OBRAZOVNE ZADAĆE

Obrazovnezadaće su aktivnosti koiimanastavnici učenicima

olakšavaju učenje, a kojesejtad zapo čn uT^oguprorc sju jz malo
ilTmlnaiaTIastavmkova sudielovanja/To su npr. praktične vježbe,
projekti i rješavanje problema, radni listići, kompjutorske igre,
dramatizacija i rasprave u skupinama. U skoro svim tim
aktivnostima nastavnik kruži po razredu, prati učenički rad i
pomaže učenicima prema potrebi. Neki se nastavnici više upliću
IZVEDBA NASTAVNOG SATA 55
u te aktivnosti a neki manje (o tome ćemo više govoriti kad bude
riječ o koncepciji “aktivnog učenja”).
Osmišljavanje obrazovnih zadaća
Da bi se neka obrazovna zadaća uspješno iskoristila, nužno je
učenicima točno rastumačiti što moraju učiniti i ukazati na odnos
između zadaće i učenja. Lako je upasti u zamku i pomisliti da je
najvažnije da učenici što prije počnu raditi a tad rješavati
probleme u hodu. Učinite li tako, morat ćete trčkarati između
klupa za vrijeme sata ili nekoliko puta prekidati nastavu.
Zapravo, za uspjeh je najvažnije brižljivo pripremiti potrebne
zadaće i materijale (tako da su razumljivi pa čak i samodovoljni)
zajedno s prethodnim preciznim uputama o tome što se od učenika
očekuje. Neki učenici možda neće paziti za vrijeme tog uvodnog
dijela ako znaju da ćete svakom ponaosob dati upute kad počne
rad. Ako to pomisli nekoliko učenika, bit ćete u velikoj potražnji
kad počne rad. Zato je dobro pobrinuti se da što više učenika
razumije zadaću prije no što im se dopusti da počnu raditi.
Drugi važan aspekt obrazovnih zadaća je provjeriti raspolažu
li učenici sposobnostima potrebnima da uspješno izvrše pojedinu
zadaću te ako nemaju, razviti te sposobnosti. Sve zadaće, npr.
vađenje činjenica iz zadanog teksta, upotreba radnih listića,
upotreba kompjutorskog paketa, izvršenje praktičnog zadatka ili
sudjelovanje u raspravi, uključuju brojne sposobnosti. Lako se
prevariti i pretpostaviti da učenici već raspolažu potrebnim
sposobnostima ili da će ih steći metodom pokušaja i pogrešaka.
Zapravo, puno učenika zapadne u poteškoće jer nisu sigurni što
trebaju učiniti i što se očekuje od njih.
Dobar primjer toga je nastavnik koji traži da učenici na satu
napišu pjesmu o zimi. Za/neke je učenike pisanje poezije prilično
tajanstven proces i slabo će napredovati. No ako nastavnik
najprije jedan nastavni/at posveti tome kako se sastavlja pjesma
od početka, na ploči prea učenicima, i misleći naglas pokaže kako
se može početi od nekih ideja i izraza pa ih preraditi i promijeniti,
s cijelog se procesa može skinuti veo tajne. Ta demistifikacija je
nužna za gotovo sve obrazovne zadaće. Kako izvaditi podatke iz
zadanog teksta? Koja je svrha rasprava? Obratiti pozornost
učeničkim sposobnostima prije, tijekom i nakon obrazovnih
zadaća može silno utjecati na kvalitetu učenja.
56 TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA
Jedna od prednosti individualnih aktivnosti je da omogućuju
učenicima da rade vlastitom brzinom, pomažu im organizirati svoj
rad i preuzeti odgovornost za nj, omogućuju da se rad ustroji i
skroji u skladu s njihovom razinom, omogućuje proširenje i
obogaćenje materijala i zadaća za sposobnije učenike u razredu.
Kad učenici rade samostalno na nekom projektu ili radnom
zadatku, nužno je brižljivo i redovito pratiti njihov napredak.
Suradničke aktivnosti
-Suradničke aktivnosti, npr. rasprave u skupinama ili
suradničko rjpšavanjr» problema omogućuju učenicima da
razmjenjuju ideje, razviju sposobnosti potrebne za suradničku
interakciju, razumljivo TSomuniciraju i rade kao tim. Općenito
govoreći, skupina od dva do šest članova najbolja je za suradničke
aktivnosti.
Britanska prosvjetna inspekcija (HMI, 1987) je uočila da se
neki nastavnici nevoljko služe suradničkim aktivnostima jer se
boje da će, odreknu li se strogog nadzora nad obrazovnim
aktivnostima, teže održati red. Nitko ne sumnja da takve
aktivnosti zaista ovise o dobrim nastavnim umijećima, ali na
sreću, takve su aktivnosti sve prisutnije i učenicima poznatije pa
se oni u njima bolje snalaze nego kad su takve aktivnosti u
školama bile razmjerno nove.
Aktivno učenje
Aktivno_učenje su aktivnosti u kojima se učenicima osigurava
visok stupanj samostalnosti i nadzora nad organizacijom, tijekom
I srni erom aktivnosti. Takve aktivnosti najčešće obuhvaćaju
rješavanje problema i istraživački rad, a mogu se individualizirati
(npr. prošireno istraživanje ili projekt) ili proširiti u suradnju
(npr. rasprava, dramatizacija ili suradnički projekti).
Aktivno učenje suprotno je frontalnom poučavanju u kojem su
učenici razmjerno pasivni primatelji obavijesti čvrsto pod
nastavnikovim nadzorom. Aktivno učenje ima' brojne pedagoške
koristi:
• takve akdvnosti^ su intelektualno poticajnije a time i
djelotvornije u poticanju i održavanjuuceničkemotivacije
i zanimanja za aktivnost
• takve aktivnosti uspješno pomažu u razvoju velikog broja
važnih sposobnosti učenja potrebnih za proceš"organizacije
IZVEDBA NASTAVNOG SATA 57
aktivnosti (npr. kad učenici organiziraju svoj rad u individualiziranim
aktivnostima) te interakcijskih i komunikacijskih
sposobnosti u suradničkim aktivnostima
• u~takvim će aktivnostima učenici vjerojatno uživati jer
omogućuju napredak, manje su prijeteće od nastavnikovih
usmenih aktivnosti pa stoga potiču pozitivan odnos
učenika spram sebi kao učenika i pozitivniji odnos prema
predmetu
• suradničke aktivnosti omogućuju bolji uvid u tijek aktivnošti
učenja jeFučenici promatraju rad svojih kolega i
zajednički slijede i raspravljaju o postupcima i strategijama.
No kad je riječ o aktivnom učenju, potrebno je znati da se tim
nazivom nastavnici ne služe dosljedno. U tu kategoriju se ubrajaju
nastavne metode ili aktivnosti, ali i mentalne radnje npr. učenje
otkrivanjem (vidi analizu Kyriacoua i Marshalla, 1989). No od
nastavnika se općenito očekuje da se služe tim aktivnostima
koliko i usmenim aktivnostima. Zapravo se želi reći da je to kako
učenici uče jednako važno kao koliko i što uče.
Osim toga, aktivno učenje može kadšto osigurati bolji uvid u
ono što će se učiti nego poučavanje usmenim izlaganjem.
Naprimjer, na satu matematike nastavnik može zapitati učenike
da pogode koliko bi učenika moglo stati u kutiju zapremine jednog
kubičnog metra a tad donijeti takvu kutiju i provjeriti. Učenicima
će se u sjećanju zauvijek zadržati slika toga koliko iznosi ta
jedinica zapremine.
PRILAGODBA AKTIVNOSTI UČENICIMA
Uskladiti vrstu učenja s razinom sposobnosti, interesa i
potreba svakog učenika u razredu jedno je od najvećih umijeća
poučavanja. To što to nije lako učiniti djelomice je odraz složenosti
nastavnikove zadaće - naime da u razredu može sjediti 30 učenika
raznolikih sposobnosti, interesa i potreba. U svojim izvješćima o
radu iskusnih nastavnika, Britanska prosvjetna inspekcija (HMI,
1988b) tvrdi da se općenito bolje zadovoljavaju potrebe prosječnih
učenika nego onih iznad ili ispod prosjeka./
To je djelomice posljedica sklonosti da se nastava podesi prema
potrebama široke sredine spektra sposobnosti, a da se dodatnim
materijalima, zadacima ili individualnom pomoći zbrinu oni na
krajnjim točkama tog spektra. Dio problema tog pristupa je da
nadareniji učenici trebaju više poticajnih i zahtjevnih zadataka,
58 TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA
a ne samo više istih ili težih. Slično tome, manje darovitim
učenicima potrebne su poticajnije i zahtjevnije zadaće, a ne manje
istih ili lakših. Brojne radne zadaće utemeljene na
individualiziranim kurikulumima pokazale su se osobito
uspješnima u tom usklađivanju u širokom rasponu sposobnosti.
Pomaže i to ako se učenici svrstaju u manje skupine prema
sposobnostima, iako pritom postoji opasnost da se učenici u
slabijoj skupini nađu uhvaćeni u začaranom krugu nižih osobnih
i nastavničkih očekivanja.
Zamisao o usklađivanju aktivnosti i učenika ne znači da se
aktivnosti određuju na razini na kojoj učenici postižu dobar
uspjeh, nego na razini na kojoj učenici s određenim sposobnostima
mogu nešto novo naučiti. “Uskladiti aktivnosti” znači odrediti
koliko učenici mogu napredovati na pojedinom nastavnom satu
ili u nekoliko nastavnih sati, a tad osmisliti nastavu tako da se
postigne optimalni napredak za koji su učenici sposobni.
U jednom istraživanju o napretku učenika u osnovnim
školama, Mortimore i suradnici (1988) primijetili su da je
najvažniji čimbenik bržeg napretka intelektualno zahtijevno
poučavanje. No podrobne analize usklađivanja aktivnosti učenika
i u osnovnim školama (Bennett i suradnici, 1984) i srednjim
školama (Kerry, 1984) pokazuju da većina aktivnosti nije dobro
prilagođena učenicima u smislu da ne omogućavaju najpovoljniji
napredak za koji su učenici sposobni. I dok je Bennettovo
istraživanje pokazalo da nastavnici u osnovnim školama često
osmisle ili prelagane ili preteške zadaće, Kerryjeva je studija
pokazala da srednjoškolski nastavnici najčešće griješe tako što
pripremaju prelagane zadatke.
Vješto usklađivanje
Jedan od korisnih načina na koji nastavnici mogu izvršiti
usklađivanje jest da brižljivo prate učenički napredak i pitanjima
provjeravaju razumijevanje. Nažalost, mnogi učenici nerado
priznaju da imajn problema u učenju i umjesto toga radiie nešto
švrljaju u tišinijl i se svakojako dovijaju da zadanu aktivnost
obave iako su shvatililekmali dio ilisu p.shvatjli pogrRŠnn. Stoga
je osobito važno da preuzmete inicijativu u praćenju napretka a
ne da čekate da vam netko ili nešto skrene pozornost na učeničke
poteškoće.
IZVEDBA NASTAVNOG SATA 59
I očekivanja kadšto prikriju prave sposobnosti učenika. Veriga
će učenika učiniti malo manje nego što se od njih traži. Posljedica
toga lako može biti da će nastavnici smanjivati zahtjeve, tako da
će od učenika tražiti razinu rada postignutu na prethodnom satu.
Stoga se učenicima mora dosljedno pokazivati da se od njih
očekuje viša kvaliteta rada i brži napredak od uobičajenih. To će
poticajno djelovati na učenike, a shvatit će da se od njih očekuje
malo viši standard od postignutog, iako ne i toliko viši da se
učenici obeshrabre ili da osjete da ste nezadovoljni njihovim
trudom.
Usklađivanje aktivnosti s učenicima znači i potrebu da se
uzmu u obzir učenički interesi i potrebe. To znači da će se
iskoristiti primjeri i teme i njihova primjena koje će vjerojatno
zanimati ili imati veze sa životnim iskustvom učenika u vašem
razredu. Za to je potrebno osmisliti puno načina rada -
nastavnikovih usmenih aktivnosti i obrazovnih zadaća - tako da
učenici mogu steći sposobnosti potrebne za uspješan rad u raznim
aktivnostima.
Neki će učenici imati posebne potrebe koje treba zadovoljiti:
od sramežljivih učenika koie valialioticati da se uključe u rad, do
učenika koji imaju nečitak rukopis. S takvim će se učenicima
morati posebno raditi 3a bTše zadovoljilo njihove potrebe. Neki
učenici mogu imati izrazitijih problema s učenjem; oni pripadaju
u skupinu učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. U
takvim slučajevima, nastavnik može zadovoljiti te potrebe ili
učeniku osigurati dodatnu pomoć ili materijale. Svi nastavnici
moraju biti svjesni da postoji mogućnost da učenici mogu imati
posebne odgojno-obrazovne potrebe te se moraju pobrinuti da se
takve potrebe uoče i zadovolje. Poteškoće u učenju mogu biti
rezultat tjelesnog oštećenja, dugog izbivanja iz škole, slabih
sposobnosti ili socijalnih i emocionalnih problema.