7.

) SPOLNE ŽLIJEZDE

 Opće: Spolne žlijezde su parne žlijezde, različite kod muškaraca i žena, a njihov je rad
pod direktnim utjecajem GTH, koje luči adenohipofiza, koju dalje kontrolira hipotalamus.
Spolne žlijezde imaju dvije funkcije:
1.) GAMETOGENEZA
2.) LUČENJE SPOLNIH HORMONA

1.) Kod muškaraca: spolne žlijezde su testisi (sjemenici - leydigove stanice):

 oni luče: testosteron (od puberteta pa nadalje)- glavni androgen,
 odgovorni su za spermatogenezu (uz pomoć FSH).
2.) Kod žena: spolne žlijezde su jajnici (ovariji):
 oni luče: estrogene (estradiol, estron) i progesteron (corpus luteum),
 odgovorni su za oogenezu i sudjeluju u regulaciji menstrualnog ciklusa.

 Određena količina androgena se javlja kod žena, a određena količina estrogena kod
muškaraca

 DJELOVANJE:

a) organizirajuće djelovanje: Pod utjecajem testosterona, estrogena i progesterona

razvijaju se primarne (spolni organi) i sekundarne spolne karakteristike (u pubertetu).
Tijekom embrionalnog razvoja GTH su od posebnog značaja za funkcionalnu organizaciju
mozga. Pod utjecajem GTH nastaju neke specifične razlike u mozgovnoj organizaciji između
muškaraca i žena, što se povezuje s razlikama u ponašanju. Npr. preoptičko područje je kod
muškaraca 2 - 3 x šire, kora velikog mozga je kod muškaraca deblja na desnoj hemisferi, a
kod žena na lijevoj hemisferi, a nađene su i razlike u amigdalama, hipokampusu i
orbitofrontalnoj kori.
 Uzroci razlika: Za nastanak tih razlika neophodno je prisutstvo testosterona u
određenom kritičnom periodu embrionalnog razvoja, tj. kod čovjeka je to između 3. i 4.
mjeseca, koji uzrokuje maskulinizaciju mozga. Odsustvo testosterona u mozgu dovodi do
razvoja mozga karakterističnog za žene.
Svoje efekte testosteron realizira tako da ulazi u stanice mozga, tamo se pretvara u
estradiol i maskulinizira tu stanicu. Estradiol, koji se također nalazi u krvi, ne može ući u
stanice jer je vezan za alfa-protein, i zato, iako je prisutan kod ženskih fetusa (a
testosteron nije), ne može izazvati maskulinizaciju mozga.

1
Različita debljina mozgovnih polovica kod muškaraca i žena objašnjava se na sljedeći način:
Estradiol izaziva propadanje neurona, a pošto žene imaju veći broj receptora za estradiol
na desnoj hemisferi, a muškarci na lijevoj, kod žena propada više neurona na desnoj, a kod
muškaraca na lijevoj polovici mozga. Estradiol također pospješuje rast i mijelinizaciju
neurona u određenim dijelovima mozga.
b) aktivirajuće djelovanje: Osim toga ti hormoni djeluju i na seksualna i druga ponašanja
( vidi seksualne potrebe).

Dodatnoooo nevezano uz ovo

 Suvremene spoznaje:
Učinci uništenja lateralnog i ventromedijalnog hipotalamusa ne ukazuju nužno da su to
centri za sitost i glad, već nađeni efekti mogu biti posljedica nekih drugih faktora. Mogu
biti:
 posljedica senzoričkih deficita: lezije lat. hipotalamusa katkada oštećuju nervus
TRIGEMINUS pa zaostaju somatosenzorne informacije važne za uzimanje hrane, a
ponekad dolazi i do oštećenja okolnih struktura u bazalnom dijelu mozga. Lezije
ventromedijalnog hipotalamusa mogu također povećati averziju ili prihvatljivost neke hrane.
 posljedica promjene hormonalne ravnoteže : Lezije ventromedijalnog hipotalamusa
znatno povećavaju lučenje inzulina, što dovodi do povećanog uzimanja hrane i njezinog
pretvaranja u masti , odnosno, lipogeneze(tj. dolazi do debljanja).
 posljedica lezije živčanih putova: Ozljede lateralnog hipotalamusa uništavaju
dopaminergička vlakna čija ozljeda i van hipotalamusa dovodi do afagije.
 Promjena u predodređenim stabilnim razinama tjelesne težine . Povećana težina prije
lezije ventromedijalnog hipotalamusa rezultira time da nema promjene težine nakon lezije.
Ako je težina smanjena prije lezije lateralnog hipotalamusa, nakon lezije neće doći do
daljnjeg smanjenja težine.

 Današnje stanovište o ventromedijalnom i lateralnom hipotalamusu:

a) Ventromedijalni hipotalamus: Gojaznost nakon uništenja ventromedijalnog
hipotalamusa posljedica je prekomjernog pretvaranja hranjivih tvari u masti , (tj. ne koriste
se za trenutne energetske potrebe), tako da postoji nedostatak hranjivih tvari za
stvaranje energije nužne za normalno djelovanje pa dolazi do povećanog uzimanja hrane
kako bi se stvorila potrebna energija.
b) Lateralni hipotalamus: lateralni hipotalamus je relativno loše definirano područje
koje obuhvaća veći broj jezgara i putova (za razliku od starijih shvaćanja ventromedijalni
hipotalamus se ne može promatrati kao centar vezan samo za uzimanje vode i hrane.)
Uništenje lat. hip. uz adipsiju i afagiju dovodi do niza poremećaja u motorici, te do općeg
smanjenja reaktivnosti na različite podražaje od kojih su hrana i voda samo dva primjera.

2
Nove teorije:
TEORIJA POZITIVNIH POTICAJA: ne počinjemo jesti zbog deficita, već zbog
očekivane ugode, odnosno, pozitivno poticajne vrijednosti ponašanja. Postoji korelacija
hranjenja i seksualnog ponašanja, no ono nije nužno za preživljavanje jedinke.
Kad je mozak evoluirao, pojavili su se uvjeti neredovite prehrane- hrana dobiva visoko
pozitivnu poticajnu vrijednost(jedemo kad ima)- ne jedemo zbog neravnoteže, nego zato što
očekujemo ugodu. Pozitivno poticajna vrijednost hrane je interakcija okusa, znanja o
učincima hrane, vremena proteklog od obroka, količine prethodno pojedene hrane,
prisutnosti drugih ljudi koji jedu, razine energenata u organizmu...  glad određuje ta
interakcija koja uvjetuje pozitivno poticajnu vrijednost hrane.