Professional Documents
Culture Documents
Pa ipak magnezij nije jedini mineral na kojeg trebamo obratiti pažnju ako želimo biti zdravi.
Da bismo bili zdravi potrebni su nam kalcij i magnezij i to u odgovarajućoj ravnoteži. Budući
da ih se smatra biokemijskim suparnicima, prvi ne može djelovati da ne izazove suprotnu
reakciju drugoga. Pa ipak i kalcij i magnezij moraju biti prisutni u uravnoteženim količinama
kako bi u tijelu normalno djelovali. Znanstvenici smatraju da bi zdrav omjer kalcija i
magnezija iz prehrane trebao iznositi 2:1. Drugi uvažavaju odnos 1:1 koji odražava proporcije
iz prehrane uz koje smo se razvili, prije pojave poljoprivrede. U današnjim, industrijaliziranim
zemljama taj omjer iz prehrane iznosi od 5:1 do nevjerojatnih 15:1. Neravnoteža ovih dvaju
iznimno važnih minerala stvara u tijelu strašne posljedice koje medicinski stručnjaci često
previđaju kada liječe bolesna stanja koja zapravo nastaju s neodgovarajućim omjerom kalcija
naspram magnezija.
Uz zamršeni električni ples koji kalcij i magnezij izvode zajedno u svim stanicama ljudskog
tijela, magnezij je potreban i kako bi održavao kalcij u nestaloženom stanju u tijelu
sprječavajući time njegovo neprimjereno taloženje u mekim tkivima. Dokle god imamo
dovoljno klorovodične kiseline u želucu moći ćemo rastopiti kalcij iz hrane koju jedemo.
Međutim, nakon što kalcij napusti kiselo želučano okruženje te dospije u lužnato okruženje
tankoga crijeva, magnezij je taj koji je potreban kako bi kalcij održao topljivim. Bez dovoljne
zalihe magnezija, može nastupiti cijelo mnoštvo fizioloških poremećaja, zajedno s ozbiljnim
posljedicama za zdravlje.
„Kalcij nataložen u debelom crijevu škodi peristaltici što uzrokuje konstipaciju. Kada se
kalcij staloži u bubrezima i spoji s fosforom ili oksalnom kiselinom nastaju bubrežni kamenci.
Kalcij se može taložiti na sluznici mokraćnog mjehura i onemogućavati mu da se potpuno
opusti, te se na taj način čitav ispuni urinom. To dovodi do učestalih poteškoća s mokrenjem,
osobito u starijih ljudi. Kalcij se može istaložiti iz krvi i naslagati na stijenke arterija,
uzrokujući otvrdnuće – kalcifikaciju (arterosklerozu). Kalcij može prekriti i ukrutiti arterijski
plak te može prouzročiti rast krvnog tlaka kao i povećati rizik od srčanog infarkta i moždanog
udara. Kalcij se može nataložiti čak i u mozgu, ne samo u moždanom tkivu već i u pinealnoj
žlijezdi. Mnogi istraživači su ispitivanjem utvrdili ako je mogući uzrok demencije te
Alzheimerove i Parkinsonove bolesti kalcifikacija moždanog tkiva i njegovo polagano
umiranje. Kalcij se može taložiti na stijenkama bronhijalnih kanala i prouzrokovati simptome
astme. Kalcij u izvanstaničnoj tekućini… može umanjiti propusnost staničnih membrana. Sve
to otežava glukozi (koja je velika molekula i glavni izvor hrane naših stanica) prolazak kroz
staničnu membranu kako bi se u staničnim mitohondrijima pretvorila u ATP. Visoka razina
glukoze stvorena viškom kalcija može se krivo dijagnosticirati kao dijabetes, na žalost jako
malo liječnika zna ove stvari te se već spomenuti poremećaji i bolesti POGREŠNO
DIJAGNOSTICIRAJU I LIJEČE.“
Kada naše tijelo obiluje magnezijem i kada je ovaj element u ravnoteži u odnosu na količine
ostalih minerala, zaštićeni smo od taloženja teških metala i razvoja povezanih neuroloških
bolesti. Dr. Carolyn Dean je detaljno objasnila slijedeće:
„Istraživanja ukazuju na to da obilne zalihe magnezija štite moždane stanice od štetnih
utjecaja aluminija, berilija, kadmija, olova, žive i nikla. Isto tako znamo da niske razine
magnezija u mozgu doprinose taloženju teških metala u mozgu, što najavljuje Parkinsonovu i
Alzheimerovu bolest. Čini se da se ti metali natječu s magnezijem da uđu u moždane stanice.
Ako je zaliha magnezija niska, metali imaju puno lakši pristup. U tankom crijevu također
postoji nadmetanje u apsorpciji metala. Ako postoji dostatna zaliha magnezija, aluminij neće
biti apsorbiran.“
Ako upitate vašeg zubara ili liječnika, što je potrebno kostima i zubima da bi bili čvrsti i
zdravi, zasigurno će vam odgovoriti: „puno kalcija.“ Kosti i zubi definitivno trebaju i kalcij,
kao i fosfor i magnezij ali bez odgovarajuće količine magnezija, kalcij se neće taložiti u tim
čvrstim tkivima pa njihova struktura neće biti čvrsta, već krta i osjetljiva.
„Kada svoj organizam preopteretite viškom kalcija isključujete sposobnost magnezija da pusti
u pogon tireokalcitonin, hormon koji bi u uobičajenim okolnostima otpremio kalcij u vaše
kosti. Umjesto stvaranja koristi u ljudskom tijelu, lutajući kalcij zapravo postaje otrovan,
uzrokujući već spomenute teškoće u mekim tkivima. Takvo stanje donosi prekomjernu i
kroničnu kalcifikaciju, mekana tkiva postaju kruta, laičkim jezikom, u našim mekim tkivima
se stvaraju maleni kamenčići.”
J. I. Rodale, u knjizi „Magnezij: nutrijent koji bi mogao promijeniti vaš život“ objašnjava:
„Godinama postoji uvjerenje da visoki unosi kalcija i fosfora omogućavaju jačanje zubne
cakline te da oni sprečavaju propadanje. Novi dokazi pokazuju da je povećanje količine ovih
dvaju elemenata beskorisno ukoliko istovremeno ne povećamo unos magnezija. Primijećeno
je da se zubna građa, ispod površine, može rastvoriti kada se unese kalcij i fosfor bez
magnezija te da se oni rašire kroz zubnu caklinu uzrokujući karijes, pa čak i povlačenje
zubnog mesa točnije parodontozu. Javnost ne zna kako je mlijeko siromašno magnezijem, ali
bogato ostalim dvama elementima. Konzumacija mlijeka ne samo da se sukobljava s
metaboličkom izmjenom magnezija, već se suprotstavlja mineralu odgovornom za
sprečavanje propadanja zuba.“
Magnezij je nezaobilazni nutrijent no malo tko na to obraća pažnju, zbog toga evo još jedne
važne knjige.
Dr. Lewis Barnett je istraživao ljude u okrugu Deaf Smith te je svoja otkrića iznio pred
Teksaškom medicinskom udrugom u Dallasu, 1952. godine. Dr. Barnett, ortopedski kirurg, je
iznio svoje primjedbe o niskoj učestalosti propadanja zubi i brzom cijeljenju slomljenih
kostiju među stanovnicima navedenog okruga, te je, na čuđenje prisutnih liječnika pružio
objašnjenje:
„Lokalne zalihe vode i hrane sadrže vrlo visoki udio magnezija i joda, a nedavno smo
dokazali da su u vodi i lokalno uzgojenoj hrani također prisutni i svi važni minerali u
tragovima. Udio magnezija u kostima prosječnog stanovnika okruga Deaf Smith je do pet
puta viši od onoga kod stanovnika Dallasa, dok je koncentracija kalcija i fosfora bila otprilike
ista u obje skupine. Ta opažanja su me dovela do zaključka kako je jedan od najvažnijih
čimbenika osteoporozne gotovo upotpuno medicinski previđen. Najvažniji čimbenik u mojem
istraživanju je uloga koju igra magnezij u održavanju ljudskog zdravlja, točnije visoki udio
magnezija u područnim zalihama vode, koje se mogu očitati u kvalitetnom razvoja kosti i
zuba kod ljudi iz spomenutog područja.”
Dr. Barnett je naglasio činjenicu da ljudi starije dobi često zadobivaju prijelome vrata bedrene
kosti, te da oni u mnogim dijelovima svijeta vrlo teško zacjeljuju. S druge strane takvi su se
problemi rijetko javljali u okrugu Deaf Smith, dok je naprotiv, čest u okrugu Dallasa u kojem
je također vršio praksu. Kada bi se prijelom i zbio u Deaf Smithu, ozdravljenje bi bilo lako i
brzo čak i kod ljudi starih između osamdeset do sto godina. Nasuprot tome, prijelomi u
Dallasu bili su uobičajeni i vrlo su teško zacjeljivali, ako se potpuno zacjeljenje uopće i
događalo.
Prije više od pola stoljeća dr. Barnett je ispitao razinu magnezija u pet tisuća ljudi te je
ustanovio kako je u šezdeset posto njih ona nedovoljna. Trebali b se dodatno zamisliti nad
činjenicom da je kronični nedostatak magnezija skočio za punih 30% u razdoblju od vremena
istraživanja dr. Baretta do danas.
Kao što smo već napomenuli u prvom dijelu ovog teksta, ako su poljoprivredna zemljišta
dovoljno zasićena mineralima, lisnato zeleno povrće, sjemenke i jaja važnije od svega orašasti
plodovi predstavljaju prilično vrijedne izvore magnezija. Međutim postoje i određene biljke
koje se mogu koristiti za čajeve, a koje se ističu s količinom magnezija, na prvom mjestu je
kopriva s 860 mg na 100 grama, dok je na drugom mjestu zaboravljeno “povrće” mišjakinja –
Stellaria media koja ima (529 mg na 100 g). Obje biljke pružaju mnogobrojne krijepeće i
hranjive sastojke te su se nekada koristile u ljudskoj i u stočnoj prehrani, ponajviše
zahvaljujući njihovu visokom mineralnom sadržaju. Alge sadrže izvrsnu razinu magnezija kao
i većina morskog bilja, na žalost sve je manje mora koja nisu onečišćena plastikom, naftom i
radijacijom. Alge mogu zahvaliti visoku koncentraciju magnezija jer žive u otopini čiji je treći
najzastupljeniji mineral upravo magnezij. Važno je napomenuti kako je izvorna, neprerađena
morska sol vrlo vrijedan izvor magnezija, skupa s drugim mineralima u tragovima. Iako se o
ketogenoj prehrani sve više piše, mi ćemo vas podsjetiti one koji još uvijek nisu dobro
upoznati s istom kako svakodnevno korištenje temeljca (juhe) od životinskih kostiju pruža još
jedan izvrstan izvor minerala uključujući i magnezij i to u obliku koji se najbrže apsorbira.