Rad u skupinama

U osmišljavanju rada u skupinama potrebne su mnoge odluke

o načinu njegove organizacije. Kao prvo, tu je pitanje veličine
skupine i načina oblikovanja skupina. Ako ste predvidjeli neku
aktivnost za skupine od po četiri učenika, morate razmisliti o tome
kako učenike podijeliti i što učiniti budete li imali jednog
prekobrojnog učenika ili čak jednog ili dva učenika koje nitko ne
želi u skupini.
Drugo je pitanje prirode zadatka. Je li jasno u čemu se zadatak
sastoji, tko će što raditi i kako i koji će biti krajnji ishod?
Razumljiva uputa, npr. “Na kraju svaka skupina mora napisati
popis četiri najvažnija čimbenika, poredana po važnosti”,
razumljivija je nego da svaka skupina samo razgovara o tim
čimbenicima. Cesto je korisno napisati zadatak na ploču ili na
papirić zajedno s uputama koji se podijeli svim učenicima ili
skupinama. Možda ćete dopustiti da svaka skupina odluči tko će
na svršetku izvijestiti o rezultatima ili ćete odrediti učenika iz
svake skupine koji će to učiniti (ovo posljednje je korisno jer se
tako osigurava da pojedini učenici steknu takvo iskustvo).
Treće obilježje rada u skupinama je u vezi s vašom ulogom
promatrača. Brižljiv nadzor je poželjan, osobito kad se provjerava
jesu li svi učenici razumjeli zadatak. No vaša nazočnost može
76 TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA
zakočiti razrednu raspravu pa provedite malo vremena sa svakom
skupinom kako biste provjerili je li sve u redu, ali nemojte dugo
sjediti s njima.
Četvrto, za većinu takvih aktivnosti nužne su upute o vremenu
koje stoji učenicima na raspolaganju. Preporučljivo je reći koliko
vremena svaka skupina ima za neku aktivnost, ali i koliko bi
vremena trebali potrošiti na pojedine faze. Posljednje obilježje
rada u skupinama je potreba da se učenicima pomognu razviti
sposobnosti za uspješan rad. Učenicima su potrebne mnoge
sposobnosti kako bi dobro iskoristili takav rad. Povratne
informacije i vaše upute mogu pomoći da se te sposobnosti razviju.
Praktične aktivnosti
Praktične aktivnosti svih vrsta spojene su sa situacionim
problemima, djelomice zato što morate uskladiti učenike i
materijale s tijekom i brzinom aktivnosti. Primjerice, u praktičnoj
aktivnosti iz kemije, možda ćete morati pričekati dvadeset minuta
na rezultate pokusa, kad učenici neće imati što raditi. No kažete
li im da kroz to vrijeme trebaju nacrtati potrebnu opremu i opisati
metodu, dobro ćete uskladiti taj zahtjev s praktičnom aktivnosti.
Drugi česti problem u praktičnim aktivnostima može nastati
ako određenu opremu mora dijeliti nekoliko učenika. Pritom,
strogi raspored služenja takvom opremom ili postupak kojim će
se osigurati njezin brz povratak može uvelike smanjiti
neproduktivno vrijeme. Za vrijeme praktičnih aktivnosti često
dolazi do “uskih grla”, npr. kad svi žele uzeti ili vratiti opremu ili
je, recimo, oprati. Jednostavna pravila, npr. da se iz svake skupine
dopusti samo jednom učeniku da uzima opremu, mogu spriječiti
da dođe do takvih problema.
Kompjutorski programi
Osim ako imate dovoljno kompjutora^-potrebno je organizirati
rad na smiene da bi svi učenici radili na kompjutoru. U osnovnim
školama to nije teško jerje uobičajenoga razne skupine istodobno
obavljaju različite zadatke, iako je poželjno da neki drugi
nastavnik ili roditelj-pomagač pomaže kod određene
kompjutorske aktivnosti. U srednjim školama, manjak
kompjutora je ozbiljniji. No neke su škole uspješno stvorile
opremljene centre u koje se učenike može slati naizmjence da se
služe programima uz pomoć dobro pripremljenih pomagača.
VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA 77
Savjet za rad u parovima ili tročlanim skupinama, koji rade
za istim kompjutorom je da je dobro spariti učenike sličnih
sposobnosti, osim ako ne želite da jedan od učenika bude mentor.
U drugim vrstama rada u skupinama, dobro je sastaviti skupine
na temelju prijateljstva, osim ako ne postoji dobar pedagoški
razlog da se skupine oblikuju na temelju sposobnosti ili nečeg
drugog.
KRETANJE UČENIKA I GALAMA
Dva najvažnija obilježja umijeća djelotvorne organizacije su
održavanje primjerenog nadzora nad kretanjem učenika u
učionici i zadržavanje galame na podnošljivoj razini. U oba
slučaja, dio problema je i u nepostojanju prihvatljivog standarda
- ono što je prihvatljivo za jednog nastavnika u određenoj situaciji,
drugi nastavnik u drugoj situaciji možda ne bi smatrao
podnošljivim. Osim toga, problemi s kretanjem i galamom mogu
biti posljedica aktivnog sudjelovanja učenika u aktivnostima a ne
toga da učenici namjerno pokušavaju izazvati nevolje.
Upravljanje kretanjem učenika
78 TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA
Kretanje učenika
Već smo na početku poglavlja spomenuli neka obilježja
kretanja učenika po učionici, npr. ulazak i izlazak i uzimanje
opreme. Usto, neke prilike zahtijevaju posebnu pozornost. Prva
je podjela knjiga na početku ili tijekom nastave. Bolje je podijeliti
knjige nego da ih učenici sami uzimaju. Cesto je bolje zamoliti dva
ili tri učenika da podijele knjige umjesto vas, ukoliko ne smatrate
da ćete, podijelite li knjige osobno, ostvariti poželjan socijalni
kontakt ili će vam to omogućiti da izmijenite nekoliko korisnih
riječi s određenim učenicima. Ako učenici dijele knjige, pazite da
to čine pažljivo.
Drugo obilježje je u vezi s kretanjem većih skupina učenika.
Takvo je kretanje uvijek potrebno nadzirati. Pritom se možete
pridržavati korisnih i uobičajenih pravila, ali ima situacija kad je
potrebna neuobičajenija ili nova organizacija. Naprimjer, možda
ćete osmisliti dramatizaciju za koju je potrebno da se sav razredni
namještaj, osim osam stolaca, odmakne u stranu. Želite li da taj
razmještaj teče glatko, morate unaprijed dobro razmisliti. Nužno
je odrediti točan slijed zadataka i tko što čini.
Treće su obilježje kretanja učenika vaša očekivanja o tome kad
učenici mogu ustati sa svog mjesta. Usprkos novim oblicima
poučavanja i učenja, učenici pod nastavom uglavnom sjede na
svojim mjestima. Važno je znati postupati s učenicima koji ne
sjede na mjestima dok se očekuje da ondje sjede i rade. Tijekom
takvih aktivnosti očekuje se da učenici ostanu u svojim klupama
dok im se izričito ne odobri da mogu ustati, osim ako ne postoje
pravila koja dopuštaju kretanje po razredu bez posebne dozvole.
U takvim okolnostima valja paziti da u određenom trenutku samo
nekoliko učenika ne sjedi na mjestima; puno je teže pratiti kako
učenici napreduju ako nekoliko učenika lunja po razredu, čak ako
imaju opravdan razlog. Zato nastavnici često određuju gornju
granicu broja učenika koji mogu istodobno stajati u redu ispred
katedre. Ustati s mjesta je za neke učenike odmor, pa ga mogu
poželjeti nepotrebno produljiti, te tako početi u?nemiravati druge.
To se mora pomnjivo pratiti.
Učenički žamor
praćenje razine galame također je važno organizacijsko
umijeće. Svaki nastavnik osmišljava vlastiti standard
prihvatljive razine galame. Najvažnije je pritom biti razborito
VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA 79
dosljedan, tako da učenici točno znaju što od njih očekujete. Ako
je ražina galame za vrijeme neke aktivnosti previsoka, preporuča
se da kažete neaTž o ragnom ugođaiu koii očekujete: nemojte se
općenito žaliti" ng~ rabinu galame. Stoga je bolje reći: “Možete
razgovarati sa svojim susjedom, ali ne i s drugim učenicima” ili
“Neka govori samo jedan član skupine” nego: “Prebučno je u
razredu” ili “Manje galame, molim”.
Vrijedno je isplanirati aktivnosti tako da razina galame ne
ometa nastavu. Naprimjer, za vrijeme praktične aktivnosti o
zvuku kao obliku energije, precizne upute o upotrebi opreme ili
uređaja mogu spriječiti da iskrsnu problemi zbog nepotrebno
visoke razine buke. Mnogi učenici ne mogu odoljeti prilici da
“dopušteno” galame. Istodobno, mora se shvatiti da je stanovita
razina galame prihvatljiva i poželjna i da zanos i uzbuđenje
učenika treba iskoristiti a ne gušiti. Potrebna je ravnoteža koja
osigurava dovoljno reda i mira.
No neka ispitivanja pokazuju da nastavnikova briga o galami
može postati sama sebi cilj. S obzirom da se razina galame u
učionici često smatra pokazateljem nastavnikovog umijeća
nadzora, mnogi su nastavnici osjetljivi na razinu galame u svojim
razredima, osobito ako se boje da će je čuti kolege ili da će ometati
njihove kolege u radu. Denscombe (1980) u svojoj studiji tvrdi da
su nastavnici-početnici pod pritiskom da moraju kontrolirati
razinu galame u svojim razredima kako njihovi kolege ne bi
pomislili da ne znaju osigurati red. Posljedica toga je da nastavnici
zadaju učenicima tihi rad kako bi osigurali razdoblje tišine, iako
bi se umjesto toga mogli poslužiti nekom drugom aktivnosti koja
bi bila djelotvornija za postizanje nastavnih ciljeva. Razlog
nesklonosti nekih nastavnika prema radu u skupinama je viša
razina buke u takvim aktivnostima.
Kretanje i buka kao smetnje u nastavi
I dok je nadzor kretanja i galame važan, morate pripaziti da
to previše ne utječe na vaš izbor djelotvornih aktivnosti. Vješta
organizacija nastave uključuje interakciju između različitih
ograničenja vašeg rada. Naravno, morate paziti da dramatizacija
u kojoj ima puno kretanja i galame ne ometa nastavu u susjednom
razredu ili da zbog uzbuđenja učenici ne prekidaju jedni dj'uge
dok govore. Istodobno, morate paziti da aktivnost pobuđuje i
potiče učeničku pozornost, zanimanje i sudjelovanje u radu i da
80 TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA
tome ne smetaju kruti organizacijski oblici koje bi se moglo
ublažiti.
Jedna od dvojbi s kojom se suočavaju nastavnici jest ta da se
u nekim tipovima nastave bolje snalaze nego u drugima i da se
nerado služe tim drugim vrstama aktivnosti. Stoga ne stječu
iskustva potrebna da razviju nova organizacijska umijeća.
Naprimjer, u anketi o tome kako nastavnici matematike razvijaju
nove pristupe svojem radu, mnogi su pročelnici matematičkih
odsjeka izjavili da imaju problema jer neki kolege nisu voljni
razviti nove pristupe budući da smatraju kako nisu dovoljno
stručni za to, unatoč tomu što su takve promjene propisane novim
nastavnim kurikulumima (Kyriacou, 1990).
Kad razmišljate o svojoj nastavi, ne trebate zazirati od
aktivnosti u kojima se učenici puno kreću i galame pod uvjetom
da ne vlada metež i da su te aktivnosti svrhovite. Prije nekoliko
godina, poznati je nastavnik rekao da se uspješno poučavanje
kadšto može opisati kao “organizirani kaos”. Mislim da u tom
opisu ima nešto istine jer se promatraču može učiniti da se toliko
toga događalo na satu da je ponekad nedostajalo nadzora i
praćenja. I zaista se može učiniti da neki uspješni nastavni satovi
jesu takvi. No da bi se moglo uspješno učiti morate zadržati
dovoljno reda i nadzora. Postoji opasnost da se kadšto pomisli
kako su pojedine aktivnosti toliko vrijedne same po sebi, osobito
ako omogućavaju učenicima prilično nadzora nad svojim radom,
da se potreba za održanjem reda i nadzora potrebnog za
djelotvorno učenje može ublažiti. Osobno sam pristaša upotrebe
raznih aktivnosti, poglavito aktivnih metoda, ali uvijek valja
paziti daje učenje djelotvorno i da se osiguraju uvjeti za učenje. I
za to je potrebna ravnoteža između organizacijskih oblika i vrste
pedagoških rezultata koje želite postići, osobito ako so ti rezultati
promatraju s obzirom na razvitak učenikovih sposobnosti
s amoorganizir anj a.