Zrcalni su neuroni slučajno otkriveni 90-ih godina, a svoje su ime dobili 4 godine kasnije.

Njih su slučajno otkrili V. Gallese i G. Rizzolatti na sveučilištu u Parmi u Italiji, a pronađeni

su u dijelu mozga F5 u ventralnom premotornom korteksu macaca majmuna i u tom području
(F5) 20% stanica čine zrcalni neuroni. Taj dio mozga se bavi odabirom i provođenjem radnji,
a glavna zadaća mu je kodiranje jednog određeng motoričkog ponašanja: pokreti ruke,
uključujući hvatanje, trganje, držanje i prinošenje predmeta – primjerice hrane – ustima. A
priča o otkriću zrcalnih neurona ide ovako: dok je Vittorio Gallese šetao po laboratoriju
tijekom stanke u izvođenju pokusa, majmun, kojemu su elektrode bile ugrađene u mozak, je
sjedio i mirno čekao da mu se zada sljedeći zadatak. Gallese je potom stao pokraj stola i
posegnuo za kikirikijem, te je čuo zvuk s računala koji ukazuje na povećanu aktivnost mozga.
Kada je pogledao prema majmunu, on je idalje mirno sjedio, ne pokazujući nikakvu namjeru
da rukom posegne za nečim, ali neuron povezan s pokretom hvatanja se ipak pobudio. Na
osnovu toga, ustanovili su da se grupa živčanih stanica (neurona) aktivira kad majmun obavlja
određenu radnju (npr. uzima kikiriki), no da ta ista grupa neurona postaje aktivna i kad
majmun samo promatra istraživača dok obavlja istu takvu radnju. Elektrofiziološki obrasci
funkcije mozga pri tome nalikuju onome pri stvarnom vršenju promatrane radnje. Zrcalni
neuroni kod majmuna aktiviraju se i zvukom. Naime, krckanje prilikom otvaranja ljuske
kikirikija također je uzrokovalo aktivaciju zrcalnih neurona i ti se neuroni nazivaju audio-
vizualnim zrcalnim neuronima. Primjetili su da postoje individualni neuroni koji se aktiviraju
na određene, specifične, radnje. Pa tako zrcalni neuroni koji bi se aktivirali kada majmun
poseže za objektom (u ovom slučaju kikirikijem), bi se aktivirali kada i eksperimentator
poseže za objektom, ali se ne bi aktivirali kada eksperimentator stavlja kikiriki u usta- tada bi
se aktivirali neuroni povezani s tom radnjom.

ISTRAŽIVANJE ZRCALNIH NEURONA U LJUDSKOM MOZGU

Djeca uče po modelu- zrcalni neuroni su možda ključ objašnjenja kako se to događa na
neurološkoj razini. Mozak transformira ono što vidimo u ono što bismo i mi osjetili u istoj
situaciji. Aktivnost zrcalnih neurona snimljena je i u mozgu beba koje promatraju određene
radnje za koje one fizički nisu sposobne – pretpostavlja se da se na taj način u mozgu stvaraju
određene sheme koje su osnova kasnijeg učenja

Prije otkrića zrcalnih neurona znanstvenici su općenito vjerovali da ljudski mozak

upotrebljava logično razmišljanje u interpretaciji i predviđanju akcija drugih ljudi. Sada
mnogi vjeruju kako mi razumijemo druge ljude ne razmišljanjem, nego osjećajima. Čini se
kako nam zrcalni neuroni omogućuju da predvidimo ne samo radnju druge osobe nego da
razumijemo namjeru i osjećaje koji su u podlozi te radnje.

Prilikom istraživanja o tome mogu li zrcalni neuroni razumjeti namjeru prilikom provođenja
neke radnje postavljeno je pitanje: „Mogu li zrcalni neuroni vidjeti razliku?“ koje je formirano
na osnovu rečenice: „Želiš li dignuti šalicu jer želiš popiti čaj, ili zato što želiš očistiti stol?”
Na osnovu toga, proveden je pokus sa šalicom čaja u kojem su se ispitanicima prikazivale 3
videosnimke na kojima se vidi ista jednostavna kretnja: ruka kako hvata šalicu čaja. Na jednoj
snimci kretnja nema konteksta: pojavljuje se ruka i šalica. Na drugoj- sudionici pokusa mogu
vidjeti neuredan stol (riječ je o snimci učinjenoj nakon završene čajanke). Na trećoj snimci
vidi se uredno postavljen stol- tek pripremljen za čajanku. Na sve tri snimke pojavljuje se ruka
i poseže za šalicom čaja. Ne događa se ništa drugo tako da sudionici pokusa gledaju istu
kretnju i ruku kako hvata šalicu. Jedina razlika je kontekst. Dobiveno je da kada ispitanik
promatra scenu s rukom kako bez ikakva konteksta u pozadini hvata šalicu, zrcalni su neuroni
najmanje pobuđeni, a najaktivniji dok promatra lijepo postavljen stol. Zašto? Zbog toga jer je
za nas pijenje osnovnija i dublja potreba od čišćenja. Pretpostavlja se da je sustav zrcalnih
neurona odgovoran za naš osjećaj nelagode u želucu i boli kad vidimo osobu koja se udarila
ili za osjećaj uzbuđenja kad gledamo sportski susret u kojem tim za koji navijamo pobjeđuje,
neugodan osjećaj razočaranja ako gubi i sl.

Otkriće zrcalnih neurona dovelo je do stvaranja nekoliko teorija o njihovoj funkciji kod ljudi,
te formiranju njihovih potencijalnih uloga smatrajući da su oni uključeni u razumijevanje
značenja i namjere promatranih radnji, učenje imitacijom, osjećanje empatije, kao i učenje i
razumijevanje govora. Posebno je zanimljiva njihova potencijalna uloga u empatiji. Prozivani
su „stanicama koje čitaju misli“, „neuronima koji su oblikovali civilizaciju“ te „revolucijom“
u razumijevanju socijalnog ponašanja.

Prva istraživanja zrcalnih neurona kod ljudi su se temeljila na mišićnim trzajima ruke. Snimali
su motorni evocirani potencijal (promjene u električnoj aktivnosti ŽS izazvane nekim
podražajem) mišića ruku kod sudionika dok su gledali eksperimentatora koji hvata predmet.
Otkrili su da se ovi potencijali podudaraju s potencijalima snimljenim kada je sudionik sam
dohvatao predmet. No, njihovo postojanje u mozgu čovjeka je još uvijek dvojbeno zbog niza
tehnoloških poteškoća u njihovom proučavanju na ljudima, a dokazi su indirektni, dobiveni
pomoću funkcionalnih slikovnih prikaza (funkcionalna magnetska rezonanca-fMRI;
pozitronska emsijska tomografija- PET; elektroencefalografija- EEG), te time ne možemo
dobiti precizan uvid o aktivaciji neurona. Problem stvara i činjenica kako u istraživanjima
zrcalnih neurona dolazi do pojačavanja aktivnosti i u regijama za koje se smatra da ne sadrže
zrcalne neurone. Za detaljnija saznanja o zrcalnim neuronima bilo bi potrebno istraživati
pojedine neurone, no to nije moguće jer bi zahtjevalo ugrađivanje elektroda u mozak, a
istraživanja se na majmunima ne mogu uvijek ekstrapolirati na ljude.

Također, postavljene su i hipoteze o posljedicama disfunkcije zrcalnih neurona u kojima je

istaknuta mogućnost kako bi takva razvojna disfunkcija mogla dovesti do raznih socijalnih i
kognitivnih simptoma povezanih s autizmom.

AUTIZAM

S obzirom da se među bihevioralne poremećaje kod autizma svrstavaju deficiti u socijalnim

interakcijama, imitaciji te komunikaciji (sposobnosti korištenja jezika i gestikulacije),
empatije te teorije uma (sposobnost shvaćanja namjera drugih osoba) intuitivno bi se
zaključilo o povezanosti navedenih deficita s poremećajem u sustavu zrcalnih neurona koji
omogućuju upravo te kognitivne sposobnosti kod zdravih ljudi. Unatoč tome, postoji relativno
malo dokaza koji podupiru hipotezu disfunkcije zrcalnih neurona kao uzroka autizma, no ova
hipoteza idalje nije odbačena.

PSIHOPATIJA

Poremećaj s disfunkcijom emocionalne empatije koja je funkcija sustava zrcalnih neurona,

amigdale i inzule. Pokazalo se kako osobe s ovim poremećajem imaju smanjen odgovor
neurona u regijama sa zrcalnim neuronima prilikom gledanja nasilnih videa i videa koji
pokazuju bolne podražaje, u odnosu na zdrave ljude. Međutim, kada su istraživači uputili te
iste ispitanike da pogledaju iste videe, ali pokušavajući suosjećati s ovim ljudima, nije bilo
razlike između aktivnosti ovih regija u odnosu na zdrave osobe.

Dosadašnja istraživanja nisu dala čvrstu podlogu ovim hipotezama.