You are on page 1of 21

JU SAOBRAĆAJNA I ELEKTRO ŠKOLA DOBOJ

Učenik: Jovana Nešić

Profesor: Msc Biljana Jovanović, dipl. inz. saobr.

Maturski rad

Tema: RFID TEHNOLOGIJA

Opis uređaja
1
RFID (Radio-frequency identification) je tehnologija koja koristi radio frekvenciju
kako bi se razmjenjivale informacije između prijenosnih uređaja ili memorija i
računala. RFID sustav obično se sastoji od Taga ili Labele koja sadrži podatke,
antena koja komunicira s tagovima, i kontroler koji upravlja i nadzire
komunikacijom između antene i pc računala. Tagovi, Labele, PCB nalaze se na
ambalaži ili na samom proizvodu i predstavljaju bazu podataka koja putuje
zajedno s proizvodom. RFID uređaji postoje u raznim oblicima u zavisnosti od
njihove primjene. Neki od njih su:
 RFID transporder – tag;
 RFID naljepnica;
 RFID pločica.

Slika broj 1. RFID sistem

Slika broj 2. RFID logo

RFID transporder – tag

2
Transponderi se proizvode u različitim oblicima, veličinama, s različitim kapacitetima
memorije i otpornošću. RFID transponder može biti dovoljno mali kako bi se smestio
pod kožu životinje, može biti kao ekser ili šraf za označavanje drvene građe ili u obliku
kreditne kartice za korišćenje u aplikacijama kontrole pristupa.

Veliki plastični privesci za sprečavanje krađe prikačeni na garderobu u trgovinama


takođe su RFID transponderi, a slični su i vrlo otporni transponderi u obliku bloka
kojima se označavaju kontejneri u internim procesima proizvodnje, ili radne mašine i
kamioni u svrhu praćenja i održavanja. Gotovo svi su zaštićeni nekom vrstom kućišta od
udaraca, hemikalija, vlage i prašine.

Slika broj 3. RFID transporder – tag

Slika broj 4. RFID transporder – tag

RFID naljepnica

3
Bar-kod kao tehnologija automatske identifikacije u upotrebi je već decenijama i
vrlo je dobro prihvaćen. Ipak, jednom odštampane, bar-kod nalepnice ne mogu
više biti promenjene, a da bi je skener pročitao mora biti u vidljivom dometu
skenera. Nova generacija “pametnih” (smart) nalepnica opremljena je RFID
tehnologijom i nema ograničenja kao tradicionalni bar-kod. Integrirani
elektronički sklop sadrži digitalnu memoriju i može biti programiran ili re-
programiran korišćenjem radio-talasa. Smart nalepnice imaju očiglednu
prednost pred tradicionalnim bar-kod nalepnicama u aplikacijama gde je
potrebna kombinacija efikasnosti čitanja i vizuelna, ljudskom oku razumljiva
informacija.

Slika broj 5. RFID naljepnica

Slika broj 6. RFID naljepnica

4
RFID pločica

PCB pločica (Printed Circuit Board) je namenjena ugradnji u proizvod ili ambalažu.
Prednosti joj je niža cena i sposobnost podnošenja uslova okoline koje RFID nalepnice
ne bi podnele.

Slika broj 7. RFID pločica

Slika broj 8. RFID pločica

5
Karakteristike RFID tehnologije

RFID je sistem daljinskog slanja i prijema podataka pomoću RFID kartica ili
odašiljača. RFID kartica je dosta mali objekat koji se može zalepiti ili ugraditi u
željeni proizvod i uređaj. RFID kartice sadrže u sebi antenu koja im omogućava
prijem i slanje radio-talasa od RFID primopredajnika. Može se reći da je preteča
RFID tehnologije jedna vrsta bubice koja je preko radio talasa slala signale.
Problem koji se danas nastoji rešiti uvođenjem nove tehnologije je – kako pratiti
jedinstveni proizvod od njegovog nastanka do krajnjeg potrošača. Standardni
bar-kod identifikuje samo proizvođača i proizvod, ali ne i jedinstveni artikal. Bar-
kod na omotu čokolade je isti na svakom omotu iste vrste čokolade, pa je
nemoguće putem samog bar-koda izdvojiti tačno određeni proizvod. RFID
transponder, naprotiv, nosi identifikator – serijski broj jedinstven samo za taj
specifični proizvod. Aplikacije gde je potrebna sigurna i jedinstvena identifikacija
te dugotrajnost i izuzetna otpornost identifikatora na razne specifične uticaje
okoline, a nije potrebna direktna vidljivost, idealne su za primenu RFID
tehnologije. U većini okruženja, RFID postiže 99,5 % do 100% očitanja u prvom
skeniranju. Takođe RFID je bez pokretnih delova ili optičkih komponenti,
održavanje je daleko jednostavnije. RFID njegova primena i standardizacija su
još uvek u početnoj fazi. Za sada RFID ne mora u potpunosti zameniti postojeći
sistem identifikacije i praćenja zasnovan na bar-kodu, ali ga može uspješno
dopunjavati. Nekoliko različitih kategorija sistema pretpostavlja različitu
opremu:

 EAS (Electronic Article Surveillance) — sistem za elektronsko praćenje


artikala je potreban transponder sa samo jednim bitom memorije. To je
dovoljno za detekciju prisutnosti proizvoda. Ovakavi se sistemi susreću u
trgovinama gde je svaki artikal označen, a čitač-antena smešten je na
izlazu.

6
Slika broj 9. EAS sistem

 Sistem mobilnog prikupljanja podataka. Sistem pretpostavlja korišćenje


ručnih prenosnih terminala s integrisanim RFID čitačem, a prema potrebi
i čitačem bar-koda. Dobar primer je prenosni laserski terminal za
prikupljanje podataka, s integrisanim čitačima za obe tehnologije. Takav
uređaj omogućuje i upisivanje novih podataka u aplikaciji gde se koriste
Čitaj / Piši transponderi, a može imati veliku memoriju za čuvanje
prikupljenih podataka.
 Mrežni sistem se obično sastoji od fiksnih čitača, smeštenih tako da
mogu čitati informacije s transpondera koji pored njih prolaze. Ti
transponderi mogu biti učvršćeni na neki objekat, proizvod ili na odeću
osoblja neke ustanove, zavisno od primene. Čitači su spojeni putem
mreže na sistem upravljanja informacijama i omogućavaju kontrolu u
realnom vremenu.
 U sistemu za pozicioniranje transponderi se koriste za automatsko
lociranje i navigaciju za vođena vozila. Čitači su smešteni na vozila i
povezani s računarom, a transponderi (opremljeni informacijom o
lokaciji) pričvršćeni su duž puta kojim se vozila moraju kretati.

7
Osim nosilaca informacije, RFID sistem zahteva i sredstvo kojim će te
informacije biti pročitane, i zatim prenesene računaru odnosno informacionom
sistemu. Naravno, deo sistema mora biti i način kojim će se uneti ili programirati
transponderi ako to nije već učinjeno u trenutku njihove proizvodnje.

RFID uređaj (čitač, odnosno terminal za prikupljanje informacija) koristi radio


transmisiju za slanje energije transponderu (RFID Tag) koji onda emituje
povratnu informaciju: jedinstveni identifikacioni kod i/ili niz podataka, ranije
smešteni u samom transponderu. Tako prikupljene podatke, kao i u slučaju bar-
koda, moguće je dalje obrađivati.
Transponder. Reč transponder izvedena je od termina transmitter/responder,
prema funkciji tog uređaja koji na transmisiju čitača odgovara (respond)
podatkom. Osnovne komponente transpondera su mikročip i antena, zaliveni u
kućište otporno na uticaj okoline.
Nekoliko karakteristika razvrstavaju RFID transpondere u različite grupe:

 Način odnosno sredstvo napajanja,


 Sposobnost čuvanja podataka,
 Odnosno opcije programiranja,
 Radna frekvencija i s time u vezi
 Opseg (udaljenost) čitanja,
 Fizički oblik,
 Cena.

Nosilac informacije u obliku transpondera, nalepnice, ili PCB-a obično se postavlja na


objekt, ambalažu, paletu, kontejner ili čak na sam proizvod, tako da može putovati s
njime i na svakom koraku ga identifikovati. Podaci u transponderu mogu biti raznovrsni
— svakako će identifikovati:

 proizvod na traci,
 robu u tranzitu,

8
 lokaciju,
 vozilo, takođe i
 životinju ili osobu, ali mogu predstavljati i instrukcije o daljim postupcima.

Slika broj 10.

Slika broj 11. Proces funkcionisanja RFID tehnologije

Čitanje, kao i upisivanje u transponder moguće je izvršiti na sledeća tri načina a


zavisi od tipa memorije:

9
 Read Only (R) – samo čitanje transpondera koji u procesu proizvodnje dobija
svoj jedinstveni serijski broj. Jednom smeštena informacija ne može se menjati.
 Write Once Read Many (WORM) – korisnik sam programira memoriju
transpondera, ali podatak može upisati samo prvi put, nakon čega on ostaje
permanentno pohranjen.
 Read/Write (R/W) – korisnik može mnogo puta upisati informaciju na
transponder. Read-write transponderi obično imaju serijski broj koji se ne može
izbrisati, a podaci koji se upisuju, dodaju se tome. Read-write transponderi su
korisni u kompleksnijim aplikacijama, ali budući skuplji, nisu praktični za
označavanje jeftinih proizvoda.
Kao bi transponder radio potrebna mu je energija, u zavisnosti od tipa
transpondera energija potrebna za rad se mjeri u mikro ili mili vatima. Postoje
tri načina napaja transpondera:
 Energijom koja se dobija putem RF emisije od čitača – Pasivni transponder
 Baterijom koja napaja čip – Polu-pasivni transponder
 Sopstveno napajanje – Aktivni transponder
Transponderi komuniciraju s čitačem putem radio-talasa. Radio-talasi su dio
elektromagnetskog spektra za koji u svakoj državi postoji zakonska regulativa.
Problem s RFID komunikacijom je u tome što su u različitim zemljama svijeta
dijelovi spektra različito raspodjeljeni prema namjeni. Znači, transponder koji
radi na 915 MHz u jednom dijelu svijeta, će biti neupotrebljiv negdje drugo, gde
je to frekvencijsko područje namjenjeno kakvoj drugoj aplikaciji.

Svaka država upravlja frekvencijama u skladu s regulativom triju postojećih područja:


Evropa i Afrika predstavljaju Region 1, Severna i Južna Amerika Region 2, a Australija i
Azija Region 3.

RFID sistemi se klasifikuju u tri frekvenciona područja. Svako ima svoje karakteristike i
tipično područje primjene:

 Low Frequency – 100-500 kHz,a najčešće 125 kHz, najkraćeg dometa signala i
najmanje brzine očitavanja i prenosa;
10
 High Frequency – 10-15 MHz, a najčešće 13,56 MHz, kratkog do srednjeg
dometa signala, srednje brzine očitavanja i prenosa; Postoji i sistem
standardizacije: ISO 15693 predstavlja standard za čipove i čitače koji rade na
frekvenciji od 13,56 MHz.
 Ultra High Frequency (UHF) – rade u rasponu od 433 – 915 MHz, i 2,45 GHz,
najvećeg dometa signala (pod FCC regulativom), veće brzine prenosa. Kod ovih
transpondera ne smije biti prepreke između čitača i transpondera – UHF radio-
talas ne prodire tako dobro kroz materijale i zahtjeva više energije za transmisiju
u datom opsegu nego talas niže frekvencije. Tri su najčešće frekvencije (kao
predstavnici ovih grupa) 125 kHz, 13,56 MHz i 2,45 GHz. Većina zemalja koristi
125 kHz ili 134 kHz područje za sisteme niske frekvencije, i 13,56 MHz za
sisteme visoke frekvencije.

Transponder može imati i samo jedan bit – na primer, sistem za električno praćenje
artikala (EAS) u trgovini treba samo taj jedan bit da bi pokrenuo alarm jednom kad
je pobuđen u polju čitača. Takvi transponderi su korisni i tamo gde se artikli broje.
Za čuvanje serijskog broja, po mogućnosti zajedno s kontrolnim bitovima dovoljno
je 128 bita. Serijski, odnosno identifikacioni broj može upisati proizvođač ili sam
korisnik unutar svoje aplikacije. Veći kapaciteti memorije, do 512 bita, uvek su
programabilni – osim same identifikacije korisnik može upisati razne podatke o
označenom objektu, upute za dalje postupke u nekom procesu ili rezultate ranijih
akcija nad objektom.

Transponderi s 64 kilobita memorije obično nose datoteke s podacima


organizovanim u polja koja se mogu selektovati tokom procesa čitanja. Za većinu
aplikacija dovoljan je 96-bitni serijski broj, a transponder će na kraju puta proizvoda
koji je njime označen ionako biti odbačen. Činjenica je da je cijena jednostavnijih
transpondera niža, pa je jasno da će najveći broj nosioca informacije biti upravo tog
tipa.

11
Slika broj 12. Transporder

Slika broj 13.

12
Tri glavne komponente RFID tehnologije

Tri glavne komponente RFID tehnologije jesu:

 Tagovi/labele/matične ploče;
 Antene;
 Kontrolori.

Tagovi/ Labela/ Matične ploče

RFID tag/labela/ sadrži zavojnicu, programirani silicijski čip i aktivni Read/Write sistem
kao i bateriju, ako je riječ o aktivnom tagu. Tagovi dolaze u različitim dimenzijama,
oblicima, kapacitetom memorije, i različitom otpornošću na vanjske utjecaje.

Tagovi mogu biti toliko mali da ih je moguće ubrizgati pod kožu životinje, zaliveni u
plastiku, a mogu biti izrađeni s ciljem da budu otporni na temperaturu, zaštiženi od
mehaničkih oštećenja, kemikalija, tekućine ili prašine.. Iako su tagovi imuni na većinu
vanjskih utjecaja, na njihovu sposobnost pisanja/čitanja može utjecati izloženost
metalima ili elektromagnetskim smetnjama.

Tagovi se mogu napajati putem interne baterije (ovakvi tagovi često se nazivaju
«Aktivni tagovi») ili putem indukcije («Pasivni tagovi»). Pasivni tagovi izrazito su
zahvalni za održavanje i njihov vijek trajanja gotovo je beskonačan. Radni vijek aktivnih
tagova ograničen je trajanjem baterije, iako neki tagovi imaju mogućnost zamjene
baterija ili dolaze opremljeni s izrazito dugotrajnim kapacitetom baterije. RFID se može
naći i u obliku naljepnice. U tom slučaju RF zavojnica se nalazi na samom
papiru/poliesteru (s donje strane) zajedno s memorijskim čipom. Iako su manje otporne
na vremenske utjecaje nego li enkapsulirani tagovi, labele su cijenom povoljnije i
omogućavaju značajne uštede u open-loop aplikacijama. U ovakvom slučaju labela je
priljepljena za proizvod i prati ga u cijelom lancu opskrbe. Kada proizvod bude kupljen

13
labela izlazi iz sustava u kojem se primjenjuje. Za razliku od labela postoje tagovi koji se
više puta upotrebljavaju. Npr. praćenje paleta pri čemu tag ostaje u sustav
neograničeno dugo. Niske cijene trebale bi činiti labele izrazito pogodnima za primjenu
kod aplikacija velikog volumena. Jeftini tagovi mogu biti izrađeni kao tiskane pločice u
tehnici tankog filma, PCB. PCB (tiskane pločice) namijenjene su ugradnji u proizvode ili
nosače/ambalažu. Iako su nepropusne i otporne na visoke temperature zahtijevaju neki
oblik inkapsuliranja ili izolacije kako bi se zaštitile od atmosferskih utjecaja (kiša, vlaga i
sl.) Proizvodnja plastičnih paleta dobar je primjer uporabe RFID PCBova. Ugradnja PCB-
a pretvara paletu u «pametnu paletu», a podaci se mogu čitati i upisivati u paletu
tijekom cijelog proizvodnog procesa.

Slika broj 14. Tagovi/ labele/ matična ploča

Slika broj 15. Matična ploča

14
Antene

Antena je uređaj koji koristi radio valove putem kojih se prenose podaci. Neki sustavi
koriste odvojene antene i kontrolere, dok drugi sustavi integriraju antenu i kontroler u
jedan sklop (čitač ili čitač/pisač). Antene dolaze u svim oblicima i veličinama, uključujući
antene koje mogu stati u vrlo skučene prostore i veće antene koji omogućuju veću
prostornu pokrivenost. Antene se mogu primjenjivati na način da tvore prolaz, tj. vrata
kroz koja prolazi transport proizvoda, ili kao jednostavna “single” antena. Antene čitaju
ili pišu na tagove, labele, PCB-ove u prolazu.

Slika broj 16. Antena

15
Slika broj 17.

Kontroleri

16
Kontroler upravlja komunikacijom između antene i računala, PLCa, Servera ili mrežnog
modula. Host sistem povezuje se s kontrolerom putem paralelne, serijske ili bus
komunikacije. RFID kontrolori mogu se programirati da obavljaju kontrolu izravno iz
podataka u tag memoriji. Neki kontroleri čak imaju izravne I/O portove koje mogu biti
aktivirane od kontrolera i na taj način smanjuju opterećenje host sustava.

Slika broj 18. Kontorler

Primjena RFID tehnologije

RFID tehnologiju možemo koristiti u bilo kojoj oblasti gde nam je potrebna obrada
podataka.Trenutno, RFID se najviše koristi u transportu i logistici, proizvodnji i kontroli.
Još neki od primeri su označavanje životinja u uzgoju, praćenje proizvoda u lancu
nabavke, kontejnera koji se ponovno koriste, delova koji se kreću kroz pogon u
proizvodnom lancu, praćenje poštanskih pošiljaka i prtljaga u avio-prevozu, naplata
putarine i parkinga, kontrola pristupa vozilima, zatim EAS aplikacije u trgovinama,
zaštita vrednih predmeta od krađe, praćenje osnovnih sredstava. Kontrola ulaza i
radnog vremena je još jedna tipična aplikacija, i sigurnosna kontrola pristupa
određenim lokacijama.

17
Slika broj 20.

Slika broj 21. Primjena RFID tehnologije u logistici

18
Slika broj 22. Primjena RFID tehnologije u lancima snabdijevanja

Slika broj 23. Primjena RFID tehnologije pri kontorli pristupa

Slika broj 24. Primjena RFID tehnologije kod naplatkog sistema

19
Slika broj 25. Primjena RFID tehnologije pri identifikaciji biljnih i zivotinjeskih jedinki

20
21

You might also like