UDK 339:658.

5 Naučni rad

SAVREMENE IDENTIFIKACIONE TEHNOLOGIJE

ZA OBELEŽAVANJE PROIZVODA

Tatjana Đekić, Ivana Mladenović-Ranisavljević

Visoka poslovna škola strukovnih studija Leskovac, Leskovac, Srbija

Danas se globalna svetska ekonomija ne može zamisliti bez podrške niza informatičkih
tehnologija kao što su poslovni informacijski sistemi, sistemi za podršku odlučivanju,
analizi, razmeni i skladištenju podataka. U radu će biti ukazano na napredak u domenu
IT podrške lancu snabdevanja i na globalizaciju tehnoloških standarda, naročito kod
primene tehnologije RFID. Cilj rada je da se ukaže na osnovne karakteristike
upravljanja procesima dostave robe, da se objasni na koje sve načine trgovinski lanci
mogu da ostvare konkurentsku prednost i da se prikaže kako je upotreba RFID
tehnologije olakšala i unapredila lance snabdevanja robe. U radu su primenjene
metode: deskripcija, komparacija i analiza. U domenu skladištenja došlo je do
globalizacije tehnoloških standarda. RFID je ostvario veliki uspeh kod lanaca
snabdevanja. Umesto beskonačnog skeniranja barkodova svakog pojedinačnog
proizvoda, pomoću RFID čipova sve se događa automatski, beleženje podataka
proizvoda u bazu podataka magacina, brisanje nekog proizvoda sa liste kada se proda
itd. Sa RFID-om svaki pojedinačni artikal se precizno prati od trenutka kad izađe iz
fabrike pa do trenutka kad se proda, ili čak i dalje do dvorišta za reciklažu.

Ključne reči: RFID, bar kod

UVOD

Tehnologije automatskog označavanja i identifikacije proizvoda i drugih segmenata u

procesu rada, postale su sastavni deo savremenih poslovnih informacionih sistema
velikog broja kompanija. Sve je počelo pedesetih godina prošlog veka sa bar kodom
prepoznatljivom etiketom sa „prugastom oznakom”, lako čitljivom pomoću jeftinih i
jednostavnih elektronskih čitača koji se sastoje od izvora svetlosti, foto diode i
dekodera [1,2]. Ova tehnologija je omogućila efikasnu automatizaciju registrovanja
podataka o vrstama proizvoda u skladištima, maloprodajnim prodavnicama, a kasnije i
u procesu proizvodnje. Zavisno od namene, postoje razne vrste bar kodova, ali za
masovnu komercijalnu primenu standardizovan je 13 mesni bar kod. Primena bar koda
kod nas datira od 1982. godine, kada je za njegovu dodelu bila nadležna organizacija
YANA. Od 1998 godine, tu funkciju obavlja organizacija EAN YU. Danas se bar kod
koristi u oko milion kompanija u svetu, sa oko 5 milijardi transakcija dnevno.
Primenjuje se u praćenju kretanja proizvoda kroz proizvodni proces, prijem,
skladištenje, izdavanje i otpremu robe, praćenju osnovnih sredstava, identifikaciju

357
osoblja, evidenciji radnog vremena, povezivanju dokumentacije, praćenju
maloprodajnog prometa na registar kasama.
Ipak, nakon višedecenijske uspešne primene bar koda, pojavila se potreba za
naprednijom tehnologijom identifikovanja proizvoda, koja se neće ograničavati samo
na identifikaciju vrste proizvoda. Odgovor je pronađen u radio frekventnoj
identifikaciji (RFID), koja je ponudila viši tehnološki nivo automatske identifikacije i
praćenja većeg broja podataka za svaki pojedinačni proizvod. RFID je razvijena na
bazi primena radio tehnologije, mikročipa sa antenom (taga), lokalne baze podataka na
personalnom računaru i Interneta. Sada se, umesto bar koda, na proizvod, paletu ili
kartonske kutije sa robom, može staviti etiketa sa tagom. RF tagovi su minijaturna
elektronska kola, u koja mogu da se upisuju i isčitavaju podaci. Princip rada rfid je
zasnovan na radio-frekventnoj komunikaciji izmedju taga i čitača i izmeni informacija.
Posebna pogodnost je da se informacije sa tagova mogu očitati i sa udaljenosti od 10
metara i što nije potrebna optička vidljivost između čitača i taga.

OSNOVNE KOMPONENTE SISTEMA RFID

RFID (eng. radio frequency identification) je elektronski postupak identifikacije i

obeležavanja robe i živih bića. Tehnologija je relativno jednostavna. Na etiketama je
smešten integrisani krug, sa malom utisnutom antenom obično spiralnog oblika.
Postoji nekoliko metoda identifikacije objekata, ali je najčešća čuvanje
identifikacijskog serijskog broja ili neke druge informacije na mikročip pričvršćen na
antenu koji zajedno čine RFID tag (transponder). Drugi deo RFID sistema je reader,
čitač informacija. Ovi sistemi međusobno komuniciraju putem radio signala, bilo
jednosmerno ili dvosmerno [2,3].
Da bi transponder i čitač mogli da komuniciraju, moraju biti namešteni na istu
frekvenciju. Najčešće korištene frekvencije su niske (oko 125kHz), visoke (13.56
MHz), ultravisoke (UHF, 860–960 MHz) i mikrotalasne (2.45 GHz). Tipične podržane
udaljenosti su do 30cm, za niskofrekvencijske, do 1m za visokofrekvencijske, tj. do
oko 6m za UHF transpondere. Domet trasnpondera može se povećati upotrebom
aktivnih (baterijski napajanih). Upotreba pojedinih frekvencija zavisi od potrebe
korištenja RFID sistema, i svaka ima svojih prednosti i mana.
Na primer, transponderi niske frekvencije su jeftiniji od UHF transpondera, troše
manje energije i imaju veću sposobnost emitovanja signala kroz razne materijale, ali su
pogodni za rad jedino na malim udaljenostima. Sa druge strane, UHF transponderi
(ultravisoke frekvencije) imaju veći domet i brži protok podataka, uz veću potrošnju
energije i slabiju transmisiju kroz materijale.
RFID čitač koristi radio transmisiju za slanje radio signala transponderu (RFID Tag)
koji onda emituje povratnu informaciju: jedinstveni identifikacijski kod ili niz
podataka, ranije sačuvanih u mikročipu transpondera. Čitač prebacuje primljene
radiotalase u odgovarajući digitalni podatak, zatim prenosi taj podatak računaru
odnosno informacijskom sistemu i omogućuje njihovu dalju obradu. Podatak može
sadržati informaciju o lokaciji proizvoda, tj. informacije poput cene, boje, roka trajanja.

358
 Slika 1. RFID sistem

RFID i BAR KOD

Gotovo sve što kupujemo na sebi ima UPC bar kod (Universal Product Code) , nastao
1970-ih godina kako bi se ubrzao proces kupovanja i plaćanja i omogućilo praćenje
stanja skladišta. Ti bar kodovi imaju nekoliko nedostataka :
• potrebno je skenirati svaki proizvod pojedinačno
• čitač bar koda mora biti direktno usmeren prema kodu
• bar kod je read-only tehnologija, što onemogućuje upis dodatnih podataka
• bar kod ne označava svaki pojedinačni proizvod već skup istih proizvoda istog
proizvođača.
Kao eventualni naslednik UPC-a stvoren je EPC (Electronic Product Code), utemeljen
na RFID tehnologiji. Upotreba EPC-a otklanja sve te nedostatke bar koda, ipak zbog
toga što su RFID transponderi i takav način označavanja proizvoda skuplji u odnosu na
klasični bar kod, nije verovatno da će ih RFID u potpunosti istisnuti, već samo
zameniti tamo gde je to potrebno.
Prednosti RFID tehnologije u odnosu na bar-kod:
• Nije potrebna vidljivost – prazan prostor između čitača i transpondera
• Transponder se može čitati ili na njega upisati informacija
• EPC je jedinstven za svaki proizvod
• Mogućnost praćenja proizvoda tokom procesa proizvodnje po tipu, modelu, ili bilo
kojem drugom podatku zapisanom u EPC
• Nema negativnih posledica uticaja okoline (prljavština, vlaga, prašina) koje ometaju
rad transpondera , otporan je na nedostatak svetla
• Transponder ima jako dug životni vek, ponovno korištenje istog transpondera (tip za
višestruko korištenje) smanjuje troškove
• Transponder može imati veliki kapacitet memorije za čuvanje podataka.
Osim navedenih velikih prednosti, RFID ima i neke nedostatke u odnosu na bar kod
tehnologiju, prvi od njih je znatno viša cena. Osim cene, budući da se bazira na
radio talasima, RFID pati i od svih nedostataka radio komunikacije : radio talasi se

359
loše prenose u prisustvu mnogo metala, kao i u prisustvu «električke buke».

PRIMENA RFID TEHNOLOGIJE

Aplikacije gdje je potrebna sigurna i jedinstvena identifikacija, dugotrajnost i izuzetna

otpornost identifikatora na razne specifične uticaje okoline, a nije potrebna direktna
vidljivost, idealne su za primenu RFID tehnologije. U većini okruženja, RFID postiže
99.5% do 100% očitavanja u prvom skeniranju. Trenutno se RFID najviše sreće u
transportu i logistici, proizvodnji i kontroli. Neki su primeri označavanja životinja,
praćenje proizvoda u lancu snabdevanja, praćenje poštanskih pošiljaka i prtljaga u
avioprometu, naplata putarina i parkinga, kontrola pristupa vozilima, zatim EAS
(Electronic Article Surveillance) aplikacije u trgovinama, zaštita predmeta od krađe,
praćenje osnovnih sredstava. Kontrola ulaza i radnog vremena je još jedna tipična
aplikacija, i sigurnosna kontrola pristupa određenim lokacijama.
U skladište se može postaviti fiksni RFID čitač koji će kontrolisati kompletan ulaz i
izlaz robe. Svaki prolaz robe kroz vrata aktivira čitač koji očitava robu koja ulazi
dnosno izlazi. Na takav način je omogućeno automatsko očitavanje prometa robe i
održavanje ažurne evidencije skladišta. U trgovini, pri prolasku kupca ispred RFID
čitača, automatski će se očitati svi kupljeni proizvodi i izračunati ukupna vrednost koju
kupac treba platiti, bez nepotrebnog vađenja robe iz kolica, što će uveliko ubrzati
protok kupaca i smanjiti mogućnost pogrešnog očitavanja proizvoda. Osim toga, RFID
se već koristi u mnogim knjižarama kako bi se ubrzao proces izdavanja i vraćanja
knjiga, a postoji i slična primena u videoklubovima. U razvijenim zemljama RFID se
koristi na aerodromima kako bi se olakšalo praćenje putnog prtljaga i smanjile šanse
njegovog gubitka.
U našoj zemlji, RFID se primenjuje u optimizaciji rada i skladištima, kontroli prolaska
vozila, evidentiranju prisustva na poslu, kontroli pristupa u objekte posebne namene,
točenju goriva, praćenju poštanskih pošiljka i drugo. Domaći korisnici kao što su:
Metro, Filip-Moris, Nelt, Tarkett, Javni saobraćaj u Novom Sadu i drugi, primenom
RFID, umanjili su za najmanje 50% potrebno vreme i troškove za obavljanje pojedinih
poslovnih aktivnosti.

PERSPEKTIVA RFID TEHNOLOGIJE

Sa razvojem RFID tehnologije javljale su se nove ideje za njeno korištenje. Jedna od

ideja razvijena na samom početku bila je da se minijaturni RFID tagovi implantiraju
živim bićima ispod kože u svrhu identifikacije. Tehnologija biočipa razvijena je 1983.
godine u svrhu praćenja životinja. Danas se koristi u dvadesetak razvijenih zemalja
svetu u preko 300 zooloških vrtova, mnogim biološkim laboratorijima i praćenju
životinja u divljini, a mnogi ljudi svoje kućne ljubimce označavaju biočipovima [4].
Kod ljudi bi univerzalni biočip zamenio sve postojeće kartice koje osoba danas koristi
(ličnu kartu, pasoš, vozačku dozvolu, zdravstvenu knjižicu, kreditne kartice…).
Odgovarajući čitač očitavao bi specifični skup informacija za koje je ovlašćen.

360
Primena biočipova na ljudima je počela 2001. godine kada je firma Verichip razvila
prvi komercijalni biočip namenjen korištenju na ljudima. Verichip je minijaturni RFID
tag veličine zrna pirinča koji se ugrađuje ispod kože, te se u blizini čitača aktivira i
emituje ID broj koji korisniku omogućuje pristup različitim informacijama. Postojeći
biočipovi omogućuju smeštaj male količine podataka 10 – 15 znakova, a u budućnosti
se očekuje razvoj koji će omogućiti smeštaj i više informacija.
Zasad se RFID tehnologija počinje koristiti u zatvorima za označavanje zatvorenika
kako bi se sprečili begovi. Istovremeno se u zatvorima smanjila i količina nasilja zbog
svesti zatvorenika o stalnom nadgledanju. Američka vojska kao veliki zagovornik
RFID tehnologije planira zameniti identifikacijske pločice vojnika RFID tagovima, a
bolnice već vrše eksperimente sa RFID narukvicama pomoću kojih medicinsko osoblje
dobija informacije o pacijentima [5,6]. Razmatra se i mogućnost korištenja RFID-a
kako bi se sprečilo neovlašteno korištenje oružja, odnosno oružje bi mogao koristiti
samo njegov vlasnik. RFID narukvice se planiraju koristiti i u hotelima sa «all
inclusive» uslugom, na koncertima kao propusnice i slično.

ZAKLJUČAK

Radio frekventna identifikacija (RFID) zamišljena je kao jednostavna zamena za bar

kodove gde bi se identifikacija proizvoda vršila bežičnim putem, preko radio talasa.
Krajnji cilj je da svaki prizvod, svaka pošiljka ili svaka komponenta ugrađena u neki
kompleksan proizvod ima svoj broj i da se može pratiti od proizvodnje do otpada (eng.
value chain) i to bilo gde na svetu i bilo kada. To na prvi pogled izgleda preterano,
međutim kod montaže automobila, aviona, na skladištima velikih prodajnih centara,
skladištima špedicija, na vojnim skladištima itd., će se svake sekunde znati gde se šta
nalazi i kakvo je brojno stanje. Još više, u slučaju kvara se može ustanoviti ne samo
koji deo se pokvario nego i to kada je naručen, isporučen, proizveden ali i iz kakve je
sirovine, na primer legure, bio proizveden. Pošto će i ta legura imati svoj broj biće
moguće ustanoviti eventualne greške nastale pri proizvodnji te legure i proceniti
potencijalne opasnosti koje nastaju primenom te serije komponenti u nekim drugim
uređajima.
Primene radiofrekfencijske identifikacije još nisu masovne, jer tag staje oko 20 centi,
što je preskupo da bi se stavljao na svaki pojedinačni proizvod. Očekuje se da će
njegova cena opadati sa razvojem RFID tehnologije i omasovljavanjem proizvodnje
mikročipa, i da će za par godina biti ekonomski prihvatljiva za masovnu primenu.

LITERATURA

[1] http://www.epcglobalinc.org/standards_technology/Ratified%20Spec%20Version%
201 %20January%2021%202006.pdf
[2] N. Livun, Sistemi za praćenje i vođenje procesa, Zagreb, 2005.
[3] K. Žubrinić, Laus novosti, Zagreb, 2006.
[4] http://www.intel.com/standards/case/case_ethernet.htm

361
[5] http://www.epcglobalinc.org/standards_technology/RFID_at_UHF_Regulations_
_2006050pdf.
[6] http://www.rfid-handbook.de/rfid/standardization.html

SUMMARY

MODERN IDENTIFICATION TECHNOLOGIES FOR PRODUCT

MARKING
(Scientific paper)
Tatjana Đekić, Ivana Mladenović-Ranisavljević
College of Applied Business Studies Leskovac, Leskovac, Serbia

It is very hard to imagine modern global world economy without support of numerous
information technologies, such as business information systems, decision support
systems, analysis, data exchange of store. In stocking questions, the globalization is
made in technological standards, it is RFID technology, and it will be point out in this
work. Goals of work: to point out some of the most important characteristics of goods
delivery management processes, to explain how can competitors advantage in trade
lines (chains) be made, and to show how can the use of RFID technology improve
goods’ trade lines (chains). Methods to be used: description, comparation, analysis. In
stocking questions, the globalization is made in technological standards. RFID made a
great success in delivery lines (chains). Instead of endless scanning of bar code for
each item, using RFID cheep everything is made automatically, items stocking in data
files, canceling of some, tells from the list after sell, and soon. Using RFID each article
is precise followed from its factory exit to the moment when it is sold, or furthermore
to the place of recycling.

Key words: RFID, Bar kod.

362