jedinidne duZine OT bez rubnih todaka O i T,
orijentirane vektorom -7' , i zrake rz T orijentirane vektorom
7" , a polja b iste samo suprotno orijentirane.
 I. Polje

Vekrotske kriwtje pofa A Vektor.gke kriwlje polja b

Slika uz P12.

P13. Odredi obitelj vektorskihkrivulja polja d =i +(y - z)j +(:,+32)k .

Uradak. Polje A nema neutralnih todaka jer koordinata P =1 nema

nultodaka. Rijeiimo diferencijalnisustav

ll"r'P = 9 = r-,
1

lr ' = L = y+ 3 2
s nepoznatim funkcijama y-y(x) i z-z(x). Deriviranjem prve
jednadZbepo r, dobivamo
.
) "' = y' - z' .
Ako u pwe jednadZbe sustava urazimo z i uvrstimo u drugu
jednadZbu sustava, dobit 6emo z '= 4),-3y ' . Uvr5tavanjem ovog
uraza za z' u posljednju jednadZbu dolazimo do linearne
jednadZbedrugog reda s konstantnim koeticijentima
dif'erencijalne

y" - 4 y' * 4 v- 0 .
Op6e je rje5enje ove homogene jednadZbe

!= ( Ctx+ Cr ) r t' ,

a u njega izlazi i

z = y - y' = - ( Cr x+ q + Cr 1 e 2. '
 6. Primjeri 21

. obitelj vektorskihkrivulja poua a

Dvoparametarska

ly=Grx+C.)e2'
1'
l z - - ( C r r +Cr + C.) e 2 '

s po volji odaberivim konstantama- parametrima C1 i C2, moZe

se predoditi i vektorsko - parametarskomjednadZbom argumenta-
parametra .r:

7 - V(x;C r,C .)=tf + (C rx+C.) e2' i - Qr x+ Ci+C") e2* E'

P1,4. Odredi jednadZbe obitelji vektorskih krivulja polja

d -2 (2 3 +)T +t' j +( tt +l) t

6 -2 x(2 3 +z)i + xz2 j + xQ2 + l) k

u vektorsko-parametarskom obliku. Za oba polja pronadi

vektorsku krivulju koja prolazi todkom T (- 4, 3 , 0 ) -

Uradak. Polja a i b je b - xd. Polje a nema

su kolinearna j.r
neutralnih todaka, dok su sve todke ravnine r =0 neutralne todke
polja b . Za r>0 vekrorske krivulje polja i podudaraju se s
vektorskim krivuljama polja A , a za r<0 poklapaju se ali su
suprotno orijentirane.

Odredimo vektorske krivulje polja A . Buduii da je

R-22 + | *0, riielimo diferencijalni'sustav

t^
P

R
2
lt 'V z - -
' R z-*l

s n e p o zn a ti mfu n kci j a max-x(z ) i v- v( z) ar gumenta- par am e-

tra z. Jednostavnomintegracijom,
2
,= J[2 zd zi y" - 14- a'
Jz' +l
,
22 I. Polje

slijede parametarskejednadZbeobitelji vektorskih krivulja polja d :

/^

) x - z ' + Cr ,
lY - t - a r c t a n z * C,
jednadLba:
odnosnovektorsko-parametarska

7 -7 (z; C 1 ,C ,) - ( r t +C) i +( z - ar ctan z *C,1j + zE .

PotraZimo krivulju obitelji koja prolazi zadanom todkom T.

U vrsti mo l i x--4 , )=3 i z= 0 u par ametar skejednadZbe
obitelji, proizlaze vrijednosti

C t= - 4 i Ct= 3.

Dakle, parametarskesu jednadZbevektorske krivulje polja A koja

prolazi todkom T

t
l, - r t - 4
It

ly - t - a r c t a n z + 3

a njena je vektorsko- parametarskajednadZba

7 -7 (z) - ( 22 - 4) i + ( z - ar ctanz + 3) 7:+ ,E .

Vektorsko-parametarskajednadZba obitelji vektorskih krivulja

' polja h je

7 -|(z;C r,C r)-(2 2 +Cr ) ; + Q - ar ctanz+ C) j + zE . z2 +Cr + 0.

U vj e t z2 +C r*0 je nuZdan jer za x= 22*C,= Q im amo

neutralne todke polja.

Vektorsko-parametarskajednadZba vektorske krivulje polja

;
b koja prolazi todkom T je

7 - V ( z ) = ( z z- 4 ) i + ( z - a r cta zn + r j + zE. z **2 .

Todnije govoreii, radi se o orijentiranom luku krivulje 7 -V(z)
od todke za koju je z -2 do todke za koju je z --2 , ta
kojemu sve todke imaju x<0.
 6. Primieri 23

P15. Odredi silnicupolja sile .f = -ti + .1+ xE kroz todku (R. 0. 0 ),

R*0

Uradak. Iz sustziva
( 9), zbogQ: I + 0 , slijedi da treba rijeliti sustav
P
y t = L =- g
a
,R
a
L - - .1

s nepoznatimfunkcijama x=x(y) i z=20,). Deriviranjemdruge

jednadZbe po y slijedi z" = x' , a uvr5tavanjem z" u prvu
jednadZbuumjesto x' dobiva se jednadZba

z" +z=0.

Op6e je rje5enje posljednjejednadZbe

z=C rco s;r +Csin1'

Deriviranjem ovog rjeSenja nlazi

x = -C, siny + C, cosy.

-:
Silnice polja J predodenesu dakle jednadZbama

l x = - C r sin y+ Cr co sy
It

lz - Crcos/+ C, sin,rr
a odatle slijedi da su jednadZbe silnice kroz zadanu todku, jer je
C r = 0 i C == R .
= cosy
ir = ^
[z R sin;r

ili u parametarskomobliku:

[ x = R cosl
I
7 t -r
t-
lz-R sinir
24 I. Polje

Z
4 j+nE
f 1R,o,o

f 1n, o, o; : . j+ R k
R >0 1t<L)
Slika uz P15.

P16. Odredi silnicupolja sile j =-l,l +(x- z) 7-+yE , u podrudju

J,> 0, koja prolazikroz todku ( I ,2 ,l) .
jednadZbiobitelji silnicapolja .f ,
Uradak. Iz sustavacliferencijalnih
. 0 x-z
v-
-P-t)
^,
tJ1
Rv
z =- =-=-l
P
Zf -rl

slijedi
z - -x * Ct (iz drugejednadZbe)
2 x - C,
y', = '
, , prv'ejednadZbe)
(iz
-v
tj. Z
-YY'=2x-Cr, -zf +28
f 1t,z,t1=
a odatle integracijom

!2 = -2 x2 +2 C .rx-2 Cr .

Iz podetnih uvjeta ( 1 ,2 ,l)

z(l ) -1 i t 0 ) =2 sli- Y
j e d i C t=2 i C r- - 1.
Dakle traLena je silnica (:i"
luk presjedniceravnine i qA
eliptidkog valjka
X Slika uz P16.
 6. Primjeri 25

x* z= 2,g+2 4 *L -1

koji se nalazi u podrudju polja s y > 0. Silnica je orijentirana

vektorom.f (1,2,1)= -21+ 2E .

P17. Odredistrujnicepolja brzine i -eo xV gdjeje d =CE i C*0.

Uradak. Iz
_o e ck =Ek,
C" =A =--=S gnCf t=sgnC
FI ICI
slijedi
/-
y =t K xr =e k X |rxr * ri)
Treba promotriti dva sludaja:

y *0 x*0
r
l v ' -y'(x)=-t
j"
lo r
['
= z'(r) - 0
v
r,
- x'(!) - -!
= z'(y)=0
x

H:H,:H,
R__-Rr--R2
Y

Slika uz P17.
26 I. Polje

Pro5irivanjemjednostavnih lukova, u oba ova sludaja polukruZnica

bez rubnih todaka,

lrt*yt-Ri,R, >o f x ' + y t - P } - R" > 0

lz - H, tz = Hz
pro:^zlazenajopseZnijiproiireni lukovi, a u nalem sludaju kruZnice

t'^

lt' +r ,l=Rl- R> 0

lz- H

P18. Mogu li se dvije vektorske krivulje vektorskog polja u nekoj todki

sje6i (s razliditim tangentamau toj tocki).

Uradak. Neka je zadano vektorsko polje A i njegove dvije vektorske

krivulje. Pretpostavimo da te krivulje imaju zajednidku todku T o i
da su pripadni tangentni vektori u toj todki i , i 7 =
nekolinearni.

Tada po detiniciji vektorskih krivulja vrijedi:

I r = k r a ( T ) i \r - - kza ( T ) , s fr ,*o i k.*0 ,

a odatle, sliiedi kolinearnost tangentnih vektora 7t i 7", Sto

proturjedi pretpostavcida su oni nekolinearni.

Zato se vektorske krivulje u todki To ne mogu sjeii (s

razliditim tangentama u toj todki).

7. Zadact

21. Odredi podrudje skalarnihpolja:

I
a ) q (r,_ y.z)-a rcs inr - -- b) g( x,J' - z) =
"lx+Y
 7. Zadaci 27

22. Odredi podrudje vektorskih polja:

a) ti (x ,y ,)-111(t-x '- y ' + ln (1r'- ,) J-

x2 - Y' - ,t
b) d(x,),, z) - *,1 J;+zE t
- r ar c c os

23. Odredipodrudje sfernih polja:

a) g =Jr -lnr+e'. b) 9 =arcslnr+arctanr

gdje je , =^lrt +y'+ z=

24. OdredipodrudjesfernihPolja:
)-
a) ; = ( s i n r + c o s r + r - : ) / b) a
)'

gc ljeje 7 - x l * y i + t E .

25. Jesu li sljede6apolja sferna:

a ) e = c o s J t t * y ' + r ' - r ' - Y' - ,
b ) g =x? -\l rt+y2 +2 2

c ) g =2x 2l n2+),2\n 4 +z 2 ln 4

26. Jesuli sljede6apolja sferna:

( ,, ,.)-t_ ( x= ,r ) - t _ ( ,, . J,.) - ' k,
a) o =['+/-.;) +[ty *;.; , *[, *;.;
' ) )

b ) d = 9 * t . 3 ) , ' + " -(rx' i + 1 ,j + ,Ey

c) A = G + l ) i + ( 1 , +l ) ; + G + l) E

27. U zadanom pravokutnom koordinatnom sustavu (O ,X, Y.Z)

odredi jednadZbupolja koje svakoj todki T ( x , y , z ) u p r o s t o r u
pridruZuje:
28 I. potje

a) o b u j a m te tra e d ras vr hovimaO, A( - 2,2,1) .8( 0,3,4) i T

b) vektor teZi5nicetetraedra OABT s krajem u todki T

ZB. Kcrordinatnisustav(O lXt,Yt,Z) nastajetranslacijompravokutnog

koordinatnog sustava (O ;X,Y, Z) za vektor .r= = 3f - 4E . Kako
glasijednadZbapolja e (h, !t, zr): )izt u sustavu(O ,X, y, Z) ?

29. Koordinatni sustav (O 1X;,Y,Z) nastaje rotacijom pravokutnog

koordinatnogsustava(O;X,Y.Z) oko osi Z za kut ., =30o. Kako
glasi jednadZba polja d(xr,yr,zt) =2xri +2(!r - zr)J=, u sustavu
(O;X,Y,Z)1

210. Kcrordinartni sustav (OlXt,Yt,Z) dobiven je najprije rotacijom

pravokutnog koordinatnog sustava (0;X,Y.Z) oko osi Z za kut
oc:90o, a potom translacijomza vektor f = i + lJ ^;
^-: -3K. Kako glasi
jednadZbapolja:

a ) 9 ( r , y , z ) = x - 2 2 u su sta w( Otxt,\,Z )
b ) d ( x r , y r , z r ) = r ,4
+ r r jr - fi E, u su sr a vu
( O;X,y,Z )

21,1. Izradunaj ekstremne vrijednosti sljededihpolja:

a ) 9 (x,),.2 )= 4 x - 4y + xy - x2
b ) q (r,-]r,z)= x3 +y' - z' - 3x' +3yt +622 - 92

212. Postojili todka u podrudjupolja

J #y - - = j* . n& + 2y - y
u kojoj ono ima najveiu duljinu? Izradunaj vrijednost polja A u
toj todki.

213. U kojim je todkamapolje

a -("' -J,)t+( z r- ' - 3) j + ln ( r 2 + y 2 + z'?)E
usporedno s:
a) ravninom XY b) osi Z
 7. Zadaci 29

214. U kojim je todkama vrijednost polja

d - z l + 0 - z' ) J= + $ 2 + ) E
s vektorome --T +li -ZEl Postojeli todkeu kojima
kolinearna
je vrijeclnostpolja a istosmjernas vektorom c ?

275. Odrecli jednadZbu obitelji razinskih povr5ina sljedeiih polja:

a) rQ(x,y.z) - 1s3 b) q( r ,J,,z) - z- Y3
c) q (x,Y,z) = ) c2+ Y' - t'
Jesu li to poznate Povr5ine?Koje?

276. Za polja n prethodnog zadatka izdvoji razinsku povr5inu koja

prolazi todkom:
a) r(3.50.50) b ) r ( 1 0 0- 2 ,2 \ c) T ( 3 ' 2 ' 1 )

277 . Odredi jednadZbu razinske povrline polja Q = ln (u- + t') koja

prolazi todkom Z(0, 1, 0). Skiciraj njenu sliku.

ZlB. Od kojih se povrsina sastoji razinska povrsina polja

g = x2 + 222 -3x - xzz koja prolazi todkom 7-(2-4- l)'!

219. Prolazi Ii todkom T(1- 2- 0) neka rzrzinskapovr5ina polja

g = arcsin(r'-t),

220. Jes'tt,li sfere sa sredi5tem u ishodi5tu polumjera 1 i 2 razinske

povr5inepolja I = Jr -2 ?

221. Odredi razinskepovrSineskalarnogpolja I -c'V . U kojem su

one odnosuprema zaclanomstalnomvektoru e ?

222. Za stalne vektore A i b odredi razinske polja:

a) ,p - r(u"o)' b) ,p = (a x r).tt c)
30 I. Polje

223. oclredi jednaclZbe

obitelji vektorskihkrivulja sljededihpolja:
a) d(r,y,t)= *' .l- c) d(t,y,t)= i + (tZr + t).i + ayE
b ) d(x ,y ,z )=x 2l -2x z E d) o@,!,,t)- tl +(r+ y)zi +E

224. Za polja iz prethodnog zadatka odaberi vektorsku krivulju koja

prolazi todkom:
a) re3. -7 , 5) c) fQ. 4_6)
b) T(-2. r. e) d) T(2. -3.0)

225. Pronadii nacrtaj strujnicupolja brzine strujanjateku6ine

d=-i +2xj -e-*E koja prolazitodkomr(0. l, l). desticakoja je
pro5la tom todkom stigla je u todku Tr(xt,!t, zt). Koliki su x1 i ;
Z t , a ko j e I
-/r:1 0 ?

226. Odredi vektorsko-pararmetarskujednadZbu obitelji vektorskih

krivulja polja:

a) d=zcos/l+rj+yrE b) d-3y'i+7*LE
)o

227. Odredi vektorske krivulje polja:

a ) d -V . e +O b) d- V- C
U kojem su one odnosu spram stalnog vektora e ?

Z2B. odredi obitelj vektorskih krivulja polja d -E x7 i jednaclZbu

obitelji zapi5i u vektorsko-parametarskom obliku. Gctje su
neutralne todke?

229. Pronadi i orijentiraj sve vektorske krivulje polja

a) a-(r'+pr+q), b ) E - ( ,r = + h r + c) v. a + o
gdje su parametri p i q, odnosno a*0, b i c po volji odaberivi.

. Razvrstaj rje5enja po tipovima.

 31

DIFERENCIJALNI VEKTORSKI RA^UN

II. Usmjerena derivacija

1. Pojam usmjerene derivacije
2. Analiti~ka formula
3. Ra~unska pravila
4. Primjeri
5. Zadaci

Temelj je diferencijalnog vektorskog ra~una invarijantni pojam

derivacije polja u zadanom smjeru. Analiti~ka formula kojom se
usmjerena derivacija izra`ava, ako su promatrano polje, to~ka u njegovu
podru~ju i smjer analiti~ki zadani, upu}uje na analiti~ku odredbu va`nog
pojma vektora gradijenta skalarnog polja i istovremeno osigurava
invarijantnost pojma gradijenta (vidi III).

∂p
1. Pojam usmjerene derivacije.
derivacije Derivacija (T ) skalarnog ili
∂s 0
r
vektorskog polja p(T) u smjeru jedini~nog vektora s0 u to~ki T0
r
podru~ja polja je brzina prirasta ∆ p polja p(T) u smjeru s 0 u to~ki
T0, tj.
∂p ∆p
(T0 ): = lim , (1)
∂s ∆S → 0 ∆s
gdje je taj prirast

∆ p : = p (T1 ) − p (T0 ) , (2)

pri prijelazu od ~vrste to~ke T0 do promjenljive to~ke T1 na pravcu

r
smjera s 0 kroz to~ku T0, ovisan o to~ki T1 odnosno o orijentiranoj
duljini ∆s vektora T0T1
r
 T0 T1 , ako je T0 T1 ↑ ↑ s 0
∆ s:=  r . (3)
− T0 T1 , ako je T0 T1 ↑ ↓ s 0
32 II. Usmjerena derivacija

∂
Operator usmjerenog deriviranja je tipa “skalar → skalar” ili
∂s
tipa “vektor → vektor”.

r
2. Analiti~ka formula. Ako su polje p(T), smjer s 0 i to~ka T0
r0 r r r
analiti~ki zadani: p = p ( x , y , z ) , s = s x i + s y j + s z k i T0(x0, y0, z0),
0 0 0

tada vrijedi osnovni pou~ak

∂p ∂p ∂p ∂p
(T0 ) = (T0 ) s x0 + (T0 )s 0y + (T0 )s z0 . (4)
∂s ∂x ∂y ∂z

Bilo za koju to~ku T(x, y, z) skalara ϕ = ϕ ( x , y , z ) vrijedi

∂ϕ ∂ϕ 0 ∂ϕ 0 ∂ϕ 0
= s + s + s . (5)
∂s ∂x x ∂y y ∂z z

Bilo za koju to~ku T(x, y, z) vektora

r r r r r
a = a ( x , y , z ) = P ( x , y , z ) i + Q( x , y , z ) j + R( x , y , z ) k vrijedi

r r r r
∂a ∂a 0 ∂a 0 ∂a 0
= s + s + s (6)
∂s ∂x x ∂y y ∂z z
∂ P r ∂Q r ∂R r
= i + j+ k . (7)
∂s ∂s ∂s

∂
3. Ra~unska pravila. Isti~emo najva`nija pravila -ra~una.
∂s
∂
Operator je linearan, tj. linearnu kombinaciju C1 p+ C2 q
∂s
istovrsnih polja p i q s realnim konstantama C1 i C2 preslikava u
∂p ∂q ∂p ∂q
linearnu kombinaciju C1 + C2 njihovih slika i s istim
∂s ∂s ∂s ∂s
konstantama:
∂ ∂p ∂q
(L)
∂s
(C1 p + C 2 q) = C1
∂s
+ C2
∂s
. (8)
 4. Primjeri 33

∂
Operator djeluje na umno`ak p o q polja p i q :
∂s
r r r r r
ϕ ψ , ϕ a , a ⋅ b ili a × b ,
na isti na~in kao {to operator ∂ deriviranja ili diferenciranja (obi~nog ili
djelomi~nog) djeluje na umno`ak fg realnih funkcija f i g (jednog ili
vi{e realnih argumenata):
∂ ( f g ) = (∂ f ) g + f (∂ g ) , (10)
tj. ovako
∂ ∂p ∂q
(UD) ( p o q) = oq+ po . (11)
∂s ∂s ∂s
∂
Tako|er vrijedi lan~ano pravilo djelovanja operatora na polje
∂s
f (ϕ) slo`eno od realne funkcije f (t) realnog argumenta t i polja ϕ:
∂ ∂ϕ
(LUD) f (ϕ ) = f ′(ϕ ) (12)
∂s ∂s

4. Primjeri
yz r r r
P1. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = ln + 2 u smjeru vektora s = 3i − 4 k
x
∂ϕ
u to~ki T(3, 3, 1). Zna~enje broja (T ) objasni rije~ima.
∂s
Uradak. Izra~unajmo vrijednosti djelomi~nih derivacija polja ϕ u to~ki T:

∂ϕ 1 ∂ϕ 1 ∂ϕ 1
=− , = , =
∂x x ∂y y ∂z z
∂ϕ 1 ∂ϕ 1 ∂ϕ
(T ) = − , (T ) = , (T ) = 1 .
∂x 3 ∂y 3 ∂z
r r
Odredimo jedini~ni vektor s 0 vektora s :

r 3r 4 r
s0 = i − k .
5 5
34 II. Usmjerena derivacija

Izra~unajmo po formuli (5) derivaciju polja ϕ u to~ki T:

∂ϕ  1 3 1  4
(T ) =  −  ⋅ + ⋅ 0 + 1 ⋅  −  = −1 .
∂s  3 5 3  5

∂ϕ
Predznak minus broja (T ) govori da vrijednosti polja ϕ u
∂s
r
okolini to~ke T u smjeru vektora s padaju, dok apsolutna
vrijednost tog broja kazuje koliko brzo padaju.

r r r r
P2. Ispitaj koja se koordinata polja a = x 2 z i + 3x 3 y j + y 2 z k u
r r r r
smjeru s = 2i + 2 j + k u to~ki T(2,−1,4) po
apsolutnoj
r
vrijednosti najbr`e mijenja. Izra~unaj derivaciju polja a u smjeru
r
vektora s u to~ki T.

r
Uradak. Izra~unajmo vrijednosti djelomi~nih derivacija koordinata polja a
u to~ki T:

P = x2 z , Q = 3x 3 y , R = y 2z ;
∂P ∂Q ∂R
(T ) = 8 , (T ) = −36 , (T ) = 0 ;
∂x ∂x ∂x
∂P ∂Q ∂R
(T ) = 0 , (T ) = 24 , (T ) = −8 ;
∂y ∂y ∂y
∂P ∂Q ∂R
(T ) = 1 , (T ) = 0 , (T ) = 1 .
∂z ∂z ∂z
Budu}i da je
r 2r 2 r 1 r
s0 = i + j + k ,
3 3 3
ra~unaju}i po formuli (5) dobivamo derivacije koordinata P, Q i
r
R u smjeru s u to~ki T:
∂P 17 ∂Q ∂R
(T ) = , (T ) = −8 , (T ) = −5 .
∂s 3 ∂s ∂s
 4. Primjeri 35

∂P ∂Q
Usporedimo li apsolutne vrijednosti brojeva (T ) , (T ) i
∂s ∂s
∂R
(T ) , zaklju~ujemo da se po apsolutnoj vrijednosti najbr`e
∂s
mijenja koordinata Q.
r
Primjenom formule (7) nalazimo i derivaciju polja a u
r
smjeru vektora s u to~ki T:
r
∂a 17 r r r
(T ) = i − 8 j − 5k .
∂s 3

r
P3. Za po volji odabrani smjer s izra~unaj:
∂ϕ
a) , ako je ϕ = C stalno skalarno polje
∂s
r
∂a r r
b) , ako je a = c stalno vektorsko polje
∂s

Uradak. a) Djelomi~ne derivacije stalnog polja ϕ = C jednake su nuli:

∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
= = =0,
∂x ∂y ∂z
pa je prema tome
∂ϕ
=0 .
∂s
r r
b) Djelomi~ne derivacije stalnog polja a = c jednake su
nulvektoru:
r r r
∂a ∂a ∂a r
= = =0,
∂x ∂y ∂z
pa je zato po formuli (6)
r
∂a r
=0 .
∂s
r
P4. Izra~unaj: a)
∂x
b)
( )
∂ xi
∂s ∂s
36 II. Usmjerena derivacija

r0 r r r
Uradak. Neka je s = s x i + s y j + s z k . Tada je:
0 0 0

∂x ∂x ∂x ∂x
a) = s x0 jer je =1, = =0
∂s ∂x ∂y ∂z
r r r r
( )=s
∂ xi 0
r ∂ x i ( )
r
=i ,
∂ x i
=
( )
∂ x i r
=0
( )
b) x i jer je
∂s ∂x ∂y ∂z

P5. Jesu li usmjerene derivacije poop}enja djelomi~nih derivacija?

Uradak. Za skalarno ili vektorsko polje p=p (x, y, z) vrijedi :

∂p ∂p ∂p ∂p ∂p ∂p
= , = , = ,
∂ x ∂i ∂y ∂ j ∂z ∂k
odakle je o~ito da su usmjerene derivacije poop}enja djelomi~nih
derivacija.

P6. Doka`i da suprotnim poljima pripadaju suprotne usmjerene deriva-

cije u istom smjeru.
r
Uradak. Neka je p skalarno ili vektorsko polje i neka je s zadani
smjer.
Za q = − p , primjenom formule (1), slijedi:
∂p p (T1 ) − p (T ) − p (T1 ) + p (T )
(T ) = lim = − lim =
∂s ∆s → 0 ∆s ∆ s → 0 ∆s
q(T1 ) − q(T ) ∂q
= − lim =− (T ).
∆s → 0 ∆s ∂s

P7. Doka`i da suprotnim smjerovima pripadaju suprotne usmjerene

derivacije istog polja.
r
Uradak. Neka je p skalarno ili vektorsko polje i neka je s smjer. Za
r r
l = − s , iz odredbene formule (1), slijedi:
∂p p(T1 ) − p(T ) p(T1 ) − p(T )
(T ) = lim = − lim =
∂s ∆ s→ 0 ∆s ∆ s→ 0 −∆ s
 4. Primjeri 37

p(T1 ) − p(T ) ∂p
= − lim =− (T ) .
∆ l→0 ∆l ∂l

P8. Odredi, po definiciji usmjerene derivacije, derivaciju sfernih polja

r r r
ϕ = r i a = r r u smjeru vektora s .
Uradak. Imaju}i u vidu odredbu (2), treba odrediti grani~ne vrijednosti:
∂ϕ ∂ϕ ϕ (T1 ) − ϕ (T )
= (T ) = lim
∂s ∂s ∆s → 0 ∆s
i
r r r r
∂a ∂a a (T1 ) − a (T )
= (T ) = lim ,
∂s ∂s ∆s → 0 ∆s
gdje je odnos izme|u T, T1 i ∆s kao na slici.

Slika uz P8.

Odredimo najprije grani~ne vrijednosti u slu~aju kad ∆s te`i k nuli

s pozitivne strane (slika a), {to }emo ozna~avati s ∆ s →0+ .
Slijedi:
ϕ (T1 ) − ϕ (T ) r −r (r − r )(r + r )
lim = lim r1 r = lim r1 r 1 =
∆s → 0 + ∆s T1 → T r − r
1
T1 → T r − r ( r + r )
1 1

r r r r  rr1 − rr r r
(r1 − r ) ⋅( r1 + r ) r1 + r  r 0 r 0
= lim r r = lim  r r ⋅  = s ⋅r ,
T1 → T r − r ( r + r ) T1 → T r − r r1 + r 
1 1  1
r r r r r r
jer je ( r1 − r ) ( r1 + r ) = r12 − r 2 = r12 − r 2 = (r1 − r ) (r1 + r ) ,

i
r r r r r r r r
a (T1 ) − a (T ) r r −rr r r − r r + r1 r − r1 r
lim = lim 1 r1 r = lim 1 1 r r =
∆s→0+ ∆s T1 →T r − r
1
T1 →T r1 − r
38 II. Usmjerena derivacija

r r r  r r
r1 (r1 − r ) + (r1 − r )r r1 − r r1 − r r r r r r
= lim r r = lim r1 r r + r r r  = rs 0 + ( s 0 ⋅ r 0 )r .
T1 →T r1 − r T1 →T
 r1 − r r1 − r 

Do istih grani~nih vrijednosti dolazimo i u slu~aju kad ∆s te`i

nuli s negativne strane (slika b), tj. kad ∆ s → 0 − . Zato je
r
∂r r0 r0 ∂ (r r )
∂s
= s ⋅r i
∂s
r r r r
(
= rs0 + s0 ⋅r0 r . )
Odredi po definiciji derivaciju polja ϕ = y + z u smjeru vektora
2
P9.
r r r
s = 3i − 4 j .

Uradak. Primjenom odredbene formule (1), slijedi:

∂ϕ ∂ϕ ϕ ( x1 , y1 , z1 ) − ϕ ( x, y , z )
= ( x , y , z) = lim =
∂s ∂s ∆ s→ 0 ∆s
y12 + z1 − ( y 2 + z )
= lim =
( x1 , y1 , z1 ) → ( x , y , z )
± ( x 1 − x ) 2 + ( y 1 − y ) 2 + ( z1 − z ) 2

r r r r r
(a dalje, zbog r1 = r + ∆ s s 0 = r + t s , tj. x 1 = x + 3 t , y1=y−4t,
z1=z)

( y − 4t ) 2 + z − ( y 2 + z ) −8t y + 16t 2 8y
= lim = lim =− .
t→0 t →0 5t 5
± 9 t 2 + 16 t 2

r r r r
P10. Izra~unaj po definiciji derivaciju polja a = xz i + 3 j − y z k u
r r r r
smjeru vektora s = 2i − 2 j − k u to~ki T(0, −4, 1).

Uradak. Ra~unaju}i po formuli (1), dobivamo:

r r r
∂a a ( x1 , y1 , z1 ) − a (0,−4,1)
(0,−4,1) = lim =
∂s ( x1 , y1 , z1 ) → ( 0 , −4 ,1)
± x 2 + ( y + 4) 2 + ( z − 1) 2
1 1 1
r r
x1 z1 i + ( − y1 z1 − 4) k
= lim =
( x1 , y1 , z1 )→ ( 0 , −4 ,1 )
± x12 + ( y1 + 4)2 + ( z1 − 1)2
 4. Primjeri 39

(x1 =2t, y1 =−4−2t, z1 =1−t )

[ ]
r r
2t (1 − t ) i + (4 + 2t ) 1 − t − 4 k
= lim =
t →0
± 4 t 2 + 4t 2 + t 2

[ ]
r r
2t (1 − t ) i + 2t 1 − t + 4 ( 1 − t − 1) k
= lim =
t →0 3t

2 r  1 − t − 1 r 
= lim  (1 − t ) i +  1 − t + 2  k  =
t →0 3   t  

 1− t −1 1− t −1 1− t +1 −1 1
 lim = lim = lim = − 
 t →0 t t →0 t 1 − t + 1 t →0 1 − t + 1 2
r 2r
=
3
[
2 r
]
i + (1 − 1)k = i .
3

P11. Izvedi pravilo (12) i njegov poseban slu~aj:

∂ f (ϕ ) ∂ϕ ∂ f (r ) r r
a) = f ′(ϕ ) b) = f ′(r ) r 0 ⋅ s 0
∂s ∂s ∂s

Uradak. a) Primjenom formule (5), slijedi:

∂ f (ϕ ) ∂ f (ϕ ) 0 ∂ f (ϕ ) 0 ∂ f (ϕ ) 0
= s + s + s =
∂s ∂x x ∂y y ∂z z
df (ϕ ) ∂ϕ 0 df (ϕ ) ∂ϕ 0 df (ϕ ) ∂ϕ 0
= sx + sy + sz =
dϕ ∂x dϕ ∂y dϕ ∂z

df (ϕ )  ∂ϕ 0 ∂ϕ 0 ∂ϕ 0  ∂ϕ
=  sx + sy + s z  = f ′(ϕ ) .
dϕ  ∂ x ∂y ∂z  ∂s

b) Uporabom upravo izvedene formule, izlazi

40 II. Usmjerena derivacija

∂ f (r) ∂r
= f ′( r ) ,
∂s ∂s
a kako je

∂ r ∂ x2 + y 2 + z 2 1
= = ( xs x0 + ys y0 + zs 0z ) =
∂s ∂s x +y +z
2 2 2

r
1 r r0 r r0 r0 r0
= (r ⋅ s ) = ⋅ s = r ⋅ s ,
r r
proizlazi
∂ f (r ) r r
= f ′( r ) r 0 ⋅ s 0 .
∂s

∂ f (ϕ ) ∂ f (r)
P12. Izra~unaj usmjerene derivacije: a) b)
∂s ∂s
r r r r
za f (t ) = t 2 − cos t , ϕ ( x , y , z ) = y x i s = 6i + 3 j − 2k .

Uradak. Iskoristimo formule izvedene u prethodnom primjeru. U oba

slu~aja trebat }e nam
r 6r 3 r 2 r
f ′(t ) = 2t + sin t i s 0 = i + j − k .
7 7 7
a) Pomno`imo li

f ′(ϕ ) = 2ϕ + sin ϕ = 2y x + sin y x

i
∂ϕ y 6 3 3
= + x = (x + y ) ,
∂s 2 x 7 7 7 x
dobit }emo
∂ f (ϕ ) 3
= ( x + y )( 2y x + sin y x ) .
∂s 7 x

b) Sli~no, mno`imo li

f ′( r ) = 2r + sin r
 4. Primjeri 41

i
r r
r0 r0 s r 1 r r 1
s ⋅ r = ⋅ = s ⋅ r = ( 6 x + 3y − 2z ) ,
s r sr 7r
dobivamo
∂ f ( r ) 2r + sin r
∂s
=
7r
(6 x + 3 y − 2z ) ,

imaju}i na umu da je r = x2 + y2 + z2 .

r r r
P13. Doka`i pravilo (11) za umno{ke ϕ a i a × b , tj. doka`i formule:
r r r r r r
∂ (ϕ a ) ∂ϕ r ∂a ∂ (a × b ) ∂ a r r ∂ b
a) = a +ϕ b) = ×b +a×
∂s ∂s ∂s ∂s ∂s ∂s
Pogledaj kako se to radi u nabla-ra~unu (vidi IV.Z23).

r r r r r
Uradak. a) Neka je a = P i + Q j + R k . Derivirajmo ϕ a , npr. po x:
r
∂ (ϕ a ) ∂ r r r ∂ (ϕP) r ∂ (ϕ Q) r ∂ (ϕR ) r
= (ϕ P i + ϕ Q j + ϕR k ) = i + j+ k=
∂x ∂x ∂x ∂x ∂x
∂ϕ ∂ P r ∂ϕ ∂ Q  r  ∂ϕ ∂ R r
= P +ϕ i + Q +ϕ  j + R +ϕ k =
∂x ∂ x ∂x ∂x ∂ x ∂ x
r
∂ϕ r ∂a
= a +ϕ .
∂x ∂x

Dalje je
r r r r
∂ (ϕ a ) ∂ (ϕ a ) 0 ∂ (ϕ a ) 0 ∂ (ϕ a ) 0
= s + s + s =
∂s ∂x x ∂y y ∂z z
r r r
 ∂ϕ r ∂ a  0  ∂ϕ r ∂ a  0  ∂ϕ r ∂ a 0
= a +ϕ +
 x 
s a + ϕ +
 y 
s a + ϕ  sz =
∂ x ∂ x ∂ y ∂ y ∂ z ∂ z
r
∂ϕ r ∂a
= a +ϕ .
∂s ∂s

r r r r r r r r
b) Za a = P i + Q j + R k i b = U i + V j + W k , slijedi:
42 II. Usmjerena derivacija

r r r
i j k
r r r r r
a ×b = P Q R = (QW − RV )i + (RU − PW ) j + (PV − QU )k
U V W

,
r
∂ (a × b ) ∂ (QW − RV ) r ∂ ( RU − PW ) r ∂ ( PV − QU ) r
r
= i + j+ k=
∂s ∂s ∂s ∂s

(nakon dugog i zamornog ra~una)

r r
∂a r r ∂b
= ×b +a× .
∂s ∂s
r
P14. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = x + yz u smjeru vektora s u to~ka-
r
ma presje~nice paraboloida z = x 2 + y 2 i ravnine y=2 , ako je s
tangentni vektor presje~nice orijentirane padom promjenljive x (vidi
VI). U kojim to~kama presje~nice ta usmjerena derivacija iznosi 1?

Uradak. Najprije odredimo vektorsko-parametarsku jednad`bu presje~nice.

Za parametar t najzgodnije je uzeti promjenljivu x. Iz parametar-
skih jednad`bi presje~nice:
x=t , y=2, z=t2+4
slijedi njena vektorsko-parametarska jednad`ba
r r r r r
r = r (t ) = t i + 2 j + (t 2 + 4) k .
r
Sada mo`emo vektor s predo~iti analiti~ki:
r r r
r r dr r r r 0 − i − 2t k
s = s (t ) = − = − i − 2t k , s = .
dt 1 + 4t 2
Izra~unajmo i vrijednosti djelomi~nih derivacija polja ϕ u to~kama
presje~nice:
∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
=1 , =z , =y;
∂x ∂y ∂z
 4. Primjeri 43

∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
(t ) = 1 , (t ) = t 2 + 4 , (t ) = 2 .
∂x ∂y ∂z

Tra`ena usmjerena derivacija iznosi:

∂ϕ 1 4t 1 + 4t
(t ) = − − =− .
∂s 1 + 4t 2 1 + 4t 2 1 + 4t 2
r r
Potra`imo to~ke T(x, y, z) presje~nice r = r (t ) za koje
vrijedi
∂ϕ
(T ) = 1 .
∂s
Ako jednad`bu
1 + 4t
− =1
1 + 4t 2
kvadriramo i sredimo, dobit }emo kvadratnu jednad`bu

3t 2 + 2t = t (3t + 2) = 0

2
~ija su rje{enja t = 0 t = − . Polaznu jednad`bu zadovoljava
i
3
2  2 40 
samo t = − pa je to~ka T  − , 2,  jedina to~ka presje~nice
3  3 9
∂ϕ
za koju je (T ) = 1 .
∂s

5. Zadaci.

Z1. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = 3x 2 z − cos y u smjeru vektora:

r r r r r r r r
a) s = 6i − 3 j + 2k b) s = −6i + 3 j − 2k

∂ϕ
Z2. Izra~unaj i rije~ima objasni
∂s
(T ) , ako je:
r r r r
a) ϕ = 2e x − e z , s = 2i + j + 2k , T(0, 1, 0)
44 II. Usmjerena derivacija

r r r
b) ϕ = x + y + z 3 , s = j − k , T(1, 0, −1)
r r r
c) ϕ = x 2 − 3yz , s = 3i + 4 j , T(2, 2, 1)

r r r r
Z3. Izra~unaj derivaciju polja a = x y i − z 2 j + xz k u smjeru vektora:
r r r r r r r r
a) s = 2i − j − 2k b) s = −4i + 2 j + 4k

r r r r
Z4. Koja se koordinata polja a = − xyz i + ln y 2 j + x 2 k u smjeru
r r r
s = 3 j − 4k u to~ki T(5, 6, −2) najbr`e, a koja najsporije
mijenja?

r r r r
Z5. Izra~unaj derivaciju polja a = 4i − xz j + y k u to~ki T(−2, 9, 3) u
r r r r
smjeru s koji s vektorima i , − j i k tvori jednake o{tre kutove.

r r r r r
Z6. Izra~unaj derivaciju polja a = xz 2 i − xy j + yz 3 k u smjeru s koji
r r r r r r
s vektorima c = 2 i + j + 2k i d = − k tvori jednake o{tre kutove.

r r
Z7. Odredi po definiciji derivaciju sfernih polja ϕ =r 2 i a = r u
r
smjeru vektora s .
r
Z8. Odredi po definiciji derivaciju sfernog polja ϕ =f ( r ) u smjeru s .

∂ f (r ) r r
Z9. Primjenom formule = f ′( r ) r 0 ⋅ s 0 izra~unaj derivaciju polja
∂s
r
ϕ =cos r u to~ki T(5, 2, 1) u smjeru s =TA, gdje je A(6, 5, 0).
2

∂ f (ϕ )
Z10. Primjenom pravila (12) izra~unaj za
∂s
z r r r
f (t ) = 2 t − ln t , ϕ ( x , y , z ) = i s = 3 j + 4k .
xy
r r
∂ (ϕψ ) ∂ (a ⋅ b )
Z11. Primjenom pravila (11) izra~unaj: a) b)
∂s ∂s
 4. Primjeri 45

Z12. Primjenom pravila (11) i rje{enja zadataka Z7 i Z8, izvedi for-

mulu za usmjerenu derivaciju sfernog polja:
∂
∂s
[ r
] [ r r r
] r
f (r )r = f ′(r ) r 0 ⋅ s 0 r + f (r ) s 0 .

Z13. Primjenom formule iz prethodnog zadatka izra~unaj derivaciju polja

r r r r r r
a = ( r 3 − 6r + 5)r u smjeru s = 3i − 2 j + 6k u to~ki T(2, 2, −1).

Z14. Izra~unaj po definiciji derivaciju polja ϕ =xyz u smjeru vektora

r r r r
s = i + 2 j + 2k u to~ki T(1, 1, 1).

r
Z15. Odredi po definiciji derivaciju polja ϕ = x − y 2 z u smjeru s =AB,
gdje je A(1, −1, 3) i B(4, 1, −3).

r r y r z2 r
Z16. Odredi po definiciji derivaciju polja a = y i + j + k u smjeru
x y
r r r
vektora s = 4i + 3k .

Z17. Za koju je vrijednost parametra c derivacija polja

x2 r r r r
ϕ = 2x 3 − − yx + z u smjeru vektora s = 2i − j + c k u to~ki
2
2
T(0, 1, −3) jednaka − ?
3
r r r
Z18. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = x 3 z + y 2 u smjeru vektora s = z j − x k .

∂ϕ r r r r
Z19. Koliko iznosi , ako polja ϕ i s = P i + Q j + R k zadovoljavaju
∂s
∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
jednad`bu: P +Q +R = P 2 + Q2 + R2 ?
∂x ∂y ∂z

r
Z20. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = 2z xy u smjeru vektora s u
r r r r r
to~kama parabole r ( t ) = t i + t j + t 2 k , ako je s tangentni vektor
46 II. Usmjerena derivacija

parabole orijentirane porastom parametra t. Kolika je vrijednost te

usmjerene derivacije u to~ki T(−1, −1, 1)?

r
Z21. Izra~unaj derivaciju polja ϕ =x 2 +yz u smjeru vektora s u to-
r
~kama jedini~ne kru`nice u ravnini XY, ako je s tangentni vektor

∂ϕ  1 3 
negativno orijentrane kru`nice. Koliko je  , , 0 ?
∂s  2 2 

r
Z22. Izra~unaj derivaciju polja ϕ =1−y2z u smjeru vektora s u to~kama
r
presje~nice ravnine x −z = 1 i valjka x + (y − 1) =1, ako je s
2

tangentni vektor presje~nice orijentirane padom promjenljive y.

Prona|i jo{ to~ke presje~nice u kojima je ta usmjerena derivacija
jednaka nuli.

Z23. U kojim je to~kama derivacija polja ϕ = z 3 − y 3 − x 3 u smjeru

r r r r
s = i + j + k jednaka 3?

Z24. Prona|i stacionarne to~ke (to su one to~ke u kojima je derivacija

u bilo kojem smjeru jednaka nuli) polja:
a) ϕ = xy − 2yz − x 3 + x 2 z 2 b) ϕ = x 2 − yz 3

r r
r
Z25. Prona|i to~ke u kojima je derivacija polja a = x 2 − y i + yz k u
r r
( )
r r
smjeru s = 4i − 3k jednaka s .

r r r r
Z26. Prona|i to~ke u kojima je derivacija polja a = x 3 i + z 2 j + y k u
r r r r
smjeru s = 3i + 6 j − 2k usporedna s ravninom 4x + 3y + 2z = 1.

r r r r
Z27. U kojim je to~kama derivacija polja a = ( y 3 − z 2 )i + ( x 3 + y 2 ) j + z k
r r r r r r r r
u smjeru s = 4 i + 2 j + 3k kolinearna s vektorom c = 2i + 4 j + k ?
r
∂a r
Postoje li to~ke u kojima je protusmjerna s c ?
∂s
 47

III. Usmjerena derivacija i gradijent.

Divergencija i rotor

1. Pojam gradijenta
2. Invarijantna svojstva
3. Pojmovi divergencije i rotora
4. Ra~unska pravila
5. Primjeri
6. Zadaci

U ovom se paragrafu analiti~ki odre|uju tri osnovna pojma

diferencijalnog vektorskog ra~una: vektor gradijent skalarnog polja, skalar
divergencija vektorskog polja i vektor rotor vektorskog polja. Ti se
pojmovi ~esto upotrebljavaju u integralnom vektorskom ra~unu i ~ine
bitni sastojak vektorske analize i njezinih primjena u fizici i tehnici.

Gradijent vektorskog polja je tenzor drugog reda i ne prou~ava se

u vektorskoj analizi.

Analiti~ka formula invarijantno odre|ene usmjerene derivacije ovdje

upu}uje na analiti~ku odredbu gradijenta. Ista formula omogu}ava
invarijantnu odredbu gradijenta.

U integralnom vektorskom ra~unu }e analiti~ka formula

invarijantno odre|ene usmjerene gusto}e ophoda (vidi VII) uputiti na
analiti~ku odredbu rotora, a analiti~ka formula invarijantno odre|ene
gusto}e optoka (vidi IX) na analiti~ku odredbu divergencije. Iste }e
formule omogu}iti invarijantne odredbe rotora i divergencije.

Analiti~ke odredbe divergencije i rotora navedene su ve} ovdje

zbog dva razloga. Prvo, da osnovni diferencijalni operatori grad, div i
rot vektorske analize budu sakupljeni na jednom mjestu. Drugo, da se
ve} u sljede}em poglavlju formalni mnemotehni~ki ra~un simboli~kog
diferencijalnog operatora-vektora nabla mo`e matemati~ki opravdati i na
tom temelju dalje sigurno primjenjivati.
48 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

1. Pojam gradijenta. Osnovni pou~ak o usmjerenoj derivaciji

∂ϕ
skalarnog polja upu}uje na odredbu vektora gradijenta grad ϕ
∂s
polja ϕ :
∂ϕ r ∂ϕ r ∂ϕ r
grad ϕ : = i+ j+ k, (1)
∂x ∂y ∂z

pomo}u kojeg se usmjerena derivacija jednostavno izra`ava in-produktom:

∂ϕ r r
= grad ϕ ⋅ s 0 = s 0 ⋅ grad ϕ = grads ϕ . (2)
∂s

∂
Zbog toga se operator tipa “skalar→skalar” ne smatra
∂s
osnovnim.
Operator grad je tipa “skalar→vektor”.

2. Invarijantna svojstva. Iz formule (2) slijede svojstva

smjera i duljine vektora grad ϕ koja ga odre|uju:
r
(ig1) Smjer grad 0ϕ vektora grad ϕ je smjer m0 u kojemu
usmjerena derivacija ima najve}u vrijednost.
(ig2) Duljina  grad ϕ  vektora grad ϕ je najve}a vrijednost
∂ϕ ∂ϕ
usmjerene derivacije , tj. jednaka je vrijednosti .
∂s ∂m

Formula (1) je analiti~ka odredba vektora grad ϕ , tj. ovisna o

r r r
izabranom koordinatnom sustavu (O; i , j , k ), i to neposredno preko baze
r r r
( i , j , k ) sustava i posredno preko jednad`be ϕ = ϕ ( x , y , z ) polja od
∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
koje zavise djelomi~ne derivacije , i .
∂x ∂y ∂z

Zbog te ovisnosti, treba prou~iti mijenja li se vektor grad ϕ pri

promjeni koordinatnog sustava. Op}enito se analiti~ki odre|eni skalari
i vektori mijenjaju pri prijelazu na novi koordinatni sustav te tako
 3. Pojmovi divergencije i rotora 49

predstavljaju slo`enije veli~ine od pravih skalara i vektora, koji su

neovisni o izboru koordinatnog sustava. Koordinate pravog vektora se
dakako mijenjaju pri prijelazu na novi koordinatni sustav izuzev{i slu~aj
usporednog pomaka sustava. Stoga treba prou~iti na~in pretvorbe starih
koordinatnih u nove ovisno o vrsti prijelaza.
Svojstva (g1) i (g2) su invarijantna odredbena svojstva vektora
grad ϕ, tj. neovisna o koordinatnom sustavu, jer je usmjerena derivacija
invarijantno odre|ena (vidi II ( 1 -3 )). Zato je grad ϕ pravi vektor, a
to~no re~eno grad ϕ je vektorsko polje pridru`eno skalarnom polju ϕ .

3. Pojmovi divergencije i rotora. Pored operatora usmjere-

nog deriviranja tipa “vektor→vektor” i gradijenta, u vektorskoj analizi
~esto se pojavljuju jo{ dva osnovna diferencijalna operatora: divergencija
i rotor.
Divergencija je operator koji vektorskom polju pridru`uje skalarno
polje, skra}eno operator div je tipa “vektor→skalar”:

r ∂P ∂Q ∂R
div a : = + + . (3)
∂x ∂y ∂z

Rotor je operator koji djeluje na vektorsko polje proizvode}i

vektorsko polje, skra}eno operator rot je tipa “vektor→vektor”:

r  ∂ R ∂ Q r  ∂ P ∂ R  r  ∂ Q ∂ P  r
rot a : =  − i +  −  j + − k (4)
∂ y ∂z  ∂ z ∂ x ∂x ∂y
r r r
i j k
∂ ∂ ∂
= . (5)
∂x ∂y ∂z
P Q R

r
U formuli (5) rot a je izra`en simboli~kom mnemotehni~kom determi-
nantom tre}eg reda.
r r
Ovdje su div a i rot a odre|eni analiti~ki, a kasnije, u
integralnom vektorskom ra~unu, prou~it }e se mogu}nost njihovog
invarijantnog odre|enja (vidi VII i IX).
50 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

∂
4. Ra~unska pravila. Isti~emo najva`nija pravila ( , grad,
∂s
div, rot) -ra~una. Vidi (2), II(8,11).

Svaki je osnovni diferencijalni operator op: grad, div i rot, tako-

|er linearan.
Posebice, vrijede pravila:

(g 1) grad (C ϕ ) = C grad ϕ (6)

r r
(d 1.1) div (C a ) = C div a (7)
r r
(r 1.1) rot (C a ) = C rot a (8)
r r
(d 1.2) div (ϕ c )= grad ϕ ⋅ c (9)
r r
(r 1.2) rot (ϕ c )= grad ϕ × c (10)
r
r r ∂a r r
(g 2) grad (a ⋅ c ) = r c + c × rot a (11)
∂c
r r r r
(d 2) div (a × c ) = rot a ⋅ c (12)
r
r r ∂a r r
(r 2) rot (a × c ) = c − c div a (13)
∂c

Na tim se posebnim (grad, div, rot)-pravilima djelovanja operatora

r
op na umno`ak sa stalnim faktorom C odnosno c temelje op}enitija
(grad, div, rot) -pravila djelovanja na umno`ak p o q po volji odabranih
polja p i q. Naime, djelovanje svakog operatora op mo`e se rastaviti na
zbroj njegovog djelovanja na pomo}ne umno{ke p o q i p o q s
podcrtanim poljem ozna~avaju}i time da se pri djelovanju operatora
podcrtano polje smatra stalnim:

op (p o q)=op (p o q)+op (p o q) (14)

(OP)
=op (p o q)+op (p o q) (15)

na isti na~in kao pri deriviranju umno{ka f g funkcija f i g:

 4. Ra~unska pravila 51

∂ (f g) = ∂ (f g) + ∂ (f g) (16)

= ∂ (f g) + ∂ ( f g) . (17)

Pravila djelovanja operatora grad, div i rot na umno`ak p o q

polja p i q jesu:

(G1) grad (ϕ ψ) = ϕ grad ψ + ψ grad ϕ (18)

r r r
(D1) div (ϕ a ) = ϕ div a + grad ϕ ⋅ a (19)
r r r
(R1) rot (ϕ a ) = ϕ rot a + grad ϕ × a (20)

r r
r r ∂a r r ∂b r r
(G2) grad ( a ⋅ b ) = b + b × rot a + a + a × rot b (21)
∂b ∂a
r r r r r r
(D2) div (a × b ) = rot a ⋅ b − a ⋅ rot b (22)
r r
r r ∂a r r ∂b r r
(R2) rot (a × b ) = b − b div a − a + a div b (23)
∂b ∂a

Tako|er vrijedi lan~ano pravilo (vidi II (12)):

(LG) grad f (ϕ ) = f ′(ϕ ) grad ϕ (24)

te pravila djelovanja na sferna polja:

r
gs) grad r = r 0 (25)
r
Gs) grad f (r ) = f ′ (r ) r 0 (26)
r
ds) div r = 3 (27)
r
Ds) (r) div f (r ) r = f ′(r ) r + 3 f (r ) (28)

r r
rs) rot r = 0 (29)
r r
Rs) rot f (r )r = 0 (30)
52 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

5. Primjeri

P1. Izra~unaj gradijent skalarnog polja ϕ = z + xy , i derivaciju istog

r r r
polja u smjeru vektora s = 2i − j + 2k .

Uradak. Izra~unajmo po formuli (1) gradijent polja ϕ :

∂ϕ r ∂ϕ r ∂ϕ r 1 y r 1 x r r
grad ϕ = i+ j+ k= i+ j +k .
∂x ∂y ∂z 2 x 2 y
r r
Jedini~ni vektor s 0 u smjeru vektora s iznosi
r 2r 1 r 2 r
s0 = i − j + k ,
3 3 3
pa primjenom formule (2)1 dobivamo usmjerenu derivaciju polja ϕ :

∂ϕ r 1 y 1 x 2
= grad ϕ ⋅ s 0 = − + .
∂s 3 x 6 y 3

r
Odredi smjer m0 najve}e brzine rasta polja ϕ = xy − z
2 3
P2. u to~ki
T0(x0, y0, z0) i izra~unaj tu najve}u brzinu rasta u to~ki T0.
Koliko iznosi najve}a brzina rasta polja ϕ u to~ki a(−2, 1, 2)?

Uradak. Izra~unajmo najprije gradijent polja ϕ :

r r r
grad ϕ = y 2 i + 2xy j − 3z 2 k .
r r r
rot ϕ ( x0 , y0 , z0 ) = y02 i + 2 x0 y0 j − 3z02 k 0
Usmjerena derivacija polja ϕ ima najve}u vrijednost u smjeru
gradijenta polja ϕ (ig1):
r r r
r0 y02 i + 2 x0 y0 j − 3z02 k
m = grad ϕ ( x0 , y0 , z0 ) =
0
, y0 ≠ 0 ili z0 ≠ 0
y04 + 4 x02 y02 + 9 z04

Ta najve}a vrijednost usmjerene derivacije polja ϕ jednaka je

duljini gradijenta polja ϕ (ig2):
∂ϕ
(T0 ) = grad ϕ ( x0 , y 0 , z 0 ) = y 04 + 4 x 02 y 02 + 9 z 04 .
∂m
Najve}a usmjerena derivacija polja ϕ u to~ki a(−2, 1, 2) iznosi
 5. Primjeri 53

1 4 + 4 ⋅ ( −2)2 ⋅ 12 + 9 ⋅ 2 4 = 161 .
r r
P3. Poka`i da za vektor n = grad ϕ (T) ≠ 0 vrijedi:
r
(ig3) Vektor n je okomit na razinsku povr{inu polja ϕ koja
prolazi to~kom T.
∂ϕ
(ig4) Usmjerena derivacija (T ) je pozitivna, tj. gradijent
∂n
polja je usmjeren u smjeru rasta polja.

(Invarijantna svojstva (ig3) i (ig4) mogu se uzeti kao odredbena

svojstva smjera vektora gradijenta. Vidi i XII.P5)

Uradak. (ig3) Jednad`ba tangentne ravnine na razinsku povr{inu u to~ki

T(x0, y0, z0), ϕ(x, y, z) = ϕ (x0, y0, z0), glasi:
∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
(T )( x − x0 ) + (T )( y − y 0 ) + (T )( z − z 0 ) = 0
∂x ∂y ∂z
odakle se vidi da je
∂ϕ r ∂ϕ r ∂ϕ r
grad ϕ (T ) = (T ) i + (T ) j + (T ) k
∂x ∂y ∂z
njen normalni vektor.
r
(ig4) Iz formule (2)2 i pretpostavke grad ϕ (T) ≠ 0 , slijedi:
∂ϕ r grad ϕ (T )
(T ) = n 0 ⋅ grad ϕ (T ) = ⋅ grad ϕ (T ) = grad ϕ (T ) > 0 .
∂n grad ϕ (T )

r r r r
P4. Je li vektor c = 6i + 2 j − 6k okomit na povr{inu x 2 −yz 3 =7 u
to~ki T(3, 2, 1)?

Uradak. Imaju}i na umu prethodni primjer treba provjeriti je li vektor

r
c kolinearan s vektorom grad ϕ (T) za ϕ =x2− yz3. Kako je
r r r r r r r
grad ϕ = 2x i − z 3 j − 3yz 2 k i grad ϕ (T ) = 6 i − j − 6 k , vektor c
r
nije kolinearan s vektorom grad ϕ (T). Zato c nije okomit na
zadanu povr{inu u to~ki T.
54 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

P5. U kojim je to~kama gradijent polja ϕ =xyz+y 2 kolinearan s

r r r r r
vektorom c = 2i − 2 j + k i razli~it od 0 ?

Uradak. Izra~unajmo gradijent polja ϕ :

r r r
grad ϕ = yz i + ( xz + 2y ) j + xy k .
r
Iz grad ϕ = α c , α ≠ 0 dobivamo sustav od tri jednad`be s nepo-
znanicama x, y, z i parametrom α:

 yz = 2α

 xz + 2 y = 2α .
 xy = α


Pomno`imo li tre}u jednad`bu sustava s 2, i to usporedimo s

prvom jednad`bom, dobit }emo
yz = 2 xy,
pa nakon kra}enja s y ≠ 0 (za y = 0 iz prve jednad`be izlazi α
=0) izlazi
z = 2x.
Ako u drugu jednad`bu umjesto z uvrstimo 2x, a umjesto α
uvrstimo xy, dobit }emo x 2 + xy + y = 0 i odatle (budu}i da x ne
mo`e biti −1)
x2
y=− .
x +1
Rje{enje sustava su to~ke krivulje s vektorsko-parametarskom je-
dnad`bom
r r r x2 r r
r = r ( x) = x i − j + 2 x k , x ≠ −1 , x ≠ 0 .
x +1

r
P6. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = xy − sin z u smjeru vektora n u
r r r r r
to~kama sto`aste zavojnice r ( t ) = t cos t i + t sin t j + t k , ako je n
vanjski normalni vektor sto{ca x 2 + y 2 = z 2 . Koliko iznosi vrije-
dnost te usmjerne derivacije u to~ki A(π, 0, −π)? Vidi i XII.P6.
 5. Primjeri 55

r
Uradak. Odredimo analiti~ki prikaz vektora n . Neka je ψ =x +y −z .
2 2 2
r r
Treba odlu~iti je li n =grad ψ ili n =− grad ψ. Budu}i da je grad
ψ usmjeren na jednu stranu povr{ine ψ(x, y, z)=0 ({to slijedi iz
(ig4)-vidi P3), dovoljno je zato izra~unati grad ψ u jednoj
 π π
to~ki, npr. u to~ki T  0, ,  za gornji dio - vidi sliku.
 2 2
Jer je
r r r
grad ψ (T ) = 2 x i + 2 y j − 2 z k ,
dakle
r r r
grad ψ (T ) = π j − π k ↑ ↑ n ,

stoga je
r
n = grad ψ .

sli~no je za donji dio

r
n = − grad ψ
r
Izrazimo vrijednosti vektora n i
r r
n 0 u to~kama zavojnice r (t):
r r r r
n (t ) = ±2t (cos t i + sin t j − k ) ,

r 2 r r r
n 0 (t ) = ± (cos t i + sin t j − k ) , Slika uz P6.
2
gdje je predznak plus za gornji dio, tj. pozitivne t, a minus za
donji dio, tj. negativne t.
r
Izra~unajmo i gradijent polja ϕ u to~kama zavojnice r (t):
r r r
grad ϕ = y i + x j − cos z k ,
r r r
grad ϕ (t ) = t sin t i + t cos t j − cos t k .
r r
Tra`ena usmjerena derivacija za n (t) ≠ 0 , tj. za t ≠0, iznosi

∂ϕ r 2
(t ) = n 0 (t ) ⋅ grad ϕ (t ) = ± (t sin 2t + cos t ) ,
∂n 2
dakle
56 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

∂ϕ ∂ϕ 2
( A) = ( −π ) = .
∂n ∂n 2

r r r
P7. Izra~unaj divergenciju i rotor vektorskog polja a = x 3 y i − yz 3 k u
to~ki T(−5, 3, 4).

r
Uradak. Istaknimo koordinate P, Q i R polja a :

P = x 3y , Q= 0 , R = − yz3 .
Divergenciju mo`emo izra~unati po odredbenoj formuli (3):

r ∂P ∂Q ∂R
div a = + + = 3x 2 y − 3yz 2 = 3y ( x 2 − z 2 ) ,
∂x ∂y ∂z
r
div a (−5, 3, 4)=81 .
Rotor }emo izra~unati pomo}u simboli~ke determinante (5):
r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂ r r
rot a = = − z 3i − x 3 k ,
∂x ∂y ∂z
x3y 0 − yz 3
r r r
rot a (−5, 3, 4) = −64 i + 125 k .

r
Izra~unaj div grad ϕ za ϕ =x z − yz i rot rot a za
3 2
P8.
r r r r
a = y 2 z i + xy 2 j − x 3 z k .

Uradak. Izra~unajmo najprije gradijent polja ϕ po formuli (1), a zatim

divergenciju polja grad ϕ po formuli (3):
r r r
grad ϕ = 3x 2 z 2 i − z j + (2 x 3 z − y ) k ,

div (grad ϕ )=6xz2+2x3.

r r
Izra~unajmo rotore polja a i rot a pomo}u simboli~ke determi-
nante (5):
 5. Primjeri 57

r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂ r r
rot a = = (3x 2 z + y 2 ) j + ( y 2 − 2yz )k ,
∂x ∂y ∂z
y 2z xy 2 − x3z
r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂ r r
rot ( rot a ) = = ( 2y − 2z − 3x 2 ) i + 6 xz k .
∂x ∂y ∂z
0 3x 2 z + y 2 y 2 − 2yz

r
P9. Izra~unaj: a) grad (ϕ 2 − sin ϕ )
3
b) div( r + ln r) r

Uradak. a) Gradijent polja f (ϕ ) = ϕ − sin ϕ

2
mo`emo izra~unati po
lan~anom pravilu (24):

grad(ϕ 2 − sin ϕ ) = ( ϕ 2 − sin ϕ ) ′ grad ϕ = ( 2 ϕ − cos ϕ ) grad ϕ .

r
b) Divergenciju polja f (r) r , f (r)=r + ln r, mo`emo izra~unati
3

po pravilu (28):
r
div(r3+ln r) r =(r3+ln r)′r +3(r3+ln r)=6r3+3ln r + 1 .
r
r r ∂a r r
P10. Izvedi formulu (13): rot (a × c ) = c − c div a .
∂c
r r r r r
r r r
Uradak. Neka je a = P i + Q j + R k c = cx i + cy j + cz k .
i
r r
Izvedimo najprije formulu (13) za polje P i i vektor c :
r r r r r r
i j k i j k
r r ∂ ∂ ∂
rot ( P i × c ) = rot P 0 0 = =
∂x ∂y ∂z
cx cy cz 0 −c z P c y P

 ∂P ∂ P r ∂P r ∂P r
=  cy + cz  i − cy j − cz k=
 ∂y ∂z ∂x ∂x
 ∂P ∂P ∂ P r r ∂P
( )
r r
=  cx + cy + cz  i − cx i + c y j + cz k =
 ∂x ∂y ∂z ∂x
58 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

r r r r r r r r
= (c ⋅ grad P )i − c div ( P i ) = ( c c 0 ⋅ grad P)i − c div ( P i ) =
r
∂Pr r r ∂(Pi ) r r
=c i − c div ( P i ) = c − c div ( P i ) .
∂c ∂c
r r
Na isti se na~in formula (13) izvede za polja Q j i R k . Iz ta
tri pojedina~na izvoda, i ~injenice da su operatori usmjerenog
deriviranja, divergencije i rotora linearni, proizlazi formula (13) za
r
polje a .

r r r
P11. Izvedi formulu (19): div (ϕ a )=ϕ div a +grad ϕ ⋅ a .
Pogledaj kako se to radi u nabla-ra~unu (vidi IV. P9).
r
Uradak. @elimo li ra~unati divergenciju polja ϕ a po odredbenoj for-
muli (3), najprije moramo zapisati njegove koordinate. Ako je
r r r r r r r r
a = P i + Q j + R k , onda je ϕ a = ϕ P i + ϕ Q j + ϕ R k . Tako slijedi

r ∂ (ϕ P ) ∂ (ϕ Q ) ∂ (ϕ R )
div (ϕ a ) = + + ,
∂x ∂y ∂z
i nakon djelomi~nog deriviranja umno`aka ϕ P, ϕ Q i ϕ R po
promjenljivim x, y i z, izlazi:

r ∂P ∂ϕ ∂Q ∂ϕ ∂R ∂ϕ
div (ϕ a ) = ϕ +P +ϕ +Q +ϕ +R =
∂x ∂x ∂y ∂y ∂z ∂z
 ∂ P ∂ Q ∂ R ∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ
= ϕ + + +P +Q +R =
∂x ∂ y ∂z ∂x ∂y ∂z
r r r r
= ϕ div a + a ⋅ grad ϕ = ϕ div a + grad ϕ ⋅ a .

P12. Izvedi formulu (24): grad f (ϕ ) = f ′ (ϕ ) grad ϕ .

Uradak. Razvojem gradijenta polja f (ϕ ) po odredbenoj formuli (1) i

djelomi~nim deriviranjem funkcije f (ϕ ), dobivamo:

∂ f (ϕ ) r ∂ f (ϕ ) r ∂ f (ϕ ) r
grad f (ϕ ) = i+ j+ k=
∂x ∂y ∂z
 6. Zadaci 59

d f (ϕ ) ∂ ϕ r d f (ϕ ) ∂ ϕ r d f (ϕ ) ∂ ϕ r
= i+ j+ k = f ′(ϕ ) grad ϕ .
dϕ ∂ x dϕ ∂ y dϕ ∂ z

P13. Pomo}u formula (20), (26) i (29) doka`i formulu (30):

r r
rot f (r) r = 0 .
r
Uradak. Razvojem rotora sfernog polja f (r) r po formuli (20), slijedi:
r r r
rot f (r) r = f (r) rot r + grad f (r) × r =
r r r
(rot r = 0 po (29) i grad f ′ (r) = f (r) r 0 po (26))
r r r r r r r
=f (r) 0 + f ′ (r) r 0 × r = f (r ) 0 + f ′(r ) r 0 × r = f ′(1) 0 = 0 .

6. Zadaci

Z1. Izra~unaj gradijent skalarnog polja ϕ = x y 2 − z 2 i njegovu vrije-

dnost u to~ki T(−2, 4, 0).

Z2. Koliki je kut gradijenata polja ϕ = z − x 3 y u to~kama A(0, 3, 1)

i B(1, 0, 4) ?

x3
Z3. Odredi smjer najve}e brzine rasta polja ϕ = + 25 u to~ki
yz
T(6, −2, 3) i izra~unaj tu najve}u brzinu rasta.

Z4. Odredi smjer najve}e brzine pada polja ϕ = x − yz − 4 u to~ki

T(6, −2, 3) i izra~unaj tu najve}u brzinu pada.

Z5. Prona|i jedini~ne normalne vektore povr{ine xy2 − 2yz3= −4 u to~ki

T(0, 2, 1). Vidi i XII. Z17.

Z6. S koje se strane paraboloida z = x2 + y2 nalaze gradijenti polja

ϕ =z−x 2 −y 2 u to~kama A(0, 1, 1) i B(0, 2, 4)?

Z7. Prona|i to~ke povr{ine x 2 y−z 2 =0 u kojima je vrijednost vektorskog

60 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

r r z2 r 6 − 2 y r
polja a = 2 x i + j+ k okomita na povr{inu.
y y
r r r
Z8. Izra~unaj gradijent polja ϕ = c ⋅ r , gdje je c stalni vektor. Vidi i
I.Z21.

Z9. Izvedi formulu za gradijent koli~nika skalarnih polja ϕ i ψ :

ϕ ψ gradϕ − ϕ grad ψ
grad = .
ψ ψ2

Z10. Izrazi gradijent polja f (ϕ, ψ)=f (ϕ(x, y, z), ψ (x, y, z)) preko gradi-
jenata polja ϕ i ψ.
r r
Z11. Doka`i stavak: Ako je vektor s ≠ 0 kolinearan s gradijentom polja
∂ϕ r
ϕ u to~ki T, tada je grad ϕ (T ) = (T ) s 0 .
∂s
r
Z12. Izra~unaj derivaciju polja ϕ =x − z 2 u smjeru vektora n u to~kama
r
presje~nice paraboloida y=x +(z+2) i valjka x=(z+2) , ako je n
2 2 2

unutarnji normalni vektor paraboloida. Prona|i i to~ke u kojima je

ta usmjerena derivacija jednaka nuli.

Z13. Izra~unaj divergenciju i rotor vektorskih polja:

r r r r r r x r
a) a = z i − x ln y j − yz 2 k b) a = yz j − k
yz
r r r
Z14. Jesu li divergencija i rotor polja a = x i − z j stalna polja?

Z15. Izra~unaj:
r r
( ) ( )
r r r
a) grad div i − xz 2 j + y 3 z k b) rot rot z cos y j + x ln z k

r
Z16. Uvjeri se da za svako skalarno polje ϕ i svako vektorsko polje a
r r
vrijedi: rot grad ϕ = 0 i div rot a =0.
r
Z17. Je li polje rot grad div a stalno?
r
Z18. Je li polje ψ = div rot grad ϕ − div rot rot a neovisno o poljima ϕ
r
i a?
 6. Zadaci 61

r r r r
Z19. U kakvoj su vezi: a) rot a i rot b , ako je a = b + grad ϕ
r r r r r
b) div a i div b , ako je a = b + rot v

Z20. Koriste}i se formulama (18-20) doka`i sljede}e formule:

r r r
a) grad (div a ) =2 div a grad div a
2

r r r r
b) div (div a rot 6 b )=6 grad div a ⋅rot b
r r
c) rot (a div a grad ϕ)=grad (a div a ) × grad ϕ

Z21. Pomo}u formula (21-23) doka`i ove formule :

r r
r r ∂a r ∂ rot a r r
a) grad ( a ⋅ rot a ) = r rot a + a + a × rot rot a
∂ rot a ∂a
b) div ( grad ϕ × grad ψ ) = 0
r r
r ∂ rot a r ∂ rot b
(
r
c) rot rot a × rot b =
∂ rot b
)
r rot b −
r
r rot a
∂ rot a

r r r r r
Z22. Doka`i: grad (a ⋅ b ) × grad ϕ − rot (a ⋅ b ) grad ϕ = 0 . [ ]
r r r r r r r r
Z23. Doka`i: ϕ [a ⋅ rot rot a + div (a × rot a )] = rot a ⋅ rot ϕ a − (a × rot a ) ⋅ grad ϕ .
r r
Z24. Izra~unaj: a) grad 5r b) div 5 r c) rot 5 r

Z25. Primjenom formula (25-30) izra~unaj :

2 2 r 2 r
a) grad ln r b) div sin r r c) rot sin r r

Z26. Izra~unaj :
( r 4 + 1)3 ∂ arc tan r −1
a) grad
r
b)
∂c
c) div cos r 2 + r r 0 ( )r
r r r
Z27. Izra~unaj divergenciju polja a = f ( r ) c × r na dva na~ina :
r r r r r r
a = f ( r )(c × r ) i a = [ f (r)c ] × r .
r r r r
Z28. Izra~unaj divergenciju i rotor polja a = (c ⋅ r )r .
r
Z29. Odredi : a) div grad f (r) b) rot grad f (r) c) grad div f (r) r
62 III. Usmjerena derivacija i gradijent. Divergencija i rotor

r
[ ]
r r
[
Z30. Je li rot f ( r )( x i + z k ) = − rot f ( r )y j ? ]
r r
[ ]
r r
Z31. Za koje funkcije f (r) vrijedi rot f ( r )( x 2 i + y 2 j + z 2 k ) = 0 ?

Z32. Odredi f (r), ako je :

1 − 2r r r 1
a) grad f ( r ) = r b) div f ( r )r = r 2 +
r r2

Z33. Izrazi f (r ) pomo}u g (r ) , ako je :

r r
a) grad f (r) = g(r) r 0 b) div f (r) r =g (r)

Z34. Slu`e}i se rje{enjima iz prethodnog zadatka odredi f (r), ako je :

r r
a) grad f (r)= 0 b) div f (r) r =0

r r r r
Z35. Odredi f (y) tako da divergencija polja a = xy i + f ( y ) j − z f ( y ) k
bude nula.

Z36. Odredi f (x) i g(z) tako da rotor polja

r r r  3y 2  r
a = 2z 3 i + y g ( z ) j +  f ( x )z 2 −  k bude nulvektor.
 z 

r r r r
Z37. U kojim je to~kama divergencija polja a = x 2 i − 2 yz 2 j − 6 y 2 z k
nula?

r r r r
Z38. U kojim je to~kama rotor polja a = y 3 z i + x 2 j + xz 2 k nulvektor?
r r r
r
(
Z39. U kojim to~kama polje a = x i − 4 y 2 + 2 yz 2 j − 4 y 2 z k ima naj- )
ve}u divergenciju i koliko ona iznosi?

r r r r
Z40. U kojim to~kama polje a = 2z 4 x − x 2 i − z 4 y − y 2 j + z 3 k ima
r
najve}u duljinu rotora? Izra~unaj vrijednost polja rot a u tim
to~kama.
 63

IV. Nabla
1. Diferencijalni operator - vektor nabla
2. Polja oblika ∇ o p
3. Operatori oblika p ∗∇
4. Djelovanje nable na umno`ak polja
5. Primjeri
6. Zadaci

U tehni~koj je literaturi simbol ∇ (obrnuto napisano gr~ko slovo

delta) zvan nabla (po imenu starogr~kog glazbala trokutasta oblika) ili
atled (obrnuto ~itano ime gr~kog slova delta) ili del (prvi slog rije~i
delta), prisutan je uvijek gotovo u svim in`enjerskim djelima o poljima
gdje je u slu`bi izgradnje ∇-izraza, kojima se predo~avaju raznovrsna
slo`ena polja i operatori, i ra~unanja s tim izrazima po ∇-pravilima,
kojima se proizvode valjane jednakosti me|u slo`enim poljima ili
operatorima.
∇-izrazi i ∇-pravila su po obliku sli~na dobro poznatim izrazima i
pravilima vektorske algebre i diferencijalnog ra~una, stoga se ti izrazi
~esto upotrebljavaju, a pravila lako pamte i rado primjenjuju.
In`enjeri se ∇-ra~unom obi~no koriste samo na heuristi~ki i
mnemotehni~ki na~in, bez matemati~kog opravdavanja odredbenih pravila
i valjanosti proizvedenih rezultata.
S matemati~kog gledi{ta, ∇-ra~un je samo pogodno mnemotehni~ko
sredstvo kojim se proizvode matemati~ki ve} dokazane formule na kojima
se upravo temelji opravdanje valjanosti rezultata ∇-ra~una. Ipak, ∇-ra~un
i matemati~arima mo`e slu`iti kao sugestivna heuristika i mnemotehnika.
Nablu je u vektorsku analizu uveo Hamilton i ra~unaju}i s njom,
kao s vektorom, po pravilima vektorske algebre, i kao s diferencijalnim
operatorom, po pravilima diferencijalnog ra~una, razvio tako invarijantni
∇-ra~un vektorske analize.
1. Diferencijalni operator-vektor
operator vektor nabla. Analiti~ke odredbe
gradijenata, divergencije i rotora navele su Hamiltona da simboli~ki
64 IV. Nabla

diferencijalno-vektorski izraz
∂ r ∂ r ∂ r
i+ j+ k, (1)
∂x ∂y ∂z
r r r ∂ ∂ ∂
sastavljen kao vektor u bazi ( i , j , k ), s operatorima, i
∂x ∂y ∂z
djelomi~nog deriviranja, po koordinatama x, y i z promjenljive to~ke u
prostoru, u ulozi koordinata, uvede u obliku
r ∂ r ∂ r ∂
i + j +k , (2)
∂x ∂y ∂z
kao mnemotehni~ki simboli~ki diferencijalni operator-vektor nabla, ozna~a-
vaju}i ga simbolom ∇:

r ∂ r ∂ r ∂
∇: =i +j +k , (3)
∂x ∂y ∂z

te da s njim izgra|uje ∇-izraze i da s njima ra~una po posebnim ∇-

pravilima..

2. Polja oblika ∇ o p . Najjednostavniji ∇-izrazi su umno{ci

vektorske algebre oblika ∇ o p , s poljem p zdesna od ∇, kojima se
predo~avaju polja po sljede}im odredbenim pravilima pretvorbe:

( ∇ A1) ∇ ϕ : =gradϕ (4)

r r
( ∇ A2) ∇ ⋅ a : = diva (5)
r r
( ∇ A3) ∇ × a : = rot a (6)

Pravila ( ∇ A) povezuju umno{ke ∇ o p s osnovnim poljima grad ϕ,

div a i rot a diferencijalnog vektorskog ra~una, stoga se za ∇ u ∇ o p
mo`e re}i da djeluje na polje p zdesna preko znaka mno`enja o
proizvode}i polje ∇ o p , a pravila se mogu nazvati pravila djelovanja ∇
na polje p. Pravila ( ∇ A) su izlazna pravila iz ∇ -ra~una u (grad, div,
rot)-ra~un, ( ∇ A→), a ~itaju}i ih obrnuto zdesna ulijevo, to su ulazna
←
pravila u ∇ -ra~un iz (grad, div, rot)-ra~una, ( ∇ A ).
 3. Operatori oblika 65

3. Operatori oblika p ∗∇ . Najjednostavniji ∇ -izrazi druge

vrste su umno{ci oblika p ∗∇ , s poljem p slijeva od ∇ , kojima se
predo~avaju operatori. Operator p ∗∇ djeluje preko znaka mno`enja o
na polje q zdesna i proizvodi polje ( p ∗∇ ) o q po sljede}im odredbenim
pravilima pretvorbe.
∂p
Osnovni pou~ak o usmjerenoj derivaciji skalarnog ili
∂s
vektorskog polja p (vidi II(5,6)) upu}uje na odredbu operatora-skalara
r
a ⋅ ∇:
r ∂p
( a ⋅ ∇ )p: = a ; (7)
∂a
r r
posebice, za a 0 umjesto a , iz (7) slijedi
r ∂p
(a 0 ⋅ ∇ ) p = , (8)
∂a
r
a za b umjesto p, iz (7) i (8) slijede ulazno-izlazna pravila pretvorbe:
r
r r ∂b
(a ⋅∇ )b =a , (9)
∂a
( ∇ A4) r
r0 r ∂b
(a ⋅∇)b = . (10)
∂a
r
Operatori-vektori ϕ ∇ i a × ∇ odre|uju se po op}em pravilu
vektorske algebre o pomaku zagrada u tro~lanom umno{ku, smatraju}i
∇ pravim vektorom:
(ϕ ∇ )ψ : = ϕ (∇ψ ) (11)
r r
(ϕ ∇ ⋅ a ): = ϕ (∇ ⋅ a ) (12)
r r
(ϕ ∇ ) × a : = ϕ (∇ × a ) (13)
r r
( a × ∇ ) ϕ : = a × ( ∇ϕ ) (14)
r r r r
(a × ∇ ) ⋅ b : = a ⋅ (∇ × b ) (15)
r r r r r r r r
(a × ∇ ) × b : = a × (∇ × b ) + (a ⋅ ∇ ) b − a (∇ ⋅ b ) (16)
66 IV. Nabla

r
Operator-skalar a ⋅ ∇ odre|en ve} po (7), ako djeluje na skalarno
polje, odredljiv je u istom zna~enju i po op}em pravilu pomaka zagrada:
r r
( a ⋅ ∇ ) ϕ : = a ⋅ ( ∇ϕ ) . (17)
r
Operator vektor a × ∇ odre|en ve} po (16) odredljiv je tako|er,
u istom zna~enju, sljede}im postupkom. Slijedi obja{njenje i opis postupka.

Pravilo pomaka zagrada u ex-ex-produktu:

r r r r r r r r r r r r
(a × c ) × b = a × (c × b ) + (a ⋅ c ) b − a ( c ⋅ b ), (18)

primijenjeno u (16), proizlazi iz dva jednostavnija pravila ex-ex-produkta:

r r r r r r r r r
(×(×)) a × (c × b ) = c (a ⋅ b ) − b (a ⋅ c ) , (19)
r r r r r r r r r
((×)×) (a × c ) × b = (a ⋅ b ) c − (c ⋅ b ) a , (20)
r r r r r r
isklju~ivanjem jednakih ~lanova c (a ⋅ b ) i ( a ⋅ b )c .

Iz III(11) slijedi formula

r
r r r r ∂b
a × rot b = grad (a ⋅ b ) − a , (21)
∂a
a njezin je prijevod u ∇ -jezik ∇ -formula
r r r r r r
a × (∇ × b ) = ∇(a ⋅ b ) − (a ⋅ ∇ )b . (22)

Usporedimo li prvo pravilo o ex-ex produktu (×(×)) s prijevodom

(22), zaklju~ujemo da se to pravilo mo`e primijeniti i u slu~ju da se
r
pravi vektor c zamijeni s ∇ , ali uz dodatni zahtjev uskla|enosti
djelovanja ∇ na polje u lijevoj strani pravila s djelovanjem na to polje
u desnoj strani :
Ako u lijevoj strani pravila ∇ ne djeluje na polje, tada na njega
ne smije djelovati niti u desnoj strani; u svrhu zabrane djelovanja, ako
je potrebno, polje se podcrta.
Ako u lijevoj strani pravila ∇ djeluje na polje, tada na njega
mora djelovati i u desnoj strani; u svrhu prisile djelovanja, ako je
potrebno, ∇ se spoji s poljem.
 4. Djelovanje nable na umno`ak polja 67

Primjena tako pro{irenog prvog pravila (×(×)) proizvodi ∇ -formulu

r r r r r r
a × (∇ × b ) = ∇(a ⋅ b ) − b (a ⋅ ∇ ) (23)
r r r r r
s pomo}nim ∇ -izrazima: ∇(a ⋅ b ) s podcrtanim a , i b (a ⋅ ∇ ) sa spoje-
r
nim b i ∇ . Pri tome se pomo}ni ∇ -izraz sa spojnicom mora jo{
pretvoriti, po pravilu vektorske algebre, u ~isti ∇ -izraz po odredbi
r r r r
b (a ⋅ ∇ ) : = (a ⋅ ∇ ) b . (24)

Primjena tako pro{irenog drugog pravila ((×)×) proizvodi tada

∇ - formulu
r r r r r r
(a × ∇ ) × b = ( a ⋅ b )∇ − ∇ ⋅ b )a (25)
r r r
s pomo}nim ∇ -izrazom (a ⋅ b )∇, sa spojenim b i ∇ na drugi na~in,
koji se jo{ mora pretvoriti, po istom pravilu vektorse algebre ali
r r
po{tivaju}i dodatni zahtjev uskla|enosti, u pomo}ni ∇ -izraz ∇(a ⋅ b ) s
r
podcrtanim samo a , po odredbi
r r r r
(a ⋅ b )∇: = ∇(a ⋅ b ) . (26)

r r
Isklju~ivanjem zajedni~kog izraza ∇(a ⋅ b ) iz tako proizvedenih
dviju ∇ -formula proizlazi (16). Time je zavr{en opis postupka.

4. Djelovanje nable na umno`ak polja. Isti~emo glavna

pravila djelovanja ∇ preko znaka mno`enja ∗ na umno`ak p o q polja
p i q, te pomo}na pravila djelovanja na umno{ke p o q i p o q s
podcrtanim poljem. Obje vrste pravila pretvorbe : glavna pravila
pretvaraju ~isti ∇ -umno`ak ∇∗ ( p o q) u zbroj dva pomo}na ∇ -umno{ka
∇∗ ( p o q) i ∇∗ ( p o q) , a pomo}na pravila pretvaraju svaki pribrojnik u
~isti ∇ -umno`ak ili zbroj dva ~ista ∇ -umno{ka gdje ∇ djeluje samo
na jedan mno`itelj. Obje se vrste pravila temelje na pravilima djelovanja
operatora op: grad, div i rot, na umno`ak polja; glavna se pravila
temelje na pravilima (OP) (vidi III(14,15)), a pomo}na pravila na (grad,
div, rot)-pravilima (vidi III(6-13)). Naime, izrazi li se po pravilima ( ∇ A)
operator op nablom, iz (OP) proizlaze glavna pravila pretvorbe, a iz
68 IV. Nabla

(grad, div, rot)-pravila pomo}na. Pretvorba se u glavnim pravilima ostva-

ruje po pravilu derivacije umno{ka diferencijalnog ra~una, a u pomo}nim
pravilima po pravilima vektorske algebre: po pravilu prolaza skalara kroz
umno`ak ili pomaka zagrada, komutativnosti ili antikomutativnosti, ex-ex-
-produkta.

Glavna se pravila mogu predo~iti u sa`etu obliku:

∇∗ ( p o q) = ∇( p o q) + ∇∗ ( p o q) (27)
( ∇ B)
= ∇ ( p o q ) + ∇ ( p o q) (28)

Pomo}na pravila su:

∇(ϕ ψ ) = ϕ (∇ψ ) (29)

(∇C1)
∇(ϕψ ) = ∇(ψ ϕ ) (30)
r r
∇ ⋅ (ϕ a ) = ϕ (∇ ⋅ a ) (31)
(∇C2) r r
∇ ⋅ (ϕ a ) = (∇ϕ ) ⋅ a (32)
r r
∇ × (ϕ a ) = ϕ (∇ × a ) (33)
(∇C3) r r
∇ × (ϕ a ) = (∇ϕ ) × a (34)
r r r r r r r r
∇(a ⋅ b ) = (b ⋅ ∇ )a + b × (∇ × a ) [ iz b × (∇ × a ) (35)
(∇C4) r r r r r r
∇( a ⋅ b ) = ∇ ( b ⋅ a ) ili iz ]
a × (∇ × b ) (36)
r r r r
∇ ⋅ (a × b ) = (∇ × a ) ⋅ b (37)
(∇C5) r r r r
∇ ⋅ (a × b ) = −∇ ⋅ (b × a ) (38)
r r r r r r
∇ × (a × b ) = a (∇ ⋅ b ) − b (∇ ⋅ a ) gdje je (39)
r r r r r r
(∇C6) a (∇ ⋅ b ) = a (b ⋅ ∇ ) = (b ⋅ ∇ ) a (40)
r r r r
∇ × (a × b ) = −∇ × (b × a ) (41)

Na~in na koji smo uveli ∇ -izraze i ∇ -pravila, bilo da su izrazi-

-polja ili izrazi-operatori bilo odredbena pravila ili pravila postupka,
opravdava ∇ -ra~un, a posebice ga opravdava primjena pravila ( ∇ A) - ( ∇ C )
 5. Primjeri 69

kojom se proizvode (G, D, R)-pravila (vidi III(18-23)) po sljede}oj shemi:

op ( p o q) = ∇∗ ( p o q) [iz (∇A←)]

= ∇∗ ( p o q) + ∇∗ ( p o q) [ iz (∇B)]

= N 1 + N 2 ili N 11 + N 12 + N 21 + N 22 [ iz (∇C)]

= O1 + O2 ili O11 + O12 + O 21 + O22 [iz (∇A→)]

Ovdje su Ni i Nij ~isti tro~lani ∇ -umno{ci u kojima ∇ djeluje samo

∂ ∂
na jedno polje, a Oi i Oij su ( , grad, div, rot)-izrazi u kojima ,
∂s ∂s
ako nastupa u izrazu, djeluje samo na vektorsko polje.

5. Primjeri

 ∂ 
P1. Prevedi u  , grad , div, rot -izraze :
∂s 
r r r r r r
a) ∇(ϕ ψ ) + ∇ ⋅ (ϕ a − b ) − ∇ × (ψ b) b) ( a × ∇ )ϕ + ( a × ∇ ) × b

Uradak. a) Iz odredbenih pravila (4-6) slijedi:

r r r
∇(ϕψ ) + ∇ ⋅ (ϕ a − b ) − ∇ × (ψ b ) =
r r r
= grad (ϕψ ) + div(ϕ a − b ) − rot (ψ b ).
r
b) Operator-vektor a × ∇ po odredbenom pravilu (14) djeluje
na skalarno polje,
r r
( a × ∇ ) ϕ = a × ( ∇ϕ ) ,

a po odredbenom pravilu (16) djeluje, preko ex-produkta, na

vektorsko polje,
r r r r r r r r
(a × ∇ ) × b = a × (∇ × b ) + (a ⋅ ∇ )b − a (∇ ⋅ b ) .

Iz pravila pretvorbe (4-6, 9) izlazi :

70 IV. Nabla

r r r
(a × ∇)ϕ + (a × ∇) × b =
r
r r r ∂b r r
= a × gradϕ + a × rot b + a − a div b =
∂a
r
r ∂b r r
r
(
= a × grad ϕ + rot b + a
∂a
)
− a div b .

P2. Prevedi u ∇ -izraze :

r r r
a) ϕ rot a − a ⋅ grad ϕ + grad (ϕ div a )
r r
b) grad div ( a + b ) − rot rot (ϕ grad ψ )

Uradak. a) Primjenjuju}i odredbena pravila pretvorbe (4-6) zdesna

ulijevo, tj. primjenjuju}i ulazna pravila u ∇ -ra~un, dobivamo :
r r r
ϕ rot a − a ⋅ grad ϕ + grad (ϕ div a ) =
r r r
= ϕ ( ∇ × a ) − a ⋅ (∇ ϕ ) + ∇ ϕ ( ∇ ⋅ a ) . [ ]
r r
b) Po istim pravilima pretvorbe polja grad div v i rot rot v
mo`emo prevesti u ∇ -izraze :
r r r r
grad div v = ∇(∇ ⋅ v ) i rot rot v = ∇ × (∇ × v ).

Zato je
r r
grad div (a + b ) − rot rot (ϕ grad ψ ) =
r r
[ ]
= ∇ ∇ ⋅ (a + b ) − ∇ × ∇ × [ϕ (∇ψ )] . { }
r r r r r r
P3. Je li ∇ × ( a + b ) = ∇ × a + ∇ × b i ∇ × (C a ) = C ( ∇ × a ) ? Za{to ?

Uradak. Operator rot je linearan (vidi III.(4) i II(8)). To zna~i da

vrijedi
r r r r r r
rot ( a + b ) = rot a + rot b i rot (Ca ) = C rot a ,

s C1=C2=1 odnosno s C1=C i C2=0, dakle u ∇ -ra~unu

r r r r r r
∇ × (a + b ) = ∇ × a + ∇ × b i ∇ × (C a ) = C ( ∇ × a ).
 5. Primjeri 71

r r
P4. ^isti ∇ -izraz [(ϕ a ) × ∇] × (ψ b ) pretvori u pomo}ne ∇ -izraze sa
spojnicama i crticama.

Uradak. Po formulama (25) i (26), slijedi :

r r r
[(ϕ a ) × ∇] × (ψ b ) = [(ϕ a ) ⋅ (ψ b )]∇ − [∇ ⋅ (ψ b )](ϕ a ) =
r r r

r r r
[ r
] [
= ∇ (ϕ a ) ⋅ (ψ b ) − ϕ ∇ ⋅ (ψ b ) a. ]
P5. Pretvori u ~iste ∇ -izraze :

[ ( r )] [ ( )]
r r r
a) ∇ ⋅ ϕ a + b ( r
b) ∇ × ϕ a + ψ b ) r
c) a ∇ ⋅ ϕ b

Uradak. a) Primijenimo li pomo}no pravilo (32) na izraz

r r
[ ( )] [ ( )] ,
r r
∇⋅ ϕ a + b = ∇⋅ ϕ a + b
dobit }emo

[ ( )]
r r r r
∇ ⋅ ϕ a + b = (∇ϕ ) ⋅ a + b . ( )
b) Zbog linearnosti operatora rot vrijedi :
r r
(r r
)
∇ × ϕ a +ψ b = ∇ × ϕ a + ∇ × ψ b ,( ) ( )
a dalje iz pomo}nih pravila (33) i (34) izlazi
r r
r
( ) r
( )
∇ × ϕ a = ϕ (∇ × a ) i ∇ × ψ b = (∇ψ ) × b .

Tako je
r r
(r
) r
∇ × ϕ a + ψ b = ϕ ( ∇ × a ) + (∇ψ ) × b .

c) Iz pomo}nog pravila (40) slijedi :

[ ( ) ] [( ) ] [( ) ]
r r r r r r
a ∇⋅ ϕ b = a ϕ b ⋅∇ = ϕ b ⋅∇ a .

r r r r r r
P6. Doka`i: ( ) (
∇ ⋅ a × b = (∇ × a ) ⋅ b − ∇ × b ⋅ a . )
72 IV. Nabla

r
Uradak. Primijenimo glavno pravilo pretvorbe (27) (r )
na izraz ∇ ⋅ a × b :

r r r r r r
( ) (
∇⋅ a × b = ∇⋅ a × b + ∇⋅ a × b . ) ( ) (∗)

Pomo}na pravila (38) i (37) daju :

r r r r r r
( ) ( ) ( )
∇ ⋅ a × b = −∇ ⋅ b × a = − ∇ × b ⋅ a ,
r r r r
∇ ⋅ ( a × b ) = (∇ × a ) ⋅ b ,

Odatle iz (*) slijedi tra`ena jednakost.

r r
P7. Doka`i pravilo (32): ∇ ⋅ (ϕ a ) = (∇ϕ ) ⋅ a .

r
Uradak. Prevedimo izraz ∇ ⋅ (ϕ a ) u (grad, div, rot) - ra~un po
odredbenom pravilu (5) :
r r
∇ ⋅ (ϕ a ) = div(ϕ a ) .
r
Sada na polje div (ϕ a ) primijenimo formulu III(9) smatraju}i
r r r
podcrtano polje a stalnim, tj. smatraju}i a = c :
r r
div(ϕ a ) = grad ϕ ⋅ a .

Kako je zbog odredbenog pravila (4)

r r
grad ϕ ⋅ a = (∇ϕ ) ⋅ a ,
iz dobivenih jednakosti proizlazi pravilo (32).

r r r r r r
P8. Doka`i pravilo (39): ∇ × (a × b ) = (b ⋅ ∇ ) a − b (∇ ⋅ a ) .

r r  ∂ 
Uradak. Prevo|enjem izraza ∇ × ( a × b ) u  , grad , div, rot - ra~un
∂ s 
po pravilu (6), i njegovim raspisivanjem po formuli III(13)
r r
smatraju}i b = c , dobivamo:
 5. Primjeri 73

r
r r r r ∂a r
( )
∇ × a × b = rot a × b =
∂b
( )
r
b − b div a .

Primjenom pravila (9) i (5), izlazi :

r
r r r ∂a r
( ) r
b ⋅ ∇ a − b (∇ ⋅ a ) = b
∂b
r
− b div a .

P9. Koriste}i se pravilma ∇ -ra~un izvedi formulu III(19) :

r r r
div (ϕ a ) = ϕ div a + grad ϕ ⋅ a .

r
Uradak. Prevedimo polje div(ϕ a ) u ∇ -ra~una po pravilu (5) :
r r
div(ϕ a ) = ∇ ⋅ (ϕ a ) .
r
Predo~imo izraz ∇ ⋅ (ϕ a ) po pravilu (27) :
r r
( )r
∇ ⋅ (ϕ a ) = ∇ ⋅ ϕ a + ∇ ⋅ (ϕ a ) ;

( r) i ∇ ⋅ (ϕ ar) po pravilima (31) i (32) :

a pribrojnike ∇ ⋅ ϕ a

∇ ⋅ (ϕ a ) = ϕ (∇ ⋅ a ) i ∇ ⋅ (ϕ a ) = (∇ϕ ) ⋅ a .
r r r r

Tako je
r r r
div (ϕ a ) = ϕ (∇ ⋅ a ) + (∇ϕ ) ⋅ a .
r r
Prevedemo li sada izraz ϕ (∇ ⋅ a ) + (∇ϕ ) ⋅ a u (grad, div, rot)-
-ra~un po pravilima (5) i (4) :
r r r r
ϕ (∇ ⋅ a ) + (∇ϕ ) ⋅ a = ϕ div a + grad ϕ ⋅ a ,
izveli smo tra`enu formulu.

P10. Slu`e}i se pravilima ∇ -ra~una izvedi formulu III(23) :

r r
r r ∂a r r ∂b r
(
rot a × b =
∂b
)
b − b div a −
∂a
r
a + a div b .

Uradak. Iznosimo kratak izvod formule bez posebnog pozivanja na

74 IV. Nabla

ulazno-izlazna pretvorbena pravila, ostavljaju}i ~itatelju da ih sam

prona|e.
Slijedi :
r r r r r r r r
( ) ( ) (
rot a × b = ∇ × a × b = ∇ × a × b + ∇ × a × b = ) ( )
r r r r r r
( ) r r
= b ⋅ ∇ a − b (∇ ⋅ a ) − (a ⋅ ∇)b + a ∇ ⋅ b = ( )
r r
∂a r r ∂b r r
= b − b div a − a + a div b .
∂b ∂a

P11. Primjenom pravila ∇ -ra~una izvedi poseban slu~aj pravila II(11);

r r
∂ r r ∂a r r ∂b
∂s
( )
a ⋅b =
∂s
⋅b + a ⋅
∂s
.

Uradak. Primjenjuju}i ∇ -pravila slijedi

∂ r r r r
∂s
( ) ( )( )
r
a ⋅b = s 0 ⋅ ∇ a ⋅b =
r r r r
= ( s ⋅ ∇)(a ⋅ b ) + ( s ⋅ ∇)(a ⋅ b ) =
r 0 r 0

= [( s ⋅ ∇)a ] ⋅ b + a ⋅ [( s ⋅ ∇)b ] =
r 0 r r r r r 0

r r
∂a r r ∂b
= ⋅b + a ⋅ .
∂s ∂s

6. Zadaci

Z1. Prevedi sljede}a polja u (grad, div, rot)-izraze :

r r r r
a) ∇ϕ − ∇(ϕ ψ ) + ϕ (∇ × a ) b) ∇ ⋅ (ϕ a ) + ψ (∇ ⋅ a ) − a ⋅ (∇ψ )
r r
(r ) r
c) ∇ × a × b − ∇(∇ ⋅ a ) − ∇ × ∇ × b ( )
Z2. Prevedi sljede}a polja u ∇ -izraze :
 6. Zadaci 75

r r r r r
a) a × grad ϕ + a div a − a × rot a
r r
b) ϕ grad ψ + grad div(ϕ a ) − rot rot rot a
r r r
(r )
c) div grad a ⋅ b + b ⋅ grad a ⋅ rot b (r )
 ∂ 
Z3. Prevedi u  , grad , div, rot - jezik:
∂ s 
r r r
a) (ϕ∇)ψ + (a ⋅ ∇) b + (a × ∇) ϕ

[( ) ]
r r r r r
b) (a ⋅ ∇) ϕ + (a × ∇) ⋅ b − a + b ⋅ ∇ ϕ

Z4. Prevedi u ∇ - jezik:

r
∂a r r ∂ϕ r r
a) ϕ grad ϕ +
∂b
(
− a × b × grad ϕ) b)
∂a
r r
+ a ⋅ rot a − a ⋅ rot b

r r
(r ) r r
Z5. Je li ∇ ⋅ a + b = ∇ ⋅ a + ∇ ⋅ b i ∇ ⋅ (C a ) = C (∇ ⋅ a ) ? Za{to?
r

r r
Z6. Je li [(ϕ ar) ⋅ ∇] b = ϕ [(ar ⋅ ∇) b ] ?
r r
Z7. Na koju vrstu polja mogu djelovati operatori: a ⋅ ∇, ϕ∇ i a × ∇ ?
Na koji na~in djeluju?

Z8. Pomo}u operatora djelomi~nog deriviranja izrazi :

r r r
a) (a ⋅ ∇)ϕ b) (a ⋅ ∇)b
r
Je li operator a ⋅ ∇ u oba ova slu~aja operator istog tipa?

Z9. Prevedi u (grad, div, rot)-ra~un:

r r
a) (ϕ ∇)ψ b) (ϕ ∇) ⋅ a c) (ϕ ∇) × a
Je li operator ϕ ∇ u svakom od ova tri slu~aja linearan operator?
76 IV. Nabla

 ∂ 
Z10. Prevedi u  , grad , div, rot -ra~un:
∂ s 
r r r r r
a) (a × ∇)ϕ b) (a × ∇) ⋅ b c) (a × ∇) × b
r
Je li operator a×∇ u svakom od ova tri slu~aja linearan
operator?

Z11. Pretvori u (grad, div, rot)-izraze:

(ϕ∇)[(b × ∇) ⋅ a + (∇ × b ) ⋅ a ] [(ar ⋅ b )∇] ⋅ (ar × b )

r r r r r r
a) b)

Z12. Na koja polja operator ∇ djeluje, a na koja ne djeluje, u izrazu

r
(ar + b ) × (∇ × vr ) ? Primjenom ex-ex-pravila pretvori ga u pomo}ni
∇ -izraz s crticama i spojnicama.

Z13. Pretvori u ~iste ∇ -izraze:

r r
a) (ar ⋅ b )∇ r
b) a ∇ ⋅ b ( )
Z14. Pretvori u ~iste ∇ -izraze:

[ (r )] [( ) r]
r r
(
a) ∇ ⋅ ϕ a + ψ b
r
) b) ∇ ⋅ ϕ a + ψ b c) ∇ × ϕ + ψ a

r r r r
(r )
Z15. Doka`i: ∇ × a × b + b (∇ ⋅ a ) − b ⋅ ∇ a = ∇ × a × b .
r
( )r (r )

[ r 2
]
Z16. Doka`i: ∇ (∇ ⋅ a ) = 2(∇ ⋅ a ) [∇(∇ ⋅ a )] .
r r

 ∂ 
Z17. Prevedi u  , grad , div, rot - izraze:
∂ s 

a) ∇(a ⋅ r )
r r
b) ∇ × (a × r )
r r
[r
c) ∇ ⋅ a × f ( r ) r
r
]
 6. Zadaci 77

Z18. Izra~unaj: a) ∇(a ⋅ r )

r r
b) ∇ × (a × r )
r r
[r
c) ∇ ⋅ a × f ( r ) r
r
]
Z19. Doka`i pravila (29) i (33):
r r
a) ∇(ϕψ ) = ϕ ( ∇ψ ) b) ∇ × (ϕ a ) = ϕ ( ∇ × a )

Z20. Doka`i pravila (34) i (37):

r r r r r r
a) ∇ × (ϕ a ) = (∇ϕ ) × a b) ∇ ⋅ ( a × b ) = ( ∇ × a ) ⋅ b

Z21. Koriste}i se pravilima ∇ -ra~una izvedi formulu III(20) :

r r r
rot (ϕ a ) = ϕ rot a + gradϕ × a .

Z22. Slu`e}i se pravilima ∇ -ra~una izvedi formulu III(21):

r r
r r ∂a r r ∂b r
( )
grad a ⋅ b =
∂b
b + b × rot a +
∂a
r
a + a × rot b .

Z23. Pravilima ∇ -ra~una izvedi posebne slu~ajeve pravila II(11):

r
∂ (ϕ ψ ) ∂ ϕ ∂ (ϕ a ) ∂ ϕ r
r
∂ψ ∂a
a) = ψ +ϕ b) = a +ϕ
∂s ∂s ∂s ∂s ∂s ∂s
r
c)
( r ) = ∂ ar × br + ar × ∂ br
∂ a×b
∂s ∂s ∂s

Z24. Primjenom pravila ∇ -ra~una izvedi formulu:

[
∂ f (r )r
r
] = f ′(r ) rr
∂s
[ 0
]
r r r
⋅ s 0 r + f (r )s 0 .
 79

V. Delta

1. Laplaceovo polje
2. Nulpolja
3. Kompozicija osnovnih operatora
4. Operatori oblika ∇∗ ∇
5. Djelovanje delte na umno`ak polja
6. Primjeri
7. Zadaci

1. Laplaceovo polje. U teoriji polja i mnogobrojnim

primjenama ~esto se pojavljuje Laplaceovo polje

∂ 2p ∂ 2p ∂ 2p
∆ p := + + (1)
∂ x2 ∂ y 2 ∂ z 2

pridru`eno analiti~ki zadanom skalarnom ili vektorskom polju

p = p ( x , y , z ) . Pri tome se ∆ zove Laplaceov operator delta.

Operator ∆ je drugog reda i tipa

“skalar → skalar” ili “vektor → vektor”.

Naziv polja i operatora je nastao u

teoriji djelomi~nih diferencijalnih jednad`bi
gdje se jednad`ba

∂2f ∂2f ∂2f

∆ f := + + = 0, (2)
∂ x2 ∂ y2 ∂ z2
s nepoznatom funkcijom f ( x, y , z ) , zove
Laplaceova, a operator ∆ Laplaceov po
francuskom matemati~aru i fizi~aru Laplaceu
(1749-1827). Pierre Simon Laplace
80 V. Delta

2. Nulpolja. U vektorskoj analizi va`na su tako|er degenerirana

stalna nulpolja,, i to skalarno
nulskalar (T ): = 0 (3)
i vektorsko
r
nulvektor (T ): = 0 . (4)

U svezi s njima su nuloperatori o koji skalarnim ili vektorskim

poljima pridru`uju nulpolje :
r
os→v (ϕ ): = 0 (5)
r
= 0ϕ (6)
r
ov→s (a ):= 0 (7)
r r
= 0⋅a (8)
r r
ov→v (a ):= 0 (9)
r r r
= 0 × a = 0a (10)

ο s → s (ϕ ): = 0 (11)
= 0ϕ (12)

r
U (6), (8) i (10)1 nulpolja smo izrazili umno{kom 0o p
r
nulvektora 0 i polja p.

3. Kompozicija osnovnih operatora.

operatora Kompozicije dvaju
osnovnih diferencijalnih operatora (grad, div i rot) su operatori drugog
reda (povezani s operatorom ∆) ili su nuloperatori:

( ∆s ) div grad ϕ = ∆ ϕ (13)

r r r
( ∆v) grad div a − rot rot a = ∆ a (14)
r r
(s → 0) rot grad ϕ = 0 (15)
(v → 0 ) r
div rot a = 0 (16)

Iz (13) i (14) slijedi da je Laplaceovo polje ∆ ϕ invarijantno odre-

r r r
dljivo pomo}u polja div grad ϕ , a ∆ a pomo}u grad div a i rot rot a ,
a tako|er da je operator ∆ linearan.
 4. Operatori oblika 81

Iz (15) i (16) slijedi da je rot grad = os → v i div rot = ov→ s .

Djelovanje delte na sferno polje:

2
a) ∆ r = (17)
r
2
b) ∆f ( r ) = f ′′( r ) + f ′( r ) (18)
r
′
1
[
= 2 f ′( r ) r 2
r
] (19)

4. Operatori oblika ∇∗ ∇ . U ∇ -ra~unu se osim ∇ - izraza

∇∗ p i p∗∇ promatraju i najjednostavniji ∇ - izrazi tre}e vrste ∇∗ ∇
koji predo~avaju operatore drugog reda ili nuloperatore, a odre|uju se
po na~elu primjene pravila pomaka zagrada vektorske algebre (ili pravila
kompozicije operatora) ili pro{irenog ex-ex-pravila (uz po{tivanje zahtjeva
uskla|enosti).

Operator-skalar ∇ ⋅ ∇ :

(∇ ⋅ ∇)ϕ : = ∇ ⋅ (∇ϕ ) (20)

= div grad ϕ [po IV (∇A)] (21)

=∆ϕ [po (13)] (22)
r r r
(∇ ⋅ ∇)a: = ∇(∇ ⋅ a ) − ∇ × (∇ × a ) [po (26)] (23)
r r
= grad div a − rot rot a [po IV (∇A)] (24)
r
=∆a [po (14)] (25)
r r r
∇ × ( ∇ × a ) = ∇( ∇ ⋅ a ) − a ( ∇ ⋅ ∇ ) [po IV (×(×))] (26)
r r
= ∇(∇ ⋅ a ) − (∇ ⋅ ∇)a [po (28)] (27)
r r
a (∇ ⋅ ∇): = (∇ ⋅ ∇)a (28)

Iz (1), (22) i (25) slijedi da se simboli~ki operator-skalar ∇ ⋅ ∇

pona{a kao Laplaceov operator ∆ , stoga je
82 V. Delta

( ∇ A5) (∇ ⋅ ∇) p = ∆ p (29)

ulazno-izlazno pravilo pretvorbe te se u ∇ - ra~unu izraz ∇ ⋅ ∇ ozna~ava

jednostavno tako|er s ∆ , a ~esto i s ∇2 :

∆ : = ∇ 2: = ∇ ⋅ ∇ . (30)

Operator-vektor ∇ × ∇ :

(∇ × ∇)ϕ : = ∇ × (∇ϕ ) (31)

= rot grad ϕ [po IV (∇A)] (32)

r
=0 [po (15)] (33)
r
=0 ϕ (34)
r r
(∇ × ∇) ⋅ a: = ∇ ⋅ (∇ × a ) (35)
r
= div rot a [po IV (∇A)] (36)
=0 [po (16)] (37)
r r
= 0 ⋅a (38)
r r r
(∇ × ∇) × a: = (∇ ⋅ a )∇ − (∇ ⋅ a )∇ [po IV ((×)×)] (39)

r r
= ∇( ∇ ⋅ a ) − ∇( ∇ ⋅ a ) [po (44)] (40)
r r
= grad div a − grad div a [po IV (∇A)] (41)
r
=0 (42)
r r
=0 ×a (43)
r r
(∇ ⋅ a )∇: = ∇(∇ ⋅ a ) (44)

Iz (34), (38) i (43) slijedi da se simboli~ki operator-vektor ∇ × ∇

r
vlada kao nulvektor 0 , stoga je
r r r
(∇ × ∇) o p = 0 o p (= 0 ili 0 ili 0 ) (45)

pravilo pretvorbe te se u ∇ -ra~unu izraz ∇ × ∇ ozna~ava jednostavno

 5. Djelovanje delte na umno`ak polja 83

r
tako|er s 0 :
r
0:= ∇ × ∇ . (46)

5. Djelovanje delte na umno`ak polja. Iz ( ∆ s) primjenom

III(18), linearnosti i III(19) proizlazi pravilo

( ∆ 1) ∆ (ϕψ ) = ϕ ∆ψ + 2 grad ϕ ⋅ grad ψ + ψ ∆ ϕ , (47)

a primjenom III(21), linearnosti, III(19) i III(22) proizlazi pravilo

r r
r r r r ∂b r ∂a r r
(∆2) ( )
∆ a ⋅ b = a ⋅ ∆ b + grad a ⋅
∂a
r
+ 2 rot a ⋅ rot b + grad b ⋅
∂b
+ b ⋅ ∆ a. (48)

Primjenom III(19), linearnosti, III(18) i III(21) proizlazi pravilo

r r r
grad div (ϕ a ) = ϕ grad div a + div a grad ϕ +
r
(GD1) ∂ grad ϕ ∂a r (49)
+a + grad ϕ + grad ϕ × rot a ,
∂a ∂ grad ϕ

a primjenom III(20), linearnosti, ponovo III(20) i III(23) proizlazi pravilo

r r r ∂ grad ϕ
rot rot (ϕ a ) = ϕ rot rot a + grad ϕ × rot a + a +
(RR1) ∂a
r (50)
r r ∂a
+ div a grad ϕ − a div grad ϕ − grad ϕ .
∂ grad ϕ

Tada iz ( ∆ v), (GD1) i (RR1) slijedi pravilo

r
r r ∂a r
(∆3) ∆ (ϕ a ) = ϕ ∆ a + 2 grad ϕ + a∆ ϕ . (51)
∂ grad ϕ

Djelovanje delte na sferno polje:

r r
a) ∆r =0 (52)
r  r
b) [ ]
4
∆ f ( r )r =  f ′′( r ) + f ′( r ) r
r 
(53)

′
1
[
= 4 f ′( r )r 4 r
r
] r
(54)
84 V. Delta

Na sli~an na~in primjenom pravila III(18-23) proizlaze pravila:

r r
r r ∂ rot a r r ∂b
(
grad div a × b = b )∂b
r
+ b × rot rot a + rot a r +
∂ rot a
(GD2) r (55)
r r ∂ rot b r r r ∂ ar
+2 rot a × rot b − a − a × rot rot b − rot b r ,
∂a ∂ rot b
r r
r r ∂a ∂a r r r
( )
rot rot a × b = b rot
∂b
+ grad b ×
∂b
r
+ div b rot a + grad div b × a −
(RR2) r r (56)
∂b ∂b r r r r
−a rot − grad a × − div a rot b − grad div a × b ;
∂a ∂a

a odatle, iz ( ∆ v) proizlazi pravilo

r r r r r r
( ∆ 4) (r ) r
[r ] r
[ r] r
∆ a × b = a × ∆ b + L a, b + 2 rot a × rot b − L b, a − b × ∆ a , (57)
gdje je
r r
r r ∂b r ∂b r
[ ]
L a , b = grad a ×
∂a
+ rot a
r
r + div a rot b .
∂ rot a
(58)

Na drugi se na~in sva ova (GD, RR, ∆ )-pravila mogu izvesti u

∇ -ra~unu primjenom ulazno-izlaznih pravila pretvorbe IV( ∇ A) i ( ∇ A5)
te primjenom pravila pretvorbe IV( ∇ B, ∇ C).

6. Primjeri

P1. Za ϕ = z 3 − 4 x y izra~unaj ∆ ϕ pomo}u

a) definicije (1) b) pravila (13).

Uradak.
∂2 3 ∂2 3 ∂2 3
a) ∆ ϕ =
∂ x2
z(− 4 x y + )
∂ y2
z − (
4 x y +
∂ z2
)
z −4 xy = ( )
∂  y ∂  y ∂
=  −2  +
∂x
 −2  +
x ∂y x ∂z
3z 2 = ( )
 6. Primjeri 85

y x
= + + 6z
x3 y3

b) ∆ϕ = div grad z 3 − 4 x y = ( )
 y r xr r
= div −2 i −2 j + 3z 2 k  =
 x y 
y x
= + + 6z
x3 y3

r r r r
P2. Za a = x 2 z 2 i + y cos z j izra~unaj ∆ a pomo}u:
a) definicije (1) b) pravila (14).

Uradak.
r ∂ 2 2 2r r ∂ 2 2 2r r ∂ 2 2 2r
(
r
a) ∆a =
∂x 2
x z i + y cos zj +
∂y2
x z i + y cos )
zj
∂z
(
+ 2 x z i + y cos zj = ) ( )
∂ ∂ ∂
( ) ( )
r r r r
∂x ∂y ∂z
(
= 2 xz2 i + cos z j + 2 x2 z i − y sin z j = )
( )
r r
= 2 x + z i − y cos z j
2 2

( ) ( )
r r r r r
b) ∆ a = grad div x 2 z 2 i + y cos z j − rot rot x 2 z 2 i + y cos z j =

( + cos z ) − rot ( y sin z i + 2 x )

r r
= grad 2 x z 2 2
zj =

( )
r r
= 2 x 2 + z 2 i − y cos z j

P3. Pretvori u (grad, div rot)- izraze:

r r r
a) ∆(ϕ − ∆ ψ ) b) ∆(a + ∇ϕ ) c) ∇ ⋅ (∇ × a + ∆ a )

Uradak. Koriste}i se pravilima (13-16), IV(4-6) i linearno{}u osnovnih

operatora, slijedi:

a) ∆(ϕ − ∆ ψ ) = div grad (ϕ − div grad ψ )

= div grad ϕ − div grad div grad ψ

86 V. Delta

r r r
b) ∆ (a + ∇ϕ ) = grad div(a + grad ϕ ) − rot rot (a + grad ϕ ) =
r r
= grad div a + grad div grad ϕ − rot rot a
r r r r
c) ∇ ⋅ (∇ × a + ∆ a) = div( rot a + grad div a − rot rot a ) =
r
= div grad div a

P4. Pretvori u ∇-izraze:

r
( r
a) div rot a + rot b − grad ϕ )
r r
grad ( div a − div b ) − rot ( rot a − rot b )
r r
b)
r r
rot rot ( grad ϕ − a ) + grad div(a − b )
r
c)

Uradak. Zbog linearnosti diferencijalnih operatora, pravila (13-16, 29) i

IV(4,5), slijedi:
r r
( r
) r
a) div rot a + rot b − grad ϕ = div rot a + div rot b − div grad ϕ =

= − div grad ϕ = − ∆ ϕ = −(∇ ⋅ ∇)ϕ

r r r r r r
(r
)r
( )
b) grad div a − div b − rot rot a − rot b = grad div a − b − rot rot a − b = ( ) ( )
r r r r
(
= ∆ a − b = (∇⋅∇) a − b ) ( )
r r
c)
r
rot rot ( grad ϕ − a ) + grad div a − b =
r
( )
r r
= rot rot grad ϕ − rot rot a + grad div a − grad div b =
r r
r
( r
)
= ∆ a − ∇ ∇ ⋅ b = (∇ ⋅ ∇)a − ∇ ∇ ⋅ b ( )
r r
P5. Jesu li polja ∆(∇ × a ) i ∇ × ( ∆ a ) jednaka ?

Uradak. Prevo|enjem zadanih polja u (grad, div, rot)-izraze, slijedi:

r r r r
∆ (∇ × a ) = grad div rot a − rot rot rot a = − rot rot rot a
i
r r r r
∇ × ( ∆ a ) = rot( grad div a − rot rot a ) = − rot rot rot a ,

dakle zadana su polja jednaka.

 6. Primjeri 87

r r r
P6. Poka`i da je polje p = ∆ a + ∇ × (∇ϕ + ∇ × a ) − ∇(∇ ⋅ a ) vektorsko
r
nulpolje, iako prividno ovisi o poljima a i ϕ .

Uradak. Primjenom pravila ∇-ra~una, posebice pravila (31, 27, 45, 29),
ra~un pokazuje:
r r r
p = ∆ a + ∇ × (∇ ϕ + ∇ × a ) − ∇ (∇ ⋅ a ) =
r r r
= ∆ a + ∇ × (∇ ϕ ) + ∇ × ( ∇ × a ) − ∇ (∇ ⋅ a ) =
r r r r
= ∆ a + (∇ × ∇ ) ϕ + ∇ (∇ ⋅ a ) − (∇ ⋅ ∇ )a − ∇ (∇ ⋅ a ) =
r r r
=∆a−∆a=0.

[ ( r )]
r
P7.. Doka`i: ∇ ⋅ [∇(ϕ + ψ )] + ∇ ⋅ ∇ × a + b = ∆ ϕ + ∆ ψ .

Uradak. Ra~unajmo:

[ ] [ ( )]
r r r r
∇ ⋅ ∇(ϕ + ψ ) + ∇ ⋅ ∇ × a + b = (∇ ⋅ ∇)(ϕ + ψ ) + (∇ × ∇) ⋅ a + b = ( )
r r r
( )
= ∆(ϕ + ψ ) + 0 ⋅ a + b = ∆ ϕ + ∆ ψ .

P8. Primjenom formula (18) i (53), izra~unaj:

a) ∆(sin ln r ) b) ∆ ( r
rr 0 )
Uradak. a) Po formuli (18) izlazi
″ 2 ′
∆(sin ln r ) = (sin ln r ) + ( sin ln r ) =
r
cosln r − sin ln r
= ,
r2
jer je

(sin ln r )′ = ″
cosln r sin ln r + cosln r
, (sin ln r ) = − .
r r2
b) Po formuli (53) izlazi
 ″ ′
∆ ( r0
) 1 r   1 
rr = ∆ 
4  1  r
r =   +   r =
 r   r  r r 
 
88 V. Delta

5 r 5 r
=− 2
r=− r0,
4r r 4r r
jer je
′ ″
 1  1  1  3
  =− 3 ,   = .
 r  r 5
2r 2 4r2

P9. Odredi funkciju f ( r ) , ako je r ∆ f ( r ) r = r .

2
[ r
] r

Uradak. Iz formule (54) i zadanog uvjeta slijedi

′r r
[ r
] 1
[
r 2 ∆ f ( r ) r = 2 f ′( r ) r 4 r = r ,
r
]
a odatle
′
[ f ′( r ) r ]
4
= r2 .

Sada prvom integracijom slijedi

r3
f ′( r ) r 4 = r 2 dr =
∫ + C1 ,
3
a drugom integracijom slijedi rje{enje

1 C  ln r C1
f ( r ) =  + 41  dr =
∫ − 3 + C2 .
 3r r  3 3r

2
P10. Izvedi formulu (18): ∆ f ( r ) = f ′′( r) + f ′( r ) .
r
Uradak. Po formuli (13) je

∆ f ( r ) = div grad f ( r ) ,
po formuli III(26) slijedi

r f ′( r ) r
grad f ( r ) = f ′( r )r 0 = r,
r
i po formuli III(28) proizlazi
 7. Zadaci 89

′
f ′ ( r ) r  f ′( r )  f ′(r )
div r =  r +3 =
r  r  r
f ′′(r )r − f ′(r ) f ′( r ) 2
= 2
r+3 = f ′′(r ) + f ′(r ) .
r r r

7. Zadaci

z
Z1. Za polje ϕ = + e x + y + z izra~unaj ∆ϕ po formulama
xy
∂ 2ϕ ∂ 2ϕ ∂ 2ϕ
a) ∆ϕ = + + i b) ∆ϕ = div grad ϕ .
∂ x2 ∂ y2 ∂ z2

r r r r r
Z2. Za polje a = xz i + x 3 y 2 j − y 2 z k izra~unaj ∆ a po formulama
r r r
r ∂ 2a ∂ 2a ∂ 2a r r r
a) ∆ a = + + i b) ∆ a = grad div a − rot rot a .
∂ x2 ∂ y2 ∂ z2

Z3. Izra~unaj vrijednost ∆ϕ (T ) polja ∆ϕ u to~ki T za

1 1
ϕ = x 2y 3 − + 5 i T ( −2,2,1) .
2 z
r r
Z4. Izra~unaj vrijednost ∆ a (T) polja ∆ a u to~ki T za
r r r r
a = y z i + x 3 y j + x ln z k i T(1,−2,4).

Z5. Prona|i to~ke u kojima polje ∆ϕ ima minimum , ako je:

1 4 9
a) ϕ = ( x − 1) + y 2 ( z + 2)
4 2
b) ϕ = y − 3x 2 y + z 2
12 2
r
Z6. Prona|i to~ke u kojima je polje ∆ a nulvektor, ako je:
r r r
r
(
a) a = x 2 y i + z 3 − xz 2 k ) r
(
b) a = x 4 + y 4 − x 2 z − y 2 z j )
90 V. Delta

Z7. Prevedi u (grad , div , rot)-izraze:

r
a) ∇(ϕ + ∆ψ ) b) ∆ (∇ϕ + ∇ × a )
r
c) ∇ × ∇ × a + ∆b ( r
)
Z8. Prevedi u ∇ -izraze:
r
a) div ( grad ϕ + grad ψ − rot a )
r r
b) rot ( grad ϕ + rot a ) − grad( div a − ϕ )
r r
( r
c) grad div rot a + b − rot a + rot b ) (r )
Z9. Je li ∆(ϕ + ψ ) = ∆ ϕ + ∆ψ i ∆ (Cϕ ) = C ( ∆ ϕ ) ? Vrijede li te
jednakosti , ako se skalarna polja zamijene vektorskim?

r r
Z10. Je li polje a =grad ϕ bezizvorno ( div a = 0 ) ili bezvrtlo`no
r r
( rot a = 0 ), ako polje ϕ zadovoljava Laplaceovu jednad`bu
∆ϕ = 0 ?

r
Z11. Poka`i da vektorsko polje a , koje je istovremeno bezizvorno i
r r
bezvrtlo`no, zadovoljava Laplaceovu jednad`bu ∆ a = 0 .

r
Z12. Polja ∆ ( ∆ϕ ) i ∆( ∆ a ) pretvori u (grad , div , rot)-izraze.

Z13. Jesu li polja ∇( ∆ϕ ) i ∆(∇ϕ ) jednaka ?

r r
Z14. Jesu li polja ∇ ⋅ ( ∆ a ) i ∆ (∇ ⋅ a ) jednaka ?

r
Z15. Poka`i da je skalarno polje p = ∇ ⋅ (∇ϕ + ∇ × a ) − ∆ϕ nulpolje.

Z16. Doka`i: ∇ ⋅ [ϕ (∇ψ )] = ϕ ( ∆ψ ) + (∇ϕ ) ⋅ (∇ψ ) .

r r r
Z17. Doka`i: ∇(ϕ + ∇ ⋅ a ) + ∇ × (∇ϕ − ∇ × a ) = ∇ϕ + ∆ a .

[( r ) r ] ( r )
r r r
Z18. Doka`i: ∇ × a ⋅ b ∆v = a ⋅ b [∇ × ( ∆ v )] + ∇ a ⋅ b × ( ∆ v ) .
r
(r ) r
 7. Zadaci 91

Z19. Pomo}u formula (18) i (53) izra~unaj:

(
a) ∆ r − 2r ) (r
b) ∆ r 0 + r 2 r
r
)
Z20. Primjenom formula (18) i (53) izra~unaj:

(
a) ∆  4 x 2 + y 2 + z 2 − x 2 + y 2 + z 2  ) 
2


r r r
(
b) ∆ ln x 2 + y 2 + z 2 x i + y j + z k 
 )
Z21. Odredi funkciju f ( r ) ako je:
r
a) ∆ f ( r ) = r r [ r
b) ∆ f ( r ) r = 0 ]
Z22. Odredi integralni izraz funkcije f ( r ) ovisno o g(r ) ako je:
a) ∆ f ( r ) = g( r ) [
b) ∆ f ( r )r = g ( r )r
r
] r

 r
Z23. Izvedi formulu (53): [ r
] 4
∆ f ( r )r =  f ′′( r ) + f ′( r ) r .
 r 
 93

INTEGRALNI VEKTORSKI RA^UN

VI. Krivuljni integral

1. Krivulja
2. Pojam krivuljnog intagrala
3. Analiti~ka formula
4. Ra~unska pravila
5. Bezophodno i konzervativno polje
6. Primjeri
7. Zadaci

Temelj su integralnog vektorskog ra~una dvije vrste integrala

pomo}u kojih se neposredno ili posredno odre|uju va`ni pojmovi
vektorske analize. Integralom po orijentiranoj krivulji izra`ava se npr.
rad u polju sile na putu du` krivulje u podru~ju polja, a pomo}u njega
se odre|uje usmjerena gusto}a ophoda koja osigurava invarijantnost
rotora (vidi VII). Integralom po orijentiranoj povr{ini izra`ava se npr.
obujam teku}ine koja prote~e u jedinici vremena kroz povr{inu u
podru~ju polja brzine strujanja teku}ine, a pomo}u njega se odre|uje
gusto}a optoka koja osigurava invarijantnost divergencije (vidi IX).
U VI-IX odre|uju se va`ne posebne vrste polja, a u X izla`u se tri
izuzetno va`ne integralne formule vektorske analize: formula gradijenta,
rotora i divergencije. U XI odre|uju se dvije istaknute i za primjenu
zna~ajne vrste polja: potencijalno i solenoidalno polje, te se u svrhu
istra`ivanja nu`nih i dovoljnih uvjeta primjenjuju integralne formule. U
XII daje se sa`eti pregled vektorske analize polja u ravnini.

1. Krivulja. 1.1. Jednad`ba krivulje. Krivulja se analiti~ki zadaje

jednad`bom
r r r r r
r = r ( t ) = x (t ) i + y ( t ) j + z ( t ) k , (1)

r
gdje je radius-vektor r (t ) promjenljive to~ke T(t) na krivulji funkcija
realnog argumenta-parametra t odre|ena na zadanom kona~nom intervalu
94 VI. Krivuljni integral

[
t ∈ t0 , t 1 , ] (2)
r
a funkcije x(t ), y (t ), i z (t ) su koordinate radius-vektora r (t ) odnosno
to~ke T (t ) . (Parametre s vrijednostima iz ostalih vrsta intervala ne}emo
promatrati.)
1.2. Vrste krivulja i vektor tangente. Pretpostavljamo da su
r
promatrane krivulje dovoljno pravilne, posebice da je funkcija r (t ) ne
samo neprekinuta nego i derivabilna te da ima neprekinutu derivaciju
r r r r r
r ′ = r ′( t ) = x ′( t )i + y ′( t ) j + z ′( t ) k . (3)
r
Za takvu se funkciju r (t ) ka`e da je klase C1 . Posljedi~no, i funkci-
je x(t ) , y (t ) i z (t ) su klase C1 . Mo`e se pretpostaviti, izuzimaju}i kona~an
broj to~aka, op}enitiji uvjet da su sve te funkcije po dijelovima klase
C1 , a u nekim se va`nim razmatranjima taj uvjet ~ak mora pretpostaviti.
Va`na je i dodatna pretpostavka o pravilnosti krivulje da je
r r
r ′( t ) ≠ 0 , (4)

tj. da krivulja ima tangentu u svim to~kama T (t ) , s mogu}im izuzecima

r r
u kona~no mnogo to~aka. Tada je t (T ) = r ′(T ) vektor tangente u to~ki
r r
T (t ) , a jedini~ni vektor tangente je t 0 ili − t 0 .

Krivulja nema samopresjeci{ta ako su razli~itim vrijednostima

parametra pridru`ene razli~ite to~ke krivulje.

Ako su to~ke A(t0 ) i B t 1 ( ) razli~ite, zovu se rubne to~ke krivulje,

a za krivulju se ka`e da ima rub ili da je obrubljena. Ako su pak
( )
to~ke A(t 0 ) i B t 1 jednake, za krivulju se ka`e da je zatvorena.

Krivulja je jednostavna ako je obrubljena i nema samopresjeci{ta.

^esto se razmatra samo dio (komad) krivulje, tzv. luk krivulje, te

se naziva jednostavan ako je krivulja jednostavna, ali koji mo`e biti
jednostavan iako krivulja nije jednostavna. (Du`ina je tipi~an primjer
 2. Pojam krivuljnog integrala 95

jednostavnog luka. Zamislite ravnu `icu - savijajte je i izvijajte.

Proizvedeni oblik je tako|er jednostavan luk krivulje.)

Krivulja je jednostavno zatvorena ako je zatvorena i nema

samopresjeci{ta. (Kru`nica je tipi~an primjer jednostavno zatvorene
krivulje. Zamislite kru`nu `icu - savijajte je i izvijajte. Proizvedeni oblik
ponovo je jednostavno zatvorena krivulja.)

1.3. Orijentacija krivulje. U mnogim je istra`ivanjima potrebno

razlikovati jedan smjer puta du` krivulje od drugog suprotnog i jedan
od ta dva smjera ista}i. U tu se svrhu krivulja orijentira. Orijentacija
krivulje mo`e biti parametarska, tangentna i rubna.
Pri parametarskoj orijentaciji krivulje odredbeni podatak je porast
vrijednosti parametra kojim je krivulja pozitivno orijentirana i tako
odre|en pozitivan, i suprotan negativan, smjer puta du` krivulje.
Pri tangentnoj orijentaciji krivulje odredbeni podatak je po volji
r
odabrani, od dva mogu}a, jedini~ni vektor tangente t 0 (T ) bilo u kojoj
odabranoj to~ki T (t ) krivulje, kojim je krivulja pozitivno orijentirana.
Tangentni se vektor mo`e prenijeti neprekinutim pomicanjem po krivulji
bilo u koju to~ku krivulje.
@elimo li da obje vrste orijentacija odre|uju isti smjer puta du`
krivulje, da orijentacije budu, kako se ka`e, koherentne, mora biti
r r
t 0 (T ) = r '0 (T ) u nekoj, dakle i svakoj to~ki T (t ) krivulje.

Ima li krivulja rub, mo`emo je orijentirati rubno. Pri tome je

odredbeni podatak po volji odabrani, od dva mogu}a, raspored rubnih
to~aka, kojim je krivulja pozitivno orijentirana.

@elimo li da i ovaj na~in orijentacije bude koherentan s

prija{njim, raspored rubnih to~aka mora biti (A(t ), B(t )) .
0
1

r
2. Pojam krivuljnog integrala. Integral ∫ r
C: t 0
a ⋅ ds vektorskog
r r
polja a (T ) po orijentiranoj krivulji C : t 0 u podru~ju polja je rad W u
r
polju sile a (T ) na putu du` krivulje C u pozitivnom smjeru, (Vidi
sliku 1) tj.
96 VI. Krivuljni integral

n −1
r r
∫ r a ⋅ ds : = lim
C: t 0 n→∞
∑ a ⋅ ∆si i , (5)
∆s→0 i=0

gdje je
r r
ai := a(Ti ) , (6)
r0 r
ti : = t 0 (Ti ) , (7)

∆ si := duljina luka TiTi +1 , (8)

r
∆ si := ti 0 ∆ si , (9)

∆ s := max{∆ si i = 0, 1, ... , n − 1} . (10)

Za luk krivulje C orijentiran rubnim to~kama A i B, krivuljni

integral se ozna~ava
B
r r
∫(C A,B)
a ⋅ ds ili ∫ a ⋅ ds
C
. (11)
A

Krivuljni integral odnosno opisani rad naziva se tako|er hod u

r
polju a du` krivulje C , a ako je krivulja C jednostavno zatvorena,
naziva se ophod (kru`enje, cirkulacija) i ozna~ava
r
∫ r
C :t 0
a ⋅ ds . (12)

r
Za svaku orijentiranu krivulju C : t 0 u podru~ju vektorskog polja,
integralni operator ∫ r (...) ⋅ ds
C: t 0
je tipa “vektor→skalar”.

r
3. Analiti~ka formula. Ako su polje a i krivulja C ( A, B )
analiti~ki zadani, tada se krivuljni integral ra~una po formuli

B tB tB
r r r r r
∫ ∫
a ⋅ ds = a ⋅ r ′dt = a ⋅ dr ,
tA
∫
tA
(13)
AC
 4. Ra~unska pravila 97

gdje je na desnoj strani

r r r
r r r
[ ] [ ]
a = a r (t ) = P x(t ), y (t ), z (t ) i + Q[...] j + R[...]k , (14)

r r r r
r ′ = x ′ ( t ) i + y ′ (t ) j + z ′ (t ) k , (15)

r r r r r
dr = r ′dt = dx i + dy j + dz k , (16)
r r
r (t A ) = OA , r (t B ) = OB. (17)

4. Ra~unska pravila. Isti~emo najva`nija pravila krivuljnog

integrala: pravilo promjene predznaka, aditivnosti (po luku krivulje) i
linearnosti.

Promjena orijentacije krivulje integracije u suprotnu proizvodi

promjenu predznaka integrala:

∫ r
C : −t 0
(...) ⋅ ds = − ∫C : tr (...) ⋅ ds.
0
(18)

r
Rastavi li se krivulja integracije C : t 0 na dva luka C1 i C 2 , slijedi

∫ (...) ⋅ ds + ∫ (...) ⋅ ds = ∫ (...) ⋅ ds.

C1 C2 C
(19)

Jo{ op}enitije, za tri po volji odabrane to~ke A, T i B krivulje integracije

r
C : t 0 vrijedi
T B B

∫ (...) ⋅ ds + ∫ (...) ⋅ ds = ∫ (...) ⋅ ds. (20)

A C T C A C

Operator ∫ (...) ⋅ ds
C
je linearan (vidi II(8)).
98

r r
Hod W u polju a du` orijentirane krivulje C :t 0

Na slici je interval I pozitivno orijentiran, i to koherentno s

r r r
krivuljom C : t 0 , tj. tako da je t 0 = r ′ 0 .
n-1
r
∆ Wi ≈ ai ⋅ ∆ si ∑ n→∞
lim
i =0 ∆s→0
tB tB
r r r r r
W= ∫ ∫
r o a ⋅ ds = a ⋅ r ′dt = a ⋅ dr
C: t
tA
∫
tA

Oznake tA i t B upu}uju na koherentnost orijentacije intervala s

r r
krivuljom: r (t A ) = OA, r (t B ) = OB .

Ophod ili cirkulacija

r r
W= ∫ r
C: t 0
a ⋅ ds =
Stokes ∫∫ r
S(C): n 0
rot a ⋅ dS

Slika 1. Hod u vektorskom polju - Krivuljni integral

 6. Primjeri 99

r
5. Bezophodno i konzervativno polje. Vektorsko polje a
se zove bezophodno ako je za svaku jednostavno zatvorenu krivulju C u
njegovom podru~ju ophod du` krivulje C jednak nuli:
r
∫ C
a ⋅ ds = 0 . (21)

r
Vektorsko polje a se zove konzervativno ako za svake dvije to~ke
A i B u podru~ju polja hod du` jednostavnog luka AB u podru~ju
polja, tzv. spojnice C(A,B) to~aka A i B, ne ovisi o spojnici C(A,B), tj.
ako su hodovi du` svake dvije spojnice C1(A,B) i C2(A,B) jednaki:
r r
∫ C1 ( A , B )
a ⋅ ds = ∫ C2 ( A, B )
a ⋅ ds. (22)

Skra}eno re~eno, konzerativno polje je polje u ~ijem podru~ju hod ne

zavisi od krivulje integracije. Ovdje se dakako pretpostavlja jednostavna
povezanost podru~ja polja (vidi X.1). Uz taj uvjet vrijedi pou~ak o
identi~nosti obje vrste polja, tj. o ekvivalentnosti pojmova bezophodnog i
konzervativnog polja:
(E1) Vektorsko polje je bezophodno ako i samo ako je konzervativno.

6. Primjeri
r r r r
P1. Izra~unaj integral vektorskog polja a ( x, y , z) = z i + x j − x y k po
r r r r
orijentiranoj krivulji C:r = t2 i − 4 j + t k , − 2  t → 3.

Uradak. Po analiti~koj formuli (13) treba izra~unati

3
r r r
∫ r
C:t 0 ∫
a ⋅ ds = a ⋅ r ′ dt ,
−2
gdje je
r r r
r r
r
( r
)
a = a t 2 ,−4, t = t i + t 2 j + 4t 2 k ,
r r r
r
r ′ = (t 2 )′ i + ( −4)′ j + (t )′ k = 2t i + k .
Tada je
r r
a ⋅ r ′ = 2t 2 + 4 t 2 = 6 t 2
100 VI. Krivuljni integral

i
3

∫ 6 t dt = 70 .
2

−2
r r
P2. Koliko iznosi rad polja sile a ( x , y , z ) = ( y + z )k na putu du`
r r r
orijentirane krivulje C : r = sin t i + t 3 k , 2  t → −1 ?
r
Uradak. Jer su polje a i krivulja C zadani analiti~ki, rad W se mo`e
izra~unati po formuli (13):
−1
r r r
W= ∫ r
C :t 0 ∫
a ⋅ ds = a ⋅ r ′ dt ,
2
r
r r
(
a = a sin t ,0, t 3 = t 3 k ,)
r r r
r ′ = cos t i + 3t 2 k .
Budu}i da je
r r
a ⋅ r ′ = 3t 5 ,
izlazi
−1
63
∫
W = 3t 5 dt = −
2
2
.

r r r
P3. Izra~unaj rad polja sile a = y2 i − z k du` pravca od to~ke
A( 3, 1, 4) do to~ke B( 5, − 1, 5) .

Uradak.. Vektorsko-parametarska jednad`ba pravca koji prolazi to~kama A

i B je
r r r r r
(
r
r r
r = rA + t AB = 3i + j + 4k + t 2i − 2 j + k =
r r r
)
= (3 + 2t ) i + (1 − 2t ) j + ( 4 + t )k .

U toj jednad`bi to~ki A odgovara vrijednost parametra t = 0 , a

to~ki B vrijednost t = 1 . Zato se du`ina AB orijentirana od A
prema B predo~ava gornjom jednad`bom pri ~emu parametar t
poprima vrijednosti od 0 do 1:
r r r r
C : r = (3 + 2t ) i + (1 − 2t ) j + ( 4 + t ) k , 0 
t →1 .
Iz
 6. Primjeri 101

r 2r r
a = (1 − 2t ) i − ( 4 + t )k ,
r r r r
r ′ = 2i − 2 j + k ,
slijedi
r r
a ⋅ r ′ = 8t 2 − 9t − 2
te
B 1

∫ (8t )
r 23
∫ a ⋅ ds = − 9t − 2 dt = −
2
.
A
C
0
6

r r r
P4.. Izra~unaj hod polja a = x j + z k du` luka presje~nice paraboloida
4 z = 4 x 2 + y 2 i ravnine y = 2x , od to~ke A (1,2,2) do to~ke
B (2,4,8).

Uradak. Skicirajmo luk presje~nice C i

odredimo njegovu vektorsko-pa-
rametarsku jednad`bu. Odabere-
mo li za parametar promjenljivu
x, slijedi y = 2x , a potom iz
jednad`be paraboloida z = 2x 2 ,
dakle:
r r r r
C: r = x i + 2x j + 2x 2 k , 1 
x → 2
r r
r r
( )
a = a x ,2x ,2x 2 = xj + 2x 2 k
r r r r
r ′ = i + 2 j + 4x k
r r
a ⋅ r ′ = 2x + 8 x 3
2
W= ∫ ( 2x + 8x )dx = 33
3

1 Slika uz P4.

r r r x2 y 2
P5. Izra~unaj ophod polja v = − y 2 i − x j du` elipse + =1 u
a2 b2
r r
ravnini XY, orijentirane tangentnim vektorom t 0 = j u tjemenu
T ( −a, 0) .
102 VI. Krivuljni integral

Uradak. @elimo odrediti {to jednostavnije parametarske jednad`be elipse.

Nacrtajmo elipsu zajedno s kru`nicama polumjera a i b (vidi
sliku). Izaberemo li kut ϕ za parametar, za bilo koju to~ku (x, y)
elipse vrijedi:

y
sin ϕ =
b
(iz manjeg trokuta)

i
x
cos ϕ =
a
(iz ve}eg trokuta).
Odatle slijede parametarske
jednad`be pozitivno orijenti-
rane elipse (u smjeru supro-
tnom od kretanja kazaljki
Slika uz P5.
na satu):

ϕ
x = a cos ϕ , y = b sin ϕ ; 0 
 → 2π .

Zadana je elipsa orijentirana suprotno parametarskoj orijenta-

ciji. Zato je njena vektorsko-parametarska jednad`ba
r r r
ϕ
C : r = a cos ϕ i + b sin ϕ j , 2π  →0 .

Prema tome, treba izra~unati ophod

0
r r r
∫ ∫
vr ⋅0 ds = v ⋅ r ′ dϕ
C :t
2π
za
r r r
v = − b 2 sin 2 ϕ i − a cos ϕ j ,
r r r
r ′ = −a sin ϕ i + b cos ϕ j ,
r r
v ⋅ r ′ = ab 2 sin 3ϕ − ab cos 2 ϕ .
Stoga je ophod
0
 0 0

∫ ∫ ∫
(ab 2 sin 3 ϕ − ab cos 2 ϕ )dϕ = ab b sin 3 ϕ dϕ − cos 2 ϕ dϕ  =
 2π 
2π 2π
 6. Primjeri 103

2π

∫
= ab cos 2 ϕ d ϕ = π ab .
0

r r x2 y 2
P6.. Izra~unaj hod polja v = xyi du` luka hiperbole − =1 u
a2 b2
ravnini XY, od to~ke A − a 5 ,−2b ( ) (
do to~ke B − a 2, b . )
Uradak. Odredimo pogodne parametarske jednad`be hiperbole. Iz
jednad`be hiperbole slijedi

x y2
= ± 1+ 2 ,
a b
pa je pogodno staviti
y
= sh t ,
b
tako da je
x
= ± 1 + sh 2t = ±ch t .
a
Parametarske su jednad`be pozitivno orijentirane hiperbole (u smje-
ru porasta t ) dakle:

x = ± a ch t , y = b sh t ; −∞
t → ∞ ,

gdje je pozitivan predznak

za desnu, a negativan za
lijevu granu (vidi sliku).
To~ke A i B se nalaze
na lijevoj grani hiperbole.
Vektorsko-parametarska je-
dnad`ba orijentiranog luka
AB je Slika uz P6.

r r r
C : r = −a ch t i + b sh t j , − ar sh 2 
t → ar sh1
jer je
yA y
t A = ar sh = − ar sh 2 i t B = ar sh B = ar sh 1 .
b b
104 VI. Krivuljni integral

Treba izra~unati hod

B ar sh 1
r r r
∫ C
v ⋅ ds = ∫ v ⋅ r ′ dt
A − ar sh 2

za
r r
v = − ab ch t sh t i ,
r r r
r ′ = − a sh t i + b ch t j ,
r r
v ⋅ r ′ = a 2b sh 2t ch t .
Slijedi,
ar sh1
a 2b 3 ar sh1
∫ a 2b sh 2t ch t dt =
3
sh t
− ar sh 2
= 3a 2b .
− ar sh 2

r r r
P7. Izra~unaj ophod polja a = yi + x 2 k du` presje~nice paraboloida
z = 4− x − y
2 2
s koordinatnim ravninama u prvom oktantu,
negativno orjentirane ako se gleda iz ishodi{ta.
r
Uradak. Presje~nica C : t 0 je jednostavno zatvorena krivulja sastavljena
od lukova C(A , B ), C(B , C ) i C(C , A). Zato po pravilu (19) slijedi:
r r r r
∫ r a
C :t ′
⋅ ds = ∫ a ⋅ ds + ∫ a ⋅ ds + ∫ a ⋅ ds ,
C ( A,B) C ( B ,C ) C ( C , A)

pa treba dakle izra~unati svaki hod na desnoj strani.

r
Hod polja a du` orijentiranog luka C(A , B ):
r r r ϕ π
r = 2 cos ϕ i + 2 sin ϕ j , 0 
 →
2
r r r
a = 2 sin ϕ i + 4 cos ϕ k
2

r r r
r ′ = −2 sin ϕ i + 2 cos ϕ j
r r
a ⋅ r ′ = −4 sin 2 ϕ
π
2

∫ ( −4 sin ϕ ) d ϕ = −π
r
∫
W 1= a ⋅ ds = 2
C ( A,B )
0
 6. Primjeri 105

r
Hod polja a du` orijentiranog luka C(B, C):
r
( )
r r
r = y j + 4 − y2 k , 2  y → 0
r r
a = yi
r r r
r ′ = j − 2y k
r r
a ⋅r′ = 0
r
W2 = ∫ a ⋅ ds = 0
C ( B ,C )

r
Hod polja a du` orijentira-
nog luka C(C, A):
r r
r
(
r = x i + 4 − x2 k , 0 
x → 2 )
r r
a = x2 k
r r r
r ′ = i − 2x k
r r Slika uz P7.
a ⋅ r ′ = −2x 3
2

∫ ( −2x )dx = −8
r
∫
W3 = a ⋅ ds = 3
C (C ,A )
0

Zbrajanjem ova tri hoda, dobivamo ophod

r
∫
W = ar 0⋅ ds = W1 + W2 + W3 = −π − 8 .
C:t

P8. Doka`i pou~ak: Vektorsko polje je bezophodno ako i samo ako je

konzervativno.

r
Uradak.. Pretpostavimo da je polje a bezophodno. Neka su A i B bilo
r
koje dvije to~ke u podru~ju polja a . Neka su C1 (A,B) i C 2 (A,B)
r
bilo koje njihove spojnice koje su tako|er u podru~ju polja a
(vidi sliku).
106 VI. Krivuljni integral

Slika uz P8.
r
Treba pokazati da su hodovi polja a du` ovih spojnica jednaki:
r r
∫ a ⋅ ds = ∫ a ⋅ ds .
C1 C2
(∗)

r
Neka je C : t 0 zatvorena orijentirana krivulja sastavljena od
spojnica C 1 (A, B) i C 2 (B, A). Krivulja C ne mora biti jednostavno
zatvorena (vidi sliku b).
Za slu~aj a) iz pravila (18) i (19), te pretpostavke da je polje
r
a bezophodno, slijedi:
r r r
a ⋅ ds − ∫ C1 ( A , B ) ∫ a ⋅ ds = ∫ a ⋅ ds = 0 ,
C 2( A , B )
r
C :t 0

r
odakle izlazi tra`ena jednakost ( ∗ ) koja kazuje da je polje a
konzervativno.
r
Za slu~aj b) uvedimo u podru~ju polja a novu spojnicu C3
to~aka A i B koja ne sije~e ni C1 niti C2. Tada kao u slu~aju a)
slijede jednakosti:
r r r r
∫ a ⋅ ds − ∫ a ⋅ ds = 0
C1 ( A , B ) C 3 ( A, B )
i ∫ a ⋅ ds − ∫ a ⋅ ds = 0
C 2 ( A,B ) C 3 ( A, B )

~ijim uspore|ivanjem tako|er proizlazi ( ∗ ).

Obrnuta se implikacija dokazuje na isti na~in jo{ jedostavnije,

r
samo obrnutim redoslijedom: pretpostavi se da je polje a kon-
r
zervativno, jednostavno zatvorena orijentirana krivulja C:t 0 u
r
podru~ju polja a se rastavi na dva dijela, ... .
 6. Primjeri 107

r r
P9. Doka`i da je stalno polje a = c konzervativno.

Uradak. Za bilo koje dvije to~ke A i B i bilo koju spojnicu C(A, B)

r r r r
ra~unajmo hod du` C(A, B). Neka je c = c1 i + c 2 j + c 3 k , a
r r r r r
jednad`ba spojnice r = r (t ) = x (t )i + y (t ) j + z (t )k . Tada je
tB tB
r r r
∫ C ( A,B ) ∫
c ⋅ ds = c ⋅ r ′ dt =
tA
∫ (c x ′ + c y ′ + c z ′) dt =
tA
1 2 3

tB

∫
= c1 x ′ dt + ⋅⋅⋅ =
tA

= c1 [ x (t B ) − x (t A )] + ⋅⋅⋅ =
r r r
= c ⋅ [ r (t B ) − r (t A )]
Rezultat ra~una pokazuje da hod ne ovisi o spojnici, dakle da
je stalno polje konzervativno.

r
P10. Doka`i da je sferno polje a = 4r 2 − 3r r konzervativno. Koliko ( )r
r
iznosi hod polja a od to~ke A( x A , y A , z A ) do to~ke B( x B , y B , z B ) ,
ako je x A2 + y A2 + z A2 = 1 i x B2 + y B2 + z B2 = 4 ? Kao poop}enje pri-
mjera vidi Z15.

Uradak. Neka su A i B po volji izabrane dvije to~ke i C(A, B) bilo

r r
koja njihova spojnica, te r = r ( t ) . Tada je
tB tB

∫( ) ∫ ( 4r )
r r r
∫ a ⋅ ds = 4r − 3r r ⋅ r ′ dt = − 3r rr ′ dt
2 2
C( A , B )
tA tA

r r
jer je r ⋅ r ′ = r r ′ zbog jednakosti
r r r r r r
( r ⋅ r )′ = 2r ⋅ r ′ i ( r ⋅ r )′ = ( r 2 )′ = 2r r ′ .

Za u = r ( du = r ′ dt ) dalje slijedi
tB uB

∫ ( 4r )
− 3r rr ′ dt = ∫ ( 4u )
− 3u u du =
2 2

tA uA
108 VI. Krivuljni integral

rB

= ∫ ( 4u )
− 3u 2 du = rB4 − rB3 − rA4 + rA3 ,
3

rA
r
{to govori da hod polja a ne ovisi o spojnici C(A, B) pa je ono
konzervativno.
[to se ti~e drugog dijela primjera , to~ke A i B le`e na
sferama sa sredi{tem u ishodi{tu polumjera 1 i 2. Zato je rA = 1
i rB = 2 , pa tra`eni hod iznosi

2 4 − 23 − 1 4 + 13 = 8.
r r r
P11. Izra~unaj hod polja a = z j + x k du` luka presje~nice ravnine
x − 2y = 3 i valjka z 2 − y = 1 , od to~ke A( 3, 0, 1) do to~ke
B( 9, 3, 2) .

Uradak. Za vektorsko-parametarsku jednad`bu presje~nice

 x − 2y = 3
 2
z − y = 1
najzgodnije je odabrati parametar t=z . Tada je jednad`ba orijenti-
ranog luka AB
r r r
r r
( ) (
C : r = r ( z ) = 2z 2 + 1 i + z 2 − 1 j + z k , 1 
z → 2 , )
integrand
r r
a ⋅ r ′ = 4z 2 + 1,
a integral
B 2

∫ ( 4z )
r 31
∫C a ⋅ ds = + 1 dz =
2
.
A 1
3

r r r
P12. Izra`unaj ophod polja a = zi + x j du` presje~nice valjka
x + y = 4 i ravnine y + z = 3 , orijentirane tangentnim vektorom
2 2

r r
t = − i u to~ki T(0,2,1).

Uradak. Nacrtajmo zadanu orijentiranu presje~nicu i odaberimo kut ϕ za

 6. Primjeri 109

parametar (vidi sliku). Tada je vektorsko-parametarska jednad`ba

presje~nice
r r r r
C : r = 2 cos ϕ i + 2 sin ϕ j + (3 − 2 sin ϕ ) k , 0 
ϕ
→ 2π .

Ra~un:
r r r
a = (3 − 2 sin ϕ )i + 2 cosϕ j
r r r r
r ′ = −2 sin ϕ i + 2 cosϕ j − 2 cosϕ k
r r
a ⋅ r ′ = 4 − 6 sin ϕ
2π
r
∫ ∫
ar ⋅0 ds = (4 − 6 sin ϕ ) dϕ = 8π
C :t
0

Slika uz P12.

r r
P13. Izra~unaj hod polja a = xk du` onog luka presje~nice dva

y = 2( x + 2) + 3z i y = 40 − 2x − 6 z , koji se nalazi
2 2 2 2
paraboloida
iznad ravnine XY, i koji je orijentiran porastom apscise x.

Uradak. Zadani podaci upu}uju na promatranje projekcije presje~nice na

ravninu XZ :

2( x + 2) + 3z 2 = 40 − 2x 2 − 6 z 2 ,
2

tj. nakon sre|ivanja,

( x + 1) 2 +
z2
= 1.
9 4
Zbog toga {to je projekcija elipsa,
parametarske su jednad`be presje~nice

 x +1 
x = 3 cos ϕ − 1  = cos ϕ  ,
 3 
Slika uz P13.
z 
z = 2 sin ϕ  = sin ϕ  ,
2 
110 VI. Krivuljni integral

y = 20 + 12 cos ϕ − 6 sin 2 ϕ ( y = 40 − 2x 2
)
− 6z 2 ,

te je vektorsko-parametarska jednad`ba zadanog orijentiranog luka

(njegova projekcija na ravninu XZ prikazana je na slici) :
r r r
r
(
C : r = (3 cos ϕ − 1) i + 20 + 12 cos ϕ − 6 sin 2 ϕ j + 2 sin ϕ k , π 
ϕ
→ 0. )
Tada iz
r r
a ⋅ r ′ = 6 cos 2 ϕ − 2 cos ϕ ,
izlazi
0

∫π (6 cos )
r
∫ r 0 a ⋅ ds = ϕ − 2 cos ϕ dϕ = −3π .
2
C :t

r r r
P14. Izra~unaj hod polja a = xi + zj du` luka presje~nice hiperboloida
x 2 + ( y − 1) − z 2 = 9 i valjka z = ( y − 1)
2 2
od to~ke A(3,0,1) do
to~ke B(3,2,1).

Uradak.. Ako izaberemo y − 1 za parametar t , y − 1=t , tada parametarske

jednad`be presje~nice zadanog hiperboloida i valjka jesu:

x = ± 9 − t 2 + t 4 , y = t + 1, z = t 2 .

Presje~nica ima dakle dvije grane: jedna grana ima pozitivnu

apscisu, a druga negativnu. To~ke A i B pripadaju grani koja ima
pozitivnu apscisu jer je x A = x B = 3.

Vektorsko-parametarska jednad`ba orijentiranog luka AB je

r r r r
C : r = 9 − t 2 + t 4 i + (t + 1) j + t 2 k , − 1 
t →1 ,

jer vrijednostima y A = 0 i y B = 2 odgovaraju vrijednosti t A = −1 i

t B = 1.
Sada je lako izra~unati skalarni umno`ak
r r
a ⋅ r ′ = 2t 3 + t 2 − t
i integral
B 1 1

∫ ( 2t )
r 2
∫ a ⋅ ds = ∫
+ t − t dt = 2 t 2 dt =
3 2
.
AC −1 0
3
 6. Primjeri 111

yr 3r r
P15. Izra~unaj rad u polju sile a = j − k du` onog dijela presje-
x x
~nice valjka y = ln x i ravnine 2y + 3z = 0 koji se nalazi u petom
oktantu i koji je orijentiran padom aplikate z.

Uradak. Izaberimo x za parametar. Tada je vektorsko-parametarska

jednad`ba zadane orijentirane krivulje
r r r 2 r
C : r = x i + ln x j − ln x k , 1 
x → ∞ ,
3

jer opadanjem aplikate z

raste apscisa x (vidi sliku).
Zbog
r r ln x + 2
a ⋅ r′ =
x2
i
∞
r ln x + 2
∫ a ⋅ ds =
C ∫
1
x2
dx ,

zadatak se svodi na ra~u-

nanje vrijednosti nepravog
integrala
Slika uz P15.

∞ β
ln x + 2 ln x + 2
∫
1
x 2
dx = lim
β →∞
1
∫ x 2
dx .

Metodom djelomi~nog integriranja nalazimo

ln x + 2 ln x + 3
∫ x 2
dx = −
x
,

a tada je
β
ln x + 2 ln β + 3
∫
1
x 2
dx = 3 −
β
.
112 VI. Krivuljni integral

 ln β + 3 ln β + 3
lim  3 −  = 3 − lim =3,
β →∞  β  β →∞ β
dakle nepravi integral konvergira k broju 3.
Tako smo izra~unali tra`eni rad.

7. Zadaci
r r r r
Z1. Izra~unaj rad u a = −3 i − x z j + y 2 k du` luka
polju sile
1 1
presje~nice paraboloida z = x 2 + y 2 i ravnine y = −2 , od to~ke
2 4
11
A(2,−2,3) do to~ke B(−3,−2, ).
2
r r r
Z2. Izra~unaj rad u polju sile a = x i − z 2 k du` luka presje~nice
paraboloida x = 2y + 3z i ravnine y=1, od to~ke A ~ija je
2 2

aplikata z A = 1 do to~ke B ~ija je aplikata z B = −1 .

r r r
Z3. Izra~unaj hod polja a = y i + 5k du` luka presje~nice sto{ca

z = x 2 + 3y 2 i ravnine y=2, od to~ke A za koju je x A = 2 do

to~ke B za koju je x B = −2 .

r r r
Z4. Izra~unaj hod polja a = x 2 j + yzk du` luka presje~nice
1 2 1 2
paraboloida z = x − y i ravnine z=2, od to~ke A( 2, 0, 2) do
2 8
(
to~ke B 2 2 , 4, 2 . )
r r r r
Z5. Izra~unaj rad u polju a = z i − x y j + x k du` dijela presje~nice
ravnine x+z=5 i valjka z = y , od to~ke A s ordinatom y A = −3
2

do to~ke B s ordinatom y B = 2 .

r r r
Z6. Izra~unaj ophod polja a = i + x j du` negativno orijentirane zatvo-
 7. Zadaci 113

rene krivulje u ravnini XY, sastavljene od dijelova pravca y = x−1

i parabole x = y 2 − 1 .

r r r
Z7. Izra~unaj ophod polja a = y i + j du` pozitivno orijentirane
zatvorene krivulje u ravnini XY, sastavljene od dijelova pravaca
y=8 i x=0, te kubne parabole y = x 3 .
r r r
Z8.. Izra~unaj rad u polju v = yi − ( x − 2) j du` krivulje
a 2
x = 2−
b
b − y2 (a, b > 0) u ravnini XY, orijentirane padom

ordinate y.
r r
Z9. Izra~unaj ophod polja a = x j du` negativno orijentiranog ruba
“mjeseca” u ravnini XY, ome|enog lukovima kru`nica x 2 + y 2 = R 2

i x 2 + ( y + R ) = 2R 2 za y ≥ 0.
2

r r
Z10. Izra~unaj ophod polja a = ( 2z − 1) j du` kru`nice sa sredi{tem u
ishodi{tu polumjera 3 koja le`i u ravnini x =y , orijentirane
r r r
vektorom t = i + j u to~ki T(0,0,3).

r r r
Z11. Izra~unaj hod polja a = y 2 i + ( 4 − x )( z + 2)k du` du`ine od to~ke
A(4,1,−2) do to~ke B(1,−3,2).

Z12. Postupkom kao u P10 izra~unaj hod sfernog polja a = r 2 + 1 r

r
( )r
du` du`ine od to~ke A do to~ke B, gdje se A i B nalaze na
sferama sa sredi{tem u ishodi{tu polumjera 1 i 2.
r r
Z13. Koliko iznosi ophod sfernog polja a = f ( r )r du` bilo koje
kru`nice sa sredi{tem u ishodi{tu?
r r
Z14. Doka`i da je stalno polje a = c bezophodno.
r r
Z15. Doka`i da je sferno polje a = f ( r )r konzervativno. Koliko iznosi
r
hod polja a du` spojnice C(A,B), ako su to~ke A i B na sferi
sa sredi{tem u ishodi{tu?
114 VI. Krivuljni integral

r r
Z16. Izra~unaj ophod polja a = x y k du` presje~nice ravnine z = 3 − 2y
r r
i paraboloida z = x 2 + y 2 , orijentirane vektorom t = i u to~ki
T(0,1,1).
r r r r
Z17. Izra~unaj ophod polja a = i − z j + 8 z k du` presje~nice valjka
y + z = 4 i paraboloida x = 7 − y − 3z , orijentirane vektorom
2 2 2 2

r r
t = k u to~ki T(3,2,0).
r r r r
Z18.. Izra~unaj ophod polja a = z i + 2 j − x k du` presje~nice valjka
r r r
x 2 + z 2 = 9 i ravnine y + z = 5 , orijentirane vektorom t = j − k
u to~ki T(3,5,0).
r r
Z19. Izra~unaj ophod polja a = 5y i du` presje~nice povr{ina
r r
z = 2x + y − 1
2 2
i x + z = 2, orijentirane vektorom t =−j u
to~ki T(−5,0,7).
r r r r
Z20. Koliko iznosi rad u polju sile a = −15x z i + 9 x z j + 6 x z k du` bilo
koje krivulje koja le`i u ravnini 5x − 3y − 2z = 15 ?

r r
Z21. Izra~unaj hod a = exk
polja du` luka presje~nice ravnine
2x + 3y = 6 i valjka z = x 2 koji se nalazi u prvom oktantu,
orijentiranog porastom promjenljive x.
r r r r
Z22. Izra~unaj hod polja a = y z i + j + x k du` luka presje~nice valjka
x 2 + y 2 = 4 i sto{ca z = 3 x2 + y2 koji se nalazi u prvom i
drugom oktantu, orijentiranog padom promjenljive x.
r r
Z23. Izra~unaj hod polja a = xy i du` luka presje~nice povr{ina
x − 9 y = 0 i y + 10 y + z + 24 = 0 koji se nalazi u tre}em oktantu,
2 2

orijentiranog padom promjenljive y.

r r r r
Z24.. Izra~unaj hod polja a = z i + y j − x k du` luka presje~nice valjka
x 2 + y 2 = 1 i ravnine x+z=1 koji se nalazi u prvom oktantu,
orijentiranog porastom promjenljive z.
 7. Zadaci 115

r r r
Z25. Izra~unaj hod polja a = x j + z k du` luka presje~nice povr{ina

y = x2 + z2 i x 2 + y 2 + z 2 = 6 koji se nalazi u prvom oktantu,

orijentiranog porastom apscise x.

Z26. Du` kojeg je luka:

r 2 r r r r 2 r r 2r 2r
C1 : r = i +t j, C 2: r = t i + j, C 3: r = i− j ; 4
t → 9
t t t t

r r r
rad u polju a = 2 x y i − y 2 j najve}i? Objasni rje{enje (usporedi
r
duljine lukova i prona|i vektorske krivulje polja a ).

r r 13 2 r
Z27.. Izra~unaj hod polja a = z j + y k du` luka presje~nice povr{ina
2
y+2z=6 i x = y 2 + 4 z 2 , od to~ke za koju je y=−2 do to~ke za
5
koju je z = .
2
r r r
Z28. Izra~unaj hod polja a = z i − 3z j du` luka presje~nice hiperboloida
x 2 + y 2 − z 2 = 2 i ravnine x=y, od to~ke A(−1,−1,0) do to~ke
B(−2,−2, 6 ).
r r r
Z29.. Izra~unaj ophod polja a = yi + z j du` presje~nice valjaka
x + y = c i x = cz ,
2 2 2 2
pozitivno orijentirane kada se gleda s
dovoljno visoke to~ke na osi Z.

r r r
Z30. Izra~unaj ophod polja a = z i − x k du` presje~nice paraboloida
z = 4 x 2 + y 2 i ravnine z = 2y + 3 , negativno orijentirane ako se
gleda iz ishodi{ta.

r r
Z31. Izra~unaj hod polja a = z2 j du` luka presje~nice povr{ina
x 2 + y 2 = 1 i z = x y koji se nalazi u tre}em oktantu, negativno
orijentiranog ako se gleda iz to~ke T(0,0,10).
116 VI. Krivuljni integral

r r
Z32. Izra~unaj ophod polja a = ( x + 2y )k du` krivulje sastavljene od
presje~nica ravnine 2x − y + z = 4 s ravninom y = 0 ( x , z ≥ 0) i
valjkom y=2x−x
2
( x , y ≥ 0) , pozitivno orijentirane kada se gleda
iz ishodi{ta.

r r
Z33.. Konvergira li hod polja a = z e−x j du` presje~nice valjka
2y = x 2 ( x ≥ 0) i ravnine z=x, orijentirane porastom apscise x?

r 1 r
Z34. Te`i li hod polja a = − k du` luka presje~nice paraboloida
5xy 2
z = 5 − x 2 − y 2 i ravnine x=2y koji se nalazi u prvom oktantu,
orijentiranog porastom ordinate y?

Z35.. Rije{i P15 tako da pri parametrizaciji presje~nice parametar bude

ordinata y.
 117

VII. Usmjerena gusto}a ophoda i rotor

1. Pojam usmjerene gusto}e ophoda

2. Analiti~ka formula. Rotor.
Invarijantna svojstva.
3. Bezvrtlo`no polje
4. Primjeri
5. Zadaci

1. Pojam usmjerene gusto}e ophoda. Gusto}a ophoda u

r r
vektorskom polju a u smjeru jedini~nog vektora n 0 u to~ki T je skalar

r ∆W
g ophn a (T ): = lim , (1)
∆S → 0 ∆S

gdje je
r r
∆W = ∫ C
a ⋅ ds ophod u polju a du` male jednostavno zatvorene
r
krivulje C oko to~ke T u ravnini Π kroz T okomitoj na n 0 i pozitivno
r
orijentirane pomo}u n 0 (u pretpostavljenom orijentiranom prostoru),

∆ S plo{tina podru~ja S(C) u ravnini Π obrubljenog krivuljom C,

i
∆ S → 0 u lim oznaka stezanja podru~ja S(C) u obje dimenzije k
∆S → 0
to~ki T.
Usmjerena gusto}a ophoda se katkada ozna~ava
dW
. (2)
dS
r
Za svaki vektor n 0 operator g ophn usmjerene gusto}e ophoda je
tipa “vektor → skalar”. (Vidi primjedbu na kraju sljede}e to~ke.)

2. Analiti~ka formula. Rotor. Invarijantna svojstva. Ako

r r
su polje a i vektor n 0 analiti~ki zadani, tada se usmjerena gusto}a
118 VII. Usmjerena gusto}a ophoda i rotor

ophoda ra~una po formuli

r  ∂ R ∂ Q 0  ∂ P ∂ R 0  ∂ Q ∂ P  0
g ophn a =  −  nx +  −  ny +  −  nz , (3)
∂y ∂z  ∂ z ∂ x ∂x ∂y
gdje je
r r r r r
a = a ( x , y , z ) = P ( x , y , z ) i + Q( x , y , z ) j + R ( x , y , z ) k , (4)
r r r r
n 0 = nx0 i + ny0 j + nz0 k . (5)

Ta formula upu}uje na odredbu vektora rotora danu ve} u III (4)

pomo}u kojeg se usmjerena gusto}a ophoda izra`ava:
r r r r r r
g ophn a = rot a ⋅ n 0 = n 0 ⋅ rot a = rot n a . (6)

Odatle slijede na isti na~in kao za vektor gradijent u III.2

invarijantna svojstva rotora pomo}u kojih se rotor mo`e invarijantno
odrediti.
r r
Treba ipak ista}i da su i skalar g ophn a i vektor rot a neovisni
o izboru koordinatnog sustava samo me|u jednako orijentiranim
sustavima , a da pri promjeni orijentacije sustava promijene predznak,
prelaze u suprotni skalar odnosno suprotni vektor. Zato se pri
r
promatranju koordinatnih sustava obiju orijentacija g ophn a zove
r
pseudoskalar, a rot a pseudovektor.

r
3. Bezvrtlo`no polje. Vektorsko polje a se zove bezvrtlo`no
ako je u svakoj to~ki T njegovog podru~ja
r r
rot a (T ) = 0. (7)
r r r
Ako je rot a (T ) ≠ 0 , za polje a se ka`e da ima vrtlog u to~ki T.

4. Primjeri
r r r r
P1. Izra~unaj gusto}u ophoda u polju a = yz 2 i + x 3 j + y 3 k u smjeru
vektora:
 4. Primjeri 119

r r r r r r r r
a) n = 2i − 3 j + 6k b) n = −2i + 3 j − 6k

Uradak. Ra~unajmo usmjerenu gusto}u ophoda po formuli (6):

r r r
g ophn a = n 0 ⋅ rot a .

Iz
r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂ r r r
rot a =
∂x ∂y ∂z
(
= 3y 2 i + 2yzj + 3x 2 − z 2 k )
yz 2 x 3 y 3
i
1 r r r 1 r r r
r
a) n 0 =
7
(
2i − 3 j + 6k ) r
b) n 0 = −
7
(
2i − 3 j + 6k )
slijedi:
r
a) g ophn a =
7
(
6 2
3x + y 2 − z 2 − yz ) r
b) g ophn a = −
7
(
6 2
3x + y 2 − z 2 − yz )
r r r
P2. Izra~unaj gusto}u ophoda u polju a = x yi − x 2 z 2 k u smjeru
r r r
vektora n = 3i + 4 j u to~ki T ( 4,−2,1).

Uradak. Tra`enu usmjerenu gusto}u ophoda mo`emo ra~unati po formuli

(6):
r r r
g ophn a (T ) = n 0 ⋅ rot a (T ) .
Iz
r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂ r r
rot a = = 2 x z2 j − x k ,
∂x ∂y ∂z
xy 0 − x2 z2

r r r r 3r 4r
rot a (T ) = 8 j − 2 k i n0 = i + j ,
5 5
izlazi
r 32
g ophn a (T ) = .
5
120 VII. Usmjerena gusto}a ophoda i rotor

P3. Koja su invarijantna svojstva rotora s obzirom na usmjerenu

gusto}u ophoda?

Uradak: Iz formule (6),

r r r
g ophn a = n 0 ⋅ rot a ,
r
slijede odredbena svojstva smjera i duljine vektora rot a :
r r
(r1) Smjer rot o a vektora rot a je smjer u kojem usmjerena
r
gusto}a ophoda g ophn a ima najve}u vrijednost.
r r
(r2) Duljina rot a vektora rot a je najve}a vrijednost usmjerene
r
gusto}e ophoda g ophn a .

r r r r
P4. Odredi smjer najve}e gusto}e ophoda u polju a = y 2 z i − x 3 j + k
u to~ki T(1, 2, 3) i izra~unaj vrijednost te najve}e gusto}e ophoda.

Uradak: Iz invarijantnih svojstava rotora (r1) i (r2), slijedi:

r r r r
n 0 = rot 0 a (T ) i g ophn a (T ) = rot a (T ) .

Budu}i da je
r r r
rot a = y 2 j − (3x 2 + 2y z ) k ,

tra`eni smjer i vrijednost su

r 1 r r r
rot 0 a (T ) = (4 j − 15 k ) i rot a (T ) = 241 .
241

P5. Doka`i da je operator g ophn usmjerene gusto}e ophoda linearan.

Uradak: Koriste}i se svojstvima linearnosti krivuljnog integrala i grani~ne

vrijednosti, primjenom formule (1) slijedi:

r r r r
r r ∫ ( α a + b ) ⋅ ds α ∫ a ⋅ ds + ∫ b ⋅ ds
( )
g ophn α a + b = lim
∆S → 0
C

∆S
= lim
∆S → 0
C

∆S
C
=
 4. Primjeri 121

r r r r
 b ⋅ ds 
= lim  α
 ∫ C
a ⋅ ds
+
C ∫ 
= α lim
∫ C
a ⋅ ds
+ lim
∫ b ⋅ ds
C
=
∆S → 0
 ∆S ∆S  ∆S → 0 ∆S ∆S → 0 ∆S
 
r r
= α g ophn a + g ophn b .

r r r
P6. Izra~unaj po odredbi (1) gusto}u ophoda u polju a = z j − x 2 y 3 k
u pozitivnom smjeru osi Y.

Uradak. Ozna~imo s T0 ( x0 , y 0 , z 0 ) po volji odabranu to~ku i u njoj

r r r
ra~unajmo gusto}u ophoda polja a u smjeru n 0 = j . Primijenimo
odredbenu formulu (1):
r
r
g oph j a( x0 , y 0 , z 0 ) = lim
∆W
= lim C
a ⋅ ds
,
∫
∆S → 0 ∆S R →0 π R 2

gdje je C = C ( R ) kru`nica u ravnini y = y 0 sa sredi{tem u

T0 ( x0 , y 0 , z 0 ) polumjera R, pozitivno orijentirana s obzirom na
r
vektor j :
r
r = OT1 = OT0 + T0T1 ,

gdje je T1 promjenljiva to~ka na

kru`nici.
Iz vektorsko-parametarske jedna-
d`be orijentirane kru`nice C = C ( R ) :

r r r r
r = ( x0 + R sin t )i + y 0 j + ( z 0 + R cos t ) k
t → 2π
0
Slika uz P6.
slijedi
r r
a ⋅ r ′ = x02 y 03 R sin t + 2 x0 y 03 R 2 sin 2 t + y 03 R 3 sin 3 t .

Sada se ra~una
2π

∫ (x y 03 R sin t + 2x0 y 03 R 2 sin 2 t + y 03 R 3 sin 3 t )dt

r 2

lim
∫ a ⋅ ds
C
= lim 0
0

=
R→0 π R2 R →0 π R2
122 VII. Usmjerena gusto}a ophoda i rotor

2π
2 x0 y 03
= ∫ sin t dt = 2 x0 y 03 .
2
π 0
r r
Tako je zadanom vektorskom polju a i smjeru n0
pridru`eno skalarno polje
r
g ophn a = 2xy 3 .

r r r
P7. Izra~unaj po odredbi (1) gusto}u ophoda u polju a = i − z 2 j u
r r r
smjeru vektora n = i + k u to~ki T ( 3,3,3 ) .

Uradak. Primijenimo odredbenu formulu (1),

r
g oph ri + kr (3,3,3) = lim
∆W ∫ a ⋅ ds ,
= lim C
∆S → 0 ∆S R→0 2 π R 2

gdje je C = C(R) presje~nica ravnine

x+z=6 i valjka (x − 3)2 + (y − 3)2 = R2,
pozitivno orijentirana pomo}u vektora
r r r
n=i +k . Plo{tinu ∆ S = 2π R2 iz-
ra~unamo povr{inskim integralom prve
vrste.
Iz vektorsko-parametarske jednad`be
Slika uz P7.
orijentirane krivulje C = C ( R ) :

r r r r
r = (3 + R cos t ) i + (3 + R sin t ) j + (3 − R cos t ) k

t → 2π
0
slijedi :
r r
a ⋅ r ′ = − R sin t − 9R cos t + 6R 2 cos 2 t − R 3 cos 3 t .

Nadalje se ra~una
2π

∫ ( − R sin t − 9R cos t + 6R cos 2 t − R 3 cos 3 t )dt

2
r
lim
∫
C
a ⋅ ds
= lim 0
=
R→0 2π R2 R→0 2π R2
 4. Primjeri 123

2π
3 2
= ∫ cos t dt = 3 2 .
2
π 0

r r r
P8. Izra~unaj: a) g ophn (ϕ a ) b) g ophn ( a × b )

Uradak. a) Iz (6) i III(20), slijedi:

r r r r r r
g ophn (ϕ a ) = n0 ⋅ rot (ϕ a ) = n0 ⋅ (ϕ rot a + grad ϕ × a ) =
r r r r r r r
= ϕ n 0 ⋅ rot a + n0 ⋅ ( grad ϕ × a ) = ϕ g ophna + ( n0 × grad ϕ ) ⋅ a .

b) Iz (6) i III(23), slijedi:

r r
r r r0 r r r0  ∂ a r r ∂b r r
g ophn (a × b ) = n ⋅ rot (a × b ) = n ⋅  b − b diva − a + a divb  =
∂b ∂a 
r r
 ∂ a r r ∂ b r r
=   b − (b )n diva −   a + (a )n divb .
 ∂ b n  ∂ a n

r r
P9. Za me|usobno okomite vektore n i m , izra~unaj:
r r
a) g oph nr + mr a b) g oph 2nr − mr a

Uradak. a) Budu}i da je
r r
r r n+m n r m r
( n + m)0 = = n0 + m0 ,
n +m
2 2
n +m
2 2
n +m
2 2

slijedi:
r r r r n r r m r r
g oph nr + mr a = ( n + m)0 ⋅ rot a = n0 ⋅ rot a + m0 ⋅ rot a =
n2 + m2 n 2 + m2
n r m r
= g ophna + g ophma .
n2 + m2 n2 + m2
r r
b) Vektori 2n i − m su tako|er okomiti tako da na isti na~in
izlazi:
r 2n r m r
g oph 2nr − mr a = g ophn a − g ophm a .
4n + m
2 2
4n + m
2 2
124 VII. Usmjerena gusto}a ophoda i rotor

P10. Doka`i da za bilo koje skalarno polje ϕ vrijedi:

r
g ophn (ϕ n ) = 0

Uradak. Prema (6) i III(10), slijedi:

r r r
g ophn (ϕ n ) = n 0 ⋅ rot (ϕ n ) =
r r
= n 0 ⋅ ( grad ϕ × n ) = 0 ,
r r
jer je n 0 okomit na grad ϕ × n .

5. Zadaci
r r r r
Z1. Izra~unaj gusto}u ophoda u polju a = y ln x i + z 2 j − x k u smjeru
vektora:
r r r r r r r r r r r r
a) n = 2i − j + 2k b) n = 3i − 4 j − 5k c) n = −3i + 4 j + 5k

r r r r
Z2. Izra~unaj gusto}u ophoda u polju a = y 3 zi − x 2e 3 x j + xz 2 k u
r r r r
smjeru vektora n = 3i + 2 j − 6k u to~ki T(0, 2, 3).

r r yr xr
Z3. Izra~unaj g oph ar (T ) a (T ) za a = i+ j i T(9, 2, 1).
z z

r
Z4. Zavisi li gusto}a ophoda u polju a = grad ϕ o smjeru?
r r r r
Z5. U kakvoj su vezi g ophna i g ophnb , ako je a = b + grad ϕ ?
r r
Z6. Za po volji odabrani smjer n 0 izra~unaj g ophn a , ako je:
r r r r
a) a = c stalno polje b) a = f ( r )r sferno polje

r r r r
Z7. Odredi smjer najve}e gusto}e ophoda u polju a = x 2 cos y i − z 3 j − x 2k
u to~ki T(4,0,−2) i izra~unaj tu najve}u gusto}u ophoda.

r xr x r y r
Z8. Odredi smjer najmanje gusto}e ophoda u polju a = i+ j+ k
y z z
 5. Zadaci 125

u to~ki T(−6,3,1) i izra~unaj tu najmanju gusto}u ophoda.

r r
Z9. Izra~unaj najve}u usmjerenu gusto}u ophoda u polju a = ϕ c .

r r r r
Z10. Je li g ophna ≤ rot b , ako je rot a ≤ g ophnb ?

Z11. Za{to suprotnim poljima pripadaju suprotne usmjerene gusto}e

ophoda u istom smjeru?

Z12. Za{to suprotnim smjerovima pripadaju suprotne usmjerene gusto}e

ophoda istog polja?

r r r
Z13. Odredi po definiciji gusto}u ophoda u polju a = x y i + x z j u
negativnom smjeru osi Z.

r r r r
Z14. Izra~unaj po definiciji gusto}u ophoda u polju a = y i − x 2 j + z k
u pozitivnom smjeru osi Z u to~ki: a) T (0,0,0) b) T (2,1,3)

r r
Z15. Izra~unaj po definiciji gusto}u ophoda u polju a = x 2 y k u smjeru
r r r r
vektora n = i + j + k u to~ki T (1,1,1).

Z16. Za koju je vrijednost parametra c gusto}a ophoda u polju

r r r r r r r
a = y 2 z 3 i + arc sin x j + x k u smjeru vektora n = 4 i + c j u to~ki
1
T( , 3,−2 ) jednaka 21?
2

r r r
Z17. U kojim je to~kama gusto}a ophoda u polju a = y z 2 i + x 2 y k u
r r r r
smjeru n = i − 2 j + k jednaka nuli?

r r r
Z18. Doka`i: Ako je vektor n ≠ 0 kolinearan s rotorom polja a u
r r r
to~ki T, onda je rot a (T ) = n 0 g ophn a (T ) . Vrijedi li obrat tako|er?

r
r r r r r r r ∂a
Z19. Doka`i: a) g ophn ( na ) = n ⋅ rot a b) g ophn ( n × a ) = n div a − n ⋅
∂n
126 VII. Usmjerena gusto}a ophoda i rotor

Z20. Doka`i:
r r r r r
a) g ophn ( r 2a ) = r 2 g ophn a + 2( n 0 × r ) ⋅ a
r
b) g ophn (ϕ grad ψ ) = n 0 ⋅ ( grad ϕ × grad ψ )

Z21. Doka`i:
r
r r r 0  ∂ rot ar r ∂ rot b r

g ophn ( rot a × rot b ) = n ⋅  r rot b − rot a =
 ∂ rot b r 
 ∂ rot a 
 r
∂ rot a 
r r  ∂ rot b 
 r
= r rot b −  r  rot a .
 ∂ rot b   ∂ rot a  n
  n

Z22. Navedi primjere bezvrtlo`nih polja.

r r r r
Z23. U kojim to~kama polje a = x 2 z i + z 3 j + x y k nema vrtloga?
r r r r
Z24. Odredi funkciju P(x,y,z) tako da polje a = P ( x , y , z ) i + x j + x 2 z k
bude bezvrtlo`no.
 127

VIII. Povr{inski integral

1. Povr{ina
2. Pojam povr{inskog integrala
3. Analiti~ka formula
4. Ra~unska pravila
5. Bezopto~no polje i polje u kojem tok
ne ovisi o povr{ini integracije
6. Primjeri
7. Zadaci

1. Povr{ina. 1.1. Jednad`ba povr{ine. Povr{ina se analiti~ki

zadaje jednad`bom
r r r r r
r = r (u, v ) = x (u, v )i + y (u, v ) j + z (u, v )k , (1)
r
gdje je radius-vektor r (u, v) promjenljive to~ke T(u, v) na povr{ini funk-
cija realnih argumenata-parametara u i v odre|ena na zadanom jednosta-
vnom kona~nom podru~ju

(u, v) ∈ D. (2)

Podru~je D mo`e biti pravokutnik

[uo, u1] × [vo, v1] :={(u, v) ∈ R2 uo ≤ u ≤ u1 i vo ≤ v ≤ v1},
skra}eno ozna~eno { uo ≤ u ≤ u , vo ≤ v ≤ v }, ili op}enitije pseudotrapez
1 1

oblika { uo ≤ u ≤ u , vo (u)≤ v ≤ v (u)} ili oblika { uo(v) ≤ u ≤ u (v) , vo ≤

1 1 1

≤ v ≤ v }. Funkcije x(u, v), y(u, v) i z (u, v) su koordinate radius-vektora

1
r r
r (u, v) odnosno to~ke T(u, v). (Podru~je D funkcije r (u, v) mo`e biti
jo{ op}enitijeg oblika; primjerice, mo`e biti rastavljivo na kona~no mnogo
podru~ja opisanog jednostavnog oblika. Op}a pak podru~ja ne}emo
upotrebljavati.)

1.2. Vrste povr{ina i vektor normale. Pretpostavljamo da su

r
promatrane povr{ine dovoljno pravilne; posebice, da je funkcija r (u, v)
ne samo neprekinuta nego da ima i neprekinute djelomi~ne derivacije
128 VIII. Povr{inski integral

r r r r r
ru = ru (u, v ) = xu (u, v ) i + yu (u, v ) j + zu (u, v ) k , (3)
r r r r r
rv = rv (u, v ) = xv (u, v ) i + yv (u, v ) j + zv (u, v ) k , (4)

u svim to~kama T(u, v) na povr{ini, s mogu}im izuzecima na nekim

krivuljama na povr{ini.

Dodatno pretpostavljamo da je
r r r
ru × rv ≠ 0 , (5)

tj. da povr{ina ima normalu u svim svojim to~kama T(u, v) sa spome-

r r r
nutim mogu}im izuzecima. Tada je n ( T ) = ru ( T ) × rv ( T ) vektor normale
r r
u to~ki T(u, v), a jedini~ni vektor normale je n 0 ili − n 0 .

Nadalje pretpostavljamo da povr{ina nema samopresjeci{ta i da rub

podru~ja D odre|uje jednostavno zatvoreni rub povr{ine kojim je
obrubljena. Takve se povr{ine zovu jednostavne. (Tipi~an primjer
jednostavne povr{ine je hemisfera obrubljena kru`nicom. Neprekinute
deformacije hemisfere proizvode jednostavne povr{ine obrubljene
deformiranom kru`nicom.)

^esto se razmatra samo dio (komad) povr{ine, tzv. svod povr{ine,

koji je tako|er jednostavan ako je povr{ina jednostavna, ali koji mo`e
biti jednostavan iako povr{ina nije jednostavna.

Osim jednostavnih povr{ina i svodova povr{ine promatraju se i

jednostavno zatvorene povr{ine: to su sfere ili neprekinute deformacije
sfera.

1.3. Orijentacija povr{ine. ^esto je potrebno razlikovati jedan

smjer prolaza kroz povr{inu od drugog suprotnog i jedan od ta dva
smjera ista}i. Tom je razlikovanju i isticanju ekvivalentno razlikovanje
dviju strana povr{ine i isticanje jedne od tih dviju strana. Razlikovanje
dvaju smjerova prolaza kroz povr{inu odnosno dviju strana povr{ine
mogu}e je ostvariti samo za orijentabilne (dvostrane) povr{ine. Naime,
postoje i neorijentabilne (jednostrane) povr{ine kod kojih se razlikovanje
ne mo`e ostvariti. Jednu takvu povr{inu prona{ao je njema~ki matemati-
~ar Möbius (1790 - 1868) koja se po njemu naziva Möbiusova vrpca.
 1. Povr{ina 129

Ako je mogu}e, razlikovanje se posti`e orijentacijom povr{ine.

Orijentacija povr{ine mo`e biti parametarska, normalna i rubna.

Pri parametarskoj orijentaciji povr{ine odredbeni podatak je

raspored parametara, (u, v) ili (v, u), kojim je povr{ina pozitivno
orijentirana, npr. u slu~aju rasporeda (v, u), pomo}u vektora normale
r r r r r r
n = ru × rv ili jedini~nog vektora normale n 0 = ( ru × rv )0 bilo u kojoj
odabranoj to~ki T(u, v) povr{ine, i tako odre|en pozitivni smjer prolaza
kroz povr{inu, u smjeru normalnog vektora, i negativni, u suprotnom
smjeru. (Ovdje se, zbog nastupa ex-produkta, pretpostavlja da je prostor
r r r
orijentiran koordinarnim sustavom, tj. njegovom bazom ( i , j , k ). Ina~e,
rasporedom parametara odre|ena je samo orijentacija male zatvorene
krivulje, oko bilo koje odabrane to~ke povr{ine, ome|ene orijentiranim
lukom u-krivulje (vi=const), v-krivulje (ui+1=const), suprotno orijentira-
nim lukom u-krivulje (vi+1=const) i v-krivulje (ui=const) (vidi Sliku 2).
Vidi dalje ~etvrti na~in orijentacije povr{ine.) Normalni vektor se mo`e
neprekinutim pomicanjem po povr{ini prenijeti bilo u koju to~ku povr{ine.

Pri normalnoj orijentaciji povr{ine odredbeni podatak je po volji

r
odabrani, od dva mogu}a, jedini~ni vektor normale n 0 (T) bilo u kojoj
odabranoj to~ki T(u, v) povr{ine kojom je povr{ina pozitivno orijentirana.

Obje vrste orijentacija su koherentne ako i samo ako je

r r r r
n 0 = ( ru × rv )0 u nekoj to~ki T(u, v), za odabrani vektor n 0 i raspored
parametara (u, v).

Ima li povr{ina rub, mo`emo je orijentirati rubno. Pri tome je

odredbeni podatak po volji odabrana, od dvije mogu}e, orijentacija
rubne krivulje, kojom je povr{ina pozitivno orijentirana. Orijentirana
rubna krivulja se mo`e neprekinutim pomicanjem po povr{ini, koje ne
dovodi do samopresijecanja krivulje, prenijeti bilo oko koje to~ke
povr{ine. Svaka takva pridru`ena mala orijentirana zatvorena krivulja
novi je ~etvrti na~in orijentacije povr{ine, koherentne s rubnom
orijentacijom, a neovisno o postanku mo`e poslu`iti kao odredbeni
podatak orijentacije povr{ine bez obzira ima li povr{ina rub ili ga nema.
Rubna orijentacija je koherentna prethodnim dvjema vrstama
orijentacija ako i samo ako je pridru`ena mala krivulja s njima
koherentno orijentirana, tj. ako i samo ako je orijentacija pridru`ene
130 VIII. Povr{inski integral

male krivulje oko neke to~ke povr{ine pozitivna prema normalnom

r r r
vektoru n 0 = ( ru × rv )0 u istoj to~ki kojim su prethodne vrste orijentacija
odre|ene. (Ovdje se tako|er pretpostavlja odre|ena orijentacija prostora.)

Ako je povr{ina jednostavno zatvorena, tada se mogu}a dva

jedini~na normalna vektora u nekoj to~ki povr{ine mogu ne samo
razlikovati jedan od drugog nego se svaki mo`e pojedina~no odrediti.
r
Vanjski ili pozitivan n+0 ima smjer od unutarnjih to~aka prostornog
podru~ja kojeg povr{ina obrubljuje k vanjskim to~kama, a unutarnji ili
r r
negativan n−0 ima suprotan smjer. Povr{ina S : n+0 orijentirana vektorom
r
n+0 naziva se pozitivno orijentirana, a suprotna orijentacija je negativna.

r
2. Pojam povr{inskog
povr{inskog integrala. Integral ∫∫ a ⋅ dS
r
S: n 0
vektorskog
r r
polja a (T) po orijentiranoj povr{ini S : n 0 u podru~ju polja je obujam
r
Φ teku}ine u polju brzine strujanja a (T) koja prostruji u jedinici
vremena kroz povr{inu S u pozitivnom smjeru, tj.

∑a ⋅ ∆ S
r r
∫∫ a r⋅odS : = lim
S: n ∆ S →0
i =1
i i , (6)

gdje je
r r
ai : = a (Ti ) , (7)
r r
ni0 : = n 0 (Ti ) , (8)
∆ S i : = plo{tina svoda Si , (9)
r
∆ Si : = ni0 ∆ Si , (10)

a ∆S→0 (kasnije ∆V→0) jednostavni je na~in izra`avanja da ne samo

plo{tina (kasnije obujam) svakog komada Si (kasnije Vi) te`i k nuli nego
da se pri tom i svaki taj komad ste`e k to~ki (vidi sliku 2).

Da se izbjegne dvozna~nost oznake te`enja i istakne stezanje

komada k to~ki mogao bi se uporabiti za te`enje u ja~em smislu, tj.
te`enje k to~ki, posebni znak te`enja ili, kako je ve} uobi~ajeno u
matemati~koj literaturi, umjesto ∆ uporabiti δ (promjer ili dijametar), ali
 3. Analiti~ka formula 131

u tehni~koj literaturi nije uobi~ajeno isticati tu razliku nego se ona isti~e

samo u tekstu.

Za svod povr{ine S orijentiran rubnom krivuljom C, povr{inski se

integral ozna~ava
r
∫∫ S :C
a ⋅ dS . (11)

Povr{inski integral odnosno opisani obujam naziva se tako|er tok

r
(fluks) u polju a kroz povr{inu S, a ako je povr{ina S jednostavno
zatvorena, naziva se optok (potpuni tok, totalni fluks) i ozna~ava
r
∫∫ a ⋅ dS r
S : n0
, (12)

a ako je uz to povr{ina S pozitivno orijentirana, integral se ozna~ava

r
∫∫ a ⋅ dS .
S
(13)

r
Za svaku orijentiranu povr{inu S : n 0 u podru~ju vektorskog polja,
integralni operator ∫∫ r
S : n0
(. . .) ⋅ dS je tipa “vektor→skalar” .

r r
3. Analiti~ka formula. Ako su polje a i povr{ina S : n 0
analiti~ki zadani, tada se povr{inski integral ra~una po formuli
r r r r r r r
∫∫ r a ⋅ dS
S :n 0
= ∫∫ D
a ⋅ ( ru × rv ) du dv = ∫∫
D
a ⋅ (∂ u r × ∂ v r ) , (14)

gdje je na desnoj strani

a = a[ r (u, v )]
r r r
r r r (15)
= P[ x (u, v ), y (u, v ), z (u, v )] i + Q[. . .] j + R[. . .] k ,
r r
ru = xu (u, v ) i + . . . , (16)
r r
rv = xv (u, v ) i + . . . , (17)
r r r
∂ u r = ru du = ∂ u x (u, v )i + . . . , (18)
r r r
∂ v r = rv dv = ∂ v x (u, v )i + . . . , (19)
132 VIII. Povr{inski integral

a podru~je D koherentno orijentirano s rubnom krivuljom povr{ine S (tj.

tako da obilazak du` ruba podru~ja D proizvodi pozitivni obilazak du`
ruba povr{ine S).

4. Ra~unska pravila. Najva`nija su pravila povr{inskog integrala:

Pravilo promjene predznaka integrala pri promjeni orijentacije po-
vr{ine integracije:

∫∫ r (. . .) ⋅ dS
S :−n0
=− ∫∫ r
S : n0
(. . .) ⋅ dS . (20)

Pravilo aditivnosti (po svodu povr{ine):

∫∫S1
( . . .)⋅ dS + ∫∫ S2
( . . . ) ⋅ dS = ∫∫ ( . . . ) ⋅ dS ,
S
(21)

r
gdje je povr{ina integracije S: n 0 rastavljena na svodove S1 i S2.

Pravilo linearnosti:
Operator ∫∫ r (. . .) ⋅ dS
S :n 0
je linearan (vidi II(8)).

5. Bezopto~no polje i polje u kojem tok ne ovisi o

r
povr{ini integracije. Vektorsko polje a se zove bezopto~no ako je za
svaku jednostavno zatvorenu povr{inu S u njegovom podru~ju optok kroz
povr{inu S jednak nuli:
r
∫∫ a ⋅ dS = 0 .
S
(22)

Vektorsko polje je bezopto~no ako i samo ako za svaku jednosta-

vno zatvorenu krivulju C u podru~ju polja tok kroz svod u podru~ju
polja obrubljen krivuljom C, tzv. nataknicu S(C) na krivulju C, ne ovisi
o nataknici S(C), tj. ako i samo ako su tokovi kroz svake dvije natak-
nice S1(C) i S2(C) jednaki:
r r
∫∫ S1 ( C )
a ⋅ dS = ∫∫ S2 (C)
a ⋅ dS . (23)

Ovdje se dakako pretpostavlja povr{inski jednostavna povezanost podru~ja

polja (vidi X.2). Uz taj uvjet vrijedi pou~ak:
(F1) Vektorsko polje je bezopto~no ako i samo ako tok u njegovom
podru~ju ne ovisi o povr{ini integracije.
 133

r r
Tok ili fluks Φ u polju a kroz orijentiranu povr{inu S : n 0

Na slici je podru~je D pozitivno orijentirano, i to koherentno s

r r r r
povr{inom S : n 0 , tj. tako da je n 0 = ( ru × rv )0 .
n

∑
r
∆Φ i ≈ ai ⋅ ∆Si lim
∆S → 0
i =1
r r r r r r r
Φ = ∫∫ r a ⋅ dS = ∫∫ ±
a ⋅ ( ru × rv ) du dv = ∫∫ ±
a ⋅ (∂ u r × ∂ v r )
S :n 0 D D

Oznaka D± upu}uje da podru~je D mora biti orijentirano koherentno s

r
povr{inom S : n 0 .

Optok ili totalni fluks

r r
Φ = ∫∫ a ⋅ dS Gauss ∫∫∫ div a dV
S V ( S)

Slika 2. Tok u vektorskom polju - Povr{inski integral

134 VIII. Povr{inski integral

6. Primjeri

v r r
P1. Izra~unaj integral vektorskog a ( x , y , z ) = x j + 2 k po
polja
r r r r r r r
orijentiranoj povr{ini S : n = ru × rv , r = vi + uvj − u 2 k ; 1 ≤ u ≤ 2 ,
1−u≤v≤0.

Uradak. Prema analiti~koj formuli (14) treba izra~unati

2 0
r r r r
∫∫ S :n ∫ ∫
r 0 a ⋅ dS = du a ⋅ ( ru × rv )dv ,
1 1− u
gdje je
r r r r
a = a (v , uv , − u 2 ) = v j + 2 k ,
r r r r r
ru = v j − 2u k , rv = i + u j ,
r r r r r
ru × rv = 2u 2 i − 2u j − v k .
Tada je
r r r
a ⋅ ( ru × rv ) = −2(u + 1)v
i
2 0
11
∫
−2 (u + 1) du v dv =
1
∫
1− u
12
.

r
P2. Koliko iznosi tok polja brzine strujanja teku}ine a( x, y , z ) =
r r r
= (z − y 2 )i + x j + y k kroz pravokutnik s vrhovma
A(2, 0, 0),
r r
B(2, 3, 0), C(2, 3, 2) i D(2, 0, 2), orijentiran vektorom n = − i ?
r
Odredi skup to~aka S0 pravokutnika S u kojima je polje a
r
okomito na vektor n . Razdvaja li S0 pravokutnik S na dva dijela
S1 i S2 tako da je tok Φ 1 kroz S1 pozitivan, a tok Φ 2 kroz S2
negativan? Provjeri je li Φ = Φ 1 + Φ 2 .

Uradak. Odredimo vektorsko - parametarsku jednad`bu zadanog pravokut-

nika. Odaberemo li y i z za parametre, ta je jednad`ba:
 6. Primjeri 135

r r r r r r
S : n = − i , r = 2 i + y j + z k ; (y, z) ∈ D.

Podru~je D je pravokutnik u ravnini YZ odre|en nejednad`bama

0 ≤ y ≤ 3
. D: 
0 ≤ z ≤ 2
r
Imamo analiti~ke prikaze polja a i pravokutnika S pa tok Φ
mo`emo izra~unati po formuli (14):
r r r r
Φ = ∫∫ r a ⋅ dS =± ∫∫ a ⋅ ( ry × rz ) dy dz ,
S :− i D

r r r r
s negativnim predznakom jer je (ry × rz ) 0 = i = −n (vidi slijede}i
ra~un).
Iz
r r r r r
a = a ( 2, y , z ) = ( z − y 2 ) i + 2 j + y k ,
r r r r r r r
ry = j , rz = k , ry × rz = i ,
slijedi
r r r
a ⋅ ( ry × rz ) = z − y 2
i
3 2
Φ = − ∫ dy ∫ ( z − y 2 )dz = 12 .
0 0

Primijetimo da koordinate
r
Q = x i R = y polja a ne
doprinose toku kroz pravokut-
r r
nik S jer su vektori j i k
r
okomiti na n .

Skup S 0 ( S 1, S 2 ) sadr`i
to~ke (x, y, z) pravokutnika S
za koje vrijedi
r r
a ( x , y , z ) ⋅ n = 0 (> 0, < 0) .
Slika uz P2.
Stoga iz
136 VIII. Povr{inski integral

r r
a ( x , y , z ) ⋅ n = y 2 − z ( = 0, < 0, < 0)
slijedi
z = y 2
S0 :  ,
x = 2
z < y 2 z > y 2
S1 :  , S2 : .
x = 2 x = 2
Tada je
2 3
16 2
Φ 1 = ∫ dz ∫ (y
2
− z) dy = 12 +
0
15
z

i
2 z
16 2
Φ 2 = ∫ dz ∫ (y
2
− z) dy = −
0 0
15

dakle jest Φ = Φ 1 + Φ 2 .

P3. Razvij desnu stranu formule (14) ako je povr{ina S zadana

eksplicitno jednad`bom z = f (x,y ) i ako su parametri u = x i v = y .

Uradak. Iz vektorsko - parametarske jednad`be orijentirane povr{ine

r r r r r r r
S : n = rx × ry , r = x i + y j + f ( x , y ) k ,
slijedi:
r r r r r
a = a[ x , y , f ( x , y )] = P[ x , y , f ( x , y )] i + Q[. . .] j + R[. . .] k ,
r r r r r r
rx = i + f x ( x , y ) k , ry = j + f y ( x , y ) k ,
r r r r r
rx × ry = − f x ( x , y ) i − f y ( x , y ) j + k .
Sada je
r r r
a ⋅ ( rx × ry ) = − P[. . .] f x ( x , y ) − Q[. . .] f y ( x , y ) + R[. . .] ,

i skra}eno zapisano,
r
∫∫ a ⋅ dS = ∫∫
r
S : n0 D
( − P f x − Q f y + R ) dx dy .
 6. Primjeri 137

r r r r
P4. Izra~unaj tok polja a = x i + 2z j − k kroz svod ravnine
2x+3y+ +6z=6 koji se nalazi u prvom oktantu, orijentiran
r r r r
vektorom n = 2 i + 3 j + 6 k .

Uradak. Uzmemo li za parametre x i y, lako dobivamo jednad`bu zada-

nog svoda
r r r r  x y r
S : n , r = x i + y j + 1 − −  k ; (x , y ) ∈ D .
 3 2

Na slici se vidi da je podru~je D odre|eno nejednad`bama

0 ≤ x ≤ 3

D:  2x .
0 ≤ y ≤ 2 − 3

Za ra~unanje toka mo`emo

iskoristiti gotove formule iz pretho-
dnog primjera za
Slika uz P4.

x y 1 1
f ( x, y ) = 1 − − , f x ( x, y ) = − , f y ( x, y ) = − .
3 2 3 2
Najprije izra~unamo
r r 1r 1 r r 1 r
rx × ry = i + j + k = n ,
3 2 6
odatle zaklju~uju}i da je ispred integrala predznak plus, a zatim

 1  x y   1 y
− P f x − Q f y + R = − x  −  − 21 − −   −  − 1 = −
 3  3 2   2  2
i
2x
2−
3 3
r  y 1
∫∫ r
S: n 0
a ⋅ dS = ∫∫
D
 −  dx dy = −
2 2
dx ∫
0
∫ y dy = −1 .
0
138 VIII. Povr{inski integral

r r r
P5. Izra~unaj tok polja a = j + xz k kroz svod paraboloida z = y − 4x ,
2 2

odre|en nejednad`bama 0≤y≤1 i z≥0 , a orijentiran vektorom

r r r 3 9
n = 3 j − 2 k u to~ki T ( 0, , ) .
4 16

Uradak. Neka su promjenljive x i y parametri u jednad`bi zadanog

svoda hipreboli~nog paraboloida
r r r r r
S : n , r = x i + y j + ( y 2 − 4 x 2 )k ; (x, y) ∈ D.

Podru~je D je trokut u
ravnini XY odre|en neje-
dnad`bama

0 ≤ y ≤ 1

D: y y.
− 2 ≤ x ≤ 2

Primijenit }emo gotove

formule iz P3 za
Slika uz P5.

f = y2 − 4x2, fx = −8x , fy = 2y.

Za odre|ivanje predznaka ispred integrala, ra~unamo:

r r r r r r r r r r
rx = i − 8 x k , ry = j + 2y k , rx × ry = 8 x i − 2y j + k ,
r r 3r r 1r
( rx × ry )(T ) = − j + k = − n .
2 2
Ispred integrala treba staviti predznak minus. Dalje je
−P f x −Q f y +R=xy 2 −4x 3 −2y
i
r
∫∫ r
S : n0
a ⋅ dS = − ∫∫ D
( xy 2 − 4 x 3 − 2y ) dx dy =
y y
1 2 1 2
2
∫ ∫ ( xy
= − dy ∫ ∫
− 4 x 3 − 2 y ) dx = −2 dy ( −2 y ) dx =
2
.
0 y 0 0
3
−
2
 6. Primjeri 139

r r r
P6. Izra~unaj tok polja a = −3 j + z k kroz svod valjka y=x
2
koji se
nalazi u prvom i drugom oktantu ispod ravnine y+z=4 , orijentiran
rubnom krivuljom koja je pozitivno orijentirana ako se gleda iz
to~ke A(0, 4, 0).

Uradak. Izjedna~avanjem ordinata y zadanog valjka i ravnine, dobivamo

jednad`bu projekcije presje~nice valjka i ravnine na ravninu XZ,
z=4−x 2 ,
iz koje slijedi
z=4 za x=0 i z=0 za x=±2.

[to se ti~e normalnog vektora

r
n u to~ki T na osi Z, on je
usmjeren tako da nam s
njegovog kraja orijentacija rubne
krivulje ste-gnute oko to~ke T
izgleda pozitivna - suprotna od
kretanja kazaljki na satu.

Uzmemo li za parametre
x i z, dobivamo jednad`bu
zadanog svoda Slika uz P6.

r r r r r
S : n , r = x i + x 2 j + z k ; (x, z) ∈ D.
Podru~je D je lik u ravnni XZ odre|en nejednad`bama
−2 ≤ x ≤ 2
D: .
0 ≤ z ≤ 4 − x
2

Dalje slijedi:
r r r r
a = a ( x , x 2 , z ) = −3 j + z k ,
r r r r r r r r r
rx = i + 2x j , rz = k , rx × rz = 2x i − j ,
r r r r
( rx × rz )(T ) = − j ↑ ↓ n ,
140 VIII. Povr{inski integral

r r r
a ⋅ (rx × rz ) = 3 .
Tako je
2 4− x 2
r
∫∫S:n
r 0 a ⋅ dS = − ∫∫
D ∫
3 dx dz = −3 dx
−2
∫ dz = −32 .
0

r r
P7. Izra~unaj tok polja a = ( x − z ) k kroz svod paraboloida z=x 2 +y 2 ,
odre|en nejednad`bama x ≥ 0 i z ≤ 9 , a orijentiran rubnom
r r
krivuljom koja je orijentirana tangentnim vektorom t = − j u to~ki
T (3, 0, 9).

Uradak. Nacrtajmo zadani svod i uz pomo} slike odredimo njegovu

r
orijentaciju normalnim vektorom n (vidi sliku). Projekcija svoda
na ravninu XY je polukrug. Zato je za parametre najpogodnije
uzeti polarne koordinate: ϕ (kut s pozitivnim smjerom osi X) i
ρ (udaljenost od ishodi{ta).
Vektorsko- parametarska
jednad`ba svoda glasi:
r
S: n,
r r r r
r = ρ cos ϕ i + ρ sin ϕ j + ρ 2 k ;
(ϕ , ρ ) ∈ D .

Podru~je D, polukrug {x 2 +y 2 ≤9 ,
x≥0} u ravnini XY, je s obzirom
na parametre ϕ i ρ odre|eno
nejednad`bama
 π π
− ≤ ϕ ≤
D:  2 2. Slika uz P7.
 0 ≤ ρ ≤ 3

Slijedi ra~unanje:
r r r
a = a ( ρ cos ϕ , ρ sin ϕ , ρ 2 ) = ( ρ cos ϕ − ρ ) k ,
r r r
rϕ = − ρ sin ϕ i + ρ cos ϕ j ,
 6. Primjeri 141

r r r r
rρ = cos ϕ i + sin ϕ j + 2ρ k ,
r r r r r
rϕ × rρ = 2ρ 2 cos ϕ i + 2ρ 2 sin ϕ j − ρ k ,
r r r
a ⋅ ( rϕ × rρ ) = ρ 2 (1 − cos ϕ ) .

Provjerimo u to~ki A, za koju je ϕ =0 i ρ =1, podudara li

se parametarska orijentacija sa zadanom. Kako je
r r r r r
( rϕ × rρ )( A ) = 2 i − k ↑ ↑ n ,
ispred integrala }e biti predznak plus, pa imamo
π
2 3
r
∫∫S:n
r 0 a ⋅ dS = ∫π ∫
(1 − cos ϕ ) dϕ ρ 2 dρ = 9π − 18 .
0
−
2

r r r
P8. Izra~unaj optok polja a = x i + x k kroz vanjsku stranu zatvorene
povr{ine, sastavljene od svodova sto{ca x =9y +4z
2 2 2
i ravnine x=6.

Uradak. Rastavimo zadanu pozitivno orijentiranu povr{inu S na orijenti-

r r
ranu osnovicu S1 : n1 i orijentirani pla{t S2 : n2 (vidi sliku). Tada
po pravilu (21), vrijedi:
r r r
∫∫ a ⋅ dS = ∫∫
S
r a ⋅ dS
S1 : n1
+ ∫∫ r
S 2 : n2
a ⋅ dS ,

pa je potrebno izra~unati ova dva toka na desnoj strani.

Trag sto{ca x = 9 y + 4 z u ravnini x = 6 je elipsa

2 2 2

y2 z2
+ =1
4 9

koja obrubljuje osnovicu S 1.

Projekcije osnovice S1 i pla{ta
S2 na ravninu YZ se poklapaju.
r r
Tok polja a kroz S1 : n1
Slika uz P8.
142 VIII. Povr{inski integral

r r r r
r = 6 i + 2ρ cos ϕ j + 3 ρ sin ϕ k ; 0 ≤ ϕ ≤ 2π , 0 ≤ ρ ≤ 1
r r r
a = 6i + 6k
r r r r
rϕ × rρ = −6ρ i ↑ ↓ n1
r r r
a ⋅ ( rϕ × rρ ) = −36ρ
2π 1
Φ 1 = − ∫ dϕ ∫ ( −36ρ ) dρ = 36π
0 0

r r
Tok polja a kroz S2 : n2
r r r r
r = 6ρ i + 2ρ cos ϕ j + 3ρ sin ϕ k ; 0 ≤ ϕ ≤ 2π , 0 ≤ ρ ≤ 1
r r r
a = 6 ρ i + 6ρ k
r r r r r r
rϕ × rρ = −6ρ i + 18 ρ cos ϕ j + 12 ρ sin ϕ k ↑ ↑ n2
r r r
a ⋅ ( rϕ × rρ ) = 72 ρ 2 sin ϕ − 36ρ 2
2π 1
Φ 2 = ∫ dϕ ∫ (72 ρ 2 sin ϕ − 36 ρ 2 )dρ = −24π
0 0

Tako je tra`eni optok

r
Φ = ∫∫ a ⋅ dS = Φ 1 + Φ 2 = 12π .
S

Napomena. U sredi{tu osnovice S1, to~ki T ( 6 , 0 , 0 ) , je

r r r
( rϕ × rρ )(T ) = 0 jer je ρ =0. Za odabrane parametre ϕ i ρ
to~ka T predstavlja singularitet (tzv. parametarski singularitet).
Ukoliko `elimo biti potpuno dosljedni, treba ra~unati

 2π 1

ε → 0+
 0
∫ ∫
Φ 1 = lim − dϕ ( −36ρ ) dρ  ,

ε

ili prije}i na druge parametre. Isti bi postupak trebalo primijeniti i

na Φ 2 glede vrha pla{ta S2 tj. ishodi{ta O(0,0,0) . Ovdje je vrh
bitni singularitet pa se prijelazom na nove parametre taj
singularitet ne mo`e ukloniti.
 6. Primjeri 143

r r r
P9. Izra~unaj optok polja a = y i − y j kroz unutarnju stranu zatvorene
povr{ine, sastavljene od dijelova valjka x +z =4 za z ≥ 0 i ravnina
2 2

y=0, z=0 i y+z=5.

Uradak. Zadanu negativno orijentiranu povr{inu S treba rastaviti na

r r r r
orijentirane svodove S1 : n1 , S2 : n2 , S3 : n3 i S4 : n4 (vidi sliku);
primjeniti pravilo (21):
r r r r r
∫∫ a ⋅ dS = ∫∫
S
r a ⋅ dS
S1 : n1
+ ∫∫ a ⋅ dS + ∫∫ a ⋅ dS + ∫∫ a ⋅ dS ;
r
S 2 : n2
r
S 3 : n3
r
S 4 : n4

i zatim izra~unati svaki od tokova na desnoj strani.

r r
Tok polja a kroz S1 : n1 .
r r
U to~kama svoda S1 je a = 0 , stoga je
Φ1 = 0 .
r r
Tok polja a krozS2 : n2
Mo`e se naslutiti da je Φ 2 = 0 jer je
Φ 2 = Φ 21 + Φ 22 = Φ 21 − Φ 21 = 0 ,

gdje je Φ 21 ( Φ 22 ) tok
r
polja a kroz S21 (S22),
dio svoda S2 koji se
nalazi u prvom (drugom)
oktantu. Uvjerimo se
neposrednim ra~unanjem
da je Φ 2 =0:
Slika uz P9.

r r r r
r = 2 cos ϕ i + y j + 2 sin ϕ k ; 0 ≤ ϕ ≤ π , 0 ≤ y ≤ 5 − 2 sin ϕ
r r r
a = yi − y j
r r r r r
rϕ × ry = −2 cos ϕ i − 2 sin ϕ k ↑ ↑ n2
r r r
a ⋅ ( rϕ × ry ) = −2y cos ϕ
144 VIII. Povr{inski integral

π 5− 2 sin ϕ

Φ 2 = ∫ dϕ ∫ ( −2y cosϕ ) dy = 0
0 0

r r
Tok polja a kroz S3 : n3
r
Polje a je usporedno sa svodom S3 pa je
Φ3 = 0 .
r r
Tok polja a kroz S 4 : n4
r r r r
r = ρ cos ϕ i + (5 − ρ sin ϕ ) j + ρ sin ϕ k ; 0 ≤ ϕ ≤ π , 0 ≤ ρ ≤ 2
r r r
a = ( 5 − ρ sin ϕ ) i − (5 − ρ sin ϕ ) j
r r r r r
rϕ × rρ = ρ j + ρ k ↑ ↓ n4
r r r
a ⋅ ( rϕ × rρ ) = ρ 2 sin ϕ − 5ρ
π 2
16
Φ 4 = − ∫ dϕ ∫ ( ρ 2 sin ϕ − 5ρ ) dρ = 10π −
0 0
3

Zbrajanjem ova ~etiri toka dobivamo optok

16
Φ = Φ 1 + Φ 2 + Φ 3 + Φ 4 = 10π − .
3
r r
P10. Izra~unaj optok polja a = zk kroz unutarnju stranu sfere
x +y +z =R .
2 2 2 2

Uradak. Odredimo {to jednostavnije parametarske jednad`be sfere.

Uzmemo li za parametre kuteve
ϕ i ϑ (vidi sliku), za po volji
odabranu to~ku (x, y, z) sfere,
vrijedi:
z
cosϑ = ,
R
y
sin ϕ = ,
R sin ϑ
x
cosϕ = .
R sin ϑ
Slika uz P10.
 6. Primjeri 145

Tada vektorsko - parametarska jednad`ba sfere glasi:

r r r r
r = R cos ϕ sin ϑ i + R sin ϕ sin ϑ j + R cos ϑ k ;

0 ≤ ϕ ≤ 2π , 0 ≤ ϑ ≤ π .

Slijedi ra~unanje:
r r
a = R cos ϑ k
r r r r r r
rϕ × rϑ = − R 2 cosϕ sin 2 ϑ i − R 2 sin ϕ sin 2 ϑ j − R 2 sin ϑ cosϑ k ↑ ↑ n
r r r
a ⋅ ( rϕ × rϑ ) = − R 3 sin ϑ cos 2 ϑ
r
∫∫ a ⋅ dS = ∫∫
S D
( − R 3 sin ϑ cos 2 ϑ ) dϕ dϑ =

2π π
4
= −R ∫ dϕ ∫ sin ϑ cos ϑ dϑ = − πR 3
3 2

0 0
3

1r r 
P11. Izra~unaj optok sfernog polja a =  r −  r kroz vanjsku stranu
r3  
sfere sa sredi{tem u ishodi{tu polumjera R. Kao poop}enje pri-
mjera vidi Z18.
r
Uradak. Za vanjski normalni vektor n sfere S sa sredi{tem u ishodi{tu,
r r
vrijedi n 0 = r 0 , pa je
r r
dS = n 0 dS = r 0 dS .

Ako je sfera S polumjera R, tada je

r  1  r r0  1
∫∫ a ⋅ dS = ∫∫  r − r
S S 3

r ⋅ r dS = ∫∫  r − r
S 3

r dS =

 1   1 
=  R2 − 2  ∫∫ dS =  R − 4πR 2 = 4π ( R 4 − 1)
2
2
 R  S R 

2
jer za to~ke sfere vrijedi r=R i jer plo{tina sfere iznosi 4πR .
146 VIII. Povr{inski integral

r r
P12. Doka`i da je optok stalnog polja a = c kroz bilo koju sferu
jednak nuli. (Bezopto~nost stalnog polja mo`e se lako dokazati
primjenom formule divergencije - vidi X.)

r r
Uradak. Poka`imo najprije da je optok polja a = c kroz bilo koju sferu
r
sa sredi{tem u ishodi{tu jednak nuli. Neka je dakle S : n+
pozitivno orijentirana sfera sa sredi{tem u ishodi{tu polumjera R i
neka je
r r r r
c = cx i + cy j + cz k .
Tada iz
r
r r r r 1
c ⋅ r 0 = c ⋅ = (c x x + c y y + c z z ) ,
r r
slijedi:
r r r0 1
∫∫ a ⋅ dS = ∫∫ c ⋅ r
S S
dS = ∫∫
S r
(cx x + c y y + cz z )dS =

cx cy cz
=
R ∫∫ S
x dS +
R ∫∫ S
y dS +
R ∫∫ S
z dS = 0

jer su sva tri posljednja integrala jednaka nuli.

Poka`imo, npr. da je integral funkcije f (x, y, z)=x po sferi S

jednak nuli. Rastavimo sferu S na polusfere S1 za x ≥ 0 i S2 za
x ≤ 0 . Onda je

∫∫ xdS = ∫∫ xdS + ∫∫
S S1 S2
xdS = ∫∫ S1
x dS − ∫∫ S2
x dS =0.

r r
Ka`imo i za{to je optok stalnog polja a ( x , y , z ) = c kroz
bilo koju sferu, ( x−x 0 ) + ( y−y 0 ) + ( z−z 0 ) = R , jednak nuli. Prije-
2 2 2 2

lazom na nove koordinate, x 1 =x−x 0 , y 1 =y−y 0 i z 1 =z−z 0 ,

dobivamo sferu sa sredi{tem u ishodi{tu, x12 + y12 + z12 = R2 , dok
r r
polje a( x1 , y1 , z1 ) = c ostaje stalno.

Optok stalnog polja kroz bilo koju sferu mo`emo i neposre-

dno izra~unati koriste}i se parametarskim jednad`bama sfere.
 6. Primjeri 147

r r r
P13. Izra~unaj tok polja a = z i + ( x + 1) k kroz svod hiperboloida
x +y −z =1 koji se nalazi u prvom oktantu unutar valjka
2 2 2

(x−2) +(y−2) =8, orijentiran negativno orijentiranom rubnom krivu-

2 2

ljom ako se gleda iz ishodi{ta.

Uradak. Izrazimo jednad`bu zadanog svoda jednokrilnog hiperboloida

preko polarnih koordinata ϕ i ρ :
r r r r r
S : n , r = ρ cos ϕ i + ρ sin ϕ j + ρ 2 − 1 k ; ( ϕ , ρ )∈D.
Nejednad`be podru~ja D su
 π
0 ≤ ϕ ≤
D: 2
 1 ≤ ρ ≤ 4(cos ϕ + sin ϕ )

jer je
ρ = 4(cos ϕ + sin ϕ )
jednad`ba ve}e kru`nice u
polarnim koordinatama.
Slika uz P13.
Slijedi:
r r r
a = ρ 2 − 1 i + ( ρ cos ϕ + 1) k
r r ρ 2 cos ϕ r ρ 2 sin ϕ r r r
rϕ × rρ = i+ j − ρk ↑↑ n
ρ −1
2
ρ −1
2

r r r
a ⋅ ( rϕ × rρ ) = − ρ
π
4 (cosϕ + sin ϕ )
15π + 32
2
Φ = ∫ dϕ ∫ ( − ρ ) dρ = −
0 1
4

r r r
P14. Izra~unaj tok polja a = j + x k kroz svod valjka x 2 +y 2 =2y koji se
nalazi u prvom i drugom oktantu unutar paraboloida z=4−x −y ,
2 2

r r
orijentiran vektorom n = j u to~ki T(0, 0, 3).
148 VIII. Povr{inski integral

Uradak. Zapi{imo jednad`bu valjka u kanonskom obliku

x2+(y−1)2=1.

Pomaknemo li ishodi{te koordinatnog sustava u sredi{te osnovice

valjka i za parametre uzmemo kut ϕ i aplikatu z, dobivamo
jednad`bu svoda
r r r r r
S : n , r = cos ϕ i + (1 + sin ϕ ) j + z k ; (ϕ , z ) ∈ D

jer za to~ke valjka vrijedi

x=cos ϕ i y=1+sin ϕ .

Nejednad`be podru~ja D su
0 ≤ ϕ ≤ 2π
D:
0 ≤ z ≤ 2 − 2 sin ϕ
jer je gornja granica za para-
metar z presje~nica paraboloida i
valjka,

z=4−x 2 −y 2 =2−2 sin ϕ .

Slijedi:
r r r
a = j + cos ϕ k
r r r r r Slika uz P14.
rϕ × rz = cosϕ i + sin ϕ j ↑ ↓ n

3π
(nakon pomaka ishodi{ta za to~ku T je ϕ = i z=3,
2
r r r r
( rϕ × rz )(T ) = − j = − n )
r r r
a ⋅ ( rϕ × rz ) = sin ϕ
2π 2− 2 sin ϕ

Φ = − ∫ sin ϕ dϕ ∫ dz = 2π
0 0
 7. Zadaci 149

7. Zadaci
r r
Z1. Izra~unaj integral vektorskog polja a = x i + yz j po ~etverokutu s
vrhovima A(3,1,1), B(0,1,4), C(5,1,4) i D(4,1,1), orijentiran
r r
vektorom n = j .

r r r
Z2. Izra~unaj integral polja a = y j + xk po trokutu s vrhovima
A(6,0,0), B(−3,0,3) i C(−3,−3,3), orijentiranom vektorom
r
n = AB × AC .

r r r
Z3. Izra~unaj tok polja brzine strujanja teku}ine a = xy i − 4 y k kroz
svod ravnine 2 x+ 2 y−z+ 4 = 0 koji se nalazi u tre}em oktantu, ori-
r r r r
jentiran vektorom n = 2 i + 2 j − k . Postoji li dio zadanog trokuta
r
kroz koji je tok polja a pozitivan?

r r r
Z4. Izra~unaj tok polja brzine strujanja teku}ine a = y i − z k kroz
unutarnju stranu svoda paraboloida z=x +y ispod ravnine z = 4 .
2 2
r
Mo`e li se izdvojiti dio zadanog svoda kroz koji je tok polja a
negativan?

r r
Z5. Izra~unaj tok polja a = z i kroz vanjsku stranu svoda parabolo-
ida z=x +y izme|u ravnina z = x i z = 2x.
2 2

r r r r
Z6. Izra~unaj tok polja a = yi − x j −k kroz svod paraboloida
z=4−x2−y2 isje~en valjkom x 2 + y 2 = 2 x , orijentiran pozitivno
orijentiranom rubnom krivuljom gleda li se iz ishodi{ta.

r r
Z7. Izra~unaj tok polja a = x 3 j kroz svod paraboloida y=36− 4x2− 9z2
koji se nalazi u prvom oktantu, orijentiran vektorom
r r r r  3 1
n = 4 3 i + j + 6 k u to~ki T  , 32 ,  .
 2 3
150 VIII. Povr{inski integral

r r r
Z8. Izra~unaj tok polja a = z i + y 2 k kroz svod:
a) povr{ine z=xy koji se nalazi u prvom oktantu do ravnine
r r r r 1 1 1
x+y=1, orijentiran vektorom n = −2i − 3 j + 6 k u to~ki T ( , , )
2 3 6
b) ravnine x + y = 1 koji se nalazi u prvom oktantu ispod
r r r
povr{ine z = xy , orijentiran vektorom n = i + j

r r r
Z9. Izra~unaj tok polja a = y 2 i + z k kroz svod ravnine 2y + z = 3
r r r
isje~en paraboloidom z=x +y , orijentiran vektorom n = −2 j − k .
2 2

r r r
Z10. Izra~unaj tok polja brzine strujanja teku}ine a = − x 2 j + 2y k kroz
svod povr{ine z = xy isje~en valjcima x = y i y = x , orijentiran
r r r r  1 1 1
vektorom n = i + j − 2k u to~ki T  , , .
 2 2 4

r r r r
Z11. Koliki je tok polja a = 3 e y i + e y j − 3 e y k kroz bilo koju povr{inu
koja le`i u ravnini 2x−3y+z= 7 ?

r r r
Z12. Izra~unaj tok polja a = x 2 z i + k kroz unutarnju stranu svoda
hiperboloida z =x +y −9 za 0 ≤ z ≤ 4 .
2 2 2

r r r
Z13. Izra~unaj tok polja a = x i + y j kroz vanjsku stranu svoda hiperbo-
loida x +y −z =3 koji se nalazi unutar paraboloida 4z = x +y .
2 2 2 2 2

r r
Z14. Konvergira li tok sfernog polja a = r kroz vanjsku stranu svoda
hiperboloida z =x +y −1 izme|u ravnina z = 0 i z = 2 ?
2 2 2

r r
Z15. Izra~unaj optok polja brzine strujanja teku}ine a = x i kroz unu-
tarnju stranu sfere x +y +z =9 .
2 2 2
 7. Zadaci 151

r r
Z16. Izra~unaj optok polja a = x 2i kroz vanjsku stranu sfere
r r r r
x + y + +z =R . Koliki je optok polja b = x 2 i + y 2 j + z 2 k kroz
2 2 2 2

istu sferu?

r r
Z17. Izra~unaj tok polja v = y j kroz vanjsku stranu svoda elipsoida
x2 y 2 z 2
+ + = 1 koji se nalazi u prvom oktantu.
a2 b2 c 2
r r
Z18. Koliko iznosi optok sfernog polja a = f ( r ) r kroz vanjsku stranu
sfere sa sredi{tem u ishodi{tu polumjera R?
r
r cr
Z19. Koliko iznosi optok sfernog polja a = 3 kroz vanjsku stranu bilo
r
koje sfere sa sredi{tem u ishodi{tu?

r r r
Z20. Izra~unaj tok polja a = z i − k kroz svod valjka z = y
2
koji se
nalazi u prvom i ~etvrtom oktantu ispod ravnine x+2y+2z=4 ,
orijentiran negativno orijentiranom rubnom krivuljom ako se gleda
iz to~ke T ( 0 , 0 , 5 ) .

r r r
Z21. Izra~unaj tok polja a = j − 3x 2 k kroz svod valjka z=x 3 koji se
nalazi u prvom oktantu unutar paraboloida y=2−x −z , orijentiran
2 2
r r
rubnom krivuljom koja je orijentirana tangentnim vektorom t = − j
u to~ke T ( 0 , 1 , 0 ) .

r r 1r 1
Z22. Izra~unaj tok polja a = i + y k kroz svod valjka x = z 3
9 − z2 2
koji se nalazi u prvom oktantu unutar valjka x + z = 8 do ravnine
2

r r r 1
y = 3 , orijentiran vektorom n = −2 i + 3 k u to~ki T ( ,1 ,1 ) .
2
152 VIII. Povr{inski integral

r r r
Z23. Izra~unaj tok polja brzine strujanja teku}ine a = z i + y j kroz
vanjsku stranu svoda valjka x + y = 9
2 2
koji se nalazi u prvom
oktantu izme|u ravnina z = 0 i z = 5 .

r r r r
Z24. Izra~unaj optok polja a = x 2 i + y 2 j + z 2 k kroz unutarnju stranu
zatvorene povr{ine, sastavljene od dijelova povr{ina: z = x + y ,
2 2 2

z=1 i z=3.
r r r
Z25. Izra~unaj optok polja a = z i + j kroz vanjsku stranu zatvorene
povr{ine, sastavljene od dijelova povr{ina: x2+y2=4, z=0 i
y − 2z + 6 = 0 .

r r
Z26. Izra~unaj optok polja a = (x2 + z 2)k kroz unutarnju stranu

zatvorene povr{ine, sastavljene od svodova povr{ina z = 5 − x 2 i

z = x + y +1.
2 2 2

Z27. Doka`i pou~ak: Vektorsko polje je bezopto~no ako i samo ako

njegov tok ne ovisi o povr{ini integracije.

r r
Z28. Odredi tok stalnog polja a = − i kroz vanjsku stranu svoda pa-
raboloida y + z = 2 c x (c > 0 )
2 2
koji se nalazi u prvom i petom
oktantu izvan valjka y = c x do ravnine x = c .
2

r r r
Z29. Izra~unaj tok polja a = x j + y 2 +1 k kroz svod paraboloida
z = 4y 2 − x 2 koji se nalazi u prvom i drugom oktantu do ravnine
r r r r
y = 3 , orijentiran vektorom n = 2 i − 8 j + k u to~ki T(1 , 1 , 3 ).

r r
Z30. Izra~unaj tok polja a = − z k kroz svod valjka y=ln z koji se nalazi
u prvom oktantu ispod ravnine (e+1)x+y+z=e+1, orijentiran
pozitivno orijentiranom rubnom krivuljom ako se gleda iz to~ke
T(0,2,0) .
 7. Zadaci 153

r
Z31. Izra~unaj tok polja a = y 2 k kroz svod valjka z=(x−1)2(4−x2) koji
je ravninama x + y = 2 , x − y =− 2
isje~en i y = 0 , a orijentiran
r r r
vektorom n = 10 i + k u to~ki T(0 , 1 , 4).

r r r
Z32. Izra~unaj tok polja a = xz i + y k kroz svod sto{ca z = x 2 + y 2
r r r
izrezan valjkom z = 2 c y (c>0) , orijentiran vektorom n = j − k u
2

to~ki T(0, c, c).

r r r
Z33. Izra~unaj tok polja a = xi + y j kroz svod polusfere z = R2 − x2 − y2
isje~en valjkom x + y = Ry , orijentiran radius-vektorom.
2 2

r r r
Z34. Izra~unaj tok polja a = x j + (3x + 2) k kroz svod povr{ine z = x 2 + y
koji se nalazi u prvom i drugom oktantu ispod ravnine y + z = 6 ,
r r r r
orijentiran vektorom n = 2 i + j − k u to~ki T(1 , 1 , 2).

r r
Z35. Izra~unaj tok polja a = y k kroz svod hiperboloida z = x 2 + 5y 2 + 4
r r
do ravnine y + z = 4 , orijentiran vektorom n = − k u to~ki T(0 , 0 , 2).

r xy r
Z36. Izra~unaj tok polja a = k kroz svod hiperboloida
( x 2 + y 2 )3
x 2 +y 2 −z 2 =5 koji se nalazi u prvom oktantu ispod valjka 4y=z 2 ,
orijentiran negativno orijentiranom rubnom krivuljom gleda li se iz
ishodi{ta.

r y r
Z37. Izra~unaj tok polja a = k kroz svod “mjeseca” u ravnini
x +y22

XY, odre|en lukovima kru`nica x 2 +y 2 =R 2 i x 2 +(y+R) 2 =2R 2 za

r r
y≥ 0 , orijentiran vektorom n = k .
 155

IX. Gusto}a optoka i divergencija

1. Pojam gusto}e optoka

2. Analiti~ka formula. Divergencija.
Invarijantna svojstva
3. Bezizvorno polje
4. Primjeri
5. Zadaci

1. Pojam gusto}e optoka. Guto}a optoka u vektorskom polju

r
a u to~ki T je skalar

r ∆Φ
g opt a (T ) : = lim , (1)
∆V → 0 ∆V

gdje je
r r
∆Φ = ∫∫ a ⋅ dS optok u polju a kroz malu jednostavno zatvorenu
S

pozitivno orijentiranu povr{inu S oko to~ke T,

∆V obujam podru~ja V(S) obrubljenog povr{inom S,
i
∆V → 0 u lim oznaka stezanja podru~ja V(S) u sve tri dimenzije
∆V →0
k to~ki T.

Gusto}a optoka se katkada ozna~ava

dΦ
. (2)
dV

Operator g opt gusto}e optoka je tipa “vektor → skalar”.

2. Analiti~ka formula. Divergencija. Invarijantna svojstva.

r
Ako je polje a analiti~ki zadano

r r r r r
a = a ( x , y , z ) = P ( x , y , z ) i + Q( x , y , z ) j + R ( x , y , z ) k , (3)
156 IX. Gusto}a optoka i divergencija

tada se gusto}a optoka ra~una po formuli

r ∂ P ∂Q ∂R
g opt a = + + . (4)
∂x ∂y ∂z

Ta formula upu}uje na odredbu skalara divergencije danu ve} u

III(3), a ujedno pokazuje invarijantnost divergencije i ukazuje na mogu-
}nost invarijantne odredbe divergencije:
r r
g opt a = div a . (5)

r
3. Bezizvorno polje. Vektorsko polje a se zove bezizvorno
ako je u svakoj to~ki T njegovog podru~ja
r
div a (T ) = 0 . (6)
r r
Ako je div a (T ) ≠ 0 , ka`e se da polje a ima izvor u to~ki T.
r r
Ako je div a (T ) > 0 , ka`e se da polje a ima pozitivan izvor
r r
(izvor u u`em smislu), a ako je div a (T ) < 0 , ka`e se da polje a ima
negativan izvor (ponor, utok) u to~ki T.

4. Primjeri
r r r r
P1. Izra~unaj gusto}u optoka polja a = yz i + xy j − x 2 z 2 k . Koliko
ona iznosi u to~ki T (1,9,3)?

Uradak. Po formuli (4) ili (5)

r r ∂P ∂Q ∂R x
g opt a = div a = + + = − 2x2 z .
∂ x ∂ y ∂ z 2 xy
Za to~ku T je posebno
r 35
g opt a (T ) = − .
6

r  6 r
P2. Izra~unaj gusto}u optoka polja a =  r 3 −  r u to~ki T(−2,−2,1).
 r
 4. Primjeri 157

r
Uradak. Polje a je sferno pa prema (5) i uz pomo} III(28) slijedi:
′
r r  3 6  6 12
g opt a = div a =  r −  r + 3 r 3 −  = 6r 3 − ,
 r   r  r
i kako je r(T)=3, izlazi
r
g opt a (T ) = 158 .

r
P3. Izra~unaj po odredbi (1) gusto}u optoka radius-vektora r u
ishodi{tu O. Kao poop}enje primjera vidi Z5.

Uradak. Primijenimo odredbenu formulu (1)

r
r
g opt a (O) = lim
∆Φ
= lim S
r ⋅ dS
,
∫∫
∆V → 0 ∆V R→0 4
π R3
3
gdje je S=S(R) sfera sa sredi{tem u ishodi{tu O polumjera R.
r
Izra~unajmo najprije optok polja r kroz sferu S:
r r r0
∫∫ r ⋅ dS = ∫∫ r ⋅ r dS = ∫∫ rdS = R ∫∫ dS = 4πR
3
,
S S S S

a zatim grani~nu vrijednost

r
lim
∫∫ r ⋅ dS = lim 4πR
S
3
= 3.
R→0 4 R→0 4 3
π R3 πR
3 3
Tako je
r
g opt r (O ) = 3 .

r
P4. Izra~unaj po odredbi (1) gusto}u optoka radius-vektora r .

Uradak. Neka je T po volji odabrana to~ka i u njoj ra~unajmo gusto}u

r
optoka polja r . Primijenimo formulu (1)
r
r
g opt r (T ) = lim
∫∫ r ⋅ dS
S
R→ 0 4 3
πR
3
158 IX. Gusto}a optoka i divergencija

tako da za S=ST (R) odaberemo sferu sa sredi{tem u to~ki T polu-

mjera R.
r
Ra~unajmo optok polja r kroz
sferu S. Prema slici je
r r r
r = r0 + r1 ,
odakle slijedi:
r r r Slika uz P4.
∫∫ r ⋅ dS = ∫∫ ( r
S S
0 + r1 ) ⋅ dS =
r r
= ∫∫ r ⋅ dS + ∫∫ r ⋅ dS = 0 + 4πR = 4πR 3 ,
3
0 1
S S
r r
jer je r0 stalni vektor (vidi VIII.P12), a r1 radius-vektor s obzi-
rom na to~ku T (vidi P3).

Ra~unajmo zatim grani~nu vrijednost. Tako je vektorskom

r
polju r pridru`eno stalno skalarno polje
r
g opt r (T ) = 3 .

r r
P5. Izra~unaj po odredbi (1) gusto}u optoka polja a = x 2 i u to~ki
T(3,2,5).

Uradak. Primijenimo formulu (1)

r
r
g opt a (T ) = lim
∫∫ a ⋅ dS
S
R→0 4
π R3
3

tako da za S = S T ( R) odaberemo sferu sa

sredi{tem u to~ki T polumjera R (vidi sliku).
r
Izra~unajmo prvo optok polja a kroz
r
pozitivno orijentiranu sferu S : n koriste}i se
ra~unima iz VIII. P10 :
r r
r = ( R cos ϕ sin ϑ + 3) i + . . .
0 ≤ ϕ ≤ 2π , 0 ≤ ϑ ≤ π
Slika uz P5.
 4. Primjeri 159

r r
a = ( R cos ϕ sin ϑ + 3)2 i
r r r r
rϕ × rϑ = − R 2 cos ϕ sin 2 ϑ i + . . . ↑ ↓ n
r r r
a ⋅ ( rϕ × rϑ ) = − R 2 ( R cos ϕ sin ϑ + 3)2 cos ϕ sin 2 ϑ
2π π
r
∫∫S ∫ ∫
a ⋅ dS = R 2 cos ϕ dϕ ( R cos ϕ sin ϑ + 3)2 sin 2 ϑ dϑ =
0 0

2π
 
∫
 cos 2m+1 ϕ dϕ = 0
 0 
2π π

∫ ∫
= 6R 3 cos 2 ϕ dϕ sin 3 ϑ dϑ = 8πR 3
0 0

Izra~unajmo zatim grani~nu vrijednost:

r 8πR 3
g opt a (T ) = lim =6.
R→0 4
πR 3
3
r r
P6. Izra~unaj po odredbi (1) gusto}u optoka polja a = xyz j .

Uradak. Ozna~imo s T(x0, y0, z0) po volji odabranu to~ku i u njoj ra~u-
r
najmo gusto}u optoka polja a :
r
r
g opt a (T ) = lim
∫∫ a ⋅ dS ,
S
R→0 2π R 3

gdje je za S=ST (R) odabran omota~

valjka oko to~ke T kojeg ~ine dvije
osnovice polumjera R usporedne s
ravninom XY i pla{t visine 2R uspo-
redan s osi Z (vidi sliku).
r
Ra~unajmo optok Φ polja a kroz
r
pozitivno orijentirani omota~ S : n ,

Φ = Φ1 + Φ 2 + Φ 3 . Slika uz P6.
160 IX. Gusto}a optoka i divergencija

r
Polje a je usporedno s osnovicama S1 i S3 pa je
Φ1 = Φ 3 = 0 .
r r
Tok polja a kroz pla{t S2 : n2
r r r r
r = ( R cos ϕ + x0 ) i + ( R sin ϕ + y 0 ) j + z k
0 ≤ ϕ ≤ 2π , z 0 − R ≤ z ≤ z 0 + R
r r
a = ( R cos ϕ + x0 )( R sin ϕ + y 0 ) z j
r r r r r
rϕ × rz = R cos ϕ i + R sin ϕ j ↑ ↑ n2
r r r
a ⋅ ( rϕ × rz ) = R sin ϕ ( R cos ϕ + x0 )( R sin ϕ + y 0 )z
2π z0 + R

Φ 2 = R ∫ sin ϕ ( R cos ϕ + x 0 )( R sin ϕ + y 0 ) dϕ ∫ z dz = 2π R x z

3
0 0
0 z0 − R

Odatle je kona~no
r 2πR 3 x0 z 0
g opt a ( x0 , y 0 , z 0 ) = lim = x0 z 0 .
R →0 2π R 3
r
Tako je zadanom vektorskom polju a pridru`eno skalarno
polje
r
g opt a = xz .

r r r
P7. Koriste}i se odredbom (1) polju a = ln z k pridru`i polje g opt a .

Uradak. Neka je T(x0, y0, z0) po volji odabrana to~ka. Ra~unajmo gusto}u
optoka
r
r
g opt a (T ) = lim
∫∫ a ⋅ dS ,
S
R→0 8R 3
gdje je S=ST(R) omota~ kocke oko to~ke T brida 2R ~ije su stra-
ne usporedne s koordinatnim ravninama (vidi sliku).
r
Potra`imo optok Φ polja a kroz pozitivno orijentirani
r
omota~ S : n ,

Φ = Φ1 + Φ 2 + . . . + Φ 6 .
 4. Primjeri 161

r
Polje a je usporedno sa stranama S2, S3, S4 i S5 pa je
Φ2 =Φ3 =Φ 4 =Φ5 = 0 .
r
Φ 1 = ∫∫ a r⋅ dS =
S1 : n1
r r
= ∫∫
S1
ln( z 0 + R ) k ⋅ k dS =

= ln ( z 0 + R ) ∫∫ dS =
S1

= 4R 2 ln( z 0 + R )

Φ 2 = −4R 2 ln( z 0 − R )
z0 + R
Φ = 4R 2 ln
z0 − R
Slika uz P7.
Tako je
z0 + R
4R 2 ln
r z0 − R 1 ln( z 0 + R ) − ln( z 0 − R )
g opt a ( x0 , y 0 , z 0 ) = lim 3
= lim ,
R →0 8R 2 R→0 R
a primjenom L′Hospitalovog pravila izlazi
1 1
+
1 z + R z0 − R 1
lim 0 = .
2 R → 0 1 z0
Tako je odre|eno tra`eno pridru`eno polje
r 1
g opt a = .
z
r r
P8. Prona|i to~ke u kojima polje a = ( r 2 − 5r )r nema izvora.
r r
Uradak. Treba prona}i to~ke T za koje je div a (T)=0 . Polje a je
sferno pa primjenjujemo formulu III(28)
r
div( r 2 − 5r )r = ( r 2 − 5r )′ r + 3( r 2 − 5r ) = 5r( r − 4) .

Odatle zaklju~ujemo da izvora nema u ishodi{tu (r = 0 ) i u

to~kama sfere sa sredi{tem u ishodi{tu polumjera 4 (r = 4 ).
162 IX. Gusto}a optoka i divergencija

r r r r
P9. Odredi ordinatu Q(x,y,z) polja a = x 2 y i + Q( x , y , z ) j − z 2 k tako
da ono bude bezizvorno.
r
Uradak. Iz uvjeta div a (T)=0 proizlazi djelomi~na diferencijalna jedna-
d`ba s nepoznatom funkcijom Q(x,y,z) ,
∂
2xy + Q( x , y , z ) − 2 z = 0 ,
∂y
koju mo`emo rije{iti neposrednim integriranjem:

∫
Q( x , y , z ) = ( 2z − 2xy ) dy + f ( x , z ) = 2yz − xy 2 + f ( x , z ) ,

gdje je funkcija f ( x , z ) po volji odaberiva.

r r r r
P10. Za polje a = xy 2 z i − yz 3 j − x 2 z 2 k prona|i: povr{ine na kojima
ono nema izvora, podru~je u kojem su izvori pozitivni i podru~je
u kojem su izvori negativni.
r
Uradak. Potrebno je izdvojiti to~ke podru~ja polja a (to je cijeli
prostor) za koje je divergencija nula, to~ke za koje je divergencija
pozitivna i to~ke za koje je divergencija negativna. Iz
r
div a = z ( y 2 − 2x 2 − z 2 ) ,
slijedi:
r
div a =0 za z=0 ili y2=2x2+z2,

r z > 0 z < 0
div a >0 za  ili  2 ,
 y > 2x + z  y < 2x + z
2 2 2 2 2

r z > 0 z < 0
div a >0 za  ili  2 .
 y < 2x + z  y > 2x + z
2 2 2 2 2

Izvora nema na ravnini z = 0 niti na sto{cu y =2x +z . Izvori su

2 2 2

pozitivni u vanjskim to~kama sto{ca gornjeg otvorenog poluprostora

i unutarnjim to~kama sto{ca donjeg otvorenog poluprostora. Izvori
su negativni u preostalim to~kama prostora.
 5. Zadaci 163

5. Zadaci
r r r
Z1. Izra~unaj gusto}u optoka polja a = xy i − 3 yz j + 3 xz k u to~ki
T(−2, 2, 4).

r 1 1 r
Z2. Izra~unaj gusto}u optoka sfernog polja a =  + r u to~ki
r r2 
T(2, −3, 6).

Z3. Doka`i da je operator g opt gusto}e optoka linearan.

Z4. Pripadaju li suprotnim poljima suprotne gusto}e optoka?

Z5. Izra~unaj po odredbenoj formuli gusto}u optoka sfernog polja

r r
a = f ( r )r u ishodi{tu O.

Z6. Koriste}i se rje{enjem prethodnog zadatka izra~unaj gusto}u optoka

u ishodi{tu za sljede}a polja:
r r r r r r r
a) a = ( r 3 − 2r + 5)r b) a = r ( r − 4r 0 ) c) a = sin r r 0

r r
Z7. Izra~unaj po odredbi gusto}u optoka polja a = r po uzoru na P5.
r r
Z8. Izra~unaj po odredbi gusto}u optoka polja a = z 2 k po uzoru na P5.
r r r r
Z9. Izra~unaj po odredbi gusto}u optoka polja a = x 2 i + y 2 j + z k u
to~ki T(3, 3, 0) po uzoru na P6.

r r r r
Z10. Izra~unaj po odredbi gusto}u optoka polja a = x 2 i + y 2 j + z k po
uzoru na P6.

r r r r
Z11. Izra~unaj po odredbi gusto}u optoka polja a = e x i + e y j + e z k u
ishodi{tu O po uzoru na P7.

r r r r
Z12. Izra~unaj po odredbi gusto}u optoka polja a = e x i + e y j + e z k po
uzoru na P7.
164 IX. Gusto}a optoka i divergencija

r r
Z13. Izra~unaj po odredbi gusto}u optoka polja a = f ( x ) i po uzoru na
P7.
r r r r
Z14. Odredi funkciju f (z) tako da polje a = xz i + y f ( z ) j + f ( z ) k
bude bezizvorno.
r r r r
Z15. Prona|i povr{ine na kojima polje a = x 2 z 2 i − xy 3 j + x 2 z k nema
izvora.

Z16. Gdje se nalaze pozitivni, a gdje negativni izvori polja

r r r r
a = xy i + 3 xz j − z 4 k ?
r r r r
Z17. Za polje a = xz 2 i + x 4 y j − x 2 z 2 k prona|i: povr{ine na kojima ono
nema izvora, podru~je u kojem su izvori pozitivni i podru~je u
kojem su izvori negativni.

Z18. Navedi primjere bezizvornih polja.

Z19. Gdje se nalaze pozitivni, a gdje negativni izvori sfernih polja:

r r r r
a) a = ( 2r 2 + 5r − 10 )r b) a = ( 4r 2 − 25r + 40 )r

r r
Z20. Za koje vrijednosti parametra c polje a = (c + cr − 4r 2 )r ima ne-
gativan izvor u svakoj to~ki?
r r
Z21. Na kojim povr{inama sferno polje a = f ( r )r nema izvora?

Z22. Koriste}i se rje{enjem III.Z33b odredi funkciju f (r) tako da sferno

r r
polje a = f ( r )r bude: a) bezizvorno
b) samo s pozitivnim izvorima c) samo s negativnim izvorima

Z23. Je li bezopto~no polje bezizvorno? Je li bezizvorno polje bezopto-

r c r
~no? Kakvo je polje a = r (vidi VIII.Z19)?
r3
 165

X. Integralne formule

1. Formula gradijenta
2. Formula rotora
3. Formula divergencije
4. Obujamski integral
5. Primjeri
6. Zadaci

1. Formula gradijenta. Prirast skalaranog polja ϕ pri prijelazu

od to~ke A do to~ke B u podru~ju polja jednak je hodu u polju
gradϕ bilo du` koje jednostavne krivulje C(A, B), spojnice to~aka A i
B, sadr`ane u podru~ju polja i orijentirane rasporedom (A,B) rubnih
to~aka od A k B :

B B
(N-L) ϕ = ∫ grad ϕ ⋅ ds . (1)
C
A A

B
Oznaka ϕ je uobi~ajena oznaka prirasta
A

ϕ ( A, B )
: = ϕ ( B ) − ϕ ( A) . (2)

Formula (1) se primjenjuje i u obliku

(N-L←) ∫ r
C :t 0
gradϕ ⋅ ds = ϕ ( A , B )( C ) . (3)

Zbog nastupa gradϕ u (1), ta se formula naziva formula

gradijenta, a zbog sli~nosti s poznatom Newton-Leibnizovom formulom
diferencijalnog i integralnog ra~una
b b
f
a
= ∫ f ′ dx ,
a
(4)
166 X. Integralne formule

naziva se tako|er Newton-Leibnizova formula.

Formula (N-L) pretpostavlja da se to~ke A i B u podru~ju polja

mogu spojiti krivuljom C koja tako|er le`i u podru~ju polja. Ako je
podru~je polja sastavljeno od dvije kugle koje se ne sijeku, tada npr.
sredi{ta kugala nemaju to svojstvo.

Posebnu vrstu prostornih podru~ja ~ine povezana podru~ja u

kojima se svake dvije to~ke mogu spojiti jednostavnom krivuljom koja
le`i u podru~ju.

Za polje ϕ s povezanim podru~jem, iz (N-L←) neposredno slijedi

da je, za svake dvije to~ke A i B, hod u polju grad ϕ neovisan o krivu-
lji integracije C(A, B). Drugim rije~ima,
(*) polje grad ϕ je konzervativno, tj. po VI.5(E1) bezophodno.

r
2. Formula rotora. Ophod u vektorskom polju a du` orijenti-
r
rane jednostavno zatvorene krivulje C : t 0 u podru~ju polja jednak je
r
toku u polju rot a bilo kroz koju povr{inu S(C), nataknicu na krivulju
r
C, sadr`anu u podru~ju polja i orijentiranu rubnom krivuljom C : t 0 :

r r
(S) ∫ r
C :t 0
a ⋅ ds = ∫∫ S (C)
rot a ⋅ dS . (5)

Formula (5) se primjenjuje i u obliku

(S←) r r
∫∫ r
S :n0 ∫
rot a ⋅ dS = a ⋅ ds .
C( S )
(6)

r
Zbog nastupa rot a u (5), ta se formula naziva formula rotora, a
zbog podrijetla, zove se tako|er Stokesova formula po engleskom fizi~aru
i matemati~aru Stokesu (1819-1903).

Formula (S) pretpostavlja da se na krivulju C u podru~ju polja

mo`e nataknuti povr{ina S koja tako|er le`i u podru~ju polja. Ako je
podru~je polja torus, tada npr. sredi{nja kru`nica torusa, koja nastaje
rotacijom sredi{ta kruga oko osi u ravnini kruga na udaljenosti od
sredi{ta ve}oj od polumjera kruga, ne posjeduje to svojstvo.
 3. Formula divergencije 167

Posebnu vrstu prostornih podru~ja ~ine

povr{inski jednostavno povezana podru~ja u
kojima se na svaku jednostavno zatvorenu
krivulju mo`e nataknuti jednostavna povr{ina
koja le`i u podru~ju.
r
Ako je podru~je polja a povr{inski je-
dnostavno povezano, tada iz (S←) neposredno
slijedi da je, za svaku jednostavno zatvorenu
krivulju C,
r
(**) tok u polju rot a neovisan o povr{ini
integracije S(C), tj. po VII.5(F1) da je polje George Gabriel Stokes
r
rot a bezopto~no.

r
3. Formula divergencije. Optok u vektorskom polju a kroz
r
pozitivno orijentiranu jednostavno zatvorenu povr{inu S: n+0 u podru~ju
r
polja jednak je obujamskom integralu polja div a po prostornom po-
dru~ju V(S) obrubljenom povr{inom S:

r r
(G) ∫∫ a ⋅ dS = ∫∫∫
S V(S)
div a dV . (7)

r
Obujamski integral skalarnog polja q = div a po prostornom
podru~ju V=V(S) odre|uje se grani~nim prijelazom, a ra~una pomo}u
obi~nog trostrukog integrala (vidi sljede}u to~ku a posebice (11) i (12)).

Formula (7) se primjenjuje i u obliku

r r
(G←) ∫∫∫ V
div a dV = ∫∫S (V )
a ⋅ dS . (8)

r
Zbog nastupa div a u (7) ta se formula naziva formula
divergencije, a zbog podrijetla, u nas se gotovo uvijek zove Gaussova
formula po njema~kom matemati~aru, fizi~aru i astronomu Gaussu (1777-
1855), a ina~e i po engleskom matemati~aru i fizi~aru Greenu (1793-
1841) te ruskom matemati~aru Ostrogradskom (1801-1861).
168 X. Integralne formule

Carl Friedrich Gauss Mihail Vasiljevi~ Ostrogradski

Formula (G) pretpostavlja da povr{ina S u podru~ju polja

obrubljuje prostorno podru~je V koje tako|er le`i u podru~ju polja. Ako
je podru~je polja kugla bez koncentri~ne kugle manjeg polumjera, tada
npr. sfera u podru~ju polja koja sadr`ava manju kuglu ne posjeduje to
svojstvo. Za manju se kuglu slikovito ka`e da je “rupa” u podru~ju
polja.
Posebnu vrstu prostornih podru~ja ~ine prostorno jednostavno
povezana podru~ja V u kojima svaka jednostavno zatvorena povr{ina S
obrubljuje podru~je V(S) koje tako|er le`i u V. Slikovito re~eno, to su
podru~ja “bez rupa”.

4. Obujamski integral. Ako se promatra skalarna veli~ina, kao

{to je masa, naboj, toplina, vjerojatnost, ..., neprekinuto raspodijeljena u
prostornom podru~ju V,
tada se primjenom integralne metode njezina cjelokupna koli~ina Q u
podru~ju V izra`ava obujamskim (volumenskim) integralom gusto-}e q(T)
po podru~ju V:
∆Q
q(T ) : = lim , (9)
∆V → 0 ∆V

gdje je ∆Q koli~ina u malom komadu (kona~nom elementu) VT podru~ja

V, oko to~ke T, obujma ∆V (vidi Sliku 3).
 3. Formula divergencije 169

Koli~ina Q skalarne veli~ine u polju gusto}e q

u prostornom podru~ju V

n
∆Qi ≈ qi ∆Vi ∑
i =1
lim
∆V →0

r r r r r r
Q= ∫∫∫ V
q dV = ∫∫∫ q (r × r ) ⋅ r
V′
u v w du dv dw = ∫∫∫ q (∂
V′
u r × ∂ v r)⋅∂ w r

Slika 3. Koli~ina skalarne veli~ine - Obujamski integral

170 X. Integralne formule

Naime, pretpostavljaju}i da je gusto}a poznata, iz (9) slijedi

∆Q ≈ q(T ) ∆V , (10)

a odatle
n
Q= ∫∫∫ V
q (T ) dV : = lim
∆V → 0
∑ q ∆V .
i i (11)
i =1

Ako je podru~je V analiti~ki zadano parametarski

r r r r r
r = r (u, v, w ) = x (u, v, w ) i + y (. . .) j + z (. . .) k ,

s (u, v, w) iz podru~ja V ′, tada se obujamski integral (11) ra~una

pomo}u obi~nog trostrukog integrala:

r r r
∫∫∫ V
q(T ) dV = ∫∫∫ V′
q(u, v, w ) ( ru × rv ) ⋅ rw du dv dw
(12)
r r r
= ∫∫∫ V′
q (u, v, w ) (∂ u r × ∂ v r ) ⋅ ∂ w r .

5. Primjeri
r
P1. Koliko iznosi hod polja a = grad x y z od to~ke A(−4, −4, 1) do
to~ke B(−5, −5, 9) du` bilo koje spojnice C(A, B) u njegovom
podru~ju?

Uradak. Primijenimo formulu gradijenta (3) :

∫C ( A, B )
grad x y z ⋅ ds = ( −5)( −5) 9 − ( −4)( −4)1 = 11 .

r r r r
P2. Formulom gradijenta izra~unaj rad W polja a = y i + x j − 2z k od
to~ke A(3, 2, 1) do to~ke B(1, 2, 1) du` bilo koje njihove spojnice.

Uradak. Najprije treba prona}i polje ϕ = ϕ ( x , y , z ) tako da vrijedi

 5. Primjeri 171

r ∂ϕ r ∂ϕ r ∂ϕ r
a = grad ϕ = i+ j+ k.
∂x ∂y ∂z
Ra~un :

∂ϕ
= y , a odatle ϕ = ∫ y dx = xy + f ( y , z )
∂x
∂ϕ ∂f
=x , dakle =0, a odatle f = g ( z )
∂y ∂y
∂ϕ dg
= −2z , dakle = −2z , a odatle g = − z 2 + C
∂z dz

Iz provedenog ra~una slijedi

ϕ = xy − z 2 + C ,
a tada je lako po formuli gradijenta izra~unati rad
W = ϕ ( B ) − ϕ ( A ) = −4 .

r r
P3. Formulom gradijenta izra~unaj rad sfernog polja a = ( 3r − 2) r od
to~ke A(2, −2, 1) do to~ke B(3, 0, −4) du` bilo koje njihove spoj-
nice.
Uradak. Na|imo polje ϕ = f ( r ) tako da bude
r r
a = grad f ( r ) = f ′( r )r 0 .
r r
Jer je a = ( 3r 2 − 2r ) r 0 , slijedi :

f ′( r ) = 3r 2 − 2r ,

∫
f ( r ) = (3r 2 − 2r ) dr = r 3 − r 2 + C .

Po formuli gradijenta izlazi

W = f ( rB ) − f ( rA ) = rB3 − rB2 − ( rA3 − rA2 ) = 82 .

r r r
P4. Formulom rotora izra~unaj ophod polja a = yz i + 4 x k du` ruba
trokuta s vrhovima A(3, 2, 0), B(0, 5, 0) i C(0, 5, 3), negativno
orijentiranog kada se gleda iz ishodi{ta.
172 X. Integralne formule

Uradak. Prema formuli rotora (5),

r r
∫
W = a r⋅0ds =
C:t ∫∫ r
S (C ) : n0
rot a ⋅ dS ,

r r
ra~unat }emo tok polja rot a kroz orijentiranu povr{inu S(C ) : n
trokuta ABC (vidi sliku).

Uz pripomo} slike, slijedi :

r r r r r
S(C ) : n , r = x i + ( 5 − x ) j + z k
0 ≤ x ≤ 3
( x, z ) ∈ D : 
0 ≤ z ≤ 3 − x
r r r
rot a = ( y − 4) j − z k =
r r
= (1 − x ) j − z k
r r r r r Slika uz P4.
rx × rz = − i − j ↑ ↓ n
r r r
rot a ⋅ ( rx × rz ) = x − 1

3 3− x
r
W= ∫∫ r 0 rot a ⋅ dS =
S (C ) : n ∫∫
D ∫
( x − 1) dx dz = − ( x − 1) dx
0
∫ dz = 0
0

r r r
P5. Formulom rotora izra~unaj ophod polja a = x 2y i + z 2 j du`
presje~nice paraboloida z=8−x −y , sa z≥0 , s ravninama x=±2 i
2 2

y=±2 . Svod paraboloida je orijentiran normalnim vektorom

r r
n 0 = k u tjemenu, a presje~nica koherentno.

r
Uradak. Primijenimo formulu rotora (5) ra~unaju}i tok polja rot a kroz
r
orijentirani svod paraboloida S(C) : n 0 (vidi sliku).
 5. Primjeri 173

Slijedi :
r r r r
S (C ) : n 0 , r = x i + y j + (8 − x 2 − y 2 ) k

−2 ≤ x ≤ 2
( x, y ) ∈ D : 
−2 ≤ y ≤ 2
r r r
rot a = −2z i − x 2 k =
r r
= ( 2x 2 + 2y 2 − 16) i − x 2 k
r r r r r r
rx × ry = 2x i + 2y j + k ↑ ↑ n
r r r
rot a ⋅ ( rx × ry ) = 4 x 3 − x 2 + 4 xy 2 − 32x
Slika uz P5.
r
∫∫ r
S (C ) : n0
rot a ⋅ dS = ∫∫
D
( 4 x 3 − x 2 + 4 xy 2 − 32x ) dx dy =

2 2 2 2
64
∫ ∫
= dx ( 4 x 3 − x 2 + 4 xy 2 − 32x ) dy = −4 x 2 dx dy = −
−2 −2
∫
0
∫
0
3

r r r
P6. Izra~unaj hod polja a = x i − yz j du` presje~nice hiperboloida
x = 3( y + z − 1) s koordinatnim ravninama u prvom oktantu za
2 2 2

0 ≤ x ≤ 3 , orijentirane padom aplikate z ili porastom ordinate y.

Uradak. Zatvorimo zadanu presje~nicu

C1=C11 ∪ C12 ∪ C13 lukom C2,
presje~nice hiperboloida i ravnine
x= 3 , tako da dobijemo zatvorenu
krivulju C= C1 ∪ C2 (vidi sliku).
r
Hodove polja a du` orijentiranih
r r r
lukova C1 : t1 , C2 : t 2 i C : t
ozna~imo redom s W1, W2 i W.
Tada je W 1 = W − W 2 .
Slika uz P6.
174 X. Integralne formule

Formulom rotora (5) izra~unajmo ophod W :

r r r r r
S (C ) : n , r = 3ρ 2 − 3 i + ρ cos ϕ j + ρ sin ϕ k
 π
0 ≤ ϕ ≤
(ϕ , ρ ) ∈ D :  2
1 ≤ ρ ≤ 2

r r r
rot a = y i = ρ cos ϕ i
r r r r
rϕ × rρ = − ρ i + . . . ↑ ↓ n
r r r
rot a ⋅ ( rϕ × rρ ) = − ρ 2 cos ϕ
r r
∫
W = a r⋅ 0ds =
C:t ∫∫ r
S (C ) : n0
rot a ⋅ dS =
π
2 2
7
=− ∫∫ D ∫
( − ρ 2 cos ϕ ) dϕ dρ = cos ϕ dϕ ρ 2 dρ =
0
∫
1
3

Izra~unajmo hod W2 :
r r r r ϕ
r π
C 2 : t 2 , r = 3i + 2 cosϕ j + 2 sin ϕ k , 0  →
2
r r r r r
a = x i − yz j = 3 i − 4cos ϕ sin ϕ j
r r r
r ′ = −2 sin ϕ j + 2 cos ϕ k
r r
a ⋅ r ′ = 8 sin 2 ϕ cos ϕ
π
2
r 8
W2 = ∫ ∫
r a ⋅ ds = 8 sin ϕ cos ϕ dϕ =
2
C 2 : t 20 3
0
Tra`eni je hod
1
W1 = W − W2 = − .
3
r r r r
P7. Formulom rotora izra~unaj tok polja v = rot ( xz i + x j + y 2 k ) kroz
svod sto{ca (z−4) =4(x+1) +4y
2 2 2
od njegovog vrha do ravnine
r r r
XY, orijentiran vektorom n = 2 i + k u probodi{tu s osi Z.
 5. Primjeri 175

r r r r
Uradak. Za a = xz i + x j + y 2 k preko formule rotora (6),
r r
Φ = ∫∫ r rot a ⋅ dS = ∫ r a ⋅ ds ,
S : n0 C( S ) : t 0
r r
ra~unat }emo ophod polja a po orijentiranom rubu C (S) : t
svoda S (vidi sliku).

Slijedi:
r r r r
C ( S ) : t , r = ( 2 cos ϕ − 1) i + 2 sin ϕ j
ϕ
0  → 2π
r r r
a = ( 2 cos ϕ − 1) j + 4 sin 2 ϕ k
r r r
r ′ = −2 sin ϕ i + 2 cos ϕ j
r r
a ⋅ r ′ = 4 cos 2 ϕ − 2 cos ϕ

Slika uz P7.
2π
r
Φ=∫ r 0 a ⋅ ds = ∫
( 4 cos 2 ϕ − 2 cos ϕ ) dϕ = 4π
C( S ) : t
0

r r r
P8. Formulom divergencije izra~unaj optok polja a = y j + yz k kroz
vanjsku stranu zatvorene povr{ine, sastavljene od dijelova valjka
z=y 2 i ravnina 2x+z=4 te x=0 .

Uradak. Po formuli divergencije (7),

r r
Φ = ∫∫ a ⋅ dS = ∫∫∫ div a dV ,
S V(S)

ra~unajmo obujamski integral polja

r
div a = y + 1 po prostornom podru-
~ju V(S) obrubljenom povr{inom S
(vidi sliku).

Sude}i prema slici, slijedi

r
Φ = ∫∫∫ div a dV =
V(S) Slika uz P8.
176 X. Integralne formule

4− z
2 4 2
128
∫
= ( y + 1) dy dz
−2
∫ ∫ dx = 15
2 0
.
y

r r r
P9. Formulom divergencije izra~unaj optok polja v = (x − y )i + z k
kroz unutarnju stranu zatvorene povr{ine, sastavljene od svodova
x2 y2 x 2 ( y − b )2
paraboloida z = + , valjka + = 1 i ravnine z=0 .
a2 b2 a2 b2
Uradak. Prema formuli divergencije (7),
r r
∫∫ v ⋅ dS = − ∫∫∫
S V(S)
div v dV ,
r
ra~unat }emo integral polja div v po prostornom podru~ju V (S)
obrubljenom povr{inom S (vidi sliku).
Izra~unajmo obujamski integral pomo}u uop}enih valj~anih ko-
ordinata ϕ, ρ i h. Iz formula

x = a ρ cosϕ ,
y = b ρ sinϕ
i z=h
slijede jednad`be:
paraboloida h = ρ
2

valjka ρ= 2 sinϕ
ravnine h=0

Budu}i da je
r
div v =2
Slika uz P9.
i jakobijan J =abρ , slijedi :
π 2 sin ϕ ρ2
r
∫∫∫ V ( S)
div v dV = 2ab dϕ ∫
0
∫ ρ dρ ∫ dh =3π ab .
0 0

Tra`eni je optok
r
∫∫ v ⋅ dS = −3π ab .
S
 5. Primjeri 177

r r r r
P10. Izra~unaj tok polja v = xz 2 i + j − y k kroz svod elipsoida
x 2
y z 2 2 r
2
+ 2 + 2 = 1 , s y ≤0 , orijentiran vektorom − j u tjemenu
a b c
T(0,−b,0).

Uradak. Zatvorimo zadani svod S1 svodom S2 u ravnini y =0 tako da

r
dobijemo zatvorenu pov{inu S (vidi sliku). Tokove polja v kroz
r r r
orijentirane svodove S1 : n1 , S2 : n2 i S : n+ ozna~imo redom s Φ 1 ,
Φ 2 i Φ. Tada je Φ 1 = Φ − Φ 2 .

Izra~unajmo optok Φ formulom divergencije (7),

r r
Φ = ∫∫ v ⋅ dS = ∫∫∫ div v dV .
S V ( S)

Ra~unajmo obujamski integral preko uop}enih sfernih koordinata

ϕ, ϑ i ρ. Iz formula
x = a ρ cos ϕ sin ϑ ,
y = b ρ sin ϕ sin ϑ ,
z = c ρ cos ϑ

dobivamo jednad`bu eli-

psoida : ρ = 1 . Kako je
r
div v = z 2 = c 2 ρ 2 cos2ϑ i
jakobijan J = a b c ρ 2 sinϑ ,
slijedi : Slika uz P10.
r
Φ = ∫∫∫ div v dV =
V(S)

2π π 1
2π abc 3
∫ ∫
= abc 3 dϕ sin ϑ cos 2 ϑ dϑ ρ 4 dρ = ∫ 15
.
π 0 0
Jer je
r r r
Φ 2 = ∫∫ r v ⋅ dS = ∫∫ v ⋅ j dS = ∫∫ dS = π ac ,
S 2 : n2 S2 S2

izlazi
π ac ( 2bc 2 − 15)
Φ1 = Φ − Φ 2 = .
15
178 X. Integralne formule

r r
P11. Formulom divergencije izra~unaj integral polja ψ = div ( xy j + xz k )
2 2
po prostornom podru~ju ome|enom valjkom y +z = 2 i ravninama
x = 0 te x = 5 .
r r r
Uradak. Za a = xy j + xz k pomo}u formule divergencije (8)
r r
I= ∫∫∫ V
div a dV = ∫∫ a ⋅ dS ,
S (V )

r
ra~unat }emo optok polja a
kroz pozitivno orijentirani omo-
r
ta~ S(V) : n+ zadanog prostor-
nog podru~ja V (vidi sliku).
Omota~S(V) se sastoji od
pla{ta S1 te osnovica S2 i S 3.
r r
Optok polja a kroz S(V) : n+
jednak je njegovom toku kroz
r
S1 : n1 jer je ono usporedno s Slika uz P11.
r
osnovicama S2 i S3. Treba dakle, izra~unati tok polja a kroz
r
orijentirani pla{t S1 : n1 .

Slijedi :
r r r r r
S1 : n1 , r = x i + 2 cos ϕ j + 2 sin ϕ k

0 ≤ ϕ ≤ 2π
(ϕ , x ) ∈ D : 
0 ≤ x ≤ 5
r r r
a = 2 x cos ϕ j + 2 x sin ϕ k
r r r r r
rϕ × rx = 2 cos ϕ j + 2 sin ϕ k ↑ ↑ n1
r r r
a ⋅ ( rϕ × rx ) = 2x
r r
I= ∫∫ S (V )
a ⋅ dS = ∫∫ a ⋅ dS =
r
S1 : n1
 6. Zadaci 179

2π 5
= ∫∫
D ∫ ∫
2x dϕ dx = 2 dϕ x dx = 50π
0 0

P12. Utvrdi kako je povezano prostorno podru~je V:

a) ~itav prostor b) prostor bez jedne to~ke
c) prostor bez jednog pravca d) prostor bez jedne ravnine
Uradak. a) ^itav prostor je povezan, povr{inski jednostavno i prostorno
jednostavno povezan.
b) prostor bez to~ke T je povezan i povr{inski jednostavno
povezan, ali nije prostorno jednostavno povezan zato {to npr. sfera
sa sredi{tem u to~ki T obrubljuje kuglu koja ne le`i cijela u V.
c) Prostor bez pravca p je povezan i prostorno jednostavno
povezan, ali nije povr{inski jednostavno povezan zato {to se npr.
na kru`nicu iz V koja ima sredi{te na pravcu p ne mo`e
nataknuti niti jedna jednostavna pov{ina koja cijela le`i u V.
d) Prostor bez ravnine Π nije povezan zato {to to~ke A i B po-
dru~ja V koje razdvaja ravnina Π nije mogu}e spojiti jednosta-
vnom krivljom koja cijela le`i u V. Svaki je poluprostor odre|en
ravninom Π povezan te povr{inski i prostorno jednostavno
povezan.

6. Zadaci
r
Z1. Formulom gradijenta izra~unaj hod polja a = grad x 2 − z od
to~ke A(2,3,1) do to~ke B (−3,3,5) , a rje{enje neposredno
provjeri odabrav{i po volji jednu spojnicu to~aka A i B. Mo`e li se
odabrati du`ina AB ?
r r r r
Z2. Neposredno izra~unaj hod polja a = 3x 2 i + 2y j − 2 k od to~ke
A(0,1,4) do to~ke B(2,5,0) :
a) du` pravca od to~ke A do to~ke B
b) du` krivulje sastavljene od du`ine AC, C (0,1,0), i luka
CB parabole y = x 2 + 1 u ravnini XY
180 X. Integralne formule

c) du` presje~nice valjka y=1−x +4x i ravnine y+z=5

2

r
Prona|i zatim skalarno polje ϕ za koje vrijedi a = grad ϕ i hod
izra~unaj formulom gradijenta.

r  1 r
Z3. Formulom gradijenta izra~unaj rad polja a =  2 −  r od to~ke
 r
A(9,0,3) do to~ke B(6,8,0) .
r r r
r xi + y j + zk
Z4. Koliko iznosi rad polja a = od to~ke A(4,0, − 3) do
to~ke B(−1,2,2) ? x 2
+ y 2
+ z 2

r 1
Z5. Mo`e li se formulom gradijenta izra~unati hod polja a = grad
x
od to~ke A(1,0,0) do to~ke B(−1,0,0) ? Konvergira li taj hod?
r r r r
Z6. Formulom rotora izra~unaj ophod polja a = z 2 i + x j + sin z 2 k du`
stranica trokuta s vrhovima A(1,1,0) , B(1,5,0) i C(4,4,2) , pozi-
tivno orijentiranog ako se gleda iz to~ke T(0, 3, 0).
r r r
Z7. Formulom rotora izra~unaj ophod polja a = xy i + x j du` pozi-
tivno orijentirane zatvorene krivulje u ravnini XY, sastavljene od
2
lukova parabole y=x i pravca y=1 .
r r r r
Z8. Formulom rotora izra~unaj ophod polja a = y i + yz j + xz k du`
negativno orijentirane zatvorene krivulje u ravnini XY, sastavljene
od luka kru`nice x +y =R za koji je x≤y i du`ine AB rubnih
2 2 2

to~aka tog luka.

r r r r
Z9. Formulom rotora izra~unaj ophod polja a = ln( x 3 + 2) i + y j + y 3 k
du` jedini~ne kru`nice u ravnini x=2 , negativno orijentirane ako
se gleda iz ishodi{ta.
r r r r
Z10. Izra~unaj ophod polja a = x 2 i + x j − z 3 k du` zatvorene krivulje,
3 2
odre|ene lukovima presje~nica valjaka x=y i y=3x−2x s povr{i-
r r r r 1 1
nom z=x y, orijentirane vektorom t = 8i + 8 j + 7k u to~ki T  , 1 ,  .
3
2 8
r r r r
Z11. Koliko iznosi ophod polja a = z 2 i − 3y 2 j + 2xz k du` po volji
odabrane zatvorene krivulje?
 6. Zadaci 181

r 1 r
Z12. Mo`e li se formulom rotora izra~unati ophod polja a = i
x + y2
2
du` kru`nice sa sredi{tem u ishodi{tu?
r r
Z13. Formulom rotora izra~unaj tok polja v = rot ( xz j ) kroz svod
1
paraboloida z = x 2 − y 2 isje~en valjkom z=1−2y , orijentiran
2

r r 4
vektorom n = − k u ishodi{tu O.
r r
Z14. Formulom rotora izra~unaj tok polja v = rot ( y cos 2 x k ) kroz unu-
tarnju stranu svoda paraboloida z = 10− (x + 1 ) −(y − 3 ) koji se
2 2

nalazi u prvom oktantu.

[( ) ]
r r
Z15. Izra~unaj tok polja v = rot y 2 + z 3 i kroz vanjsku stranu svoda

polusfere sa sredi{tem u ishodi{tu polumjera R , koji se nalazi s

one strane ravnine x+y=0 za koju je x+y≥0 .
r r r
Z16. Formulom divergencije izra~unaj optok polja a = x 2 j + yz k kroz
unutarnju stranu zatvorene povr{ine, sastavljene od dijelova
paraboloida z = 4y −x te ravnina z = 0 i y = 3 .
2 2

r r r r
Z17. Formulom divergencije izra~unaj optok polja a = xz i + xy j + yz k
kroz vanjsku stranu rubne povr{ine tijela ome|enog valjkom
x 2 +y 2 =1 te ravninama z = 0 i z = c .
r r r
Z18. Formulom divergencije izra~unaj optok polja a = x 3 i + y 3 j kroz
vanjsku stranu sfere x +y +z =R .
2 2 2 2

r r
Z19. Izra~unaj optok polja a = xy 1 − z 4 i kroz unutarnju stranu rubne
povr{ine tijela ome|enog hiperboloidom x +y − 2 z = 2 i valjkom
2 2 2

y=z 2 + 1 .
r r r r
Z20. Izra~unaj optok polja a = x 2 i − 2xy j + 5z k kroz unutarnju stranu
zatvorene povr{ine koja je sastavljena od svodova paraboloida
z=x 2 +y 2 − 4 ( z ≤ 0 ) i z= 8 − 2 x 2 − 2 y 2 ( z ≥ 0 ) .
r r r r
Z21. Izra~unaj optok polja a = xy i + z j + 2z k kroz vanjsku stranu
zatvorene povr{ine, sastavljene od paraboloida z= ( x− 1) +y
2 2
i
ravnine 2 x+ z = 10.
182 X. Integralne formule

r r r
Z22. Izra~unaj optok polja a = xz i + y 2 k kroz vanjsku stranu zatvorene
povr{ine, sastavljene od poluelipsoida z = 36 − 9x2 − 4y 2 i ravnine z= 0 .
r r r
Z23. Izra~unaj optok polja a = cos y i − yz j kroz unutarnju stranu

zatvorene povr{ine, sastavljene od dijelova povr{ina z = x2 + y2 i

z 2 = 2cy .
r r r r
Z24. Izra~unaj optok polja a = x y i − 2yz j + z 2 k kroz vanjsku stranu
zatvorene povr{ine, sastavljene od dijelova paraboloida
y= 36− 4 x 2 −− 9 z 2 i ravnine y= 0 .
r r r
Z25. Izra~unaj optok polja a = 2x i − z k kroz vanjsku stranu zatvore-
ne povr{ine koja je sastavljena od svodova povr{ina: y = cx ,
y = 2cx − z 2 i x= c (c>0).

r r r 1 r
Z26. Koliko iznosi optok polja a = xz 2 i − cos x j − z 3 k kroz bilo koju
3
zatvorenu povr{inu?
r
r r
Z27. Mo`e li se formulom divergencije izra~unati optok polja a =
r3
kroz sferu sa sredi{tem u ishodi{tu? Vidi i VIII.Z19.

 x z 2 −1 r
Z28. Formulom divergencije izra~unaj integral polja ψ = div  i

 z 
po prostornom podru~ju ome|enom hiperboloidom z = x 2 + y 2 + 1
i ravninom z=2 .
r
( )
Z29. Izra~unaj integral polja ψ = div  z − x − y 2
x + y 2 k  po prostor-

nom podru~ju ome|enom povr{inom z = x + y 2 i ravninama y=0 ,
z=0 te x+4y=4 .
1
Z30. Kako je povezano podru~je polja ϕ = ?
z − x2 − y 2

Z31. Navedi nekoliko primjera povezanog prostornog podru~ja koje nije

ni povr{inski niti prostorno jednostavno povezano.
 183

XI. Potencijali

1. Potencijalno polje i skalarni potencijal

2. Solenoidalno polje i vektorski potencijal
3. Primjeri
4. Zadaci

1. Potencijalno polje i skalarni potencijal. Ako vektorsko

r
polje a i skalarno polje ϕ zadovoljavaju uvjet
r
a = grad ϕ , (1)
r
tada se a naziva potencijalno polje pridru`eno polju ϕ , a ϕ skalarni
r
potencijal ili jednostavno potencijal pridru`en polju a .
r
Pri tome se obi~no pretpostavlja da je podru~je polja a i ϕ
povezano.
r
Za zadano polje a , svako je rje{enje jadnad`be (1) s nepoznatim
r
poljem ϕ , potencijal pridru`en polju a . Op}e rje{enje jednad`be (1) je
r r
skup grad −1a svih potencijala pridru`enih polju a , a mo`e se predo~iti,
r
uz uvjet povezanosti podru~ja Π polja a i ϕ , pomo}u po volji
−1 r
odabranog potencijala ϕ0 iz grad a i bilo kojeg stalnog polja
ϕ C :ϕ C (T ) = C u istom podru~ju, u obliku
(SP) ϕ0 +C . (2)

To slijedi iz ekvivalencije
r
ϕ = ϕ C ⇔ grad ϕ = 0 , (3)

koja se dokazuje putem dvije implikacije. Pri tome se ⇒ dokazuje

neposredno, a ⇐ primjenom X.1(N-L).
Va`na je sljede}a ekvivalencija :
(E2) Vektorsko polje je potencijalno ako i samo ako je konzervativno.
Pri tome je ⇒ pomo}ni pou~ak X.1(*), a ⇐ slijedi iz dokaza,
primjenjuju}i X.1(N-L←) i na~elo neprekinutosti, da je
184 XI. Potencijali

T
r
(SP0) ϕ 0 (T ) = ∫ a ⋅ ds , (4)
0

s ~vrstom to~kom O (npr. ishodi{tem) i promjenljivom to~kom T (za

integral po volji odabranom), pridru`eni potencijal.
Napomena. Na~elo neprekinutosti za neprekinutu funkciju f ( x)
odre|enu na intervalu I :
b
Ako je ∫ f ( x ) dx = 0
a
za svaki interval [a,b] iz I, tada je

f ( x ) = 0 za sve x iz I.

Dokaz je indirektan. To je na~elo primjenljivo i u slu~aju ostalih

integrala slo`enijih vrsta.

Va`ni su tako|er sljede}i pou~ci:

r
(E3a) Svako je potencijalno polje a bezvrtlo`no.
r
(E3b) Uz uvjet da podru~je polja a nije samo povezano nego i
povr{inski jednostavno povezano, vrijedi i obrat.
Pri tome se (E3a) dokazuje neposredno, a (E3b) primjenom X.2(S),
VI.5(E1) i (E2). Odatle slijedi:
r
(E3c) Za polje a s povezanim i povr{inski jednostavno povezanim
podru~jem, uvjet
r r
rot a = 0 (5)
r
nu`dan je i dovoljan uvjet potencijalnosti polja a . To drugim
rije~ima zna~i da su u tom slu~aju pojmovi potencijalnosti i
r
bezvrtlo`nosti polja a ekvivalentni.

Iz pou~ka VI.5(E1) te (E2) i (E3c) slijedi ovaj posljedak :

(E) Za vektorsko polje s povezanim i povr{inski jednostavno po-
vezanim podru~jem pojmovi bezophodnosti, konzervativnosti,
potencijalnosti i bezvrtlo`nosti me|usobno su ekvivalentni.
Napomena. Ponekad se, umjesto potencijala ϕ u (1) i (4), −ϕ
naziva potencijal.
 2. Solenoidalno polje i vektorski potencijal 185

2. Solenoidalno polje i vektorski potencijal. Ako

r r
vektorska polja a i Φ zadovoljavaju uvjet
r r
a = rot Φ , (6)
r r r
tada se a zove solenoidalno (cjevasto) polje pridru`eno polju Φ , a Φ
r
vektorski potencijal pridru`en polju a .
r
Za zadano polje a svako je rje{enje jednad`be (6) s nepoznatim
r r
poljem Φ , vektorski potencijal pridru`en polju a . Op}e rje{enje
r
jednad`be (6) je skup rot −1a svih vektorskih potencijala pridru`enih
r
polju a , a mo`e se predo~iti, uz uvjet ne samo povezanosti nego i
r r
povr{inski jednostavne povezanosti podru~ja polja a i Φ , pomo}u po
r r
volji odabranog vektorskog potencijala Φ0 iz rot −1a i gradijenta
grad ϕ bilo kojeg skalarnog polja ϕ u istom podru~ju, u obliku
r
(VP) Φ 0 + grad ϕ . (7)
r r
To slijedi iz (E3c), s Φ umjesto a , tj. iz ekvivalencije
r r r
za neko ϕ , Φ = grad ϕ ⇔ rot Φ = 0 . (8)

Va`ni su sljede}i pou~ci:

(F2a) Svako je solenoidalno polje bezizvorno.

(F2b) Uz uvjet da je podru~je polja npr. ~itav prostor, kvadar ili

neprekinuta deformacija kvadra, dakle svakako prostorno
jednostavno povezano, obrat tako|er vrijedi.

Pri tome se (F2a) dokazuje neposredno, a obrat (F2b) se obi~no

dokazuje rje{avanjem jednad`be
r r
rot Φ = a (9)

r r r r
sa zadanim bezizvornim poljem a = P ( x , y , z )i + Q( x , y , z ) j + R ( x , y , z )k i
r r r r
nepoznatim poljem Φ = X ( x , y , z )i + Y ( x , y , z ) j + Z ( x , y , z )k , tj. rje{ava-
njem sustava djelomi~nih diferencijalnih jednad`bi
186 XI. Potencijali

 ∂ Z ∂Y
∂y − ∂z =P

∂ X ∂ Z
 − =Q (10)
∂z ∂x
∂Y − ∂ X = R
∂ x ∂ y

uz uvjet
∂P ∂Q ∂R
+ + =0 . (11)
∂x ∂y ∂z

Pri tome je dovoljno prona}i bilo koje posebno rje{enje sustava (10):
r r r r
(VP0) Φ 0 = X 0 i + Y0 j + Z 0 k . (12)

(Za stvarni postupak vidi P9.) Odatle slijedi:

r
(F2c) Za polje a s prostorno jednostavno povezanim podru~jem, uvjet
r
div a = 0 (13)

r
nu`dan je i dovoljan uvjet solenoidalnosti polja a , tj. u tom
r
su slu~aju pojmovi solenoidalnosti i bezizvornosti polja a
ekvivalentni. Iz X.3 (G,G←) te na~ela neprekinutosti slijedi
pou~ak :

(F3) Za polja s prostorno jednostavno povezanim podru~jem, pojmovi

bezopto~nosti i bezizvornosti su ekvivalentni.

Iz pou~aka X.5(F1), (F2c) i (F3) slijedi ovaj posljedak:

(F) Za vektorsko polje s povr{inski i prostorno jednostavno

povezanim podru~jem pojmovi bezopto~nosti, nezavisnosti toka o
povr{ini integracije, solenoidalnosti i bezizvornosti me|usobno su
ekvivalentni.

3. Primjeri
r r r r
P1. Poka`i da je polje a = z 2 i − 3y 2 j + 2x z k potencijalno i odredi sve
pridru`ene skalarne potencijale.
 3. Primjeri 187

r
Uradak. Podru~je polja a je ~itav prostor, dakle svakako povezano i
r
povr{inski jednostavno povezano, a rotor polja a
r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂ r
rot a = =0,
∂x ∂y ∂z
z2 −3y 2 2xz
r
stoga je polje a potencijalno.
r
Jedan skalarni potencijal ϕ 0 polja a mo`emo odrediti po
formuli (4),
T
r
ϕ 0 (T ) = ∫ a ⋅ ds ,
0

tako da pripadni krivuljni integral ra~unamo po du`ini od ishodi{ta

O ( 0 , 0 , 0 ) do po volji odabrane to~ke T(x1,y1,z1). Iz vektorsko-
-parametarske jednad`be orijentirane du`ine
r r r r
OT : r = x1t i + y1t j + z1t k , 0 
t →1
slijedi:
r r r r
a = z12t 2 i − 3y12t 2 j + 2x1 z1t 2 k
r r r r
r ′ = x1 i + y1 j + z1 k
r r
a ⋅ r ′ = 3( x1 z12 − y13 )t 2
1
ϕ 0 ( x1 , y1 , z1 ) = 3( x1 z12 − y13 )∫ t dt = x z − y13
2 2
1 1
0
r
Svi se skalarni potencijali polja a dakle mogu predo~iti u
obliku
ϕ = ϕ ( x , y , z ) = xz 2 − y 3 + C .

r z r r
P2. Poka`i da je polje a = j + 2 y − 1 k potencijalno i odredi
y −1
sve pridru`ene skalarne potencijale.
r
Uradak. Podru~je polja a , odre|eno nejednad`bom y > 1 , jest povezano
188 XI. Potencijali

i povr{inski jednostavno povezano. Zbog toga {to je i

r r
rot a = 0 ,
r
polje a je potencijalno.
Odredimo jedan njegov potencijal ϕ 0 formulom (4),
T
r
ϕ 0 (T ) = ∫ a ⋅ ds ,
T0

ra~unaju}i krivuljni integral po du`ini od ~vrste to~ke T0(0,2,0) do

po volji odabrane to~ke T 1 ( x 1 , y 1 , z 1 ) . Slijedi:
r r r r
T0T : r = x1t i + [ ( y1 − 2)t + 2] j + z1t k , 0  t →1
r z1t r r
a= j + 2 ( y1 − 2)t + 1 k
( y1 − 2)t + 1
r r r r
r ′ = x1 i + ( y1 − 2) j + z1 k
r r ( y1 − 2)z1t
a ⋅r′ = + 2z1 ( y1 − 2)t + 1
( y1 − 2)t + 1
1
 ( y − 2)z t  l = ( y1 − 2)t + 1
ϕ 0 ( x1 , y1 , z1 ) = ∫  1 1
+ 2z1 ( y1 − 2)t + 1  dt :  
 ( y1 − 2)t + 1
0   dl = ( y1 − 2)dt 
y1 −1
2z1 3 l 1  2z1 y1 −1
=
y1 − 2

1 
∫
2
−
2 l
 dl =
y1 − 2
(l − 1) l
1
= 2z1 y1 − 1

r
Tako su svi potencijali polja a :

ϕ = ϕ ( x , y , z ) = 2z y − 1 + C .

r 1 r
P3. Poka`i da je sferno polje a =  + r r potencijalno i odredi mu
r 
potencijal. Kao poop}enje primjera vidi Z5.
r
Uradak. Podru~je polja a je prostor bez ishodi{ta tako da je povezano
i povr{inski jednostavno povezano. Budu}i da je jo{ rotor sfernog
r
polja nulvektor, polje a je potencijalno.
r
Odredimo jedan potencijal polja a po formuli (4):
 3. Primjeri 189

T T1 T
r r r
∫ ∫
ϕ 0 (T ) = a ⋅ ds = a ⋅ ds + a ⋅ ds =
T0 T0
∫
T1

r1 rT r1
r r r
∫ ∫
= a ⋅ dr + a ⋅ dr = a ⋅ dr
r0 r1
∫
r0

rT rT
1  r 1 
r
∫
r 
r
r  ∫
=  + r r ⋅ dr =  + r r dr =
0 0

1 rT 1 1 Slika uz P3.
= r + r3 = rT + rT3 − r0 − r03 .
3 r0 3 3
r
Dakle svi su potencijali polja a :
1
ϕ = r + r3 + C .
3

r 1 r r r
P4. Provjeri da je polje a = 2
i + z j + y k bezvrtlo`no i neposredno
x
prona|i njegov potencijal.
r
Uradak. Podru~je polja a razdvojeno je ravninom YZ na dva dijela. To
podru~je (prostor bez ravnine YZ) je povr{inski jednostavno
povezano, ali nije povezano. Svaki pak dio, poluprostor x > 0 i
poluprostor x < 0 , jest povezano podru~je, a jer je
r r
rot a = 0
r
ima smisla tra`iti skalarni potencijal polja a u svakom
poluprostoru.
r
Jednad`ba grad ϕ = a s nepoznatim potencijalom ϕ u
skalarnom obliku predstavlja sustav djelomi~nih diferencijalnih
jednad`bi:
∂ ϕ 1
∂ x = 2
 x
 ∂ ϕ
 =z .
 ∂y
 ∂ϕ = y
 ∂z

190 XI. Potencijali

Iz jednad`bi sustava slijedi:

1
ϕ = − + f (y, z) (iz prve)
x
∂f
= z , a odatle f = yz + g ( z ) (iz druge)
∂y
dg
= 0 , a odatle g = C (iz tre}e)
dz
1
ϕ = − + yz + C
x

P5. Postoji li funkcija f ( z ) za koju je polje

r r r r
a = y f ( z ) i + x f ( z ) j + xy (3z 2 − 1) k potencijalno?

Uradak. Najprije treba provjeriti postoji li funkcija f ( z ) za koju je za-

r
dano polje a bezvrtlo`no. Iz
r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂
rot a = =
∂x ∂y ∂z
y f ( z ) x f ( z ) xy (3z 2 − 1)
r r
[ ] [
= x (3z 2 − 1) − x f ′( z ) i + y f ′( z ) − y (3z 2 − 1) j ]
i zahtjeva
r r
rot a = 0

izlazi diferencijalna jednad`ba

f ′ ( z ) = 3z 2 − 1
~ije je rje{enje

∫
f ( z ) = 2 (3z 2 − 1)dz = z 3 − z + C .

Podru~je bezvrtlo`nog polja

r r r r
a = y ( z 3 − z + C )i + x ( z 3 − z + C ) j + xy (3z 2 − 1)k
r
je ~itav prostor, dakle je polje a potencijalno.
 3. Primjeri 191

r 1 r r r
P6. Provjeri je li polje a = ( y z i − z j − x y k ) solenoidalno.
(x + z )
2 2

r
Uradak. Podru~je polja a je prostor bez osi Y, dakle prostorno
jednostavno povezano. Jer je i
r
div a = 0 ,
r
polje a je solenoidalno.

r r r r
P7. Poka`i da je polje a = ( r 4 − 2r ) c × r , gdje je c stalni vektor,
solenoidalno. Kao poop}enje primjera vidi Z17.
r
Uradak. Podru~je polja a je ~itav prostor. Slu`e}i se formulama
r
III(12, 30) poka`imo da je polje a i bezizvorno:
r
[ r r
div a = − div ( r 4 − 2r )r × c = ]
r r
[ r r
]
= − rot ( r 4 − 2r )r ⋅ c = −0 ⋅ c = 0 .

r 1r 1 r r
P8. Poka`i da je polje a= i + 2 j +k u podru~ju z>0
z z
solenoidalno i odredi njegov vektorski potencijal.
r
Uradak. Budu}i da je podru~je polja a gornji poluprostor bez ravnine
XY, dakle prostorno jednostavno povezano, i
r
div a = 0 ,
r
polje a je solenoidalno.
r r r r
Potra`imo jedan vektorski potencijal Φ 0 = Xi + Yj + Zk polja
r r r
a . Odaberimo X=0 i rije{imo jednad`bu rot Φ 0 = a , odnosno u
skalarnom obliku sustav djelomi~nih diferencijalnih jednad`bi (10):

 ∂ Z ∂Y 1
 ∂y −∂z = z

 ∂Z 1
− = 2 .
 ∂x z
 ∂ Y
=1
 ∂x

192 XI. Potencijali

Rje{enje je tre}e jednad`be

Y = x + f (y, z) ,

a rje{enje druge
x
Z=− + g( y , z ) ,
z2
gdje su f ( y , z ) i g ( y , z ) po volji odabrane funkcije. Odaberemo li
f ( y , z ) = 0 , iz prve jednad`be izlazi
∂g 1 y
= , a odatle g = .
∂y z z
Tako je
yz − x r
r r
Φ0 = x j +
k.
z2
r
Sve vektorske potencijale polja a mo`emo predo~iti u obliku (7):
r r yz − x r
Φ = xj + k + grad ϕ .
z2
gdje je polje ϕ po volji odaberivo.

P9. Odredi koordinate jednog vektorskog potencijala zadanog bezizvor-

r r r r
nog polja a = P ( x , y , z )i + Q( x , y , z ) j + R ( x , y , z )k pomo}u kojeg je
primjerice kvadar.
r r r
Uradak. Potra`imo jedno rje{enje Φ 0 jednad`be rot Φ = a . Neka je
r r r r
Φ 0 = X ( x , y , z )i + Y ( x , y , z ) j + Z ( x , y , z )k .
r
Pretpostavimo da je jedna koordinata potencijala Φ 0 jednaka nuli,
npr.
X =0.
To je mogu}e zbog (7), jer ϕ mo`emo odabrati tako da bude
x
∂ϕ
= − X , npr. ϕ = − ∫ X dx .
∂x x 0
 3. Primjeri 193

Tada iz jednad`bi sustava (10),

∂ Z ∂ Y
∂ y − ∂ z = P

 ∂Z
 − =Q ,
 ∂x
 ∂Y
=R
 ∂x

slijedi:

∫
Y = R dx + f ( y , z ) (iz tre}e)

∫
Z = − Q dx + g ( y , z ) (iz druge)

gdje su funkcije f i g povezane jedino prvom jednad`bom, stoga

se jedna od njih mo`e odabrati po volji, npr. f ( y , z ) = 0 , tako da
prva jednad`ba postaje
x x
∂ ∂g ∂
∂ y x∫ ∂ y ∂ z x∫
Q dx + − R dx = P .
0 0

Odatle slijedi, po Leibnizovom pravilu deriviranja pod znakom

integrala,
x
 ∂Q ∂ R ∂g
∫  − ∂ y − ∂ z  dx + ∂ y = P ,
x0

r
i dalje, zbog pretpostavke o bezizvornosti polja a ,
r ∂ P ∂Q ∂ R ∂P ∂Q ∂R
div a = + + =0 tj. =− − ,
∂x ∂y ∂z ∂x ∂y ∂z
x
∂P ∂g
∫ ∂ x dx + ∂ y = P
x0

Primjenom Newton-Leibnizovog pravila izlazi

∂g
P − P ( x0 , y , z ) + =P,
∂y
dakle
194 XI. Potencijali

∂g
= P ( x0 , y , z )
∂y
i kona~no
y

g= ∫ P( x , y, z) dy + g ( z)
y0
0 0

gdje je funkcija g0 po volji odaberiva, npr. g0 ( z ) = 0 .

r
Koordinate vektorskog potencijala Φ 0 su :
X =0
x

∫
Y = R dx
x0
y x
Z= ∫
y0
∫
P ( x0 , y , z ) dy − Q dx
x0

Parametri x0 i y0 su apscisa i ordinata po volji odaberive ~vrste

to~ke u podru~ju polja.

P10. Koriste}i se formulama iz prethodnog primjera odredi vektorski

r x 2 r 2x r
potencijal bezizvornog polja a = ( 3y 2 + 2 )i + k u podru~ju
z z
z<0.
r r r r
Uradak. Odredimo najprije jedan vektorski potencijal Φ 0 = Xi + Yj + Rk
r
polja a po formulama iz P9. Za
x2 2x
P = 3y2 + 2
, Q = 0, R = i x0 = y0 = 0
z z
slijedi:
X =0
x
2x x2
Y= ∫
0
z
dx =
z
y x

∫ ∫
Z = 3 y dy − 0 dx = y 3
2

0 0
 4. Zadaci 195

x2 r r r
j + y 3k
Φ0 =
z
r
Svi vektorski potencijali polja a su
r x2 r r
Φ= j + y 3 k + grad ϕ .
z

4. Zadaci.
r r
1 r 2xi + 2yj
Z1. Je li polje ϕ = skalarni potencijal polja a = ?
1 − x2 − y 2 ( x 2 + y 2 − 1)2

Z2. Jesu li sljede}a polja potencijalna:

r r r r r r r r
a) a = 3 x i − 2zj − 2yk b) a = yzi + xj + z 3 k
r 1 r 1 r 1 r
c) a = i+ 2 j− 2k
x2 y z

Z3. Provjeri da su sljede}a polja potencijalna i za svako polje odredi

pridru`ene skalarne potencijale:
r r r r r yr r r
a) a = 3x 2 zi − 2yj + x 3 k b) a = i + ln x j + 6 zk
x
r r r
r xi + yj − k
c) a =
x 2 + y 2 − 2z

Z4. Prona|i skalarni potencijal bezvrtlo`nih polja:

r r
r 1 r x r x r r xi + zk
a) a = i− 2 j− 2k b) a =
yz y z yz ( x 2 + z 2 − 4)2

r r
Z5. Prona|i izraz za skalarni potencijal sfernog polja a = f ( r )r .
196 XI. Potencijali

Z6. Odredi skalarni potencijal sfernih polja:

r
r r r r r r
a) a = b) a = ln r r 0 c) a = sh r r
2 2
r 3r − 2r
r
r cr
Z7. Odredi potencijal ϕ sfenog polja a = 3 i poka`i da on zado-
r
voljava Laplaceovu jednad`bu ∆ϕ = 0 .

r r r r r
Z8. Odredi potencijal stalnih polja: a) a = 5i − 3k b) a = c

r r r r
Z9. Postoji li funkcija f(y) za koju je polje a = xi + f ( y ) j + yk
potencijalno?

r r r r
Z10. Odredi funkciju f(x,y) tako da polje a = xzi + y 2 zj + f ( x , y )k bude
potencijalno.

Z11. Je li potencijalno polje bezophodno ako je njegovo podru~je

povezano?

r r
Z12. Je li polje Φ = x2 + y 2 + z 2 −1 i vektorski potencijal polja
r r
r z j − yk
a= ?
x2 + y 2 + z2 −1

Z13. Jesu li sljede}a polja solenoidalna:

r yz r xz r r
a) a = 2 2
i − 2 2
j + xyk
x + y −1 x + y −1
r r r r
b) a = x ln z i + z ln y j − y ln z k

r 2z r 2y r
c) a = − j + k
( x 2 + y 2 + z2 )2 ( x 2 + y2 + z2 )2
 4. Zadaci 197

Z14. Provjeri da su sljede}a polja solenoidalna i za svako polje odredi

pridru`ene vektorske potencijale:
r r r r z r r r
a) a = 3x 2 yz 2 i + xzj − 2xyz 3 k 2
i + cos y k
b) a =
y
r 1 r 1 r 2z r
c) a = 2 i − 2 j + 3 k
x y z x y

Z15. Prona|i vektorski potencijal bezizvornih polja:

r r
r yi − xj r z r x r
a) a = b) a = − i+ k
x2 + y 2 + z 2 −1 x2 + y 2 + z2 x2 + y2 + z2

r r r r r
Z16. Odredi vektorski potencijal stalnih polja: a) a = 5i − 3k b) a = c

r r r
Z17. Poka`i da je polje a = f ( r )(c × r ) solenoidalno ako je podru~je
polja f (r) prostorno jednostavno povezano.

r r
r c×r
Z18. Je li polje a = solenoidalno?
1− r

Z19. Je li solenoidalno polje bezopto~no ako je njegovo podru~je

povr{inski jednostavno povezano?

r
r cr
Z20. Je li sferno polje a = za c ≠ 0 solenoidalno?
r3

r r
Z21. Postoji li netrivijalno sferno polje a = f ( r )r koje je solenoidalno?

r r r r
Z22. Odredi funkciju f (z) tako da polje a = xi + f 2 ( z )yj − f ( z )k bude
solenoidalno.
198 XI. Potencijali

r r r x2 + f (x) r
Z23. Odredi funkciju f (x) tako da polje a = f ( x )yi + xy 2 j + yzk
x
bude solenoidalno.

Z24. Odredi funkcije f (x , y ) i g (x , z ) tako da polje

r r r r
a = f ( x , y )i + g ( x , z ) j + yzk bude i potencijalno i solenoidalno.
 199

DODATAK

XII. Polja u ravnini

1. Vektori u ravnini
2. Polja u ravnini - diferencijalni vektorski ra~un
3. Polja u ravnini - integralni vektorski ra~un
4. Integralne formule
5. Potencijali
6. Primjeri
7. Zadaci

1. Vektori u ravnini. Pojam vektora u ravnini te pojmovi

jednakosti zbrajanja, mno`enja skalarom i skalarnog mno`enja, a tako|er
i ra~unski zakoni isti su kao za vektore u prostoru. Jedina je razlika u
r r
tome {to je sada koordinatni sustav (O; i , j ) s dvo~lanom bazom
r r r r r
( i , j ) , dakle analiti~ko predo~enje vektora a = xi + yj , i {to se umjesto
vektorskog mno`enja uvodi linearni operator ex ovisno o orijentaciji
ravnine:
r r
r r r r i j
ex a : = rot π a = − yi + xj = − . (1)
0,
2 x y
Operator ex zadovoljava, osim zakona linearnosti, ra~unske zakone:
r r
ex ex a = − a , (2)
r r r r
ex a ⋅ b = − a ⋅ ex b , (3)
i odatle izvedeni zakon
r r r r
ex a ⋅ ex b = a ⋅ b , (4)
te zakon
r r r r r r r r r
ex a (b ⋅ ex c ) = b (a ⋅ c ) − c ( a ⋅ b ) . (5)

2. Polja u ravnini - diferencijalni vektorski ra~un. Polje

u ravnini p=p (T) analiti~ki je predo~eno jednad`bom p=p (x,y); skalarno
200 XII. Polja u ravnini

polje ima jednad`bu ϕ = ϕ ( x , y ) , a vektorsko polje jednad`bu

r r r r
a = a ( x , y ) = P ( x , y )i + Q( x , y ) j .
Umjesto razinskih povr{ina prostornog skalarnog polja sada se
razmatraju razinske krivulje (niveau-krivulje, ~itaj nivo-krivulje)
ϕ ( x, y ) = C , (6)

a vektorske krivulje vektorskog polja se i sada odre|uju na isti na~in

rje{avaju}i diferencijalnu jednad`bu
dx dy Q P
= tj. y ′ = ili x ′ = . (7)
P Q P Q
Usmjerena derivacija se odre|uje na isti na~in kao u prostornom
r r
polju, a polja grad ϕ , div a i rot a te mnemotehni~ki simboli~ki
diferencijalni operator-vektor ∇ na sli~an na~in. Pri tome vrijede iste ili
sli~ne formule:
∂ ϕ ∂ ϕ 0 ∂ ϕ 0 r0 r
= sx + s y = s ⋅ grad ϕ = ( s 0 ⋅ ∇ )ϕ (8)
∂s ∂x ∂y
r r r
∂ a ∂ a 0 ∂ a 0 r0 r
= sx + sy = (s ⋅ ∇)a (9)
∂s ∂x ∂y
r
∂b r r
a = (a ⋅ ∇ )b (10)
∂a
∂ϕ r ∂ϕ r
grad ϕ : = i+ j = ∇ϕ (11)
∂x ∂y
r ∂P ∂Q r
div a : = + = ∇⋅a (12)
∂x ∂y
∂ ∂
r ∂Q ∂P r
rot a := − = ∂x ∂ y = ex ∇ ⋅ a (13)
∂x ∂y
P Q
r ∂ r ∂
∇: = i +j (14)
∂x ∂y
r
Jedino je sada operator rot tipa “vektor→skalar”, a polje rot a se
r
izra`ava in-produktom novog slo`enog operatora ex ∇ i polja a .
 3. Polja u ravnini - integralni vektorski ra~un 201

Tako|er, pojavljuju se novi operatori ex grad, div ex i rot ex te pripadna

polja
ex grad ϕ = ex (∇ϕ ) = (ex∇ )ϕ , (15)
r r r r
div ex a = ∇ ⋅ ex a = − ex∇ ⋅ a = − rot a , (16)
r r r r
rot ex a = ex ∇ ⋅ ex a = ∇ ⋅ a = div a . (17)

Mnemotehni~kim ∇ -ra~unom opisanim u IV proizlaze formule

djelovanja osnovnih operatora grad, div i rot na umno`ak polja:
grad (ϕψ ) = ϕ grad ψ + ψ grad ϕ (18)
r r r
div (ϕ a ) = ϕ div a + a ⋅ grad ϕ (19)
r r r
rot (ϕ a ) = ϕ rot a + a ⋅ ex grad ϕ (20)
r r
r r ∂b r r ∂a r r
grad (a ⋅ b ) = a − ex a rot b + b − ex b rot a (21)
∂a ∂b
Nadalje, u svezi s poglavljem V, ∆ se odre|uje na isti na~in,
∆ := ∇ ⋅ ∇ , (22)

te se opisanom ra~unskom tehnikom izvode formule

∆ϕ = div grad ϕ (23)
i
r r r
∆ a = grad div a + ex grad rot a , (24)

a tako|er
rot grad ϕ = 0 = div ex grad ϕ . (25)

3. Polja u ravnini - integralni vektorski ra~un. Krivulje

se u ravnini zadaju, razvrstavaju i orijentiraju na isti na~in kao prostorne
krivulje.

Glede orijentacije, sada je tako|er primjenljiva, kao kod povr{ina,

orijentacija normalnim vektorom koji omogu}ava razlikovanje pozitivnog i
negativnog smjera prolaza kroz krivulju te razlikovanje pozitivne i
negativne strane krivulje.
202 XII. Polja u ravnini

Osim toga, jednostavno zatvorena krivulja u ravnini mo`e se

pozitivno , ili suprotno negativno, orijentirati pomo}u koordinatnog
sustava (tj. njegove baze). U tom slu~aju baza odre|uje pozitivan, ili
suprotan negativan, smjer obilaska du` jedini~ne kru`nice, od vrha
r r
vektora i do vrha vektora j du` manjeg kru`nog luka, a time
pozitivan, odnosno suprotan negativan, smjer obilaska bilo du` koje
jednostavno zatvorene krivulje ili oko podru~ja kojeg obrubljuje. Za
vektor tangente, uskla|en s pozitivnom orijentacijom, ka`e se da je
r r r
pozitivan : t +0 , a za suprotni vektor da je negativan: t −0 = − t+0 .

Pored toga, jednostavno zatvorena krivulja u ravnini mo`e se, kao

kod jednostavno zatvorenih povr{ina, pozitivno orijentirati vanjskim ili
r
pozitivnim normalnim vektorom : n+0 , ili suprotno negativno, unutarnjim
r r
ili negativnim normalnim vektorom : n−0 = − n+0 .

Za jedini~nu kru`nicu je o~ito, npr. u to~ki ( 1 , 0 ) :

r0 r r0 r r r
n+ = i i t+ = j = ex i = ex n+0 , a bilo za koju jednostavno zatvorenu
krivulju i po volji odabranu to~ku
r r
t+0 = ex n+0 . (26)
r r
Hod u polju a du` krivulje C : t 0 u podru~ju polja odre|uje se i
ra~una na isti na~in kao u prostornom polju (vidi sliku 4):
r
∆ s: = t 0∆ s , (27)
r
∆W ≈ a ⋅ ∆ s , (28)
r
W := ∫ r
C :t 0
a ⋅ ds . (29)

Ophod du` pozitivno orijentirane jednostavno zatvorene krivulje

r
C: t +0 ozna~ava se oznakom ∫ C
.
r
Gusto}a ophoda u polju a u to~ki T podru~ja polja odre|uje se
sli~no kao u prostornom polju i vrijedi sli~na analiti~ka formula:
r ∆W
g opha (T ): = lim (30)
∆S → 0 ∆ S
r
= rot a , (31)
 4. Integralne formule 203

gdje je
r
∆ W : = ∫ a ⋅ ds , (32)
C

a C mala jednostavno zatvorena pozitivno orijentirana krivulja oko to~ke

T koja obrubljuje podru~je plo{tine ∆ S .
r r r0
Tok Φ a[] u polju a kroz krivulju C : n odre|uje se na sli~an
r
na~in kao u prostornom polju kroz povr{inu S : n 0 , a izra`ava se
krivuljnim integralom posebne vrste koji je pak jednak, uz uvjet
r r
t 0 = ex n 0 , (33)
r r
obi~nom krivuljnom integralu polja ex a , tj. hodu W [ex a ] (vidi sliku 4):
r
∆ sn : = n 0 ∆ s , (34)
r r
∆Φ [ a ] ≈ a ⋅ ∆ s n (35)
r
= ex a ⋅ ∆ s , (36)
r r
Φ [ a ]: = ∫ r a ⋅ ds n (37)
C: n0
r
= ∫ r ex a ⋅ ds
C :t 0
(38)
r
= W [ ex a ] . (39)
r
Gusto}a optoka u polju a u to~ki T podru~ja polja odre|uje se
sli~no kao u prostornom polju i vrijedi sli~na analiti~ka formula:
r ∆Φ
g opha (T ): = lim (40)
∆S → 0 ∆ S
r
= diva , (41)
gdje je
r
∆Φ : = ∫ a ⋅ ds n , (42)
C

a C i ∆ S kao u (32).

4. Integralne formule. U vektorskoj analizi ravninskih polja

umjesto tri integralne formule vektorske analize prostornih polja pojavljuju
204 XII. Polja u ravnini

se samo dvije: Newton-Leibnizova formula gradijenta

∂P ∂Q
(N-L) ϕ ( A, B ) = ∫
C:( A, B)
grad ϕ ⋅ ds tj. ϕ( B) − ϕ( A) = ∫C:( A, B) ∂ x
dx +
∂y
dy (43)

i Greenova formula, i to u obliku formule rotora

r r  ∂ Q ∂ P
(G-S) ∫ a ⋅ ds = ∫∫
C S(C)
rot a dS tj. ∫
C
P dx + Qdy = ∫∫ 
S(C) 
−
∂x ∂y
 dx dy (44)

ili u obliku formule divergencije

r r  ∂ P ∂ Q
(G-G) ∫ C
a ⋅ dsn = ∫∫S(C)
diva dS tj. ∫ P dy − Qdx = ∫∫
C

S(C) 
+
∂x ∂y
 dx dy . (45)

Formula (G-S) proizlazi iz Stokesove formule, (G-G) iz Gaussove,

me|usobno jedna iz druge. Greenova se formula tako|er naziva Green-
-Gaussova.

5. Potencijali. Potencijalno polje i skalarni potencijal odre|uju

se na isti na~in kao za prostorno polje, a pripadni uvjet
r
rot a = 0 (46)
r
je nu`dan i, ako je podru~je polja a ne samo povezano nego i
jednostavno povezano (tj. “bez rupa”), dovoljan za potencijalnost polja
r
a.

r
Ako je za vektorsko polje a i skalarno polje ϕ
r
a = ex grad ϕ , (47)
r
tada se a naziva solenoidalno polje, a grad ϕ pridru`eni vektorski
potencijal.
Uvjet
r
div a = 0 (48)
r
je nu`dan i , ako je podru~je polja a jednostavno povezano, dovoljan
r
za solenoidalnost polja a .
 205

r r0
Hod W u polju a du` orijentirane krivulje C: t

Slika 4. Polje u ravnini

206 XII. Polja u ravnini

6. Primjeri

arc sin( y − x 2 )
P1. Odredi podru~je skalarnog polja ϕ ( x , y ) = .
9 − x2 − y 2

Uradak. Funkcija arcus-sinus definirana je na intervalu [−1,1], a drugi

korijen na intervalu 〈0,∝〉 jer
se nalazi u nazivniku. Zato je
podru~je polja ϕ (x,y) odre-
|eno sustavom nejednad`bi:

−1 ≤ y − x 2 ≤ 1 , 9 − x 2 − y 2 > 0 .

Ove se nejednad`be mogu

zapisati u obliku

x2 −1 ≤ y ≤ x2 +1 , x2 + y 2 < 9 ,

a podru~je polja ϕ ( x , y ) je
skup
Slika uz P1.

{
V = ( x, y ) x − 1 ≤ y ≤ x + 1 , x 2 + y 2 < 9 .
2 2
}
Promatrano geometrijski, podru~je V je ome|eno lukovima
parabola y = x −1 i
2
y = x + 1 koji se nalaze unutar kru`nice
2

x + y = 9 i lukovima s1 i s2 te kru`nice. Pri tome rubni lukovi

2 2

obje parabole pripadaju, a rubni lukovi kru`nice ne pripadaju

podru~ju V (na slici je to podru~je tamnije osjen~eno).

r x −1 r r
P2. Odredi podru~je vektorskog polja a ( x , y ) = ln i + ln x − y j .
y
Uradak. Najprije treba odrediti podru~ja definicije koordinatnih funkcija
x −1
P ( x , y ) = ln i Q( x , y ) = ln x − y ,
y
a zatim odrediti njihov presjek. Podru~je definicije V1 funkcije
 6. Primjeri 207

x −1
P ( x , y ) odre|eno je uvjetom > 0 koji je ekvivalentan slo`e-
y
nom uvjetu
x − 1 > 0 , y > 0 ili x − 1 < 0 , y < 0 .

Zato se V1 treba odrediti udru`ivanjem skupova

{
V11 = ( x , y ) x > 1 , y > 0 } { }
i V12 = ( x , y ) x < 1 , y < 0 ,
tj.
{ }
V1 = ( x , y ) x > 1 , y > 0 ili x < 1 , y < 0, = V11 ∪ V12

(na slici je to osjen~eno podru~je

iznad osi X ili lijevo od pravca
x=1 ). Podru~je definicije V2
funkcije Q(x,y) odre|eno je
uvjetom

ln x − y ≥ 0

(na slici je to osjen~eno podru~je

ispod krivulje y = ln x ). Tako je
r Slika uz P2.
podru~je polja a ( x , y ) skup

{ }
V = ( x , y ) x > 1 , y > 0 ili x < 1 , y < 0 ; y ≤ ln x = V1 ∩ V2
(na slici je to podru~je tamnije osjen~eno).

P3. Odredi obitelj razinskih krivulja skalarnog polja ϕ ( x, y ) =

= 3x + 20 y − 5y 2
i prona|i razinsku krivulju koja prolazi to~kom
T(0,2).

Uradak. Jednad`ba obitelji razinskih krivulja zadanog polja ϕ ( x , y ) je

3x + 20 y − 5y 2 = C .
Ovom je jednad`bom predo~ena jednoparametarska obitelj parabola

C − 20 5
x− = ( y − 2)2
3 3
208 XII. Polja u ravnini

 C − 20 
izbo~enih u smjeru osi X s tjemenom  ,2 .
 3 

Uvrstimo li koordinate zadane to~ke T u jednad`bu obitelji,

dobit }emo
C = 20
i tako jednad`bu tra`ene razinske krivulje
5
x = ( y − 2)2 .
3

r r r
P4. Odredi obitelj vektorskih krivulja polja a ( x , y ) = 3 y 2 i − 2x j .
Nacrtaj nekoliko vektorskih krivulja i na njima strelicama ozna~i
smjer djelovanja polja.

r
Uradak. Jedina neutralna to~ka polja a je ishodi{te O. Zato tra`imo
vektorske krivulje kroz to~ke T(x,y) za koje je
r r r r
a ( x , y ) = 3y i − 2x j ≠ 0 tj. y≠0 ili x≠0 .
2

Slu~aj y≠0 : Slu~aj x≠0 :

−2x 3y 2
y′ = x′ =
3y 2 −2 x
3y 2 dy = −2x dx 2x dx = −3y 2 dy
y 3 = − x 2 + C1 x 2 = − y 3 + C2

r
Vektorske krivulje polja a
mogu se dakle predo~iti jedna-
d`bom

x 2 +y 3 =C

uz uvjet x≠0 ili y≠0 .

Slika uz P4.
 6. Primjeri 209

x2 y 2
P5. Odredi jedini~ne tangencijalne i normalne vektore elipse + = 1.
a2 b 2

Uradak. Iz vektorsko-parametarske jednad`be zadane elipse

r r r
r = a cos t i + b sin t j
i derivacije
r r r
dr
= − a sin t i + b cos t j
dt
slijedi da su jedini~ni tangencijalni vektori zadane elipse
r
dr r r
r0 dt − a sin t i + b cos t j
t =± r =± .
dr a 2 sin 2 t + b 2 cos 2 t
dt
x2 y 2
Kanonsku jednad`bu + =1 mo`emo shvatiti kao
a2 b2
jednad`bu razinske krivulje polja

x2 y 2
ψ= + −1
a2 b2
s C = 0 . Tada iz
r r
grad ψ =
2
2
a b 2 (
b2x i + a2y j )
slijedi da su jedini~ni normalni vektori zadane elipse
r r r r
r0 grad ψ b2x i + a2y j b cos t i + a sin t j
n =± =± =± .
grad ψ b4x2 + a4y 2 b 2 cos 2 t + a 2 sin 2 t
r r
Jednostavnije : n 0 = − ex t 0 .

Slika uz P5.
210 XII. Polja u ravnini

r
P6. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = x − y2 u smjeru vektora n u
r
to~kama kru`nice ( x − 2) + y = 9 , ako je n unutarnji normalni
2 2

vektor kru`nice. Kolika je vrijednost te usmjerene derivacije u

to~ki T ( 2 , 3 ) ?

Uradak. Vektorsko-parametarska jednad`ba zadane kru`nice je

r r r
t → 2π .
r (t ) = ( 2 + 3 cos t ) i + 3 sin t j , 0 

Ra~unajmo :
r r r
r ′ = −3 sin t i + 3 cos t j
r r r r
n = ex r ′ = −3 cos t i − 3 sin t j
r r r
n 0 = − cos t i − sin t j

Izra~unajmo i gradijent polja

ϕ u to~kama kru`nice :
r r r r
grad ϕ = i − 2y j = i − 6sin t j .
Slika uz P6.

Tra`ena usmjerena derivacija tako iznosi

∂ ϕ r0
= n ⋅ grad ϕ = − cos t + 6 sin 2 t ,
∂n
a vrijednost je u to~ki T

∂ϕ ∂ϕ π
(T ) =   = 6.
∂n ∂ n  2

r y r x2 r
P7. Izra~unaj divergenciju i rotor polja a = i + 2 j u to~ki T(1,2).
x y
y x2
Uradak. Djelomi~ne derivacije funkcija-koordinata P = i Q = 2 su:
x y
∂P y ∂P 1 ∂ Q 2x ∂ Q 2x 2
=− 2 , = i = 2 , =− 3 .
∂x x ∂y x ∂x y ∂y y
r
Divergencija i rotor polja a ra~unaju se formulama (12) i (13):
 6. Primjeri 211

r ∂P ∂Q y 2x 2
div a = + =− 2 − 3 ,
∂x ∂y x y
r ∂ Q ∂ P 2x 1
rot a = − = − ,
∂ x ∂ y y2 x
a u to~ki T su
r 9
div a (T ) = − ,
4
r 1
rot a (T ) = − .
2

r r r
P8. Doka`i formulu (20): rot (ϕ a ) = ϕ rot a + a ⋅ ex grad ϕ .

Uradak. Iz formule (13) i (15) te op}eg pravila III(14), izlazi :

r r r
( ) r
rot (ϕ a ) = ex ∇ ⋅ (ϕ a ) = ex ∇ ⋅ ϕ a + ex ∇ ⋅ (ϕ a ) =

[ r
] r r
= ϕ ex ∇ ⋅ a + (ex ∇) ϕ ⋅ a = ϕ rot a + [ex grad ϕ ] ⋅ a .

r r r
P9. Izra~unaj hod polja a = x2 i + y j du` luka krivulje y = x3 − x
koji se nalazi u drugom kvadrantu, orijentiranog porastom
promjenljive x.

Uradak. U svrhu parametrizacije zadanog luka krivulje y = x3− x =

=x (x−1)(x+1) odaberimo promjenljivu x za parametar i po
formuli (29) izra~unajmo tra`eni hod:
r r
r
(
r = x i + x3 − x j , −1  x → 0 )
r r
r r
( )
a = a x, x3 − x = x 2 i + x 3 − x j ( )
r r r
(
r ′ = i + 3x 2 − 1 j )
r r
a ⋅ r ′ = 3x 5 − 4 x 3 + x 2 + x
0

∫ ( 3x ) 1
W= 5
− 4 x 3 + x 2 + x dx =
−1
3 Slika uz P9.
212 XII. Polja u ravnini

r r r
P10. Izra~unaj tok polja a = x i + y 2 j kroz luk parabole x = 3 + 2 y − y 2
koji se nalazi u prvom kvadrantu, orijentiran normalnim vektorom
r r
n = i u to~ki T ( 4 , 1 ) .

Uradak. U svrhu parametrizacije za-

danog luka parabole

x = 3 + 2 y − y2 = − ( y + 1 ) ( y − 3 )

odaberimo promjenljivu y za
parametar i po formuli (38)
izra~unajmo tra`eni tok :

r r
r
( )
r = 3 + 2y − y 2 i + y j , 0 
y → 3
Slika uz P10.
r r r r
r
(
ex a = − y 2 i + x j = − y 2 i + 3 + 2y − y 2 j )
r r r
r ′ = ( 2 − 2y ) i + j
r r
ex a ⋅ r ′ = 2y 3 − 3y 2 + 2y + 3
3

(
Φ = ∫ 2y 3 − 3y 2 + 2y + 3 dy = ) 63
2
0

xy r
P11. Koliko iznosi rad polja sile a = grad od to~ke A ( 3 , 1 ) do
x−y
to~ke B(5,2) du` bilo koje spojnice C ( A , B ) u njegovom
podru~ju? Vidi i Z30.

Uradak. Primijenimo formulu gradijenta (43) :

xy 5 ⋅ 2 3 ⋅ 1 11
∫ C ( A, B )
grad
x−y
⋅ ds = − = .
5 − 2 3 −1 6

r r
P12. Greenovom formulom izra~unaj ophod polja a = xy j du` pozitivno
orijentirane zatvorene krivulje, sastavljene od dijela pravca y=4x i
2
luka parabole 4x=9y−y (vidi sliku).
 6. Primjeri 213

Uradak. Prema Greenovoj formuli (44),

r r
W= ∫ a ⋅ ds = ∫∫
C S (C )
rot a dS ,
r
ra~unat }emo integral polja rot a = y
po podru~ju S(C ) obrubljenom
zadanom krivuljom C:
r
W= ∫∫ S (C )
rot a dS =

9y−y2
8 4
256
∫
= y dy
0
∫ dx =
y
3
. Slika uz P12.

r r r
P13. Greenovom formulom izra~unaj optok polja a = x 3 i + y 3 j kroz
unutarnju stranu kru`nice x +y =R .
2 2 2

Uradak. Prema Greenovoj formuli (45),

r r
Φ = ∫ a ⋅ ds n = − ∫∫ div a dS ,
C S (C )

treba ra~unati integral polja

r
div a = 3( x 2 + y 2 ) po sredi{njem
krugu S(C) polumjera R.
Prije|imo na polarne koor-
dinate ϕ i ρ :
Slika uz P13.
x = ρ cos ϕ , y = ρ sin ϕ , dS = ρ dϕ dρ
r
div a = 3ρ 2
2π R
r 3π R 4
Φ = − ∫∫ ∫ ∫
div a dS = −3 dϕ ρ 3 dρ = −
S (C )
0 0
2

P14. Poka`i da Iz Greenove formule (44) slijedi Greenova formula (45).

214 XII. Polja u ravnini

Uradak. Vrijede jednakosti :

r r r r
∫ a ⋅ ds = ∫ ex a ⋅ ds = ∫∫
C
n
(38) C (44) S (C )
rot ex a dS =
(17) ∫∫ S (C )
div a dS

P15. Doka`i da Greenova formula (44) vrijedi za podru~je nalik

kru`nom vijencu, gdje je ve}a krivulja pozitivno orijentirana, a
manja negativno.

Uradak. Neka je zadano podru~je S obrubljeno pozitivno orijentiranom

krivuljom C1 i negativno orijentiranom krivuljom C2. Treba poka-
zati da je

r r r
∫ a ⋅ ds + ∫ a ⋅ ds = ∫∫ rot a dS .
C1 C2 S

Rastavimo podru~je S
na jednostavno povezana
podru~ja S1 i S2 (vidi sliku)
za koja vrijedi formula (44):
Slika uz P15.
r r r r
∫ a ⋅ ds = ∫∫
C ( S1 ) S1
rot a dS , ∫ a ⋅ ds = ∫∫
C( S2 ) S2
rot a dS .

Zbrajanjem ovih dviju formula dobivamo

r r r
∫ a ⋅ ds + ∫ a ⋅ ds = ∫∫ rot a dS ,
C ( S1 ) C( S2 ) S

a odatle slijedi i tra`ena jednakost jer zbrajanjem

∫ C ( S1 )
= ∫ ( A, B )
+ ∫ C 2 ( B ,C )
+ ∫ (C , D )
+ ∫ C1 ( D , A )

∫ C( S2 )
= ∫ (B , A)
+ ∫ C1 ( A , D )
+ ∫ ( D ,C )
+ ∫ C 2 (C , B )
,

izlazi

∫ C ( S1 )
+ ∫ C( S2 )
= ∫ C1
+ ∫ C2
.
 6. Primjeri 215

P16. Provjeri potencijalnost i odredi skalarni potencijal polja

r r r
a = 3 x i + j u podru~ju x > 0 .
r
Uradak. Podru~je polja a je poluravnina, dakle jednostavno povezano.
Budu}i da je i
∂ ∂
r
rot a = ∂ x ∂y =0,
3 x 1
r
polje a je potencijalno.
r
Jedan skalarni potencijal ϕ 0 polja a odre|ujemo po formuli
XI(4) kao u XI.P1:
T 1

∫ (3x )
r
∫
ϕ 0 (T ) = a ⋅ ds =
0 0
1 x1 t + y1 dt = 2x1 x1 + y1 ,
r
a tada sve potencijale polja a predo~avamo u obliku

ϕ = ϕ ( x, y) = 2 x x + y + C .

r y r 2xy + 1 r r
P17. Provjeri da je polje a = − 2
i+ j bezvrtlo`no ( rot a = 0 ) i
x x
neposredno prona|i njegov potencijal.
r
Uradak. Podru~je polja a (ravnina bez osi Y) nije povezano. Budu}i da
je
r
rot a = 0 ,
r
mo`e se tra`iti skalarni potencijal polja a u svakoj jednostavno
povezanoj poluravnini x > 0 i x < 0 .
r
Jednad`ba grad ϕ = a s nepoznatim potencijalom ϕ u
koordinatnom obliku predstavlja sustav djelomi~nih diferencijalnih
jednad`bi:
∂ ϕ y
∂ x = − x2

 .
 ∂ ϕ = 2xy + 1
 ∂ y x
216 XII. Polja u ravnini

Iz prve jednad`be sustava slijedi

y y
ϕ = −∫ 2
dx = + f ( y ) ,
x x
∂ϕ
a odatle djelomi~nim deriviranjem po y i uvr{tavanjem u
∂y
drugu jednad`bu slijedi

f ′( y ) = 2y dakle f ( y ) = y 2 + C .
r
Skalarni potencijali polja a su
y
ϕ= + y2 +C .
x

P18. Provjeri solenoidalnost i odredi vektorski potencijal polja

r r
r i + 2x j
a= .
x2 − y

r 2
Uradak. Podru~je polja a je dio ravnine za koji je y<x , dakle
jednostavno povezano. Zadovoljen je i uvjet
r ∂P ∂Q
div a = + = 0,
∂x ∂y
r
pa je polje a solenoidalno.

Djelujemo li operatorom −ex na formulu (47),

r
ex grad ϕ = a ,
r r
dobit }emo vektorski potencijal Φ polja a :
r r
r r 2x i − j
Φ = grad ϕ = −ex a = .
x2 − y

r r
r −y i + x j r
P19. Uvjeri se da je polje a = bezizvorno ( div a = 0 ) i
x2 + y 2 −1
neposredno prona|i njegov vektorski potencijal.
 7. Zadaci 217

r
Uradak. Podru~je polja a (ravnina bez jedini~nog kruga) nije
jednostavno povezano. No, kako je
r
div a = 0 ,
r
ima smisla potra`iti vektorski potencijal polja a .
r
Jednad`ba ex grad ϕ = a s nepoznatim poljem ϕ u
koordinatnom obliku jest sustav djelomi~nih diferencijalnih
jednad`bi :
∂ ϕ y
∂ y =
 x + y2 −1
2

 .
∂ ϕ = x
∂ x x2 + y2 −1

Iz prve jednad`be sustava slijedi
y
ϕ=∫ dy = x 2 + y 2 − 1 + f ( x ) ,
x + y −1
2 2

∂ϕ
a odatle djelomi~nim deriviranjem po x i uvr{tavanjem u
∂x
drugu jednad`bu slijedi
f(x)=C .
r
Vektorski potencijal polja a je
r
Φ = grad x 2 + y 2 − 1 .

7. Zadaci

Z1. Odredi i nacrtaj podru~je sljede}ih polja :

1 xy
a) ϕ ( x , y ) = arc sin x − b) ϕ ( x , y ) = 3
x+y x − y2
r r r
c) a ( x , y ) = 16 − x 2 − y 2 i + ln ( y 2 − x ) j
r r r
d) a ( x , y ) = 4 x 2 − y 2 i + arc cos x + y j
218 XII. Polja u ravnini

Z2. Prona|i razinske krivulje sljede}ih polja:

x2 y 2
a) ϕ ( x , y ) = x 3 b) ϕ ( x , y ) = x 2 + 4 y 2 c) ϕ ( x , y ) = −
9 4
Jesu li ti poznate krivulje? Koje?

Z3. Za polja iz prethodnog zadatka izdvoji razinsku krivulju koja

prolazi to~kom: a) T(−3, 50) b) T(0, 3) c) T(0, −2)

Z4. Koje su krivulje sastojnice razinske krivulje polja

ϕ =y −x y+ +3x −3y +y koja prolazi to~kom T ( 10 , 3) ?
3 2 2 2

Z5. Mogu li se dvije razinske krivulje skalarnog polja sje}i ili

tangirati?

Z6. Odredi vektorske krivulje sljede}ih polja:

r r r r r
a) a ( x , y ) = x 3 j b) a ( x , y ) = 2xy i − y 2 j
r r r r r r
c) a ( x , y ) = i + ( 2y + 6) j d) a ( x , y ) = y i + x j

Z7. Za polja iz prethodnog zadatka odaberi vektorsku krivulju koja

prolazi to~kom : a) T(−3, −7) b) T(9, −2) c) T(0, 4) d) T(2,−3)

Z8. Odredi kanonsku jednad`bu obitelji vektorskih krivulja polja

r r r
a = 2xy i + ( y 2 − x 2 ) j .

Z9. Izra~unaj usmjerenu derivaciju polja ϕ = x − ln xy u to~ki T(2, −3)

r r
u smjeru vektora s koji s vektorom i tvori dvostruko ve}i o{tri
r
kut nego s vektorom j .

r r r
Z10. Izra~unaj usmjerenu derivaciju polja a = x y i − y2 j u to~ki
r r r
T(24, 4) u smjeru vektora s koji s vektorima i i j tvori
r r
jednake tupe kutove. Koja se koordinata polja a u smjeru s u
to~ki T po apsolutnoj vrijednosti br`e mijenja?

x
Z11. Odredi razinske krivulje derivacije polja ϕ= u smjeru
y
r r r
s = 5 i + 2 j . Prolazi li koja od njih ishodi{tem?
 7. Zadaci 219

r r r
Z12. Izra~unaj po odredbi derivaciju polja a = i − x 3 y j u smjeru TA u
to~ki T(−2, 2), gdje je A(1, 6).
r
Z13. Izra~unaj po odredbi derivaciju polja ϕ = x u smjeru vektora s
r r
koji s vektorima 3 i i −2 j tvori jednake o{tre kutove. Je li
∂ ϕ dy
= za y = x ? Zbog ~ega?
∂ s dx

Z14. Odredi smjerove najve}e brzine promjene polja ϕ = xy 2 u to~ki

T(−1, 2) i izra~unaj te najve}e brzine promjene.
r r r
Z15. Prona|i to~ke u kojima je derivacija polja a = ( x − y 2 ) i + x 2 y j u
r r r
smjeru vektora s = 2 i − j
r r
a) kolinearna s vektorom s b) okomita na vektor s
r r r
Z16. Je li vektor c = 2 i − j okomit na krivulju xy 2 + 4 = 2y cos x u
to~ki T(0, 2)?

Z17. Odredi jedini~ne tangentne i normalne vektore kubne parabole

y = x 3 . Nacrtaj sliku.
r
Z18. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = 1 − x 2 y u smjeru vektora n u
r
to~kama kru`nice x + y =4 , ako je n
2 2
vanjski normalni vektor
∂ϕ
kru`nice. Koliko iznosi
∂n
( 3, − 1 ? )
r
Z19. Izra~unaj derivaciju polja ϕ = xy u smjeru s u to~kama elipse
x2 y 2 r
+ = 1 , ako je s tangentni vektor pozitivno orijentirane
a2 b2
∂ϕ
elipse. Izra~unaj ( −a, 0 ) .
∂s
r r
r
( )
Z20. Za polje a = 3xy 2 i − x 2 + y j i to~ku T(−1, 3) izra~unaj ex a i
r
r
ex a (T ) .
r r r r r r r r
(
Z21. Doka`i formulu (5) : ex a b ⋅ ex c = b (a ⋅ c ) − c a ⋅ b .
r
) ( )
220 XII. Polja u ravnini

r r r
Z22. Za polje a = xy 3 i + x 3 y j i to~ku T(1, 3), izra~unaj :
r r r r
div a (T ), rot a (T ), grad div a (T ) i grad rot a (T ) .
r r r
Z23. Doka`i formulu (24) : ∆ a = grad div a + ex grad rot a .
r r
Z24. Izra~unaj hod polja a = x j du` luka krivulje y=1−x+x3 od to~ke
A(2, 7) do to~ke B(1, 1).
r r
Z25. Izra~unaj ophod polja a = y i du` negativno orijentirane zatvorene
3 3
krivulje, sastavljene od lukova kubnih parabola y=x i x=y za
0≤x≤1 .
r r
Z26. Izra~unaj tok polja a = x 2 j kroz luk hiperbole y2−x2=1 odsje~en
r r
pravcem y = 2 , orijentoran normalnim vektorom n = j u vrhu
T(0, 1).
r r
Z27. Izra~unaj optok polja a = y i kroz unutarnju stranu zatvorene
3 3
krivulje, sastavljene od lukova kubnih parabola y=x i x=y za
−1 ≤ x ≤ 0 .
r r r
Z28. Koliko iznosi W [a ] + Φ [ ex a ] za bilo koje polje a i bilo koju
orijentiranu krivulju?

1 r
Z29. Koliko iznosi rad polja a = grad du` pravca od to~ke A(10, 4)
y
r
do to~ke B (11, 5)? Koliki je rad polja a du` bilo koje spojnice
C (A , B ) u njegovom podru~ju?

Z30. Mo`e li se formulom gradijenta izra~unati rad polja

r xy
a = grad od to~ke A (3, 1) do to~ke B (1, 3)?
x−y

Z31. Provjeri valjanost Greenove formule (44) za sljede}a polja i pozi-

tivno orijentirane zatvorene krivulje :
r r r
a) a = x 2 y i − x 3 j , C je rub trokuta odre|enog s x = 1 , y = 0 i
x+y=4
r r
b) a = y i , C je kru`nica x + y = 9
2 2
 7. Zadaci 221

Z32. Provjeri valjanost Greenove formule (45) za sljede}a polja i

pozitivno orijentirane zatvorene krivulje :
r r
a) a = y 2 j , C je sastavljena od lukova parabola y=x 2 i x=y 2
r r
b) a = r , C je sastavljena od lukova krivulja y=x 2 +2 i y=x 4
r r
Z33. Provjeri valjanost Greenovih formula za polje a = x 2 y i i kru`ni
vijenac odre|en kru`nicama x + y = 4 i x + y = 1 , gdje je ve}a
2 2 2 2

kru`nica pozitivno orijentirana, a manja negativno.

r r r
Z34. Greenovom formulom izra~unaj rad polja sile a = 2y i + 7 x j du`
pozitivno orijentirane kru`nice x + y = R .
2 2 2

r r r
Z35. Greenovom formulom izra~unaj ophod polja a = y x i + x y j
du` negativno orijentiranog ruba pravokutnika s vrhovima A (1, 1),
B (4, 1), C (4, 3) i D (1, 3).
r r
Z36. Greenovom formulom izra~unaj ophod polja a = x 2 j du` pozitivno
orijentirane zatvorene krivulje, sastavljene od lukova krivulja
y = ln x , y=0 i x=e .
r r r
Z37. Greenovom formulom izra~unaj ophod polja v = x 3 i − xy j du`
negativno orijentirane prve latice “ru`e s ~etiri latice” koja ima
jednad`bu u polarnim koordinatama ρ = a sin 2ϕ .

Z38. Greenovom formulom izra~unaj optok polja

r  x x2  r  7 r
a =  − 2  i −  + ln y  j kroz negativno orijentiranu zatvorenu
y y  y 
krivulju, sastavljenu od lukova krivulja x y = 1 i 2 x + 3 y = 7 .

r r
Z39. Poka`i da je optok polja v=r kroz pozitivno orijentiranu
jednostavno zatvorenu krivulju C jednak dvostrukoj plo{tini lika
S(C) ome|enog krivuljom C.
r r
Z40. Izra~unaj optok polja v = r kroz pozitivno orijentiranu srcoliku
krivulju (kardioidu) ~ija jednad`ba u polarnim koordinatama glasi
ρ = a (1 + cos ϕ ) .
222 XII. Polja u ravnini

Z41. Izra~unaj plo{tinu elipse s poluosima a i b.

Z42. Poka`i da Greenove formule (45) slijedi Greenova formula (44).

Z43. Doka`i da Greenova formula (45) vrijedi za podru~je s dvije rupe,

gdje je ve}a krivulja pozitivno orijentirana, a dvije manje
negativno.

Z44. Ispuni to~kice rije~ima tako da proizvedena re~enica bude poznati

pou~ak: Za podru~je S vrijedi formula (44) onda i ... .

Z45. Provjeri potencijalnost i odredi skalarni potencijal sljede}ih polja :

r r r r
r r r r i+j r yi + x j
a) a = y i + ( x − 2y ) j b) a = c) a =
x+y 1 − x 2y 2

Z46. Provjeri solenoidalnost i odredi vektorski potencijal sljede}ih polja :

r r r r
r r r −x i + y j r i+j
r
(
a) a = 3xy 2 i + 2x − y 3 j ) b) a =
x − y2
c) a =
y−x

Z47. Odredi skalarni potencijal bezvrtlo`nih polja :

r r
r 1r x r r xi + y j
a) a = i − 2 j b) a =
y y x2 + y 2 − 4
r r r
c) a = cos y i + (cos y − x sin y ) j

Z48. Odredi vektorski potencijal bezizvornih polja :

r r r r
r 2y i − 2x j r cos y i + cos x j
a) a = b) a = −
( ) (sin x − sin y )2
2
x2 + y2
r r
r
(
c) a = 2y − x e xy i + y e xy j)
 223

Rje{enja i upute

I.

1. a) {(x, y, z)−1≤ x ≤ 1 , y > −x} b) {(x, y, z)z ≠ x 2+ y 2}

2. a) {(x, y, z)x 2 + y 2 ≤16, x<y2} b) {(x, y, z)x 2 ≥y 2 +z2, 0≤y+z≤1}
3. a) R3 \{(0, 0, 0)} b) {(x, y, z)x + y + z ≤1}
2 2 2

4. a) R3 \{(0, 0, 0)} b) {(x, y, z)4≤x + y + z ≤9}

2 2 2

5. a) Jest: ϕ=cos r−r2 2

b) Nije, zato {to x nije sferno polje:
kad bi bilo x 2 = f ( r ) = f  x 2 + y 2 + z 2  , tada bi za sve to~ke

sfere x +y +z =R vrijedilo x =f ( R ) c) Jest: ϕ =r ln 4

2 2 2 2 2 2

r 1 r r 2 r
6. a) Jest: a = r b) Jest: a = 3r r
r2
r r r r r r
c) Nije, zato {to i + j + k nije sferno polje: kad bi bilo i + j + k =

( )
r r r
= f ( r ) r = f  x 2 + y 2 + z 2  x i + y j + z k , tada bi slijedilo da su
r

 1 
x, y i z sferna polja  x = y = z = 
 f ( r )
5x + 8 y − 6 z
7. a) ϕ ( x , y , z ) =
6
r  2 r  5 r  5 r
b) a ( x , y , z ) =  x +  i +  y −  j +  z −  k
 3  3  3
8. ϕ ( x , y , z ) = y + z + 4
r r r
9. a ( x , y , z ) = (2 x + z ) i + (2 y − 3 z) j Uputa: Vidi P6.b
( x1 = x cos α + y sin α , y1 = − x sin α + y cos α , z1 = z )
10. a) ϕ ( x1 , y1 , z1 ) = −2 − y1 − ( z1 − 3)2
r r r r
b) a ( x , y , z ) = − ( z + 3) i + ( y − 1) j − ( x + 2) 2 k

11. a) Nema ekstrema b) ϕ (2, 0, 1) =−8 minimum

ϕ (0, −2, 3) =4 maksimum
r r r r
12. T (1, 2, 0), a (T ) = 2 i − 2 j + k
224 Rje{enja i upute

13. a) x 2 +y 2 +z 2 =1 2
b) y=x , z=2x−3
r r
14. x = −t , y = 3t − t 3 , z = −t , t < 0 ; Ne postoje Uputa: a = t c
15. a) x=C (ravnine okomite na os X)
b) z=y +C (valjci okomiti na ravninu YZ)
3

c) x +y −z =C (jednokrilni hiperboloidi za C>0 , dvokrilni za C<0 ,

2 2 2

sto`ac za C=0
b) z=y +10 c) x +y −z =12 17. e x +e z =2
3 2 2 2
16. a) x=3
18. Ravnina x=2 i valjak x=z 2 +1 19. T nije u podru~ju polja ϕ
r
20. r=1 nije, r=2 jest 21. Ravnine okomite na vektor c
r r r
22. a), b) Ravnine okomite na vektor c = a × b
r r r
c) Ravnine okomite na vektor c = a × b koje prolaze to~kama zrake
r r r
odre|ene radius-vektorom vektora c : c ⋅ r = C , C ≥ 0
 y = C1
 x = C1 
23. a)  , C1 ≠ 0 b)  C 2 , x≠ 0
 z = C 2 z = 2
 x
 z2
 y = C1 e 2 x + C 2 e −2 x − 3 x = + C1 − 1
 2
c)  d)  ,
z2
 z = 2C1 e 2 x − 2C 2 e −2 x − 12x  z 2

 y = C2 e − 2 − C1
2

y = 1
 x = −3 
24. a)  b)  36
 z = 5 z = 2
 x
 z2
 y = 5 e 2 x + 2 e −2 x − 3  x = +2
2
c)  d) 
 z = 10 e 2 x − 4 e −2 x − 12x
2
y = − z − 3
 2

( )
r r r r
25. r = x i + x 2 + 1 j + e − x k ; x1 = 3 , z1 = e −3

r r  y2 r y2
26. a) r = (sin y + C1 ) i + y j + 
r
+ C2  k , + C2 ≠ 0
 2  2
 Rje{enja i upute 225

( ) ( )
r r r
b) r =  z 2 + C 2 + C1  i + z 2 + C 2 j + z k , z ≠ 0
r 3


r r
27. a) Pravci usporedni s vektorom c b) Zrake iz neutralne to~ke T( c )
r r r r π
28. r = R cos t i + R sin t j + H k , R>0 , t ≠ mπ ili t ≠ mπ + za m ∈ Z; Na
2
osi Z
29. a)

p2−4q<0 ; p2−4q=0, p<0; p2−4q>0, r1≤0, r2>0 ; p2−4q >0, r1,2>0

p2−4q=0, p≥0 Nulto~ke funkcije f (r)=r +pr+q
2

p2−4q>0, r1,2≤0 ozna~ene su s r1 i r2

1r b c
b) Uputa: Promatraj vektorske krivulje polja b , stavi p = i q =
a a a

II.

∂ϕ 3 2 ∂ϕ
1. a)
∂s 7
(
= 2x + 12xz − sin y ) b)
∂s
3
(
= − 2x 2 + 12xz − sin y
7
)
r
2. Vrijednost polja ϕ u okolini to~ke T u smjeru s :
∂ϕ 2 ∂ϕ
a) rastu jer je (T ) = > 0 b) padaju jer je (T ) = − 2 < 0
∂s 3 ∂s
∂ϕ 18
c) rastu, a u suprotnom smjeru padaju jer je ( 2 + 3t, 2 + 4t, 1) = t
∂s 5
r
∂ a 4y − x r 4 z r 2( z − x ) r
3. a) = i+ j+ k
∂s 6 y 3 3
r
∂ a x − 4y r 4 z r 2( x − z ) r
b) = i− j+ k
∂s 6 y 3 3
226 Rje{enja i upute

r
∂a r 1r
4. (T ) = 30 i + j : najbr`e se mijenja P=−xyz , a najsporije R=x 2
∂s 5
r
∂a
( )
r r r r 3 r r
5. s = i − j + k , (T ) = − 6j+k
∂s 18
r
∂ a 2z 2 − 2xz r x + 2y r z 3 − 3yz 2 r
r r0 r0 1 r r r
3
(
6. s = c + d = 2 i + j − k ,
∂s
)
=
6
i−
6
j+
6
k
r
∂ r2 r0 r0 ∂ r r0
7. = 2r s ⋅ r , =s Uputa: Vidi P8
∂s ∂s
∂ f (r) r r
8. = f ′( r ) s 0 ⋅ r 0 Uputa: Pro{iri s (r1−r) (r1+r)
∂s
∂ϕ 20 11 sin 30
9. (T ) = − = 5,96 Pazi: sin 30 = sin 30
rad
= − 0,99
∂s 11

∂ f (ϕ ) 4 y − 3z  xy xy 
10. =  − 
∂s 5xy 2  z z

( r ) = ∂ ar ⋅ br + ar ⋅ ∂ br
r
∂ (ϕψ ) ∂ ϕ ∂ψ ∂ a⋅b
11. a) = ψ +ϕ b)
∂s ∂s ∂s ∂s ∂s ∂s
r
∂a r r r
13. (T ) = −2 i − 12 j + 16 k 14. Uputa: Vidi P9
∂s
∂ ϕ 2yz − x 4 ∂ϕ
17. c=−2 18. = 19. = P 2 + Q2 + R 2 = s
∂s x2 + z2 ∂s
r
r dr r r r ∂ϕ 2t 2 + 4t t ∂ϕ 2
20. s = = i + j + 2t k , (t ) = , (−1) = − Uputa: Vidi P14
dt ∂s 4t 2 + 2 ∂ s 3
r r ∂ϕ
r r r r dr r ∂ϕ  π  3
21. r (T ) = cos t i + sin t j , s = − = sin t i − cos t j , (t ) = sin 2t,  =
dt ∂s ∂ s  3 2
r r r 2 r r d rr r r r
22. t = 1 − y : r (t ) = (1 − t ) i + (1 − t ) j − t k , s =
2
= −2t i − j − 2t k
dt
∂ϕ 2t (1 − t )(1 − 2t ) 3 1 1
(t ) = ; A(1, 1, 0 ), B ( 0, 0, − 1), C  , , − 
∂s 8t + 1
2 4 2 4
 Rje{enja i upute 227

 27 3 
23. x 2 +y 2 −z 2 =−1 24. a) A(0, 0, 0 ) , B  3, ,  b) Os Y
 2 2
r
5 ∂a r
25. x = , y = 5 26. 3x −z+1=0 2
Uputa: ⋅n = 0
2 ∂s
r
∂a r 3
27. 3x 2 + y = 3 , y 2 − z = 1 ; Ne postoje Uputa: =αc; α = >0
∂s 29

III.
r xy r xz r r r
1. grad ϕ = y 2 − z 2 i + j− k , grad ϕ (T ) = 4 i − 2 j
y2 − z2 y2 − z2

17
2. arc cos = 1,33rad
17
∂ϕ
( )
r r r r
3. s = grad ϕ (T ) = −6 3i + 3 j − 2k , (T ) = grad ϕ (T ) = 6 22
∂s
∂ϕ
( )
r 3 r r r 42
4. s = − grad ϕ (T ) = − i − 3 j + 2k , (T ) = − grad ϕ (T ) = −
12 ∂s 12

grad ϕ (T )
( )
r 41 r r r
5. ϕ = xy 2 − 2yz 3 , n 0 = ± =± 2i − j − 6 k
grad ϕ (T ) 41

6. S unutarnje 7. A(2, 1, −2), B(−2, 1, −2)

r
Uputa : ϕ = x 2 y − z , grad ϕ = α a ≠ 0

∂f ∂f
8. grad (c ⋅ r ) = c
r r r
10. grad f (ϕ ,ψ ) = grad ϕ + grad ψ
∂ϕ ∂ψ

( )
r r r r r r
12. t = z + 2 : r (t ) = t 2 i + t 4 + t 2 j + (t − 2) k , n = −2t 2 i + j − 2t k
r r

∂ϕ 2t (t − 4)
(t ) = , A(0, 0, −2), B (16, 272, 2)
∂n 2t 2 + 1
r x r 1 z x
13. a) div a = − − 2yz b) div a = + 2
y 2 y yz
228 Rje{enja i upute

r r r r r  x 1 yr 1 r
rot a = − z 2 i + j − ln y k rot a =  2 −  i + j
y z 2 z yz
r r r r 1r r
14. Jesu : diva = 1 , rot a = i 15. a) 3y 2 j b) i − sin y k
z
r r r r
17. Jest 18. Jest 19. a) rot a = rot b b) div a = div b
r r 2 r0 r
24. a) 5r 0 b) 15 c) 0 25. a) r b) 2r 2 cos r 2 + 3sin r 2 c) 0
r
(r )( )
2
4
+ 1 11r 4 − 1 r 0 r r
c0 ⋅ r0
26. a) r b)
r2 2r r − 1
2 cos ( r + r ) − ( 2r + r )sin ( r + r )
2 2 2
c)
r
r r r r r r 2 r
28. div a = 4c ⋅ r , rot a = c × r 29. a) f ′′ ( r ) + f ′( r ) b) 0
r
r r  4 r
30. Jest, zato {to je rot f ( r ) r = 0 c)  f ′′( r ) + f ′( r ) r
 r 
C 1 r2
31. Za konstante 32. a) f ( r ) = C + r − r 2 b) f ( r ) = + +
r3 r2 5
1
33. a) f ( r ) = ∫ g ( r ) d r b) f ( r ) = 3 ∫
r 2 g(r ) d r
r
C
34. a) f ( r ) = C b) f ( r ) = 35. f ( y ) = C e y + y + 1
r3
36. f ( x ) = C + 6 x , g ( z ) = D − 6 ln z 37. x=3y 2 +z 2
x y +1 z
7 2 r
r 3 r r r
38. r = z 3 i + z 3 j + z k 39. = = , div a ( x , − 1, 0 ) = 5
2 1 0 0
x−2 y−2 z r r r
40. = = , rot a ( 2, 2, z ) = 2 i + 4 j
0 0 1

IV.
r r r r
1. a) grad ϕ − grad (ϕψ ) + ϕ rot a b) div (ϕ a ) + ψ div a − a ⋅ grad ψ
 Rje{enja i upute 229

r r r r
c) rot ( a × b ) − grad div a − rot rot b
r r r r r
2. a) a × (∇ ϕ ) + a (∇ ⋅ a ) − a × (∇ × a )
[ ]
b) ϕ ( ∇ψ ) + ∇ ∇ ⋅ (ϕ a ) − ∇ × ∇ × (∇ × a )
r
[ r
]
[ ( )] { [ (
r r
)]}
r r r
c) ∇ ⋅ ∇ a ⋅ b + b ⋅ ∇ a ⋅ ∇ × b
r
∂b r r r r
3. a) ϕ grad ψ + a + a × grad ϕ b) a ⋅ rot b − b ⋅ grad ϕ
∂a
( )
r r
(a ⋅ ∇)ϕ +
b ⋅∇ a r
r r
[( ) ] (a × ∇) ⋅ (a − b )
r
4. a) (ϕ ∇)ϕ +
r r
− a×b ×∇ ϕ b)
b a

[(ar ⋅ ∇) b ]
r r
5. Jest, zato {to je operator div linearan 6. (ϕ a ) ⋅ ∇ b = ϕ
r
[ ]
r r
7. a ⋅ ∇ djeluje na skalarna i vektorska polja; ϕ ∇ i a × ∇ djeluju na
skalarna polja, a preko in i ex-produkta na vektorska
r
∂ϕ ∂b r r
8. a) a b) a 9. a) ϕ grad ψ b) ϕ div a c) ϕ rot a
∂a ∂a
r
r r r r r ∂b r r
10. a) a × grad ϕ b) a ⋅ rot b c) a × rot b + a − a div b
∂a

( ) ( )
r r r r r r r r
11. a) ϕ grad b ⋅ rot a + a ⋅ rot b b) a ⋅ b div a × b
r r r r r r
[( ) ] [( ) ]
r r r
12. ∇ djeluje na v , a ne djeluje na a i b ; ∇ a + b ⋅ v − v a + b ⋅ ∇

( ) ( )
r r r r
a) b ⋅ ∇ a + b × (∇ × a )
r r
13. b) b ⋅ ∇ a

( )
r r
a) ϕ (∇ ⋅ a ) + ψ ∇ ⋅ b b) ϕ (∇ ⋅ a ) + ϕ b ⋅ (∇ ψ ) c) (ϕ + ψ )(∇ × a )
r r r
14.

15.
r
( )
r r
Uputa : ∇ × a × b rastavi po pravilu (27)
r
∂a r r ∂a r r r r
17. a) r + r × rot a b) r − r div a c) f ( r ) r ⋅ rot a
∂r ∂r
r r
18. a) a b) 2 a c) 0

23. ( ) [( ) ]
Uputa : s 0 ⋅ ∇ ( p o q) = s 0 ⋅ ∇ p o q + p o s 0 ⋅ ∇ q
r r r
[( )]
230 Rje{enja i upute

V.

(
2 x2 + y2 z )
( )
r r r
1. ∆ϕ = 3 3
+ 3e x+ y + z 2. ∆ a = 2x 3 + 6 xy 2 j − 2z k
x y
r 1 r r 1 r
3. ∆ϕ (T ) = 30 4. ∆ a (T ) = i − 12 j − k
16 16
5. a) T ( 1, 0, − 2) b) y =3 6. a) x =3z , y =0 b) z =3 x +3 y
2 2

r
7. a) grad ϕ + grad div grad ψ b) grad div grad ϕ + rot rot rot a
r r
c) rot rot a − rot rot rot b
r r
8. a) ∆ (ϕ + ψ ) = (∇ ⋅ ∇ )(ϕ + ψ ) b) ∇ ϕ − ∆ a = ∇ ϕ − (∇ ⋅ ∇ ) a
r r r r
c) ∆ b − ∇ × a = (∇ ⋅ ∇ ) b − ∇ × a

9. Jest, zato {to je operator div grad linearan 10. Bezizvorno i bezvrtlo`no
12. ∆ (∆ ϕ ) = div grad div grad ϕ , ∆ ( ∆ a) = grad div grad diva + rot rot rot rot a
r r r

[( r ) r ]
r
13. Jesu 14. Jesu 18. Uputa : ∇ × a ⋅ b ∆v rastavi po pravilu IV(∇B)

19. a)
2
r
( )
1 − 2r ln 2 − 2r ln 2 2

b) 10 −

2r
r
r3 

20. a) ∆ ( r − r4 = ) 3
4r r
− 20 r 2 b) ∆ (ln r r ) =
r 3 r
r2
r

4r 3 r C1 C1
21. a) f ( r ) = + + C2 b) f ( r ) = + C2
63 r r3
1  1 
22. a) f ( r ) = ∫  ∫
r 2 g ( r ) dr  dr b) f ( r ) =  ∫ r ∫ r
4
g ( r ) dr  dr
  
2 4
r

VI.
−3 −1
2
1. W = ∫ ( 4 x − 3) dx = 25 2. W = ∫ (18 z 3 − z 2 + 12z ) dz =
2 1
3
64 r r r r 145
3. −8 4. Uputa: r = 2 ch t i + 4 sh t j + 2 k , 0 
t → ar sh1 5.
3 4
 Rje{enja i upute 231

15 9
6. W = W1 + W2 = − +3= − 7. W = W1 + W2 + W3 = −16 − 8 + 12 = −12
2 2
r r r π ϕ 3π
8. −πab Uputa : r = (a cos ϕ + 2) i + b sin ϕ j ,  →
2 2
πR 2
(π − 2) R 2
9. W = W1 + W2 = − + = −R 2
2 2
r 3 2 r 3 2 r r ϑ
10. 9 2 π Uputa : r = sin ϑ i + sin ϑ j + 3 cos ϑ k , 0  → 2π
2 2
21 r r r
11. 9 12.
4
13. ∫ r
C:t0 C ∫
f ( r ) r ⋅ ds = f ( r ) r ⋅ t 0 ds = 0
r r
jer su r i t me|usobno okomiti
r r r
14. ∫ r c
C:t0
⋅ ds = ∫
C
c ⋅ t 0 ds = 0 jer za bilo koji s obzirom na sredi{te
r r r r
simetri~an par T1 i T2 to~aka kru`nice C, vrijedi : t10 ⋅ c = − t20 ⋅ c
B rB
r
15. ∫
A
C
f ( r ) r ⋅ ds = ∫ f ( r ) r dr ; 0
rA
16. −8π 17. 4π 18. 18π

r r ϕ
r r
19. −45π Uputa: r = (3 cos ϕ − 2) i + 3 sin ϕ j + ( 4 − 3 cos ϕ ) k , 0  → 2π

20. 0 21. 4 e 3 + 2 22. −12π 23. −270

1 3
24. − 25. − 26. C2 27. 0
2 2
r r r r
28. 2 6 + 2 ln( 2 − 3 ) Uputa : r = x i + x j + 2 x 2 − 1 k , − 1 
x → −2
r r r r
2 6 − 2 ar sh 3 r = −ch t i − ch t j + 2 sh t k , 0 
t → ar sh 3

29. − π c 2
r r r r ϕ
30. −8π Uputa : r = cos ϕ i + ( 2 sin ϕ + 1) j + ( 4 sin ϕ + 5) k , 0
 → 2π
2 32 20 r r r
31. 32. 4 − =− Uputa : C 1 : r = x i + ( 4 − 2x ) k , 2 
x → 0
15 3 3
r r r
r
( ) (
C2 : r = x i + 2 x − x 2 j + 4 − x 2 k , 0 
x → 2 )
232 Rje{enja i upute

∞ β
 β 2 + 2β + 2
33. W = ∫ x 2e − x dx = lim ∫ x 2 e − x dx = lim  2 − =2
0
β →∞
0
β →∞  eβ 
1 1
1 1 1 
34. W = ∫ dy = lim ∫
dy = lim  − 1 = ∞ 35. Uputa : x = e y
y 2 α →0 + y 2 α →0 + α 
0 α

VII.

1 2 2
1. a) − (1 + 4z + 2ln x) b) − (1 + 6z − 5 ln x ) c) ( 4 + 6z − 5 ln x)
3 10 10

214 3 13 r r
2. 3. −
4. 0 5. g ophn a = g ophn b 6. 0
7 13
r r
r r
(r r
)
7. n = rot a (T ) = 4 3 i + 2 j , g ophn a (T ) = rot a (T ) = 4 13

r r r 1r r r 226
8. n = − rot a (T ) = 5 i − k , g ophn a (T ) = − rot a (T ) = −
3 3
r r r
9. grad ϕ × c 10. Jest Uputa : g ophn a ≤ rot a

11. Zato {to suprotnim poljima pripadaju suprotni krivuljni integrali du`
iste krivulje

12. Zato {to suprotno orijentiranim krivuljama pripadaju suprotni

krivuljni integrali istog polja

13. g ophn a ( x 0 , y 0 , z 0 ) =
0

∫[z
2π
0 R cos t ( x 0 + R cos t ) − R sin t ( x0 + R cos t )( y 0 + R sin t )] dt
= lim = x0 − z 0
R→0 π R2
2π

∫ ( R sin t − R cos t )(1 + R cos t ) (1 + R sin t ) dt

2

r 3
15. g ophn a (1, 1, 1) = lim 0
=−
R→ 0 3π R 2
3
 Rje{enja i upute 233

16. c=3 17. U ravninama x−z=0 i x+4y+z=0

r r r r r
22. a = grad ϕ + C 23. r = 3z 2 i + 9 z 4 j + z k

24. P ( x , y , z ) = xz 2 + y + f ( x )

VIII.
z +11
4 3 0 3
51
1. Φ = ∫ z dz ∫ dx = 2. Φ = 9 ∫ dy ∫ ( 2 − z ) dz = 0
1 4− z
2 −3 −y

0 0 2π 2
3. Φ = 2∫ ( x + 2) dx ∫ y dy = −4 4. Φ = − ∫ (2sinϕ cosϕ + 1) dϕ ∫ ρ3 dρ = −8π
−2 − x −2 0 0

Ne postoji Mo`e
r r r r
Uputa: a ⋅ n = 2( x + 2) y ≤ 0 Uputa: a ⋅ n = −ρ 3 (sin 2ϕ + 1) < 0
3π
za −2 ≤ x ≤ 0 i y ≤ 0 za ρ > 0 i ϕ ≠
4
r r r r π π
5. 8 Uputa : r = ρ cosϕ i + ρ sinϕ j + ρ 2 k ; − ≤ ϕ ≤ , cosϕ ≤ ρ ≤ 2cosϕ
2 2
108 1 1
6. π 7. 8. a) b) 9. −20π
5 15 60
16 88 π
10. − 11. 0 12. 16π 13.
45 3
2π 5 2π 5
ρ ρ
14. Φ = ∫ dϕ ∫ dρ = lim ∫ dϕ α∫ dρ = 4π
α →1+
0 1 ρ −12
0 ρ2 −1

π
15. −36π 16. 0 17. abc 18. 4 π R 3 f ( R )
6

19. 4 π c Uputa : Primijeni rje{enje 18 na sferu polumjera R 20. 9

234 Rje{enja i upute

16 r r r r
21. − Uputa : r = 3 z i + y j + z k ; 0 ≤ z ≤1 , 0 ≤ y ≤ 2− z2 − 3 z2
15
2 1 3r rr r
22. 18 − 3 arc sin Uputa : r =
z i + y j + zk; 0≤ y ≤3, 0≤ z ≤ 2
3 2
150 + 45π r r r r π
23. Uputa : r = 3 cos ϕ i + 3 sin ϕ j + z k ; 0 ≤ ϕ ≤ , 0 ≤ z ≤ 5
4 2
24. Φ = Φ 1 + Φ 2 + Φ 3 = 40π + π − 81π = −40π
25. Φ = Φ 1 + Φ 2 + Φ 3 = 2π + 0 − 2π = 0
26. Φ = Φ 1 + Φ 2 = −10 2 π + 6 2 π = −4 2 π 27. Uputa : Vidi VI.P8
πc2 r r r z2
28. Uputa : r = x i + 2 cx − z 2 j + z k ; − c ≤ z ≤ c , ≤ x≤c
2 c

( )
4 r r r r
29. 10 10 − 1 Uputa : r = xi + y j + ( 4y 2 − x 2 ) k ; 0 ≤ y ≤ 3, − 2y ≤ x ≤ 2y
3
e2 − 3 r r r r z + ln z
30. Uputa : r = x i + ln z j + z k ; 1 ≤ z ≤ e , 0 ≤ x ≤ 1 −
2(e + 1) e +1
2π c
1 
31.
8
3
(
32. Φ = ∫ dϕ ∫ ρ 3 cos 2 ϕ − ρ 2 sin ϕ − cρ dρ = π  c 4 − c 3  ) 4 
0 0
π R sin ϕ
ρ3 6π − 14 3
33. Φ = ∫ dϕ ∫ dρ = R Pazi : 1 − sin 2 ϕ = ± cos ϕ
0 0 R −ρ
2 2 9
π
2 2 sin ϕ + 4 sin 2 ϕ + 5
11 5 − 35
34. −8 6 35. 8π 36. Φ = − ∫ sin ϕ cos ϕ dϕ ∫ dρ =
0
12
5
π R
37. Φ = ∫ sin ϕ dϕ ∫ dρ =R
0 R sin ϕ +1 − R sin ϕ
2

IX.
3 15
1. 2. 3. Uputa : Vidi VII.P5
2 49
 Rje{enja i upute 235

5. 3 lim f ( R ) = 3 f (0 ) 6. a) 15 b) −12 c) 3
R→0

r
7. g opt a ( x0 , y 0 , z 0 ) =
2π π

∫ ∫[ dϕ R3 sinϑ + R2 ( x0 cosϕ sin2 ϑ + y0 sinϕ sin2 ϑ + z0 sinϑ cosϑ ) dϑ ]

= lim 0 0
=
R→0 4 3
πR
3
2π π

∫ ∫ dϕ sin ϑ dϑ
= 0 0
=3
4
π
3
r
9. g opt a(3, 3, 0) =
2π R 2π R

∫ ∫
2 dϕ R ρ dρ + dϕ ∫ ∫ [(R cosϕ + 3) R cosϕ + (R sinϕ + 3) R sinϕ] dz
2 2

−R
= lim 0 0 0
=
R→0 2π R3
2π R 2π R

∫ ∫
2R dϕ ρ dρ + 6R ∫ dϕ ∫ dz
2

−R
= lim 0 0 0
= 13
R→ 0 2π R 3

R R R R

r
∫ ∫
3 du e R dv − 3 du e − R dv
−R −R −R
∫ ∫ −R 3 e R − e −R
11. g opt a (0, 0, 0 ) = lim 3
= lim =
R→0 8R 2 R →0 R

=
3
(
lim e R + e − R = 3
2 R→0
)
14. f ( z ) = 1 − z + C e − z 15. x=0; x=3y 2 −2z 2

16. Pozitivni izvori su ispod, a negativni iznad valjka y=4z3

17. Izvora nema na valjku z=x 2 , pozitivni izvori su izvan valjka z=x 2 , a
negativnih izvora nema
r r r
18. a = rot v + c 19. a) r > 1 ; r < 1 b) r < 2 ili r > 3 ; 2 < r < 3
236 Rje{enja i upute

r
20. −15<c<0 21. Uputa : div f ( r ) r je sferno polje, vidi I.P10
c c c
22. a) f ( r ) = b) f ( r ) = + d2 c) f ( r ) = − d2
r3 r 3
r 3

23. Bezopto~no polje je bezizvorno, dok obrat ne vrijedi jer je npr. polje
r c r
a = 3 r bezizvorno, ali za c≠0 nije bezopto~no
r

X.

1. 2 − 3 ; Ne mo`e 2. 40 ; ϕ = x 3 + y 2 − 2z + C
r r
3. 3 10 Uputa : a = ( 2r − 1) r 0 = grad ( r 2 − r )
r r
4. −2 Uputa : a = r 0 = grad r
r
5. Ne mo`e jer nijedna spojnica C(A, B) nije u podru~ju polja a ; Ne
konvergira
16 − x
4
π R2
3
r 4
6. ∫∫ S (C ) : n ∫
r 0 rot a ⋅ dS = dx
1
∫
x
dy = 6 7.
3
8.
2

3π 1
9. 10. −
4 12
r
11. Polje a je bezvrtlo`no i njegovo je podru~je povr{inski jednostavno
povezano pa je po formuli rotora ono bezophodno
r
12. Ne mo`e jer nijedna nataknica S(C) nije u podru~ju polja a
0
r
13. ∫C( S ) : t ∫
a ⋅ dsr 0 = 2 cos 2 ϕ (1 − 2 sin 2 ϕ ) dϕ = −π
2π

14. −36 Uputa : C(S)= C1(S) ∪ C2(S)

3 2 π R4 r 2R r 2R r r ϑ
15. Uputa : r = sinϑ i − sinϑ j + R cosϑ k , 0 
 → 2π
8 2 2
 Rje{enja i upute 237

3 2y 4y 2 − x2
r 2592
16. ∫∫∫ V(S)
div a dV = − y dy ∫
0 −2 y
∫ dx ∫ dz = − 0
5
2π π R
πc 2
πc 2
8π R5
17. za c > 0 , − za c < 0 18. 3 ∫ dϕ ∫ sin3 ϑ dϑ ∫ ρ 4 dρ =
2 2 0 0 0
5
2 2
1 2+ 2 z 2 2+ 2 z − y
128
19. − ∫ 1 − z dz 4
∫ y dy ∫ dx =− 20. −120π 21. 81π
−1
135
z 2 +1 − 2+ 2 z − y 2 2

2π 1 36 (1− ρ 2 )
π c4 1728 π
22. 54π 23. 24. 6 ∫ dϕ ∫ ρ dρ ∫ h dh =
4 0 0 0
5
2
c 2cx 2cx − y
(π − 2) c 3
25. ∫ dx ∫ dy ∫ dz =
4
0 cx − 2cx − y 2

r
26. Polje a je bezizvorno i njegovo je podru~je prostorno jednostavno
povezano pa je po formuli divergencije ono bezopto~no
r
27. Ne mo`e jer kugla V(S) nije u podru~ju polja a
2π 3
r r r ρ4 π2
28. ∫∫ a ⋅ dS =
S (V ) ∫∫ a ⋅r dS +
S1 : n1 ∫∫ a ⋅rdS = cos 2 ϕ dϕ
S 2 : n2 ∫
0
∫ρ
0
2
+1
dρ + 0 =
3
64
29. −
15

30. Ono je povr{inski i prostorno jednostavno povezano, a nije povezano

31. Prostor bez to~ke T i pravca p koji ne prolazi to~kom T

XI.
r r
1. Jest jer je a = gradϕ a
r r
2. a) Jest jer je polje a bezvr- b) Nije zato {to polje a nije bez-
tlo`no i jer je njegovo po- vrtlo`no
dru~je povezano i povr{inski
jednostavno povezano
238 Rje{enja i upute

r  1 1 1
c) Jest jer je a = grad  − − 
 z y x

3. a) ϕ = x 3 z − y 2 + C b) ϕ = y ln x + 3z 2 + C c) ϕ = x 2 + y 2 − 2z + C

x 1
4. a) ϕ = +C b) ϕ = +C 5. ϕ = ∫ r f ( r ) dr
yz 2( 4 − x 2 − z 2 )

2
6. a) ϕ = 3 − +C b) ϕ = r ln r − r + C c) ϕ = r ch r − sh r + C
r
c r r
7. ϕ = − + C 8. a) ϕ = 5x − 3z + C b) ϕ = c ⋅ r + C
r
x2 y2
9. Ne postoji 10. f ( x , y ) =
+ +C
2 3
r r
11. Jest Uputa : Vidi X.1(*) 12. Jest jer je a = rotΦ
r r
13. a) Jest jer je polje a bez- b) Nije zato {to polje a nije bez-
izvorno i jer je njegovo izvorno
r
podru~je prostorno jedno- r i
c) Jest jer je a = rot
stavno povezano x2 + y2 + z2

r r 1 r r r  z r
14. a) Φ = − x 2 yz 3 j − x 2 z k + gradϕ b) Φ = x cos y j +  z −  k + gradϕ
2  y
r  1z r  x − 1 r
c) Φ = 1 − 2  j +  ln y + 2  k + gradϕ
 x y  z 
r 1 r r r
15. a) Φ = ln x 2 + y 2 + z 2 − 1 k + gradϕ b) Φ = x 2 + y 2 + z 2 j + gradϕ
2
r r
r r r r c×r
16. a) Φ = −3x j + 5y k + gradϕ b) Φ = + gradϕ
2

18. Jest 19. Jest Uputa : Vidi X.2(**)

r
20. Nije Uputa : Po VIII.Z19 polje a nije bezopto~no te po Z19 ne
mo`e biti solenoidalno
 Rje{enja i upute 239

C
21. Ne postoji 22. f ( z ) = tan ( z + C ) 23. f ( x ) = − x2
x
z 2 − x2
24. f ( x , y ) = − xy + C1 y + C 2 , g ( x , z ) = + C1 x + C3
2

XII.

1. a) {( x , y ) − 1 ≤ x ≤ 1, x > − y} b) {( x, y ) x ≠ y } 2

c) {( x, y ) x 2
+ y 2 ≤ 16 , x < y 2 } d) {( x , y ) y ≤ x ≤1− y }
b) x +4y =C (elipse)
2 2 2
2. a) x=C (pravci okomiti na os X)
c) 4x − 9 y =C (hiperbole za C ≠ 0, pravci 2 x ± 3y=0 za C=0)
2 2

x2 y 2 y 2 x2
3. a) x=−3 b) + =1 c) − =1
36 9 4 9

4. Hiperbola x2−y2=1 i pravac y=3 5. Ne mogu

6. a) x=C, C≠0 b) xy2=C, y≠0 c) y=C e 2 x −3 d) x 2 −y 2 =C, x ≠ 0 ili y ≠ 0
b)xy 2 =36 c) y=7 e −3 d) y 2 −x 2 =5
2x
7. a) x=−3
8. ( x−C ) 2 +y 2 =C 2 , x ≠ 0 ili y ≠ 0
r r r3r 1r ∂ϕ 3+ 2 3
9. s 0 = cos 60 O i + sin 60 O j = i + j, (T ) =
2 2 ∂s 12
r
r r r 2r 2 r ∂a r r
10. s 0 = cos 225O i + sin 225O j = − i− j, (T ) = −4 2 i + 4 2 j
2 2 ∂s
Obje se koordinate po apsolutnoj vrijednosti jednako brzo mijenjaju,
prva pada dok druga raste
5 ∂ϕ
11. x = Cy 2 + y ; Ishodi{te nije u podru~ju polja
2 ∂s
r
∂a −x13y1 −16 r −(3t − 2)3 (4t + 2) −16 r r
12. (−2, 2) = lim j = lim j = −8 j
∂s ( x1 ,y1 )→(−2,2)
± (x1 + 2)2 + (y1 − 2)2 t→0 5t
(x 1 =−2+3t, y 1 =2+4t)
240 Rje{enja i upute

r r r ∂ϕ 1
13. s = i − j ; = Uputa : Vidi II.P9; Nije, zbog smjera
∂s 8x
r r r ∂ϕ
14. s = ± gradϕ (T ) = ±4( i − j ) , (T ) = ± grad ϕ (T ) = ±4 2
∂s

x2 −1 x2 + 4
15. a) y = b) y =
4x + 1 4x − 4
r
16. Jest Uputa : ϕ = xy 2 − 2y cos x + 4 , grad ϕ (T ) = −2c
r r r
r0 i + 3x 2 j r0 3x 2 i − j
17. t = ± , n =±
9x 4 + 1 9x 4 + 1
∂ϕ ∂ϕ ∂ ϕ  5π  9
18.
∂n
(t ) = −12 cos 2 t sin t ,
∂n
( )
3 ,−1 =  =
∂n 6  2

∂ϕ ab(cos 2 t − sin 2 t ) ∂ϕ ∂ϕ
19. (t ) = , ( −a, 0 ) = (π ) = a
∂s a 2 sin 2 t + b 2 cos 2 t ∂s ∂s
r r r r r r
20. ex a = ( x 2 + y ) i + 3xy 2 j , ex a (T ) = 4 i − 27 j
r r r
21. Uputa : Vektore a , b i c predo~i analiti~ki te posebno izra~unaj
svaku stranu formule
r r r r 39 1
22. 28, −18, 3 i + 27 j , − 9 i − 15 j 24. − 25.
4 2
2 1
26. 27. 0 28. 0 29. − 30. Ne mo`e
3 20
34 e2 +1
34. 5πR2 35. −6 3 36.
3 2
π
2 a sin 2ϕ
16 a 3 125
∫∫ ∫
y dx dy = sin ϕ dϕ ∫ ρ dρ = 38. −
2
37.
S (C )
0 0
105 24
2π a (1+ cos ϕ )
r
∫ ex r ⋅ ds = 2 ∫∫ 40. 2∫∫ dS = 2 ∫ dϕ ∫ ρ dρ = 3 π a
2
39. dS
C S (C ) S (C )
0 0
 Rje{enja i upute 241

2π
1 r 1 r r r
41. ∫
2 C
ex r ⋅ ds = ∫
20
ab dt = π ab , r = a cos t i + b sin t j 43. Uputa : Vidi P15

44. samo onda ako za podru~je S vrijedi formula (45)

45. a) ϕ = xy − y 2 + C b) ϕ = 2 x + y + C c) ϕ = arc sin xy + C
r r r r
r r r r yi + x j r i−j
46. a) Φ = ( 2x − y ) i − 3xy 2 j
3
b) Φ = c) Φ =
x − y2 y−x
x
47. a) ϕ = +C b) ϕ = x2 + y 2 − 4 + C c) ϕ = x cos y + sin y + C
y
r 1 r 1 r
48. a) Φ = grad b) Φ = grad c) Φ = grad (e xy − y 2 )
x +y
2 2
sin x − sin y
 243

Literatura

1. Antunac-Majcen, M. i dr.: Rije{eni zadaci iz vi{e matemetike s

kratkim repetitorijem definicija i teorema, IV, [kolska knjiga,
Zagreb, 1990.

2. Borzan, A. i dr.: Rije{eni zadaci iz vi{e matematike s kratkim

repetitorijem definicija i teorema, III, [kolska knjiga, Zagreb,
1991.

3. Bron{tejn, I. N.; Semendajev, K. A.: Matemati~ki priru~nik za

in`enjere i studente, Tehni~ka knjiga, Zagreb, 1975.

4. Collinson, C. D.: Introductory Vector Analysis, Arnold, London,

1974.

5. Demidovi~, B. P. i dr.: Zadaci i rije{eni primjeri iz vi{e

matematike s primjenom na tehni~ke nauke, Tehni~ka knjiga,
Zagreb, 1990.

6. Devidé, V.: Vektorski ra~un, Sveu~ili{te u Zagrebu, Fakultet

strojarstva i brodogradnje - Zagreb, Zagreb, 1987.

7. Krasnov, M. L.; Kiselev, A. I.; Makarenko, G. I.: Vektornyi analiz,

“Nauka”, Moskva, 1978.

8. Kurepa, S.: Matemati~ka analiza, III, Funkcije vi{e varijabli,

Tehni~ka knjiga, Zagreb, 1985.

9. My{kis, A. D.: Introductory Mathematics for Engineers, Lectures in

Higher Mathematics, Mir, Moskva, 1978. (Prijevod s 2. ruskog
popravljenog izdanja iz 1969.)

10. Spiegel, M. R.: Advanced Mathematics for Engineers and Scientists,

McGraw-Hill, New York, 1971.
 245

Summary

The book is entitled Vector Analysis - A Guide and Problems. It

is designed for undergraduate engineering students taking various
elementary and advanced engineering courses to help them to memorize
and understand basic parts of vector analysis and so to improve their
ability to apply both the differential and integral methods to scalar and
vector fields. For this reason special attention is given to invariant
properties of field quantities being independent of an arbitrarily chosen
coordinate system of the kind under consideration. However analytic
treatment has not been neglected. By means of the given analytic data
involving coordinates, an invariantly defined quantity is expressed
analytically, too. Thus, the more or less intuitive notions get
mathematically precise and prepared for computational processing.

It is generally supposed that the studied fields are sufficiently

regular and especially that their domains in space are such, the same as
the considered curves and surfaces in the domains. The characteristic
features of the regularity are in some places indicated.

The guide-book part is not just a list of definitions, theorems,

rules, formulae, or terminological and notational conventions, but it also
provides information concerning the corresponding engineering and
mathematical motivation as well as interrelation between notions and
statements, and it indicates in some places how theorems, rules and
formulae are, or might be, deduced. Nevertheless, the guide-book is not
a text-book proper. However it can easily be extended by additional
exploration, proofs, notes etc. In fact, Chapters IV and V are such
extended texts where the ∇-calculus is systematically expounded.

The other part of the book is a collection of completely solved

examples (P1, P2, ...) and exercises (Z1, Z2, ...) mostly provided with
final results and occasionally with hints.
246 Summary

The students are supposed to be familiar to some extent with

vector algebra, differential and integral calculus of real functions of
several arguments, and with basic theory of ordinary and partial
differential equations from the introductory engineering mathematics
courses.

In vector anylsis one applies the differential and integral methods

to define notions and to prove theorems, rules and formulae. A new
magnitude, scalar or vector field, is defined by means of previously
known data and supporting auxiliary ones. One considers the simplest
case and then generalizes it so as to capture the corresponding complex
one. The process often involves both methods which are then called the
infinitesimal method.

Any application of the differential method is realised in two steps.

First, one produces an average value of the magnitude under
consideration related to a finite element: segment of a straight line, arc
of a curve, part of a surface, or part of a space domain. The average
value is just an approximate value of the magnitude. Second, by a limit
process, one produces the exact value of the magnitude related to an
“infinitesimal element” i. e. to a point in short. Thus, the magnitude is
expressed by a kind of derivative. Then, if all the data are given
analytically, one transforms the defining expression into the
corresponding equivalent analytic formula.

∂p
In this way one obtains the directional derivative of the
∂s
r
scalar or vector field p in the direction of the unit vector s 0 . For the
scalar field ϕ = ϕ ( x , y , z ) , one obtains

∂ ϕ r0
= s ⋅ grad ϕ ,
∂s
where
∂ϕ r ∂ϕ r ∂ϕ r
grad ϕ : = i+ j+ k = ∇ϕ .
∂x ∂y ∂z
 Summary 247

Any application of the integral method may be explained to run

through three phases as follows. First, the magnitude under consideration
depending on a given curve, surface or space domain is expressed
approximatelly over each of the finitely many small parts (finite
elements) of the kind as mentioned. Second, by summing up all these
approximate values, the magnitude is still expressed approximately.
Third, by a limit process (of a more complex kind than the previous
one), the magnitude is eventually expressed exactly by a kind of
integral. Therefore one may also speak of an “infinitesimal element” of
the magnitude. The procedure is often abbreviated. From the
approximate expression for an arbitrarily chosen finite element one
immediately infers the exact integral expression.

r r
In this way one obtains the line integral W a = a r⋅0ds of the [ ] ∫C : t
r r
vector field a along the oriented curve C : t 0 , the surface integral
r r r
Φ [ a ] = ∫∫ a r⋅0dS of the vector field a through the oriented surface
S:n
r
S : n 0 , and the volume integral Q [ q ] = ∫∫∫ q dV of the scalar field q
V

over the space domain V.

More complicated are considerations of the directional circulation

r
r dW [ a ]
density g ophn a , denoted also by , and the total flux density
dS
r
r d Φ[ a ]
g opt a , denoted also by .
dV
r r r r
For the vector field a = P ( x , y , z ) i + Q( x , y , z ) j + R( x , y , z ) k and
r r r r
n 0 = nx0 i + ny0 j + nz0 k , one obtains
r r
dW [ a ] r r dΦ [ a ] r
= n 0 ⋅ rot a , = div a ,
dS dV
where
248 Summary

r r r
i j k
r ∂ ∂ ∂ r
rot a = =∇×a,
∂x ∂y ∂z
P Q R

r ∂P ∂Q ∂R r
div a = + + = ∇⋅a .
∂x ∂y ∂z

Then the famous three integral formulae of the vector analysis

follow :
A

(N-L)
ϕ
B
= ∫
C ( A, B )
grad ϕ ⋅ ds ,

r r
(S) ∫ r
C :t 0
a ⋅ ds = ∫∫ S (C )
rot a ⋅ dS ,

r r
(G) ∫∫ a ⋅ dS = ∫∫∫
S V(S)
div a dV .

The most relevant items are rectangularly framed.

There are eight portraits, in order of appearance: Newton,
Leibniz, Hamilton, Laplace, Stokes, Gauss and Ostrogradski; and four
figures:
r
Fig. 1. Path (work) W in the vector field a along the
r
oriented curve C : t 0 - Line integral
r
Fig. 2. Flux Φ in the vector field a through the oriented
r0
surface S : n - Surface integral

Fig. 3. Quantity Q of the scalar magnitude of density q

over the space domain V - Volume integral

Fig. 4. Plane field

For more details see the following table of contents.

 Summary 249

Contents

Preface
Minimal Program
Introduction
I. Field: 1. Notion of Field 2. Basic Sorts of Field 3. Field
Equation 4. Level Surfaces 5. Streamlines 6. Examples
7. Exercises

DIFFERENTIAL VECTOR CALCULUS

II. Directional Derivative : 1. Notion of Directional Derivative

2. Analytic Formula 3. Operative Rules 4. Examples
5. Exercises

III. Directional Derivative and Gradient. Divergence and

Curl : 1. Notion of Gradient 2. Invariant Properties
3. Notions of Divergence and Curl 4. Operative Rules
5. Examples 6. Exercises

IV. Nabla : 1. Differential Operator-Vector Nabla 2. Fields of

Form ∇ o p 3. Operators of Form p∗∇ 4. Nabla Acting
over Product of Fields 5. Examples 6. Exercises

V. Delta : 1. Laplacean Field 2. Zero Fields 3. Composing

Basic Operators 4. Operators of form ∇∗∇ 5. Delta
Acting over Product of Fields 6. Examples 7. Exercises

INTEGRAL VECTOR CALCULUS

VI. Line Integral : 1. Curve 2. Notion of Line Integral

3. Analytic Formula 4. Operative Rules 5. Circulation-free
and Conservative Fields 6. Examples 7. Exercises
250 Contents

VII. Directional Circulation Density and Curl : 1. Notion

of Circulation Density 2. Analytic Formula. Curl. Invariant
Properties 3. Vartex-free (Irrotional) Field 4. Examples 5.
Exercises

VIII. Surface Integral : 1. Surface 2. Notion of Surface

Integral 3. Analytic Formula 4. Operative Rules 5. Total-
-Flux-free Field and Field Having Flux Independent of
Integration Surface 6. Examples 7. Exercises

IX. Total Flux Density and Divergence: 1. Notion of

Total Flux Density 2. Analytic Formula. Divergence. Invariant
Properties 3. Source-free Field 4. Examples 5. Exercises

X. Integral formulae: 1. Gradient Formula 2. Curl Formula

3. Divergence Formula 4. Volume Integral 5. Examples
6. Exercises

XI. Potentials: 1. Potential Field and Scalar Potential

2. Solenoidal Field and Vector Potential 3. Examples
4. Exercises
ADDENDUM
XII. Plane Fields: 1. Plane Vectors 2. Plane Fields-
-Differential Vector Calculus 3. Plane Fields - Integral Vector
Calculus 4. Integral Formulae 5. Examples 6. Exercises

Solutions and Hints

References
Summary
Contents