UVOD:

Konflikti su neizbježan dio ljudske svakodnevnice. Oni često rezultiraju bijesom,

zamijeranjem, povrijeđenošću i drugim negativnim osjećajima, koji stvaraju
neprijatreljstvo i želju za osvetom. Opraštajući jedni drugima, ljudi prevladavaju
negativne učinke koje bi konflikt mogao imati na njihovu vezu. Međutim, opraštanje je
konstrukt kojeg je jako teško konceptualno operacionalizirati, i oko toga su se vodile
brojne rasprave. Yamhure, Thompson, i Snyder, na primjer, definiraju opraštanje kao
oblikovanje prijestupa iz nečeg negativnog u nešto neutralno ili pozitivno, zbog
povezanosti s prijestupnikom. Enright, Freedman, i Rique, drže da je oprost ustvari
spremnost pojedinca na napuštanje prava da nekome zamjera, ili da ga osuđuje zbog toga
što ga je neopravdano povrijedio, uz istovremeno poticanje samog sebe na suosjećanje,
srdačnost, pa čak i ljubav prema osobi kojoj se zamjera. McCullough, na poslijetku,
smatra da je opraštanje sustav motivacijskih promjena, u kojima pojedinac može biti
motiviran da:
a) se osveti partneru, koji ga je prethodno uvrijedio.
b) izbjegava prisustvo partnera koji ga je prethodno uvrijedio.
c) se pokuša pomiriti s partnerom, bez obzira na to što ga je ovaj prethodno uvrijedio.
Kada uvrijeđena osoba nije u stanju oprostiti partneru koji ju je povrijedio, njena/njegova
percepcija uvrede izaziva dva motivacijska stanja: Motivaciju za izbjegavanjem i motivaciju
za osvetom. Trenutno je velik teorijski interes u mogućnost da je opraštanje povezano s
promicanjem blagostanja. Brojni modeli sugeriraju kako opraštanje može ponuditi prilike za
prepoznavanje dubljeg značenja nekog prijestupa, pri čemu se razvija suosjećanje prema
drugima i neki novi kutevi gledanja. Empirijska istraživanja pokazuju kako opraštanje može
imati potencijalne povlastice za fizičko zdravlje, mentalno zdravlje i blagostanje (Brown,
2003; Karremans, Van Lange, Ouwerkerk, & Kluwer, 2003; Karuse & Ellison, 2003, prema
Rijavec, Jurčec, 2010). Nema snažnih dokaza o postojanju spolnih razlika u opraštanju.
Također, istraživanja ne pokazuju da žene praštaju lakše od muškaraca, iako se ponekad
dobiju pomiješani rezultati, u kojima žene kotiraju značajno više na nekim ljestvicama
(Walker & Gorsuch, 2002 , prema Rijavec, Jurčec, 2010). Miller i njezini suradnici su 2008.
proveli meta-analizu koja je uključila 70 studija koje su uključivale spol i opraštanje.
Rezultati su pokazivali da žene opraštaju češće od muškaraca, ali da bi to mogao biti rezultat
socijalizacije, budući da se muškarce uči da potisnu sve osjećaje osim agresije, a žene da na
uvrede reagiraju sa suosjećanjem i empatijom. No osim pitanja postoje li spolne razlike na
nivou opraštanja nalazi se još jedno važno istraživačko pitanje: Djeluje li spol kao moderator

1
veze između blagostanja i opraštanja. Drugim riječima, moguće je da je veza između
blagostanja i opraštanja drugačija za muškarce i za žene. Cilj istraživanja je bio ispitati
povezanost između motivacije izbjegavanja, i motivacije da se traži osveta s blagostanjem,
odvojeno za muškarce i za žene.

METODOLOGIJA
ISPITANICI: Istraživanje je uključivalo 600 ispitanika, studenata na Sveučilištu u
Zagrebu (fakultet filozofije, prava, elektrotehnike, ekonomije i kineziologije). Uzorak
se sastojao od 300 žena i 300 muškaraca, starih između 19 i 28 godina. U uzorku su
bili ravnomjerno raspoređeni, s obzirom na godinu studiranja i fakultet koji studiraju.
Ipak, iz uzorka je vidljivo da nije reprezentativan na opću populaciju. Naime, radi se o
selekcioniranom uzorku studenata, koji su relativno visoko obrazovani, i pripadaju tek
malenoj grupi u populaciji, što se tiče financijskog stanja i godina. To je moglo
utjecati na rezultate, budući da su neka istraživanja pokazala da financijski prihodi
mogu osigurati ekonomsku sigurnost, što može nagnati ispitanika da bude manje
motiviran da traži osvetu, i stoga više voljan opraštati. Također, radilo se o
ispitanicima koji su bili voljni sudjelovati. Istraživanja su pokazala da se dobrovoljci
od nedobrovoljaca razlikuju po mnogočemu- inteligenciji, potrebi za odobravanjem,
društvenom klasom (Milas, ), a sve te osobine, koje su dobrovoljci u ovom istraživanju
imali, dovode u pitanje mogućnost da se ti rezultati generaliziraju na opću populaciju.
POSTUPAK:
Podaci su skupljani tijekom redovnih predavanja, od strane treniranog istraživača.
Ipak, možda bi bilo bolje da su se podaci skupljali u isto vrijeme i na istom mjestu, jer
je moguće da se studentima filozofije na predavanje došlo odmah rano ujutro (dok su
još bili više manje motivirani davati ispravne odgovore), a studentima elektrotehnike
tek kasno popodne, kad su već bili umorni i nemotivirani za davanje ispravnih
odgovora.
PRIBOR:
Transgression-Related Interpersonal Motivations Inventory (TRIM Inventory), koji se
sastoji od 12 točaka, koje se koriste kako bi ukazale na koja od dva motivacijska stanja
(motivacije za osvetom i za izbjegavanjem) ispitanici češće "naginju".Podskala
izbjegavanja se sastojala od 7 točaka koje su prikazivale želju da se stekne emotivna
udaljenost od prijestupnika. Podskala osvete se sastojala od 5 takvih točaka, a rezultati
su mjereni na Likertovoj skali (od "uopće se ne slažem" do "u potpunosti se slažem").

2
 Problem se mogao javiti ako ispitanici nisu dobro razumjeli pitanje, ili nisu mogli
procjeniti razliku između "uopće se ne slažem" i "uglavnom se ne slažem". Također,
skala je bila prevedena s Engleskog na Hrvatski, no međutim, nigdje u tekstu ne piše
da se opet s Hrvatskog prevodila na Engleski kako bi se provjerila točnost prijevoda,
što se inače u istraživanjima radi, tako da se dio teksta mogao "izgubiti u prijevodu" i
ostati nedorečen, što je moglo uzrokovati metodološke nedostatke. Short depression-
happines scale- sastoji se od šest točaka- tri koje mjere sreću, i tri obrnute koje mjere
depresiju. Sudionici su procjenjivali koliko su se često osjećali na taj način na skali on
0 do 3 (0-nikad, 1-rijetko, 2-ponekad, 3-često).

REZULTATI:
Deskriptivni parametri pokazuju kako je u prosjeku motivacija za izbjegavanjem bila
veća od motivacije za osvetom. Također, u prosjeku je sreća više rangirana od
depresije. Provedeno je korelacijsko istraživanje u kojem je dobiveno da su motivacija
za osvetom i motivacija za izbjegavanjem pozitivno povezane, dok su sreća i depresija
negativno povezane. Motivacija za osvetom je bila pozitivno povezana s depresijom, a
negativno sa srećom. Motivacija za izbjegavanjem je pozitivno povezana s depresijom,
a nije značajno povezana sa srećom.

Spolne i dobne razlike:

Proučavane su spolne i dobne razlike u vrsti motivacije i sreći/depresiji, pri čemu se nezavisne
varijable predstavljali spol i dob,a zavisne vrsta motivacije i sreća/depresija. Što se tiče dobi,
ispitanici su podjeljeni u mlađe (18-21 godina) i starije (22-28 godina). Nisu pronađene
značajne spolne razlike u motivaciji za izbjegavanjem, no motivacija za osvetom je bila
pronađena značajno većom kod muškaraca. Muškarci su, također, postizali niže rezultate na
ljestvici depresije, ali nisu pronađene spolne razlike u osjećanju sreće. Nisu pronađene
značajne dobne razlike u motivaciji za izbjegavanjem, motivaciji za osvetom ni depresiji, no
stariji su ispitanici postizali više rezultate na ljestvici sreće.

Veza između opraštanja i depresije/sreće:

Za muške ispitanikje, obje vrste motivacije su bile pozitivno povezane s depresijom, a
motivacija za osvetom je bila u negativnoj povezanosti sa srećom. Za ženske ispitanice,
pronađena je slaba pozitivna povezanost između motivacije za osvetom i depresije.Također su
provedene i dvije regresijske snalize, u kojima se dob i vrsta motivacije korišteni kao

3
prediktori depresije i sreće. Nakon što je kontrolirana varijabla dob, značajni prediktori
depresije za muškarce su ile obje vrste motivacije, dok je za žene samo motivacija za osvetom
bila značajan prediktor depresije. Muški ispitanici sa višim rezultatima na obje vrste
motivacije su bili i više depresivni, dok su žene s višim rezultatima na motivaciji za osvetom
bile depresivnije. Ni za žene ni za muškarce, nijedna vrsta motivacije nije predstavljala
značajan prediktor sreće.

RASPRAVA:
Motivacija za izbjegavanjem je u prosjeku rangirana većom nego motivacija za
osvetom, što je u skladu s prijašnjim istraživanjima (McCullough, Bellah, Kilpatrick,
& Johnson, 2001, prema Rijavec, Jurčec, 2010). Što se tiče spolnih razlika, pronađene
su razlike između motivacije za osvetom, ali ne i motivacije za izbjegavanjem.
Rezultati ovog istraživanja potvrđuju rezultate prethodnih istraživanja, koji kažu kako
su žene više sklone opraštanju od muškaraca. Muškarci su općenito više osvetoljubivi.
Do ovakvih je rezultata moglo doći zbog različitih uzroka. Jedan od onih koje navode
autorice je da su žene u prosjeku više religiozne nego muškarci, a religioznost je
povezana s praštanjem (Freese, 2004; Miller & Hoffman, 1995, prema Rijavec, Jurčec,
2010). Međutim, treba spomenuti da je istraživanje ipak provođeno u Hrvatskoj, u
kojoj je religija i dalje jedan od najbitnijih segmenata ljudskog života, tako da bi ovu
teoriju (za Hrvatske prilike) trebalo preispitati. Spolne su razlike pronađene i za
depresiju, ali ne i sreću. Čini se da su žene više depresivne nego muškarci. Prethodne
studije pokazuju kako su stariji ispitanici više skloni oprostu nego oni mlađi (Girard &
Mullet, 1997; Konstam, Holmes, & Levine, 2003, prema Rijavec, Jurčec 2010), no to
u ovom istraživanju nije slučaj. Moguće da je do toga došlo zato što su (svi) ispitanici
ipak toliko mladi da razlika nije značajna. Trebalo bi se uzeti u obzir i neku drugu
populaciju ljudi, a ne samo studente, jer se u ovom uzorku radi o ljudima koji su u
adolescenciji, koji se zasigurno razlikuju od ljudi srednje odrasle dobi, ili kasne
odrasle dobi. Za muški dio uzorka, pronađena je pozitivna korelacija između obje vrste
motivacije i depresije. U ženskom je uzorku samo motivacija za osvetom pozitivno
korelirana s depresijom. Dvije regresijske analize su otkrile slične rezultate. Kod
muškaraca, značajnim prediktorima depresije su se pokazali i motivacija za
izbjegavanjem i motivacija za osvetom. Kod žena, samo se motivacija za osvetom
pokazala kao značajna prediktor depresije. Budući da oboje, i motivacija za osvetom i
motivacija za izbjegavanjem upućuju na manje opraštanje, očito je da je manje

4
 opraštanja povezano s većom količinom depresije. Nisu postojali značajni prediktori
sreće ni za muškarce ni za žene. Ovi rezultati dovode u pitanje hipotezu da opraštanje
ima dobre učinke na sreću.

LITERATURA:
 Majda Rijavec, Lana Jurčec (2010.) Gender Differences in the Relationship between
Forgiveness and Depression/Happiness Psihologijske teme 19 (2010), 1, 189-202

 Milas, G., Istraživačke metode u psihologiji (1981), Naklada Slap, Jastebarsko.