1.

UVOD – LIFE SPAN PRISTUP

(1) PERIODIZACIJA LJUDSKOG RAZVOJA

(2) LIFE-SPAN PERSPEKTIVA

2.1. Određenje pristupa

2.2. Sedam osnovnih postavki o razvoju

2.3. Ključne postavke life-span perspektive

(3) MULTIDISCIPLINARNO VIĐENJE RAZVOJA

3.1. Biološka perspektiva

3.2. Psihološka perspektiva

3.3. Sociološka perspektiva

3.4. Antropološka perspektiva

3.5. Povjesna perspektiva

3.6. Filozofska perspektiva

3.7. Humanistička perspektiva

(4) ŽIVOTNI CILJEV

(5) TRI POGLEDA NA ČOVJEKA

(6) TEORIJE ADOLESCENCIJE

6.1. G. Stanley Hall

6.2. Sigmund Freud

6.3. Ruth Benedict & Margret Mead

6.4. Albert Bandura

6.5. Robert Havighurst

6.6. Abraham Maslow

6.7. Eric Erikson

6.8. John Coleman

1
 (2) stabilne,
(1) PERIODIZACIJA LJUDSKOG
(3) javljaju se unutar života pojedinca,
RAZVOJA (4) univerzalne su,
(5) povezane sa povećanjem dobi i iskustva.
PERIOD okvirni dobni 2.2. SEDAM OSNOVNIH POSTAVKI O RAZVOJU
raspon
Razvoj je:
(1) CJELOŽIVOTNI
1. PRENATALNI PERIOD -0.9 ð 0
……………... oko 0 (2) VIŠEDIMENZIONALAN (biološki, kognitivan, socio-
emocionalan, pri čemu unutar svake dimenzije
2. ROĐENJE I PERINATALNI 0ð1 postoje subdimenzije – npr. kristalizirana i fluidna
PERIOD . 2ð3 inteligencija i sl.)
3. DOJENAČKI PERIOD 3 ð 6/7 (3) VIŠESMJERAN – može biti pozitivan, negativan,
……………….. 6/7 ð 12 neutralan

4. RANO DJETINSTVO ………………... 12 ð 20 (4) PLASTIČAN – ovisno o životnim uvjetima razvojna

5. SREDNJE DJETINSTVO ……………. 20 ð 40 promjena može ići u različitim smjerovima. Važno
je znati koliko je organizam promjenjiv, tj. pitanje
6. KASNO DJETINSTVO 40 ð 65 je širina promjena.
………………. 65 ð kraj (5) UKLOPLJEN U POVJEST – tj. razvoj se odvija pod
7. ADOLESCENCIJA ………………... utjecajem povjesnih uvjeta (npr. Elder je ispitivao
utjecaj kohorte)
8. RANA ZRELA DOB
(6) MULTIDISPLINARNO INTERESANTAN – psiholo-
…………………. gija, antropologija, povijest, biologija, medicina,
9. SREDNJA ZRELA DOB …………….. filozofija.
10. KASNA ZRELA DOB ……………….. (7) ODVIJA SE U KONTEKSTU: dvije su vrste promjena:
11. UMIRANJE I SMRT
(8) razvojne promjene (normativni, uz dob vezani
utjecaji.

(9) nerazvojne promjene (normativno povjesni i

(2) LIFE-SPAN PERSPEKTIVA nenormativni događaji)

2.1. ODREĐENJE PRISTUPA

Life – span perspektiva znači perspektiva životnog vijeka i
2.3. KLJUČNE POSTAVKE LIFE-SPAN
temeljna postavka je da se razvoj odvija tijekom cijelog života.
PERSPEKTIVE
Odbacuje se ideja da je npr. samo mladenaštvo ključno za
razvoj i samo je ono formativno, što bi značilo da nakon
određene dobi više nema razvoja. Svi periodi života su (1) UKLOPLJENOST: postoji dinamička interakcija osobe i
formatvini za čovjeka! – pri čemu smjer promjene može biti okoline, tj. na razvoj utječe interakcija individualnih
pozitivan, neutralan ali i negativan. (bioloških i psiholoških) i okolinskih (povjesnih i kulturnih)
Ovaj pristup razvoj uključuje i integrira različite teorijske čimbenika. Općenito, život se odvija na više razina koje su u
sustave, a javlja se kasnih 1960-tih godina. Izrasla je iz međusobnoj interakciji.
američkih longitudinalnih studija djece (npr. Terman) i Te razine su:
arhivskih istraživanja (Elder) – analiza podataka prikupljenih
longitudinalnim studijama. a) biološka

Ovaj pristup naglašava interakciju organizma i okoline, tj. b) individualno psihološka

razvoj se zasniva na biološkim procesima, a pod utjecajem c) dijadna
okoline.
d) unutar socijalne mreže, zajednice
Konstrukt “RAZVOJ” se shvaća kao svaka uz dob vezana
promjena u tijelu ili ponašanju od začeća do smrti. e) vanjsko – ekološka
Razvoj = prema današnjem shvaćanju je slijed progresivnih, f) povjesna
pravilnih i relativno trajnih promjena u neurološkim i fizičkim
strukturama, misaonim procesima i ponašanju.
Razvojne promjene su još i:
(1) sustavne,

2
 Slika 1. Relativna snaga pojedinih utjecaja u pojedinim
razdobljima razvoja
(3) TRI SU OSNOVNA PROCESA RAZVOJNIH
PROMJENA
(2) TRI SU SETA UZROKA RAZVOJNIH PROMJENA
(1987)
2.1. DOBNO NORMATIVNI UTJECAJI – utjecaji koji su
vezani uz određenu dob i u toj dobi imaju značajan utjecaj na biološki ulaz
razvoj pojedinca. To su biološke i okolinske determinante koje FIZIČKA (nasljeðe)
su povezane s dobi i slične su svim pojedincima, slične su što ONTOGENEZA
se tiče vremena pojavljivanja, trajanja i oblika.
MULTIPLI
(a) biološki utjecaji = uvjetovani sazrijevanjem, npr. PROCESI
DOBNIH OKOLINSKA
prohodavanje, menarha, pubertet, menopauza i sl. okolinski ulaz
PROMJENA HABITUACIJA
(b) društveni utjecaji = proizlaze iz društva i kulture u kojoj
živimo (npr. polazak u školu, ulazak u brak, roditeljstvo,
zapošljavanje, umirovljenje) KOGNITIVNA
samoaktivitet
GENERATIVNOST
Ti su utjecaji posebno važni u djetinstvu, ranoj adolescenciji i
starosti.
Slika 2. Procesi razvojnih promjena

2.2. POVJESNO NORMATIVNI UTJECAJI – povezan sa

povjesnim okolnostima. Otuda je nastao konstrukt “kohorte”,
tj. skup pojedinaca podjednake dobi koji u istom vremenskom
razdoblju žive u istoj društveno-kulturnoj okolini te imaju isto
povjesno iskustvo. Dvije su vrste utjecaja:
(a) povjesni događaji – odgovorni su za razlike među
kohortama (npr. ekonomske krize i blagostanje, ratovi,
epidemije i sl.)
AD1. FIZIČKA ONTOGENEZA – to je programiran proces
biološke regulacije koji utjeće na dobno vezane fiziološke
promjene, ali i pod utjecajem fizičke i socijalne okoline.
Največi utjecaj je rano i kasno u životu pojedinca (npr.
sazrijevanje mozga, fizički rast, hormonalno uvjetovani
događaji).

(b) sociokulturne revolucije – odgojna praksa, obrazovne AD2. OKOLINSKA HABITUACIJA – proces bilježenja
reforme, promjene tradicionalnih spolnih uloga, liberalizacija iskustva i razvoja više-manje automatskih odgovora
seksa, utjecaj TV i kompjutora i sl. navikavanja. To nas oslobađa od bavljenja
rutinskimdogađajima, otvara nas za uočavanje i djelovanje na
Ti su utjecaji posebno važni u adolescenciji i ranoj zreloj dobi. nove vidove okoline. Okolinska habituacija je korisna i
počinje već prije rođenja. Ima najveći utjecaj u djetinstvu.

2.3. NENORMATIVNI ŽIVOTNI DOGAĐAJI – to su AD3. KOGNITIVNA PLODNOST/GENERATIVNOST – to je

individu- alni životni događaji, tj. koje ne proživljavaju svi
ljudi. Oni su često stresni zbog neočekivanosti i važnosti za
život pojedinca, te zahtijevaju pomoć u adaptaciji (npr.
nesreća, teška bolest, smrt roditelja u djetijnstvu, lutrija ili
neki normativni događaj ali u pogrešno vrijeme). Takvi
utjecaji povećavaju interindividualne razlike i odgovorni su za
razlike unutar kohorti.
visoko otvoren, osobno vođeni proces koji nam pruža
određenu kontrolu nad sobom , situacijom i socijalnim
svijetom. Radi se o kognitivnoj svjesnosti sebe i okoline,
voljno procesiranje iskustva. Ona izrasta iz fizičke ontogeneze
(razvoj neokorteksa) i okolinske habituacije (stabilno stanje
okoline). Također ovisi i o socijalnom inputu. Predstavlja
osnovu inteligencije i selfa.

Ti su utjecaji počinju biti važni u srednjoj zreloj dobi, a njihov

utjecaj postaje sve značajniji u funkciji dobi. n NEKANALIZIRANOST LJUDSKOG RAZVOJA: te tri
Rel.
klase utjecaja i 3 razvojna procesa odgovorna su za plastičnost
snaga ljudskog razvoja, tj. za nekanaliziranost ljudskog razvoja.
utjecaja

3 KLASE UTJECAJA

PLASTIÈNOST

3 RAZVOJNA PROCESA

n DEF.: KANALIZIRANOST je genetska predispozicija koja

vodi razvoj u smjeru kojeg je teško skrenuti, jer su
predispozicije izražene u svakoj prirodnoj ljudskoj okolini.
Dijete Adolescenti Zrela Starost
dob

3
 Socijalna okolina

n Rezervni kapaciteti – to je zona proksimalnog razvoja.

Većina ljudi ima veće kapacitete od onih koje efektivno
koristi, tj. pojedinac rijetko djeluje na gornjoj granici (1) POVJESNA PERSPEKTIVA
mogućnosti jer situacija u pravilu ne zahtijeva vrhunsko Proučava:
funkcioniranje.
(1) Razlike u razvojnim obrascima kroz vrijeme (arhivski
izvori)
(2) Tretman djece u povjesti: izgled, disciplina, rad,
bonton, literatura

(3) Generacijski jaz (dobne subkulture) u 20. stoljeću:

20. stoljeće dovodi do izdavanja djece, mladih i
odraslih, tj. svaka dobna skupina boravi
izolirano od ostalnih skupina, što vodi do
nastajanja dobnih subkultura.
(4) Razvoj obitelji i njene uloge

(2) FILOZOFSKA PERSPEKTIVA

(grč. philos = prijatelj; sophia = mudrost) Filozofija je
područje ljudskog znanja koje sakuplja, selekcionira, razvija i
Slika 3. Podruèje proksimalnog razvoja
kritički analizira sve vrste komunikacije, razvija ideje o
životu, pokušava sagledavati cjelinu a ne samo pojedine
elemente života.

n Implikacije tih ideja:

GLAVNA PODRUČJA FILOZOFSKOG PROUČAVANJA SU
(1) PLASTIČNOST – recipročna međuzavisnost razina;
djelovanje na kasniji životni vijek. Problem ili pitanje Područje filozofskog
proučavanja
(2) MOGUĆNOST INTERVENCIJE – izvodi se iz
plasticiteta, prevencija, uklanjanje, pojačavanje. Što je pravilno, moralno Etika
ponašanje?
(3) ČOVJEK JE TVORAC VLASTI TOG RAZVOJA –
mogućnost djelovanja na sebe i na socijalni i Što je lijepo? Estetika
fizički kompleks.
Što je vrijedno? Aksiologija

Što je istinito i valjano i kako to Epistemologija

znamo?
(3) MULTIDISCIPLINARNO VIĐENJE
Što je stvarno? Metafizika
RAZVOJA
Što je krajnja realnost? Ontologija (grana metafizike)

DISCIPLINE RAZINE IZUČAVANJA Kako se razvija kozmos? Kozmologija

POVJEST Socijalne uloge i kulturalni obrasci

kroz vrijeme Proučavanje filozofije omogućuje:

FILOZOFIJA Osnovni svjetonazori (1) Bolje osještavanje osobne latentne ili potencijalno
filozofske perspektive
ANTROPOLOGIJA Kulturalni obrasci (2) Pvažavanje doprinosa filozofije razumijevanju ljduske
prirode
SOCIOLOGIJA Socijalne uloge i institucije društva
(3) Povećenje tolerancije prema drugim svjetonazorima
BIOLOGIJA Stanična i anatomska funkcija

PSIHOLOGIJA Individalno funkcioniranje n Pet bazičnih filozofskih stanovišta :

(kognitivno, emotivno, itd.) (1) Idealizam (Platon, 4.st.p.n.e)

4
 (2) Realizam (Aristotel, 4.st.p.n.e.)
(3) Religijsko razmišljanje
(4) Pragmatizam (SAD: James i Dewey)
(5) Egzistencijalizam (19. i 20. st.)
(3) ANTROPOLOŠKA PERSPEKTIVA
Dijelom je:
(1) BIOLOŠKA ZNANOST - porijeklo čovjeka i
varijacijem među ljudima.
(2) DRUŠTVENA ZNANOST - komparativne aanlize
različitih kultura.
(3) HUMANISTIČKA ZNANOST - povjest, mitologija,
litertura i kultura čovjeka.
Izučavaju se razlike u razvojnom obrascima među kulturama -
mogući raspon ljudskog ponašanja (dobno normativni utjecaji
socijalne prirode); periodizacija ljudskog razvoja u različitim
kulturama, shvaćanje starosti i starenja (npr. u Japanu stariji
ljudi imaju viši status od mlađih ljudi - što ima dobrih
reperkusija za njih).
(4) SOCIJOLOŠKA PERSPERKTIVA
Sociologija integrira spoznaje iz više znanstvenih područja, a
djelomično se preklapa za psihologijom.
Zanima se za dobne promjene u socijalnim ulogama unutar
socijalnih institucija kulture (obitelj, obrazovanje, radno
mjesto). Razlikujemo:
a) model dobne stratifikacije – sekvence uz dob vezanih
uloga i položaja
b) model socijalizacije – načini usvajanja stavova,
vrijednosti, vjerovanja zajednice
n Iz socijologije smo preuzeli Bronferbrenerov model
razvoja u kontekstu. Ekološki model razvoja pretpostavlja:
· Da se razvoj odvija u širem društvenom kontekstu, pri
čemu je dijete poput babuške okruženo različitim
slojevima. Razlikujemo: mikrosustav, mezosustav,
egzosustav, makrosustav.
· promjena utjecaja po periodima razvoja: socijologija
obitelji, obrazovanja, rada i zanimanja.
· proučavaju se socijalni fenomeni
· razvoj teorija objašnjavanja socijalnih interakcija
· prijedlozi rješavanja socijalnih problema
n Razvojni ciljevi u adolescenciji su:
(1) Postiči novi i zreliji odnos s vršnjacima oba spola
(2) Postići maskulinu ili femininu spolnu ulogu
(3) Prihvaatiti vlastito tijelo
(4) Postići emocionalnu nezavisnost od roditelja i drugih
odraslih
(5) Početi poduzimati korake k ekonomskoj nezavisnosti
(6) Početak priprema za brak i obiteljski život
(7) Razvoj intelektualnih vještina za građanske
kompetentnosti
(8) Usvojiti socijalnu odgovornost
(9) Usvojiti niz vrijedosti za vođenje ponašanja
(5) BIOLOŠKA PERSPEKTIVA
n DEF.: Razvoj = fenotipski reazultat interakcije genetskog
programa, okolinskih utjecaja i samoaktiviteta osobe.
n DVIJE VRSTE GENETSKOG PROGRAMA:
(1) Generalni genetski program – održava evoluciju
vrste (razvoj čovjeka)
(2) Specifični genetsko program : održava obiteljsko
nasljeđe
n BIOLOŠKA PERSPEKTIVA PROUČAVA:
(1) MORFOLOŠKI FENOTIP - mjere fizičke i tjelesne
građe
(2) FIZIOLOŠKI FENOTIP - mjere ŽS, ES, receptore,
mentalno zdravlje, otporonost na bolesti, razina
fizičke i mentalne snage.
(3) BIHEVIORALNI FENOTIP - ponašanje i
samoiskazi; vrlo je plastičan, jer bez obzira na
građu i fiziologiju, ponašanje je promjenjiva
kategorija (npr. fizički pojam o sebi, kako građa
tijela utječe na shvačanje sebe, tj. kako fizičko
utječe na psihičko).
Bavi se proučavanjem nasljeđa, fizičkih karakteristika i
potencijala za ponašanja koja se nasljeđuju, bavi se
proučavanjem općeg fizičkog i mentalnog zdravlja, otpornost
na bolesti, psihomotorni razvoj koji proizlazi iz maturacije i
učenja kao i fizičkim pojmom o sebi.
Ispituje djelovanje starenja na tjelesne funkcije i izgled.
Često je izučavanje na životinjama - jer eksperimenti na
životinjama ne podležu gotovo nikakvnim etičkim pravilima i
ograničenjima – na žalost (genetska kontrola i kontrola i
manipulacija okoline, kraći životni vijek).
Odgovara se pitanje "žašto čovjek stari" ili "kako produžiti
ljudski život" - istraživači smatraju da ključne uzroke starenja
mogu pronaći na staničnoj i molekularnoj razini.
Dalje se smatra se da je konačni vijek ljudskog života genetski
ograničen, ali proučavanjem uzroka starenja postoji
mogućnost da će se prosječni vijek ljudskog života produži.
n JEDNA OD VARIJABLI JE REGENARACIJA STANICA:
(1) Promjene u spavanju u funkciji dobi.
(2) Promjene seksualnog responzivnosti.
(3) Sposobnost regulacije temperature.
(4) Promjene u funciji mozga.
n JEDNA OD KLJUČNIH REPERKUSIJA
(1) genetsko predbračno savjetovanje
5
 (2) savjetovanje i brijga tijekom trudnoće
(6) PSIHOLOŠKA PERSPEKTIVA
Bavi se:
(1) proučavanjem razvoja: a) na razini individualnog
funkcioniranja (kognicija, emocije, ličnost,
ponašanje) i b) na razini socijalne interakcije
(efekti različitih socijalnih uloga); normativni i
idiografski pristup.
(2) intra i interindividualnim razlikama;
(3) definiranjem predmeta i metoda proučavanja;
(4) klasifikacijom domena razvoja;
(5) periodizacijom razvoja;
(6) uspješnost prepriačavanja TV programa - dob i verbalne
sposobnosti.
Metodologija: u razvojnoj psihologiji često se dob uzima kao
NZV uzročna za promjene. No, to ne mora biti točno.
n Trodimenzionalni pristup proučavanju razvojne psihologije:
Razvojni periodi * područje ponašanja * pristupi izučavanja
6
(4) ŽIVOTNI CILJEVI
Humanistička psihologija ne ide od registracije kakav čovjek
je, već kuda čovjek ide, s optimističkom slikom da može biti
savršeniji nego što je u određenom trenutku. U odrasloj dobi,
često se krug zatvara, tj. ljudi misle da se više ništa ne može
promjeniti. Međutim, nakon odlaska djece ponekad se otvori
perspektiva – česte su vanbračne veze – i ulazi se u životnu
krizu – tj. dolazi do preispitivanja da li se životna situacija
može poboljšati.
n ZRELOST SE MOŽE SHVATITI NA NEKOLIKO NAČINA
(1) NAJSAVRŠENIJI OBLIK PONAŠANJA
(2) RELATIVNA ZRELOST U ODNOSU NA
ŽIVOTNU DOB – to je normativno shvaćanje
razvoja, tj. dijete je zrelo za svoju dob ako
dostigne karateristike tipične za svoju
kronološku dob (npr. Binet: MD = KD ð
intelektualna zrelost)
(3) BIOLOŠKA SPREMNOST ORGANIZMA – za
usvajanje i izražavanje određenog ponašanja
(npr. za sjedenje – stimuliranje nema efekta,
ako ne postoji biološka spremnost za određenu
aktivnost – prerana stimulacija je čak štetna jer
neuspjeh djeluje demotivirajuće)
(4) PRIPREMLJENOST NA NEKU AKTIVNOST –
uključuje kombinaciju biološke spremnosti i
specifičnog iskustva djeteta – npr. spremnost za
školu: težina, visina, intelektualna razvijenost,
sposobnost ali i iskustva (npr. odvajanje od
majke)
(5) STATUS ODRASLOG POJEDINCA – ideal kojem
se teži, to je završna točka razvoja (iako
humanistički psiholozi smatraju da ne postoji
završna točka razvoja)
N NEKA PODRUČJA RAVOJA POTPUNIJE OSOBE
(1) BIOLOŠKO PODRUČJE – genetska adekvatnost,
fizička kompetentnost, fizičko zdravlje, zreli
fizički pojam o sebi
(2) KOGNITIVNO PODRUČJE – točnost obrade
informacija, informacijska kompetentnost,
kreativnost, zreli kognitivni pojam o sebi
(3) EMOCIONALNO PODRUČJE – ljubav, altruizam,
emaptija, zreli emocionalni pojam o sebi
(4) SOCIJALNO PODRUČJE – milosrđe (suosjećajnost i
spremnost na akciju), autonomnost, otvorenost, zreli
socijalni pojam o sebi
U novije doba, zajedno sa tehnološkim razvojem, ljudi se
ponovo okreću prema sebi i svome razvoju.
AD1. BIOLOŠKA SFERA
Genetska adekvatnost nije samo izostanak defekta, nego i
težnja razvoju potencijala do maksimuma. Ako postoji sumnja
u nasljedne bolesti, gleda se kolika je vjerojatnost da djete
nasljedi bolest te se provodi genetsko savjetovanje. Savjetuje
se npr. da se rađa u ranijoj dobi, pri čemu je i dob očeva
važna. Inače se povećava vjerojatnost različitih genopatija
(point mutacije – samo jedan gen nije u redu) odnosno
kromosomskih poremećaja (genomopatija = promjena u broju
kromosoma; kromosomopatija = komadi kromosoma se
odlome te se na pogrešnom mjestu ponovno spoje). Bitno je i
aktivno raditi na poboljšanju genetske kvalitete, tj. roditelji
žive zdravo, kvalitetna prehrana, pračenje trudnoće (ultrazvuk,
amniocenteza), adekvatna okolina, redukcija stresa, ne pušiti i
piti i sl.
Razvoj se shvaća kao sve promjene koje se javljaju kod
pripadnika iste vrste u isto vrijeme i po ustaljenom rasporedu,
tj. promjene u ponašanju i karakteristikama organizma
uvjetovan sazrijevanjem (urođeni faktori) koje se postepeno
ostvaruje u prikladnim uvjetima materijalne i socijalne
okoline. Razvoj je u biološkoj domeni genetički određen –
postoje pravilnosti, ali su individualne razlike u tempu i
granicama razvoja.
Fizički rast znači porast stanica i tkiva te promjene u fizičkoj i
kemijskoj strukturi i funkciji. Uključuje razvoj kosti, mišića,
živćanog sustava (mijelenizacija, porast broja dendrita,
promjene kemizma na sinapsama).
Fizičko zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i
socijalnog dobrog stanja, a ne samo izostanak bolesti.
Cilj je dodati godine životu, ali i života godinama, tj. produžiti
život, ali i povećati kapacitete za uživanje u njemu, tj.
kvalitetu života.
n Fizička kompetentnost ima četri vida:
(1) Kompetentnost zajednička vrsti – raniji razvoj
slijedi fiksne sekvence, ali je preusdniji razvoj
složenih motoričkih vještina. Uz adekvatnu
prehranu i medicinsku njegu fizička
kompetentnost se ranije dostiže.
(2) Kompetentnost poticana kulturom – različite
vještine (npr. ples, čitanje, pisanje)
pretpostavlja se vježba i poticanje razvoja u
vrijeme kad postoji biološka spremnost.
(3) Individualna kompetentnost – na osnovi iniciranja
pojedinca – motivacija (npr. sve kraći radni
dan, koji onda omogućuje realizaciju osobnih
potencijala).
Razvoj zrelog fizičkog pojma o sebi – pojam o sebi ima
fizičku, socijalnu, emocionalnu, kognitivnu komponentu, tj. to
je integrirana cjelina. Bitno je razviti i poticati pozitivan odnos
prema vlastitom tijelu, izgledu i funkcijama (vidi
“Samopoimanje mladih” str.112)
AD2. KOGNITIVNA SFERA
Postoje tri osnovna pristupa:
(1) ORGANIZMIČKI (Piaget) – proces napredovanja
kroz faze
(2) PRISTUP OBRADE INFORMACIJA – analitički je
usmjeren na izučavanje komponenti
kognitivnog funkcioniranja (npr. senzorni input,
percepcija – obrada, davanje značenja
pericipranim sadržajima, pažnja i selekcija
percepcije i obrade informacija, kratkoročno i
dugoročno pamćenje)
(3) PSIHOMETRIJSKI PRISTUP – zanima se
prvenstveno za rezultat kognitivnog funkcioniranja, a
ne za kognitivne procese.
Procesiranje informacija ovisi o nekoliko stvari, tj. o 1)
izvoru informacije, 2) vrsti informacije, 3) načinu kako su
informacije organizirane, 4) o zdravlju živčanog sustava i 5) o
psihičkom zdravlju.
AD1) Izvor informacija – učitelji, profesori, udžbenici: dobar
nastavnik mora biti kompetentan, fleksibilan, uvažavati opće i
individualne osobitosti razvoja učenika, imati dobre odnose sa
svojim učenicima. Udžbenici trebaju biti didaktički dobro
napravljeni, sadržavati relevantne i suvremene spoznaje.
AD2) Vrste informacija – informacije trebaju biti selektirane s
obzirom na potrebe učenika i prema vlastitoj koncepciji
nastavnika.
AD3) Način organiziranja informacija – metodika,
obrađenost materijala, mediji itd.
AD4) Zdravlje živćanog sustava – senzorni organi (sluh, vid
itd. trebaju biti adekvatno razvijeni, kao i CNS (cortex,
subkortikalne jezgre itd.)
AD5) Psihičko zdravlje – treba postojati otvorenost
procesiranju informacija, tj. da nema previše blokada i
obrambenih mehanizama – racionalizacije, projekcije,
anksioznosti i sl.
Bitna je i socijalna inteligencija, jer ljudi s istim kognitivnim
kapacitetima različito uspjevaju. Npr. ako netko vjeruje da
može promjeniti svoje kapacitete i postići napredak, on se
uključuje u aktivnost (vježbanje, trening i sl.), tj. motivacija i
stil života mogu dovesti do napredka.
Kreativnost je jedan od razvojnih ciljeva. Mentalno zdrava
osoba poduzima i svakodnevne aktivnosti na kreativan način
(kuhanje, spremanje i sl), tj. unosi sebe i svoje ideje i način u
aktivnost. Takve osobe su zadovoljne sobom, imaju povjerenje
u sebe i autonomne su, tj. nezavisne o drugima i o kulturnim
obrascima i zahtjevima. Što se tiče odnosa između
inteligencije i kreativnosti, visokokriativne osobe moraju biti
inteligentne, ali visokointeligentne osobe nisu nužno i
kreativne. Osobine krativnih ljudi su npr. sposobnost za
kreativno mišljenje, uočavaju nekonzistentnost, apsurdnosti,
imaju mladenački i svjež stav prema životu, tj. svakodnevne
aktivnosti doživljavaju kao novosti, imaju fleksibilan pristup
učenju i mišljenju, spremni su započeti nešto novo, teže
osobnom i društvenom napredku, spremni su učiniti greške i
otvoreni su iskustvu, imaju smisao za humor, opušteni su itd.
Kognitivni zreli pojam o sebi – uključuje svijest o vlastitim
sposobnostima učenja i promjena kompetentnosti, tj. da je
moguće kognitivnu kompetentnost izgraditi. Ključna je
otvorenost iskustvu i premnost i interes za suočavanje sa
životom.
7

AD3. EMOCIONALNA SFERA
Neuspjeh razvoja u toj domeni je najveći neuspjeh za čovjeka.
Uspostavljaju se samo mehanički, instrumentalni odnosi s
drugima bez emocionalne obojenosti; pitanje je da li se
opravdano u psihologiji teži potpunoj objektivnosti – tj. koliko
je to stvarno dobro, jer to znači biti neutralan i isključiti velik
dio sebe i percepcije ponašanja druge osobe.
n LJUBAV – je termin koji je prihvaćen u humanističkoj
psihologiji (Fromm „Umijeće ljubavi”). Za čovjeka je bitno
primanje, ali možda još i bitnije davanje ljubavi, jer je davanje
još ispunjujuće. U ranijioj dobi je bitnije primanje ljubavi jer
se na taj način stjeće zaliha samopouzdanja. Također vrijedi da
ljubav nije djeljiva, tj. ne možemo voljeti samo jednu osobu, a
sve ostale ljude osjećajno ignorirati, kao i što ne možemo
voljeti druge, ako ne i volimo sebe. Erich Fromm opisuje u
svojoj knjizi “Umijeće ljubavi” nekoliko vrsti ljubavi:
(1) MAJČINSKA LJUBAV – osnovna karakteristika je
da je ona bezuvjetna. Majka voli svoje dijete
samo zato što je ono njezino dijete, a ne zato
što zadovoljava neke uvjete. Majčinska ljubav
ima dva elementa:
a) odgovornost za brigu djeteta i djetetov razvoj
(mlijeko) i
b) ljubav u smislu osjećaja sreće da dijete
postoji, da je raste i da se razvija (med) i ova
ljubav ugrađuje u dijete osjećaj vrijednosti i
sreću što je živo i da je svijet dobro i lijepo
mjesto.
(2) OČINSKA LJUBAV – osvna karakteristka je da je
ona uvjetna, tj. dijete ju mora zaslužiti i
održavati. Bitna je za razvoj djeteta jer
provocira djetetovu motivaciju za učenje
standarda i odgovornosti. Otac više djeluje na
razvoj standarda ponašanja i odgovornosti.
(3) LJUBAV PREMA SEBI – potrebna je i nužna jer
smo i mi objekti naših osjećaja i bitno je imati
poztivan odnos prema samome sebi. Ljubav
prema sebi je preduvjet za davanje ljubavi
drugima. Ovaj aspekt ljubavi je vezan uz
primljenu bezuvjetnu ljubav od majke u ranoj
dobi.
(4) BRATSKA LJUBAV – to je ljubav prema svakom
ljudksom biću, odnosno čak prema životu kao
takvom. Prestavlja temelj svakoj ljubavi.
Ključno je povjerenje stećeno od roditelja koje
se generalizira.
(5) ZRELA LJUBAV – izražava se u različitim
odnosima, a najčešće se javlja u zreloj dobi.
Ima četri elementa koji se vežu uz 4 sfere
razvoja:
a) BIOLOŠKA domena – Uvažavanje
b) KOGNITIVNA – Znanje
8
c) EMOCIONALNA – Briga
d) SOCIJALNA - Odgovornost
Za zrelu ljubav je bitno da se u prvom iskustvu
ljubavi (to je roditeljska ljubav) dožive sve 4
dimenzije i onda će i dijete u odrasloj dobi biti
spremno za zrelu ljubav
n ALTRUIZAM – to je bazična tendencija da se drugima
pomogne, nesebična briga za dobrobit drugih. Altruizam se
razvija na račun egoizma. Karakteristike tih osoba:
(1) racionalnost – proučavanje situacije prije donošenja
odluke, prosudba da li je to dobro za drugu
osobu (naučiti čovjeka pecati, a ne mu dati
ribu), akcije ovise o okolnostima, potrebama
drugih, te potreban je visok stupanj moralne
zrelosti;
(2) realističnost ;
(3) obzirnost prema potrebama drugih ;
(4) odgovornost – konstruktivno pomaganje (pecanje) i
uvažavanje njihovih stanovišta;
(5) kooperativnost – iz poznavanje sebe moće se staviti u
poziciju druge osobe.
n EMPATIJA – sposobnost suosjećanja, emocionalnog
stavljanja u tuđu poziciju kroz identifikaciju i projekciju.
Empatija je važna u svim domenama života i ima 6
komponenta:
(1) kognitivna identifikacija
(2) projekcija
(3) točna percepcija druge osobe
(4) povjerenje koje ima izvor u odnosu majka dijete
(5) toplina, otvorenost, prihvaćanje drugih kakvi su
(6) ljubav i prihvaćanje sebe – da projekcijom ne
izgubimo sebe
n RAZVOJ ZRELOG EMOCIONALNOG POJMA O
SEBI – nikad se ne dostiže završna točka jer se zrelost stalno
povećava. Uključuje:
(1) Sloboda da se osjeća, pravo na emocije, nekočenje i
neizbjegavanje emocija, uvažavanje cijelog raspona
emocija. Ako se potisuju negativne emocije, to
često može biti okidač premećaja i teškoće u životu
(npr. psihosomatske bolesti).
(2) Odgovarajuća emocionalna ekspresija – radi se o
ekspresiji emocija u trenutku kad su izazvane,
suprotnost tome je pomaknuta agresija.
(3) Autentičnost bivanja – iskrenost, doživljavanje sebe u
harmoniji sa svijetom, povjerenje da imamo pravo
biti svoji, jedinstveni, da negdje imamo svoje
mjesto.
(4) Spontanost – pristupanje novim situacijama bez
prethodnog planiranja odgovora – to znači živjeti
sada i ovdje (geštalt terapija) – kao i nevezanost za
prošlost i nefantaziranje o budućnosti. Problem je
ako se vizionira o budućnosti – a zanemaruje
sadašnjost.
(5) Smisao za humor
(6) Prihvaćanje i nošenje stresom – uključuje samoljubljenje,
altruizam, autentičnost.
AD4. SOCIALNA SFERA
Zadaci su:
(1) Pospješivanje socijalizacije – simpatija prema drugima i
spremnost pomaganja, razvijanje osjećaja članstva,
osjećaj povezanosti s ostatkom čovječanstva.
(2) Autonomija – znači oslanjanje na sebe, razvoj
funkcionalne nezavisnosti, i za to je ključan razvoj
pojma o sebi.
(3) Otvorenost – prema novom, spremnost za
samootkrivanjem sebe prema drugim osobama,
razvoj demokratične osobe, tj. prihvaćanje drugih,
toleriranje nejasnih situacija, zatim kritičnost prema
autoritetima; prihvaćanje promjena kod sebe, drugih
i u okolini; otvorenost novim idejama i iskustvima;
promjene se doživljavaju kao izazovi, ali i stagnacija
razvoja. Otvorenost je podloga samoobnavljanja.
(4) Zreli socijalni pojam o sebi – osobno viđenje svojih
mogućnosti za uspješnu interakciju s drugima.
Socijalno kompetentna osoba je zadovoljna sobom,
postoji osjećaj nade i poznato usmjeravanje, te osoba
testira realnost i nosi se s posljedicama. Postoji
uvjerenje da može promjeniti sebe i svijet oko sebe.
(5) U PSIHOLOGIJI TRI SU
OSNOVNA PRISTUPA ČOVJEKU
1. PSIHOANALIZA
Čovjek je rođen s nizom instinktivnih poriva; seksualnih i
nagonom smrti tj. agresije. Dodao je treću dimenziju:
nesvjesno te obrambene mehanizme kojima branimo ego.
Psihoanaliza je otišla daleko u proučavanju učenja, ali ipak ne
dovoljno daleko. Čovjek je prikazan gotovo životinjski, negira
mu se mogućnost da prevlada prošlost i ide u bolju budućnost
(fatalizam).
2. BIHEVIORIZAM
Znanstveno najproduktivnije područje. S-R veza, pridonosi
proučavanju procesa učenja. Kritika; radi prevelikog
naglašavanja eksperimentalne tehnike, subj. područja su
nedodirljiva. Čovjek jest određen okolinom, ali je čovjek i
stvorio okolinu; bitnija je interakcija.
3. HUMANISTIČKA PSIHOLOGIJA
Humanistička psihologija predstavlja jedan noviji smjer u
suvremenoj psihologiji koji se razvio u čitav humanisktiči
pokret u psihlogiji i predstavlja uz psihoanalitički i
bihevioristički pristup "treću snagu".
1962. godine su u SAD glavni zastupnici humanistkičke
psihologije, npr. Abraham Maslow, Carl Rogers i Charlotte
Bühler osnovali “Društvo humanističke psihologije”. Ovaj
pristup se javio kao izravna kritika psihoanalize i
biheviorizma, dvaju vladajućih škola koje nisu doprinjele
razumijevanju zdravog i kreativnog djelovanja ličnosti.
Međutim, veći broj prethodnika humanističkog pokreta prošli
su psihoanalitičku školu, najpoznatiji su: Alfred Adler, Viktor
Frankl, Erich Fromm, Karen Horney i Wilhelm Reich.
Prema prethodnim pristupima čovjek je lutka na koncu vođena
ili nagonima ili okolinom. Psihoanalitička metoda naglašava
povjesnu dimenziju čovjekovog postojanja, a humanistička
psihologija daje realniju sliku postojanja u trenutnom,
konkretnom svijetu.
n DEF.: Razvoj je rezultat interakcije nasljeđa, okoline i
osobnosti (dominantnog sistema reagiranja kojeg je moguće
birati).
Prema pristašama humanističke psiihologije, psihologija koja
pokušava objasniti čovjeka i njegovo ponašanje treba
proučavati upravo njegovu specifičnu ljudsku prirodu i
njegova specifična obilježja, dok pokušaje npr. Pavlova i
ruskih refleksologa da reduciraju čovjeka na refleksne trzaje,
odnosno Skinnera koji čovjeka tumači kao stroja kojeg se
može po volji programirati, humanistički psiholozi smatraju
potpunim promašajem.
4 su osnovna elementa humanističkog usmjerenja
(1) Pažnja je usmjerena na na osobu koja doživljava i
njeno iskustvo; ponašanje i nagon imaju sekundarno
značenje u odnosu na istu
(2) Naglašavaju se distinktivna obilježja ljudi, tj. ljudska
je priroda prema koncepcijama humanističke psihologije
sasvim jedinstvena i posebna u odnosu na prirodu svih
ostalih živih bića, a elementi te posebnosti su npr.:
q svjesnost u najširem smislu (postojanja, sebe,
drugih, vremena, prostora)
q sloboda djelovanja i njome povezana odgovornost
za to djelovanje,
q dinamičnost i kreativnost,
q ideali i vrijednosti,
q težnja za realizacijom svojih ideala, potencijala i
vlastite autonomije,
q težnja za smislom, težnja za autentičnošću, i težnja
za transcedencijom
(1) U izboru problema istraživanja zahtijeva se smislenost,
tj. problemi moraju biti značajni za doživljavanje i
djelovanje u svijetu (a ne samo objektivno i znač.)
(2) Uvažava i cijeni dostojanstvo čovjeka, te cijeni
potencijale svakog čovjeka. Centar je osoba koja
doživljava sebe i u interakciji s drugima. Svaki čovjek je
9
 jedinstven pa za terapije nema recepta i pravila.
1. Čovjek kao svjesno biće: Humanističko shvaćanje ljudske
prirode možda najbolje opisuje Frommova definicija čovjeka
kao "života svjesnog samog sebe".
Čovjek dakle nije kako to psihoanalitičari tvrde uglavnom
nesvjesno biće, kontrolirano nesvjesnim mehanizmima koji su
po svojoj prirodi negativni, a nije niti nekakav prazni
organizam koji kao neki stroj mehanički i pasivno reagira na
vanjske podražaje, već on posjeduje jasnu svijest o vlastitom
postojanju, o svojoj prošlosti i mogućnostima svoje budućnosti
i može i zato mora svjesno djelovati i usmjeravati svoje
ponašanje, svoj život i razvoj, tj. svjesno kreirati sebe kao
bića.
2. Čovjek kao u srži dobro biće: Sljedeće obilježje ovog
pristupa jest da ljudsku prirodu opisuje kao u srži pozitivnu, tj.
kod čovjeka već postoje svi unutarnji preduvjeti za pozitivan,
zdrav i kreativan razvoj ličnosti. Svaki čovjek ima specifične
potrebe i tendencije koje su genetički utemeljne, od kojih su
neke karakteristične za cjelokupnu ljudsku vrstu, a neke
jedinstvene pojedincu. Ove potrebe su po svom karakteru
dobre ili neutralne, ali nikako ne zle. Pred svakog čovjeka je
postavljen životni zadatak da aktualizira te specifično ljudske
potencijale odnosno njegova samoaktualizacija. Da bi on to
postigao on mora živjeti svojim autentičnim životom, tj.
živjeti s jedne strane u skladu sa općeljudskom prirodom, ali
ujedno i u skladu sa svojom individualnom prirodom -
izražavati individualne sposobnosti, ideale, vrijednosti i težnje.
Nezadovoljenje tog životnog zadatka je prema ovom
humanističkom shvaćanju temeljni uzrok psihopatologije.
3. Čovjek kao slobodno ili autonomno biće: Daljnja
temeljnja pretpostavka humaniskiče psihologije je da je čovjek
upravo zbog svoje svijesnosti slobodno biće, pa zato sam
odgovoran za svoju vlastitu sudbinu i za razvoj samoga sebe.
To da je čovjek slobodan znači da on ima potencijal da donosi
svjesne i slobodne odluke o svom načinu života i načinu
ponašanja i da sam svjesno usmjeruje svoj razvoj, i to
nezavisno od bilo čega.
Humanistička psihologija ne idealiziara ovdje čovjeka kao
potpuno nezavisnog od okolinskih utjecaja odnosno nesvjesnih
utjecaja, ali ona naglašava da on u određenoj mjeri može
svjesno reči NE svim tim utjecajima i na nov i drugačiji način
realizirati svoju osobu od onoga "kakvog ga je okolina
napravila" ili "kakvoga bi ga htjela imati" odnosno "čemu ga
tjeraju nagoni".
Zapravo jedan od razvojnih ciljeva čovjeka i ključni element
zdrave ili zrele ličnosti je upravo autonomija, tj. svjesno,
racionalno i odgovorno vladanje sobom, nezavisno od
prijašnjih iskustava, nezavisno od socijalnih zahtijeva,
nezavisno od nagonskih tendencija.
4. Intencionalnost ljudske prirode – čovjek nije reaktivno
biće, već je usmjeren prema nekim svjesnim dugoročnim
ciljevima. Bühler navodi 5 faza ciljne usmjerenosti:
(1) DJETINSTVO (do 15. god.) – ovdje životni ciljevi
nisu određeni, i budućnost je neodređena.
(2) ADOLESCENCIJA I RANA ZRELA DOB (15, - 25.
god.) – “čovjek je vlasnik svoga života” i prvi
10
put analizira dotadašnja iskustva te razmišlja o
potrebama i potencijalima.
(3) SREDNJA ZRELA DOB: određivanje jasnih,
specifičnih ciljeva.
(4) KASNA ZRELA DOB (45-65): pregled i evaluacija
prošlosti i revidiranje planova za budućnost
(5) STAROST: slabljenje usmjerenosti na postizanje
ciljeva.
N HOLISTIČKI PRISTUP
Humanistička psihologija ima holističku koncepciju ličnosti.
To znači da je ličnost čovjeka cjelovita, tj. predstavlja jednu
integriranu cjelinu i postoji međupovezanost pojedinih
aspekata razvoja. Iz toga dalje slijedi da psihologija koja želi
objasniti i predviđati ponašanje i doživljavanje čovjeka mora
ga proučavati kao cjelinu, a ne istraživati pojedinosti i izolirati
pojedine funkcije koje same po sebi nemaju nikakvog značaja
za razumijevanje ljudskog ponašanja.
Osoba neprestano pokušava uspostaviti ravnotežu, pa je
ponašanje nepredvidivo. U svakom trenutku čovjke djeluje i
prilagođava se najbolje što može - sa svog stanovišta. Zato je
bitno - kako osoba interpretira svoju okolini.
U Adlerijanskoj teoriji - naglasak na individualnom stilu
života, karakterističnom načinu reagiranja na osnovi
vrednovanja sebe i drugih.
n VAŽNOST SUBJEKTIVNOSTI
Dakle, temeljo obilježje ljudske egizstencije je njegova
svjesnost, pa tako je za humanističke psihologe upravo sve ono
što pojedinac svjesno doživljava primarni i jedino relevantan
predmet istraživanja psihologije kao znanosti. Zadatak
psihogije je da proučava ono subjektivno iskustvo pojedinca i
da proučava značenje koje ti subjektivni doživljaji imaju za
pojedinca.
Rogers sadržaj svijesti naziva fenomenalnim poljem ili
svijetom i to polje je potpuno subjektivno, konstruirano od
samog čovjeka. Odbacuje se dakle istraživanje nekakve za
pojedinca zapravo nepostojeće "objektivne" realnosti, već se
proučava ona psihološka, subjektivna realnost.
q IDIOGRAFSKI PRISTUP - Humanističke teorije su
prvenstvneno personološke teorije, tj.
pokušavaju objasniti ličnost svakog pojedinca.
Cilj je dakle objašnjenje i razumijevanje
pojedinca u njegovoj posebnosti i različitosti od
drugih osoba, a ne određivanje zajedničkih
obilježja koja su zajednička svim ljudima.
Pojedinac se ne uspoređuje sa nekakvim
populacijskim obilježjima ili normama jer
jednostavno ne postoji nikakav apstraktan
"prosječan" čovjek, već je svaki pojedinac
jedinstven.
q FENOMENOLOŠKA METODA - percepcija
(interpretacija) sitacije, osobe i društva.
 Fenomenologija je filozofija o svijesti. Osnovna
postavka fenomenologije je da svijest nije apsolutna,
već je uvijek intencionalno određena usmjerenošću
prema nekom predmetu. Svijest je uvijek svijest o
nečemu. To ukazuje da se fenomenološka analiza ne
može ograničiti na “svijest” kao takvu, već mora
uzeti u obzir i objekt na koji je svijest usmjerena.
Ono što je bitno kod toga je da je svijest naravno u
potpunosti određena kapacitetima sujekta i
subjektivna je, pa tako oblik i način doživljavanja
objektivne stvarnosti predstavljaju ustvari refleksiju
kapaciteta i funkcioniranja svijesti subjekta, i ne
prikazuju stvarnost kao takvu.
n LJUDSKE POTREBE (po Maslowu)
a) potrebe nedostataka (zadovoljenjem slabe)
b) potrebe rada ili samoaktualizacije (zadovolj. rasti)
HIJERARHIJA POTREBA:
(1) Fiziološke potrebe
(2) Potreba za sigurnošću
(3) Potreba za pripadanjem i ljubavlju (to je ključno u
adolescenciji)
(4) Potreba za uvaženošću (poštovanjem svoga “ja”)
(5) Potreba za samoaktualizacijom
(6) Estetske potrebe - doprinos čovječanstvu, razumijevanje
svijeta i svrhe života
n PRAKTIČNI RAD S DJECOM – treba biti u skladu sa
načelima humanističke etike, a to su npr.:
(1) svako ljudsko biće je vrijedno
(2) svatko je jedinstven - posjeduje jedinstven set ciljeva
(3) svatko nastoji biti značajan na svoj način
(4) treba pomoći svakome da se razvija u skladu s svojim
specifičnostima
Dalje se smatra da je važno upoznati dječje potrebe (a to su u
skladu sa Maslovljevom teorijom):
(1) potreba biti voljen i bezuvjetno prihvaćen
(2) potreba za sigurnosšću
(3) potreba za pripadanjem
(4) potreba za uvaženošću (poštovanjem)
(5) potreba za nezavisnošću, preuzimanjem odgovornosti
i biranja
Zanemarivanje tih potreba ometa djetetov razvoj.
Nezadovoljene potrebe ð bol ð pojavljuju se simptomi:
q signali (agresija, povlaćenje)
q psihološki poremećaji
Štite dijete od zahtijeva okoline kojima nije odraslo i od
preuzimanja odgovornosti.
Tokom razvoja, uz socijalizaciju, dijete treba razviti i vlastiti
integritet. Ako dolazi do konflikta između integriteta i
socijalizacija onda dolazi do boli i raznih simptoma. No, tu je
bitno ne tretirati samo simptome, već njihovu podlogu (koji su
skriveni motivi odstupajućeg ponašanja). Važno je otkriti
deprivacije i potaknuti konkretne programe njihova
prevladavanja.
KNJIGA" Vaše kompetentno dijete" - opisuje se konflikt
socijalizacije i integracije.
n Demokratsko i liberalno “odgajanje” djeteta: Bitan je
demokratski proces poticanja razvoja - horizontalna
komunikacija roditelj-dijete. Roditelji za svoje dijete najbolje
čine ako ne čine ništa tj. ne treba stajati djetetu na putu da se
samo otkriva. Da bi to mogli postići i roditelji se moraju
razvijati dalje i biti slobodni. Roditelji svoju djecu ne smiju
vidjeti kao cilj tj. dijete je biće u procesu rasta i razvoja, i na
to ga treba i poticati. U osnovi ovoga je prihvaćanje bez uvjeta
– puno povjerenje u djetetove sposobnosti, povjerenje u sebe
da “izdržimo” ono što dijete može samo, i ne treba naše
savjete i prodike. Najveća potpora ovome je iz terapije; kad se
čovjek ne sili i ne savjetuje stalno, već kad se pusti da bude
slobodan neurotizam se smanjuje i osobe postaju slobodnije.
Ovo podupire i iskustvo iz škole Summerhill. Humanisti ne
daju recepte za odgoj budući da je zrela osoba zapravo osoba
za sebe, pa je za svaku osobu dobro nešto drugo.
N PRIRODA SELFA
Integracija id-a, ega i superega u kompatibilnu cjelinu,
esencijalni self kroz sazrijevanje
Sinergija kompozitnih elelmenata ličnosti
Prihvaćaju Freudove razine svjesnosti, ali nesvijesno sadrži i
pozitivne elemente; korijeni kreativnosti i dobrote
Savijest ima genetičku podlogu - postoji intrinzično znanje što
je dobro, a što loše
Intriznična krivnja = odstupanje od vlastitih cijeva i
vrijednosti
n SMJER I FAZE RAZVOJA
(1) BIOLOŠKI RAZVOJ u prvih 25 godina. ima prekretnicu
sa 15 godina - pojavom reproduktirnih
sposobnosti.
(2) PSIHOLOŠKI RAZVOJ - tijekom djetinstva postepen
rast samoaktualizacije, ka jasnim ciljevima i
boljoj integraciji.
Adolescencija je period porasta svijesnosti i traganja za
vrijsdnostima, ciljevima i usmjerenošću nečim što se smatra
vrijednim.
Psihologija je znanost o čovjeku, a ne nekakve fizikalne
okoline.
11

N MODELI I PROCESI RAZVOJA SAVRŠENIJE OSOBE
1.) A. Combo: ADEKVATNA I ODGOVARAJUĆA OSOBA
Uvodi pojam “adekvatne” ili “odgovarajuće” osobe. Svi ljudi
trebaju životne ciljeve (razvojni period), čemu će težiti tj.
kako ići jer ljudi mogu puno više postići no što sanjaju.
Inteligencija i određeni potencijali mogu se kreirati. Da bismo
postavili realne ciljeve dobro je poznavati karakteristike
superzdravih osoba, i one mogu biti ciljevi obrazovanja:
1. samoaktualizirana osoba
Preuzima odgovornost za učenje, život i vlastitu sudbinu.
Ključno je jačanje individualnosti i prihvaćanje toga; ne mora
se postavljati cilj postizanja prosjeka. Ako poučavamo sve
učenike na autoritativan način oni postaju pasivni i daju
odgovore na već dasvno odgovorena pitanja ® bila bi bolja
individualizirana nastava, prilagođena svakom pojedinom
učeniku.
2. pozitivan pojam o sebi
Kao unutrašnja snaga i integritet. Sposobnost suočavanja s
izazovima i adaptacija.
3. otvorenost iskustvima
Otvorenost ka iskustvima se odnosi na sva iskustva bila ona u
skladu s našim stavovima ili ne. Ovo možemo samo ako smo
sigurni u sebe.
Treba tragati i proširiti definiciju adekvatne osobe koja će
pomoći onima koji su roditelji djece.
2.) H. Bonner: PROAKTIVNA OSOBA
Proaktivan; da se ide naprijed a ne da se bude okovan onim
prošlim i sadašnjim. Ljudi imaju urođenu dozu proaktivnosti,
ali ona može biti zakočena ranim iskustvima ili samim stavom
čovjeka. Osobine proaktivne osobe su
1. sloboda za samoodlučivanje
– otvorenost prema novim iskustvima, sposobnost nošenja s
anksioznošću. “Čovjek živi umjesto da bude življen”.
2. estetski pogled na život
Čovjek ne može imati neutralan pogled na svijet. Samo ako
prema nečemu imamo pozitivan ili negativan odnos onda nam
to nešto znači u životu.
3. idealizacija
12
Slika nas samih boljih i drugačijih od nas trenutno. Podloga te
idealizacije je poznavanje sebe, a ona ide prema ostvarenju
sebe u realističnim ciljevima. Ako nemamo ovu idealnu sliku
javlja se stagnacija i neproduktivnost.
4. kreativnost
Osoba koja stalno teži individualnosti i ostvarenju sebe. Vodi
do intelektualnog i emocionalnog previranja budući da svijet
ne trpi kreativnost.
5. samotransformacija : pozitivan pogled na sebe
3.) C. Rogers:
osoba najbolje zna što joj treba, i svaki terapeut se treba
prilagoditi svakom pacijentu posebno (u potpunosti djelujuća
osoba). Do uvida u karakteristike samoaktualizirane osobe
došao je promatrajući svoje klijente te je uočio da su nakon
terapije klijenti;
1. spremni prihvatiti iskustva
2. prihvaćaju svoje impulse bez puno prethodnog
razmišljanja, te prihvaćaju sebe (sprijateljuju se sa svojim
kompetentnim “ja”); tad se lakše mijenjamo i usavršavamo
3. samopouzdanje ; oslanjanje na sebe a ne na očekivanje i
odluke drugih. Pitanje koje si moramo postaviti je “živim li na
način na koji se najbolje izražavam”
4. spremnost za nastavak rada na osobnom razvoju
4.) Maslow: SAMOAKTUALIZIRANA OSOBA.
Analizirao je osobe koje su bile psihički zdrave, i izanalizirao
je njihove osobine, te postavio ideale savršenstva. Bolest kod
čovjeka ima i pozitivnu funkciju radi toga što nam ukazuje da
je nešto potrebno mijenjati. Priroda čovjeka je dalikatna i
osjetljiva; uvijek teži ka samoaktualizaciji. Do nje se dolazi
teško i mukotrpno, sa puno neizvjesnosti, frustracija,
deprivacije. Svi ljudi rođeni su sa potencijalno
samoaktualiziranom osobnošću. 8 je osobina samoakt. osobe
1. sposobnost prihvaćanja sebe , drugih i prirode
– osoba vidi smisao svog postojanja
2. bliski interpersonalni odnosi
3. efikasna percepcija realnosti , i ležerniji odnos prema
njoj
4. kontinuirana svježina doživljavanja ; iznova se
oduševljavamo pa i običnim sitnicama; terbamo biti sretni već
radi samog vl. postojanja
5. autonomnost , nezavisnost od kulture i okoline.
– osoba se oslanja na sebe i svoje odluke a pritom ne šteti
drugima
6. demokratska karakterna struktura ; spremnost da se
slušaju i opažaju drugi, te da ih uvažavamo kao različite od
nas ali jednako vrijedne
7. vrhunska iskustva , preplavljenost blaženstvom i
emocijama koje se ne mogu opisati riječima, i ne znamo što je
razlog tom osjećaju. Ovo doživljavaju svi ljudi, a
samoaktualizirani puno češće. Ako smo to već doživjeli, daje
nam snagu i volju da to opet doživimo.

8. posvećenje ; postoji nešto moćno, savršeno, jače od

vlastitog selfa

Ovo je do sada najpotpunija vizija samoaktualizirane osobe

iako je rađena samo na temelju proučavanja A. Maslowa.
Nedostatak svih ovih teorija je što su rađene na temelju
zapadnih kultura, pa bi bilo potrebno odrediti
samoaktualiziranu osobu i u drugim kulturama.

N JOŠ NEKOLIKO AUTORA:

(6) TEORIJE ADOLESCENCIJE
(1) Fromm : produktivna usmjerenost. Blizak je
pragmatizmu jer traži da se samoaktualizaciju izrazi i u
djelovanju na dobrobit zajednice. Sve teorije prihvaćaju činjenicu da se ljudi s vremenom
mijenjaju, kao i da su uzroci tih promjena biološki, psihološki
i socijalni, tj. ponašanje adolescenata je određeno
(2) Adler; pojam socijal. interesa i osjećaja. Potrebno je biopsihosoci-jalnim faktorima. Međutim, teorije se razlikuju
izostaviti socijalnu usporedbu. po tome koju skupinu uzroka smatraju kao najvažnijom za
razvoj, što uglavnom ovisi o tome kako u globalu shavaćaju
(3) Sullivan ; točna percepcija ljudi ® viđenje drugih ljudsku prirodu. Razlikujemo dakle tri skupine uzroka razvoja:
kakvi ona zaista jesu
(1) Biološki uzroci. Geni su ključni faktor za naš razvoj,
koji je u pravilu skokovit.
(4) Rang; afirmacija kreativnosti
(2) Psihološki uzroci. U temelju našeg životnog razvoja
(5) Tillich ; prihvaćanje odgovornosti za svoje ponašanje leže promjene u ličonosti i/ili kognitivnom
funkcioniranju.
tj. izbor
(3) Socijalni izroci. Ljudski razvoj uglavnom ovisi o
(6) Buber; pojam “ja-ti” odnosa. Naš život je stalno tome što se zbiva u njegovoj okolini. Zbog
približavanje i pretakanje granica sebe i drugih, ali ipak je velikog broja zbivanja u životu, promjene se ne
bitno znati svoju granicu, osjećati sebe kao individuu dešavaju skokovito već je razvoj kontinuiran.

6.1. G. Stanley Hall

(BIOpsihosocijalna)

G. Stanley Hall (1844-1924) je poznat kao otac psihologije

adolescencije. On kreće od Darwinove evolucijske teorije i
razvija rekapitulacijsku teoriju razvoja. Hall pretpostavlja 4
razvojna stadija koja korespondiraju 4 razvojna stadija ljudske
vrste.

(1) Od rođenja do 4. godine: na tom stadiju razvoja djeca

rekapituliraju životinjski stadij i gdje je mentalni razvoj vrlo
primitivan. Ovdje je bitan senzorni razvoj i razvoj
senzomotornih vještina.

(2) Od 4. – 8. godine: Period lova i ribolova, gdje dječaci

koriste igračke oružja i istražuju spilje i skrovišta. Govorni
razvoj i razvoj socijalnih interakcija se jako ubrza kao što se to
desilo i za vrijeme nomadskog razdoblja čovjeka.

(3) Od 8. – 12. godine: ovaj stadij korespondira razdoblju

poljoprivredništva oko 5000 p.n.e. To je period kad djeca
postanu spremna se disciplinirati i sustavno vježbati. Prema
Hullu je za dječji razvoj je u ovoj fazi povoljan rutinski dril –

13
pogotovo za učenje jezika i matematike. nom trenutku svjesno svjesno
doživljava-mo.
(4) Od 12. – 25. godine: Period bure i stresa. Ovaj period No, to svjesno iskustvo samo je
malen dio mentalnog života i
korespondira sa ljudskim razvojem i povjesti posljednih 2000 predstavlja iskrivljenu sliku koja podsvjesno
godina. Adolescencija je novo rođenje, gdje se pojavljuju viši i je nastala kroz procese selekcio-
ljudskiji oblici funkcioniranja. Prema Hullu je adolescencija niranja i zaštitnog odabira-nja
jedini period u kojem ljudska vrsta može postići evolucijski sadržaja iz unutarnjeg i vanjskog
napredak. Bitno je postaviti adolescente u bogatu okolinu što svijeta. nesvjesno
Osim toga, svijest je krat-
će dovesti do poboljšenja njihovog genetskog materijala te će kotrajna, prolazna i nepre-kidno
njihova djeca nasljediti taj obogaćen materijal. se mijenja.

Hall je vjerovao da svaki čovjek prolazi kroz iste četri faze

kroz koje je prošlo čitavo čovječanstvo, pri čemu večina ljudi
stagnira na trečoj fazi – tj. živi “dnevnu dosadnu rutinu”.
Također je vjerovao da je cjelokupan razvoj determiniran
našim genima te da se odvija prema jednom univerzalnom i
nepromjenjivom obrascu. Okolina je za razvoj manje važna.
Na primjer, Hall je smatrao da socijalno neprihvatljivo
ponašanje djece poput tučnjava i krađe, je neizbježivo jer je
utemeljeno u genima čovjeka i da ono nestaje kad dijete pređe
u višu razvojnu fazu. Također je smatrao da adolescentska
“nemoralnost” (tj. masturbacija) prolazi kad adolescent
napreduje u višu fazu.
Hall navodi tzv. “kontradiktorne tendencije” u adolescenciji –
doživljaj snažnih promjena raspoloženja, koja prema Hallu
adolesenta čine više ljudskim.
2.) PODSVIJESNO: - je onaj dio ličnosti koji u određenom trenutku nije
dostupan pamćenju, ali koji to može postati u bilo kojem drugom času.
Zato se podsvjesno još naziva i = dostupnim pamćenjem.
3.) NESVIJESNO: - je najdublja razina ljudskoga uma, a obuhvaća tri
stvari:
a) represirani sadržaji: to su sve one ideje, misli, uspomene i
pamćenja koja su represirana odnosno potisnuta iz svijesti u
podsvijest i to direktnim dijelovanjem samih psihičkih
procesa,
b) nesvijesno znanje: obuhvaća i one informacije koje su nisu
prošle kroz našu svijest i koje nisu naučene (veći dio), i

Te “velike varijacije” su npr.:

c) predverbalna iskustva: iskustva koja ne možemo verbalizirati.

· Eenergija i entuzijazam nasuprot indiferentnosti i dosade
· Veselje nasuprot utučenosti i melankoliji
· Taština i hvalisavost nasuprot poniznosti i plahosti
· Osjetljivost nasuprot beščutnosti
· Nježnost nasuprot grubosti
Danas se njegova teorija smatra zanimljivom, ali netočnom.
Hull je ustvari pokušao nametnuti realnosti svoj evolucijski
model razvoja. Dalje, Hull je svoju teoriju bazirao samo na
pripadnicima jedne (sjeverno američke) kulture – te je
pogrešno zaključio da razvoj slijedi uniforman obrazac, da je
univerzalan i genetski determiniran. Međutim, međukulturalna
istraživanja su pokazala da postoje velike razlike u razvoju. Na
primjer, pokazalo se da u određenim kulturama adolescencija
uopće nije razdoblje “bure i stresa”. Novije spoznaje u genetici
jasno proturječe shvaćanju da je razvoj čovjeka posljedica
genetskih promjena.
Osnovna koncepcija adolescencije kao period bure i stresa,
seksualnih konflikata i protivljenja ustaljenim normama
postavljena je od Hulla. On je smatrao da to ima adaptacijski
značajno.
6.2. Sigmund Freud
(BIOPSIHOsocijalna)
A) TRI RAZINE SVIJESTI: Freud je ličnost usporedio sa
ledenom santom koja pliva na vodi. Područje svjesnoga
odgovara onom dijelu koji viri iznad površine i koji je samo
desetina te ledene sante. Sve ono što je ispod površine (a to je
najveći dio) odgovara nesvjesnom dijelu ličnosti.
Freud je smatrao da postoje tri razine svijesti:
1.) SVIJESNO: svijest predsta-
vlja najvišu razinu ličnosti i TOPOGRAFIJA LIČNOSTI
uključuje sve ono što u određe-
Nesvijesno se manifestira u svakodnevnom životu u tom smislu da
upravlja, usmjeruje i oblikuje ljudsko ponašanje, a pojedinac na
svijesnoj razini onda pokušava naći neka logična objašnjenja za to
ponašanje (racionalizacija).
B) STRUKTURA LIČNOSTI
Nakon 1920. Freud je proširio svoju koncepciju ličnosti te
model triju razina svijesti zamijenio novim modelom u kojem
postoju tri strukture koje zajedno čine ličnost:
STRUKTURA: NAČELO:
a) ID - (lat. ono) ugoda STRUKTURALNA
b) EGO - (lat. ja)
c) SUPEREGO - (nad ja)
realnost
ideali } KONCEPCIJA
LIČNOSTI
Te tri strukture nisu neke zasebne strukture u ličnosti koje
imaju svaka za sebe nezavisnu egzistenciju, već su to oznake
za određene psihološke procese unutar ličnosti, tj. određene
snage koje djeluju.
ID je u cijelosti uronjen i sadržan u području nesvijesnog i on
čini najveći dio tog područja. EGO i SUPEREGO prostiru se
kroz sve tri razine svijesti. Najveći dio ega i superega smješten
je u području podsvijesnog, a samo mali dio jednog i drugog
čini svijest pojedinca kao što je mali dio lociran u
nesvijesnom. Iz toga se vidi da su ego i superego većim svojim
dijelom izvan svijesti negoli u svijesti.
NNN DOPRINOSI ANNE FREUD
Anna Freud (1985-1982) se posebno zanimala za
adolescenciju, te je smatrala da je njezin otac previše
naglašavao svoje otkriće da seksualnost ne počinje u
pubertetu, već u ranom djetinstvu. Ona smatra da je ključna
zadaća adolescenta uspostavljanje ravnoteže između superega i
ida jer ona se sa početkom puberteta ponovno narušava.
Problemi koji nastaju usljed tih unutrašnjih konflikata često

14
vode do regresije adolescenata u ranije faze razvoja.
Također, Anna Freud je uvela dva nova obrambena
mehanizma, koja su posebno značajna u adolescenciji, tj.:
(1) Intelektualizacija : prevođenje seksualnih impulsa u
apstraktno mišljenje (rasprave). Smatra da je to obrana, lakše
im je pričati nego se upustiti u neke interakcije. Ostali
smatraju da je to dio potrage za identitetom.
(2) Asketizam : samoporicanje, strah od gubitka kontrole
nad impulsima. Mala veselja npr. konzumiranje omiljene
hrane – samokažnjavanje čime izgrađuju povjerenje da se
mogu kontrolirati i kod drugih stvari ® prelaz na druge oblike
prehrane, zakidanje za neke oblike ljepote. Kad steknu
povjerenje u kontrolu manje su strogi i asketizam nestaje.
nnn DOPRINOSI PETERA BLOSA
Peter Blos je vjerojatno najpoznatiji od novijih psihoanaliti-
čara. On kritizira Freuda zbog prevelikog naglašavanja
nesvjesnog, tj. ida i seksualnosti, te dalje smatra da su
promjene u odnosima sa drugima značajnije od fizioloških
promjena (kao što je razvoj sekualnog sistema). Pošto se
naglašava značaj ega i razvoj pojma o sebi (selfa) ovaj se
pristup naziva i psihologija ega. Blos navodi pet faza
adolescencije:
1) Predadolescencija
Ovdje se stvara ego-ideal koji regulira ponašanje tako da
postavlja ciljeve i aspiracije koje kada su dostignute izazivaju
u pojedincu osjećaje ponosa i vlastite vrijednosti. Adolescent
pronalazi neki osobni ideal i to izvan sfere vlasite obitelji, tj.
bira neku osobu prema kojo usmjerava ljubav koju je prije
usmjeravao prema roditeljima. Ta nova emocionalna veza
omogućava stvaranje nezavisnosti i zrelosti.
2) Rana adolescencija
Mladi adolescenti počinju uspostavljati bliske odnose sa
vršnjacima istog spola. U nekim slučajevima, ova rana
prijateljstva uključuju eksperimentiranje sa seksualnosti, ali
ono je prvenstveno način obrane ega od zastrašujućih
promjena samopojmanja (self-koncepta) koja se zbivaju u to
vrijeme.
3) Srednja adolescencija (prava adolescencija)
Ulaskom u srednju adolescenciju, počinju se uspostavljati
odnosi sa vršnjacima suprotnog spola. Zbog intenziteta tih
novih odnosa, adolescenti imaju tendeciju ponašati se
“narcistički”, tj. interesiraju se samo za sebe, za svoje misli i
izgled i reagiraju vrlo defanzivno na kritiku. To je zato jer u
ovoj fazi im je izrazito važno kakav dojam imaju drugi o
njima. Također, mladi preispituju ideale i vrijednosti, što
dovodi do reogzacije selfa (svog pojam o sebi) i tako dolaze
do zrelijeg shvaćanja svog imagea.
4) Kasna adolescencija
Sa dostizanjem kasne adolescencije, mlada osoba ima više
samopoštovanja i jasnije formiran identitet.
5) Postadolescencija
Osoba je razvila osjećaj vlastite osobnosti i uspostavila svoje
živtne ciljeve.
6.3. Ruth Benedict & Margret Mead
(BiopsihoSOCIJALNA)
Ove teorije proizašle su iz antropološkog pristupa.
Pretpostavlja da su razvoj i ponašanje kulturalno određeni što
je proizašlo iz međukulturalnih istraživanja. Pošto postoje
toliko velike razlike u ponašanju i razvoju u različitim
kulturama, smatra se da se razvoj ne može tumačiti samo
biološki. Na primjer, 10-godišnjaci u nekim kulturama
seksualno su mnogo aktivniji od onih u SAD.
Dva poznata antropologa, Ruth Benedict (1887-1948) i
Marget Mead (1901-1978) smatraju da ponašanje pojedinca u
velikoj mjeri ovisi o kulturalnom kontekstu u kojem je on
odrastao.
M. Mead tako nalazi da su bura i stres adolescencije odraz
stava društva prema pubertetu, i da je adolescentsko ponašanje
ovisno o standardima kulture. Ukoliko društvo ističe razvoj
pojedine aspekte razvoja (npr. seksualnost) onda će doći do
stresa i bure, a ako je taj aspekt normalno tretiran (djeca uče o
seksu od odraslih) – onda taj aspekt neće biti problem i neće
biti istaknut.
Ruth Benedict pak navodi da o kulturi ovisi hoće li razvoj biti
kontinuiran ili diskontinuiran. U primitivnijim kulturama
proces razvoja od djeteta prema odraslome, često nije toliko
skokovit kao u SAD, već teće kontinuirano. Ona je
specificirala tri osnovna područja koja u kojima se adolescenti
različito ovisno o kulturi:
(1) Područje seksualnih uloga
(2) Područje razvoja odgovornosti (od neodgovornosti
prema putpunoj odgovornosti)
(3) Područje dominacije (razvoj od submisivnosti prema
nezavisnosti)
6.4. Albert Bandura – socijalno
učenje (BiopsihoSOCIJALNA)
Albert Bandura naglašava ulogu socijalnih podražaja iz
okoline i učenje po modelu, tj. učenje na temelju opažanja
ponašanja modela i posljedica koje to ponašanja ima za model
(npr. potkrepljivanje i kulturalno ohrabrenje). Ukratko rećeno
to znači da adolescenti ne čine ono što im odrasli kažu da bi
15
trebali činiti, već čine ono što vide da odrasli čine. Ako su te
postavke točne, onda na odraslima i roditeljima leži velika
odgovornost da budu “dobri” modeli mladima, te da svojim
ponašanjem pokažu koja ponašanja su dobra i poželjna.
Temeljne postavke su sljedeće:
(1) Razvoj se odvija kroz učenje (šire shvaćeno) u
socijalnoj okolini, kao i svi drugi oblici
socijalnog ponašanja. Bitan je proces učenja po
modelu. Ključna objašnjenja proizlaze iz učenja
u interakciji s okolinom.
(2) Radi se o jednom kontinuiranom razvoju (učenje), tj.
razvoj nije skokovit.
(3) Razvoj ne odvija se po nekom određenom slijedu od
nižeg ka višem već su moguće i regresije.
6.5. Robert Havighurst
(BioPSIHOSOCIJALNA)
R. Havighurst uvodi jedan novi pojam tj. razvojne zadatke.
On pretpostavlja da svaki životni period sa sobom nosi
određene razvojne zadatke. Za adolescenciju navodi devet
razvojnih zadataka.
(1) Prihvaćanje svoga tijela i muške odnosno ženske
uloge
(2) Stvaranje novih odnosa s vršnjacima oba spola
(3) Postizanje emocionalne nezavinosti o roditeljima i
drugim osobama
(4) Postizanje ekonomske sigurnosti i nezavisnosti
(5) Izbor i priprema za neko zanimanje
(6) Razvoj intelektualnih vještina i pojmova nužnih za
građansku kompetentnost
(7) Težnja ka i postizanje društveno odgovornog
ponašanja
(8) Priprema za bračni i obiteljski život
(9) Izgradnja promišljenih vrijednosti u skladu
odgovarajućim znanstvenom slikom svijeta
Istraživanja potvrđuju uglavnom postavke Havighurstove
teorije.
6.6. Abraham Maslow
(BIOPSIHOSOCIJALNA)
Maslow se prvenstveno bavio razvojem potreba poredanih u
hijerarhijsku strukturu, pri čemu je više pažnje posvetio
potrebama rasta. U adolescenciji su najrelevantnije potrebe za
pripadanjem i poštovanjem svoga ja (3. i 4. razina). Na žalost
učitelji i roditelji četo previde te potrebe adolescenata i previše
izvršavaju pritisak za da se mladi samoaktualiziraju
adolescenta.
Iako je malo vjerojatno da će mlada osoba već u adolescenciji
dostići svoju potpunu samoaktualizaciju, ipak je od velikog
značaja da put u tom smjeru krene već u to doba. Ako želimo
16
pomoći mladim ljudima da teže ispunjenju sebe i da iskoriste
svoje mogućnosti i kapacitete, moramo im objasniti da se to
može postići samo ako okrenu svoj pogled od njih samih i
svojih potreba i okrenu se prema životu za opće dobro.
Omogućavanje teenagerima da sudjeluju u volonterskim
grupama kao što su npr. grupe koje pomažu bolničkom osoblju
oko njege bolesnih i na neki način oštećenih osoba, je dobar
početak. Organiziranje ili vođenje humanitarnih organizacija
je drugi način kako mogu doći do takvog iskustva. Ako
mladima stvarno želimo pomoći da dođu do samoispunjenja,
moramo ih podučiti da se samoaktualizacija često realizira
kroz služenje drugima.
6.7. Eric Erikson
(BioPSIHOSOCIJALNA)
E. Erikson je jedan od najutjecajnijih suvremenih teoretičar
adolescencije. Objavio je knjigu “Childhood and Society”
(1963) u kojoj na vrlo osjetljiv i ponekad poetski način opisuje
ljudski život. Između ostalog, njegove ideje nalaze svoje
izvore u intenzivnim studijama historiskih osoba kao što su
Martin Luther King i Mahatma Gandhi.
Prema njemu ljudski je razvoj posljedica interakcije gena i
okoline.
n NAČELO EPIGENEZE
Razvoj svake ličnosti prolazi kroz određene faze, kojih ima
osam. Ti su stadiji univerzalni i vrijede za sve ljude neovisno
u kakvoj okolini rastu i razvijaju se. Budući da su ti periodi
genetički determinirani svaki od njih se javlja u sasvim
određeno i optimalno vrijeme.
Svaki period vezan je uz određenu vrstu krize koja predstavlja
okretište u razvoju ličnosti. Krize u pojedinim stadijima
nastaju kao posljedica dvaju faktora: a) fiziološke maturacije
organizma i b) socijalnih zahtjeva koje okolina postavalja
pojedincu. Konkretno, konflikti u ličnosti nastaju zbog
s nesukladnih (suprotnih) iskustava koje pojedinac ima u odnosu
prema svojoj okolini. Kontakt sa okolinom može za pojedinca
biti zadovoljavajuće iskustvo, ali i frustrirajuće, a najčešće je i
jedno i drugo, tj. ambivalentno. Zbog toga se u djetetu
razvijaju ambivalnentni ili konfliktni osjećaji prema različitim
djelovima okoline.
Svaka kriza može se razrješiti na pozitivan ili negativan
način odnosno uopće ne rješiti. Na koji način će se kriza rješiti
ovisi uglavanom o kontaktima i iskustvima koje imamo sa
okolinom.
1.) POZ.: Ako se kriza rješi na pozitivan način onda će se
u ličnosti pojaviti nove pozitivne komponente, tzv. VRLINE,
koje će olakšati daljni razvoj. Kad se svi stadiji u razvoju
ličnosti pojave u to optimalno vrijeme i ako se riješe na
pozitivan način, tada ličnost postiže svoj puni razvoj i svoju
punu zrelost. Takva ličnost je potpuno funkcionirajuća.
Međutim, uspješno rješenje koflikta u jednom periodu ne
garantira da će se i sljedeća kriza uspješno rješiti (iako to
pomaže).
2.) NEG.: Ako se kriza pak ne riješi (adekvatno) onda će
lićnost razviti osobine koje su negativne (nepovjerenje, sram, usvojio. Kad nema tako formirane vrline, adolescenti, iako
očajanje, i sl), koje otežavaju daljnji razvoj i koji je usporen i seksualno zreli, ne mogu postati ni bračni partneri ni roditelji.
neadekvatan. Nerješene krize ne ostaju znači bez posljedica, To traje sve dok u njima nije razvijena ta vrlina vjernosti na
već se negativni efekti manifestiraju i u drugim fazama kojoj se zasnivaju bračne i obiteljske veze i obaveze. Bez
razvoja. braka nema, opet, seksualne slobode koju uživaju odrasli ljudi.
n Peta kriza: identitet - konfuzija uloga (12.-20. godina).
Osnovni zadatak adolescenata je formiranje identiteta. Erikson
je uveo pojam “kriza identiteta”, ali koristi ga na svoj,
specifičan način. Kao dodatak općem shvaćanju identiteta kao
“opća slika koju imamo o sebi”, Erikson smatra da je identitet
stanje prema kojem treba težiti. Ako je netku u stanju
identiteta, različiti aspekti samopojmanja (self-imagea) su u
sukladnom odnosu jedni s drugima. U idealnom slućaju, osoba
u stanju identiteta nema uopće nikakvih unutrašnjih konflikata.
Adolescent treba postati jedinstveno, posebno i osobito ljudsko
biće i kao takvo, posebno i jedinstveno, treba se uključiti u
društvo i naći u njemu svoje mjesto i svoju ulogu.
Pojedinac u toj dobi postaje svjestan svojih individualnih
obilježja, bilo nasljednih, bilo stečenih. To je životno
razdoblje u kojem pojedinac želi utvrditi što je i kakav je. Na 6.8. John Coleman
to ga prisiljava i društvo koje očekuje da on postane njegov
punopravan član. Posebnu ulogu i važnost za pojedinca ima i (BioPSIHOSOCIJALNA)
odabiranje budućeg zanimanja. Pojedinac u tom životnom
razdoblju mora prema tome donijeti vrlo važne odluke koje za
njega imaju vrlo dalekosežne posljedice. Različite teoretičare adolescencije možemo kategorizirati u
dvije ekstremne skupine: a) oni koji smatraju da je
Ako se ova kriza identiteta pozitivno riješi, pojedinac iz nje adolescencija jedan poseban period u životu čovjeka, zbog
izlazi kao samostalna, osobita ličnost, ličnost koja je različita velikog broja različitih i značajnih promjena i b) oni koji drže
od svih ostalih i koja je cjelovita. Ako se kriza loše riješi ili se da adolescencija nije ništa poseban, već vrlo običan životni
riješi samo djelomićno, osobni identitet pojedinca neće biti period.
formiran, pojedinac neće znati tko je on i što je on, niti će
njegova ličnost biti jedinstvena. Takvo negativno rješenje John Coleman ovdje nudi kompromisno rješenje i naziva svoju
dovodi do toga da pojedinac nema ili ne zna koja je njegova teoriju “fokalna teorija faza”. Adolescencija nije fenomen
uloga u životu i u nekoj društvenoj zajednici, a to znači da kod ili/ili, već je period u kojima je čovjek suočen sa niz
takvih pojedinaca postoji difuzija uloga ili konfuzija identiteta. poteškoća, ali problemi oko kojih se adolescenti svađaju sa
roditeljima ustvari nisu stvarno bitni i ne radi se o temeljnim
Za formiranje vlasatitog identiteta važna su tri elementa ili životnim vrijednostima, već se radi o svakidašnjim nebitnim
uvjeta: stvarima. Pri tome su adolescenti “uzrujani” uvijek samo o
jednoj stvari u isto vrijeme i ti problemi postižu svoj vrh u
(1) Pojedinac sebe mora doživljavati kao istu osobu u određenom vremenskom razdoblju, zatim intenzitet problema
različitim vremenima. To je zahtijev ili uvjet “unutarnje opada i javlja se novi problem čiji intenzit se povećava,
istoče”. dostiže vrhunac itd.
(2) Drugi je zahtijev da socijalna okolina priznaje i
percipira pojedinca kao istog u različitim situacijama i
vremenima. To je zahtijev za “vanjskom istočom i
kontinuitetom”. Ako mladi čovjek nije siguran da je
njegova slika o samome sebi kompatibilna sa slikom koju
o njemu ima njegova socijalna okolina, pojavit će se i po
st
razviti kod pojedinca sumnje, konfuzija i apatija u odnosu ot
na osjećaj identiteta. Osnovni uzrok tome je ak
neprepoznavanje ili ignoriranje njegove unutarnje gr
identičnosti od njegove okoline. up
e
(3) Treći uvjet za formiranje identiteta je “rast ili
DOB
akumulacija pouzdanja” u sukladnost njegove percepcije
samoga sebe i percepcije od drugih. Ta se korespondencija
mora dugo i temeljito provjeravati prije negoli pojedinac
postane siguran da između vlastite percepcije sebe i
socijalne percepcije postoji sklad. Dakle, u različitm periodima adolescenti se “bave” različitim
temama, to su npr. samopoimanje, biti sam, heteroseksualni
Na osnovi uspješno riješene krize identiteta razvija se vrlina
odnosi, odnos s roditeljima, prijateljstva, kontrola osobnog
vjernosti, koja je, po Eriksonu, osnovna tekovina tog
života itd. No do sada nisu odgovorena neka bitna pitanja, kao
razvojnog perioda. “Vjernost je sposobnost da se održi
npr. kada se koja tema obrađuje, da li su teme iste kod
slobodno obećana lojalnost usprkos neminovnim
mladića i djevojaka itd.
kontradikcijama u sustavima vrijednosti. Takva vjernost
omogućava mladima da trajno prihvaćaju i da se pridržavaju
socijalnih normi, pravila, institucija, etike i ideologije koju je

17
18
 2. ADOLESCENCIJA

(1) UVOD

(2) FIZIČKI RAZVOJ

2.1. Puberscencija

2.2. Promjene u pubertetu

2.3. Menarha i menstruacija

2.4. Zbivanje kod mladića

2.5. Značaj ranog i kasnog fizičkog sazrijevanja

2.6. Fizički izgled i samopojmanje (Body image)

(3) SEKSUALNI RAZVOJ

3.1. Uvod

3.2. Teorije seksualnog razvoja

3.3. Kulturalni skriptovi

3.4. Faze seksualnog razovja

3.5. Autoseksualno ponašanje

3.6. Homoseksualno ponašanje

3.7. Heteroseksualno ponašanje

3.7.1. Izvori informacija o seksualnosti

3.7.2. Uloga socijalne okoline

3.7.3. Značaj seksa i ljubavi kod mladih

3.7.4. Klasifikacija teenagera u 4 grupe s obzirom na seksualno iskustvo

3.7.5. Razlozi za ulazak u seksualne odnose

3.7.6. Odnos prema prvom seksualnom iskustvu

3.7.7. Problemi heteroseksualnih veza

3.7.8. Odnos prema braku

(4) KOGNITIVNI RAZVOJ

4.1. Piaget - teorija kognitivnog razvoja

4.1.1. Faza formalnih operacija

4.1.1. Obilježja mišljenja u fazi formalnih opercija

4.1.2. Kritike Piagetovoj teoriji

4.2. Pristup obrade informacija

4.3. Psihometrijski pristup

(5) MORALNI RAZVOJ

5.1. Kohlbergov model

5.2. Idealizam

5.3. Religijsko preobračenje

5.4. Adolescentski egoizam

5.5. Teorija Carrol Gilligan

(6) SELF – RAZVOJ IDENTITETA

6.1. Uvod – self koncept

6.2. Samoopis

(7) EMOCIONALNI RAZVOJ

(8) RAZVOJ SOCIJALNIH ODNOSA

8.1. OBITELJSKI ODNOSI

8.1.1. Odnosi s roditeljima – konflikt?

8.1.2. Proces individuacije

8.1.3. Teorija međuzavisnosti

8.1.4. Razvojne faze u individuaciji

8.1.5. Uloge očeva i majci u procesu individuacije

8.1.6. Elementi adolescentskog egocentrizma

8.2. ODNOSI S VRŠNJACIMA

8.2.1. Značaj odnosa s vršnjacima

8.2.2. Vršnjaci – self koncept i konformiranje

8.2.3. Vrste udruživanja

8.2.4. Stadiji razvoja grupnog života

8.3. PROFESIONALNO OPREDJELJENJE

(9) PROBLEMI U ADOLESCENCIJI

9.1. UVOD

9.2. PSIHOPATOLOGIJA U ADOLESCENCIJI

9.2.1. Shizofrenija

9.2.2. Depresija

9.2.3. Poremećaji hranjenja

9.3. DELIKVENCIJA
(1) UVOD svojih potreba i socijalnih ograničenja. Istraživanja na temelju
kojih se do zaključka o “buri i oluji” dolazi su istraživanja na
takvim populacijama.
To je prijelazni period između djetinjstva i odrasle dobi, te
Ofer i Ofer su pak pokazali da se 23% može svrstati u miran,
označava promjene u izgledu, načinu mišljenja i soc.
siguran razvoj, 35% valovit ili naizmjeničan razvoj bez većih
situacijama. Početak adolescencije određen je biološkim
bura, a 52% “bura i oluja”.
promjenama tj. stjecanjem spolne zrelosti (12 g). Kraj je
određen socijalnim činiocima, i to je teže definirati, različito
Ovaj period po Eriksonu ima značenje moratorija, tj. društvo
je od kulture deo kulture: socijalna zrelost – status zrele osobe
daje šansu mladoj osobi da ima period u kojem će joj biti
tj. ekonomska zrelost, stambena zrelost, preduvjeti za
dopušteno da bi postala zdrava odrasla osoba. Radi prevelike
roditeljstvo i brak. Lociramo ga između 20-30 g.
slobode u adolescenciji dolazi i do vrlo velike konfuzije, jer su
Keniston sugerira da se adolescencija koja je prijelaz u zrelu radi velike slobode smjernice neodređene.
dob naziva mladenaštvo. U složenim društvima prijelaz u
adolescenciju nije točno određen, dok se kod primitivnih Tri su potperioda ovisno o pitanjima koja si adolescenti
naroda to dešava kroz inicijaciju. Radi mogućnosti biranja tj. postavljaju:
nefiksiranosti uloga period adolescencije je i period koji je
težak i konfliktan.
(1) Tko sam ja kao osoba? (rana adolescencija)

n Periodizacija adolescencije: (2) Kako mogu povezati ono što sam odlučio da jesam sa
očekivanjima društva (kasna adolescencija)
(1) RANA ADOLESCENCIJA: od puberteta (12 g) do
15, 16 g. (viši razredi o.š.) (3) Kako mogu biti svoj u društvu koje ne zadovoljava
moje potrebe? – mladenaštvo (odavde proizlazi mladenački
(2) SREDNJA ADOLESCENCIJA entuzijazam za mijenjanje društva, što može biti kreativno,
(3) KASNA ADOLESCENCIJA: fakultet dobro, entuzijastično – no ponekad je to i vrlo destruktivno.)

Da li je adolescencija kontinuirana ili diskontinuirana u

N Ključne promjene u adolescenciji: odnosu na druge faze?

q BIOLOŠKE n JOŠ O PROMJENAMA U ADOLESCENCIJI: dešavaju

se neke promjene i u ostalim periodima, samo su ovdje puno
Q KOGNITIVNE izraženije.
Q SOCIJALNE
(1) ODNOS SA RODITELJIMA : u adolescenciji se javlja
promjena između djetinje vezanosti sa roditeljima u
n Konteksti adolescentskog razvoja novi vid vezanosti tipičnan za vezanost odrasle
Q OBITELJ djece i roditelja, a ona podrazumijeva promjenu u
tom smislu što se potreba za vezom i ovisnošću
Q VRŠNJACI ujednačuje
Q ŠKOLA
Q RAD I SLOBODNO VRIJEME
(2) AUTONOMIJA: adolescent puno više sam pokreće
aktivnosti te puno više sam djeluje neovisno od
drugih. Postoji i faza u djetinjstvu vezana uz
n Psihosocijalne teme i problemi adolsecencije: autonomiju, a i odvajanje iz roditeljskog doma,
kasnije, je oblik autonimije
Q AUTONOMIJA
Q IDENTITET (3) SEX: promjena seksualnih uloga i premještanje centra
seksualnosti da bi se uskladila sa socijalnim
Q POSTIGNUĆA
zahtjevima
Q PSIHOCOCIJALNI PROBLEMI
(4) INTIMNOST – stvaranje intimnih prijateljstava, te
dublje otvaranje sebe, veći altruizam
n Adolescencija je “period izbora i odlučivanja”

q koje ULOGE će uzeti (5) POSTIGNUĆE – uspjeh i ambicije usmjeravaju se prema

budućnosti, realnosti, životu
q koje VRIJEDNOSTI će kod sebe razviti

Izbori su danas mnogo brojniji nego prije. (6) RAZVOJ IDENTITETA ; transfer predodžbe o sebi da bi
prihvatili promjene u adolescenciji, i to u fizičkom
Adolescencija je i period “stresa i oluja”: 1904. g. Stanley izgledu, biološkoj zrelosti, kognitivnom
Hall izdaje knjigu o adolescenciji kao burnom periodu: funkcioniranju, socijalnoj snalažljivosti. Uključuje i
potrebno je prilagoditi se zahtjevima iz okoline i svog tijela postizanje svijesti o svojoj jedinstvenosti i
što dovodi do bura. vremenskom kontinuitetu.

Freud: adolescent dolazi u konflikt između zadovoljenja Sve ove faze imaju svoje preteče u djetinjstvu, te se povlače i
kroz kasnije periode.
(2) FIZIČKI i progesterona odnosno
androgena (testisi), koji su
RAZVOJ se i ranije bili lučeni, ali
njihov omjer je bio
uravnotežen. Sada se kod
žena pojačano luče
2.1. ODREĐENJE estrogeni, a kod dečki
PUBESCENCIJE androgeni hormoni.
To je period u kojem q Djevojke : Janjici
sazrijevaju reproduktivne počinju lučiti spolne
funkcije, porast visine i hormone i proizvoditi jajne
težine. Tako bi pubertet bio stanice. Tako estradiol
postizanje spolne zrelosti, izaiva razvoj sekundarnih
no to nije sasvim točno. spolnih karakteristika, kao:
Najbolje je reći da je razvoj grudi (dojki), širenje
pubescencija period bokova i povećanja
odrastanja koji uključuje masnog tkiva. Na početku
pubertet, a koji definira puberteta menstrualni
biološke promjene koje ciklusi su anovulacijski, tj.
počinju pubertetom. nema ovulacije i oni su
Biološke promjene vezane prilično nepravilni. Prva
su sa fiziološkim menstruacija se naziva
promjenama (lučenje menarha. Kad janjici
hormona), pa i sa počnu prizvoditi jajne
promjenama u pojmu o stanice, počinju i ovulacije,
sebi. a menstrualni ritam se
Pubertet je period nagle postepeno stabilizira.
fizičke (biološke) promjene Fertilitet žene se
uvjetovane pobuđenim uspostavlja oko 2 god.
hormonskim djelovanjem nakon prve menstruacije.
koje aktivira spolno q Mladići : Pod
sazrijevanjem što rezultira
utjecajem testosterona
spolnom zrelošću. (lat.
također se razvijaju
pubescere = odrasti).
sekundarne spolne
Pubertet počinje kada na karakteristike, kao:
signal iz hypothalamusa u produbljivanje glasa
krv uđe veća količina (mutiranje), proširivanje
hormona rasta i ramena, te rast dlačica,
gonadotropina, koji potiču povečanje i pojačanje
razvoj ovarija i testisa, i penisa. Također se počinju
oni počinju lučiti spolne prizvoditi sjemene stanice i
hormone, koji pak, uvjetuju pripadajući sekreti, tj.
razlike u tjelesnoj građi sperma.
dečki i djevojaka. U
I kod dječaka i kod
djetinjstvu je jednaka
djevojčica dolazi do naglog
količina estrogena i
rasta uz popratne psihičke
androgenog hormona. Oni
promjene:
u pubertetu djeluju i na
specifične stanice u tijelu i (1) Nagli porast težine
uzrokuju njihov rast i (prije puberteta)
promjene u izgledu. Estrogeni i androgeni
djeluju na neke za te
hormoni posebno
2.2. PROMJENE U osjetljive stanice (kod
PUBERTETU žena masne, kod dečki
mišićne). U početku
(1) HORMONALNE dolazi do porasta
PROMJENE težine (što se ne smije
zamijeniti sa
Hipotalamus počinje lučiti gojaznosti), kao i do
gonadoliberine koji potiču naglog porasta u visini
adenohipofizu da luči (samo kod primata).
gonadotropne hormone koji
pak potiču razvoj gonada (2) Nagli porast u
(ovarija i testisa). Gonade visinu; početak
dalje pojačavaju lučenje puberteta – kod
spolnih hormona estrogena djevojčica 8-9 g, i
 postiže se max sa 12 neusklađenost sjemenovoda) u dobile menrahe na vrijeme,
g. a kod dječaka kretanja i promjene u odnosu na X- a nezadovoljne su one koje
kasnije za 2 godine, izgledu. Adolescenti kromosom koji je su ju dobile ranije ili
max oko 14 g. Dešava ponekad izgledaju zapravo temeljan. kasnije. No, 45 %
se radi okoštavanja neskladno: rastu oči Djevojčice dakle djevojaka koje su dobile
kostiju pod utjecajem pa često postaju i rastu brže jer se menarhu na vrijeme
epifize i hormona kratkovidni, znojne i smatra da je osnova smatrale su da su ju dobile
rasta. Oblik krivulje lojne žlijezde puno ljudskog razvoja X ili pre rano ili pre kasno, tj.
rasta čovjeka jače rade. kromosom (to osobna precepcija
zajednički je i drugim Generacijske potkrepljuje bazična pravovremenosti je
primatima, ali kod usporedbe su programiranost na ključna.
odraslih životinja toga pokazale da će sinovi ženski spol: tek oko
Pojava menarhe ne znači i
nema; možda je to biti oko 4 kg teži od 7. mjeseca
pojavu fertilnosti, zato jer
genetska uvjetovanost očeva, a kćeri oko 1 prenatalnog razvoja
je ciklus još nejednak (ne
pojave puberteta. No i kg od majke. se počinju lučiti
sazrije uvijek jajašce).
okolina ima svoj Pretjerano znojenje, hormoni Y
utjecaj na taj porast. akna se pojavljuje. kromosoma za spolnu Što se tiče menstruacije,
diferencijaciju. Do 6. ona se počela istraživati
Bitna biološka
(3) RAZVOJ MIŠIĆA mjeseca spol se ne tek u novije vrijeme.
promjena u pubertetu
– produžuju se i može odrediti. Prvo Posebice su bili istraživani
je sazrijevanje
osnažuju, ali kasnije se diferenciraju zdravstveni problemi koji
primarnih spolnih
od rasta. Potkraj unutrašnji spolni se javljaju vezano uz
karakteristika. Za
adolescencije dečki organi, a potom menstruaciju:
psihosocijalne strane
imaju više snage po vanjski).
bitniji je razvoj (1) Dysmenorrhea =
gramu težine.
seksualnih menstrualni
Očekivanjima
karakteristika, ali za grčevi: oni
(4) PORAST PLUĆA – okoline također se
biološki sazrijevanje su čak bili
disanje postaje mogu oblikovati
primarnih. pristuni u 90
dublje: oko 50% spolne razlike
% djevojaka
astmatične djece (djevojke se manje
(6) SPOLNI u dobi od
ozdravi u pubertetu, bave sportom,
AMORFIZAM - sve 15-18 god.
srce se udvostručuje nježnije su …). Radi
veće razlikovanje Ti su grčevi
po veličini, raste specifičnog
spolova po obliku i uzrokovani
želudac, bubrezi. oblikovanja mišića
po izgledu. Do hormonom
Također rastu i drugi dečki i djevojke su
puberteta su dječaci i prostaglandi
unutarnji organi: predodređeni za
djevojčice nom, i može
raste želudac, različite sportove.
podjednake u nizu se pomoći
bubregi, srce i sl. i
karakteristika hormonalni
tako organizam Postoje izrazite
(brzina, izdržljivost i m
postaje izdržljiviji. individualne razlike u
sl.). nakon 9 g. preparatom
Mladići imaju veća brzini, vremenu
djevojčice počinju anti-
pluća u odnosu na uklučivanja i trajanja
brže sazrijevati, prostaglandi
svoju veličinu, razvoja pojdinih aspekta
postaju teže i prije n. Mnoge
naspram djevojaka. razvoja. Kad se osoba
spolno zrelije a rast žene
mijenja fizički također se
se završava oko 16 g. smatraju da
(5) PROMJENE mijenjaju i stavovi okoline
Dečki sporije počinju su ti grčevi
TJELESNIH o njenoj zrelosti u smislu
rasti, ali kasnije brže normalna
OBLIKA povećanja očekivanja. To
napreduju i kasnije pojava i
je naravno pritisak za
(a) Dečki: ramena, završavaju rati, tj. uzimaju ih
pubertetlije.
mišići, snaga, nastavljaju rasti sve zdravo za
uspješniji do » 20 god. U gotovo.
adolescenciji dolazi i 2.3. MENARHA I Tako se
metabolizam,
do značajnih razlika MENSTRUACIJA može razviti
mliječna kiselina
(sporije umaranje). među spolovima. Sa negativan
» 10 god. djevojčice Menarha (“men-ark-ah”) je stav prema
(b) Djevojčice: postaju teže, sa 16 početak menstruacije i ona menstruaciji
bokovi i prsa pune se godina se završava je bila proučavana više od .
masnim tkivom. Rast njihov rast, dok bilo kojeg drugog vida
tijela nije ujednačen: puberteta. (2) Premenstrualni
Noge se produžuju, sindrom
Zašto te razlike: Odnos djevojke prema (PMS) =
podlaktice rastu prije Osnova tih razlika je
nego nadlaktice, što menarhi ovisi o pripremi skup
Y-kromosomu treba djevojke, i ako ona je bihevioralni
se može usporediti sa više vremena da
rastom u dojenačkoj pripremljena, veća je h,
postane aktivan i vjerojatnost da će odnos emocionalni
dobi (proksimalnim počine lučiti
smjerom razvoja). biti pozitivan. h i fizičkih
testosterone (koji Najzadovoljnije su također simptoma
To dovodi do stimuliraju razvoj one koje smatraju da su koji se
 pojavljuju ponašanje ð što je razlika psihički zdraviji,
oko tjedan dalje određuje vrlo velika mogu parirati
dana prije sliku tijela, sliku moguć je vršnjacima, raniji
menstruacije sebe, operativni interes za djevojke pa
. Pojavljuje samopoštovanje, zahvat. više vježbaju socijalne
se kod 3/4 spolni identitet. vještine (radi toga su
djevojaka: n Puni fertilitet se postiže u prednosti). Rano
simptomi (2) Tjelesna težina : prva 2 godine nakon menarche sazreli dečki dobivaju
bola, umor, odnosno prve ejakulacije. socijalnu podršku i
menstruacija
osjećaj Sa biološkog stajališta je priznanja, ali postaju
neće nastupiti
depresivnost najvažniji pokazatelj konvencionalniji,
ako je djevojka
i, (tjed. dana puberteta primarna spolna ulaze u šablone –
lakša od 45 kg
prije razvijenost, no to su “tajni rigidniji, vezani
zato što nema
menstr.) podaci” koje okolina ne pravilima, zaokupljeni
dosta masnog
Neki, zna. Sa psihosocijalnog izgledom jer su na
tkiva da bi se
smatraju da stanovišta puno je važniji izgled dobivali poene,
estrogen mogao
je PMS razvoj sekundarnih spolnih zabrinuti su hoće li
sintetizirati (to
izraz karakteristika na koje biti voljeni.
je samo
sugestije okolina reagira.
pokazatelj,
okoline.
početno (2) DJEČACI KOJI
Pokazalo se KASNO
djelovanje
da same ili 2.5. ZNAČAJ RANOG SAZRIJEVAJU:
hormona)
rastavljene ODNOSNO KASNOG napetost, anksioznost,
žene imaju FIZIČKOG svojim ponašanjem
manje (3) Prehrana: prehrana i
izazivaju pažnju
SAZRIJEVANJA
tegoba. zdravstvena (brbljanje), odbijeni
Vjerojatno zaštita (ljudi u od vršnjaka, pod
Adolescenti se međusobno
ih dosta boljim uvjetima dominacijom
uspoređuju u krugu
uspješno ranije spolno roditelja, slabog
vršnjaka i na temelju tih
ignoriraju. sazrijevaju) kod samopouzdanja, nižih
komparacija stvaraju
bolje prehrane očekivanja od školske
zaključke o sebi. Socijalna
n Faktori koji uvjetuju menstruacija 2 uspješnosti,
okolina se prema
pojavu menstruacije g. prije. kreativniji,
adolescentima ponaša,
ovisno o tome kako ih fleksibilniji – a to se
(1) Geni: među sestrama percipira. Ako npr. dva cijeni tek u zreloj
je 1-2 g. razlike mladića iste dobi čisto dobi. Kasno sazreli su
u pojavi 2.4. ZBIVANJA KOD fizički izgledaju različito ekspresivniji,
menstruacije, a MLADIĆA stari , onda će se i okolina znatiželjniji,
kod prema njima ponašati na neinhibirani,
jednojajčanih Ejakulacija} u početku je različit način. flexibilniji, manje
blizanki oko 1 ejakulat nedovoljno konvencionalni,
mjesec. Vršena su ispitivanja koje boljeg smisla za
koncentriran spermijima.
Genetski osobine imaju humor,
potencijali Što se tiče zdravstvenih dječaci/djevojke koji su samozadovoljniji
određuju problema, kod mladića ranije odnosno kasnije (neki zadržavaju
vrijeme postoje dva problema: sazrijeli (u fizičkom osjećaj inferiornosti
pouberteta, kao i pogledu). ali ga kompenziraju
hormonalne (1) Ginekolastija : uspjehom na poslu
promjene ð one povećanje (A) KOD MLADIĆA: npr. niski ljudi).
utječu na razvoj muških Između 12-14 godine
sekundarnih grudi (TIP1 dolazi do naglog rasta. Ove razlike se tumače
spolnih = Promjene su brže i on se socijalnim nagradama –
karakteristika ð privremeno; sam mora prilagoditi tim nagrađeni nisu radili na
koje utječu na TIP2 = promjena, češće su akne sebi nego su ušli u kliše,
reakciju okoline trajnije (60% dečki, 35% cura), dok kasno sazreli imaju
(roditelji i povećanje - glas mutira, seksualni više vremena za pripremu
vršnjaci) kao i što može razvoj donosi nove statusa zrele osobe (mogu
na vlastito biti simptom probleme, strah od erekcije više eksperimentirati, jer se
ponašanje. korištenja u neprikladnom trenutku, i ne očekuje da preuzmu
Reakcije okoline marihuane, sl. ulogu odraslih). Mladići
su također rezultat imaju i emocionalne
određene hormonalne (1) DJEČACI KOJI poteškoće, češće su
standardima neravnoteže. RANIJE uhvaćeni u kriminalnih
atraktivnosti i SAZRIJEVAJU: pohodima, češći su
stereotipima koji (2) Varicocelle :
fizički su atraktivni, problemi sa odraslima,
vladaju u okolini povećanje
uspješniji u sportu, češći su suicidi, umorstva,
ð sve to zajedno samo jednog
popularniji, socijalni ubojstva. Usprkos svega
određuje vlastito testisa, ako
vođe, opušteniji, 25% mladića iama mirnu
adolescenciju, 35% ima pritisku starijih izgledu. To se može dolazi do slabije percepcije
povremene probleme, a mladića što je stresno održati i cijeli život. Kod tj. drugačije percipiraju
22% ima veće probleme. za njih, one odstupaju dječaka je veća nego prije puberteta.
od vršnjakinja a još usmjerenost prema
Pitanje da li je to n EXP.: Koff et al:
nisu dorasle novim kompetentnosti i snazi. Taj
univerzalno u svim djevojke crtaju ljudsko
zahtjevima, također su narcizam - zaokupljenost
kulturama? U nekim tijelo sa 12 te 12,5 g. Tri su
popularnije kod svojim tijelom.
zajednicama takve veze ne kategorije
suprotnog spola,
postoje. Dječaci iskazuju No, ta procjena ovisi o
kasnije gube (1) nemaju uopće
više problematična, kulturalnim i društvenim
sigurnost, veća briga menstruacij
odstupajuća ponašanja – 3× standardima. Čovjek drži
roditelja zbog izlazaka u
češće uhićeni od policije – do svog izgleda cijeli život.
možda je veći krug (2) KASNO Također usmjerenost ovisi (2) one koje su
kretanja, češće “probl.” s SAZRELE; i o mogućnostima između
roditeljima i nastavnicima. društvenije, evaluacije sebe na drugim ispitivanja
3× veća pojava nesretnih popularnije. razinama svoje osobe. dobile
slučajeva, suicida. Optimalno je Fizički izgled ima i utjecaj menstruacij
sazrijevanje na na popularnost u skupini u
n Tri uzroka smrti u vrijeme a najgore je vršnjaka, ali i općenito. Što
adolescenciji je netko "ljepši", to je (3) već su kod prvog
rano sazrijevanje, ali crtanja imale
to u biti ovisi o popularniji, ima više
(1) nesretni slučaj menstruaciju
podršci roditelja i socijalnih kontakata. To
(2) umorstvo očekivanju okoline i naravno pospješuje i razvoj Trebale su nacrtati figuru,
vršnjaka. različitih sposobnosti zatim označiti spol te
(3) suicid (socijalnih, kognitivnih). nacrtati drugi spol. Nakon
Veća problematičnost kod Kronološka dob ne menarhe više crtaju prvo
dječaka objašnjava se time 2.6. FIZIČKI IZGLED određuje biološku dob u ženski lik i puno jasnije
što oni kasne u razvoju ali I SAMOPOJMANJE adolescenciji. Adolescenti diferenciraju muške od
se u kraćem periodu brže (BODY IMAGE) bi željeli biti svi isti, pa ženskih razlika. Djevojčice
razvijaju što znači da se prethodno pogubno djeluje bez menarhe su jednako
brže i oni i roditelji moraju budući da su u to vrijeme crtale i u prvom i u drugom
prilagođivati na promjene Jedan od razvojnih razvojno baš najrazličitiji. crtanju.
– promjene broja odjeće, zadataka adolescencije je Okolina smatra da izgled
razvoj pojma vlastitog Treba pomoći
brže jedu, češće akne, dovodi do veće
fizičkog tijela (visoka adolescentima – okretanje
mutacija glasa puno odgovornosti, emocionalne
dobro oblikovana žena i na humor i paradox, a ne
izraženija, sexualni razvoj zrelosti… a o reakciji
visoki mišićav dečko). To uvjeravanje. Teenageri se
– strah od zamjetljive okoline ovisi da li će
za pubertetlije predstavlja doimaju nespretno ali to
erekcije, sram radi adolescent uz svoje
problem jer u pravilu tijelo nisu po psihomotoričnim
masturbacije (jesu li tjelesne promjene vezati
ne odgovara postavljenom sposobnostima: oni su više
preseksualni). 80% ih osjećaj ponosa, srama,
idealu, tj. ne postoji socijalno nespretni. Uče
spada u sljedeće kategorije: konfuzije…
usklađenost između hodati sa novim tijelom,
q 22%uzburkani stvarnosti i ideala. Oba U kulturama koje potiču zaokupljeni su izgledom
razvoj, krize spola su zaokupljena fizičku atraktivnost (fizička atraktivnost je
(Hall i oblikom lica. adolescentima je teško presudnija za veze i
Freud) dostići standard ljepote pa prijateljstva nego psihičke
Body image se odnosi na to 50% mladih pati radi svog osobine} po Anni Freud to
q 23%kontinuirani, što ljudi misle kako izgleda. U pubertetu tj. je narcizam i normalna je
miran razvoj izgledaju drugima, da li ih adolescenciji prisutan je pojava adolescencije;
q 35% valovit drugi smatraju fizički narcizam tj zaokupljenost uspoređivanje s idealom a
razvoj (izmjene atraktivnima ili sobom. Oba spola su to su dečki atletske građe i
dobre prilagodbe neatraktivnima. To je jedan zaokupljena težinom i visoke vitke cure =
i agresije, važan dio samopojmanja licem, djevojke grudima, nerealistični uzori).
depresije, (self-concept) i bokovima, stopalima,
samovrednovanja (self- Nezadovoljstvo izgledom:
regresije) koljenima, a mladići
esteem) što posebno vrijedi 80% djevojaka i 50%
dužinom penisa, širinom mladića su nezadovoljni
za adolescente. ramena. izgledom lica (pogotovo
Fizički izgled im je važan nos) i većina djevojaka
(1) DJEVOJKE jer je kod njih za biranje smatra da su preteške. Oba
Generalno ja mladima vrlo
partnera najvažnija fizička spola brinu o kožnim
RANO SAZRELE (6- bitan sud o svom fizičkom
atraktivnost. Kod problemima (akne), no to
7 razred); pognuto se izgledu, o tome uglavnom
adolescenata postoji je prolazno. 2/3 žele neke
drže, ali su često niže ovisi samopoštovanje "ako
povezanost doživljaja tijela fizičke promjene. Mladići
od drugih u kasnoj mi se sviđa kako izgledam,
na doživljaj sebe kao se bave sportom: prestiž i
adolescenciji, kasnije sve mi se sviđa." Kod
osobe. popularnost. Popularniji su
su manje zadovoljne i djevojaka rast grudi ima
mladići veće visine i snage,
samopouzdane, pozitivan utjecaj. Djevojke Menarcha mijenja oni sa sporijim razvojem
sramežljivije i procjenjuju svoju predodžbu sebe, drugih te ignorirani. Čak do studija
anksioznije, izložene poželjnost upravo po svom
presudna je ta atraktivnost organe, ljubavni trokut, Masturbacija – uobičajena zainteresirani za sex.
pri izboru partnera: i latencija – uspavane sex. u dječjoj dobi: treba Promjene u veličini obitelji
odrasli i vršnjaci igre, genitalna ili ignorirati, zaokupiti pažnju – da li je to normalna
generaliziraju atraktivnost i adolescentska – socijalno nečim drugim, češća je kad okolina za razvoj
na osobine ličnosti. prihvaćanje oblika su djeca u nepovoljnim sexualnosti (normalne)?
Odstupanja u izgledu seksualnosti; od uvjetima; nezadovoljene Prisutno je još puno
vezana su uz buru samostimulirajućeg bića poterbe za pažnjom, a djeci faktora.
sazrijevanja. (usta, anus, genitalije) do u ustanovama je to
Utjecaj tabua i zabrane
(3) RAZVOJ zadovoljenja s partnerom
suprotnog spola. Rano
kompenzacija za ugodu i
uzbuđenost.
seksualnosti u ranoj dobi:
ima malo informacija, što
SEXUALNOS iskustvo fizičke ugode je
kritično za razvoj zrele
Odrasla seksualnost:
presudan je kognitivni
objašnjava porast broja

TI seksualnosti; neki se
fiksiraju pa ne znaju pružiti
element, značenje koje se
pridaje tim aktivnostima, 3.3. KULTURALNI
ni primiti ljubav i sex emocionalni i vrijednosni SKRIPTOVI
3.1. UVOD ugodu. Tijelo odrasle kontekst (uče se bratski
osobe ima puno erogenih osjećaji značenja a ne
Kulturalni skriptovi = su
Sexualnost; intimno zona – još žive stare faze. seksualni reflexi).
obrasci propisani za
vezivanje povezano s ponašanje u adekvatnom
Kasnija istraživanja su
moralom i religijskim društvu. Pravila su vrlo
pokazala da mala djeca
vjerovanjem kulture, (2) H. Harlow
nemaju sposobnost za različita ovisno o kulturi.
pravnim sistemom i Autoritarni odgoj i strogi
seksualno uzbuđenje – to je
odgojem djece, kao i sa tabui otežavaju normalni
reflexna komponenta ® Provodio je istražiavanja sa
stavovima koje ljudi imaju razvoj seksualnosti.
uzbuđenje stimulacijom majmunima i privrženosti.
jedni prema drugima, i
genitalnih organa beba se u Pokazalo se da mamjuni
prema samom sebi n Exp.: Margaret Mead:
nekim zajednicama koristi koji su odrasli sa žičanom
(McKiney).
za smirivanje djece. majkom ili ako nisu imali
Kulturno je uvjetovano, ali kontakt sa drugim · Samoa: očekivalo se
Dječaci kad se vršnjacima bili su spolno da cura ima puno
i odnos vlastite osobe
uzbude = erekcija (u prvim neupotrebljivi, tj. kao da ljubavnika prije
prema drugome i sebi.
danima života kad se nemaju ideju kako da braka, u
oslobode pelena mogu se nasrnu na ženu.
Tri su razvojna zadatka
registrirati mjerljivi pokreti · Saudijskoj Arabiji
q Novi odnos gibanja zdjelice, slično Provedena je spolna slijedi smrt za
prema orgazmu – kulminacija } terapija (kad su promatrali predbračni odnos.
vršnjacima češće kod dječaka). druge majmune): učinak
q Emocionalna Freud u pravu, jer postoji
terapije postoji, ali je bio · U australiji: Odnosi
slab: ženke nisu znale su česti za 4-
nezavisnost seksualnost u ranom surađivati, napadale su 5×/noć.
od roditelja periodu. Nije u pravu kad mužjaka. Kad je oplodnja i
spominje fazu latencije – u
q Priprema za brak nekim društvima djeca
uspjela bile su neadekvatne · Irska (izolirani otok)
majke. 1-2×/mjesečno je
(Havighurst) sudjeluju u sex igrama
sasvim dovoljno.
(igranje doktora koje Ako su dovedeni u zoo kao
Adolescenti vide svoje Kognitivno
ukljuèuje razgledavanje mladi, nisu imali razvieno
seksualno ponašanje kao objašnjenje je da
spolnih organa osoba seksualno ponašanje, a ako
stvar osobnog izbora, no to slabi muškarce,
drugog spola; masturbacija su dovedeni kao stariji,
ipak to je i pod utjecajem smatraju da žene
i sex odnosi, sex igre, jesu (iako nisu opažali sex
roditelja, vršnjaka, medija, ne doživljavaju
fantazije } djeca ne prolaze ponašanje starijih
očekivanja, stereotipa. orgazam, puno je
period latencije nego životinja).
Fizičke promjene viceva o
tajnosti; 50% ljudi
omogućavaju seksualno Usvajanje afektivno-sex seksualnosti.
izvještava o sex igrama
ponašanje: Freud ističe da veze ključno je za kasnije
prije puberteta s osobama · Nova Gvinea: u
se to dešava tijekom dugog seksualno ponašanje, iako
istog spola.
razvoja još od dojenačke to učenje ne mora biti jednom plemenu
dobi. Nekad u tim igrama uloge neposredno – važna je nema interesa za
preuzimaju mame i tate, privrženost. Dakle, sex; nakon poroda
doktora (razodijevanje) ® majmunima je nedostajala štite žene od nove
3.2. TEORIJE prvenstveno ljubav. trudnoće
kombinacija istraživanja i
SEKSUALNOG egzibicije. Uzbuđenje (postpartalni
Freud smatra da je važna tabu) i dijete bi
RAZVOJA može biti zbog činjenice da
rana seksualnost.
se skida a to roditelji bilo zakinuto (to
(1) Freudova teorija Seksualne igre s traje 5-6 g).
zabranjuju.
vršnjacima razbijaju tabue, Nikada ne prekrše
Freud je upozorio da Kognitivni element priprema za razmjenu u tabu, ali nemaju
dojenčad traga za ugodom seksualnosti se razvija tom području. Majmuni kompenzacije
oralnom – sisanje, analna – ovisno o kulturi, ne podržani među vršnjacima (masturbacija,
otpor učenja na kahlicu, shvaćaju erotski element – gotovo normalni partneri homosex.
falusna – otkriva spolne seksualnosti. i roditelji, ali manje odnosi).
 Svećenici i časne društvena očekivanja kada djeca počinju ići muškarci 5 puta češće
sestre: pitanje da se treba imati "curu" u vrtič započinje fantaziraju prilikom
li je opravdana odnosno "dečka". homoseksualna masturbacije.
Freudova teza o faza, što ne
Ispitivanja stavova Većina djece od 4-5 godina
jakom urođenom uključuje nužno
pokazuju promjene stavova masturbira i ako se to
nagonu (meh. fizički seksualni
prema seksualnosti – tj. sve otkrije i zabrani,
kompenzacija). kontakt, već više
je veća tolerancija prema masturbacija se ponovno
Predigra za sex u smislu
seksualnosti, predbračnim i javlja u dobi od 14. godina.
život (vršnjaci i usmjeravanja
vanbračnim odnosima:
roditelji prate osjećaja ljubavi.
Većina amerikanaca danas
fizički razvoj) – To je 3.6.
prihvaća vanbračne odnose
prvo “homoseksualnos HOMOSEKSUALN
ako su oba suglasna.
doživljavanje za t” u smislu
pripadnike Oslabljeni su dvostruki socijalnih A FAZA
drugogo spola, standardi (žena mora biti interesa i Počinje u 7. traje do 13.
hodanje, nevina i vjerna), napušteni afiniteta za igru. godine. To je period
zaljubljenost, sex. mitovi o štetnosti U fazi latencije istraživanja,
ponašanje. masturbacije, i da žene ne se biraju za igru eksperimentiranja. Zbog
uživaju u sexu. vršnjaci istog legaliteta (danas to više
spola. Za većinu nije bolest već izbor)
Masturbacija je djece u dobi od
univerzalno ljudsko homoseksualnost je bolje
7-13 godina, upoznat fenomen. Pokret
n S obzirom na odnos iskustvo – tabu tema još najbolji za prava homoseksualaca
prema seksualnosti postoje uvijek, ali ne veže se prijatelji/ce su ima mali utjecaj na
tri vrste društva: osjećaj krivnje: 75% djeca istog spola. adolescente jer su i inače
(1) RESTRIKTIVNA mladića i 45% djevojaka u Osjećaj bliskosti
dobi od 15-19 g 1×/tjedno tolerantni za tuđu
(2) POLURESTRIKTI postaje posebno homoseksualnost. 15%
VNA ili češće masturbira 1/3 intenzivan u dobi
mladića i 50% djevojaka. mladića i 10% djevojaka je
(3) PERMISIVNA od 10-12 godina ikad imalo barem 1
Seksualno iskusni mladi su kad počinje homoseksualno iskustvo.
Tijekom kasnih 60-tih pubertet te su
češće spremni na Ostalo ih je u takvim
godina se pojavila značajna djeca suočena sa
masturbaciju, prekidaju ju vezama tek 21-23% (tako
otvorenost prema nizom promjena i
uključivanjem u trajnu opada homoseksualnost
seksualnosti, no, u 80-im nesigurosti.
vezu, dok djevojke češće to adolescenata).
su se opet pojavila
rade baš u vezi – postaju
konzervativnija stajališta.
seksualno svjesnije,
(3) HETEROSEKSUAL Dječaci uglavnom imaju
Općenito, mladi jednako oslobađaju se napetosti NA FAZA – prvo homoseksualno
kao i odrasli dosta su zbog nepostignuća većina teenagera iskustvo u dobi 11-12 g sa
tolerantni prema seksu orgazma. Ne govore prelaze u treću starijim mladićem ili
prije braka. Međutim, tom opušteno o masturbaciji, fazu sa oko 13-14 starijim muškarcem.
liberalizacijom mladi nisu ali se ne boje loših godina, pri čemu Isključivo homoseksualno
postali poiskumitetniji, već posljedica. se to kod orjentirani muškarci u
postoje serije monogamije. djevojaka događa odrasloj dobi su imali
godinu dana homoseksualne osjećaje još
Ima se nekoliko dečki/cura, 3.4. FAZE ranije. u djetinjstvu, a
ali uvijek samo jednog(u).
SEKSUALNOG 3.5. homoseksualnost je
Ustanovljeno je da mladi RAZVOJA učvršćena tijekom dobi.
na pitanje "koliko vam je AUTOSEKSUALNA Biseksualne muškarce ne
sex važan?" Kinsey studije (Pomeroy, karakterizira
1969) su pokazale da se FAZA homoseksualni osjećaj u
Da li adolescenti stupaju u
seksualnost razvija kroz tri djetinjstvu, a
odnose radi hormona ili
faze: Masturbacija je jedno homoseksualnost izbije iza
dokazuju zrelost,
univerzalno ljudsko 19 g. (kasna
nezavisnost, priznanje (1) AUTOSEKSUALNA iskustvo. Kinsey je 1948. adolescencija).
vršnjaka, spolni identitet? FAZA – u ovoj godine proveo studiju koja
Borba protiv autoriteta i fazi dijete postaje Djevojčice obično imaju
je pokazala da 97% svih
običaja (soc. okolnosti) su svjesno sebe kao prvo homoseksualno
odraslih muškaraca
primarne, a seksualno izvora seksualnog iskustvo s vršnjakinjom, u
masturbira. Također Jones
zadovoljenje je ustvari užitka, i svjesno dobi 6-10 g.
i Barlow (1990) su
sekundarno. eksperimentira sa ustanovili da postoje n UZROCI: a) biološki
REZIME: Fizička zrelost masturbacijom. razlike kod muškaraca i (predisponiraju osobu), b)
čini sex mogućim, rana Autoseksualna žena. 45% muškaraca psihološki, c) sociološki
emocionalna iskustva čine faza počinje u 3. masturbira 1-2 puta tjedno, faktori. Prije se za razvoj
ga vjerojatnim ali godini i nastavlja dok to čini samo 15 žena. homoseksualnosti smatralo
kulturalni skriptovi se do 6 ili 7 Također postoje razlike u presudno ponašanje
određuju tko, kada, gdje i godine. fantazijama prilikom roditelja, a danas se
zašto će stupiti u sexualnu masturbacije kod naglašava i biološka
aktivnost. Postoje određena
(2) HOMOSEKSUALNA muškaraca i žena, tj. podloga (hormonalni
FAZA – kad
utjecaji; uvjetuju 3.7. dečke na dobi preuzimaju inicijativu
predodređenost). Suma to već – stvari se mijenjaju.
bioloških, psiholoških i
HETEROSEKSUAL očevi zato Primjetan je taj trend i u
socijalnih utjecajaje NO PONAŠANJE što je zreloj dobi – mladići su
presudna. Radi socijalnih ejakulacija sporije spremni preuzeti
utjecaja (liberalniji odnos Uključuje pripadnike više odgovornost novog života
društva) može se olakšati suprotnog spola. Počinje vezana uz (“mamini sinovi”), paše im
iskazivanje između 12-14 spolni čin majčinska zaštita, ne
homoseksualnosti. godine.Hodanje počinje u od preuzimaju inicijativu.
srednjoj adolescenciji. menstruaci Postoji ugroženost = velik
Biološki faktori
je, više je broj samaca, kasno
predisponiraju osobu za
3.7.1. IZVORI u sferi pronalaženje partnera i
homoseksualnost, uvjetuju
INFORMACIJA O SEXU sexa. kasni brak.
da se dijete ponaša na
određen način, što izaziva
q Homosexualnost n Želja za djetetom,
reakcije odraslih. (1) RODITELJI
} vršnjaci idiličan dom, roditeljstvo i
Homoseksualnost dječaka
(2) VRŠNJACI pritisak biološkog sata na
izaziva jako odbacivanje
žene (radi djeteta) jest želja
od strane oca, pa se dijete (3) LITERATURA q Snošaj } vršnjaci za ulazak u vezu kod žena,
neće identificirati i mama a muškarci imaju više
maskulino – pojačava
demonstraciju q Abortus } na šanse nego žene pa
predispozicija. prvom je q Masturbacija } odgađaju veze s obvezom.
mjestu vršnjaci i
Longitudinalna studija literatura, literatura
ženskastih dječaka : kad su slabo n Stanje danas: Danas su
u muškoj odjeći ponašaju teenageri seksualno
mama i q Menstruacija }
aktivniji, i mladi ranije
se na muški način. U škola. mama napreduju kroz faze
odrasloj dobi ih je 29 od 43 Liječnik
bilo homoseksualaca. uopće heterosex. odnosa. Nagli
Faktor koji korelira visoko nema q Milovanje } porast je 60, 70-tih g. (hipi
sa homoseksualnošću je ulogu, kao vršnjaci pokret), i nastavlja rasti. %
odsustvo dječakovog ni otac, predbračnog sexa u
biološkog oca u primarnoj svećenik q Spolne bolesti } funkciji godina } sve je
obitelji. Očigledno više. vršnjaci i veći % i > i + u
autoritarni otac inhibira škola } predbračnom sexu, gotovo
biološku predispoziciju za su izjednačeni (prije je bila
homoseksualnost; on je
q Začeće } majke roditelji i
velika razlika između > i +,
najviše liječnici
presudan u tome hoće li se totalno danas se + mijenjaju).
homoseksualnost ispoljiti informiraj Raniji ulazak u sex život, a
u, ali zakazuju!!
ili ne. ! ulaz u brak je kasniji (25,
zaboravljaj 30) pa je tu zapravo veći
Složaj osjećaja, stavova, u raspon u kojem se može
misli i reakcija (za obnavljati javiti sex. Nastaju i
seksualnu umjerenost) se te dvostruki moralni standardi
potvrđuje u odrasloj dobi, informacij 3.7.2. ULOGA
SOCIJALNE OKOLINE (sex je za > poželjan, a
pojačava u adolescenciji a e. Kažu žene ne smiju).
oblikuje u djetinjstvu. jednom
(oskudno i Heteroseksualno ponašanje
Homoseksualne osobe su mladih određuju kulturalne n Društveni problemi: Uz
s malo veću količinu sexa i rani
sklone promiskuitetu. U norme i stereotipi. Sa
inf.) da bi sex (promiskuitet) ®
tim se krugovima tradicionalnim spolnim
pripremile javljaju se društveni
održavaju prijateljstva ulogama dječaci, mladići
djevojčice problemi:
između muških i ženskih nagovaraju djevojke na
za prvu
homoseksualaca (muški sex, a djevojke to q širenje spolnih
menstruaci
parovi sa ženskim izbjegavaju, odlažu. bolesti
ju –
parovima). Tračeri su Djevojka očekuje da
kasnije
(ljubomora na stare
više ne mladić preuzme inicijativu, q adolescentske
partnere). Žive u svom a mladići od djevojaka trudnoće
razgovaraj
mikrodruštvu nezadovoljni očekuju da budu pasivne
u.
tražeći nove veze. U ali prijateljski (pristaju na
ženskim klubovima sex) raspoložene. 3.7.3. ZNAČAJ LJUBAVI
(nogometni…) ima više q Kondomi } Adolescentice koje I SEKSA KOD
homoseksualki (sportovi su dominiraju preuzmu inicijativu MLADIH:
tradicionalno muški). Ipak, vršnjaci i (zakazuju sastanke, odmah Kad se mlade pita o
to je još socijalno literatura su spremne na sex) sexualnom iskustvu: porast
neprihvaćeno. prestraše mladiće koji su sex aktivnosti nije
q Ejakulacija } time šokirani. No, prema nediscipliniran
mame ne nekim pokazateljima danas promiskuitet ili nekontrola
pripremaju već djevojčice u mlađoj sex impulsa, več mladi žele
ispunjenje kroz fizičku
aktivnost, žele postići
identitet na tom polju.
Neka istraživanja pokazuju
da žene i muškarci 15-18 g.
kad rangiraju aktivnosti po
važnosti onda je sex na
predzadnjem mjestu. Prvi
je uspjeh u školi, potom
prijateljstvo s vršnjacima
istog spola, prijateljstvo sa
suprotnim spolom, potom
sex, sport i romantična
veza (to je za > a + sex
stavljaju nakon sporta).
Muški 15-16 g. sex. ispred
romantike, 17-18 g.
romantika ispred sexa i
sporta (preferiranje
romantike nad sexom u
funkciji dobi).
n Aaron Hass ; pita mlade
koliko je sex bitan za
odnos u dugim vezama:
“umjereno je važan”, i nije
važan sam za sebe već kao
priznanje privrženosti i
bliskosti. Prije seksa je
važniji uspjeh u školi i niz
drugih stvari, pri čemu su
djevojke seks rangirale na
zadnje mjesto, a mladići na
zadnje ili predzadnje.
Ljubavni sex: sexualno
oslobođenje nije dovelo do
promiskuiteta, sex nije loš
ako partneri brinu jedan o
drugome ® tako to vide
mladi.
n Robert Sorentson 70’ na
uzorku od 400 mladih
13-19 g. } 50% i 75% ?
iznosi da ne bi imalo sex sa
nekim kog ne vole, i ne
žele sex sa nekim tko im se
bar malo kao osoba ne
sviđa.
Ljubav jest emocionalna,
intelektualna i fizička
bliskost a sex olakšanje
komunikacije između
dvoje koji se vole, nipošto
nije zamjena za ljubav.
Teenageri razlikuju trajnu
od prolazne ljubavi:
(1) Trajna ljubav: traje
cijeli život (zbog dobi
malo ih je to doživjelo).
Ona vodi u brak; to u
bliskoj budućnosti
adolescenti ne planiraju.
(2) Polazna ljubav:
intenzivna, dramatična (par
tjedana do par godina).
Pekid je bolan ali moralno
opravdan ako jedan ili oba
partnera nisu sretni.
Teenageri preferiraju sex
uz ljubav, suprotstavljaju
se seksu samo zbog fizičke
ugode ("no one night"), a
nasilni im je skroz
neprihvatljiv.
Teenageri odbijaju
postojanje duplog
standarda. Smatraju da sex
treba ograničiti na podlogu
uvažavanja i poštivanja.
Imaju individualnu etiku:
odgovornost je svakog
pojedinca da odlučuju o
vlastitom ponašanju, tj. ni
roditelji ni društvo nemaju
pravo regulirati njihovo
intimno ponašanje.
3.7.4. SORENSON:
klasifikaicja teenagera u
4 grupe obzirom na sex
iskustvo i ponašanje:
I. Sexualno
neiskusni adolescenti
(mlađi od 16 g)
Ne osuđuju seksualno
ponašanje drugih. Nisu sex
aktivni, ne idu dalje od
ljubljena, jer nisu spremni
ili zreli. Kažu da nisu sreli
pravu osobu.
II. Seksualni
početnici (16 g)
U različitim su razinama
seksualnog istraživanja ali
još nisu imali spolni odnos.
Prevladava predigra: time
su zadovoljni, imaju
intimnost, strast, emocije a
nemaju strah ni obavezu
prema partneru. Razvijaju
petting (nije puni sex
odnos) do te mjere da
njime postižu orgazam. To
je za njih intimnije i više
zadovoljavajuće jer
konkretan odnos donosi
anksioznost, strah od
trudnoće, od odbacivanja,
od toga kako će se partner
ponašati poslije i sl.
III. Serijski
monogamisti
Usmjereni su na jednog
partnera, a iz jedne
monogamne idu u drugu
monogamnu vezu. Imaju partnerica.
odnos neodređenog trajanja
Većina adolescenata ima
s jednom osobom. Partneri
sex 1 ili 2× mjesečno.
su vjerni dok veza traje. Od
Preko 50% + adolescenata
partnera se ne zahtijeva
u istraživanju Haasa je
brak. Godinama (smatraju
imalo samo 1 sex partnera,
to etičkim načinom
a većina djevojaka iste
poimanja veze i sexa)
dobi (17-18) više od 2
pripadaju populaciji cca 18
partnerice. Malo je
g (75% njih). Oni su
djevojaka sex
najstariji i najzadovoljniji
avanturistično (5% ih je
u uzorku. Vole svog
bilo sa više od 10
partnera i imaju više
partnera), a manjina
zadovoljavajući sex odnos i
mladića je monogamna.
više ocjene od ostalih.
IV. Sexualni
avanturisti 17 g. (16 g. i 8
mjeseci)
Slabo zainteresirani za
monogamiju, puno sex
partnera. U prosjeku imaju
16 partnera. 50% njih
3.7.5. Razlozi za ulaz u
imaju prvi spolni odnos sa
seksualne odnose
13 g. a i ranije. Tu je više
dječaka. Kažu da traže
nova uzbuđenja i senzorna
Razloga ima mnogo, npr.
iskustva s različitim
nova vrsta zabave,
partnerima. Vole biti stjecanje novog statusa,
seksualno slobodni, bez nezavisnost, izlazak iz
emocionalnog vezivanja. uskog kruga obitelji,
Seksualno su tašti i žele uvježbavanje u
biti cijenjeni radi izgleda i interpersonalnim
seksualnih vještina. Imaju odnosima, stjecanje
niže ocjene od svojih iskustava o partnerima ®
vršnjaka, ne slažu se s mladi bi trebali ostvarivati
roditeljima, smatraju se što više veza; prijateljstva
buntovnicima. 6% ostanu i za kasnije.
djevojke, 25% mladići.
Lakše je ranije stupiti u
veze: kasnije je to teže
Stavovi teenagera su zbog odgovornosti.
liberalniji nego što se
realno ponašaju (tu su
n Dva su kontinuuma za
konzervativniji) ® stavovi
stupanje mladih u odnose:
prema sex
eksperimentiranju. 90% ? i
q expresivnost –
80% ? odobrava genitalno
instrumental
milovanje, oralni i analni
na
sex a 50% ? i 40% ? usmjerenost
sudjeluje u tome. Otprilike
(oralni sex) odobrava Q emocionalna
90% ? i 70% ? a 35% ih je angažiranos
probalo. Prije je ponašanje t –
bilo liberalnije u odnosu na neangažiran
konzervativnije stavove ost
(liberalizacija stavova).
Nastaju spolne razlike u Ekspresivna motivacija:
seksualnom ponašanju. zbog zabave.
Ulazak u brak s nevinošću Instrumentalnoj je svrha
je izuzetak a ne pravilo. status, popularnost,
Malo se žena čuva za brak, uhodavanje vještina.
no mnoge imaju samo 1 ili
2 partnera (pogotovo ako Emocionalna angažiranost
se udaju mlade). Muškarci = zaljubljenost.
nasuprot tome imaju u
prosjeku 6 predbračnih Mogu biti različite
kombinacije;
q Instrumentalna
motivacija + emoc.
neangažiranost =
površne i umjetne
veze, kratkotrajne,
više njih istovremeno
q Instrumentalna
motivacija + emoc.
angažiranost = bira se
bračni partner,
monogamne veze
koje duže traju
q Ekspresivno
usmjerenje + emoc.
angažiranost =
intenzivna
kratkotrajna veza,
zabava je svrha
q Ekspresivno
usmjerenje + emoc.
neangažiranost =
prijateljstvo,
druženje, zabava,
duže traje
Konflikti nastaju kad kod
partnera postoje različita
očekivanja. Kad imaju
slična očekivanja i više se
komunicira o namjerama
("zgodna(an) si ali nemoj
to uzeti previše ozbiljno"),
a kad se ulazi u vezu što
smanjuje spontanost ali
garantira dugotrajnost. Pri
ulasku u vezu treba
usuglasiti očekivanja, te
fizičke i društvene aspekte
seksualnosti.
Srednja adolescencija –
odnosi su rijetko
zadovoljavajući za oba
partnera: svatko vodi brigu
o sebi. Seksualni odnos je
najugodniji unutar duge
veze jer potrebno je
zbližavanje i povjerenje.
Istraživanja su pokazala da
se dečki lakše zaljube, a
cure teže odljube.
Kod studenata doalzi do
cikličnih prekida veza. 5-6
mj. i 9-10 mj. i pred novu
godinu su najzanimljiviji.
Adolescentice su prvi puta
najčešće imale sex sa
nekim koga vole i za koga
će se udati (to misle).
Mladići obično imaju prvo
iskustvo s partnericom
koju ne vole, često samo za
jednu noć i koja je starija
(za stjecanje iskustva i
izbjegavanje anksioznosti s
jednako neiskusnom
osobom). Povremeno ju još
sretnu, najčešće ne. Oni
pričaju o tome, to je tema
druženja, tema u vojsci,
ratu (situacije
apstinencije). Djevojke o
prvom odnosu šute, a ako
nešto i kažu, kažu u
crticama.
n SPOLNE RAZLIKE se
produžuju u ranu zrelu dob
(razlike u pristupu
seksualnoj vezi).
Studentice pristaju na sex
iz straha da u protivnom ne
izgube mladića, dok
mladići nikad ne koriste
sex da zadrže djevojke.
Lažu o tome koliko im je
stalo do sex partnerice, a
studentice tu rijetko lažu.
n Biološka osnova (Simon,
Gagnon) tvrde da biološki
faktori indirektno
pridonose razlici. Porast
testosterona u pubertetu =
spontane erekcije čak
mladići i ne misle na sex
pa te fizičke situacije i
senzacije vode na
masturbaciju što je fizički
uvod u upoznavanje sexa i
svog tijela. Osjećaj krivnje
i anksioznosti radi
masturbacije može samo
intenzivirati to iskustvo i
uzbuđenje. Zbog različite
građe djevojkama je lakše
ignorirati genitalije:
seksualno uzbuđenje jest
vlaženje a to nije zamjetno.
Djevojke teže otkriju
masturbaciju i neodređeno
označuju neke senzacije
kao seksualne. Znači
razlike prema sexu su
biološki određene.
Socijalni uzroci; mladići
se hvale a djevojke ne }
Mladići razgovaraju o
masturbaciji s drugima,
čak postoje natjecanja tko
će dalje ejakulirati ® služi
postizanju socijalnog
statusa među vršnjacima.
Fizičko iskustvo
masturbiranja je odijeljeno
od intimnosti i romantike Slabi dvostruki standard i
jer je to autoseksualnost. više dečki ima 1× sex s
djevojkom koju voli. Kad
Djevojke razgovaraju o
imaju prijateljicu manje su
ljubavi, ne bave se
zaokupljeni brojanjem
masturbiranjem u grupi,
iskustava i pričanjem o
češće to negiraju, sa
tome.
nelagodom o tome misle i
govore, to im izgleda
nastrano. Feministice
propagiraju masturbaciju
za očuvanje fizičkog i
mentalnog zdravlja žena
koje su bez muškaraca.
Mladići znaju dosta o
fizičkim vidovima sexa,
imaju dobar rječnik za
poze i figure ali štur
rječnik za emocije. 3.7.6. ODNOS PREMA
PRVOM SEX
Djevojke su ignorantne ISKUSTVU
prema fizičkim aspektima
sexa, fluentne za ljubav. Adolescenti maštaju o sexu
i aktivno eksperimentiraju
Tu idu seksualni skriptovi
s tijelom i emocijama
(norme kako, što, kad i s
(često djeluju prije no što
kim u sex) ð tu se dečki i
promisle). Gubitak
djevojke nadopunjuju.
nevinosti kako
Mladići napreduju od
doživljavaju? Taj prvi sex
masturbacije ka sexu s
se smatra ne samo fizičkim
partnericom, a djevojke od
činom, već na psihičkom
sexa s partnerom ka
masturbaciji. Mladići od planu se mijenja slika o
sebi.
djevojaka moraju naučiti
interpersonalne i
emocionalne aspekte sexa, (1) DEČKI: doživljavaju
a djevojke od mladića kako prvi seksualno iskustvo kao
se usmjeriti na fizičke pozitivno, vide to kao
aspekte sexa } u paru se priznanje “zreliji su”,
podučavaju; dečki da se imaju više povjerenja u
otvore sex ugodama, da sebe i u vezu s djevojkom,
odlože manire, zabrane, da sad više neće trebati lagati
se opuste i uživaju u svom prijateljima da su se seksali
tijelu, a dečki uče od a nisu, jača im
djevojaka iskazivati samopoštovanje, ponosni
pažnju, brigu, nježnost, su. Neki osjete olakšanje
maženje. što je to prošlo. Većina
zadovoljna.
45% adolescenata
odgovara da nije
(2) CURE: govore o
emocionalno vezano s
miješanim emocijama;
partnerom, a 5%
zrelije i bliskije s
studenata} postoji dakle
mladićima, no što će
progresija emocionalne
vršnjaci misliti ako krenem
komponente koja postaje
u sex, a što će misliti ako
sastavni dio veze.
ne krenem? Dakle ovisnost
Upitno, kontroverzno je o sudu drugih.
tumačenje: adolescenti
govore da su bili u
Za dečke je pozitivno da
ljubavnom odnosu – ali
krenu u sex. Za djevojke je
koje mu značenje
to nejednoznačnije ®
pridodaju? Prvo to
anksioznost, tuga, “gubitak
percipiraju kao ljubav, a
djevojčice u sebi”, gubitak
onda kao sex odnos. Puno
dječjeg intenziteta. Ili
više djevojaka masturbira
rasterećenje. Neke djevojke
nego prije i više pričaju o
se isto osjećaju ponosno,
fizičkim aspektima sexa.
ozareno.
Veći je i izvor inf.
Djevojke koje su ušle u sex
s nekim kog vole: krivnja
što su ušle u novi tip
odnosa ali su neke sretne
što su poklonile nekome
svoju nevinost, a ne što su
nešto izgubile.
70% djevojaka i 90% dečki
} sex je nešto u čemu se
uživa. Sex aktivnost koja
se nastavlja sa brižnim
vršnjakom (kvalitetna
veza) ® ne vodi
neprilagođenom ponašanju,
ako se adolescenti štite i
prihvaćaju svoju spolnost.
3.7.7. PROBLEMI
HETEROSEKSUALNIH
VEZA
Pojavljuju se između 13-14
godine. Očekivanja okoline
određuju kada će se krenuti
time.
(1) SEKSUALNO
ZLOSTAVLJANJE U
ADOLESCENCIJI:
1) Silovanje od stranaca
2) Silovanje unutar obitelji
3) Silovanje unutar veze
Najčešće je zlostavljanje
od strane oca, djevojka
smatra da je to njena
krivnja. Izlaz je bijeg od
kuće ili odlaze u nove šprice i zdravstveni
prostituciju. Dolazi do
narušavanja školskog
uspjeha, proiskumiteta,
depresija pa i suicid.
Danas se u nekim
zemljama provode
edukacije "kako reći NE" -
tj. kako se obraniti od
zlostavljanja. U RH u
Zagrebu postoji Hrabri
telefon, gdje se djeca
anonimno mogu javiti i
govoriti o vojm traumama.
15% žena je doživjelo
neželjeni sex prije 18
godina. Ako se skupi više
od tri faktora povećana je
vjerojatnost: a) odvojenost
od roditelja prije 16
godina, b) intelektualna i
emocionalna nezrelost, c)
roditelji su alkoholičari ili
se drogiraju.
Ranije se smatralo da
postoji niz fizičkih i
psiholoških negativnih
posljedica ako se krene u
sex. Međutim, danas se
smatra problemom
uglavnom zdravstveni
problemi kao posljedica
adolescentske seksualnosti:
a) spolne bolesti i b)
adolescentske trudnoće.
(2) SPOLNE BOLESTI
Kontracepcija je u niskog rizika za zaražene
nezadovoljavajućem
stupnju korištena
(trudnoća), ali prezervativ
je i zaštita od spolnih
bolesti. Širenje “starih”
bolesti je antibioticima
zaustavljeno (sifilis,
gonoreja) no javljaju se
nove za koje nema lijeka
npr SIDA.
Rizične su skupine:
(1) HOMOSEKSUAL
CI (zbog povreda pri
sex činu i dobre
prokrvljenosti spolnih
organa),
(2) NARKOMANI
(nehigijenske šprice) i
(3) PROMISKUITET
NI.
Prevencija: odgovorno
ponašanje (manje
partnera), prezervativi,
odgoj.
Javljaju se nove bolesti o
kojima javnost još nije
informirana. U strašnom su
širenju chlamidia
trahomatis i Human
papiloma virus = Samo 5% adolescenata
neplodnost muškaraca i
žena, te u večem % rak
grlića maternice.
Epidemija je nevidljiva jer
nema simptoma: virus
napadne organizam, miruje
i prenosi se jer osoba ne
zna da je bolesna. Sugerira
se da se pri stupanju u
novu vezu 3 mjeseca
obavezno rabi prezervativ
(vrijeme inkubacije – tu je
mogućnost manifestacije
bolesti), potom test na
virus – ako je nalaz ok
može se prijeći na druga
kontraceptivna sredstva.
HPI infekcija raste u
mlađim dobnim skupinama
i dalje. Zastupljenost: svaki
6. adolescent je zaražen (u
SAD). Kod nas; svaki 10.
adolescent je zaražen.
n Genitalni herpes , i
druge… Informiranost je
slaba i javnost ne zna za te
bolesti (samo liječnici).
n AIDS Hrvatska je zemlja
SIDOM (od 1986-1989. g.
60 slučajeva zaraze).
Infekcija HIV-om i dalje
raste u mlađim dobnim
skupinama, iako omjer
zaražena: nezaražena
populacija pada tj. omjer
nezaražene u odnosu na
zaražene raste. više od 1/2
novih HIV infekcija je u
dobi od 15-24 g. HIV +
chlamidia ® svaki 5.
adolescent.
n Istraživanja : mladež ulazi
u spolni život (15-17 g.)
ranije no njihovi roditelji.
Spolne razlike u proporciji
seksualno aktivnih
adolescenata se smanjuju.
Prosječan broj partnera je
4-5 (1 godišnje) što se
bitno ne mijenja u ranije od djevojaka juga
posljednjig 15 godina.
Kontracepcija se rijetko
koristi; pri prvom odnosu
60% uopće nije koristilo,
kasnije rijetko. Adolescenti
su informirani jedino o
AIDS-u, o ostalom slabo.
Glavni izvor informacija o
spolnosti je omladinski
tisak i razgovor s homoseksualni, ali to je
vršnjacima (nedostatak
sustavnog obrazovanja).
koristi “safe sex” iako su
dobro informirani o SIDI.
Većinom koriste coitus
interruptus (prekinuti
snošaj) – nesigurno. Znači,
informiranost ne mijenja
bitno ponašanje. Malo se
poboljšava situacija od 87-
89 – u porastu je korištenje
kondoma i hormonalne
kontracepcije.
n 10 mitova o prezervativu
(odnos nije zadovoljavajuć,
umanjuje estetiku spolnog
odnosa, puca pa je
nesiguran, da je samo za
homoseksualce, da
umanjuje spontanost …).
Na zapadu se korištenje
prezervativa kod oba spola
udvostručilo (tijekom
80-tih).
U SAD-u je rijetka
edukacija u školi o sexu, a
i kad je o kontracepciji se
malo govori već samo o
biološkoj osnovi.
U Švedskoj edukacija
počinje u 4. razredu o.š.
(sustavna). To odgovara
potrebama potencijalnih
korisnika (roditelji to
podržavaju). Mladi (iako
vjernici) smatraju da su
religijske dogme zastarjele,
i dijele ih od svog
ponašanja. Predlažu da
edukacijske programe
stvaraju mladi (studenti
završnih godina medicine,
sociologije, psihologije…)
bliski su učenicima (način
prenošenja inf. je važan;
prihvaćeniji od mladih su
mladi).
Sjevernjakinje stupaju u
spolne odnose 3 g. ranije
od žena s juga, dok
sjevernjaci kasnije od
sjevernjakinja, a dečki juga
(dvostruki standardi).
n Hepatitis B i C
n Sifilis
Postoji mitovi da su
spolnim bolestima skloni
samo promiskuitetni i
naravno samo mit. Kad
spavamo sa partnerom,
spavamo sa svima s kojima
je taj partner spavao.
U društvu se žele vratiti
tradicionalne vrijednosti
(nema predbračnog sexa,
apel za apstinencijom…).
(3) TRUDNOĆA I
KONTRACEPCIJA
45% adolescenata (na
zapadu) koristi neki oblik
kontracepcije pri prvom
spolnom odnosu (kod nas
13% - pred par godina je to
istr.) 50% studentica i 20%
srednjoškolki redovno
koristi kontracepciju. METODE ZAŠTITE su u liječnički pregled. odgovorne za zaštitu, a ne
porastu (jedan od razloga muškarci.
Većina adolescenata je
je jačanje Crkve) ® za (D) POSTKOITALNA
pogrešno informirana o
mlade djevojke te metode ZAŠTITA: nakon odnosa SAD – natalitet opada, ali
reprodukciji: 40% ih ne
mogu biti vrijedne. u roku od 24h moguće je najmanje među
zna kad je najveći rizik
inencijom izazvati teenagerkama – ispod 15 g.
začeća tijekom odnosa.
Klaus -Oginova i menstruaciju (pobačaj), ali je najviše poroda u odnosu
Svaka druga žena se Billingsova metoda } u izuzetnim slučajevima. na prošle generacije: 1
oslanja na partnera da će praćenje izlučevine sluzi iz Sterilizacije (podvezivanje porod na 700 djevojaka
prekinuti snošaj ili uzeti rodnice – promjene su jajovoda i sjemenovoda). između 10-14 g.
prezervativ. tijekom ciklusa. Kad je Pilule za muškarce (još u
plodni period sluz je vrlo exp. fazi). Međutim pitanje Maloljetnička stopa
n Pitanje je zašto mladi ne tekuća, vlažna, skliska je da li će muškarci postati abortusa veća od stope
koriste kontracepciju? (bjelanjak). Kasnije postaje tako odgovorni da bi poroda. Puno je
(1) Adolescentima je gušća i u prvom periodu zaštitili partnerice. samohranih adolescentica.
teško ljepljiva (slična žumanjku Trudnoća je često povod
prihvatiti da jaja). Potom suhoća do (E) POBAČAJ NIJE braku u toj dobi.
su postali iduće menstruacije. KONTRACEPCIJSKO
seksualno Protočnost sluzi = SREDSTVO.
aktivni, protočnost grlića maternice
potrebna je i vagine za spermije (ne Najbolje 6-8 tjedana od Tinejdžeri: kad se vjenčaju
značajna mogu opstati u suhom zadnje menstruacije (tu je radi trudnoće veća je
revizija periodu). Izrazita skliskost najmanja mogućnost vjerojatnost da se brak
pojma o i ljepljivost (bjelanjak) komplikacije). Moguće su raspadne u roku od 6 g. jer
sebi; to bi znači da je plodnost ozljede stijenke uterusa – oni se još razvijaju.
značilo da visoka. komplikacije. “Roman” o roditeljstvu i
treba idili bračnog života –
priznati i Opaska: za djelotvornost te Abortus je kod nas kratkoročno brak
sebi i metode preduvjet je da je legaliziran radi zadovoljava mlade (status
drugima žena zdrava. zdravstvenih i socijalnih odrasle osobe) ali ih
sex. faktora. Problem je zadnjih dugoročno zakida; niže
aktivnost, (B) MEHANIČKA godina što postoje ekipe za obrazovanje i
npr. SREDSTVA: zaštitu obitelji koje socioekonomski status,
liječniku, agresivno odgovaraju veći broj neželjene djece i
apotekaru… (1) Dijafragme ženeod abortusa namećući manja mogućnost skrbi za
To je teško. (unose se u rodnicu im osjećaj krivnje. Zašto se njih; osjećaju se tužniji i
Racionalizir prije odnosa i ne koristi kondom? Treba napetiji od vršnjaka.
aju da je 1. kombiniraju se sa revizija pojma o sebi, a
sex bio kemijskim sredstvima ovako je zadržava 94% mladih majki zadrže
experiment, tj. spermicidima). koncepcija o vlastitoj dijete: kasnije su djeca
nezgoda, nevinosti. izložena zlostavljanju i
trenutak (2) Spirale (97% kasnije im je teže da budu
strasti i sigurne) se ugrade u Provedena je studija žena samostalni roditelji.
slabosti, a rodnicu, ukotve u koje koriste kondome
nije nešto stijenku maternice. povremeno – i neuspješno Kod nas je u domovini dio
što trajno (višestruke trudnoće): nisu djece zbog nezrelosti i
iziskuje Ponekad mogu oštetiti spremne prihvatiti svoju neadekvatnosti majke –
kontracepcij tkivo = poteškoće u seksualnost, i na druge koja nije u braku, više je
u. održavanju trudnoće načine su devijantne i djece jedne majke a
(rizik). To je adekvatnije neodgovorne, različitih očeva ® često su
(2) Lakomisleno za zrele žene koje dalje ne nekompetentne, pasivne, opet unutar te djece mlađe
shvaćanje žele roditi. Dijafragma se ne planiraju budućnost, tj. maloljetne majke =
trudnoće miče 8h nakon odnosa, osjećaju se krivima zbog lanac. 70-80’ je broj
sigurnost je 88% sexa i o tome ne pričaju s poroda među tinejdžerima
(3) Osobni mit
(“meni..., meni se partnerom = negiraju opao radi dostupnosti
(C) KEMIJSKA upotrebu kondoma. abortusa. Mogu utjecati
to sigurno ne
SREDSTVA: spermicidi rasa, religija, status npr.
može desiti)
(kreme, paste, želei, tbl) Spremnost na planiranje crnkinje su spremnije biti
smanjuju gibljivost budućnosti i sex znanje majke jer dobivaju soc.
spermija. 80% sigurnosti. (presudno) imaju najveću pomoć, bjelkinje srednje
Da li je pilula uputna za Kemijsko sredstvo + korelaciju sa odgovornim klase se češće udaju ili
djevojku koja nema prezervativ = 100% ponašanjem. Ne zna se što pobace (viša edukacija,
redovite odnose, već 1-2× sigurnosti. (zaštita od mladići adolescenti znaju o uspješnije u školi pa se
mjesečno? Treba odabrati trudnoće). Preporučuju se kondomima i kako ih često odlučuju za pobačaj). One
kontracepciju koja će dati prezervativi s rezervoarom koriste. Ovaj dvostruki koje su religiozno aktivnije
sigurnost a neće biti (sigurnost 86%). Pilule standard u istraživanjima su spremnije zadržati
opterećujuća za organizam. sprečavaju ovulaciju i zato odražava nesvjesnu dijete.
su najsigurnije. Treba pretpostavku da su žene
(A) PRIRODNE
Siromašne crnkinje
(zadržale dijete): 60% ih je
bilo nesretno kad su
saznale da su trudne,
nastavile su vezu i nadale
se da će se udati, 20%
miješane emocije a 20%
sretne iako nisu planirale
dijete. Nakon poroda
provedena je edukacija o
kontracepciji – smanjila se
nakon toga stopa poroda
(nakon 2 g.) Glavni je
faktor neinformiranost.
Intevjuiranje tinejdžerki
koje su došle u kliniku na
test trudnoće je pokazalo
da se na porod odlučuju
tinejdžerke koje imaju soc.
podršku, podršku od strane
partnera i očekuju
emocionalnu i financijsku
podršku od njega, također i
one čije majke nisu
podržavale pobačaj.
Mnoge su bile ugodno
iznenađene majčinom
reakcijom a reakcija oca
nije bila presudna. Dodatnu
soc. podršku pružalo je
upoznavanje druge mlade
majke. One niže klase time
potvrđuju identitet žene
(djevojka se po statusu
izjednačuje sa statusom
majke), dobivaju biće koje
mogu voljeti, testiranje
odgovorn. angažiranosti
djetetovog oca, te
pridobivaju pažnju i soc.
pomoć. Djevojke iz srednje
klase moraju odložiti
karijeru dok one iz niže
manje gube – ipak to ne
znači da ne žele smjerno
zatrudniti.
(4) ZAŠTO
MLADENAČKA
TRUDNOĆA?
· slaba informiranost
· specifično
kognitivno
funkcioniranje: ne
uzimaju ozbiljno u
obzir mogućnost da
zatrudne, ne
odgovaraju racionalno,
misle da se to njima
ne može dogoditi
(egocentrizam).
Sorenson: 1/3 mladih
djevojaka misli da ne može
zatrudnjeti dok to ne
požele a ako im se to dosad
nije dogodilo onda niti
neće: jer potrebno je imati
redovite i česte odnose da
bi se to desilo. To je,
dakle, pokazatelj jake
neinformiranosti. Skanjaju
se od nabave
kontraceptivnih sredstava,
od dodirivanja svojih
spolnih nagona (misle da je
štetno). Misle da je sex
nešto prirodno i spontano a
dobra djevojka to ne
planira već to radi kad je
strast svlada. Kad dođe do
trudnoće kognitivna
nezrelost stvara probleme –
ne idu na test kad postoji
opravdana sumnja,
prekasno se odlučuju na
pobačaj kad je to već
rizično i opasno.
One koje se odluče na
trudnoću imaju dvostruko
veće komplikacije
® toksemija
(preeklampsija) tj. kod 6%
trudnoća u zadnjem
tromjesečju porastu tlak i
težina, a ako se to ne
kontrolira nastupa
eklampsija ili moždano
oštećenje fetusa a i smrt
majke bez tretmana, potom
dugi porodi, prerani porodi
(niska težina djeteta) ili
smrt tj. mrtvorođenče… ®
sve je to ozbiljnije ako
nema prenatalne brige.
Samo 40% trudnoća
15-godišnjakinja posjete
liječnika unutar prva 3
mjeseca trudnoće, 80%
odraslih žena a 5% mladih
uopće ne posjeti liječnika –
jedan razlog tome su
roditelji koji ne
pretpostavljaju mogućnost
da se to njihovoj djeci
dogodi (“ne čini ništa
glupo”).
Sorenson: 58% nenevinih
djevojaka nije koristilo
pilule da roditelji ne bi
otkrili. Djevojke
preferiraju inf. od roditelja
ali ih ipak više dobivaju od
vršnjaka (roditelji se
srame, nastavnici su
udaljeni a vršnjaci
neinformirani). Pravničke
rasprave – smije li im se
dopustiti korištenje kontra-
cepcijskih sredstava bez
znanja roditelja (možda bi
to još više spriječilo mlade
da traže dopuštenje – kad
bi roditelji morali dati
pristanak – pa bi porastao
broj trudnoća).
Odrasli se boje da bi
informiranje povećalo
seksualnu aktivnost. Istr.
pokazuju da to djeluje
preventivno i pozitivno tj.
smanjuje broj trudnoća.
Nedostatak obrazovanja u
školama – koriste se
najnepouzdanije metode
npr. prekid snošaja i
plodni/neplodni dani
mjerenjem temperature ili
računanjem.
Treba poticati povjerenje
između roditelja i mladih.
Istraživanja o to
neplaniranom roditeljstvu;
SAD ® optimalno vrijeme
za prvu trudnoću je 22-32
g. što je prihvatljiv
raspored događaja za
prijelaz u roditeljstvo
(škola, zaposlenje, udaja,
zasnivanje obitelji). Ako se
to poštuje, jedna po jedna
uloga se ostvaruje kao i
prilagodba svakoj od tih
uloga ® to su velike
prekretnice koje izazivaju
stres čak iako su pozitivne.
Ako djevojke postanu
majke izvan tog perioda,
postaju opterećene jer
imaju puno zadataka;
razvoj identiteta,
emocionalni odnos s sinonimi.
djetetovim ocem i briga o
djetetu.
Uglavnom se mlade majke
nose s tim prijelazom uz
pomoć obitelji – većina ih
ostaje vezana uz primarnu
obitelj (ako se udaju ili ne).
Ako se rastanu vraćaju se
doma. Prvih 5 g. nakon
poroda gotovo ih pola živi
s primarnom obitelji, i
lakše se odlučuju na to
nego da osnuju nezavisno
domaćinstvo – to je norma;
svaka obitelj određuje
pravila odnosa; negdje se
uspostavlja hijerarhija
(majka, baka, prabaka…);
koncentrični krugovi npr.
majka hrani a ?????????
baka pa ostali. Različit broj
ljudi istovremeno brine o
djetetu, i često rođenje
djeteta povezuje obitelj,
nema efekta praznog
gnijezda, obnovi se status
bake a status tinejdžerke se
uzdigne (poboljša se odnos
s roditeljima i to pogotovo
ako prihvaćaju trudnoću).
Takav odnos ima i zamke
jer mlada majka dobiva
ulogu roditelja “šegrta”
(može biti instruktivno ili
eksplorativno), drugi si
uzimaju pravo da igraju
glavnog roditelja – majka
uživa bliskost sa vl.
majkom što joj otežava
kasnije odvajanje
(kolotečina je
uspostavljena). Faza
medenog mjeseca; briga i
njega djeteta (zato je
idilično) a tek kasnije (oko
odgoja) mogući su sukobi i
naročito među
generacijama.
3.7.8. ODNOS PREMA
BRAKU
Promjena društvene
funkcije braka; nekad je
regulirao sex aktivnost,
štitio članove i mladi su
prihvaćani kao zreli čim bi
ušli u brak bez obzira na
dob. Danas mnogi
odgađaju brak (karijera
npr.) ili se rastaju: mladost
i samački život više nisu
Sorenson i Has; većina
tinejdžera očekuje brak ali
ne u skoroj budućnosti
(kao 50-tih) te ne smatraju
da je brak preduvjet za sex
odnose. Misle da trebaju
provjeriti da li se sexualno
slažu i da trebaju imati što
više iskustva, da bi imali
mogućnost biranja, i oni
koji nisu “lutali” prije
braka će to nadoknaditi
kasnije. 3/4 misle da mladi
mogu živjeti zajedno i bez
braka, te misle da ne bi
trebalo osjećati prisilu
braka u slučaju trudnoće.
Mali % odbija svaku
mogućnost braka – oni žele
međusobno povjerenje i
život s partnerom ali bez
želje za brakom; često
spontano spominju
neuspjeh brakova
roditelja.
svojih podcjenjuju ili precjenjuju
njihovo sex iskustvo. (4) operacije
bilo je u

Brak ima i dalje psihičku

Većina bi željela
razgovarati s roditeljima o
KOGNITIVNA tome da su
se mentalne
funkciju; rana intimnost
može se smatrati dijelom
svemu ali dobivaju malo
podataka, a još ih manje
DOMENA operacije
mogle
potrage za identitetom. razgovara o sexualnom primjenjivat
Brak; zrela intimnost, ponašanju. i samo na
odgovornost; udruženje 4.1. J. PIAGET – konkretne
dvije jedinke koje su Iznimka: priprema na TEORIJA sadržaje.
riješile krizu identiteta. menstruaciju. Prije je to KOGNITIVNOG No, u
Pogrešne su iluzije o uvjetovalo negativan odnos periodu
RAZVOJA
potpunom prožimanju 2 prema tom periodu i svom formalnih
osobe ® zrela je zajednica tijelu; pitanje koliko je operacija
Adolescenti su sposobni
ako su mladi svjesni svoje PMS psihološki uvjetovan zakoni
razmišljati i o mogućim
nezavisnosti pa se (opterećenje, muka, nešto logike mogu
stvarima a ne samo o
kompromisno udružuju Þ negativno…). se
realnim i konkretnim ®
nema zajedničkog primjenjivat
apstraktno mišljenje,
identiteta, to je EXP.: Istraživanja : više je i i na
hipoteze, razvoj logike,
zaljubljenost. estrogena. Dvostruki apstraktne
raspravljanje o apstraktnim
standard prema sinovima i sadržaje.
sadržajima (religija, ljubav,
M. MEAD kćerima npr. menstruacija. Ovdje
smisao života). Tretiraju
Očevi obavještavaju sinove postaje
svijet kao jednu od
(1) PRAKTIČNI BRAK o kontracepciji (gdje mogu važnija
mogućih realnosti. Nastoje
(M. Mead); neformalni kupiti) ali ne i kćeri; forma
primjeniti novu sposobnost
odnosi, mladi vježbaju liberalizacija je zatekla i mišljenja od
mišljenja tj. razmišljanja o
zajeničko življenjebrak i to roditelje; precjenjuju sadržaja.
mogućem pa zato
prethodi formalnom braku. znanje djece i ne
raspravljaju o etici, q Mogu se također
obnavljaju informacije. I
filozofiji, politici, vršiti
(2) FORMALNI BRAK; kad su roditelji bili sex
religiji… “što bi moglo operacije
dugoročna odgovornost aktivni prije braka ne
biti?” ® vodi ih ka drugog
“podizanja djece” tj. brak odobravaju to svojoj djeci
utopijskim idejama, stupnja, tj.
roditeljstva. M. Mead (30% majki je imalo ® 3%
idealizmu. operacije
smatra da bi te 2 vrste ih odobrava kćerima, 9%
nad
pogodovale suvremenom sinovima odobravaju).
Piaget taj idealizam operacijama.
društvu više nego Stavovi prijatelja imaju
pripisuje kognitivnom
tradicionalni brak – ako 1 veći utjecaj. Parovi u dužoj q Mišljenje je
razvoju a ne socijalnim i
g. žive zajedno i netko to vezi ulaze u sex lakše. hipotetički -
psihičkim uzrocima. On je
potvrdi onda pravni sustav Duže veze su podloga deduktivno
davao niz zadataka za
to regulira kao brak. 3/4 sigurnijeg odnosa prema (oblik
ispitivanje kogn.
mladih vjeruje da roditelji sex aktivnosti. rješavanja
funkcioniranja tj.
smatraju predbračni sex problema
formalnih operacija.
nemoralnim: roditelji kojem je
Primjetno je da uče
svojstvena
mogućnosti logičkog
sposobnost
mišljenja, apstrakcije.
stvaranja i
Stabilne su u mišljenju –
provjere
koriste znanstvenu metodu,
hipoteza i
važno je iskustvo i vježba
izvođenja
jer omogućuju daljnji
logičkih
kognitivni razvoj nakon
zaključaka
faze formalnih operacija;
na temelju
mogu razmatrati
rezultata
alternativno, generirati i
provjere).
testirati hipoteze tj.
procjenjivati vjerojatnost q Mišljenje na
da se nešto dogodi. Faza razini
formalnih operacija se formalnih
javlja u 11.g. a učvrsti u operacija
18.g. visi o
SADRŽAJU
4.1.1. FAZA kojem
FORMALNIH mislimo, tj.
OPERACIJA javlja se na
q Osnovno području
gdje su ljudi
ograničenje
obrazovani i
faze
tamo gdje su
konkretnih
 eksperti Svijet je 1 od mnogih zelen i nije zelen Lice može biti
(rješavaju na realnosti. Raspravljaju o (i A i ne A) ® zdravo/bolesno a stakalce
taj način različitim područjima nemoguće! čisto ili s klicama (plijesan,
zadatke koji života = idealizam. bakterije…)
su povezani Kad djeca ne vide boju
žetona kažu da ne znaju Incidencija, slučaj
s njihovom 2. Hipotetsko-
odgovor, da ne mogu vezanosti bolesti (stakalce)
strukom), a produktivno rezoniranje
odgovoriti. Točna je i zdravosti – što ne može
ovisi i o
tvrdnja A, a to djeca ne zaključiti o vezanosti
situaciji Znanstveni obrasci; analiza
mogu shvatiti. Kad su zdravlja i bakterija?
(nećemo baš problema, generiranje
uvijek različitih H0 (neprovjerena mogla vidjeti boju žetona u
Malo mladih (15 g) rješava
formalno objašnjenja, trebaju ruci eksperimentatora onda
problem, a na starijima
-logički empirijski dokazi za bi odgovarali da su obje
nema ispitivanja pa se ne
misliti). provjeru tih H0). tvrdnje točne ako je žeton
zna kada (i da li se) postiže
Deduciraju se načini bio stvarno zelen, a da su
korelacijsko mišljenje. To
testiranja, prikupljanje obje netočne ako žeton u
je vrlo teško; samo mali
ruci nije bio zelen. Imaju
n DVA POTPERIODA: podataka ® provjerava se broj mladih danas ide na
konkretni podražaj pa
Postoje dva podtperioda H0 a ako je oborena prilazi fax gdje se uči statistika, a
donose sud o točnosti
koja dovode do faze se testiranju neke druge. I oni su več selekcionirani; a
tvrdnje, a ako nemaju
formalnog mišljenja: tako sve ispočetka. Praget i unutar njih nisu svi
konkretni podražaj onda ne
je zadao zadatak njihala uspješni u statistici (kakvo
mogu prosuditi da bi 1.
djeci od 8-15 g. Dao im je je tek stanje u populaciji).
(1) III - A stadij (11, 12
materijal i morali su
tvrdnja mogla biti točna.
Logično mišljenje se
- 14, 15 god.) Dječje rezoniranje je
zamisliti kako bi napravili razvija i odražava
- moguće je ograničeno onim što je iz
njihalo od utega i uzica ? individualne razlike u INT.
postavljati konkretnog iskustva, dok
dužina. 4 su varijable 22% 14-godišnjaka
hipoteze adolescenti mogu razlučiti
(snaga kojom će se klatno uspijeva u zad. njihala
logiku od sadržaja.
zanjihati, dužina uzice, (opća populacija) i 85%
(2) III - B stadij (14,15 Adolescentima je jasno da
težina utega, visina). 14-godišnjaka koji spadaju
se u exp ne pita o boji
god. nadalje) Pitanje je bilo što utječe na u 8% najinteligentnijih.
žetona nego razumijevanje
- moguće je brzinu njihanja. Treba 3 Formalne operacije se
tvrdnji – usmjeravaju se na
sustavno faktora držati constz. a 4. javljaju u 2 razine.
logiku.
testiranje varirati. Dužina uzice je
hipoteza uzrok brzine njihanja. Ovo q 11-15 g.
Formalne operacije su razmišljanja
je isto primjenjivo na
formalizacija konkretnih o
n Istraživače je zanimalo zadatke iz soc. domene,
operacija: logičke hipotezama,
KADA zapravo nastupa taj praktičke stvari npr.
manipulacije oslobođene alternativam
period i da li uopće svi prijateljica se ljuti na nas i
od veze s realnošću. a,
dođu do njega: - po nekim ne želi razgovarati s nama.
Adolescenti mogu nastaviti mogućnosti
istraživanjima samo 50% Što je tome uzrok? Niz je ?
liniju razmišljanja čak iako ma
ljudi dođe u fazu formalnih razloga i treba ih provjeriti.
je tvrdnja netočna (koriste (odvajanje
operacija (od kojih su 25%
“ako ovo… onda…” – od realnog)
ljudi normalne 3. Čista logika
znači “ako ® onda”) bez – rana
inteligencije, 75% visoko
Je mogućnost logičkog obzira na sadržajnu adolesencija
inteligentnih ljudi).
zaključivanja na neutemeljenost. Tek
simbolikom materjialnu adolescenti mogu naći q 15 g. ® kasna
koji ne mora repreuzenirati argumente i za ona adolescencij
1. Baratanje mišljenja koja oni
neku realnost. To je a; sustavno
mogućim intencionalno nemaju (npr.
osobina da adolescenti mišljenje o
uspijevaju manipulirati Parlaonica na TV). Djeca mogućnosti
Baratanje mogućim a ne to ne mogu. Osoba ne mora
tvrdnjama bez obzira na ma i
samo realnim sadržajima. vjerovati da je nešto
njihovu činjeničnu točnost testiranje
Prvo se usmjeravaju na točno/netočno a da bi
(donositi log. zaključke). svih
moguće a onda na realno – producirala argumente u
Djeca ne mogu baratati mogućih
pri razmatranju uzroka i prilog toga.
logikom nezavisnom od vars. Tek se
posljedica. Npr. što bi se 1. Razumijevanje
konkretne percepcije i tu traga za
dogodilo da na zemlji korelacija
konkretnih objekata. potrebnim i
nestane Sunca? Djeca
nužnim da
odgovaraju da je pitanje To je napredna razina
n EXP.: Piagetov pokus sa bi se npr.
glupo jer Sunca ima, ili formalnih operacija. Korr
žetonima: sakrio je žeton u promjenila
misle da bi stalno bilo zahtijevaju procjene
šaku i rekao je djetetu: brzina
hladno. Adolescenti šire temeljene na vjerojatnosti a njihanja.
gledaju; poljoprivreda bi q žeton u ruci je ili ne na apstraktnosti. Npr.
preselila pod zemlju zelen ili nije Newmarck zadavao djeci
(vulkani), ne bi bilo cvijeća zelen (ili A zad. (i adolescentima). Svi adolescenti ne koriste
ni ptica… vole producirati ili B) Predložio im je 12 karata, formalne operacije.
takve situacije s na svakoj je lice i Formalno mišljenje se
apstraktnim mišljenjem. q žeton u ruci je mikroskopsko stakalce. javlja samo kod nekih i
samo nekad. To ovisi o prethodnim nepismeni.
iskustvima i obrazovanju iz stadijima Mladi nakon 9
prirodnih znanosti i većina je g. školovanja
matematike. Čak djeca odraslih i (većina)
koja su trenirana u 4.1.2. KRITIKE adolescenata razviju
matematičkim i prirodnim PIAGETU sposobna za formalne
znanostima mogu rješavati formalne operacije a
Piagetove probleme. Dakle (1) Postavio je operacije ali neki i nakon 3
ovisi o iskustvu i obrascu razina kad se g. Pismenost
PREVISOKE
za korištenje formalnih one koriste podupire, ali
STANDARDE
operacija, ali i o situaciji i varira među ne garantira
ZRELOG
težini formalnog zadatka. pojedincima. razvoj form.
MIŠLJENJA
Formalne operacije su Rane faze operacija.
(misli da svi
situaciono uvjetovane, kognitivnog
dolaze do faze
izvode se lakše na dobro razvoja su
formalnih
poznatom području, a tamo manje
operacija) ®
gdje smo nesigurni i varijabilne, Ljudi južnih mora: imaju f.
samo 1/3
nedovoljno obrazovani ih dublje su operacije nužne za
odraslih ih
ne koristimo kanalizirane i navigaciju (H0 o položaju
koristi pri
(automehaničar formalno dio su zvijezda, anticipacija
rješavanju
operira pri rješavanju kvara nasljeđa. Na smjera i brzine navigacije,
nepoznatog
na automobilu dok npr. razvoj predočavanje…). Ti ljudi
problema. Ne
znanstvenik tu neće tako formalnih na zapadnjačkim testovima
koriste ih
djelovati ® samo u operacija ne bi uspjeli, ali bi o.k.
uvijek i
području svoje expertize. utječe funkcionirali na testovima
automatski
To je vezano uz područje individualni koji imaju formalne
postojano (oni
interesa i bavljenja. genotip i operacije njima adaptivno
koji su
Formalne operacije se specifična važne (npr. kreiranje
sposobni). Naš
mogu naći kod svih iskustva strategije lova…).
se kognitivni
ljudskih grupa ako učenja.
aparat razvio U našoj kulturi neki ljudi
gledamo područje njihove
za rješavanje (4) KULTURNE koriste alternativne obrasce
stručnosti (form. operacije
smislenih VARIJACIJE: mišljenja; također efikasne
situacijski uvjetovane). To
problema. ljudi različitih za svakodnevne probleme
što smo sposobni za
formalne operacije nije kultura ne (npr. ponekad samo
(2) Piagetove MJERE generaliziramo prethodno
garancija da ćemo ih uvijek postižu taj
FORMALNIH usvojeno rješenje na novi
koristiti. nivo, pogotovo
OPERACIJA problem). Umjetnički
u tehnički
n EXP.: Istraživanje: (zad.) ovise o tipovi dolaze inztuitivno do
nepismenim
mogućnost da se istodobno formalnom rješenja, i ne mogu to
društvima.
rezonira na nivou obrazovanju verbalno razasniti.
Odrasli ne
formalnih operacija i (podsjećaju na
koriste Znanstveno, logično i
primjenjuje vjerojatnost i matem, fiz,
apstraktni formalno mišljenje je
uzročnost na kem zadatke)
nivo. Čitanje važan napredak u
predoperacijskom nivou pa trenirana
je preduvjet adolescenciji, a hoće li biti
(npr. magijsko mišljenje). djeca daju
formalnih korišteno ovisi o iskustvu
djevojke iz spiritualne bolje rezultate.
operacija (to je osobe, važnosti, složenosti
zajednice i njihovo Nisu svi pred
prvo dijeljenje i poznatosti situacije,
tumačenje kauzalnosti. Te istim
od obrazivanju i treningu
dečki vjeruju da je sve u zadacima.
konkretnosti). osobe. o INT.
univerzumu određeno i Zato razvoj
Obrazovanje
sudbinski determinirano formalnih
uči ljude
(reinkarnacija…) – ništa operacija nije
klasificirati nnn Alternativna
nije slučajno. Po tome se prirodan i
objekte u tumačenja kognitivnog
nalaze u predoperativnoj neizbježan.
terminima funkcioniranja
fazi (moralni realizam). Ali Piaget povlači
pravila
razvijeno je i formalno univerzalnost
(grupiranje
mišljenje } istodobnost za form.
pojmova) a ne 3 PRISTUPA n Piaget
2 oblika govori da postoji operacija.
na nivou
diskontinuitet jednako kao Dakle ne n ΨM
prostorne i
i kontinuitet u razvoju. javljaju se kod pristup
vrem. blizine.
Prethodni nivoi rezoniranja svih odraslih i
Formalno n
i dalje egzistiraju nakon adolescenata.
obrazovanje Informacijski pristup
pojave novog tipa utječe na
rezoniranja. (3) VEĆE
INDIVIDUAL formalne
NE operacije. Istr.
VARIJACIJE u Latinskoj 4.2. PRISTUP
nego u Americi – PROCESIRANJA
INFORMACIJA konceptualiziraju spoznaju doslovno automatsdkih procesa
kao trodjelni sustav sličan prepričati (treba min kapaciteta
računalu. priču no procesiranja, teže ih
Perspektiva obrade svojim se kontrolira, odvijaju
informacija glavni je 1. DIO: Podražaji iz
riječima. se sami)
suvremeni pristup
vanjskog svijeta koji čine
proučavanju kognitivnog Razlike djece i
razvoja. Istraživači obrade ulaz (input),
adolescenata nisu
informacija pokušavaju apsolutne, (u nivou
opisati kognitivne procese 2. DIO: Mentalni procesi konkretnih i formalnih
u podlozi kognitivnih operacija) već su
koji djeluju na te
izvedbi, oblike obrade
4.3. relativne } male
informacija koji se informacije, i kvantitativne promjene
PSIHOMETRIJSKI
događaju između podražaja koje rezultiraju
i odgovora. Pritom se 3. DIO: Ponašanja različite
PRISTUP
kvalitativnima (kontinuitet
oslanjaju na suvremenu vrste kao izlaz tog sustava razvoja). Dječje KP za
računalnu znanost, kao i na Oba pristupa se razlikuju
(output). različite elemente raste s
opća shvaćanja ljudske od ΨM koji je usmjeren
samo na rez. testa (da li je dobi. Adolescenti
inteligencije, te specifične postavljaju apstraktnija
jezike i metode kojih n Razlika između čovjeka zadatak točno riješen ili
i kompjutera : izvršna ctrl nije, te koliko je riješeno). pitanja, uz bolje pamćenje
oblikuju i provjeravaju odabira i planiraju bolje
sveoje teorije. funkcija: Psihometrijskom pristupu i
procesnom je slično to što strategije obrade inf. i
Ovaj pristup ide iz q usmjerenje tragaju za individualnim bolje su upoznati sa
američke eksperimentalne percepcije i razlikama. Procesni traži sadržajem znanstvenih i
tradicije, ali su različiti pažnje (već različite kapacitete u logičkih problema.
termini i metodologija od kod inputa) procesiranju pamćenja, Anticipiraju koja im vrsta
Piageta, iako se bave istim q selekcionira percepcije, pažnje na nivou inf. treba, više su
problemima. Gleda se strategije individue. Informacijski sistematični te su pri
proces rješavanja pamćenja i pristup ima par pitanja; rezoniranju skloni pratiti
problema. Piaget želi rješavanja svoj napredak u rješavanju
otkriti kompetentnost isp., problema · mijenja li se u funkciji (nadziru proces
nivo na kojem je isp. no dobi brzina rješavanja).
pristup obrade informacija q nadgleda procesiranja
je usmjeren na samo uspješnost (sporije kod Piagetov i informacijski
izvođenje. Koja karika u strategija i mlađih i u pristup nisu
kognitivnom lancu je kvalitete solucija starosti. Uzroci se inkompatibilni: žele
najslabija i zašto dolazi do (metaznanje, traže među identificirati kvantitativne
problema u kognitivnom metakognicija – biološkim promjene koje dovode do
funkcioniranju? Čovjeka jesam li bio faktorima i kvalitativnih promjena.
uspoređuju s kompjuterom. uspješan ili ne, faktorima znanja Razvoj je postepeniji i
da li mi je bilo i uvježbanosti) kumulativniji no što to
n MODEL teško ili ne…) Piaget smatra. Smatra kako
KOGNITIVNOG · vid mentalne energije nakon faze formalnih
PROCESIRANJA Kompjuter je pasivan. da bi se izvršio operacija slijedi razvoj u
Piageta zanima u koju neki mentalni rad vidu profinjenja tih
kategoriju razvijenosti ide (distribucija formalnih operacija, a ne
q HARDWER: isp. i kako isp. globalno pažnje i kapacitet strukturalne promjene.
CNS, razmišlja (koristi klinički memorije). Djeca Odrasli intelektualno i
receptori, intervju) a procesni pristup i stariji imaju dalje rastu ali se ne
efektori (za se bazično koristi exp. manji kapacitet, razvijaju. Veća je
primanje, no često su efikasnost u području
procesiranje nejednoznačni osobnog interesa (to je taj
i (1) da bi se vidjelo nalazi; kapacitet rast).
izražavanje) kako se se možda ne
razvija mijenja s dobi ali n Neki nalaze 3 sfere u
q SOFTWER: pažnja, i djeca i stariji kojima se priča o napretku
(programi i percepcija, troše više kognitivnog razvoja
podaci kod pamćenje kapaciteta za odraslih
comp.); kod odvajanje viših
(2) gdje je problem · relativizam } odrasli
čovjeka je to mentalnih
koji shvaćaju da nema
nivo funkcija.
onemogućuj apsolutne istine,
funkcioniran
e djetetu da · uloga znanja u da je znanje
ja, razvojni
riješi kognitivnom relativno.
programi,
problem (to procesiranju Prihvaćaju da
strategije.
je slično nema jedne prave
Piagetu). · razvoj kontrolnih religije i da su
Djeci je (voljno zalaganje, istine različite
Modeli obrade informacija lakše izvode se namjerno) i
· kontradikcije } razvoj temelj moralnog se donosi moralna odluka.
prihvaćaju ih kao razvoja. I ovaj pristup se Dijete je u prvoj fazi
dio života, da se prvenstveno bavi razvojem usmjereno na sebe i sve
različita gledišta moralnog rasuđivanja, tj. situacije promatra s Adolescenti pokazuju veću
ne moraju razmišljanjem o vlastitim i osobnog stajališta. No, moralnu zrelost. Javlja se
razriješiti tuđim postupcima u kako se razvija, tako može apstraktno mišljenje,
pobjedom 1 kontekstu morala. sve bolje razmotriti psihički razvoj dovodi do
gledišta (sve ima moralnu dilemu s pozicije samopreispitivanja.
Na temelju svojih
i + i – strane). druge osobe ili s obzirom Socijalno iskustvo izlaže ih
istraživanja Kohlberg je
“Znanstveno na to što je najbolje za moralnim dilemama – to su
zaključio da se moralno
prvoklasno društvo u cjelini. izvori moralnog razvoja.
rasuđivanje raazvija kroz
inteligentna Adolescenti bolje razumiju
tri predvidljive razine: Izmjena faza u
osoba je sposobna od djece razloge za
Kohlbergovu modelu
posjedovati 2 (1) PRETKONVENCI ponašanje, suosjećaju,
slijedi Piagetov proces
suprotne ideje u ONALNA – imaju razvijen osjećaj
adaptacije koji uključuje
glavi i još uvijek gdje se krivnje, vlastiti standardi a
proces a) asimilacije
normalno moralno ne konvencije i podložnost
(interpretacija novih
funkcionirati”. rasuđivanje autoritetu.
iskustava na osnovi
Integracija ili temelji na postojećih spoznajnih Prema Kohlbergovoj teoriji
sinteza različitih pretpostavci struktura, npr. postojećeg adolescenti se pomiču iz
kontradiktornih da pojedinci znanja) i b) akomodcije konvencionalne faze u fazu
stajališta u moraju (prilagodba, usklađivanje, postkonvencionalnog
postojan zadovoljavati kognitivne sheme nekom shvaćanja morala.
svjetonazor svoje potrebe. novom iskustvu ili aspektu
· prihvaćanje okoline). (1)KONVENCIONALNA
promjena } (2) KONVENCIONAL FAZA:
NA – gdje se Prijelaz iz faze u fazu
adolescent traži
moralno događa se kad dijete doživi Faza 3. Prilagođavanje
stabilnost u
rasuđivanje misaoni sukob. To se drugima – Osoba je u
promjenama (npr.
temelji na događa kad djeca zajedno s stanju staviti se u tuđu
čovjek pije jer je
pretpostavci drugima sudjeluju u kožu. Shvaća da dogovor
nezaposlen) a
da se društveni donošenju odluka i pritom dvoje ljudi može biti
odrasli prihvaćaju
sustav mora razmijenjuju mišljenja o važniji od pojedinačnih
samu promjenu.
osnivati na moralnim pitanjima. Zbog interesa svakog od njih.
Adolescenti su
zakonima i suprotstavljenih gledišta tj. Moralna komponenta:
uspješni u
pravilima. kad dijete više ne može ponašanje se prilagođava
izoliranju vars da
više vladati novim onom što većina ljudi
bi odredili uzrok-
posljedicu, dok
(3) POSTKONVENCI inforacijama u okviru smatra ispravnim. Pravila
ONALNA – gdje se postoječeg pogleda na treba poštivati jer je to
odrasli traže
moralno rasuđivanje svijet, ona taj misaoni naćin dobivanja poštovanja
međuzavisnost
temeljni na sukob razriješi promjenom od strane drugih. Odnosi
(pije jer je
pretpostavci da je i reorganizacijom načina među ljudima temelje se na
nezaposlen, i
važno očuvati mišljenja, i tako prelazi na zlatnom pravilu: “Nemoj
nezaposlen je jer
vrijednost, višu razinu moralnog činiti drugima ono što ne bi
pije).
dostojavnstvo i rasuđivanja. htio da tebi drugi čine.”
prava svakog
Možemo prihvatiti i Definicija moralne zrelosti Faza 4: Red i zakon –
pojedinca.
kontinuitet kognitivnog ovisi o teorijskom Ljudi procjenjuju
razvoja koji ide u usmjerenju: moralnost uzimajući u
kvalitativne promjene U globalu se može reći da obzir društveni sustav i ono
(Piaget), i kognitivni se osobe na nižoj razini · Za psihoanalizu što je potrebno za opstana
razvoj teče i dalje. moralnog razvoja ponašaju moralna društva. Potrebe pojedinca
(5) MORALNI u skladu s pravilima kako
bi izbjegli kaznu od strane
zrelost
proizlazi iz
ne smatraju se važnijima
od održavanja reda u
RAZVOJ drugih, a na višim
razinama kako bi očuvali
internalizirano
g osjećaja
društvu. Moralna
komponenta: moralnost se
samopoštovanje i izbjegli krivnje. temelji na strogom
osjećaj krivnje i grižnje pridržavanju zakona i
savjesti. · Teorije socijalnog obavljanju dužnosti svakog
5.1. L. učenja – pojedinca. Pravila vrijede
KOHLBERGOV Svaka od tih faza se dalje moralno podjednako za sve ljude i
MODEL dijeli na dvije podfaze koje ponašanje je služe za rješavanje
slijede jedna drugu. Svaka odlučujuće međuljudskih sukoba.
Uz Jean Piageta, Lawrence od tih šest faza sastoji se
Kohlberg je predložio
drugu utjecajnu teoriju
od dvije komponente: · Kognitivne teorije (2)
društvene i moralne – kognitivno POSTKONVENCIONALN
moralnog razvoja koja komponente. Društvena razlikovanje A FAZA:
polazi od pretpostavke da komponenta odnosi se na dobrog i zla.
je čovjekov kognitivni točku gledišta prema kojoj Faza 5: Društveni ugovor
– Ljudi promatraju svijet
očima svih pojedinaca koji
žive u društvenom sustavu.
Shvaćaju da nemaju svi
iste vrijednosti i stavove,
ali drže da svi imaju
jednako pravo na
postojanje. Moralna
komponenta: moralnost se
temelji na zaštiti ljudskih
prava svakog pojedinca.
Naglasak je na održavanju
društvenog sustava koji će
to omogućiti. Zakoni se
stvaraju radi zaštite, a ne
ograničavanja slobode
pojedinaca, a kad se
pokaže potreba, treba ih
mijenjati. Postupci koji
štete društvu pogrešni su
čak i ako su u skladu sa
zakonom.
Faza 6: Univerzalna
etička pravila – Ljudi
donose moralne odluke u
skladu s osobnim pravilima
poštenja i pravde. Smatraju
da svaki pojedinac ima
svoju vrijednost i da ga
treba poštivati neovisno o
njegovim uvjerenjima i
osobinama. Prijelaz iz pete
u šestu fazu može se
smatrati prelaskom s
društvenog na unutrašnji
kut gledanja. Moralna
komptonenta: osoba smatra
da postoje univerzalna
moralna pravila koja su
iznad zakona, poput pravde
i poštivanja ljudskog
dostojanstva. Ljudski život
se cijeni više od svega.
Međutim, samo mali broj
adolescenata napreduje do
postkonvencionalne razine.
Formalno mišljenje ne
garantira
postkonvencionalnu razinu,
već većina aadolescenata
ostaje na konvencionalnoj
(3. i 4. faza), a neki čak i
na predkonvencionalnoj
razini
5.2. CAROLLmoralnog
GILLIGAN: MORALNI RAZVOJ I
rasuđivanja.
n Evaluacija
KOHLBERGOVA
MODELA
(A) DOBRO: 1)
Eksperimentalne provjere
Kohlbergovamodela
potvrđuju njegovu (i
Piagetovu) postavku da su
neke kognitivne
sposobnosti i sposobnosti
uživljavanja u tuđe
iskustvo preduvjeti za
razvoj moralnog
rasuđivanjama (ali ne i
jedini dovoljan uvijet). 2)
Empirijski podaci u skladu
su i s Kohlbergovim
gledištem o tome da je
moralno rasuđivanje
dosljedno u različitim
situacijama (60 % zbog djeteta ili zbog
dosljednost unutar iste
faze) kao i 3) da se dječji
moralni razvoj odvija kroz
faze s unaprijed određenim
redosljedom. 4) Razgovori
sa osobama na višem nivou
moralnog rezoniranja
stvarno vode do razvojnog
pomaka, i to najčešće za
jednu fazu. Eksperimenti
potvrđuju Kohlbergovo
uvjerenje da svaka faza
pretstavlja reorganizaciju
koja proizlazi iz
spoznajnog sukoba.
(B) LOŠE:
1) Univerzalnost modela
nije u potpunosti
potvrđena. Premda
međukulturalna
istraživanja pokazuju
sličnosti moralnog razvoja
u različitim društvima,
postoje kulture koje
Kohlbergov model ne
vrijedi (npr. u Kini). 2)
Neki istraživači dovode u
pitanje i primjenjivost tog
modela na žene i način
muškarce. Kohlbgerg je za
ispitanike imao samo
dječake i uzet je samo
pravi aspekt moralnosti, a
ne uzima se aspekt brige i
ljubavi prema nekome (što
je više karakteristika žena).
Zato kritičari smatraju da
je to teorija moralnog
rezoniranja kod
muškaraca.
SPOL
Jedan od nalaza Kohlberga
bio je posebno izložen
kritikama. Kohlberg smatra
da postoji razlika u
moralnom razvoju kod
muškaraca i žena:
prosjećan muškarac u svom
razvoju dostiže 4. razinu
moralnog razvoja (red i
zakon), dok prosjećna žena
dostiže tek 3. razinu žrtvovanje sebe. Sada
(prilagođavanje drugima). kod razmišljanja o
moralnim pitanjiam
Gilligan smatra da taj nalaz
dominira briga za
ne reflektira adekvatno
druge a osobne
razvoj moralnosti kod
potrebe su tek u
žena, jer Kohlberg ustvari
drugom planu. Žena
penalizira kod žena njihovu
na ovom stupnju neće
osjetljivost za to što drugi
pristati na abortus,
misle i njihovu
iako ne želi dijete, ili
prilagodljivost socijalnim
očekivanjima. To je u biti
muža ili obitelji i sl.
paradoks, jer se njihova
Gilliganova smatra da
“dobrota” interpretira kao
su životi žena u
moralni nedostatak.
povjesti bili određeni
C. GILLIGAN je razvila od strane muškaraca.
teoriju moralnosti za žene. Zbog toga se one
Prema njoj muškarci i žene osjećaju bespomoćne.
različito gledaju na
moralnost zbog različitog
odgoja. Dječaci uče etiku ð Prijelaz od
pravednosti kroz njihov “dobrote” prema
rani odnos sa majkom. Oni istini.
uče utjecati na majku kroz
svoju asertivnost - 3) RAVNOTEŽA: briga
izboreći se svoje želje. Oni za sebe i za druge –
postanu više svjesni nenasilje. Ovdje žene
neravnopravnosti u odnosu: spoznaju da njihova
majke su moćna, a djeca su bespomoćnost je više
ovisna i nemoćna. pitanje stava, i da to
Djevojčice pak nauče da je nije nužno stanje.
navažnija privrženost za Sada žene počinju
ostvarivanje ciljeva. izražavati svoja
djevojčice su više odgajane osobna mišljenja i
da budu nježne, skrbničke, slobodno odlučivati, a
pažljive (tj. prema aspektu moralne odluke sada
brige i odgovornosti), a uzimaju u obzir kako
muškarci da budu aktivniji vlastite, tako i tuđe
i asertivniji i da budu potrebe. Sada je
uspješni. Tako je muški kriterij biti nenasiljan,
moralnog tj. što manje moguće
funkcioniranja drugačiji boli zadati sebi i
(princip pravde) od drugima. Ovakvo
ženskog (princip brige i odlučivanje je mnogo
odgovornosti). teže jer je
kompleksnije.
n Kod žena postoje 3 faze Prema Gilliganovoj
razvoja morala muškarci i žene se dakle ne
razlikuju po stupnju
1) BRIGA ZA SEBE –
moralnog rezoniranja, već
osobni interes.
po kvaliteti, tj. po
Rasuđivanje je strogo
aspektima moralnosti.
ograničeno osobnim
interesom. Žena na
n NEDOSTACI:
ovom stupnju će
Metaanaliza 108
ovako argumentirati Kohlbergovih istraživanja
svoju odluku za
su pokazala da razlike u
abortus: “Jednostavno
moralnom rasuživanju
ne želim dijete i to je
ovisno o spolu ustvari ne
sve. To ne bi bilo postoje. Umjesto toga
dobro za mene.”
pronađeno je da je stupanj
obrazovanja, varijabla koja
ð Prijelaz od
uzrokuje najveće razlike
sebičnosti prema
među ljudima.
odgovornosti.
2) BRIGA ZA DRUGE – 5.3. KOMPONENTE
MORALNOG situacije, onda razočarenja. govore kako se treba
RASUĐIVANJA će joj ova faza Rest također ponašati da bi opstao
predstavljati naglašava da socijalni red (s tim se
Jedan drugi autor koji problem. dobre namjere slaže većina odrasliih)
polazi od Kohbergove mogu nisu
teorije je James Rest (3) Komponenta III: identičen sa biti (3) NEKI STARIJI
(1983). On je ustvari Odlučivanje što dobrim djelima. ADOLESCENTI I
postavio ono osnovno će se stvarno ODRASLI – zakoni su
pitanje: “Kojim misaonim učiniti: Treći dogovorni standardi
procesima osoba riješava korak je koji olakšavaju
moralne dileme?” Rest je konkretno osobnu slobodu i
našao da put do riješenja utvrđivanje društveni red, donose
ima četri komponenta: plana akcije koji racionalu koja
će najbolje Adolescenti razmišljaju o olakšava život, štite
(1) Komponenta I: moguće ljude i omogućuju
Interpretacija društvu i politici, moguća
aproksimirati im je prepozicijska logika harmoniju (nisu
situacije: Prvi je idealno nepromjenjivi)
korak (ako… onda…), formalno
riješenje, ali mišljenje, i često dolazi do
analiziranje istovremeno
kako će različita odbacivanja stavova ranije
uzeti u obzir i preuzetih od roditelja (oni 5.5. IDEALIZAM
moguća relane uvjete.
ponašanja gube autoritet).
Rest smatra da Adolescenti sve dovode u Adolescenti generiraju o
utjecati na osobe ovo uključuje svemu više alternativa ali
koje su pitanje i zauzimaju osobni
sposobnost stav prema politici i koje često nisu baš
involvirane. To donošenja realistične: idealne
se naziva religiji. Politički ideali su
odluka kao i karakteristični za alternative imaju samo
socijalna moralnu potencijalnu realnost ali
kognicija. Taj adolescente jer postoji
motivaciju. opća sklonost idealiziranju adolescenti svim
kapacitet Motivacija da se alternativama daju istu
razmišljanja o (formalno mišljenje
ponašamo na omogućuje stvaranje i šansu. U tome ih odrasli i
međuljudskim moralan način sama realnost prizemljuju.
zbivanjima i razmatranje alternativa).
razvija se čitav To dovodi do osjećaja
mogućim život. Ona može n EXP.: Adelson i otuđenja: suočeni s
problemima potječi od želje O’Neal: tražili su realnošću osjećaju se
razvija se da pomognemo adolescente da zamisle otuđeno i odbačeno od
iskustvom. Rest drugima ili iz 1000 nezadovoljnih ljudi društva i sebe samih,
također navodi suosjećanja s koji su otišli na otok u neshvaćeni u obitelji.
da i drugima. Pacifiku i sve počeli Javlja se konfuzija. No,
emocionalno ispočetka: djeca i mlađi ona je poželjna i nužna u
uzbuđenje može (4) Komponenta IV: adolescetni su naglašavali adolescenciji pri
utjecati kako Izvedba plana individualna prava a stariji formiranju ego-identiteta:
interpretirano akcije: Zadnji adolescenti su naglašavali da nema želje za
situaciju. korak je realna dobrobit društva (formiraju promjenom ne bi došlo do
izvedba opće etičke principe i nisu tranzicije iz dječjeg
(2) Komponenta II: ponašanja za vezani za svaki pojedinačni poimanja svijeta u zrelu
Otkrivanje koje se smatra slučaj). Razumijevanje ličnost.
najmoralnijeg moralno zakona; djeca vide
načina optimalnim. Da policajce kao sinonim za 5.2.1. Religijsko
postupanja: - bi se ovaj korak zakon, oni su autoritet i preobraćenje je
kad znamo stvarno desio, nužna je pravičnost kombinacija otuđenja od
moguće osoba osoba policajaca dok adolescenti religije djetinjstva i religije
posljedice našeg mora biti razlučuju instrumentalnu idealizma. Adolescenti
ponašanja treba ustrajna i ulogu policajaca i shvaćaju da postoji puno
odlučiti što bi sposobna za privatnost ® nema alternativa što ih vodi u
bilo moralno samokontrolu. identifikacije zakona s traganje za alternativnim
učiniti. Ovaj Ako osoba osobom. religioznim pravcima.
korak uključuje pažljivo
nalaženje odlučuje na putu n Razvoj mišljenja o 1) Psihoanalitičko
ravnoteže prema akciji, ali zakonima (Tupp i tumačenje
između osobnih prilikom toga Kohlberg)
želja i potreba i izgubi cilj iz Radikalne promjene
socijalnih vida, onda će (1) DJECA – zakon je pripisuju emocionalnom
moralnih normi. imati probleme s zabrana – on sprečava preokretu; preobraćenje je
Ako osoba nema ovim korakom. da se dogode loše obrambena reakcija na
razvijene Ovdje se mogu stvari nerješen Edipov konflikt;
kapacitete pojaviti prepreke repriza dječje ljutnje na
zahvaćanja a time i (2) MLAĐI
oca, i da ne dođu u veći
čitave frustracije i ADOLESCENTI – konflikt preruše osjećaj
kompleksnosti zakon kao propis,
ljutnje prema ocu u
potčinjavanje autoritetu u
sferu ulazi to da su mladi
skloni izmisliti osobnu (6) THE SELF i situacije
(2) priznanje od
religiji ® preseljenje u
drugu sferu – zamjena
legendu ili mit: fantazije o
jedinstvenosti, kao da
– RAZVOJ socijalne
okoline da
autoritetu – preobraćenje – preuzimaju ulogu lika iz
bajke – zaštićenost;
IDENTITETA se osoba
nusprodukt emocionalnog
percipira
prevrta; traženje novog osjećaju se nepobjedivima,
kao
autoriteta jedinstvenima, vjeruju da 6.1. UVOD – istovjetna
su njihova emocionalna
IDENTITET
2) Kognitivne teorije iskustva nova i jedinstvena (3) akumuliranje
i da ih nitko nije doživio = pouzdanja u
Potreba mladih ljudi da negiraju općenitost Identitet: doživljaj sukladnost osobne
objasne neshvatljivost iskustava. vlastitog ja, pojam kojeg i soc. percepcije
svijeta – okreću se novoj pojedinac ima o samom
religiji kad više nisu n Uzroci egocentrizma : sebi. Doživljaj osobne U normalnim okolnostima
dostatna prethodna istovjetnosti i kontinuiteta nismo svjesni svog
objašnjenja, kad više ne (1) Mišljenje s sjećanja, ciljeva i namjera, identiteta, nego kad se
osiguravaju sigurnost; formalnim koji se usvaja osobnim pojavi kriza. Nikad nije
nusprodukt intelektualnog operacijama: zalaganjem. stalan, uvijek se ponovno
traganja. egocentrizam je na uspostavlja – nije fiksan.
vrhu kad je tranzicija Uključuje usvajanje
n EXP.: Ulman : 40 osoba iz konkretnog u smislenog pojma o sebi pri
koje su se u adolescentskoj 6.2. SELF KONCEPT
formalno mišljenje čemu su prošlost,
fazi preobratili uspoređuje sadašnjost i budućnost
s onima koji nisu (2) Fizičke promjene i pocezane u skladnu cjelinu. Self koncept = pojam o
preobraćeni = slaba promjene na To je odgovor na pitanje sebi, samopoimanje (ima
potvrda kognitivističke socijalnom planu – tko sam, otkud dolazim i dva aspekta);
hipoteze } nisu tragali za vršnjaci, sukob s kamo idem.
istinom i jasnoćom prije roditeljima (1) OPISIVANJE
preobraćenja. Integracija različitih SAMOG
(3) Mogućnost vidova selfa u koherentan i SEBE –
Mnogi su dali objašnjenja prihvatljiv doživljaj sebe.
preuzimanja tuđih gledišta emocionalno
za prijelaz – ljudi su bili Adolescent se može
– zamišlja “kako drugi vide neutralan
dobri itd… Gledane su zamišljati u drugom svjetlu
mene i druge u interakciji” aspekt (engl.
razlike između te dvije – što je alternativa
– može se maknuti iz self-
grupe u emocijama sadašnjem egu – otkud
neposrednog iskustva, zato concept)
(psihoanalitička hipoteza) pitanje “tko sam”.
i misli da drugi njega
tj. emocionalni problemi u (2) SAMOPOŠTOVA
promatraju. Djeca imaju identifikaciju
djetinjstvu i adolescenciji NJE,
te neposredno prije sa značajnim osobinama
zbog emocionalne POUZDANJE –
preobraćenja kod Egocentrizam se evalutivno (engl.
preobraćenika ® zamjenjuje izgradnjom vezanosti – to je brojno i
različito, i ne omogućuje self-esteem)
preobraćanje je identiteta
oslobađanje od stvaranje identiteta jer su Kognitivna psihologija:
anksioznosti, ljutnje, likovi različiti. No u osoba mora izvjestiti o sebi
depresije; 3/4 kasnom djetinstvu dolazi (područje soc. kognicije).
preobraćenika je imalo do sinteze tih identifikacija Fenomenološka metoda –
problematičan odnos s – i postavlja ju si pitanje analiza iskaza, nema
ocem (mržnja), i ovo je bio što će biti kad odrastu? strukturiranih
pokušaj postizanja zaštite Adolescenti kreću u borbu instrumenata, pita ih kako
od strane autoriteta izvan za identitet. se osjećaju i što misle o
tradicije i obitelji. N FORMIRANJE sebi. “I” – ja kao subjekt
IDENTITETA: svjesnosti o sebi, “Me” kao
uspostavljanje doživljaja objekt (James).
5.6. ADOLESCENTNI istovjetnosti + osobna U ranoj adolescenciji raste
EGOCENTRIZAM ideologija i filozofija svijest o vlastitoj svjesnosti
života + prihvaćanje na osnovi toga kako se
U adolescenciji velika je osobne prošlosti i drugi ponašaju prema
zaokupljenost sobom, uspostava kontinuiteta u nama. Samosvjesnost se
gledaju se u ogledalu iskustvima + orjentacija izražava u osjetljivosti na
(fizičke promjene), misle prema budućnosti + sistem tuđe mišljenje,
da je i okolina stalno vrijednosti. okupiranosti izgledom, i u
usmjerena na njih, imaju
egocentrizmu. Nesuglasje
osjećaj kao da su pred Tri su bitna elementa je realnog i idealnog pojma
imaginarnom publikom. identiteta: o sebi što privremeno vodi
Egocentrizam je najveći (1) doživljaj sebe kao do nižeg samopoštovanja.
kod djevojčica oko 13 g. a iste osobe Zbog različitih socijalnih
kod dječaka oko 15 g. U tu kroz vrijeme uloga dolazi do
diferencijacije faceta
samoopisa; u nekoj ulozi je u opisu, integriranje nezavisnost. Kako to ispitivati
samoopis bolji a u drugoj osobina u logičnu cjelinu (psihometrijski
Individuacija: kasnije se
lošiji – konfuzno stanje – (ne samo nabrajanje), pokušaji) – problem!
više opisuju u terminima
kriza identiteta i traži se iznimke (pomažem bratu Diskrepanca realnog i
razlikovanja a ne sličnosti.
globalna slika. ali ne i sestri). Osobine idealnog selfa, razlika
Stabilnost POS-a (pojma o
nisu apsolutne kao kod samovrednovanja ili
Srednja adolescencija; sebi) može voditi u
opisa djece, shvaćaju da vezano uz određene
pojam samorefleksivnosti, rigidnost.
okolnosti mogu uzrokovati okolnosti (kognitivne,
voljnog djelovanja
iznimke u ponašanju – fizičke, socijalne,
samoevaluacije. Self =
osobina ne mora biti uvijek opće), hijerarhijska
aktivni dio ličnosti,
prisutna. organizacija
podsticatelj je motivacije i
samovrednovanja.
internalni lokus kontrole. Srednja adolescencija – AD2.
“I” može vrednovati “ne znam zašto se različito SAMOVREDNOVANJE
vlastite akcije i na ponašam u različitim
moralnom je planu uvid u ? situacijama”. Odnosi se na emocije koje IDEALNO SAMOPOŠTO
proces; samo ja znam kako osoba veže uz svoj
Kasna adolescencija –
se osjećam (a ne roditelji). samoopis; nejasan pojam. SAMOPOŠTOVANJE SAMOP
spajanje u koherentnu sliku
“I” pruža stabilan način (SAMOSVIJEST)
o sebi; objašnjenje zašto
mentalne obrade
postoje izuzeci i različitosti · James ® odnos
informacija pri spoznaji uspjeha i aspiracije. · samoprihvaćanje · ko
u ponašanju.
svijeta, može nadzirati i Samopoštovanje =
Interpersonalno · selfrespect · sa
manipulirati iskustvo ® uspjeh/aspiracija.
razumijevanje: shvaćaju
adolescent može zamisliti · “I am” – jesam · “I
subjektivnost, da postoje i
kako razmišlja drugi (npr.
da li bi kupio psa dječaku
skrivene osobine ličnosti, · Rogers ® realni self · globalni pojam o sebi · di
svjesni su samopraćenja. / idealni self (što je
kojem je pas uginuo) –
možemo kontrolirati Ličnost = stabilne i razlika manja,
vlastite osjećaje (ako si predvidive osobine samopoštovanje je · uč
ponavlja da ne želi psa, karaktera. Doživljavaju veće). Nisko
stvarno ga prestane željeti. promjene ličnosti npr. kako samopoštovanje je IDENTITET, INTEGRITET
objašnjavaju neuspjeh izvor bazične neuroze
Kasna adolescencija; i rezultira KOMPE
nekog djeteta u školi: djeca
shvaćanje da mentalni self- neprilagođenošću.
bi rekla zato što nije učilo,
sistem sadrži elemente koji Razvojna perspektiva;
danas si pametan a sutra
nekad jesu a nekad nisu u index zrelosti je
glup – nema stabilnosti,
skladu – neka iskustva ne razlika realnog i Odgoj: roditelji se često
sve ovisi o trendu; 10 g.
podliježu kontroli. Kod idealnog selfa. Između usmjere na to što dijete
ličnost je stabilnost
adolescenata se javlja 6. i 9.g. se javlja može, dijete shvati da
osobina. Kriza u
konstrukt svjesne i idealni self – to je nešto može, kompetentno
samopouzdanju – prestaje
nesvjesne razine iskustava; index zrelosti je, sve zna ali se u
iluzija da se radom može
dječak odbija psa i tako se (Zieglar): razvijenija adolescenciji pita: “tko
sve promijeniti
brani od osjećaja krivnje a osoba si postavlja sve sam ja?”, “što zaista želim
(sposobnosti!).
da toga nije ni svjestan. veće ciljeve. Osoba na raditi?” Dijete se to ne pita,
višoj razini se njegove potrebe su u
procjenjuje na više izgradnji identiteta – treba
Tijekom razvoja pomak ide komunicirati na nivou
AD1. SAMOOPIS kategorija pa je veća
od fizikalističkog do potreba a ne uspješnosti
mogućnost razlike
U ranoj adolescenciji psihološkog poimanja sebe, npr. sportaš kad prestane
između realne i
počinju se opisivati pojava stabilne biti uspješan nije nitko i
idealne slike. Što je
psihičkim osobinama karakterizacije ličnosti, ništa, zanemaren identitet,
veća razlika, veća je
(djeca – daju kategorijalne porast voljne i kao ličnost nisu sazreli pa
zrelost (ako je veći
sudove – dob, spol, ime, samoreflexivne prirode postoje fluktuacije (u
izbor teže je razabrati)
izgled, posjedovanje, što samopoimanja (sami sebe rukama su trenera ili
– uočavanje viće
radi, komparacija upoznajemo), integracija roditelja).
kategorija, finije
aktivnosti; 10.g. – pojmova o sebi u globalnu
razlike unutar Veza između postignuća i
priopadnost grupama, soc. sliku. Karakteristike
kategorija ® finije samovrednovanja je slaba:
okruženje). Opisuje se i razvoja selfa u
aspiracije pa je programima
prethodnim adolescenata;
raskorak između samovrednovanja ne može
karakteristikama ali više diferencijacija,
realnog i idealnog se povećati školski uspjeh.
nisu dominantne, te se više individuacija, stabilnost
index zrelosti. Djevojke pate od
opisuju apstraktnim pojma o sebi, organizacija,
terminima i moralnim apstraktnost, idealizam, samopouzdanja ali ne od
kvalitetama, vrijednostima, implicitni teoretičar · Rosenberg; odnos samopoštovanja. Postoji
načinom mentalnog ličnosti – integracija novih mogućeg i postizivog veza između
procesiranja iskustva, informacija, konzistentno – da li stvarno želiš to samopoštovanja i
svjetonazorima, socijalnim ponašanje, traganje za biti ili je to samo internalnog lokusa
osobinama. stabilnim i skrivenim lijepo (razlikuje kontrole. Prihvaćanje i
vidovima ličnosti, identitet, idealno i moguće). bezuvjetno prihvaćanje,
Kvantitativne su promjene
granicešto može a što ne
pridonose razvoju
samovrednovanja.
Korelacijske studije – bi se oslobodili potrebe
nema uzroka. Djevojke -
roditeljska toplina, mladići
- prihvaćanje od strane
vršnjaka.
Samopouzdanje – od 3.g.
ali kao samohvalisanje,
egocentričnost, a tek
postupno razvoj
samopoštovanja. 6.g. –
istraživanja } 6-11 g.
usporedba s drugima i
diferencijacija područja
kompetentnosti.
Emocionalni self,
razlikovanje realnog i dolazi do povučenosti ili
idealnog ja…
6.2. E. ERIKSON:
psihosocijalna
teorija
Erikson smatra da razvoj
ličnosti ide tijekom cijelog
života, 8 je faza s fiksnim
redoslijedom: postoji
ključan konflikt u svakoj
fazi. Prolaz jedna faze
omogućuje dolazak u oblačenja – obrana od
drugu i takav razvoj vodi
zdravoj ličnosti.
Epigenetski dijagram: vidi
se slijed faza i kako djeluju
nerješene prethodne krize.
N KRIZA IDENTITETA
13-20 g. = usvajanje
smislenog pojma o sebi
(identitet). Krizu mogu
zaoštriti društvena
zbivanja, podržavajući ili
otežavajući uvjeti okoline:
gubljenje tradicija i manja
je predvidivost – nema
adekvatnih modela starijih
generacija što pospješuje
traganje za identitetom
(nema stabilnih socijalnih
definiranih uloga).
Eric Erikson smatra da
kriza identiteta traje cijeli
život ali u adolescenciji
dolazi u fokus. To je
osmišljavanje sebe i sebe, difuzija, konfuzija
svijeta, konflikti doprinose
razvoju i kvaliteti kasnijeg
života. Opasnost je ako se
konfuzija oduži. Krizom
objašnjava prevrtljivo
ponašanje, preispitivanje,
zaokupljenost sobom,
stvaranje malih grupa }
grupni identitet ® ego-difuzija trajna, može
dosljednost i
konformiranje. Adolescenti doći do kronične
mogu konfuziju izraziti delikvencije, psihofizičke
Smatra da kriza identiteta
represijom u djetinjatost da dezorganizacije ličnosti i
nastupa u kasnoj
suicida.
adolescenciji (studenti,
odlučivanja. Ideološke
rane 20.g.): kritika da su
rasprave su važne za
ispitanici studenti – više
identitet a nisu obrambeni
alternativa i još nisu
mehanizmi. Srž rješenja
definirana očekivanja
krize } osnovna vrlina je
okoline kao za one koji već
vjernost, lojalnost, vjera,
rade.
osjećaj pripadanja
prijateljima, vrijednostima. 6.4. JAMES MARCIA Prethodne krize (istr.):
Do toga dolazi kroz – 4 STATUSA trebali su pisati priče na
selektivnu afirmaciju nekih projektivni materijal pri
IDENTITETA
identifikacija iz djetinjstva. čemu je pretpostavka da će
Ako se ne postigne J. Marcia vrši navoditi krize iz pojedinih
mogućnost da se bude polustrukturirani intervju perioda. U funkciji dobi
vjeran osobi, ideji, stavu, na studentima: kako i mijenja se sadržaj koji
koliko su mladi ljudi odgovara dobi, ali se u
prkosa. Ljubavne veze su zaokupljeni izborom svim dobima javlja faza
put ka izgradnji identiteta, profesije, politička autonomnosti ® faze nisu
kroz reflexiju druge osobe vjerovanja, religiozno sukcesivne i kumulativne
upoznaje sebe. određenje, seksualnost ® krize se obnavljaju. Nije
(važna za identitet kod nužno da su prethodni
Zbog traganja i
žena). stadiji zadovoljeni koa što
neizvjesnosti raste važnost
grupe vršnjaka (kroz je Erikson mislio.
n 4 STATUSA
dugotrajne razgovore Faza intimnosti slijedi
IDENTITETA
dobivaju inf. “kakav sam i nakon krize identiteta:
kako me drugi vide”). muški studenti imaju jaku
Obraćanje vršnjacima (1) KONFUZIJA povezanost između
govorom, načinom (DIFUZNI) identiteta i intimnosti
IDENTITETA: kriza (korelacija, a ne uzročna
konfuzije, i to ugrožava da ili ne, izbor ne veza). Ženski isp. više
ličnost ako je puno (zamišljaju ali su veličaju intimnost (prvo su
alternativa (konformiranje pasivni) – napredniji na usluzi drugoj osobi) i
grupi smanjuje difuziju i intimnost je preteča
zbrku). identiteta, samo rijetko tu
(2) ZAKLJUČANI,
uspiju izvesti paralelno ®
Zaljubljivanje nema ulogu PREUZETI
zadovoljavanja sexualnih kod žena su seksualni
IDENTITET: kriza ne,
potreba, nego se testira odnosi s drugima važniji
izbor da (preuzelo je
difuzni identitet ® kako se od politike i religija za
ono ponuđeno od
druga osoba obraća prema formiranje identiteta.
roditelja) – primitivni
nama. Kod žena difuzija
identiteta raste tijekom
n Profesionalni identitet : (3) MORATORIJ :
ideali, previsoka aspiracija, kriza je aktualna a studija, a kod muškaraca
opada.
pobuna prema roditeljskoj izbor nejasan –
dominaciji. primitivni Žene s preuzetim
Osobne ideologije i identitetom (primitivni
filozofije života su vrlo (4) POSTIGNUTI model, negativan,
različite} otežano je IDENTITET: kriza da, nepoželjan) su zadovoljne,
formiranje osobne prošla, izbor da – uspješne kao i one koje su
ideologije i produžuje se napredniji postigle identitet (Ř
zdrave): kod muškaraca je
kriza identiteta.
to negativno.
Ako se ne uspije naći (5) OTUĐENO
identitet javlja se sumnja u POSTIGNUĆE: prošli kroz Muškarcima je najvažniji
period odlučivanja, došli profesionalni identitet.
uloga = autodestruktivno do zaključka ali su Karakteristike žena u
ponašanje, zaokupljenost negativistički – misle da pojedinom stadiju obzirom
time što drugi misle o društvo nije idealno pa ne na spolne uloge (studentice
meni, nebriga za mišljenje žele preuzeti zanimanja ni i 35-ogodišnjakinje).
drugih – izolacija; droga i religije, ne žele brak (u Studentice su postigle
alkohol su oslobađanje od vrijeme vijetnamskog rata identitet: zaokupljene su
anksioznosti koju stvara je dodao ovaj status; ne onim što mogu postati,
konfuzija uloga. Ako je sviđa im se što društvo partner je suradnik a ne
nudi). zaštitnički otac. 35.
(postigle identitet); u o
mladosti prihvatile i o s d
preuzele identitet – ali ga b t u
odbacile. n u z
a d i
v e m
A) Preuzeti identitet }
l n a
j t j
s u
a i
t
n c
u
j e n
d
e i
e
= š
n
b t
t
l a
i m
i )
c a
e s š o
k t d
i a r
=
h r a
i s
o l
o j
b e
b e
n
i
a
t o =
v
e
l
l
j p s
j
a r u
s
n i m
k
j n n
i
e c j
h
u a
b , j
v b u
l
e o
i
z j
s u
a e
k
,
i ž
n
h s e
e
k e n
o o s
b m d t
i p a v
t e e
e t b n
l e i o
j n b s
s t i t
k n l ,
i e e s
h u
k
i o
v o
z d
e b
v b
z a i
a n j s
o e
d d n r
r o e o
a m d
s a ( i
l n t
e e e
B) Difuzija identiteta } l
j
= p
 i a b i
m š i …
a t t
a i Stadiji nisu stabilni. U
j s nekom području identitet
C) Moratorij } u v može biti postignut a u
o drugom ne.
o j
s
e n Nezavisnost-
t
autonomnost i osjećaj
u i o
odgovornosti
d s d
e p r
n u a (1) autonomnost u
t n s vanjskim
i j l aktivnostima –
c e e trošenje novca
e n
j = (2) autonomnost u
= u aktivnostima
vezanima uz
“
k a dob –
d
r m kupovanje
a
i b odjeće
,
v i a
e c (3) autonomnost u
l
i donošenju
i
j sudova –
z …
a uvažavanje u
b ”
raspravama
o
g o – (4) autonomnost u
č aktivnostima
e koje utječu na
o ž
v status (izbor
d e
a škole i
b l
, zanimanja)
a i
ž
c m
e
u
l
j
e b
u
i
ć
t
e i
i
g s
s
p
v
u
p o
n
o j
j
n a
a
a
v
š
a a
a
t l
n
i
j
o
a
č
e
p k
r i
e v
m a
a n
j
m a
a
j a
c l
i i
, i
m
(7) Neki to opovrgavaju. nekim društvima nema
bure. Seksualne igre,
EMOCIONAL Freud: ulazak u genitalnu
praćenje poroda i smrti –
nema tabua, nema velikog
NI RAZVOJ fazu, konflikt je zbog otkrića ni preokreta zbog
upoznatosti sa
fizičkih promjena,
priprema genitalne faze. U seksualnošću. Neka
periodu latencije libido je istraživanja to potvrđuju.
Trajanje adolescencije je nevidljiv a sad opet izbija Freeman smatra da je i
sve duže – za neke je na površinu u socijalno tamo adolescencija
buran a za neke miran stresna.
prihvaćenom obliku ®
prijelaz. Bure su
heteroseksualna veza s
uglavnom na kliničkoj
partnerom izvan obitelji.
populaciji (slučajni N NOVE TEORIJE
Treba prevladati
uzorci) i nisu nužne (to je
neriješene seksualne
kontinuum). Promjene
odnosu prema roditelju · Boss (interpersonalna
raspoloženja su intenzivne teorija),
suprotnog spola što se
i česte. Adolescenti
postiže kroz reaktivnu
(13-18 g.) su imali
formaciju – dijete · Sullivan,
“bipere” i trebali su
(adolescent) pokazuje
registrirati s kim su, što
suprotne osjećaje · teorija polja Levin,
rade i kako se osjećaju Þ (neprijateljstvo,
pokazalo se da su mržnju…). To je · Piaget,
promjene raspoloženja adolescentska pobuna
česte i brze. Skloniji su protiv roditelja. Nakon · Kohlberg,
euforičnom raspoloženju i oslobađanja adolescent se
osjećaju kaosa · feministička
može ponovo približiti perspektiva,
(ekstremnija ali kraća roditeljima, prolazi
raspoloženja nego kod
odraslih – npr. kod
homoseksualnu fazu – · teorije socijalne
vrlo prisna prijateljstva s kognicije
adolescenata traju 45 min. vršnjacima ili starijom
a kod odraslih 2 sata). (Selman –
osobom preuzimanje
Raspoloženja su realna i (poistovjećivanje).
predvidiva u odnosu na uloga),
Promjena seksualnosti ide
zbivanja. Puno su aktivniji od želje za čistom · teorije socijalnog
pa se zato češće mijenjaju ugodom do želje za učenja,
raspoloženja (mijenjaju reprodukcijom.
češće situacije). Stresori · ekološka perspektiva.
Masturbacija; zamjena
su realni i potječu od klitoralnog orgazma u · Socioemocionalni
fizičkih promjena zreli vaginalni. Novija razvoj – uz odnos s
(pubertet) ili iz okoline istr. pokazuju da se roditeljima i
(vršnjaci, škola, zahtjevi zadržava klitoralni vršnjacima važna
roditelja), i orgazam kao jednako tema je i
najkompetentnije dijete važan (to nije regresija). samopoimanje
može postati nepredvidivo Anna Freud; formiranje mladih.
jer je u adolescenciji karaktera } narušena je
podložnije stresorima. ravnoteža zbog
Učenici 7. razreda (tjedan aktiviranog libida.
dana); samo 14%
slučajnih stabilnih
osjećaja samopoštovanja,
16.g. – 40% }
raspoloženje i odnos
prema sebi se
stabiliziraju. Promjene na
fizičkom planu,
kognitivnom planu i
socijalnom planu Þ izvori
stresa. Teorije }

S. Hall – pojam bure i

stresa; mladi se
pokušavaju prilagoditi
promijenjenom tijelu,
izlaze iz tog perioda
moarlno jači, i to je nužan
period za razvoj ličnosti.
n Margaret Mead: u
(8) RAZVOJ SOCIJALNIH ODNOSA
8.1. OBITELJSKI ODNOSI
8.1.1. ODNOSI S RODITELJIMA – KONFLIKT?
Često se govori o jazu među generacijama, no ti su nalazi
često uvjetovani metodološkim nedostacima. U djetinjstvu se
može koristiti tehnika opažanja, no u adolescenciji ne jer su
oni vrlo osjetljivi na opažanje (mogu modificirati ponašanje),
zato se rade upitnici, no tu postoji jedan značajan
metodološki nedostatak, tj. upitnici su često jednostrano
usmjereni, tj. pitaju samo za odnos adolescenta prema
vršnjacima ili prema roditeljima, ali ne i obrnuto – ako je
narušen odnos s roditeljima zaključe da je odnos s vršnjacima
dobar (treba ispitivati oba odnosa).
n EXP.: Rutter 76’ – je proveo dvosmjerno istraživanje
Zasebno su uzimani podaci od adolescenata i roditelja.
· Većina roditelja odobrava svom djetetu izbor prijatelja
i srednje škole.
· U malom % obitelji se pokazalo povlačenje
adolescenata od roditelja, zatvaranje u sobu (12% > i 7%
+), a i onda je to u 1/2 slučajeva nastavak ranijeg
povlačenja (iz prethodnog razdoblja).
· 1/4 roditelja navodi da postoji emocionalno udaljavanje
i problemi komuniciranja sa sinovima (poteškoće da se
približe djetetu) ali samo u 4% slučajeva su se ti odnosi
pogoršali u odnosu na stanje prije adolescencije.
· 9% dečki (6% poteškoća se pogoršalo u adolescenciji).
Slični podaci su dobiveni i od djece. Vrlo malo ih odbacuje
roditelje.
Dakle: 2 generacije ipak ostaju bliske. Između njih dolazi do
promjene kvalitete odnosa: u djetinjstvu je “interakcija
razmjene” (roditelj daje brigu a dijete odvraća poslušnošću) i
tu se dijete uči hijerarhijskim pravilima u društvenim
odnosima.
U tim istraživanjima koja pokazuju jak metodološki
nedostatak je izbor uzorka ispitanika: uglavnom su to
ispitanici koji su i prije adolescencije imali problema
(klinička populacija) pa ih imaju i u adolescenciji, i tako se
došlo do zaključka da je adolescencija razdoblje bura.
Klasična su mišljenja da što mladi provode više vremena s
vršnjacima da je veća vjerojatnost da će poći krivim putem
(vršnjačke grupe se specijaliziraju za negativnu konformnost
da bi skandalizirali odrasle). Potiče se razvoj nezavisnosti od
roditelja, piju, puše… no to je preuveličavanje jer adolescenti
slušaju roditelje jednako ako ne i više nego vršnjake, slijede
roditeljske savjete o obrazovanju, usmjerenju a vršnjake
slijede u izboru prijatelja, aktivnosti, slenga, odijevanju.
Adolescenti se slažu s roditeljima u temama morala,
vrijednosti a s vršnjacima u temama muzike, stila, spavanja…
Tvrdnja o jazu je više mit nego realnost. Postoje periodi
privremenih sukoba no to su normalne varijacije u životu – u
3/4 obitelji adolescencija je miran period.
Interakcija s vršnjacima je ravnopravna, recipročan je odnos –
dijete uči fer igru, jednakost. U adolescenciji odnos postaje
sve ravnopravniji, poslušnost je više voljna no automatska.
Te promjene u odnosu iniciraju adolescenti – adolescenti
traže svoje uvažavanje.
Dvosmjerna socijalizacija: roditelji utječu na socijalizaciju
djece ali i obrnuto, i djeca utječu na socijalizaciju roditelja.
Okolinski faktori: Odnos roditelja i adolescenata ovisi i o
društvenim okolnostima, o kulturalnom miljeu – u strogim
patrijarhalnim sredinama te promjene neće biti tako izrazite.
Tu su i ekonomski i društveno-povijesni trenuci npr. ratne
okolnosti: otac je na bojištu a majka doma. Ranije se javljaju
recipročni odnosi, izostavljena je figura autoriteta (i dijete
preuzima dio brige) što pogoduje ranijem i samostalnijem
razvoju. U adolescenciji je promjena od jednostranog
autoriteta na zajedničkom donošenju odluka.
Selektivnost u komuniciranju: o nekim temama se priča samo
s jednim roditeljem, a o nekim temama ni s jednim.
Adolescent jednostavno uskraćuje neke informacije svoga
privatnoga života.
q Roditelji ostaju autoritet u području školskog
uspjeha (čest izvor sukoba) – to roditelji ne
ispuštaju iz ruku.
q Samostalnost se više dozvoljava u području
privatnog života} tu se majke i očevi razlikuju.
q Očevi se ograničavaju na planove za budućnost,
školu, političke teme a majke se zanimaju za
svakodnevna zbivanja, brige, probleme,
emocionalni razvoj i interpersonalne odnose –
zainteresiranije su za suradnju.
8.1.2. PROCES INDIVIDUACIJE
Specifičan je proces individuacije: Oslobađanje od zavisnosti
o roditeljima i istodobno pokušaj održavanja veze s njima.
Drugi element individuacije je promjenjena percepcija
roditelja od figure prema osobe sa vrlinama i manama.
Roditelji postaju realne osobe i ličnosti a prestaju biti figure –
u dječjem su periodu roditelji idealni, autoriteti – dojam
nerealnog mističnog, nema pogovora o tome da li su dobri ili
loši. Sad je kritičnost, uočavaju se njihove mane,
nekompetentnosti, neujednačena znanja, drugim riječima
postaju bića sa muškim i ženskim osobinama. To je zapravo i
osnova ravnopravnog odnosa, jer sa "Bogom" se ne može
ravnopravno razgovarati.
Majke prije postaju ličnosti od očeva jer su sklonije
razgovoru i dijeljenju svojih neperfektnosti i slabosti, dok
otac ostaje udaljeno biće i dugo održava sliku nepogrešivosti i
autoriteta. Majkama se više povjeravamo: kombinacija
autoritet – suradnja / bliskost – poštovanje, a otac postavlja
norme no zbog udaljenosti gubi prisan odnos s djecom
(provode manje vremena zajedno a to ne biva zamjenjeno s
odnosom razgovora). Gubi funkciju bliskog. Sada roditelji
imaju odvojene funkcije koje se nadopunjuju.
U 3 od 4 obitelji odnosi su zadovoljavajući.
n Postoje ustvari dvije krize : kriza traženja identiteta kod
adolescenta i kriza traženja nove uloge u odnosu sa djetetom.
Traženje identiteta nužno zahtijeva separaciju adolescenta od
svojih roditelja, pogotovo na emocionalnoj razini. Separacija
se očituje u smanjenom broju kontakata, uspostavljanje
privatnog života i selektivno informiranje roditelja.
Provođenje vremena van obitelji se koristi za samootkrivanje,
stavovi se izgrađuju kroz razgovore s vršnjacima. No,
adolescent ostaje privržen obitelji.
No, i roditelji moraju redefinirati svoju ulogu u odnosu s
adolescentom, što uključuje prihvaćanje samostalnosti
“djeteta” i vlastitog starenja. Roditelji adolescenata su zato
najnezadovoljniji roditelji. Oni su dakle također pod stresom,
nisu više aktivni roditelji i traže novi zadatak u životu.
8.1.3. TEORIJA MEĐUZAVISNOSTI:
Teorija privrženosti: Privrženost daje malom djetetu osjećaj
sigurnosti i omogućuje zdrav razvoj. Adolescent koji vjeruje
roditeljima, da će mu pomoći ako "zaškripi", on će biti
spremniji na istraživanje novih situacija i time će razviti veći
stupanj samopoštovanja.
Budući da se adolescent mijenja, okolina mora također biti
fleksibilna, jer ako je ona fiksna ne može se prilagoditi tim
nastalim promjenama, te ne može adekvatno reagirati na
ponašanje adolescenta. To može biti izvor konflikata i otežati
razvoj adolescenta.
Kod adolescenta postoji potreba za pripadanjem (bliskošćću)
i potreba za samostalnošću (odvajanjem): i jedna i druga
strana mora postojati. Pa tako adolescent mora imati osjećaj i
sigurnosti i slobode. Istovremeno i pripadam obitelji i imam
sebe.
n EXP.: Neka istraživanja o sukobima – oni su intenzivniji
samo u 25% slučajeva i izviru iz poteškoće roditelja da se
priviknu na novu ličnost svog djeteta (novi afiniteti, stil, nove
kognitivne i reproduktivne sposobnosti). I sami adolescenti su
ambivalentni: variraju po želji da budu tretirani kao odrasli i
povremenog djetinjastog ponašanja. Sukob se javlja svaka 3
dana, obično s majkom i djevojke imaju više svađa od
dječaka. Svađe prosječno traju 10 min, ali su za adolescente
jako emocionalno nabijene. Kad su adolescenti sa obiteljima
onda negativne misli znatno premašuju pozitivne misli.
Sukobi su jako kratki i na vrhuncu su u ranoj adolescenciji
(kraj o.š.) U kasnoj naglo padaju – pogotovo ako adolescenti
napuste dom.
n Kako mladi vide mjesto svojih stavova u odnose na stavove
roditelja i vršnjaka ? Roditeljske stavove su procijenili vrlo
konzervativnima, vršnjačke vrlo liberalnima a svoje u sredini
(nema jasnog poistovjećenja). Kad su roditelji učinili isto
pokazalo se da mladi precjenjuju tu razliku, a roditelji tu
razliku podcjenjuju (žele biti bliski). Taj perceptivni jaz se
pripisuje adolescentskoj potrebi da vjeruje da su njegove
misli jedinstvene, posebne.
8.1.4. RAZVOJNE FAZE U INDIVIDUACIJI
(1) Oštra diferencijacija
Oštra kritičnost prema roditeljima, duboko odbacivanje svega
od roditelja. Burniji period u ranoj adolescenciji.
(2) Vježbanje vlastite nezavisnosti od roditelja
Aktivno isprobava vlastite odluke, usmjerenja, osjeća se
nepogrešiv (to liči na fazu negativizma kao u 2.g. života).
Ponekad je cilj takvog ponašanje namjerno izazivanje
roditelja radi otkrivanja granica (dokle mogu ići). Odbacuje
sve savjete. Zamjena za roditelje (za emocionalne veze) su
vršnjaci. No, česta je izgubljenost i strah od potpunog gubitka
roditelja (u emocionalnom smislu).
(3) Ponovo približavanje roditeljima
Zasnovano je na novom osjećaju vlastite autonomnosti.
Očekuje se sloboda odlučivanja i dobrovoljna suradnja (nije
mi obaveza surađivati sa roditeljima). Adolescentu je važno
suprotstaviti se a kad roditelj pristane, on odustane od cilja ®
ako mu se dozvoli i najgluplja mogućnost on će vidjeti da to
nije prava mogućnost.
(4) Konsolidacija
Adolescent gradi osjećaj identiteta (kao nezavisne
individualnosti) uz pomoć iskustva identifikacije iz
djetinjstva, iskustva iz 3 prethodne faze i novih elemenata.
Rezultat je razvoj nezavisnosti i prihvaćanje izvjesnog
oslanjanja na roditelje. Time se roditelji više ne percipiraju
kao da ugrožavaju ličnost.
8.1.4. ULOGE RODITELJA U PROCESU
INDIVIDUACIJE
Očevi} podržavaju prvi dio faze (emocionalno
osamostaljenje)
Majke} pospješuju dio težnje da se ostane blizak roditeljima.
Tako gdje nema oca proces individuacije biva otežan jer
majka teži održavanju bliskosti a sin iz odgovornosti prema
majci teže prihvaća odvajanje, i konformira se (što je teškoća
da se ostvari nužna individuacija). Rezultat: “mamini sinovi”
(često doživotno) ili odu u prenapuhanu funkciju macho
muškarčine (preobražava vlastiti neisprofilirani identitet u
ulogu grubijana…). To su oba nezdrava klišea, osoba ne
nalazi vl. identitet i autentičnost te ostaje u klišeu (udovoljava
očekivanjima majke ili ulazi u predodžbu kakav muškarac
treba biti).
n Sukob s roditeljima : zbog želje mladih za nezavisnošću i
želje za kontrolom od strane roditelja. Adolescenti su skloni
raspravi i testiranju roditeljskih granica. Često se povlače u
“hladni rat” = nekomunikacija. Izlaz je pomirljivi
kompromis. Sukobi su oko svakodnevnih stvari (škola,
izlasci, prijatelji, kućne dužnosti, svađe s braćom…) jednako
kao prije 70 g. Nova je jedino droga.
Dječaci imaju više problema u djetinjstvu jer je okolina više
feminizirana (tet u vrtiću, nastavnice…), žene su modeli a od
njih se očekuje izrazito tipizirano ponašanje.
Djevojke u adolescenciji imaju više problema oko potrebe za
ZV i NZV (ponekad se to iskaže kroz ranu trudnoću). Njihova
je sklonost da svoj identitet izgrađuju na bazi da se povezuju
s drugim ljudima i iz te pozicije teško im se suprostaviti
fizičkim i emocionalnim vezama s obitelji. Osjećaju se krivo
ako napuštaju majku – imaju više emocionalnih izljeva.
Sukobi oko povjerenja, promišljenosti, spolnih stereotipa,
straha roditeljka da ne zatrudne, izlasci… Osim toga i
roditelji teže puštaju djevojke od dječaka.
Dječaci su više zaokupljeni aktivnostima koje su vezane uz
vanjski svijet, i očevi se udaljuju jer više ne dijele iste
aktivnosti. Sve manje vremena provode kod kuće, manje su
doma i manja je šansa sukoba (oni su obično oko pranja,
higijene, neurednosti, rizičnih aktivnosti). Najbolji tip obitelji
je gdje su članovi povezani ali individue (to je zdrav tip
odnosa za osamostaljenje adolescenata). Za dobre odnose u
obitelji je ključno podržavanje, zainteresiranost, balans
ljubavi i postavljanja granica te jasno komuniciranje svojih
stavova } iznošenje svojih želja (osobni govor) a ne
naređivanje (znači “meni je teško… ja brinem…” a ne “Imaš
biti doma u 9”).
Yul: adolescencija je druga prilika za izgradnju identiteta (1.
je faza autonomnost djeteta) – adolescencija liči na to. To je i
2. i zadnja prilika da bude ono što je. Kad djeca postanu
adolescenti prekasno je za odgoj – sad se roditelji mogu
opustiti jer sad se tu ništa ne može izmijeniti. Za roditelje je
to teško, gube to “da znaju najbolje”: to je teško prepustiti.
Roditelji i dalje ostaju odgovorni za atmosferu u obitelji, za
kvalitetu interakcije i trebaju izražavati svoje stavove ali ne
više sa pedagoškom tendencijom. Treba ravnopravni dijalog,
i uvažavanje suverenosti druge osobe (“rekla sam ti što
misliš, a ti napravi što hoćeš”). Čak je važniji način
donošenja odluke, od same odluke (važniji je proces nego
sadržaj), važno je kako se pregovara, a ne o čemu (važno je
dvostruko povjerenje). Roditelji trebaju koristiti osobni jezik,
govoriti o sebi (JA-komunikacija)).
8.1.6. ELEMENTI ADOLESCENTSKOG
EGOCENTRIZMA (tipičan sklop ličnosti)
(1) Nalaženje grešaka kod figura autoriteta
Zbog mogućnosti da zamišljaju idealni svijet, otkrivaju
da se osobe ne uklapaju u taj svijet; otud kritičnost.
Bitno je da roditelji uzmu te kritike kao nužnu fazu
razvoja a ne kao osobnu kritiku.
(2) Sklonost raspravljanju
Sposobnost adolescenta da uočavaju pojedinosti unutar
neke teme. Ako roditelji pristanu na raspravu o
principima a izbjegnu raspravu o ličnosti, tad to pomaže
očuvanju obiteljskog mira i razvoj mišljenja
(3) Centriranost na sebe
Osobni mit; ja sam poseban, ne podliježem prirodnim
zakonitostima kao ostatak svijeta
(4) Neodlučnost (svjesni su višestrukih mogućnosti pa
teško odluče)
(5) Prikladna dvoličnost
Ne razlikuju izražavanje ideala i djelovanje da bi to ostvarili
(puše a protestiraju zbog zagađenja okoline).
8.2. ODNOSI S VRŠNJACIMA
8.2.1. ZNAČAJ ODNOSA S VRŠNJACIMA
Važni su i imaju za adolescente magičnu moć iz nekoliko
razloga:
(1) Samopoštovanje adolescenata se razvija i to zbog
prihvaćanja od strane vršnjaka.
(2) Razvija se moralno rasuđivanje: prema Piagetu je
druženje sa vršnjacima važno jer omogućuje
promatranje stvari iz tuđeg kuta gledanja. Naime,
odnosi s vršnjacima se temelje na ravnopravnosti,
a ne nadređenosti i podređenosti. To omogućuje
otvorenu i kritičnu diskusiju o moralnim
pitanjima, što prekida djetetovu usmjerenost na
sebe i potiče zrelije oblike mišljenja.
(3) Fiziološki razvoj ih prisiljava da se suoče s novim
iskustvima a vršnjaci (jer prolaze isto) tu mogu
dati psihičku podršku i konkretne informacije
(iako ne uvijek točne).
(4) Adolescenti nastoje oslabiti emocionalne veze s
roditeljima, a vršnjaci im nude tehnike i podršku
da se oslobode roditelja – zato uspostavljaju način
razgovora i oblačenja koji dijeli mlade i stare.
(5) Postoji potreba je za eksperimentiranjem da bi se
iskušali novi identiteti i vršnjaci to razumiju,
prihvaćaju i toleriraju, a roditelji ne baš (“kaj
glumataš?”). To ne znači da su vršnjaci uvijek
ljubazni i podržavajući jer znaju biti rigidni u
zahtjevu poštivanja grupnih normi. No, bez
vršnjaka adolescent ne bi znao koje aspekte
njegove ličnosti vršnjaci prihvaćaju a koje
odbacuju (oni su relevantan okvir za samoprocjenu
i adaptaciju).
(6) Prijateljstva idu od razvijene aktivnosti ka psihičkoj
razmjeni (društva za povjeravanje).
8.2.2. VRŠNJACI – SELF KONCEPT I
KONFORMIRANJE VRŠNJACIMA
Adolescenti, pošto još nisu razvili svoj identitet, imaju
značajnu potrebu pripadati nekoj grupi, a pripadanje nekoj
grupi uvijek zahtijeva konformiranje ponašanja, razmišljanja
i osjećanja grupnim standardima. No, izraženost
konformiranja varira u funkciji dobi.
cure
dečki
7-9 11-13 15-17 19-21
x – dob
y – prosječan rezultat konformiranja
Vrhunac je u ranoj adolescenciji (11-13 g) i djevojke su
sklonije konformiranju.
 prosocijalno pon.
neutralno pon.
antisocijalno pon.
7-9 11-13 15-17 19-21
x – dob
y – prosječan rezultat konformiranja
Prosocijalno konformiranje 11-12 g, a antisocijalno i
neutralno manje izraženo od prosocijalnog i neutralnog.
n Funkcija prijateljskih veza je upoznavanje samog sebe,
terapijska funkcija (slobodna ekspresija emocija), učenje
komunikacije i uvažavanje mišljenja. Mladi uglavnom dijele
vrijednosti neposredne vršnjačke skupine; obitelj je u okviru
istog socijaln og statusa pa zato mladi zadržavaju vrijednosti
roditelja a ne apstraktne vrijednosti opće kulture mladih.
8.2.3. VRSTE UDRUŽIVANJA
(1) BLISKA PRIJATELJSTVA
To su bliski prijateljski odnosi koji su temelj za formiranje
većih grupacija. Traži se razumijevanje, poštivanje
različitosti u mišljenju, osobnosti i stavovima, podrška,
intimnost i sl.
Principi bliskosti
I. Princip međusobnog poštovanja
II. Princip međusobsobnog povjerenja
III. Princip zainteresiranosti za sve što se kod druge
osobe događa (emocije, misli, ponašanja)
IV. Princip recipročnosti odnosa
Funkcija bliskosti
I. Upoznavanje sebe kroz refleksiju od strane drugih
II. Terapijska – izražavaju i diskutiraju se problemi
III. Uči se ravnopravna komunikacija
Intimnost ¹ seksualnost: Intimnost je prije svega potpuna
otvorenost u kontaktu s drugim, tj. “ja sam potpuno i bez
rezerve i cenzure ono što jesam”. Seksualnost međutim može,
ali ne mora biti povezana sa intimnošću.
(1) KLIKE
Klapa ili manja grupica vršnjaka istih interesa. To su
osnovne jedinice društvenog života adolescenata.
Uglavnom je 6 članova istog spola; bliski odnosi, izlasci,
razgovori, parovi bliskih prijatelja ili prijateljica. To
podsjeća na obitelj, pruža soc. identitet pojedinca u
očima drugih i izražava socijalne granice. Zahtijeva
konformiranje. Osnova: razgovor.
(2) DRUŠTVA – “škvadre”
Skupine (crowds); to su neformalna udruženja od 2-4 klike
što pruža mogućnost većeg broja kontakata ali slabije
kvalitete; kontakt s više ljudi. Osnova: zabava, organizacija
društvene aktivnosti (sport, tulumi).
Klike dominiraju tijekom tjedna a društva vikendom. I klike i
društva si izabiru imena (posebno vani); to ime pridonosi
osjećaju identiteta i jača koherentnost (uvedeno u vojsku;
amblemi).
n 3 FAZE RAZVOJA prijateljstva kod djevojaka (Duval i
Anderson)
q 11-13 g. zajedničke aktivnosti (odvijaju se
paralelno). Prijatelj je netko tko je zabavan.
Posesivnost i ljubomora.
q 14-16 g. naglasak je na razmjeni tajni, prijatelju
možeš vjerovati i povjeriti mu se.
q 17 g. ® opuštenije, nema zahtjeva za tajnost i
cijene se individualne razlike u ličnostima.
Prijatelj je netko tko je sukladan. Posesivnost i
ljubomora se prenose na odnose s dečkima.
n Kod dječaka: Tu se prijateljstvo prvenstveno usmjerava na
akcije (a ne tajne) jer se identitet muškaraca osniva na
postignuću, asertivnosti, autonimiji (kod žena intimnost). Od
prijatelja očekuju alijanse (odanost, pomoć u nevolji),
aktivnosti. Prijatelj je onaj tko pomaže u nevolji – dosta
instrumentalno.
U odrasloj dobi muškarci traže akciju, a žene intimnost.
Međutim, muškarci nisu neosjetljivi na finese tuđe ličnosti.
Mogu dobro opisati ličnost, brige i probleme svojih prijatelja
pa nije točno da ne brinu jedni o drugima. No, ne definiraju
prijateljstvo kroz emocionalne razmjene.
Za prijateljstvo u adolescenciji je jako bitan razvoj
dogovorne validacije: jedna osoba teži shvatiti svijet kroz
razmjenu ideja, osjećaja, mišljenja koje iznosi drugoj osobi
da bi dobila njen komentar (jednaka je angažiranost obje
strane). Želi se čuti tuđe mišljenje da bi se dalje razvijalo
vlastito. Ponekad olakšava i to što se glasno iznosi vlastito
mišljenje, čak ne treba ni komentar. To jača nezavisnost od
roditelja.
8.2.4. STADIJI RAZVOJA GRUPNOG ŽIVOTA KOD
ADOLESCENATA
(1) Kasno djetinstvo - istospolne klike

(2) Rana adolescencija - interakcije među klikama
različitog spola (grupa s grupom)
(3) Članovi klika različitog spola (počinju se povezivati)
(4) Kasna adolescencija - skupine sastavljene od spolno
mješovitih klika
(5) Rana zrela dob - skupine se raspadaju na parove koji
razmišljaju o braku Klike postaju suvišne jer se
ostvaruje potreba za intimnošću;
Koristile su se projektivne tehnike, tj. adolescenti su trebali
dovršavati rečenice: “ako netko nije dio grupe…”
· 15-godišnjaci završavaju s negativnim posljedicama
(izoliran je, ružno mu je…)
· 17-godišnjaci “uvažen je i cijenjen” (može i sam).
· Kasnije: sretan je (pozitivne posljedice).
Klike i društva nude gotov identitet koji je prihvatljiv u
određenom vremenu (odjeća): kasnije se međutim javlja
potreba za individualnošću i izgradnja vlastitog identiteta.
8.3. PROFESIONALNO OPREDJELJENJE
(1) GANSBERGOV MODEL
(1) Fantazijski : osnovna škola: odabiru se aktivna i
zbudljiva zanimanja, realnost se ne uzima u obzir.
(2) Probni, eksperimentalni period – pubertet.
Usklađivanje interesa, vrijednosti i sposobnosti.
Odluka je emocionalna.
(3) Realistična faza : kraj srednje škole - mogu planirati
daljenje obrazovanje kako bi ostvarili željenu
kareru.
Druga teorija zasniva se na upitnicima ličnosti: gleda se kako
socijabilne, realistične (itd.) osobe biraju na osnovi toga
zanimanja. Važni su status profesije i mogućnost
zapošljavanja.
U SAD-u 40% sinova liječnika ulazi u medicinu (generiranje
iste profesije) – vezano i uz privatno poduzetništvo. Postoje i
spolne razlike (u SAD-u je na matematici više muškaraca):
kod nas to nije toliko izraženo, ne postoji opća nadmoćnost
muškaraca (samo u pojedinim područjima) – ipak se na
tehničke fakultete upisuje manje žena (zapošljavanje, uvjeti
rada…).
Hrvatska: posvećuje se puno pažnje profesionalnoj orjentaciji
(publikacije, predavanja, testiranje, praćenje…)
Postignuće je presudna tema za adolescente. Ovdje dolazi do
veće spolne diferencijacije. Kod adolescenata postoji
značajna potreba za postignućem. Razlikujemo intrinzičnu i
ekstrinzičnu motivaciju.
(2) TEORIJA MOTIVACIJE - 90-te godine je razvijen
model motivacijskog procesa koji govori da učeničko
ponašanje određuju tri čimbnika:
a) Stav je li inteligencija fiksna ili je plastična promjenjiva -
promjenjiva ð učenici uživaju u obrađivanju sadržaja i manje
brinu o ishodu. Međutim kada pređu u srednju školu, oni
dožive određeni šok i postaju jače ekstrinzično motivirani,
mijenja se sustav vrednovanja te postaju nesigurni i teže
boljim ocjenama.
b) Intrinzična i ekstrizična motivacija
(3) ATRIBUCIJSKA TEORIJA
Pokazuje se da socio-ekonomski status odražava komulativne
i kombinirane efekte različitih utjecaja na uspjeh učenika u
školi. Djeca koja potjeću iz boljih uvjeta često pohađaju i
bolje škole, koje su pak bolje opremeljene, bolji su učitelji i
sl.
Prijatelji su također važan vanjski faktor, jer oni utječu na
stavove i ponašanje i tako mogu imati i pozitivne i negativne
utjecaje.
Do krize markiranja škole dolazi češće kod učenika koji
potjeću iz obitelji sa nižim socio-ekonomskim statusom.
Razvoj profesionalnih planova: dio je razvoja profesionalnog
identiteta, ispituju se vlastiti intresi, osobine, mogućnosti,
ovdje se integrira i utjecaj roditeljske profesije kao i utjecaj
socijalne okoline (šta je prestižno, itd.).
(4) SUPEROVA TEORIJA: mi kroz život nekoliko puta
krećemo kroz te faze:
1. ISTRAŽIVAČKA FAZA - dolazi do kristalizacije planova
koji su realističniji, alternative se realističnije promatraju.
1.1. 14-18 god. Period kristalizacije - osoba upoznaje sebe
1.2. 18-24 god. Period specifikacije - prikupljaju se uže
informacije o vlastitoj struci.
Druge faze za adolescenciju nisu zanimljive.
(5) HOLANDOVA TEORIJA
Sociološki pogled: pri izboru zanimanja postoji ograničenje
urokovano s-e status, klasna pripadnost roditelja i dolazi do
izabiranja struke ovisno o spolu.
Faze slijede obrazovanje u nekoj zemlji: adolescenti od 14-18
g. sužuju izbor, traže inf. o općim kategorijama zanimanja i
profesija (vrlo široko), potom od 18-21.g. specificiraju
interese te se informiraju o specifičnimn zanimanjima (a to
odgovara američkom sustavu obrazovanja). U realnosti mnogi
nisu tako racionalni i sistematični.
Druga teorija zasniva se na upitnicima ličnosti: gleda se kako
socijabilne, realistične (itd.) osobe biraju na osnovi toga
zanimanja. Važni su status profesije i mogućnost
zapošljavanja. Društvo regulira upisnim kvotama, ali nema
sustavnih praćenja potreba zapošljavanja. Ulogu imaju
roditelji, i njihove aspiracije određene su socio-ekonomskim
statusom; mi imamo više aspiarcija zbog tranzicije (uspijeva
se vertikalno kretati).
(9) ADOLESCENTSKI PROBLEMI
9.1. UVOD
Masovni mediji su skloni preuveličavanju tih problema. U
adolescenciji treba razlikovati eksperimentalno izvođeje
ponašanja i stvarno psihopatološko, ovisničko i devijantno
ponašanje.
Drugo treba razlikovati problem koji imaju svoje uzroke u
adolescenciji od onih koji imaju svoje uzroke ranije. Često
devijantno ponašanje nestaje ulazkom u zrelu dob.
Probleme ponašanje u adol. se s druge strane ne smije
omalovažavati ili čak smatrati i normatinim ponašanjem, tj.
ponašanje nužno za ovaj razvojni period.
n Razlikujemo dvije vrste poremećaja:
a) internalizirani - koji su unutar osobe (čir na želucu)
b) eksternalizirani - koji se manifestiraju u okolini (krađa).
Smatra se da su posljedica nesposobnosti kontroliranja
impulsa, nekonvencionalnosti ličnosti adolescenata i okoline.
Zato postoji sklonost eksperimentiranju s rizičnim
ponašanjem. Postoji i biološka teorija - u smislu urođenih
predispozicija za odstupanje "sensation seeking". Često jedan
vanjski problem vodi u jedan novi problem: droga u
delikvenciju, delikvencija u prostituciju itd. (tzv. clasteri
problema).
Adolescenti mogu imati poremećaje iz oba područja, i
tretman treba prilagoditi.
n Postoji niz skala za mjerenje stresora kod adolescenata.
Stres se primarno prpisuje promjeni bila ona pozitivna ili
negativna jer zahtijevaju adaptaciju. Danas se puno spominje
šok budućnosti - danas se društvo iz temelja strašno brzo
mijenja, napredak ide nevjerojatnom progresijom i potrebna
je stalna adaptacija.
n Tri niza čimbenika koji određuju ranjivost za stresne
događaje:
a) KOLIČINA STRESA - pro čemu je akumulacija
multiplikativan
b) SOCIJALNA PODRŠKA - drugi ljudi nam pomažu da
prebrodimo stresnu situaciju
c) STRATEGIJE SUOČAVANJA SA STRESOM: a)
bihevioralne; b) kognivitne. Muli Lahad - priča u 6
slika, 6 načina suočavanja sa stresom
B - belive = vjerovanje (vjera, optimizam)
E - emotion = emocije (rasplakati se)
S - social = socijalna podrška
I - imaginacija = odmak od stvarnosti (fantazijska
putovanja, plaža, crtanje itd.)
C - Cognition = razjasniti si situaciju i sl.
Ph - Physical = fizički se aktivirati
n Tri vrste suočavanja
a) suočavanje usmjerno na problem - poduzimaju se akcije
za riješavanje problema
b) usmjerenost na emocije - jednostavno si olakšavam
emocionalno stanje (slušanje muzike, leči u toplu
kadu)
c) usmjerenost na procjenu, kognitivnu preradu - misaona
prerada (ispit nije toliko bitan i sl.)
Općenito se nalazi da su adolescenti najčešće koriste
strategiju usmjerenost na problem i socijalnu podršku. Oni s
pozitivnim obiteljskim iskustvom su više usmjereni na
riješavanje problema, a oni s lošim na emocionalnu razinu.
Venitiliranje emocija je vrlo bitno za adolescente, također je
bitna socialna podrška.
Pokazalo se da oni sa boljim strategijama suočavanja (engl.
coping) sa stresom također su i zdravstveno u boljem stanju.
Kao rezultat stresa dolazi do emocionalnih i bihevioralnih
problema.
n Postoje rizični faktori
A) SIROMAŠTVO
B) KRONIČKA BOLEST
C) RODITELJSKE MENTALNE BOLESTI,
ALKOHOLIZAM
D) IZLOŽENOST NASILJU PRILIKOM NPR. RATA.
E) RAZDVOJENST RODITELJA
n Postoje i povoljni faktori
a) RODTIELJSKA OKOLINA - nadgledanje aktivnosti i
dosljednost u primjeni discipline, bliski odnos sa
barem jednom osobom u obitelji.
b) MREŽE PODRŠKE IZVAN OBITELJI - prijatelji,
c) OSOBNE KARAKTIRISTIKE. pozitivan pojam o sebi,
socijalna odgovornost, dobre komunikacijske i
socijane vještine.
9.2. PSIHOPATOLOGIJA U ADOLESCENCIJI
Mnogi oblici psihičkih poremećaja se odvijaju u adolescenciji
– govori se o mladenačkoj shizofreniji, anksioznosti,
depresiji.
Moguća je biološka podloga takvih poremećaja, ili
poremećena psihička ravnoteža. To burno razdoblje promjena
uvažava i socijalni aspekt tj. stres radi velikih promjena u
sebi, u odnosima s vršnjacima, preuzimanje uloga…
Psihopatologija je vođena genetsko-vremenskim rasporedom;
adolescencija je period aktiviranja tih genetskih zapisa.
Biološke promjena u pubertetu aktiviraju psihičke probleme =
nastaju psihopatološki problemi. Nakupljanje stresova
(razvojni zadaci) mogu osobu gurnuti preko praga ako postoji
gen. ili biološka ranjivost.
9.2.1. SHIZOFRENIJA (SCH)
Najčešće izbije u adolescenciji, rijetko u djetinjstvu. Obično
rana zrela dob. Ti su simptomi često pomiješani sa
depresivnim i sociopatskim simptomima.
Te osobe kao djeca nisu sudjelovale u aktivnostima vršnjačke
skupine, imali su vrlo malo prijatelja, antisocijalno ponašanje
doma (ali ne nužno i van obitelji).
Prognoza je lošija ako se poremećaj javi ranije. Ta ScH nije
vezana s dječjom ScH (dječjim autizmom).
Rizična dob za javljanje ScH kod > je od kasnih tinejdžerskih
do ranih 20’, a kod + čak do 30-te. Ne zna se zašto. Kod
djevojaka dolazi do toga pod velikom presijom studentskih
obaveza ili neuspjeha veze. To vodi do fantazija o velikoj
ljubavi, da je ljubav obostrana – što je nerealno i vodi ka
rascjepu ličnosti.
Velika je uloga socijalnih faktora: nerješeni obiteljski odnosi,
istodobna želja za pripadanjem i za individuacijom. Najviše
podataka ima o konceptu genetske ranjivosti: neki su ljudi
genetski skloniji izbijanju bolesti tj. ranjiviji su pri izlaganju
strsnoj okolini. Također je veća šansa onima koji imaju krvne
srodnike oboljele od ScH.
Tretman je farmakoterapija, a bilo bi dobro da bude i
psihoterapija.
9.2.2. DEPRESIJA
To je nejčešći poremećaj i uglavnom je prijelazna. Doprinosi
problemima ponašanja. Vezana je uz osjećaj gubitka ili
neuspjeh realan/nerealan, gubitak tjelesnog integriteta.
Simptomi: umor, slaba koncentracija, gubitak apetita.
Manifestira se različito kod starijih adolescenata i mlađih
adolescenata.
Mlađi: stalno traže uzbuđenje, žele stalno biti u društvu,
delikventno ponašanje, pretjeran sex, droga – čine sve da
odagnaju depresiju.
Biološke promjene te drugi razvojni zadaci u procesu
stjecanja nezavisnosti od roditelja ugrožavaju pojam o sebi pa
ulaze u kontraponašanje.
Stariji adolescenti su introspektivni i letargični, zauzimaju
stav “koja korist od svega toga”: osjećaj besmisla. Od
depresije idu suicidi (u SAD-u su 1. saobraćajke 2. umorstva
3. depresije kao izvor smrti).
Svake minute u SAD-u jedan adolescent pokuša suicid, a u
jednom danu ih 14 uspije. Žene puno češće pokušavaju, ali a
muškarci češće uspijevaju izvršiti suicid. Pokušajem suicida
žene komuniciraju svoju bol (koriste pilule) a muškarci idu
uglavnom na vatreno oružje. Često se ne uzima ozbiljno kad
netko priča o suicidu. Mit: “tko priča neće to učiniti” a to je
pogrešno, dobro je to uzeti za ozbiljno.
Adolecsenti koji se odluče na suicid imaju probleme s
roditeljima ili ne mogu zadržati prijatelje, ljubavni problemi
ili zaokupljenost problemima koje roditelji imaju međusobno,
problemi u školi… studenti čine većinu adolescentskih
suicida (obrazovaniji su, inteligentniji, viši društveni status).
Najčešće su to iznadprosječni studenti no imaju previsoke
aspiracije (nedostižne) i misle da ne rade onako dobro kako bi
mogli.
n jude možemo podijeliti u 2 kategorije:
· “luđaci”; osjetljivi na finese u životu, sve važu,
razglabaju o smislu života
· “kamiondžije”; putuju svijetom zadovoljni ako se
najedu janjetine i štipnu konobaricu, sve prihvaćaju pod
motom “i to je život”. Ova podjela je zgodno objašnjenje
većeg broja suicida kod studenata
9.2.3. POREMEĆAJI HRANJENJA
Gotovo samo žene. Zaokupljene zu izgledom i težinom.
A. BULIMIA: periodična prežderavanja
“zabranjenom” visokokaloričnom hranom. Šopaju se dok
ne zaspu ili ne povraćaju – prisiljavaju se na povraćanje.
Potom slijedi faza dijete. Uzimaju laksative, diuretike.
Cijeli dan se bave planovima o jelu, ili kako bi ga trebale
izbjeći. Opsjednute su težinom i žele biti mršavije od
normalne prosječne težine za svoju dob i konstituciju.
Nemogućnost kontrole hranjenja vodi ka
autodestruktivnosti, sramu, predbacivanju.
Većina bulimičarki to uspijeva prikriti pred prijateljima i
obitelji (tajni poremećaj).
Procjene u SAD: 1:10 (čak do 1:4). To je simbolička zamjena
za nedostatak ljubavi (oralna faza): težnja da se bude voljen,
ako se ne ispuni, djevojke se vraćaju hrani što simbolički
zadovoljava “hranjenje ljubavlju”. Kad se riješi uzrok onda se
i hrana normalizira. Bolje je raditi na uzroku a ne samo na
simptomima (što čini bihevior terapija)
B. ANOREXIA: je teži poremećaj jer djevojke
silno snize tjelesnu težinu, za 20-25% u samo par
mjeseci. 20% tih djevojaka umre (bez tretmana) radi
samoizgladnjivanja. Polovica anoreksičarki ima i
simptome bulimije.
To je poremećaj bogatih: bjelkinje, iznadprosječne studentice
višeg socio-ekonomskog statusa.
a) Poremećaj je vezan s time da postanu odrasle žene;
težnja je da ostanu u formi djeteta. Izgube
menstruaciju, nemaju obline, dječačko lice.
b) Drugi je razlog da time vježbaju kontrolu događaja koji
su inače idealno pod njihovom kontrolom;
postizanjem autonomnosti na planu tjelesnog
izgleda želi se kompenziratu sve ono nad čime
nemaju kontrolu. Dakle to je obično u obiteljima u
kojima su roditelji vrlo kontrolorajući.
c) Treći je razlog želja da udovolje roditeljima koji traže
postignuće i koji daju veliku pažnju osobnom
izgledu (vitkost je pitanje prestiža).
Anoreksičarke tebaju istodobno u tretman uzeti i psihijatri i
internisti (radi davanja infuzije). Cijela obitelj treba biti
uključena.
9.3. DELIKVENCIJA
1. Kaznena djela : pljačke, ubojstva, silovanja, droga
2. Prekršaji : tučnjave, opijanja, kršenje reda; to izvodi
manjina
Bježanje od kuće, javni izgredi, nepoštivanje pravila. Imaju
zagarantiranu anonimnost, ne tretira ih sud već soc. rad.
Porast maloljetničkog kriminala (Zagreb, Pula, Rijeka, Split,
Osijek); najveći je porast u Virovitici i Vukovaru. Rang
q proizvodnja, promet i upotreba droga
q ugrožavanje života i tijela
q razbojništvo i silovanje
q bludne radnje
Pred 2 g. Odsjek za maloljetničku delikvenciju sadržavao je
socijalnog radnika, sudstvo, policiju, psihologa i pedagoga.
Manji broj adolescenata je spreman na krajnje oblike: suzbili
su blaže oblike kriminala. Porastao je broj droga, te spolnih i
krvnih delikata.
Od 14-18.g. osobe se smatraju maloljetnicima, a mlađi su
djeca. Popravni domovi izazivaju suprotne efekte jer samo još
više nauče. Pomak ide od otvorenih antisocijalnih djela u
djetinjstvu na prikrivenim (iza leđa odraslih) djelima koje je
teže otkriti (raste i težina tih djela).
Dječaci su više skloni delikvenciji, 4-5 dječaka ili mladića na
jednu djevojku. No porast je i među djevojkama; počinje jako
rano – već s 10 g. krađe i slično.
U o.š. pedagozi provode preventivne programe; interakcijske
igre, upoznavanje sebe, preuzimanje tuđe perspektive – djeca
nižeg socio-ekonomskog statusa i loših obiteljskih uvjeta.
Mladići su često ulovljeni zbog krađe i skitnje a djevojke
bježe od kuće i seksualno ponašanje van kontrole. Dosta je
djevojaka u tipičnom muškom kriminalu (droga, krađe,
prostitucija…).
Dječaci su najnasilniji s 18 g., ali čak i s 15 g. (vrhunac).
Veća je agresivnost mladića, sklonost izbivanju od kuće i
manja spremnost roditelja da kontroliraju njihovo ponašanje.
Uzroci mogu biti razni: neurološka i psihološka odstupanja,
nisko samopoštovanje, roditelji, poteškoće u apstraktnom
mišljenju i koncentraciji = nisu razvili kognitivnu kontrolu
koja bi regulirala emocije i ponašanje, uz što se vežu i
problemi u učenju, bijeg i izolacija. Imaju manju sposobnost
zauzeti perspektivu druge osobe na istoj razini moralnog
razlučivanja kao i vršnjaci.
Nisko samopoštovanje: da li delikvencija vodi do niskog
samopoštovanja (etiketiranje) ili je obrnuto? Delikvent je pod
pritiskom vršnjaka i zato čini delikt (traži priznanje od
prijatelja).
Destruktivni roditeljski odnosi: neinteres, nekontrola djeluju
na antisoc. ponašanje. 80% delikvenata je neodgovarajuće
nadgledano a samo 10% nedelikvenata.
Što se tiče socio-ekonomskog statusa ta su djeca iz svih
slojeva, no veća je vjerojatnost da budu uhvaćeni i tretirani
oni iz nižih klasa; postaju stigmatizirani (etiketirani) i
nastavljaju s takvima djelima.
Postoje kronični i privremeni delikventi. Za privremene je to
samo faza, a kronični se ističu već kao djeca; već kao djeca
su antisocijalni (laganje, krađa), imaju probleme kod kuće i u
školi, ranije dolaze u neprilike te rijetko napuštaju
antisocijalni stav.
n Aschenbach: TIPOVI KRONIČNIH DELIKVENATA
a) SOCIJALIZIRANI SUBKULTURALNI ; u
zajednicama gdje se neki oblici kriminala toleriraju, žive po
uzoru odraslih iz okoline. Oni su psihički normalni, ali su
tako socijalizirani
b) NESOCIJALIZIRANI PSIHOPATSKI ; nemaju veze s
drugima, ne reagiraju na kaznu i nagradu, kronični su
lažljivci i nisu svjesni posljedica, ne odgađaju neposredne
porive, ne mogu se dugo vezati uz ciljeve koji traže
odgađanje, niti za ljude (amoralni su)
Srednja klasa: odgovor na eksploataciju } mladi su
eksploatirani u krugu obitelji, roditelji traže da zadovoljavaju
njihove potrebe, npr. da opisuje svoja seksualna iskustva i
potiču dijete na to, a istodobno vrše pritisak da bi zaštitili
ugled obitelji. Roditelji često imaju aspiracije da im djeca
postanu “super” sportaši, učenici… i adolescenti mogu otići
od kuće i postati nepopravljivi (otkaz) ili ostanu kod kuće ali
ne obavljaju poslove (štrajk).
Trudnoća, drogiranje (sabotaža) ili pasivno podnošenje
situacije. Nekad je delikventno ponašanje poziv u pomoć.
N OVISNOSTI
Konzumiranje neki pripisuju osobinama ličnosti (prevelika
važnost nezavisnosti).
Pušenje; potkrepljivano od vršnjaka (pritisak vršnjaka).
Problemi u obitelji: uzimaju i roditelji (genetska
predispozicija). Program odvikavanja od pušenja za mlade
upozorava na negativne aspekte (smrad iz ustiju – što je
mladima vrlo važno – usporavanje akcija, sport, otupljenje
osjetila). Potkopava se predodžba o likovima koji puše
(filmovi o propagandi), kaže im se “izbor je na vama” a ne
“nemoj pušiti” jer onda će napraviti obrnuto.
Igranje uloga: stariji govore mlađima za pušenje a mladi se
moraju suprotstaviti. To je “psihičko cijepljenje”: mala doza
nagovora potaknut će suprotstavljanje kasnije.
Konflikti s roditeljima rastu u funkciji dobi (potreba za
individuacijom).
U srednjoj adolescenciji je snažan utjecaj vršnjaka.
Međuljudski odnosi: anksioznost u heteroseksualnim
odnosima se smanjuje s iskustvom.
(1)
 1. 3. PSIHOLOGIJA ZRELE DOBI

(1) UVOD

(2) RANA ZRELA DOB

1.1. Fizički i intelektualni razvoj

1.2. Razvoj ličnosti i socijalni razvoj

(3) SREDNJA ZRELA DOB

1.1. Fizički i intelektualni razvoj

1.2. Razvoj ličnosti i socijalni razvoj

(4) KASNA ZRELA DOB

1.1. Fizički i intelektualni razvoj

1.2. Razvoj ličnosti i socijalni razvoj

ZRELA DOB - Y odrasle dobi
(1) UVOD
U djetinjstvu je periodizaciju razvoja lako napraviti radi
konzistentnih razvojnih perioda. Granica adolescencije varira
18-21 g. pa čak i do 30-tih. Tu sigurno postoji fizička zrelost
(menstruacija i ejakulacija) nakon adolescencije, psihička
zrelost (emocionalna i kognitivna) ali je upitna socijalna
zrelost (mogućnost samostalnog života, preuzimanje uloga
odraslih, samostalnost u egzistencijalnim pitanjima).
Socijalna zrelost je nužan uvjet prelaska u odraslu dob.
q RANA ZRELA DOB 20-40 god.
q SREDNJA ZRELA DOB 40-65 god.
q KASNA ZRELA DOB 65 godina na dalje
a) KASNA DOB: 65-80
b) DUBOKA STAROST: preko 80 g.
U zreloj dobi je puno teže odrediti granice jer ljudi stare
različitom brzinom. Princip diferencijacije: bebe su jednake i
sve se dešava po istom ritmu, mali je varijabilitet. U zrelosti
je diferencijacija velika, velike su interindividualne ali i
intraindividualne razlike (različiti organi i različiti aspekti
života različito odražavaju starost). Netko može biti vrlo
mladolikog izgleda, a osjećati se starcem.
n Pokazatelji zrelosti
q BIOLOŠKI: mogućnost reprodukcije, završetak
fizičkog rasta (18-21 g.) no rast se može
produžiti do srednjih 20’ radi neishranjenosti
ili kroničnih bolesti. Biološki pokazatelji su
samo preduvjet zrelosti.
q PSIHIČKI: vezani uz postizanje određenih nivoa
mentalne i emocion. zrelosti. Mogućnost
prilagodbe na novu situaciju, planiranje
budućnosti, mog. ostvarivanja intimnog
odnosa, unutarnji osjećaj zrelosti.
q SOCIJALNI: preuzimanje uloga odraslih, udaja,
samodostatnost, period odgovornosti prema
bližnjima i zajednici. Punoljetnost, pravo glasa,
vozački, vojska…
Ovi pokazatelji ne sazrijevaju u isto vrijeme.
n Pokazatelji starosti
q BIOLOŠKI: gubitak reproduktivne sposobnosti (+
oko 50’), sijeda kosa (vrlo individualno),
slabljenje vida i sluha, usporeni reflexi, pad
tjelesne kondicije, kronična oboljenja
q PSIHIČKI: osjećaj pada moći, svjesnost da se tijelo
ne kreće glatko kao prije. “Čovjek počne
pažljivo planirati kako da izađe iz kade”.
Postizanje mudrosti; shvaćanje uvjeta i
ograničenja života. Razmišljanje o smislu
života.
q SOCIJALNI: rađanje unučadi (od 50’ otprilike),
umirovljenje (oko 65’), gubitak vl. roditelja –
postaju najstarija generacija u obitelji (to je
često dodatan “push” u veću samostalnost bez
obzira u kojoj dobi nas zadesi smrt roditelja).
Za svakog pojedinca ovi pokazatelji nastupaju u različitoj
dobi. Svi ti pokazateljisu visoko korelirani sa dobi ali je velik
inter/intra varijabilitet u pokazivanju određenih promjena.
Generalno populacija stari: produženjem života, radi napretka
medicine i povećanja brige o zdravlju i prehrani, i
smanjenjem nataliteta umanjuje se zastupljenost mladih
generacija.
Projekcija tog trenda u budućnost: 1900. je struktura dobi bila
piramidalna a 2030.g. kvadratična. Treba osigurati brigu za
sve starije ljude u populaciji. Manjak je staračkih domova, i
porast je omjera staračke ovisnosti. Socijalno-zdravstveni
sistem } 5 radnika je radilo za 1 penzionera, a danas 2,5.
Veća su izdavanja u zreloj dobi za financiranje penzionera.
Da bi ih se osiguralo. Trebaju promjene u
socijalnom-zdravstvenom sistemu.
Kako život učiniti kvalitetnijim? Trend je da se preveniraju
različita oboljenja: fizička aktivnost, izbjegavanje ovisnosti,
zdrava prehrana no i ulaganje u kvalitetu međuljudskih
komunikacija. S porastom broja razvoda (u SAD-u): ranije su
ljudi kraće živjeli i prosječan bračni staž je bio 25 godina.
Sad se duže živi i taj staž ide i do 50 g. (što je teže). Raste
količina slobodnog vremena, više se vremena provodi u
mirovini i treba to vrijeme kvalitetno iskoristiti (npr. sport i
putovanja a ne pred TV-om).
Porast slobode u korištenju vremena povećava potencijale za
rad na sebi: psihička reakcija ljudi. Ako se lako gleda na život
(uz prevenciju bolesti i povećanje kvalitete) tad se slika
starosti dosta mijenja. Ageisam (“dobizam”) je stereotip o
osobama vezanim uz staračku dob (da su aseksualni,
neaktivni, nesposobni…). Širenje inormacija. o starima slabi
taj stereotip. No još je prisutan } 40-togodišnjaci se ne mogu
zaposliti jer društvo traži mlade. No važan je i stav same
osobe: ako ona slijepo prihvati taj stereotip tad nastaje
samostagnacija i ne vjerovanje u vlastite sposobnosti (ostaju
osakaćeni). Treba prevladati taj stereotip kod samog sebe.
Društvom neopterećenim dobi bi se izgubilo predodređenje
desetljeća: kad kronološka dob ne bi bila važna: u SAD-u
postoje stari studenti. Kad je dobra motivacija i kognitivna
kondicija onda su oni jednako uspješni kao i mladi.
n Pogledi na razvoj i starenje
Tradicionalni pogled (pred 30 godina): razvoj se odnosi za uz
dob vezane promjene u djetinjstvu do zrelosti. Razvojna Ψ
nije postojala poslije adolescencije jer odrasli se više ne
razvijaju nego stare. Starenje oznažava sve promjene nakon
postizanja zrelosti. Cilj razvoja je postizanje zrelosti a cilj
zrelosti je smrt. Ta tradicionalna perspektiva gubi
utemeljenost među istraživačima.
Zašto?
a) Slabljenje se može naći u svim dobima a ne samo u
zrelosti. Npr. mozak fetusa ima puno više neurona i razvojem
mozga stanice koje ne stvaraju sinapse naprosto odumiru.
Cortex djeteta ima puno više veza nego što će ikad trebati.
Naši potencijali su puno veći no što mislimo, b) Nakon
zrelosti ima promjena koje (osim nazadovanja u različitim
funkcijama) idu u smjeru napretka (kristalizirana
inteligencija, ekspertnost u nekom poslu, kreativnost…), c)
Različiti sistemi različito brzo stare, to u svakoj dobi može
varirati, d) Starenje može sadržavati stabilnost, rast i
nazadak. Osoba može pokazati gubitak u pamćenju a
napredak u ekspertnosti. Razvoj se danas definira kao svaka
uz dob vezana promjena u tijelu i ponašanju, od začeća pa do
smrti. Promjena se ne zasniva samo na biološkim, već i
socijalnim i psihičkim procesima. Uključuje i stabilnost, i
razvoj i nazadovanje. Razvoj je naprosto promjena, više nije
usmjeren ka nekom cilju. Ranije se mislilo da su gubici
suspresije u ranijem životu, ali zato kasnije slijede dobici.
Npr. stari su sporiji na tipkanju na mašini, no globalno su
uspješni kao mladi jer brže pomiču oči u smjeru kretanja
teksta pa su pripremniji za ono što će natipkati (drugom
vještinom kompenziraju gubitak u brzini prstiju). Osigurati
uspješno starenje nije stvar prilagodbe na uz dob vezane
gubitke, već stvaranje novih izazova i kapaciteta, razvoj
interesa.
n Mehanizmi razvojnih promjena
Q PROCESI RAZVOJNIH PROMJENA
Q UTJECAJI NA RAZVOJ
Mehanizmi razvojnih promjena uključuju i procese razvojnih
promjena (elementi nasljeđa, okoline i samoaktiviteta) te
višestruke utjecaje na razvoj.
I. Procesi razvojnih promjena
Tu su elementi nasljeđa, okoline i samoaktiviteta.
(1) FIZIČKA ONTOGENEZA: to je izrazito programiran
proces, biološki reguliran, vezan uz dob odnosno
uz stalne promjene u ljudskoj populaciji.
Određuje fizički rast, razvoj mozga, hormonalno
uvjetovane procese (pubertet). Primarno je
biološki proces. Najveći utjecaj ima u ranom
djetinjstvu (intenzivan je razvoj fiksnog slijeda) i
u kasnom životu (jasna determinacija). Relativno
je zatvoren proces.
(2) OKOLINSKA HABITUACIJA : bilo bi teško kad bi na
svaki podražaj reagirali kao da je nov. Na neke
podražaje stvorimo automatske reakcije i nismo
svjesni da reagiramo. Navikavanje na podražaje.
To je klučni proces jer oslobađa pažnju od
bavljenja rutinom pa reagiramo na nove vidove
okoline. Najveći je utjecaj u djetinjstvu kad
učimo kategorizirati svijet. Habitacija nije
predprogramirana već ovisi o socijalnom
okruženju, pa je za razliku od fizičke ontogeneze
relativno otvoren proces. Uključuje aktivnu
primjenu već naučenog.
(3) KOGNITIVNA GENERATIVNOST ILI
SAMOAKTIVITET: To je visoko otvoren proces od
same osobe koji daje kontrolu nad sobom, nad
situacijom i svijetom. Uključuje svjesno, voljeno
procesiranje svijeta. Generirana je sobom, a kognitivna
je zato jer je svjesno – misaono rukovodimo razvojem..
Javlja se nakon što je dijete sposobno misliti o prošlosti i
budućnosti, te kad počne imati namjere. Proizlazi iz
fizičke ontogeneze (ona uvjetuje razvoj neocortexa koji
je ključan za takvo rezoniranje) i habituacije (koja stvara
stabilna znanja o okolini). No ovisi i o socijalnom
okruženju. To je nejotvoreniji i najmanje programiran
proces. Uvjetuje stvaranje selfa, osnova je inteligencije.
II. Utjecaji na razvoj
Imaju socijalni i biološki moment.
Rel.
snaga
utjecaja
Dijete Adolescenti Zrela Starost
dob
Slika: Relativna snaga pojedinih utjecaja u pojedinim
razdobljima razvoja
(1) DOBNO NORMATIVNI: u djetinjstvu i starosti su više
izraženi, i to najviše oni biološki, uvjetovani
sazrijecanjem. Ti su utjecaji visoko prediktivni
po trajanju, smjeru i pojavljivanju. Njihova snaga
tijekom djetinjstva ovisi o fizičkoj autogenezi
(predodređenost, naslijeđe). Snaga pri kraju
života se ne zna. Vjerojatno je starenje isto
genetski uvjetovano (genetski program koji
ograničava životni vijek).
(2) POVIJESNO NORMATIVNI: imaju efekt na ljude
različite dobi, no efekti su različiti ovisno o dobi
(npr. rat ili ekonomske krize imaju različite
efekte na djetinjstvo, adolescenciju… jer su
različite promjene u životu). Najviše djeluju na
adolescente i mladu zrelu dob, jer su tu ljudi pred
velikim odlukama bitnim za život (izbor
profesije…). Takav povijesni događaj ograniči
mogućnosti. Ti bitni događaji sami po sebi nisu
ključni, već je značajna reakcija pojedinca na taj
događaj. Ključna je kognitivna elaboracija
događaja. Bitno je također je li događaj
predviđen: Ako je predviđen bolje je, ako nije
osoba nema vremena se prilagoditi nastaloj
promjeni. Bitno je i fizičko zdravlje, faktori
ličnosti, osobna povjest i socijalna podrška.
(3) NENORMATIVNI UTJECAJI su individualni i
specifični za svakog pojedinca, pa su zato kumulativni
(linearni). Razvoj pojedinca je rezultanta interakcije te 3
skupine procesa i utjecaja. Smjer razvoja je fleksibilan
plastičan.
U zreloj dobi jača djelovanje kognitivne
generativnosti (vlastito voljno određenje kako ćemo
živjeti). Zato postoje velike interindividualne razlike
(najviše se vide razlike među kohortama – najčešće su
zbog povijesnih normativnih utjecaja). U istoj kohorti
se interindividualne razlike pripisuju razlikama u
nenormativnim kumulativnim utjecajima (mogu biti
pozitivni i negativni). Intraindividualne razlike se
obično opovrgavaju i očekuje se stabilnost ličnosti,
inteligencije, stavova… no ta konstantnost koja se
očekuje je podržavana od društva. Postoje ti stereotipi
kojima se čovjek prilagođava pa ni ne očekuje od sebe
da se mijenja. Npr. spolne uloge (žene su ovisne a
muškarci agresivni). No ljudi se ipak češće mijenjaju,
i možemo prihvatiti konstantnost i promjenjivost
tijekom života.
Pri preuzimanju nove socijalne uloge ljudi se
mijenjaju na predvidiv način (npr. udaja) i zato
mislimo da je ta promjena rezultat preuzimanja nove
uloge, no ljudi su dovoljno plastični da se prilagode
novim zahtjevima posla, braka… spremni su na
prilagodbu tj. nisu rigidni. Mogu voljno djelovati na
svoje mijenjanje.
No ljudi se mijenjaju i na nepredvidiv način: u
jednom trenu netko počne pušiti, netko prestane…
(nije nešto očekivano), promjene političkih i
religijskih uvjerenja… Postojanje psihoterapije,
savjetovališta } to ne bi postojalo kad se ne bi
vjerovalo da su ljudi promjenjivi. Ljudi često ulaze u
rutinu i ne vide razlog da uvježbavaju neke
sposobnosti, da uče i time prestaju doživljavati
izazove, postaju hiperhabituirani, nemaju aspiracija,
gube generativnost. Ljudi rijetko funkcioniraju na
gornjoj granici svojih mogućnosti, jer situacija ne
zahtijeva vrhunsko funkcioniranje. Ne čine to
spontano, tek kad ih se prisili. Postoji rezerva koja se
može iskoristiti. Rezervni kapaciteti postoje u svim
područjima (fizičkom, emocionalnom, kognitivnom).
(2) RANA ZRELA DOB (20.-40.g)
2.1. Fizički i intelektualni razvoj
(1) Senzorno i psihomotorno funkcioniranje
n Prosjećni mladi odrasli su u dobrom fizičkom stanju.
Fizičke i senzorne sposobnosti u pravilu odlično
funkcioniraju.
(2) Zdravlje u ranoj zreloj dobi
n Nesreće su glavni uzrok smrti u dobi od 25-34 godina, a
rak i bolesti srca za osobe od 35. do 44 godine.
n Određen način ponašana i življenja, kao što je prehrana,
vježbanje, pušenje, konzumiranje alkohola i stresne
situacije mogu utjecati na zdravlje osobe.
n Dobro zdravlje je povezano sa ekonomskim statusom,
obrazovanjem, spolom i bračnim statusom.
n Žene u prosjeku nešto češće od muškaraca izvještavaju
da su bolesne, idu kod doktora i u bolnicu. Žene su
općenito svjesnije značaja zdravlja te imaju
tendenciju brinuti se o odgovarajučoj medicinskoj
njezi svih članova obitelji.
n Hormoni i menstrualni ciklusi utječu na fizičko i
psihičko (emocionalno) stanje barem nekih žena.
No, svakodnevno kognitivno funkcioniranje nije
pod utjecajem.
(3) Kognitivni razvoj odraslih
n Postoji problem donošenja sudova o tome što se dešava u
funkciji dobi. Mladi premašaju stare u različitim
eksperimentalnim zadacima. To se tumači time, da dolazi do
pada kognitivnih funkcija u starosti.
No tu su i metodološki problemi koji mogu uzrokovati tu
sliku, npr.:
(1) Ta istraživanja promjena u funkciji dobi su rađena
transverzalnom strategijom (a tu je problem efekt
kontrole). Kohorte se razlikuju po godinama
formalnog obrazovanja, čak i kad je kontrolirana
razina nivoa obrazovanja (npr. i baka i unuka
imaju srednju stručnu spremu, ali baka je u o.š.
išla 4 godine a unuka 8!)
(2) Mladi i stari se razlikuju po tome koliko im je svježa
praksa u kognitivnim vještinama
(3) To su obrazovna iskustva različitih generacija (za
razliku od bake unuka ima računalo, TV,
medije…). Atmosfera učenja je različita,
disciplina…
(4) Način ispitivanja kognicije u laboratorijskim uvjetima
koji su artificijelni, jer materijal je apstraktan,
besmislen – upitna je motivacija za učenje takve
građe
(5) Važna je i familijariziranost sa materijalom i
 kontekstom, što utječe na rješavanje kognitivnih
zadataka. Ljudi u realnom životu ne primaju
informacije u izolaciji već u kontekstu (pitanje je
koliko je relevantno usvajanje tih inf. u lab.
uvjetima).
(6) Stariji su vještiji, mudriji i uspješniji u organiziranju
informacija (povezivanje inf. u smislene sustave,
predodžba logičkog slijeda, inf. itd.)
n Par podataka:
n Kapacitet kratkoročnog pamćenja i brzina pamćenja ne
padaju značajno do 60-tih.
n Mladi odrasli su uspješniji od starijih u enkodiranju
informacije u dugoročnom pamćenju i njihovom
obnavljanju.
n Pamćenje slika je bolje od pamćenja riječi i kod mladih i
kod starih (primitivan mehanizam ikoničkog
pamćenja se bolje održava). Stariji ne uspijevaju
koristiti strategije pamćenja koje mladi koriste
automatski (mnemotehnike i sl.).
n Vještine rezoniranja i rješavanja problema ne opadaju u
zrelosti, čak se mogu pojačati iskustvom} odrasli
koriste formalno mišljenje da unaprijede vlastitio
funkcioniranje, a neki primjenjuju dijalektičko
rezoniranje da osmisle svijet (preko formalnih
operacija).
n Kognitivni rast : primjena iskustava, znanja na
svakodnevne probleme.
n Intelektualni razvoj : nalazi, a analogno i zaključci
psihometrijskog pristupa ovise o tome da li je nacrt
longitudinalan ili transverzalan. Prije se smatralo da je
inteligencija na vrhuncu oko 20. g. i onda opada. To je
bio zaključak transverzalnih studija (efekt kohorte!).
Longitudinalna istraživanja pokazuju napredak pojedinca
u intelektualnom funkcioniranju do kasne dobi (iskustvo,
prakticiranje rezoniranja…). No tu je metodološki
problem efekta vježbe (pozitivan transfer) – da li se
napredak može pripisati boljim sposobnostima ili boljoj
familijaliziranosti s exp situacijom? Slika razvoja INT u
odrasloj dobi se svaki dan komplicira otkrivanjem novih
vrsta int. sposobnosti.
n Catell : kvantitativni pristup inteligenciji
R.B. Catell (1965) i J.L. Horn (1967,1968, 1970)
pretpostavljaju postojanje dvaju tipa inteligencije: fluidne
inteligencije (tip A) i kristalizirane inteligencije (tip B)
1.) INTELIGENCIJA Tipa A = Tzv. "fluidna",
"nespecijalizirana" ili "apstrakitna" inteligencija. Dolazi do
izražaja u zadacima koji zahtijevaju razumijevanje
simboličkih odnosa i kreativno rješavanje problema, procese
zahvaćanja odnosa, formiranja pojmova, povezivanje slova i
brojeva… Neovisna je o utjecaju kulture, već ovisi o
neurološkom sazrijevanju. Mjeri se klasičnim testovima
inteligencije npr. Ravenove progresivne matrice. Ovisi o
sposobnosti procesiranja novih informacija. Razvoj:
Inteligencija Tipa A se razvija do adolescencije i dostiže svoj
maksimum negdje između 14. i 18. god života, dakle u
kasnim tinejdžerskim godinama, a nakom toga opada.
2.) INTELIGENCIJA Tipa B = Tzv. "kristalizirana" ili
"specijalizirana" inteligencija. Ona se razvija pod utjecajem
obrazovanja i kulture te o korištenju pohranjenih informaicja,
a dolazi do izražaja u zadacima koji zahtijevaju znanje, opću
informiranost, kognitivne vještine, sposobnost pamćenja,
korištenje naučenih informacija, riješavanje socijalnih dilema
itd. Razvoj: Inteligencija tipa B razvija se tijekom čitavog
života. Longitudinalna istraživanja pokazuju napredak u samo
nekim sposobnostima kristalizirane inteligencije.
Fuidna inteligencija
Kristalizirana
inteligencija
Zrela Starost
Dijete Adolescenti dob
Slika: Promjene u “fluidnoj” odnosno “kristaliziranoj”
inteligenciji u funkciji dobi. Dok fluidna inteligencija dostiže
svoj vrhunac na kraju adolescencije, kristalizirana
inteligencija se razvija do kraja života.
n Kvalitativne promjene u mišljenju odraslih
A) Teorija kognitivnog razvoja odraslih Warnera Schaie
Piaget je kod djece primjene pripisao kombinaciji
sazrijevanja i iskustava, pa je teško govoriti o kogniciji
odrasle dobi. 5 je kognitivnih stadija. Schaia govori o
tranzicijama kroz koje napreduju odrasli u int. razvoju.
1. STADIJ USVAJANJA: (djetinjstvo i adolescencija).
Djeca traže odgovor na pitanje “što trebam znati”. Uče
informacija za vlastito dobro bez osvrtanja na kontekst. Djeca
uče što im se kaže (a šta im preostaje). Nastoje biti što bolji
mada ti zadaci nemaju nekog smisla u njihovom životu.
2. STADIJ POSTIGNUĆA: (kasne tinejdžerske godine –
rane 20-te i rane 30-te). Ljudi prestaju usvajati znanja zbog
sebe samih, već trebaju koristiti ono što znaju da ostvare
nezavisnost i kompetentnost. Najbolji su zadaci koji su
relevantni u odnosu na postavljene životne ciljeve.
Instrumentarno postizanje ciljeva.
3. STADIJ ODGOVORNOSTI: (kasne 30-te do rane 60-
te). “Kako koristiti ono što znam?” Zaokupljeni dugoročnim
ciljevima i praktičnim problemima, odgovorni prema obitelji
i poslu – zato se pitaju to pitanje.
4. IZVRŠNI STADIJ: (30-te i 40-te kroz srednju zrelu
dob). Ljudi su odgovorni za društvene sisteme a ne za
obiteljsku jedinicu. Treba integrirati društvene odnose na
različitim razinama. Ljudi su društveno angažirani. U tom
kontekstu koriste ono što znaju.
Treba konstruirati mjere inteligencije koje bi ispitivale
5. REINTEGRATIVNI STADIJ : starost. Ljudi su manje ovakve kognitivne potencijale koji postoje u odrasloj dobi: te
društveno uključeni i odgovorni. Kognitivno funkcioniranje je mjere bi trebale biti različite od postojećih.
ograničeno biološkim promjenama. Selektivniji su pri izboru
zadataka do kojih im je stalo. Zaokupljeni svrhom onog što
rade, ne muče se sa zadacima koji za njih nemaju smisla.

Izršavanje

Reintegracija

Odgovornost

Postignuæe

Usvajanje

Dijete Adolescenti Zrela Starost

dob

Slika: Stupnjevi kognitivnog razvoja kod odraslih, prema modelu Shaie (Shaie, 1977-1978)
Čovjek si u životu postavlja tri pitanja vezao uz znanje:
· “Što trebam znati?” (djetinstvo i adolescencija)
· “Kako iskoristi to znanje?” (zrela dob)
· “Zašto trebam znati” (starost)

B) Trosvodna teorija Roberta Sternberga
Tri su aspekta inteligencije koji postaju važni u odrasloj dobi.
Svi ih imamo u manjoj ili većoj mjeri, i koristimo ih u
različitim situacijama.
1. KOMPONENCIJALNI ELEMENT – govori o tome
kako ljudi uspješno procesiraju i analiziraju informacije.
Govori ljudima kako da pristupe problemu, riješe ga,
nadgledaju rezultate… Najsličniji je klasičnom pojmu
inteligencije. Nalaženje propusta, nelogičnosti pri
argumentiranju…
2. ISKUSTVENI ELEMENT – kako ljudi pristupaju
novim i poznatim situacijama (dimenzija intelektualnog
uvida). Ljudi uspoređuju nove inf. sa onim što već znaju =
novi način organiziranja činjenica. Do “Aha” doživljaja
dolazi na temelju reorganizacije poznatih inf, i to najčešće u
“3B” prigodama (bath, bed, bus) kad nismo voljno angažirani
da nešto riješimo. Automatsko izvođenje poznatih operacija
je vrlo važna pomoć jer oslobađa kapacitete za bavljenje
nečim relevantnijim.
3. KONTEKST / PRAKTIČNI ELEMENT – kako se
ljudi snalaze u svojoj okolini. To je važno za donošenje
odluka u vezi s poslom… To je sposobnost da se razmotri
situacija i odluči što učiniti } prilagoditi se, promijeniti
situaciju ili naći neku novu situaciju.
Klasični testovi inteligencije zahvaćaju samo
komponencijalni element, a nema mjera za iskustveni i
praktični. Napredovanje često ovisi o razumijevanju
motivacije, kako organizirati znanje i vrijeme, znanje kako
stimulirati druge, privoliti ih na neke akcije… To znanje ne
stječemo formalno.
n Postformalno mišljenje – odnosi se na mišljenje osoba u
odrasloj dobi koje je fleksibilno, otvoreno, prilagodljivo i ide
dalje od formalne logike. Takvo mišljenje je karakteristično
za “zrele mislioce”.
(4) Moralni razvoj
n Prema Kohbergovom modelu, moralno rasuđivanje ne može
preći opće granice kognitivnog funkcioniranja jer se ono se
oslanja na kognitivni razvoj (ide uz porast sposobnosti
apstraktnog mišljenja). Mnogi ljudi ne postižu
postkonvencionalno rezoniranje i može se uzeti da na toj
razini moralni razvoj je prvenstveno funkcija iskustva, tj.
ovisi o iskustvu. “Živi i uči” – treba sebi dozvoliti iskustva
jer ona reevaluiraju kriterije suđenja što je dobro i pravedno.
Jako emocionalno nabijena iskustva okidaju moralne sudove
koji se ne bi mogli steći na bazi hipotetskih rasprava
(impersonalnih). Kad su ljudi spremni vidjeti tuđa različita
moralna gledišta tolerantniji su, različit je sistem
vrednovanja. “Ne sudi o drugima ako sam to nisi iskusio!” ®
tek tada možeš znati koji su to osjećaji, dileme, izbor…
Pokazalo se da neki odrasli spontano iznose vlastita iskustva
kaso obrazloženje na Kohlbergove moralne dileme.
Dva su iskustva koja utječu na unapređenje moralnog razvoja:
q konfrontiranje konfliktnih vrijednosti
(Parlaonica)
 q odgovornost za dobrobit drugih ljudi (npr. Opstanak je ponovno glavna briga.
roditeljstvo)
ð Prijelaz od “dobrote” prema istini.
Kohlberg vjeruje da se kognitivna svjesnost viših moralnih
principa razvija u adolescenciji, ali se većina ne ponaša
prema njima do zrele dobi. Ako je netko u fazi formalnih (3) RAVNOTEŽA: briga za sebe i za druge – nenasilje.
operacija on neće dosegnuti najvišu razinu moralnog Usvajanjem naloga protiv povrede bilo koga, uključujući
rasuđivanja ako se njegovo iskustvo ne udruži s tim sebe, kao principa koji upravlja svim moralnim sudovima i
formalnim operacijama. Potrebno je i iskustvo, a ne samo akcijama. Žena uspostavlja moralnu jednakost sebe i drugih, i
kognitivno funkcioniranje. tako postaje sposobna preuzeti odgovornost za izbor u
moralnim dilemama.
Pitanje je da li postoje spolne razlike u moralnom razvoju?
Mnogi napadaju Kohlberga jer je on u dileme uključio
vrijednosti koje su općenito važnije za muškarce a ne i za (5) Studiranje
žene. Zato muškarci imaju viši rezultat tj. funkcioniraju na
n Iskustvo studiranja na nekom od sveučilišta utječe na
višim razinama moralnog rezoniranja. Kad se kontrolira
kognitinvi razvoj i razvoj ličosti, pogotov jer
obrazovanje, nema spolnih razlika u moralnom rezoniranju.
studenti postavljaju u pitanje dugo vrijeme
Muškarci i žene različitio definiraju moralnost i svoje
prihvaćene postavke i vrijednosti.
moralne odluke zasnivaju na različitim vrijednostima.
n U prošlosti, djevojke su često bile uspješnije u osnovnoj
n Moralni razvoj žena je istraživala Carol Gilligan, koja
i srednjoj školi, ali ova slika čini se mijenjati na
smatra da Kohlbergov model ne zahvaća određene elemente
razini fakulteta. Danas, više žena pohađa fakultete i
ženskog moralnog funkcioniranja, pa one naizgled ne
postiže akademsku razinu (diplome, magisteriji).
napreduju u moralnom razvoju kao što to čine muškarci.
No, još danas postoje značajne razlike između
Uzroke tih razlika nalazimo u ponašanju socijalne okoline spolova s obzirom na odabir vrste studja.
prema dječacima odnosno djevojčicama. Dok društvo kod
n Oko 50% studenata nikada ne završi fakultet.
dječaka potiče asertivnost dotle se od žena očekuje da se
žrtvuju i brinu za dobrobit drugih. Ženska centralna moralna
dilema je konflikt između sebe i drugih. Da li učiniti nešto za
(6) Započinanje karijere
vlastitu ili tuđu dobrobit? Zato ona istražuje moralne rezultate
žena u području kontrole rađanja (da li roditi ili ne). n Razvoj karijere je vrlo važno u periodu rane odrasle
Intervjuirala je 29 žena, i daje im Kohlbergove dileme. dobi. Mladi radnici su manje odani svom poslu i
Rezultat je taj, da žene gledaju u terminima sebičnosti manje su njime zadovoljni od starijih. Skloniji su
nasuprot odgovornosti: to je obaveza da budu brižne i promjenama radnog mjesta.
izbjegavaju povredu. Ljudi trebaju brinuti jedni o drugima.
Sebični i nemoralni su oni koji povređuju druge. Kad sude, n Danas se sve više povećava postotak brakova u kojima
žene se odnose obzirom na odgovornost prema specifičnim oba partnera privređuju. To ima nekoliko dobrih
ljudima iz svoje okoline, a muškarci obzirom na “fer play”, u strana: a) ravnopravniji odnosi među spolovima, b)
terminima apstraktne pravde. povećanje osjećaja integriteta kod žena, c) bliži
odnosi između oca i djece, d) veće mogućnosti
Drugim riječima, moralnost muškaraca temelji se na principu
razvoja za oba partnera i u poslovnoj i obiteljskoj
pravednosti, a moralnost žena na principima odgovornosti i
domeni. Međutim, takav način života također je
brige za druge ljude.
vrlo stresan, te partneri moraju razviješiti mnoga
pitanja oko uloga u obitelji.
n Razine moralnog razvoja žene (prema Gilligan, 1982.)
n Žene i muškarci zapošljavaju se iz niza razloga – da bi
(1) BRIGA ZA SEBE – osobni interes. Rasuđivanje je zaradili novac, dobili priznanje i ispunili osobne
strogo ograničeno osobnim interesom. Žena se u početku želje i potrebe. Žene u prosjeku manje zarađuju od
koncentrira na sebe, pita se što je praktično i najbolje za nju. muškaraca, i iako sve više žena dobiva bolja,
stručnija radna mjesta u odnosu na zadnjih nekoliko
ð Prijelaz od sebičnosti prema odgovornosti. desetljeća, ipak većina radi slabo plaćene poslove.
Danas, sve veći broj žena teže karijeri u područjima
ekonomije, prava i medicine – tradiconalno muški
(2) BRIGA ZA DRUGE – žrtvovanje sebe. Sada kod poslovi.
razmišljanja o moralnim pitanjima dominira briga za druge a
osobne potrebe su tek u drugom planu. Žena shvaća svoje
veze s drugima: razmišlja o odgovornom izboru u terminima
drugih (nerođeno dijete) i same sebe. Ta konvencionalna
ženstvena mudrost diktira žensko žrtvovanje ženskih osobnih
želja tuđim željama i tuđem mišljenju o njoj. Smatra sebe
odgovornom za akcije drugih, dok druge drži odgovornima za
njene izbore. U zavisnom je položaju. Njena posredna
nastojanja da poveća kontrolu često se preobliče u
manipulaciju, ponekad korištenje krivnji.
Žena donosi odluke ne na osnovi kako će drugi na njih
reagirati već prema nastojanjima i posljedicama njenih akcija.
Razvija nove sudove koji uzimaju u obzir njene potrebe i
potrebe drugih. Želi biti “dobra” time što je odgovorna za
druge, ali želi biti iskrena kroz odgovornost za sebe.

2.2. Razvoj ličnosti i socijalni
razvoj
(1) Dva modela razvoja ličnosti u odrasloj dobi
Istraživanja odraslih pokazuju da se razvoj ličnosti odvija
tijekom čitavog života. U ranoj odrasloj dobi, osobe se
razvijaju konfrontirajući se s problemima vezanih uz
napuštanje roditeljskog doma, odlučivanje oko buduće
karijere, uspostavljanje zrelijih odnosa s drugima, osnivanjem
obitelji i postavljanja životnih ciljeva.
n Dva su osnovna modela razvoja ličnosti osoba odrasle
dobi:
(1) MODEL NORMATIVNIH KRIZA
(normative-crisis model)
Opisuje razvoj u terminima uz dob vezanih socijalnih i
emocionalnih promjena (Erikson, Daniel Levinson, George
Vailand). Populariziraju “krizu srednje dobi”. Uz određene
dobne periode idu određene krize = univerzalnost razvoja.
q Erik ERICKSON : Govori o šestoj životnoj krizi –
intimnost ili izolacija. Ova kriza se pojavljuje
nakon krize identeta i završetka adolesecencije. Ta
se kriza nadovezuje na raniji period i njezina
dubina ovise o tome kako je uspješno riješena kriza
identiteta i koliko je stvoreni identitet pojedinca
jak i stabilan. Šesti stadij psihosocijalnog razvoja
odgovara genitalnom stadiju psihoseksualnog
razvoja kod Freuda.
Povoljno rješenje krize sastoji se u uspostavljanju
intimnih veza i povezanosti s drugom osobom ili
osobama. Intimnost znači voljnost da se vlastiti
identitet fuzionira s identitetom drugih osoba, kao
što su braćni partner, prijatelji, braća ili sestre,
rođaci i drugi. Takvo fuzioniranje identiteta trebalo
bi biti bez straha i bez opasnosti da će pojedinac
izgubiti dio sebe. Zato je ključno rješenje
prethodne krize identiteta jer inače osoba
jednostavno nema “što” fuzionirati s drugom
osobom, a i strah ju je izgubiti se u drugoj osobi.
Negativno rješenje krize predstavlja izolacija od
drugih ljudi i zaokupljenost samim sobom,
odnosno izbjegavanje ili nesposobnost da se
ostvare intimne veze s drugim ljudima. Takvo
stanje dovodi do socijalne izolacije, do osjećaja
ispraznosti ili nepotpunosti života.
Vrlina: Na temelju povoljnog rješenja krize
intimnosti ili izolacije javlja se nova vrlina ili
psihosocijalna snaga – a to je ljubav. Ljubav ne
znači samo erotski odnos između dva čovjeka, već
trajnu predanost ili izručenost sebe drugome
usprkos tome što to katkada zahtijeva kompromise
i samoprijegor. Takva ljubav postoji onda kada
postoji briga, poštovanje i odgovornost prema
drugome.
q George VAILLANT – je bavio prilagođavanjem
čovjeka životu. Pitao se koji adaptivni mehanizmi
su najbolji i kako oni utječu na kvalitetu života.
Vaillant razlikuje četri kategorije adaptivnog
ponšanja: (1) „zrela“ (poput korištenja humora i
pomaganje drugima) (2) „nezrela“ (razvijanje
bolesti i boli bez fizičkog uzroka) (3) „psihotična“
(iskrivljavanje i izbjegavanje realnosti) i (4)
„neurotična“ (potiskivanje anksioznosti,
intelektuali-zacija) ponašanja. Pronašao je da su
muškarci koji koriste zrelije adaptivna mehanizme
uspješniji u nizu područja. Oni su sretniji, psihički
i fizičiki zdraviji, zadovoljniji sobom, poslom itd.
Vaillant također govori i o konzolidaciji karijere.
Između 20. i 40. godine ljudi su usmjereni na
konzolidaciju svoje karijere. To je pomalo problem
za njih jer istovremeno se riješava kriza intimnosti
što zahtijeva posvećenost drugoj osobi, a ne
karijeri.
q Daniel LEVINSON: Srž njegove teorije je “struktura
života”, tj. određen obrazac života u određenom
životnom trenutku. Uključuje osobe, mjesta, stvari,
institucije i razlozi koje osoba smatra
najvažnijima, kao i vrijednosti, snovi i emocije.
Struktura života većine ljudi je određena radnim
mjestom i obiteljskim životom. Ostali elementi
mogu biti: rasna pripadnost, religija, ratovi,
ekonomske depresije pa čak i vrlo značajne i
utjecajne knjige.
Prema Levinsonu, ljudi formiraju svoju strukturu života
tijekom četri preklapajućih perioda a svaki traje 20-25
godina, a koji su povezani jednim tranzicijskim
periodom koji traje oko 5 godina. U tih pet godina ljudi
razmišljaju o restrukturiranju života i ovdje se događaju
dramatični životni pomaci. Prema tome ljudi gotovo
pola vremena svoje odrasle dobi provode u
tranzicijskim periodima, gdje preispituju svoj način
života. Svaki period ima svoj glavni zadatak i rješenje
tog zadatka predstavlja snažan temelj za uspješno
reorganiziranje svoje životne strukture prilikom
sljedećeg tranzicijskog perioda. Čak i najbolje strukture
se kad tad nužno reorganiziraju.
n Evaluacija normativno – kriznog pristupa: teorija da postoji
predvidljiv slijed životnih promjena tijekom života odraslog
čovjeka, bila je vrlo utjecajna. Međutim, upitno je da li
stvarno postoji jedan univerzalan razvojni obrazac za odrasle.
Naime, životi odraslih više su pod utjecajem povjesnih
događaja i osobina ličnosti pojedinca, a ne toliko odreženi
kronološkom dobi. Osobna iskustva značajno utječu na
individualni razvoj. Smatra se da se životni tijek odraslih ne
može podjeliti na jasno određene i distinktivne razvojne faze.
(1) MODEL “UVREMENJENOSTI” DOGAĐAJA
(timing-events model)
Ovaj pristup je sličan perspektivi životnog vijeka. Razvoj je
rezultat važnih životnih događaja. Prema ovom modelu nema
univerzalnih kriza već se ljudi razvijaju zbog specifičnih
životnih događaja koji im se dese i trenutak u kojem im se to
desilo, te takav pristup dozvoljava veliki individualni
varijabilitet u razvoju. Ako se neki životni događaj “desi” u
pravo vrijeme, onda će i razvoj osobe napredovati s lakoćom.
Ako se taj događaj desi u pogrešno, neugodno vrijeme (npr.
neplanirana mladenačka trudnoća) onda će razvoj osobe biit
otežan i neadekvatan. Ako se npr. brak “desi” (kak se brak
može desiti???? – pa to nije gripa) u očekivanom periodu
(između 20-te i 30-te) tad razvoj lagano teče. No, ako čovjek
uđe u brak prerano ili prekasno onda se mogu očekivati
problemi i stresori koji utječu na razvoj.
Životni događaji mogu biti očekivani (normativni) i
neočekivani (nenormativni), pri čemu trenutak pojavljivanja
događaja može odrediti da li se radi o normativnom ili
nenormativnom događaju. Ako je on očekivan onda je manje
stresan za osobu, međutim općenito treba reći da neovisno o
objektivnoj situaciji, bitna je interpretacija osobe tog
događaja kao i način reagiranja na taj događaj. Kako će osoba
reagirati ovisi o nekoliko stavari:
a) anticipacija događaja (omogućuje pripremu, npr.
edukacije, grupni rad i sl)
b) kognitivno razumijevanje događaja (o tome ovisi
interpretacija situacije, a time i emocionalno
reagiranje)
c) fizičko zdravlje (jer je ono bitno za suočavanje sa
stresom)
d) osobine ličnosti (fleksibilnost, strpljivost, optimizam i
sl)
e) osobno životno iskustvo (prethodno uspješno suočavanje
sa stresovima)
f) socijalna podrška (emocionalna podrška od drugih koji
razumiju što se događa u osobi)
Neočekivani stresori (gubitak posla, umre vam dijete…) ili
očekivani događaji (brak, porod, menopauza…). Mogu se
javiti ranije, kasnije ili izostati. Ovaj model se osvrće na
norme uobičajene u nekoj sredini.
U odrasloj dobi biološke i intelektualne promjene nisu više
toliko značajne za rast i razvoj, već su od značaja zbivanja
poput ulaska u brak, roditeljstvo, rastava, umirovljenje.
n Studije žena sugeriraju postojanje spolnih razlika prilikom
formiranja identiteta. Muškarci tredicionalno definiraju sebe
u terminima separacije i autonomije, dok žene postižu
identitet kroz međuljudske odnose i privrženost.
(2) Intimni odnosi i osobni životni stil
n LJUBAV: Prema Robert Sternbergovoj tringularnoj teoriji
ljubavi, ljubav ima tri aspekta:
(1) INTIMNOST – to je emocionalna komponenta koja
uključuje osjećaj povezansoti, topline i vjere.
(2) STRAST – to je motivacijska komponenta; temelji
se na translaciji fiziološkog uzbuđenja u
seksualnu privlačnost i želju.
(3) PREDANOST – to je kognitivni model, tj. odluka
voljeti određenu osobu i ostati i živjeti s njom .
n BRAK. Tijekom rane srednje dobi većina ljudi odluči da li
će i s kim će se oženiti (za koga se udati). Brak je povezan sa
srećom i zdravljem, a uspješnost braka je povezana sa a) dobi
partnera kad ulaze u brak i b) načinom komunikacije među
partnerima.
U braku mora postojati a) fizički, b) emocionalni, c)
kognitivni, d) verbalni sklad.
Sreća u braku - oženjeni su sretniji od neoženjenih,
rastavljenih - ali pitanje je da li su se sretniji jednostavno
oženili, a nesretni nisu. Najstresnije područje u braku je kad
su djeca mala. Najbolji brakovi su oni kad su se partneri našli
tek u kasnim 20-tim godinama. Danas ljudi imaju veća
očekivanja od braka - zato se lakše razočaraju. Broj rastava je
sve veći.
n Danas se većina ljudi osjeća slobodno ostati neoženjeni
sve do kasne dobi ili tek kasno ući u brak. Prednost
života “single” su mogućnosti izgradnje karijere,
putovanja i samodovoljnost. Mogući negativni
efekti su da je osoba potpuno odgovorna za sebe i
da možda neće biti prihvaćena u društvu.
n Hodanje u odrasloj dobi postaje sve češće, i predstavlja
na mnoge načine mogućnost rasta iako s time mogu
biti povezane i različiti problemi kao npr.
ophođenje s nejasnom situacijom, ljubomora i želja
za predanošću (pogotovo kod žena).
n Većina mladih odraslih donose osnovne odluke vezane
uz seksualno ponašanje. Mnogo mladih ljudi danas
ima predbačno seksualno iskustvo, a muževi i žene
imaju češće i razvnovrsnije seksualne aktivnosti u
odnosu na prijašnje generacije. Također, više
oženjenih osoba, posebice mladi bračni partneri,
ima seksualne odnose izvan braka.
n Neplodni parovi mogu patiti od negativnih psiholoških
efekata. Adoptiranje je u SAD postalo prilično teško
zbog smanjenog broja sjevernoameričke djece, a
sve više parova pokušava provesti umjetnu
oplodnju, “in vitro” fertilizaciju i sl.
n Kada roditelji dobe prvo dijete, to za njih predstavlja
vrlo značajnu promjenu u njihovom živiotu, od
podjele odgovornosti brige oko djeteta do
preuzimanja potpune odgovornosti za jedan mladi,
bespomoćan život. I muževi i žene imaju vrlo
ambivalentne osjećaje vezane uz ideju da će biti
roditelji. Uz osjećaj uzbuđenosti i sreće, tu je i
osjećaj anksioznosti zbog odgovornosti koja je
vezana uz podizanje djeteta. Muževi su često
ljubmorni na malu bebu, jer moraju s njom dijeliti
ljubav i pažnju žene - pa se malo ohlade.
n Mnogi parovi danas ili imaju samo jedno dijete ili ostaju
potpuno bez djece, a i sve veći broj žena, posebice
visoko obrazovane žene, dobivaju prvo dijete tek u
kasnim godinama.
n Odrasla prijateljstva su vrlo značajna u ovom periodu.
Ona uključuju povjerenje, međusobno poštovanje,
spontanost, uživanje u druženju, razumijevanje,
uzajamno prihvaćanje, i spremnost pomoći
drugome i sve je praćeno osjećajem slobode “biti
ono što jesmo”. Romantične veze to isto uključuju,
ali one imaju još i erotsku komponentu i intenzivnu
uzajamnu brigu. Takva prijateljstva značajna su ne
samo za psihičko, već i fizičko zdravlje.
(3) SREDNJA ZRELA DOB (40.-65.g)
n Srednja zrela dob je na neki način period evaluacije
dosadašnjeg života, što je postignuto i ostvareno, a
što nije. To izaziva tzv. “midlife crisis”. Ne postoji
nikakav biološki indikator kad je osoba ušla u
srednju zrelu dob. Ovaj period proteže se otprilike od
40.-65. godine.
1.1. Fizički i intelektualni razvoj
(1) Fizičke promjene u srednjoj zreloj dobi
n Osobe u ovom period doživljavaju pad u senzornim
funkcijama i manje su uspješni u izvođenju
kompleksnih motornih vještina. Međutim, taj pad
efikasnosti funkcioniranja mogu kompenzirati
pomagalima (naočale) kao i iskustvom.
n Parovi srednje zrele dobi danas su aktivniji u seksualnim
aktivnostima. Seksualna kompatibilnost nije
najvažnija da bi brak bio sretan, ali seksualna
aktivnost i seksualno uživanje može se nastaviti kroz
čitavo zrelo doba, čak do kasne dobi.
n Klimakterij kod žena: Menopauza je prestanak spolne
zrelosti, a klimakterij je niz fizioloških promjena
koje će dovesti do menopauze. Menopauza se
pojavljuje oko 50. godine. Iako muškarci mogu ostati
plodni od kasne dobi, nešto slićno se događa i kod
njih - smanjuje se gustoća spermija, porast
impotencije itd.
n Muškarci teže doživljavaju odlazak djece jer imaju
grižnju savjest jer nisu baš previše vremena provodili
s djecom, ženama je to čak olakšanje.
(2) Zdravstveno stanje u srednje zrelo doba
n Većina osoba ove dobi su u dobrom zdravstvenom stanju.
n Iako je stopa prirodne smrtnost postepeno opadala
posljednih nekoliko generacija, ipak općenito
gledano postotak je jasno u porastu u odnosu na
ranije dobi. Relativno je više smrti od prirodnih
uzroka, nego od nesreća. Glavni uzroci smrti su rak,
bolesti srca, nesreće. Kao i u drugim (mlađim)
dobnim skupinama relativno više umire muškaraca
od žena, kao što i više umire osoba iz crnačke
skupine nego bjelaca.
(3) Kognitivni razvoj u srednjoj odrasloj dobi
n Uspješnost riješavanja većine standardiziranih testova
inteligencije povećava se tijekom odrasle dobi,
posebice za riješavanje verbalnih testova kao i
zadataka koji zahtijevaju pohranjeno znanje.
Međutim, upitno je inteligenciju odraslih ljudi
mjeriti običnim kvocjentom inteligencije.
n Iako osobe srednje zrele dobi nisu tolko brze u rješavanju
zadataka, posebice novih i nepoznatih, neka
istraživanja sugeriraju da sposobnost rješavanja
svakodnevnih problema nalazi svoj vrhunac u ovom
periodu života.
n Odrasli idu u školu iz mnoštvo razloga, ali uglavnom da
unaprijede svoje sposobnosti i znanje potrebne za
profesonalni rad. Stariji učenici su zato motiviraniji
od mlađih naučiti novi, a istovremeno su manje
samouvjereni.
(4) Profesionalni rad u srednjoz zreloj dobi
n Mnoge osobe ove dobi su na vrhuncu svoje karijere,
odnosno mnogi provode neke promjene vezane uz
karijeru, potaknuti samoevaluacijom dosadašnjeg
naična života. Za neke pak, profesionalni stres poput
“burnouta”, nezaposlenost i specifični radni uvjeti
utječu na psihičko i fizičko stanje.
n Neki ljudi su izuzetno kreativni u ovom životnom
periodu. Studije znanstvenika su pokazale da je
kreativnost povezana sa sporim, sistematičnim i
ustrajanim radom, a ne toliko sa spontanim
inspiracijama.
1.2. Razvoj ličnosti i socijalni razvoj
n Tranzicija u zreloj dobi : kriza srednje dobi - ljudi
postaju svjesni smrtnosti - panika da ispune svoje
životne ciljeve (“midlife crisis”). Ljudi postaju
introvertirani - pitanje o smislu svega što su radili,
filozofira se smislu života. Čovjek se može
promjeniti i u zreloj dobi. Krize su mogućnost za to.
Život žene se više ne vrti oko djece i rađanja, već
n Karl Jung: je smatrao da se ljudi do 40-te god.
usmjeravaju prema obitelji. Žene izražavaju
ekspresivnost, muš - instrumentalnost. Kasnije su
slobodnije i imaju priliku razviti i druge osobine,
usmjeratvaju se prema sebi, muškarci postaju više
emocionalni, a žene asertivnije. Ljudi moraju
odustati od mladosti i mladenačkog stila života i
uvažavati mogućnost smrti.
n Erikson: kriza - generativnost i stagnacija -
generativnosti nije nužno roditeljstvo, već može biti i
vodstvo, poučavanje mlađih ljudi, kreativnost i
samogenerativnost = rad na sebi - realizacija
osobnog identiteta. Smatra da ljudi koji nisu iskusili
roditeljstvo i da neće moći riješiti krizu na sasvim
zadovoljavajući način.
n Robert Heck : spominje 4 prilagodbe - opredjeljenja koje
osoba mora
1) Počinje vrednovati mudrost nasuprot fizičkoj snazi.
Mudrost kao mogućnost provođenje najboljih
mogućih izbora.
2) Težnja socijalizaciji nasuprot seksualizaciji - osobe
se ne vide
3) Emocionalna fleksibilnost nasuprot emocionalnog
osiromašenja
4) Kognitivna fleksibilnost nasuprot kognitivne
rigidnosti - treba biti otvoren za nova iskustva
n Veiland - identificira prijelaz oko 40-te. Mnogi muškarci
prestaju svoju kompulzivnu zauzetost poslom i
okreću se prema sebi. Djeca postaju teenageri i
potrebno je prilagođavanje i omogućavanje
separacije. Potisnuti konflikti se počinju rješavati -
pogotovo oni s roditeljima. Najodgovorniji su prema
drugima, najdarežljiviji su. Ujedno su muškarci
spremniji suočavati se s životnim problemima na
zreo način (s odgovornošću, humorom).
67
n Levinson : slaže se s Jungom da se čovjek mora osloboditi
od mladenačkih stavova. To je period gdje se mijenja
životna struktura , npr. promjena posla ili promjena
žene (što je svejedno)
n Ženski razvoj : žene se bolje odnose prema fenomenu
"praznog gnjezda", problem je to samo za one koje
su bile izuzetno orijentirane prema obiteljskom
životu, djeci itd.

68
(4) KASNA ZRELA DOB
4.1. Uvod:Starenje
Starenje: to su uz dob vezane deterioracije tijela i ponašanja.
Tri su aspekta starenja
N PRIMARNO STARENJE
Ono se događa svima cijelog života. Univerzalno je,
neizbježno, normalno starenje. Znaci se ne moraju dugo
vidjeti. Djeluje na sve tjelesne sisteme. S progresijom ovog
tipa starenja ide sijeda kosa, staračke pjege, usporene reakcije
na promjene temperature, slabe vid i sluh, opada efikasnost
imunološkog sustava, treba duži oporavak nakon povrede.
Odvija se od stanica, tkiva, preko organa sve do sustava
(djeluje na svim razinama). No ne stare svi sistemi i organi
jednako. Neki su podložniji bolestima. Najuočljiviji su efekti
kad neka aktivnost zahtijeva koordinaciju više različitih
sistema.
N SEKUNDARNO STARENJE
Dešava se većini ljudi, ali nije univerzalno i neizbježno.
Rezultat je bolesti, nedovoljno vježbe, pušenja, alkohola…
Može se promijeniti promjenom stila života. Pošto je vezano s
dobi, teško se razlikuje od primarnog starenja. Sve veći broj
promjena se može pripisati sekundarnom starenju (bore su
rezultat kumulacije efekata sunčanja) a za koje se mislilo da su
primarno starenje. Snaga mišića srca u mirovanju se ne
mijenja sve do 80.g. (kad se izluče bolesti srca). 90% osoba
iznad 65 g. ima bar jednu kroničnu bolest a većina je akutno
bolesna bar jednom godišnje. Najčešće su respiratorne
smetnje. Na primarno starenje ne možemo utjecati ali efekte
sekundarnog možemo usporiti, odužiti ili obrnuti.
N TERCIJARNO STARENJE
To je konačna, brza deterioracija koja označava kraj života.
Nagle su promjene u kogniciji, zdravlju, soc. sposobnosti. To
su promjene različite i kvalitativno i kvantitativno od
primarnog starenja. Nestaje mogućnost oporavka od bolesti jer
nema fizioloških i kognit. rezervi. Nema interesa za druge
ljude. Većinu vremena spavaju. Očekivana smrt je za mjesec
dana ili čak par godina. Suženi su interesi (ni radio, ni TV),
“najrađe bi umro”.
Ova tri tipa starenja su u interakciji i rezultiraju “modelom
vodopada”. Starenje počinje laganim gubitkom brzine i snage,
zatim ubrzanje gubitka a potom preljevanje preko ivice i smrt.
Cilj razvoja može biti i uspješno starenje. Ono je označeno
prijelazom iz nekoliko desetljeća primarnog starenja u
tercijarno; izbjegne se aspekt sekundarnog starenja (tj.
iznemoglost, nemoćnost). Smrt u snu. Za to treba redovita
vježba, dobra soc. integracija, osjećaj autonomnosti i kontrola
nad životom, dijeta, perekid s pušenjem, alkoholom…
1.1. Fizički i intelektualni razvoj
Brzina i količina promjena jako varira od osobe do osobe.
Naročito je uočljiv princip diferencijacije – porast je
interindividualnih varijacija. Ljudi se značajno razlikuju po
razini energije, općem zdravlju, kapacitetu za rad a u starenju
još i više. Rana i srednja zrela dob su “vrhunske godine
života” (jer većina tjelesnih organa ima rezervne kapacitete)
iako počinje starenje. Postepeno nazadovanje se ne zamjećuje
do ulaska u srednje godine, mada se povrede nakupljaju.
Izgled se lagano mijenja. Ovisno o kulturi fizički znaci
starenja mogu povećati krizu samopouzdanja,
samovrednovanja (kod nas). U nekim kulturama je to znak
statusa, cijeni se zrelost i mudrost. To je stvar stereotipa.
(1) Fizičke promjene
(1) KOSA sijedi kod različitih ljudi u različito doba, to je
genetski uvjetovano. Sijeda kosa je jedan od najpouzdanijih
znakova starenja. Lasi postaju tanje, ravnije, rjeđe (ćelavost
kod muškaraca) a nekad mekane i podatne dlake u uhu i nosu
očvrsnu.I kosa žene postane rjeđa. na 1 cm 2 imamo 615
polikula, a to se kasnije svede na 200, 400. Kod žena nakon
menopauze i stidne dlake i one pod pazuhom nestaju.
(2) KOŽA brzo stari radi nedostatka hormona u
menopauzi. Nakon 50-te epiderma se sporije obnavlja i
odumrle stanice ostaju na koži, pa ona starački izgleda. U
dubljim slojevima se ukrute vlakna i koža je manje gipka,
tanja, suša, uvela i izborana. Nakon 50-te ljudi imaju lice
“kakvo zaslužuju” tj. ono pokazuje kako su živjeli.
(3) MIŠIĆI olabave nakon 39-te, smanji se broj i
debljina vlakana dijelom radi neupotrebe a dijelom radi
normalnog starenja. Atrofiraju neupotrebom već nakon 30-te
g. Nakon 50-te su masnoće i u mišiću, a ne samo između
mišića i kože.
(4) VID: nakon adolescencije raste osjetljivost na
blještavilo. Opada oštrina vida no nema promjene u percepciji
dubine i boja do duboke starosti. Općenito su senzorni sistemi
manje responzabilni na stimulaciju.
(5) SLUH lagano slabi od 20-te (za visoke frekvencije)
ali se to ne primjećuje.
(6) OKUS se održava do kasna, i okusi slabe vrlo kasno
(tu je potreba starijih za začinjenom hranom)
(7) DODIR I BOL – ta je osjetljivost dobra do starosti
(8) KRVOŽILNI SUSTAV sporo stari. Promjene su
rezultat sekundarnog starenja. On se ne može sam obnavljati
(srce pumpa manje krvi i ubrzanije).
(9) PLUĆA: vitalni kapacitet pluća počinje opadati
nakon 20-te, a raste rezidualni volumen.
(10) ENDOKRINI SISTEM usporava sekreciju
hormona, stanice tijela su manje reaktivne na hormone,
mijenja se razina enzima koja reagira na hormone, kao i
kemijski prijenosnici.
(11) REPRODUKTIVNI SUSTAV sporije i manje
efikasno funkcionira. Nisu jasne hormonalne promjene. Testisi
stalno prodiciraju spermu, ali manje koncentracije. Prostata
oko 40.g. počinje stariti (mišiće prelaze u vezivno tkivo) i
raste. Znaci su problemi s mokrenjem. Krvne žile penisa
bivaju manje elastične i sporija je erekcija – 6× duže vremena
treba nego kod 20-godišnjaka, i slabija je. (7) unutar svake stanice postoji jedan ili više gena
koji se aktiviraju, što dovodi do starenja
(8) ili geni mladosti budu isključeni i ulogu
Starenje reproduktivnog sustava počinje od rođenja. Pri preuzimaju geni starenja
rođenju je u jajnicima 700 000 nezrelih jajašaca. Ne smijemo (9) isti geni – isti efekti, ali se njihova funkcija
ih izlagati zračenjima. Nakon 20-te (pogotov 40-te) pada mijenja tijekom života
plodnost. U klimakteriju menstrualni ciklus postaje kraći i
neredovitiji. Nakon 50-te nastupa menopauza – prestaje 2. “Peri-deri” teorije
menstruacija. U klimakteriju 1/4 žena ima problema (i
menopauzi). Postoje hormonalne terapije no zato je povećan Vjerovanje da je starenje rezultat akumulirane tjelesne povrede
rizik od karcinoma uterusa. Pad je u proizvodnji estrogena i na stanicama.
progesterona, stijenke vagine su manje elastične, suha je, tanje
a) teorija povrede DNA: povrede se nakupljaju brže nego što
su.
se možemo oporaviti
Seksualnost je znatno obogaćena zbog socijalnog i psihičkog
b) greške u proteinskoj sintezi
razvoja. Broj seksualnih odnosa je najveći u 1.g. braka, naglo
pada u 4.g., a kasnije lagani pad. Slabi seksualna c) stalne unakrsne veze među molekulama
responzivnost, produljuju se sve faze seksualnog odnosa.
Frekvencija odnosa pada s dobi (biološki i socijalni razlozi) no d) teorija staničnog smeća (neki lipofusuni dovodi do
slabljenje sexa je često uvjetovano ne nemogućnošću povrede)
sexualnog života, već se nakon prve impotencije javi strah od
mogućnosti da se to ne ponovi. Kod srednjovječnih > ne 1.2. Razvoj ličnosti i socijalni razvoj
postoje ireverzibilne promjene. Znak da ne postoji organska
podloga impotencije je postojanje noćnih polucija i erekcije. …
Smanjeno je uzbuđenje, zato muškarci idu u veze s mladim
djevojkama.

(2) Teorije starenja

1. Teorije programiranosti

Vjerovanje da je starost genetski kontrolirana i da su te

informacije zapisane u DNA molekulama, u genima. One
rukovode tjelesnim promjenama. Program počinje oplodnjom
jajašca. U različitim točkama razvoj uključuju se i isključuju
geni = starenje sustava.
(1) postoji maksimalni životni vijek koji je različit kod
različitih vrsta. Najdugovječnija je kornjača (max
200 g.)
(2) sličnost životnog vijeka jednojajčanih blizanaca (6 g.
odstupanje) a kod dvojajčanih 8,5 g.
(3) tendencija da djeca dugoživućih roditelja nadžive djecu
kratkoživućih

(4) podrška su i nalazi o preranom starenju kod određenih

sindroma. Progeria; prvi znaci starenja već u ranom
djetinjstvu. Vernerov sindrom: stare već od 15-te
(20-te). Žive 2030 g. On je urođen (recesivni
homozigoli). Downov sindrom – organizam rano
stari, česti tumori. Oko 30-40-te mozak (Downov
sindr.) počinje pokazivati strukturalne promjene kao
one kod staraca oboljelih od Alzheimerove
demencije. Žive max 50 g.

(5) laboratorijsko izučavanje stanica moće otkriti

biokemijsku osnovu ranijeg starenja. Hyflickova
granica nakon 50 dioba podjela prestaje. Postoji
granica mogućeg dijeljenja stanica. Stanice odrasle
osobe se dijele manje puta od stanica mladih. I kod
sisavaca postoji veza između života i broja
dijeljenja. Jedini izuzetak je stanica raka
(neograničeno se može dijeliti). To ograničenje nije
potrvđeno in nivo (laborat. je podloga, i to je
artificijelno – ili se kumuliraju otrovni elementi iz
podloge)
(6) postoji programirana destrukcija.