Srednja škola „August Šenoa“ Garešnica

Louis Pasteur

Izradio: Božidar Turić, 4.g

 Ime Louisa Pasteura najviše je zapamćeno po procesu pasterizacije. Iako
je Pasteur bio kemičar, svoje je najvrednije otkriće načinio u području medicine.
Doista ga mnogi smatraju najvažnijom osobom u medicinskim istraživanjima
devetnaestog stoljeća. Veliki dio njegova ugleda oslanja se na njegovo otkriće
cjepiva protiv bjesnoće. Pošto je Edward Jenner (1749-1823) potkraj prethodnog
stoljeća otkrio cjepivo protiv velikih boginja, malo je učinjeno za primjenu toga
potencijalno uspješnog postupka na druge bolesti. Međutim, Pasteur je 1880.
godine prepoznao slučajnu priliku koja mu se pružila u vlastitom laboratoriju i
počeo sustavno razvijati cjepivo kao prevenciju bolesti.

Louis Pasteur rođen je 27. prosinca 1822. u regiji Jura, u naselju Dole u
Francuskoj, u obitelji kožara. Odrastao je u u naselju Arbois, što je vjerojatno
ugradilo jako domoljublje u mladog Pasteura. U ranoj životnoj dobi bio je
prosječan učenik, nadaren za crtanje i slikanje. Njegovi portreti obitelji i
prijatelja bili su čuvani u Pasteurovom Institutu u Parizu. Diplomu prvostupnika
umjetnosti dobio je 1840., a znanosti 1842. na pariškoj visokoj školi "École
Normale Supérieure". Nakon što je kratko radio kao profesor fizike u "Dijon
Lycée", godine 1848. postao je profesor kemije na Sveučilištu u Strasbourgu,
gdje je upoznao Marie Laurent, kćerku rektora sveučilišta koju je i oženio 29.
svibnja 1849. Imali su petero djece, od kojih je samo dvoje odraslo. Troje je
preminulo od tifusa u djetinjstvu. Ova osobna nesreća nadahnula je Pasteura da
istražuje lijekove za takve bolesti.

Istraživanja

Bakterije i kokoši

Dogodilo se da su zbog nemara ostale zaboravljene neke bakterije kokošje

groznice. Pasteur je primjetio da kokoši kojima ih je ubrizgao nisu oboljele, a
ako bi i oboljele, bolest je izbijala u blažem obliku. Kad je kasnije cijepljenim
kokošima ubrizgao svježe bakterije, one su ozdravile, a one koje prethodno nisu
dobile odstajalu bakteriju ubrzo su uginule. Pasteur je povukao paralelu sa
svojim rezultatima i Jennerovim radom i prihvatio se posla da isti pristup
primijeni na druge bolesti.
Bjesnoća i pasterizacija

Godine 1882. uspješno je proizveo cjepivo protiv bedrenice, bolesti koja

je rijetko napadala ljude, ali je znala opustošiti stada ovaca i goveda. Godine
1885. razvio je cjepivo iz kralješnične moždine zaraženih kunića i njime
uspješno liječio životinje zaražene bjesnoćom. Pasteur je zazirao od pokusa na
ljudima, ali je odbacio sve obzire kad su mu doveli devetogodišnjeg dječaka
Josepha Meistera kojega je izgrizao bijesni pas. Pasteur mu je ubrizgao novo
cjepivo i dječak je preživio. Glas o tom uspjehu proširio se, i već sljedeće je
godine više od 2500 ljudi dobilo isti lijek. Rezultat je bio pad smrtnosti od
bjesnoće na 1%. Osim neposredne dobiti i slave koju je donijelo Pasteuru,
njegovo je otkriće potaknulo i druge znanstvenike da pojure u potragu za
cjepivima protiv raznovrsnih bolesti. Do kraja stoljeća tom je području
zabilježeno nekoliko velikih uspjeha. Prije toga, primjenom procesa
pasterizacije, Pasteur je pomogao u sprečavanju širenja tuberkuloze i tifusa. Tu
je metodu otkrio proučavajući fermentaciju mlijeka i alkohola. Mikroskopskim
ispitivanjem i drugim pokusima definitivno je opovrgnuo dotad prošireno
uvjerenje da je pri fermentaciji riječ tek o kemijskom procesu. Pasteur je
dokazao da su mikroorganizmi ključni za fermentaciju. Otkrio je da se
potencijalno opasne klice, poput uzročnika tuberkuloze i tifusa, mogu uništiti
zagrijavanjem tekućine na temperaturu višu od 63 ºC. Taj postupak, koji se
naziva pasterizacija, i danas se rabi u mlijeku i mliječnim proizvodima. U isto je
vrijeme Pasteur čvrstim dokazima opovrgnuo teoriju spontane generacije, koja
se povlačila stoljećima. Pokazao je da sterilizirana tekućina koja nije bila
izložena mikrobima iz zraka ostaje nezagađena, ali se zagadi istog trenutka čim
se dovede u dodir sa zrakom. Osim toga, Pasteur je počevši od 1865. uvelike
pomogao francuskoj svilarskoj industriji. Proučavajući bolesti koje su
desetkovale dudove svilce, pronašao je uspješne metode njihove zaštite. Usto,
kao mladi kemičar u nekim spojevima otkrio je asimetrične molekule, koje su
imale veliko značenje za kasniji razvoj strukturalne kemije. Procese slične
pasterizaciji Pasteur je uspješno primjenio i na fermentaciju u vinskoj i pivarskoj
industriji. Otopina dobivena iz živih stvari (posebno vinski talog) rotirala je
ravninu polarizacije svjetla koje je prolazilo kroz otopinu. Nepoznato je bilo
zašto sintetski dobivena vinske kiselina nema takav učinak na svjetlo. Bila je to
prva demonstracija kiralnosti molekula. Pasteurova doktorska teza iz
kristalografije zainteresirala je W. T. Fuillet, koji mu je pomogao da dobije
položaja profesora kemije na Sveučilištu u Strasbourgu. Godine 1854. postao je
dekan Fakulteta znanosti u Lilleu, a 1856. adminstrator i upravitelj znanstvenih
studija na "École Normale Supérieure".

Pasteur je preminuo 1895. u blizini Pariza zbog komplikacija nekoliko

moždanih udara, od kojih je prvi doživio 1868. Pokapan je u katedrali Notre
Dame, ali su mu ostaci pohranjeni u kripti u Pasterovom Institutu u Parizu.
Njemu u čast nazvani su Pasteurov Institut i Sveučilište Louis Pasteur u
Strasbourgu, te brojne ustanove i lokaliteti diljem svijeta. Dobitnik je brojnih
počasnih priznanja u Francuskoj i svijetu. Tako je u Francuskoj 1881. dobio
najveći stupanj Legije Časti, Veliki Križ, dok su mu nizozemci dodijelili svoje
najviše priznanje Leeuwenhoekovu medalju 1895.
Literatura:

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Louis_Pasteur
- http://znanost.geek.hr/clanak/louis-pasteur/
- http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/roden-poznati-francuski-
kemicar-i-biolog-louis-pasteur
- Jon Balchin, 100 znanstvenika koji su promijenili svijet, školska knjiga,
Zagreb 2005.