APOKRIFI

UVOD
Riječ apokrif u širem smislu označuje tekst što pretendira na autentičnost koja mu se službeno ne priznaje, a u užem smislu spis biblijskoga sadržaja
koji nije uvršten u kršćanski kanon oblikovan i ustaljen u IV. st. Oni su vrrsta pobožnozabavnih spisa iz prvih vjekova kršćanstva koji su u najstarije
doba, u vjerojatno još u Moravskoj, ušla u staroslavensku književnost iz grčkih (rijetko iz latinskih) vrela. Odatle su brojni apokrifi poput crkvenih
knjiga došli već staro doba i k Hrvatima, gdje su se još stoljećima prepisivali i čitali. Apokrifima se nazivaju vjerske knjige biblijskog sadržaja,
koje spadaju i u kršćansku i u židovsku religiju, ali nisu dio Svetog pisma. Ove vjerske knjige su izuzete iz kanona jer je njihova
autentičnost dvojbenaKatolička Crkva smatra ih nedovoljno važnima da bi ih uvrstila u svoj kanon, iako se sadržaj apokrifa često ni u
čemu ne sukobljava sa sadržajem kanona. Često se za apokrife kaže da Bibliju sadržajno nadopunjuju, ali da njihovi tekstovi nemaju
toliku duhovnu vrijednost i važnost za izučavanje vjere kao kanonski sadržaj.

PODJELA APOKRIFA

Apokrifi se po tematici dijele na svjetovne i biblijske, a biblijski apokrifi dijele se na starozavjetne i novozavjetne. Apokrifi nisu žanrovska
kategorija, a ono što je apokrifima zajedničko