PSIHOLOGIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA

Kolokvij 1

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

Razvojna psihologija -> bavi se promjenama u ponašanju i sposobnostima koje se događaju s napredovanjem razvoja
Razvojni psiholozi istražuju što su te promjene i zašto se one pojavljuju.

CILJEVI:
- Opisati ponašanje u svakoj točki razvoja čovjeka.
- Otkriti uzroke i procese koji proizvode promjene u ponašanju od jedne vremenske točke do druge.

Pristup cjeloživotnog razvoja -> nudi kompleksnu sliku promjena i činitelja koji do njih dovode

PRETPOSTAVKE CJELOŽIVOTNOG RAZVOJA:

1. Razvoj je cjeloživotni proces
- ni jedno razdoblje nije važnije od drugih po svom utjecaju na tijek života
- unutar svakog razdoblja događaju se promjene u tri područja razvoja – tjelesnom, kognitivnom i socijalnom
2. Razvoj je višedimenzionalan i višesmjeran proces
- Višedimenzionalan – pod utjecajem složene mješavine bioloških, psiholoških i socijalnih činitelja
- Višesmjeran – razvoj nije ograničen na poboljšanje, uključuje i slabljenje te se događa kroz
cijeli život 3. Razvoj je vrlo plastičan
proces - Prilagodba
promjenjivim životnim uvjetima -
Razlikuje se od pojedinca do pojedinca, no moguća je čak i u starijoj dobi (npr. kognitivni trening)
4. Razvoj je uklopljen u višestruke kontekste
- Utjecaji povezani s dobi
- Utjecaji povezani s povijesnim događajima
- Nenormativni utjecaji

Normativni utjecaji -> zahvaćaju velik broj ljudi na sličan način

Povezani s dobi: - događaji čije je pojavljivanje i trajanje predvidivo i vezano uz dob (npr.
usvajanje materinskog jezika, početak školovanja i sl.), značajni u djetinjstvu i adolescenciji

Povezani s povijesnim događajima: - događaji jedinstveni za određeno povijesno razdoblje (npr.

ratovi, tehnološki izumi, promjena kulturnih vrijednosti)

Nenormativni utjecaji -> Neujednačeni su jer ih doživljava samo jedan pojedinac ili svega nekoliko ljudi i ne događaju se
prema predvidljivom rasporedu. Pojačavaju višesmjernost razvoja.

PROBLEMI RAZVOJNE PSIHOLOGIJE:

1. Je li tijek razvoja kontinuiran ili diskontinuiran?

1
 2. Postoji li jedan put razvoja koji je karakterističan za sve ljude ili pak mnogo mogućih putova?
3. Jesu li genski ili okolinski činitelji važniji u određivanju razvoja?

1. Kontinuitet nasuprot diskontinuitetu:

a. Kontinuirani razvoj – proces postupnog povećanja istih vještina koje su prisutne od samog početka
b. Diskontinuirani razvoj – proces u kojem se u određenim vremenskim razdobljima pojavljuju novi i različiti
načini tumačenja svijeta i reagiranja na njega → razvoj je proces koji se događa u stupnjevima ili
stadijima
c. Stadij – kvalitativne promjene u mišljenju, osjećajima i ponašanju koje obilježavaju određena razdoblja
razvoja
2. Jedan ili više putova razvoja:
a. Teoretičari stadija pretpostavljaju kako svi ljudi slijede isti razvojni put
b. S druge stane, djeca i odrasli žive u različitim kontekstima ili jedinstvenim kombinacijama osobnih i
okolinskih uvjeta koji mogu rezultirati različitim putovima promjene
c. Suvremeni teoretičari promatraju kontekste koji oblikuju razvoj kao složene i sastavljene od mnogo
slojeva
d. Perspektiva dinamičkih sustava – djetetov um i tijelo, te fizički i socijalni svijet čine integrirani sustav koji
upravlja stjecanjem novih vještina; sustav je dinamičan i stalno u pokretu
3. Genski ili okolinski činitelji:
a. Priroda – urođene biološke datosti – nasljedne informacije koje dobivamo od svojih roditelja u trenutku
začeća; maturacija – genetski određeni, prirodno odvijajući tijek rasta
b. Okolina – složeni činitelji fizičkog i socijalnog svijeta koji utječu na našu biološku strukturu i psihička
iskustva prije i nakon rođenja

KOGNITIVNI RAZVOJ – PIAGET

Jean Piaget (1896-1980) – kognitivno-razvojna teorija – djeca aktivno grade znanje manipuliranjem i istraživanjem svijeta

Kroz vlastitu aktivnost djeca otkrivaju znanje o svijetu – konstruktivistički pristup

Potreba za ravnotežom - stanjem u kojem nova iskustva imaju smisla zato jer ih možemo objasniti koristeći naša
trenutna znanja

Da bi razumjeli svijet oko sebe i postigli ravnotežu, ljudi stvaraju sheme → mentalne operacije koje predstavljaju naše
razumijevanje svijeta

Sheme gradimo kroz direktnu interakciju s okolinom – proces adaptacije

ASIMILACIJA je proces korištenja postojećih shema u objašnjavaju novih iskustava.

-Prebrojavanje na prste → zbrajanje
-Iskustvo dijeljenja čokolade → shvaćanje matematičke operacije dijeljenja
-Pravila odbojke → pravila nogometa

AKOMODACIJA je proces stvaranja novih shema ili prilagođavanje postojećih kad više ne mogu objasniti nova iskustva.
-Gljive nisu biljke iako rastu u tlu

2
 -Klasifikacija životinja (mačka nije pas; kit nije riba; šišmiš nije ptica)
-Negativni brojevi

Sheme se mijenjaju i kroz organizaciju -> Preuređivanje postojećih shema u nove i kompleksnije strukture.

Piagetovi stupnjevi kognitivnog razvoja

Stupnjevi razvoja – opći obrasci mišljenja djece različite dobi ili s različitim iskustvom. Prelazak s jednog stadija na drugi
predstavlja kvalitativnu promjenu u razmišljanju

Invarijantnost stupnjeva - Svi ljudi prolaze kroz iste stupnjeve istim redoslijedom, ali različitom brzinom. Učenici iste dobi
mogu biti na različitim stupnjevima, a način razmišljanja starije djece ili odraslih ponekad može biti sličan onome mlađe
djece ukoliko im nedostaje iskustva

Univerzalni – vrijede za djecu u svim kulturama

1. SENZOMOTORIČKO RAZDOBLJE (0-2)

a. Djeca koriste motoričke sposobnosti da bi spoznale svijet
b. Prve sheme formiraju se pomoću cirkularnih reakcija (senzomotorički odgovor koji se pojavio slučajno
(npr. guranje lopte), biva ojačan (potkrepljenjem) i postaje nova shema)
c. Tri važna aspekta razvoja u senzomotoričkom razdoblju:
- Vještine rješavanja problema – dijete izvršava aktivnosti usmjerene cilju
- Permanentnost objekta – shvaćanje da objekt postoji čak i kad ga ne vidimo, temelj
razumijevanja koncepta objekta
- razvija se sposobnost imitacije što im omogućava da uče promatrajući druge (postaje moguće i
odgođeno oponašanje)
2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE (2-7)
a. Veliki napredak u usvajanju jezika, korištenju simbola i usvaja se velik broj koncepata
b. Dominira percepcija
c. Nemaju sposobnost konzervacije
- Shvaćanje da količina neke tvari ostaje ista bez obzira na oblik ili na broj dijelova na koje je
podijeljena (npr. različite čaše s tekućinom)
- Zašto?
- Centriranost – tendencija da se usmjeri samo na perceptivno najuočljiviji aspekt objekta
ili događaja i da se ignoriraju druga obilježja
- Transformacija – sposobnost da se mentalno registrira proces prelaska iz jednog stanja u
drugo; djeca na ovom stupnju je nemaju
- Reverzibilnost – sposobnost mentalnog praćenja procesa povratka iz trenutnog stanja u
prethodno stanje
d. Egocentrizam
- Nesposobnost da vidimo objekte i događaje iz perspektive drugih.
3. RAZDOBLJE KONKRETNIH OPERACIJA (7-11)
a. Razvija se sposobnost logičkog razmišljanja o konkretnim objektima
b. Razvijaju se sposobnosti:
- Konzervacije
- Klasifikacije – proces grupiranja objekata na osnovu zajedničkih karakteristika, razumiju inkluziju
klasa
- Serijacije - redanje objekata po nekom svojstvu kao što je dužina, težina, volumen

3
 - omogućuje da svladaju načelo tranzitivnosti – sposobnosti da se zaključuje o odnosu dva
objekta na osnovu njihova odnosa s trećim objektom
- Smanjuje se egocentrizam u razmišljanju - počinju raditi mentalne rotacije I stvarati kognitivne
mape (mentalne reprezentacije poznatog prostora)

4. RAZDOBLJE FORMALNIH OPERACIJA (OD 11)

a. Djeca u stadiju konkretnih operacija mogu “operirati na realnosti”, adolescenti u stadiju formalnih
operacija mogu “operirati na operacijama”
b. Glavne značajke:
- Hipotetičko-deduktivno rasuđivanje
- Stvara se opća teorija o tome što može utjecati na ishod te se dedukcijom dolazi do
specifičnih hipoteza koje se mogu testirati u stvarnosti
- Propozicijsko mišljenje
- Adolescenti mogu procjenjivati logiku propozicija (verbalnih tvrdnji), a da se ne pozivaju
na okolnosti u stvarnome svijetu

STUPANJ OBILJEŽJA PRIMJER

Senzomotoričko razdoblje (0-2
godine)
Predoperacijsko razdoblje (2-7)
Razdoblje konkretnih operacija (7-
11)
Razdoblje formalnih operacija (od 11
nadalje)
Cilju usmjereno ponašanje
Permanentnost objekta
(reprezentacija objekta u pamaćenju)
Nagli porast u jezičnim
sposobnostima s pretjerano
generaliziranim pojmovima
Simboličko mišljenje Dominantnost
percepcije
Logično zaključuje na temelju
konkretnih materijala Ima mogućnost
klasifikacije i serijalnog redanja
Rješava apstraktne i hipotetske
probleme Kombinatorno razmišljanje
Pokreće igračku Traži objekt iza leđa
roditelja
“Mama, odbliži mi stolicu.” Pokazuje
kroz prozor i viče “Kamion”
Zaključuje da je sva voda u
umivaoniku došla iz pipe
Zaključuje da dva objekta na vagi koja
je u ravnoteži imaju istu masu iako je
jedan veći od drugog Reda kocke
prema volumenu
Razmatra kakav bi bio život kad bi
nestalo pitke vode Sustavno
određuje koliko različitih sendviča se
može napraviti od mesa, sira i kruha

Doprinos Piagetove teorije

Učenje je aktivni proces u kojem učenik konstruira svoje znanje.

Primjena u oblikovanju kurikuluma → prvo se učenicima pružaju konkretna iskustva, a zatim tek apstraktna i detaljnija

Uključivanje djece u izvođenje jednostavnih znanstvenih eksperimenata.

Korištenje vlastitih razmišljanja i iskustava djece u obrazovanju iz društvenih i humanističkih znanosti

4
 SOCIOKULTURNA TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA – VIGOTSKI

Socijalna interakcija direktno potiče razvoj.

Kroz socijalnu interakciju s osobom koja nešto više zna od njega dijete postiže stupanj razumijevanja koje ne bi mogao
postići sam od sebe.

Razumijevanje koje učenik stječe predstavlja kognitivne alate – koncepte, načela i simbole koji zajedno s konkretnim
alatima omogućavaju ljudima da adaptivno funkcioniraju u okviru svoje kulture.

INTERNALIZACIJA– proces putem kojeg učenik usvaja ideje koje postoje u društvu u svoje unutarnje kognitivne strukture
(npr. uvjeti za uspješan lov, korištenje novca…)

!!! Učenik je aktivan u procesu učenja i najbolje uči u mentorskom odnosu !!!

Jezik i razvoj

Socijalna interakcija uključuje korištenje jezika.

Važne zadaće jezika u razvoju:
1. Daje učeniku pristup znanju koje drugi već posjeduju
2. Pruža kognitivni alat za razumijevanje vlastitog iskustva
3. Jezik je sredstvo za regulaciju i razmišljanje o našem vlastitom mišljenju (npr. Na temelju čega
to znam? )

Djeca često pričaju sa sobom dok se igraju → prethodnik unutarnjeg, privatnog govora, samogovora koji usmjerava naše
mišljenje i djelovanje.
Privatni govor omogućuje djeci da preispituju svoj način razmišljanja, pomaže im u rješavanju problema i u drugim
složenim aktivnostima te u kontroli emocija i ponašanja → važno za razvoj samoregulacije.

Privatni govor omogućava izvršne funkcije – proces nadgledanja naših misli i njihovog usmjeravanja, što postaje sve
važnije kako učimo sve kompleksnije ideje i rješavamo zahtjevne probleme.
- Podloga za vještinu pamćenja (“Ako ponovim broj, moći ću ga se sjetiti”) i za rješavanje problema (“Pogledaj, što je
nepoznanica u ovom zadatku?”)

S razvojem se privatni govor internalizira, ali ostaje važan dio kognitivnog funkcioniranja.
Djeca koja više koriste privatni govor su uspješnija u učenju, više uživaju u učenju i uspješnije svladavaju kompleksne
zadatke

Područje približnog razvoja (zona proksimalnog razvoja)

Učenik najviše nauči kroz interakciju kad se ona događa u području približnog razvoja – onim zadacima koje učenik još ne
može svladati sam, ali može uz pomoć drugih.

Socijalna interakcija i razvoj

5
Intersubjektivnost – svaki od partnera u komunikaciji prilagođava se perspektivi drugoga čime se stvara zajedničko tlo za
komunikaciju

Prema Vigotskom, većina važnih “otkrića” koje djeca ostvare u procesu učenja proizlaze iz kooperativnog dijaloga
između mentora koji modelira aktivnosti i daje verbalne upute, i učenika, koji nastoji razumjeti objašnjenja mentora i s
vremenom ih internalizira i dalje koristi

Postavljanje skela – pomoć djeci da izvrše zadatke koje ne bi sami mogli izvršiti
Poučavanje se odvija u malim koracima uz nuđenje strategija, pritom treba pripaziti da se djeci da tek toliko podrške da
samostalno nastave.

Najvažniji oblici postavljanja skela: modeliranje i propitivanje.

Vođeno sudjelovanje (Rogoff, 1990) – građenje mostova između onoga što učenik zna i novog znanja koje se treba
usvojiti, strukturiranje i podržavanje djece u njihovim pokušajima i poticanje odgovornosti djeteta za upravljanje
procesom rješavanja problema
Vrlo važna ekspertnost u određenom zadatku i komunikacija.

Dijeljeno rješavanje problema u kojem dijete može sudjelovati u suradničkom procesu mišljenja je ključan uvjet da bi
socijalna interakcija imala doprinos kognitivnom razvoju djeteta.

SOCIJALNI I EMOCIJONALNI RAZVOJ

Utječu na ishode učenja i zadovoljstvo školom kod sve djece, uključujući i onu s teškoćama.

Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja

Svi ljudi imaju iste osnovne potrebe.

Razvoj se odvija kroz stadije od kojih svakog karakterizira kriza – psihosocijalni izazov koji predstavlja priliku za razvoj.

Stadij
Povjerenje – Nepovjerenje (do 1. godine)
Autonomija – Sram (1-3 godine)
Inicijativa – krivnja (3-6 godina)
Produktivnost – Inferirornost (6-12 godina)
Identitet – Konfuzija uloga (12-18 godina)
Obilježja
Povjerenje se razvija kad dojenčad konzistentno i brižno
skrbi. Nepovjerenje potječe od nepredvidivog i grubog
odnosa.
Autonomija se razvija kad djeca koriste svoje
novostečene mentalne i psihomotorne vještine da bi
istražili svijet. Roditelji podržavaju autonomiju
ohrabrivanjem istraživanja i prihvaćanjem neizbježnih
pogrešaka
Inicijativa, osjećaj ambicije i odgovornosti, razvija se
ohrabrivanjem djece da istražuju i upuštaju se u nove
izazove. Pretjerana kontrola ili kritika može dovesti do
osjećaja krivnje
Osjećaj kompetentnosti razvija se putem uspjeha u
zahtjevnim zadacima, kako u školi, tako i kod kuće. Česti
neuspjesi mogu dovesti do osjećaja inferiornosti.
Adolescenti eksperimentiraju s različitim ulogama u
slobodnom okružju s jasno postavljenim granicama.
Konfuzija se javlja ili kad kod kuće nema dovoljno

6

Intimnost – Izolacija (mlada odrasla dob)
Plodnost – Stagnacija (odrasla dob)
Integritet – Očaj (starija dob)
strukture ili kad je prisutna pretjerana kontrola.
Intimnost se ostvaruje kad pojedinci ostvaruju bliske veze
jedni s drugima. Emocionalna izolacija može nastati kao
posljedica ranijih razočaranja ili kad nedovoljno
razvijenog identiteta
Plodnost se ostvaruje kad odrasli doprinose novim
generacijama odgajanjem djece, produktivnim radom i
doprinosom društvu i drugim ljudima. Apatija može
nastati iz nesposobnosti da se razmišlja ili doprinosi
dobru drugih
Integritet se ostvaruje kad ljudi vjeruju da su živjeli
najbolje što je bilo moguće i prihvaćaju neizbježnost
smrti. Žaljenje za stvarima koje su počinjene ili nisu
učinjene vodi do očaja.

Razvoj socijalne kognicije

Socijalno-kognitivni razvoj slijedi od konkretnog prema apstraktnom

- Djeca postaju prvo svjesna svog i tuđeg izgleda i ponašanja
- Nakon toga postižu svijest o unutarnjim procesima – želje, uvjerenja, namjere, sposobnosti i
stavovi

Socijalna kognicija postaje bolje organizirana s dobi

- Djeca integriraju pojedinačna ponašanja u predodžbu svoje i tuđih ličnosti i identiteta

Djeca revidiraju svoje ideje o uzrocima ponašanja

- Javlja se promjena od jednostavnih i jednostranih objašnjenja do kompleksnih objašnjenja koja
uzimaju u obzir interakciju osobe i situacije

Socijalna-kognicija napreduje prema metakognitivnom razumijevanju

- S odrastanjem proces mišljenja više nije vezan samo uz socijalnu realnost, već se javlja sposobnost
mišljenja o vlastitim i tuđim idejama

Socijalno-kognitivni razvoj, unatoč svojoj kompleksnosti, nije sporiji od kognitivnog razvoja.

Mogući razlozi koji doprinose brzom socijalno-kognitivnom razvoju su:

- Ljudi su živa bića i objektom dubokog emocionalnog odnosa pa je posebno zanimljivo o njima
razmišljati - Iskustvo iz socijalnih situacija neprestalno donosi povratne informacije o neslaganju ponašanja
koje dijete očekuje i onog koje se uistinu dogodi, te stalno moraju revidirati svoje socijalne kognicije
- S ljudima s kojima smo u interaciji dijelimo istu biološku osnovu funkcioniranja
živčanog sustava te slična iskustva – zbog toga iz svoje perspektive možemo razumjeti većinu ponašanja
drugih ljudi; kad to ne možemo uspješno izvršiti imamo sposobnost zauzimanja tuđe
perspektive kako bismo bolje razumjeli njihove misli i osjećaje

EMPATIJA

Empatija je koncept koji je izrazito važan za razumijevanje komunikacije i izgradnje odnosa među ljudima.

7
Empatija je kompleksan oblik psihološke procjene u kojem se kombiniraju opažanje, pamćenje, znanje i rasuđivanje da bi
se stekao uvid u misli i osjećaje drugih.

OBILJEŽJA EMPATIJE:

1. Kognitivni i afektivni procesi

a. Kognitivni aspekt - obuhvaća sposobnost razumijevanja situacije u kojoj se druga osoba nalazi
b. Afektivni aspekt odnosi se na pojavu emocija kod opažača kao reakcije na emocionalni podražaj
c. Kognitivni i emocionalni aspekt empatije u pravilu se pojavljuju paralelno i u međusobnoj su interakciji
2. Kongruentnost emocija
a. Emocije koje se pojavljuju kao reakcija neke osobe na emocije neke druge osobe mogu biti:
- iste kao emocije te druge osobe - kongruentna emocija: tuga -> tuga
- različite od emocija druge osobe - reaktivna emocija: tuga -> zabrinutost
b. Ako se radi o empatiji te emocije trebaju biti iste ili vrlo slične, iako su obično nešto različitog intenziteta
c. Ukoliko se radi o različitim emocijama, onda govorimo o empatičkoj brizi (eng. sympathy, u smislu
suosjećanja, sažaljevanja i sl.)
3. Razlikovanje ja-drugi
a. Svijest o tome da su doživljene emocije vezane uz drugu osobu
- “Kako bi bilo meni u tvojoj situaciji? “ <-> “Kako je tebi u tvojoj situaciji?“
- Kod “emocionalne zaraze” nema te svijesti
b. Kad zamišljamo sebe na mjestu drugog, možemo pogriješiti u predviđanju ponašanja i osjećaja drugih
zbog:
- egocentrične pristranosti - mislimo da je drugome onako kako bi i nama u toj situaciji bilo, a
zapravo smo donijeli pogrešnu procjenu
- osobne uznemirenosti - preokupiranosti vlastitim neugodnim osjećajima potaknutim
razumijevanjem situacije u kojoj se nalazi druga osoba
- Osobna uznemirenost u pravilu dovodi do nastojanja da se ublaže vlastiti neugodni
osjećaji i smanjuje vjerojatnost da osoba učini nešto čime bi mogla pomoći drugoj osobi

Ponašanje motivirano empatijom

Empatija može biti motivator ponašanja - najčešće prosocijalnog putem empatičke brige

Primjer:
- prepoznamo da je osoba tužna (empatija)
- žao nam je zbog toga (empatička briga)
- učinimo nešto da je utješimo ili razveselimo (prosocijalno ponašanje)

Negativno doživljena empatija – osoba ne želi da s njom aktivno empatizira osoba koja joj nije bliska

Točnost empatije

EMPATIČKA PROCJENA može biti različitih stupnjeva točnosti.

Ljudi izražavaju svoje emocije riječima što olakšava dijeljenje emocija s drugima i promišljanje o njima.
Točnost empatije se povećava tijekom vremena i ovisi o socijalnim i o kognitivnim faktorima.

EMOCIJE

Brza procjena osobnog značenja situacije.

8
Definirane pomoću 3 komponente:
1.Prepoznatljivi subjektivni osjećaji
2.Tjelesne promjene (npr. disanje, srčani otkucaji…)
3.Spremnost za akciju, tj. povećanje vjerojatnosti pojavljivanja određenog ponašanja

Pitanja u istraživanjima emocija: 1.

Emocionalna stanja nasuprot emocionalnim crtama 2.
Kategorijalni nasuprot dimenzionalnom pristupu

Funkcionalistički pristup emocijama naglašava da je u širem smislu funkcija emocija da daju energiju potrebnu za
postizanje osobnih ciljeva.

Emocije imaju važan doprinos kognitivnom procesiranju, socijalnom ponašanju i fizičkom zdravlju.

Kategorijalni pristup -> ljutnja, gađenje, strah, sreća, tuga, iznenađenje

Dimenzionalan pristup:

Visoka aktivacija

Neugodno Ugodno

Niska aktivacija

Razvoj temeljnih emocija

Temeljne emocije univerzalne su za sve ljude, imaju dugu evolucijsku povijest i o njima možemo izravno zaključivati na
temelju izraza lica:

RADOST, LJUTNJA, INTERES, GAĐENJE, IZNENAĐENJE, TUGA, STRAH

Najraniji emocionalni život sastoji se uglavnom od dva opća stanja pobuđenost:

-> Privučenost ugodnim podražajima
-> Povlačenje pred neugodnim podražajima

S vremenom emocije postaju jasni, dobro organizirani obrasci – lice, glas i tjelesni stav se smisleno mijenjaju u skladu s
događajima u okolini.

RADOST
- Djeca se osmjehuju i glasno smiju kad ovladaju novom vještinom, izražavajući svoje uživanje u
motoričkim i kognitivnim aktivnostima
- Osmijeh potiče interakciju skrbnika s djetetom i nježnost, što kod djeteta izaziva još više osmjehivanja
→ radost povezuje dijete i roditelja u topao, podržavajući odnos i učvršćuje djetetove sposobnosti koje
se tek razvijaju

9
LJUTNJA I TUGA
- Novorođenče reagira općom uznemirenošću na različita neugodna iskustva
- Kada postane sposobno za namjerno ponašanje, želi kontrolirati vlastite postupke i njihove učinke
→ energija koju mobilizira ljutnja koristi se za obranu i savladavanje prepreka
- Tuga se također javlja u sličnim situacijama kao ljutnja (bol, oduzimanje igračke, odsutnost skrbnika…), ali puno
rjeđe; Tuga je vrlo česta kod odsustva brižnog odnosa sa skrbnikom.

STRAH
- Najčešći strah u dojenačkoj dobi je strah od nepoznatih osoba – intenzitet tog straha ovisi o:
temperamentu djeteta, prethodnim iskustvima s nepoznatim osobama i trenutačnoj situaciji
- Smatra se da se ove emocije povećavaju s dobi jer se djeca počinju samostalno kretati te su im te
emocije važne za preživljavanje

Pojava emocija samosvjesnosti

Osim osnovnih emocija, ljudi su sposobni doživjeti i emocije višeg reda.

Nazivaju se emocije samosvjesnosti jer svaka od njih podrazumijeva ili povredu ili poboljšanje našeg doživljaja samih
sebe:
STID, NELAGODA, KRIVNJA, ZAVIST, PONOS

Za razvoj ovih emocija potrebne su i upute odraslih o tome kada treba osjetiti ponos, sram ili krivnju (“Nije lijepo od tebe
što si uzela tu igračku.”)

Razvoj samospoznaje
-> Aspekt pojma o sebi koji se najranije pojavljuje je “ja kao subjekt” ili doživljaj sebe kao činitelja (djelatnika)
- Taj doživljaj obuhvaća svijest o vlastitoj odvojenosti od svijeta koji nas okružuje i svijest o
sposobnosti kontroliranja vlastitih misli i postupaka
-> Drugi aspekt pojma o sebi je “ja kao objekt”, doživljaj sebe kao objekta spoznaje i evaluacije
- Sastoji se od svih značajki koje pojedinca čine jedinstvenim, uključujući njegove tjelesne
karakteristike, posjedovanja te stavove, uvjerenja i osobine ličnosti
- eksperiment s ogledalom – samoprepoznavanje sebe kao fizički jedinstvenog bića

Djeca kojoj roditelji učestalo daju povratne informacije usmjerene na osobu (npr. “Baš si bezobrazan.”) imaju jače
emocije samosvjesnosti, dok djeca kojoj roditelji daju povratne informacije usmjerene na aktivnost (npr. “Trebao si prvo
pitati možeš li to uzeti”) imaju umjerene, adaptivnije razine tih emocija i pokazuju veću ustrajnost kod teških zadataka.

Razumijevanje i reagiranje na emocije drugih ljudi

Bebe rano zapažaju emocije drugih kroz relativno automatski proces emocionalne zaraze.

U dobi od 5 mjeseci djeca percipiraju emocionalne izraze lica kao organizirane obrasce i mogu pravilno povezati emociju
iskazanu glasom s odgovarajućim licem osobe koja govori.

Djeca počinju shvaćati ne samo da emocionalni izrazi imaju značenje, već i da predstavljaju smislene reakcije na
specifične predmete ili događaje

10
Kad se takva razumijevanja razviju, djeca počinju koristiti socijalno oslanjanje (socijalno referenciranje) – oslanjanje na
emocionalnu reakciju druge osobe za procjenu nejasne ili nesigurne situacije - aktivno tražeći emocionalne informacije
od osobe kojoj vjeruju.

Združena pažnja - djetetova sposobnost usmjeravanja pozornosti zajedno s drugom osobom.

Samoregulacija emocija

Samoregulacija emocija odnosi se strategije koje koristimo kako bismo intenzitet svojih emocionalnih stanja doveli na
ugodnu razinu, koja nam omogućuje ostvarenje ciljeva.

Emocionalna samoregulacija zahtijeva svjesno upravljanje emocijama pa se postepeno razvija što ovisi o:
1. Razvoju frontalnih režnjeva mozga (omogućuje svjesno usmjerevanje pažnje, inhibiciju misli,
ponašanja i planiranje)
2. Podršci skrbnika koji pomažu djeci da upravljaju vlastitim emocijama i uče ih
strategijama kako da to učine

Do desete godine života djeca imaju adaptivni skup strategija za regulaciju emocija:
1. U situacijama u kojima imaju neku kontrolu nad ishodom (npr. zahtjevan test krajem tjedna) djeca misle
kako su najbolje strategije rješavanje problema i traženje socijalne podrške – suočavanje usmjereno
na problem
2. Kada su ishodi izvan njihove kontrole (npr. loša ocjena), djeca se odlučuju za distrakciju ili
redefiniranje situacije – suočavanje usmjereno na emocije

Privrženost

Termin privrženosti se koristi da se opiše tendencija djeteta da traži bliskost s određenim ljudima i da se osjeća sigurnije
u njihovoj prisutnosti.

Roditelji sigurno privržene djece obično spremno reagiraju kad dijete zaplače i s pažnjom se odnose prema njemu kad ga
podignu. Oni također usklađuju svoje reakcije potrebama djeteta, npr. uvažavaju preferencije djeteta pri izboru hrane.
Sigurno privržena djeca su sigurna u svoje sposobnosti i slobodna u interakcijama s okolinom.

Za razliku od toga, majke nesigurno privržene djece reagiraju u skladu s vlastitim potrebama ili raspoloženjima, a ne u
skladu sa signalima djeteta. Na primjer, oni reagiraju na djetetovo traženje pažnje ako se žele maziti s djetetom, ali i
ignorirati te iste signale u nekoj drugoj situaciji. Nesigurno privržena djeca mogu biti plašljiva, anksiozna i ljuta u
interakcijama sa skrbnicima.

Prema Bowlbyju , djeca izgrađuju trajnu emocionalnu povezanost s roditeljem koju mogu koristiti kao sigurnu bazu kad
roditelj nije prisutan.

Ta unutrašnja predodžba postaje važan dio ličnosti – ona služi kao unutrašnji radni model ili skup očekivanja o
dostupnosti osoba kojima smo privrženi (tzv. figure privrženosti) i vjerojatnosti da će nam u situacijama stresa one
pružiti podršku.

SOCIJALNI RAZVOJ

Moralni razvoj

11
Ukorijenjenjenost moralnosti u svim važnim područjima psihološkog funkcioniranja:
1. Emocionalna komponenta
2. Kognitivna komponenta
3. Ponašajna komponenta

1. PIAGETOVA TEORIJA MORALNOG RAZVOJA

a. moralno rasuđivanje - djetetovo razumijevanje moralnih pravila i socijalnih normi
- karakteristike:
- objektivna odgovornost - pri procjeni moralnih situacija u obzir uzimaju jedino objektivne
(fizičke) posljedice nekog postupka (Drugi stupanj)
- bezuvjetna pravda - zbog čvrstog uvjerenja u neprikosnovenost pravila, djeca te dobi često
smatraju da svako kršenje pravila mora biti kažnjeno (Drugi stupanj)
b. Piaget je vjerovao da ukupna razina djetetovog kognitivnog razvoja određuje njihovo moralno
prosuđivanje
c. Piaget je proučavao razvoj dječjeg moralnog ponašanja na dva načina – naturalistički i eksperimentalni
pristup
- naturalistički pristup - o kako djeca stvaraju i provode pravila igre
- eksperimentalni pristup - pokusi u kojima je od djece traženo da riješe različite moralne dileme

Početak predoperacijskog doba

Djeca ne shvaćaju što je moralnost
Prvi stupanj Djeca se uključuju u «paralelnu igru», u kojoj svako dijete
prati svoj vlastiti sklop jedinstvenih pravila
Pravila se često mijenjaju i ne služe kolektivnoj svrsi
Dijete razvija osjećaj obveze da poštuje pravila, no tome
pristupa vrlo kruto
Drugi stupanj – moralni realizam Društvena pravila smatraju nepromjenjivima i
heteronomnim pravilima koja izvana nameće autoritet
Djeca ne preispituju smisao ili ispravnost pravila
Svako kršenje pravila mora biti kažnjeno
Dijete počinje shvaćati da su pravila rezultat dogovora
među ljudima kako bi jedni drugima pomogli ili se zaštitili
Djeca mogu, ako je to potrebno, pravila igre prilagoditi
Treći stupanj – moralni relativizam trenutačnim uvjetima
Subjektivna odgovornost - ono što osoba nastoji učiniti,
tj. njezini motivi ili namjere, postaje jednako važno kao i
ishod nekog postupka
Djeca mogu stvarati nova pravila, pokazuju interes u
generiranju pravila čak i za situacije s kojima se nikad nisu
susrela
Četvrti stupanj Ideološki način moralnog prosuđivanja, koji se odnosi na
šira socijalna pitanja, a ne samo na osobne razloge i
međuljudske odnose
Počinje zanimanje za opća moralna pitanja poput zaštite
okoliša ili pomaganja beskućnicima

Moralnim i kognitivnim razvojem upravljaju unutarnji i okolinski činitelji:

- Unutarnji – razvoj kognitivnih sposobnosti, odmicanje od egocentričnog načina mišljenja
- Vanjski – iskustva s drugim ljudima: u odnosu s roditeljima uče poštivati pravila, a u odnosima s

12
 vršnjacima da se na istu stvar može gledati na različite načine i da su pravila rezultat pregovaranja,
kompromisa i uvažavanja tuđih mišljenja

2. KOHLBERGOVA TEORIJA MORALNOG RAZVOJA

1. RAZINA - predkonvencijonalna Moralna komponenta

Prvi stupanj Moralnost određuju samo autoriteti i njihova pravila valja
Heteronomna moralnost poštivati
Drugi stupanj Moralno ponašanje ima smisla ako služi vlastitim
Individualnost i instrumentalnost interesima

2. RAZINA - konvencionalna Moralna komponenta

Treći stupanj Ponašanje se prilagođava onom što većina ljudi smatra
Prilagođavanje drugima ispravnim
Četvrti stupanj Moralnost se temelji na strogom pridržavanju zakona i
Red I zakon obavljanju dužnosti svakog pojedinca.

3. RAZINA - postkonvencijonalna Moralna komponenta

Peti stupanj Moralnost se temelji na zaštiti ljudskih prava svakog
Društveni ugovor pojedinca
Šesti stupanj Smatra se da postoje univerzalna moralna pravila koja su
Univerzalna etička pravila iznad zakona, poput pravde i poštivanja ljudskog
dostojanstva.

Moralnost kao usvajanje društvenih normi

Moralni razvoj je predmet internalizacije – usvajanje društvenih standarda za ispravne reakcije

Na spremnost na usvajanje društvenih standarda utječu:

- Roditeljski stil discipliniranja koji se razlikuje ovisno o vrsti nedjela
- Karakteristike djeteta (uključujući dob i temperament)
- Karakteristike roditelja
- Dječje gledanje na počinjeno nedjelo i na razumnost roditeljskih zahtjeva

Roditeljski stil discipliniranja

- Indukcija – odrasla osoba pomaže djetetu da zamijeti osjećaje drugih, naglašavajući učinke koje dječje
loše ponašanje ima na druge, posebno ističući neugodu drugih i objašnjavajući da ju je dijete uzrokovalo
- Indukcija motivira dijete na predanost moralnim normama na sljedeće načine:

13
 - Daje djeci informaciju o tome kako da se ponašaju
- Naglašavajući utjecaj djetetova ponašanja na druge, indukcija potiče empatiju
i suosjećajnu brigu - Daje djetetu razloge za promjenu ponašanja
- Za razliku od indukcije, discipliniranje koje se jako oslanja na prijetnje kaznom
ili uskraćivanje ljubavi čini djecu anksioznom i uplašenom, zbog čega ne mogu dovoljno jasno razmišljati
kako bi otkrili što im je činiti

Usvajanje moralnog ponašanja socijalnim učenjem

Djeca uče kako se moralno ponašati uglavnom modeliranjem, odnosno promatranjem i imitiranjem odraslih koji
pokazuju odgovarajuće ponašanje.

Za usvajanje moralnog ponašanja osobito su bitne neke karakteristike modela: Toplina i osjetljivost; Kompetencija i
moć; Usklađenost tvrdnji i ponašanja

Prosocijalno ponašanje

Prosocijalno ponašanje ili altruizam je način na koji djeca djeluju, a ne samo na koji prosuđuju o tome što je moralno.

OBLICI:
- Dijeljenje s drugima
- Suradnja
- Pomaganje (uključujući tješenje te brigu o drugima)

Prije: razvoju altruizma prethodile sposobnosti zauzimanja tuđeg stajališta i empatija

Neki oblici altruizma javljaju se vrlo rano (npr. plač kad se čuje plač druge bebe, dijeljenje i tješenje kod djece mlađe od
dvije godine) -> Takvi oblici ponašanja javljaju se tek ako dijete već ima iskustvo davanja i primanja s drugim ljudima.

Sustavno provođeno potkrepljivanje jača altruizam bilo u laboratoriju ili u školi. Potkrepljivanje djeluje i u prirodnim
uvjetima gdje vršnjaci i roditelji često pokazuju odobravanje za altruističke postupke

Poticanje prosocijalnog ponašanja:

- VRTIĆ - priče/filmovi s primjerima prosocijalnog ponašanja, stavljanje u ulogu drugih (kako bi tebi
bilo…), upoznavanje s pomagačkim zanimanjima (npr. igra liječnika)
- OSNOVNA ŠKOLA - briga za bližnje, pomoć učenicima, nastava-grupni rad u kojem se suradnjom
postiže cilj, dobrotvorne akcije
- SREDNJA ŠKOLA - volonterstvo, socijalna odgovornost

UTJECAJ OBITELJI, ŠKOLE, VRŠNJAKA

BRONFENBRENNOV BIOEKOLOŠKI MODEL RAZVOJA

Teorija ekoloških sustava čovjeka promatra kao osobu koja se razvija unutar složenog sustava odnosa između više
slojeva okoline koja ga okružuje

14
Mikrosustav
- Obitelj, škola, susjedstvo,
vršnjaci
- Unutarnji, pojedincu najbliži sloj

- Svi odnosi su dvosmjerni

(pobuđujuća ili evokativna interakcija)
- Kada se takve interakcije zbivaju
često tijekom vremena, imaju trajan utjecaj na razvoj

Mezosustav
- Obuhvaća veze između
mikrosustava, interakcije među njima
- Npr. Uključenost roditelja u život
škole, funkcioniranje roditelja pod utjecajem odnosa na radnom mjestu

Egzosustav
- Društveni utjecaj (npr posao
roditelja, zdravstvo)
- Također uključuje i neformalne
izvore – socijalna mreža pojedinca (prijatelji, šira obitelj…)

Makrosustav
- Sastoji od kulturalnih vrijednosti,
zakona, običaja i resursa
- Npr. standardi skrbi za djecu,
pogodnosti za zaposlene roditelje

Kronosustav
- Vremenska dimenzija modela

- Okolina nije statičan činitelj koji

utječe na ljude uvijek na isti način, već je dinamična i uvijek promjenjiva - Takve ekološke tranzicije
važne su prekretnice u razvoju – početak školovanja, prvo radno mjesto, rastava braka, preseljenje…

UTJECAJ OBITELJI

Utjecaj roditelja

Roditeljski stilovi (Baumrind, 1991) – opći načini interakcije s djecom i njihovog odgoja

15
Razlikuju se prema dimenzijama:
- roditeljska toplina, količina
podrške, ljubavi i ohrabrivanja koju roditelji pružaju, nasuprot neprijateljstvu, postiđivanju ili odbacivanju

- roditeljski nadzor, stupanj u

kojem je dijete nadzirano, disciplinirano i upravljano, nasuprot tome da je ostavljeno uglavnom nenadzirano.

Kombinacija ovih dviju dimenzija proizvodi četiri opća stila roditeljstva, za koja je utvrđeno da dovode do različitih ishoda
kod djece.

nadzor

AUTORITARNI AUTORITATIVNI

toplina

RAVNODUŠNI POPUSTLJIVI

Autoritativni roditelji:

-roditelji koji su visoko na dimenziji topline i nadzora

-skrbni i osjetljivi prema svojoj djeci, no postavljaju jasne granice i održavaju okolinu predvidivom
- ovaj roditeljski stil ima nesumnjivo najpozitivniji učinak na rani socijalni razvoj
- djeca takvih roditelja su općenito znatiželjna, samouvjerena, akademski uspješna i nezavisna.

Autoritarni roditelji:

- roditelji koji su nisko na dimenziji topline, no visoko na dimenziji nadzora

- takvi su roditelji vrlo zahtjevni, uspostavljaju strogu kontrolu nad ponašanjem svoje djece i prisiljavaju ih na
ispunjavanje zahtjeva prijetnjama i kažnjavanjem.
- većina djece ne reagira dobro na ovakav pristup
- djeca autoritarnih roditelja često se lako uzrujaju, ćudljiva su, agresivna i pokazuju probleme u ponašanju.

Popustljivi roditelji:

- roditelji koji su visoko na dimenziji topline, no nisko na dimenziji nadzora

- ovi su roditelji puni ljubavi i emocionalno osjetljivi, no postavljaju malo ograničenja djetetovu ponašanju. Iako
prihvaćaju i ohrabruju svoju djecu, ti roditelji pružaju malo glede strukture i predvidivosti.
- zanimljivo je da su djeca takvih roditelja u određenom smislu slična djeci autoritarnih roditelja, često su impulzivna,
nezrela i bez kontrole

Ravnodušni roditelji:

- roditelji koji su nisko i na dimenziji topline i na dimenziji nadzora

- ti roditelji postavljaju malo ograničenja svojoj djeci, no pružaju im i malo pažnje, zanimanja i emocionalne podrške
- takav ravnodušni stil roditeljstva ne potiče zdravi socijalni razvoj
- djeca ravnodušnih roditelja zahtjevna su i neposlušna i ne sudjeluju primjereno u igri i socijalnim interakcijama.

16
Djelotvorni roditelji školske djece koriste koregulaciju što znači da imaju opći nadzor nad djetetom, ali mu dopuštaju
odgovornost za donošenje odluka u trenutačnim situacijama.
Koregulacija ovisi o odnosu suradnje između roditelja i djeteta.

Učinkovito roditeljstvo za adolescente zahtijeva autoritativni stil koji ističe ravnotežu između povezanosti i separacije.

Utjecaj vršnjaka

Postaje sve važniji s dobi!

Ključni utjecaji:
- Formiranje stavova i vrijednosti
- Mogućnost za vježbanje socijalnih vještina
- Emocionalna podrška

Vršnjaci omogućavaju djeci iskustvo učenja kakvo ne mogu steći na drugi način:
- Budući da vršnjaci komuniciraju ravnopravno, oni moraju preuzeti odgovornost za održavanje razgovora,
za suradnju, te postavljanje ciljeva u igri
- Djeca s vršnjacima stvaraju prijateljstva – posebne odnose obilježene privrženošću i
zajedničkim interesima

Uloga škole u razvoju djece

Otpornost - Adaptivni razvoj pod teškim uvjetima

Ovisi o:
- Osobinama djeteta
- Podržavajućem odnosu s roditeljima
- Socijalnoj podršci izvan obitelji; Podršci zajednice (vrtić, škola, zdravstveni sustav, socijalni
sustav...)

Odgojna funkcija škole -> važan doprinos škole u podržavanju adaptivnog razvoja djece

Škola kao socijalna organizacija

Najvažnija komponenta škole kao zajednice su odnosi koje učenici imaju s nastavnicima, te s vršnjacima.

Jako je važna usklađenost vrijednosnog sustava kod kuće i u školi, što olakšava učenicima formiranje kvalitetnih odnosa s
nastavnicima.

Uspješne intervencije na razini škole uključuju svijest o različitom okruženju u kojem pojedini učenici odrastaju, suradnju
nastavnika i roditeljima i nalaženje načina da se usklade vrijednosti kod kuće i u školi.

17