Njegovo veličanstvo magnezij

Rijetko koje ljudsko biće se može pohvaliti dobrim psihofizičkim zdravljem; viškom energije,
opuštenim i poslušnim mišićima, dobrim pamćenjem i „konjskim živcima“. Ako se hranite
modernim prehrambenim proizvodima, ako malo spavate, puno radite, previše se nervirate i
ako često osjećate umor i grčenje mišića, gotovo sigurno patite od kroničnog nedostatka
magnezija.

Bez magnezija nema života

U znanstvenoj studiji koja je nedavno izdana u znanstvenoj tiskovini The Journal of Intensive
Care Medicine, otkriveno je kako ljudi koji rijetko ili malo uzimaju magnezij imaju dvaput
veće šanse od prijevremene smrti. Unatoč našoj nasušnoj potrebi za uzimanjem magnezija,
preko 80% stanovnika razvijenih zemalja pati od kroničnog nedostatka magnezija.
Znanstvenici smatraju kako se ova situacija može nazvati modernom pandemijom koja se
jednostavno može anulirati s uzimanjem suplemenata na bazi magnezija.

Magnezij je zemnoalkalijski metal, osmi najzastupljeniji mineral iz Zemljine kore. Zbog

iznimne topljivosti u vodi magnezij je, nakon natrija i klorida, treći najzastupljeniji mineral u
morskoj vodi. U ljudskom tijelu magnezij je, jedanaesti najobilniji element (ima ga oko 57
grama u osobi prosječne težine). Najveći dio magnezija u tijelu se nalazi u kosturu i zubima
(otprilike 60 do 65% ukupne količine). Preostala se količina nalazi u mišićnim tkivima i
stanicama dok se samo jedan posto nalazi u krvi.

Kristali magnezija dobiveni Pidgeonovim procesom. Koliko malo ljudi obraća pažnju na unos
vrijednog magnezija u naša izmučena tijela?

Ioni magnezija su prijeko potrebni za svaki oblik života, a naročito za cjelokupno optimalno
zdravlje modernog čovjeka. Magnezij je neophodan u svim metaboličkim funkcijama koje
sudjeluju u stvaranju energije i njenom prijenosu (prijenos ATP-a, osnovnog energetskog
modula tijela), također pri stvaranju bjelančevina, a naročito u biokemiji života nukleinskih
kiselina unutar naše genetike (RNK i DNK), u svim živim organizmima na našoj planeti. Kod
biljaka se ioni magnezija nalaze u središtu svake molekule klorofila koji je važan za
proizvodnju energije od sunčeve svjetlosti. Magnezij je prijeko potreban element kako za
životinje tako za biljke jer je uključen u doslovno stotine enzimskih reakcija koje utječu na
sve životne pojave.

Svaka stanica ljudskog tijela zahtijeva stalan unos magnezija jer u suprotnom propadaju i
umru. Čvrsti zubi i kosti, uravnoteženi hormoni, zdrav živčani i kardiovaskularni sustav,
dobro funkcioniranje detoksifikacijskih procesa i još puno toga ovisi o dostatnoj količini
magnezija u stanicama. Meka tkiva koja sadrže najveće koncentracije magnezija u tijelu,
ponajviše mozak i srce, (koji su odgovorni za veliku električnu aktivnost), su uglavnom
najosjetljivi na nedostatak magnezija.

Odnos magnezija i kalcija

Ako smo zdravi, magnezij djeluje usklađeno s kalcijem pri upravljanju električnih impulsa u
stanici, koncentracija magnezija u zdravoj stanici je deset tisuća puta veća od koncentracije
kalcija, u biti u našim tijelima postoje važne zaštitne mjere za odnos kalcija i magnezija, no
moderan život često uzrokuje manjak kalcija i opasnu kalcifikaciju krvožilnog sustava i
najvažnijih žlijezda u mozgu. Posebno osjetljivi procesi tjelesnog funkcioniranja dozvoljavaju
kalciju mineralu ulazak u stanicu no samo toliko dugo koliko je potrebno za provođenje
impulsa, u trenutku kada je njegov zadatak ispunjen, magnezij odmah izvodi van višak
kalcija. Magnezij je naš štit protiv kalcifikacije te je potreban kako bi se spriječilo nakupljanje
kalcija u stanicama. Kalcifikacija je opasna neuravnoteženost koja uzrokuje staničnu
disfunkciju, pa čak i staničnu smrt. Kada u stanicu zbog manjka magnezija uđe višak kalcija
stvara se grčenje i stezanje mišića. Kada nedostatak magnezija postane kroničan, patimo od
simptoma različitih srčanih bolesti, poput: angina pectoris, hipertenzije, aritmije ili napadaja
karakterističnih za astmu, migrenu ili bolne menstruacije (dismenoreje) i PMS-a.

Magnezij, stres i kranijalni živci

Magnezij djeluje kao prirodna barijera kalcijevog kanala i odgovoran je za opuštanje (u

mišićima i živcima) nasuprot kalcijevu učinku stezanja. Magnezij je iznimno važan za zdravo
funkcioniranje našeg parasimpatičkog živčanog sustava. Bez dostatne količine magnezija naši
kranijalni živci uopće ne funkcioniraju kako trebaju, a nepravilan rad kranijalnog živca X.
uzrokuje brojne psihofizičke smetnje i bolesti, te nemogućnost opuštanja i pravilnog rada
probavnog sustava. Dok ne “napunite” tijela s dostatnom količinom magnezija pomognite
svojim kranijalnim živcima u borbi protiv stresa s nevjerojatno efikasnom meditacijskom
tehnikom Éiriú Eolas.

Nedostatak magnezija utječe na anomalije u radu kraijalnih živaca koji su naši najveći
prijatelji u borbi protiv stresa.

Naše je tijelo zapravo konstruirano za djelovanje u pretežito mirnom, opuštenom

parasimpatičkom stanju. Mi nismo stvoreni kako bismo živjeli stanju u kojem je
„nenormalno“ lupanje srca konstanta te u kojem smo stalno preopterećeni stresom i pod
adrenalinskim režimom simpatičkog živčanog sustava. Na žalost mi danas u velikoj mjeri
živimo u takvom nenormalnom ritmu i okolišu koji konstantno iz crpi velike količine
magnezija.

Magnezij je važan za gotovo sve vitalne tjelesne funkcije, a njegov manjak je upleten u
gotovo sve bolesti, zbog toga istraživači magneziju pripisuju čudotvornost u otklanjanju ili
poboljšanju brojnih poremećaja.

Tiha generacijska pandemija

Na žalost, kao što smo već spomenuli manjak magnezija je postao globalan i sveprisutan te
nalikuje na pandemiju.

U nekoliko zadnjih desetljeća znanstvenici su shvatili kako je iznimno teško pouzdano

opskrbiti tijelo dostatnom količinom magnezija, čak i s dobro uravnoteženom i cjelovitom
prehranom. Razlog za ovakvo stanje možemo pronaći u industrijskoj proizvodnji
hrane.Moderni poljoprivredni postupci su ovisni o stalnoj uporabi (umjetnih) NPK gnojiva
(dušik, fosfor i kalij). Kalij i fosfor predstavljaju snažne suparnike magneziju u tlu, a naročito
u vapnenastim tlima u kojima su očitani strašni nedostaci magnezija (naše poljoprivredne
kulture imaju sve manje magnezija u sebi jer magnezija nedostaje u tlu). Najgora situacija je u
pješčanim ili glinastim blago kiselim tlima u kojima se očitava najdrastičnji manjak
magnezija jer se isti ispire iz tla i zbog toga je nedostupan u usjevima. Ovo se otjecanje
uglavnom događa i kao posljedica kiselih kiša. Magnezij je zapravo jedan od najiscrpljenijih
minerala u obradivim tlima. Da stvar bude gora, neprekidno se stvaraju nove hibridne biljke
koje su uzgojene kako bi preživjele na tim mineralno iscrpljenim tlima. Kada životinje ili ljudi
jedu mineralima siromašne plodove, to prije ili kasnije uzrokuje bolest. Iako bi s aspekta
hranjivosti organski uzgojeni usjevi trebali biti bolji i zdraviji, to je postala rijetkost, jer ne
znamo kako poljoprivrednici nadoknađuju minerale na svojim poljima. Moderna poljorivreda
nije nešto na što je ljudski rod evolucijski naviknut, stoga prehrambene plodove ne plaćamo
samo novcem već i svojim zdravljem.

Kako bismo shvatili u kakvoj se situaciji nalazimo pročitajte riječi iz izvješća o hrani senata
SAD-a br. 264 iz druge sjednice 74. zasjedanja, zabilježene davne 1936. godine:

„Zastrašujuća je činjenica da nas današnje prehrambene kulture koje se uzgajaju na

milijunima jutara zemlje u kojim kronično nedostaje zdravih i prijeko potrebnih minerala
zapravo izgladnjuju bez obzira koliko voća, povrća ili zeleniša pojedemo. Mi u naša tijela
uglavnom unosimo prazne kalorije. Ovakve namirnice nisu vrijedne konzumiranja.“

Nevjerojatno je kako je pad mineralne ravnoteže tla bio predmet ozbiljne nacionalne
zabrinutosti prije više od sedamdeset godina, te da je taj manjak imao generacijski utjecaj na
sve nas jer je nedostatak minerala u poljoprivrednim površinama postao još veći i opasniji.

Moderne prehrambene navike nam ne idu na ruku

Magnezij i ostale hranjive tvari se smanjuju i gube iz plodova nakon žetve, te rukovanjem,
hlađenjem, prijevozom i skladištenjem čak i ako se svi ovi koraci pažljivo provedu.
Višednevnim pohranjivanjem proizvoda u hladnjaku nakon kupovine se dalje nastavlja
gubitak hranjivih tvari neovisno o tome potječe li proizvod iz supermarketa ili s obližnje
lokalne tržnice.

Prerada namirnica poput lisnatog zelenog povrća, orašastih plodova, sjemenki uzrokuje
golemi gubitak magnezija premda su u iste vrlo dobar izvor samog magnezija. Kada pržimo
orašaste plodove i sjemenke ili ekstrahiramo njihova ulja, magnezij se bespovratno gubi.
Kuhanje zelenog povrća uzrokuje izdvajanje zaliha magnezija u vodi za kuhanje. S druge
strane namirnice gube manje kalcija nego magnezija navedenim postupcima obrade, što
doprinosi zabrinjavajućem prehrambenom preopterećenju kalcijem.

Fluor iz pasta za zube, pitke vode (ako živite u zemljama koje fluoridiraju vodu) i u
američkim prehrambenim proizvodima i pićima, se veže s magnezijem čime se stvara gotovo
netopljiv mineralni spoj koji završava pohranjen u kostima te povećava rizik od prijeloma.
Voda bi zapravo mogla biti izvrstan izvor magnezija ako potječe iz dubinskih bunara na čijem
je izvoru prisutan magnezij ili iz ledenjačkih potoka koji su bogati mineralima. Gradski izvori
vode za piće obično potječu iz površinskih voda, kao što su rijeke i potoci koje imaju nisku
količinu magnezija. Čak i brojne buteljirane mineralne vode imaju prilično nisku količinu
magnezija uz vrlo visoku koncentraciju kalcija.
Magnezij je neophodan za život, na žalost malo tko obraća pažnju na njegovu važnost.

Prehrana prerađenim, sintetičkim namirnicama, visoki udio šećera, alkohol i gazirana pića,
svaki zasebno uništavaju magnezij jer je za metabolizam i detoksikaciju od tih većinom
umjetnih namirnica potrebno jako puno magnezija. Prema istraživanjima dr. Natashe
Campbell-McBride, tijelu treba najmanje dvadeset i osam molekula magnezija da bi preradilo
jednu molekulu glukoze. Fosfati u gaziranim pićima i prerađenom mesu (narescima,
paštetama, salamama i hrenovkama) spajaju se s magnezijem čime nastaje netopivi magnezij-
fosfat koji je u tijelu sasvim neupotrebljiv.

Tanini, oksalati i fitinska kiselina se također spajaju s magnezijem čineći ga nedostupnim

tijelu. Zanimljivo je spomenuti da namirnice koje općenito sadrže veće količine magnezija (uz
pretpostavku da su uzgojene na tlu bogatom mineralima) također sadrže i mnogo
antinutrijenata ponajviše u špinatu i blitvi (oksalati) i cjelovitim žitaricama (fitati, gluten).

Lijekovi za poticanje mokrenja uzrokuju gubitak magnezija u tijelu, a ponajviše diuretici za

hipertenziju, kontracepcijske pilule, inzulin, tetraciklin i neki drugi antibiotici te
kortikosteroidi i bronhodilatori za astmu. Gubljenjem magnezija svaki simptom koji navedeni
lijekovi „liječe“ s vremenom postaju sve teži i teži.

Korištenjem dodataka željeza se ometa apsorpcija magnezija. Ako uzimate dodatke kalcija,
vaša potreba za magnezijem raste te kalcij neće biti pravilno apsorbiran niti probavljen ako
nedostaje odgovarajuća količina magnezija zbog toga će na koncu biti pohranjen u mekim
tkivima. Magnezij je odgovoran za pretvorbu vitamina D u aktivni oblik istog koji dozvoljava
apsorpciju kalcija te također upravlja otpremom kalcija do čvrstih tkiva gdje i pripada.
Laktoza je još jedna prepreka apsorpciji magnezija (mlijeko zapravo uopće nije dobar izvor
tog minerala), a u njemu se nalazi i prirodna plastika kazein koja je opasni neuroblokator te
velike količine kalija, fosfora i natrija.

„Tanki živici“ i nedostatak magnezija

Psihički i fizički stres i neprekidna proizvodnja adrenalina brzo iscrpe magnezij jer adrenalin
utječe na srčani ritam, krvni tlak, suženje krvnih žila i mišićnu kontrakciju točnije funkcije
koje zahtijevaju stalne zalihe magnezija za rad bez teškoća. Živčani sustav ovisi o dostatnoj
količini magnezija zbog njegovog umirujućeg djelovanja, uključujući miran san. Manjak
magnezija ubrzava zli začarani krug koji proširuje učinke kroničnog stresa što dovodi do
daljnje anksioznosti, razdražljivosti, umora i nesanice, u biti brojnih simptoma adrenalinske
iscrpljenosti, kao i do povišenog krvnog tlaka te srčanih bolova (najčešćeg simptoma srčanih
bolesti).

Depresija je također povezana sa stresom i manjkom magnezija. Za ravnotežu otpuštanja i

prihvaćanja serotonina, hormona „zadovoljstva“, iz moždanih stanica je potreban magnezij.
Samo kada su prisutne dovoljne zalihe magnezija možemo uživati duševnu i emocionalnu
uravnoteženost te se na takav način možemo uhvatiti u koštac sa sve bržim ritmom života i
konstantnim rastom stresa.

Znanstvenici još uvijek ne znaju zašto ljudsko tijelo ne zadržava dobro magnezij, naročito ako
se usporedi s odličnim zadržavanjem kalcija ili željeza. Pojačano znojenje kod sportova
izdržljivosti kao što su maratonsko trčanje ili naporne rutine vježbanja mogu opasno iscrpiti
zalihe magnezija i ostalih elektrolita, no začudo kalcij se tako ne gubi, što uzrokuje drhtavicu,
nesvjesticu pa čak i smrt. Preznojavanje i napadi znojenja od kojih pate pojedine žene u
menopauzi  također uzrokuju gubitak magnezija s time stvaraju „pucanje živaca“, nervozu,
razdražljivost, smetnje pri spavanju, napadaje panike, bolove u tijelu i depresiju. Ako žene s
nedostatkom magnezija dođu u iskušenje da isprobaju moderne sojine proizvode, jer su
zavedene propagandom o dobrobiti soje, te kako bi pokušale ublažiti svoje simptome, one će
zapravo izgubiti još više magnezija jer će se on vezati s obilnim količinama fitata iz same
soje.

Za pravilnu apsorpciju magnezija iz prehrane neophodna je zdrava crijevna flora. Sindrom

iritabilnog crijeva, sindrom propusnosti crijeva, kandidijaza i drugi crijevni poremećaji mogu
iznimno ograničiti količinu magnezija koju će tijelo moći apsorbirati. Starije osobe često pate
zbog smanjene proizvodnje želučane solne kiseline što općenito može oslabiti apsorpciju
minerala. A kod toliko onih koji svoju „žgaravicu“ liječe antacidima crijevnu je floru teško
održati zdravom. Zbog već navedenih razloga ljudi bi posebnu pažnju trebali posvetiti
uzimanju probiotika, bilo u obliku kapsula ili s prirodnim pripravcima od Tibicusa ili vodenog
kefira.

U slijedećem tekstu ćemo se pozabaviti brojnim nepoznatim činjenicama o magneziju i

njegovom najvećem neprijatelju kalciju.