TRAGEDIJA „MAMINIH SINOVA“ – SKRAĆENO

Ovdje je riječ o majčinoj mržnji prema ljubavnoj sreći svoga sina. Takva majka usađuje u
svog sina odbojnost prema ženama, njihovo potcjenjivanje i prezir prema njima. Svakog
'maminog sina', prema Freudovoj terminologiji, se ovdje naziva Edipom, a njegovu majku
Jokasta. Jokasta, u biti, odgaja Edipa protiv ženskog spola- kao da je neprijatelj vlastitom
spolu, što i jeste, jer na način na koji se ophodi prema ženi u koju se zaljubi njezin sin, Jokasta
u stvari iživljava duboku antipatiju prema vlastitoj ženskosti. Ima i takvih Jokasta koje idu u
krajnost i izruguju mladiće koji su vjerni svojim djevojkama, te tjeraju svog sina da bude sa
što više djevojaka, jer 'pravi' muškarac je onaj koji što ćešće mijenja partnerice i uz to navodi
da: 'biti sa djevojkom u krevetu jedina je korist koju mladić ima od nje'. No, ako se Edip usudi
na druženje s djevojkama, Jokasta postaje jako kreativna u smišljanju načina kako spriječiti
sina u stvaranju ljubavne veze. Pa tako, na primjer, svaki Edipov slobodan trenutak ispunit će
raznim poslovima u kući, kojima se on neće znati oduprijeti jer je već u ranom djetinjstvu
uvježban za potpunu poslušnost svojoj autoritativnoj majci. U drugim slučajevima, Jokasta
„nema ništa protiv“ da se njezin sin druži sa ženama, ali svaki put kad ide vani (osim kad ide
u školu, na posao, ili da obavi nešto što mu je ona naredila) ona mu prigovara i počne ga
vrijeđati, a ako se on odvaži i ode se zabavljati, na povratku kući ga čeka majka, ali ovaj put
bolesna. Tu se radi o psihogenim tegobama, na primjer histerija, i time ona pokušava utjecati
na sinovu savjest i razviti mu osjećaj krivnje. Jokaste manje poduzetne prirode, vrše pritisak
na Edipa zaobilaznim putem. One se počnu jadati na njegovu bezobzirnost i nezahvalnost
majci čim osjete da im se sin zainteresirao za neku djevojku. Tada počnu kukati, plakati i
tužiti se kako ih sin napušta, kako više nemaju sina i da su rodile otpadnika. Na to se opet
nadovezuje 'boležljivost': otkad se sin počeo zanimati za ženski spol, u njegove se majke
neprestano javljaju teške glavobolje, pritisak u grudima, smetnje u probavi, i tako u
beskonačnost. Ali sve te tegobe može ublažiti samo Edipova prisutnost. On mora i noću biti
uz nju, spavati u istoj sobi s njom, ili barem u susjednoj sobi, s tim da vrata ostaju otvorena,
jer ako ga nema, nju muči nesanica, jer mora, kako je jedna Jokasta izjavila, „čuti njegovo
disanje“. Kada se unatoč svim silnim, gore navedenim preprekama, Edip i dalje odvaži poći u
život svojim putem, Jokasta koristi 'posljednju rezervu': počinje prijetiti samoubojstvom. Ovo
zapravo ostaje samo prijetnja, ali većina Edipa na nju nasjeda. No, Jokasta unatoč svojoj
'dosljednosti' prema sinu, dopušta da se njezin sin oženi, a razlog tomu je strah od ogovaranja,
te da joj sin barem formalno mora izgledati kao 'normalan' muškarac, a takav muškarac je
onaj koji se u određenoj dobi oženi i osnuje vlastitu obitelj. Bitno je naglasiti da ona sudjeluje
u odabiru nevjeste, a prednost joj imaju djevojke pasivne, podatne prirode ili koja je čak
mazohistička ličnost. Jokasta se u slučajevima kada joj Edip prkosi često prepušta alkoholu.
Kad ona postane svekrva, sigurno je to da ide u napad na nevjestu. U svađi je Jokasta spremna
napasti i fizički. Ona svoga sina počne upozoravati kako njegova žena nedovoljno brine o
njemu- kako njegove hlače trebaju biti bolje ispeglane, da mu na košulji ne bi trebalo
nedostajati dugme, a najčešća tvrdnja je da žena neodgovorno troši novac koji on mukotrpno
zarađuje te ju proziva rasipnicom. Njezina mržnja prema nevjesti ide tako daleko da će koji
put navjestiti sinu kako on nije otac djeteta kojeg on smatra svojim. U drugim slučajevima,
mladi par nikada ne smije otići negdje sam. S njima ide u kupovinu kako bi im pomogla u
odabiru robe jer ona u tome ima 'više iskustva', pa čak im je pratnja i na godišnjem odmoru.
Edipovo reagiranje na sve te postupke može biti različito, a to ovisi o intezitetu njegove
edipovštine. Prema tome možemo sve Edipe svrstati u pet skupina. Prvu skupinu čine
'potpuni' Edipi- potpuno podložni majci i u svemu prihvaćaju njezine želje i zahtjeve. Drugu
skupinu Edipa čine oni koji se do određene mjere opiru majčinoj vlasti, stupaju u ljubavne
veze, žene se, ali se priklanjaju majci čim između nje i nevjeste izvije svađa. Treću skupinu
Edipa čine tzv. ambivalentni 'mamini sinovi'- podjednako vezani uz majku koliko su odani i
djevojci, odnosno ženi. U četvrtu skupinu spadaju muškarci koji trpe od određene edipovštine,
ali ne dozvoljavaju majci da se upliće u njihove ljubavne veze. Petu skupinu čine oni koji na
prvi pogled nisu opterećeni nikakvom ovisnošću o majci, no u ljubavnom i bračnom životu
imaju teškoće.

Postoje i tzv. dvostruki Edipi. To su muškarci koji su emocionalno podložni dvjema ženama,
npr. majka i starija sestra, majka i tetka, majka i baka.