FARMACEUTSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU

Historija farmacije
(seminarski rad)

TEMA:

Farmacija u 18. i 19. Stoljeu

Sarajevo, juli 2104

 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

SADRAJ

SAETAK..................................................................................................................... 3
UVOD.......................................................................................................................... 4
1. FARMACIJA 18. STOLJEA.......................................................................................... 5
1.1. Znaajna imena za farmaciju 18. Stoljea......................................................................6
2. RAZVOJ FARMACIJE U FRANCUSKOJ TOKOM 18. STOLJEA.......................................11
3. RAZVOJ FARMACIJE U VELIKOJ BRITANIJI TOKOM 18. STOLJEA...............................13
3. RAZVOJ FARMACIJE U OSMANSKOM CARSTVU TOKOM 18. STOLJEA.......................14
4. RAZVOJ FARMACIJE U AUSTRO-UGARSKOJ TOKOM 18. STOLJEA.............................16
5. RAZVOJ FARMACIJE U AMERICI TOKOM 18. STOLJEA..............................................18
6. RAZVOJ FARMACIJE U HRVATSKOJ...........................................................................20
6.1. Dubrovaka Republika........................................................................................... 20
7. FARMACIJA 19. STOLJEA........................................................................................ 23
7.1. Ljekovite tvari 19. stoljea...................................................................................... 24
8. ZAKLJUAK........................................................................................................... 25
9. LITERATURA I PRILOZI............................................................................................ 26

2
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

SAETAK

U seminarskom radu pod nazivom ''Farmacija u 18. i 19. stoljeu'', moemo se upoznati sa
mnogobrojim naunim dostignuima vezanim za hemiju, medicinu i farmaciju iz 18. i 19.
stoljea. Seminarski rad sa sobom nosi mnogobrojna znaajna imena naunika koji su svojim
radom i istraivanjem doprinijeli razvoju farmacije, kako pronalaskom novih hemijskih
jedinjenja tako i pronalaskom ljekovitih tvari biljnog porijekla. Takoer, u ovom seminarskom
radu moe se proitati neto vie o farmaciji 18. stoljea u nekoliko razliitih zemalja ili perioda
vladavine kao to su Amerika, Velika Britanija, Francuska, Austro-Ugarska, Osmanski period i
Hrtvatska. Ono to se jo moe saznati iz seminarskog rada jeste pokretanje prvih apoteka u 18.
stoljeu koje su obiljeile taj period.

KLJUNE RIJEI: Farmacija, 18., 19. stoljee, apoteke, lijekovi, ljekovite tvari

3
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

UVOD

Medicinska praksa poela se poboljavati tokom 17. i 18. stoljea. Struna drutava su formirana
u svim veim europskim metropolama, i naunici su poeli dijeliti svoja istraivanja
objavljivanjem u asopisima. Medicinski istraivai napravili su neka zapanjujua otkria.
William Harvey ustanovio kako krv cirkulira kroz tijelo. Anton van Leeuwenhoek koristio
mikroskop i otkrio crvena krvna zrnca, bakterije i protozoe. Edward Jenner je izmislio
vakcinaciju nakon otkrivanja odnosa izmeu kravljih boginja i malih boginja. U klinikoj praksi
revoluciju je napravio Thomas Sydenham koji je razvio tretman postupka koji daje znaaj
okoliu i ukljuuje oprezno, detaljno praenje i voenje evidencije. Vitamini su otkriveni i njihov
znaaj za zdravlje prepoznat. Novi lijekovi, ukljuujui digitalisa, razvijeni su i vakcinacije su
usavrene od strane Edwarda Jennera. Giovanni B. Margagni osnovao je patoloku anatomiju, i
Marie Francois Bichat stvorio polje za histologiju. Ipak, mnogi problemi ili prepreke su ostali od
stare prakse, kao to su krvarenje, kao i nekoliko novih i opasnih medicinskih problema, kao to
je homeopatija. Kao to je praksa medicine postala profesionalna, mnogi narodni iscjelitelji su
zabranjeni, a muki akueri Begani zamijenuti su tradicionalnim babicama. Takoer su znaajna
otkria iz oblasti hemije. Antoan Loran Lavoazje je prvi protumaio proces disanja dokazavi da
je to u stvari oksidacija. Ovo otkrie, kao i otkrie zakona o neunitivosti materije, te uvoenje
vage u hemijskim istraivanjima, znaajna su i za dalja fizioloka istraivanja. Lavoazje, osniva
analitike hemije, giljotiniran je od pobjednika revolucije 1794. godine. Pored toga, u ovom
vijeku su opisane brojne nove bolesti, a u terapiji je dolo do promjene mnogobrojnih novih
lijekova: dingitalis, teni arsen, droge (akonitin, kolhicin, hioscijamus), sublimat u leenju
sifilisa.

Na poetku 18. stoljea nije bilo jedinstvenih propisa u vezi sa apotekama kao ni za
profesiju,takoer nije bilo jedinstvenog zdravstvenog sistema. Apotekarski propisi su
odreivani za odreene gradove ili podruja samo. Mjere zdravstvene zatite, za primjer protiv
epidemije, bile su samo u sluaju pojave, mjere opreza nisu postojale.Openito, apoteke su se
nalazile u gradu, jer je to bilo jedino mjesto gdje je postojala odreena klijentela. Siromani ljudi
u selu su se oslanjali na naknade od strane vjerskih naloga ili na tradicionalnu biljnu medicinu
ili su pak kupovali kod arlatana doktora koji su lutali ulicama.

4
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

1. FARMACIJA 18. STOLJEA

Filozofi starog vijeka, a jednako tako i veliki lijenici Hipokrat i Galen, smatrali su poetnim
tvarima vatru, vodu, zemlju i zrak. Alhemisti su uz te elemente uveli jo i hipotetske pratvari
sulfur i mercuritus, kojima je Paracelzus pridodao i svoj '''sal''. U 17. stoljeu u vatri se vie nije
gledao elemenat, nego prirodnu pojavu. Filozofima vatre je vatra znaila glavnu radnu snagu.
Pojava gorenja koju su alhemisti, apotekari i hemiari iz dana u dan promatrali, pozivala je i
poticala na razmiljanje o njoj. Spaljivanje biljnih i kovinskih tvari, te upotreba ostataka
spaljivanja ili arenja bilo je svojstveno farmaciji i alhemiji ve od prastarih vremena. Jo je grk
Dioskurid poznavao biljni pepeo i kao lijek upotrebljavao razne arene metale, poput cinka,
bakra i olova. Kalcinacijom su nazivali u to vrijeme bijeljenje metala i drugih tvrih tvari do
trenutaka, kada se materijal raspao u prah, tj. u metalno vapno (calx). Jo je Geber utvrdio da se
kod kalcinacije metala teina tvari poveava. Sline su pojave zabiljeili i neki uenjaci 16. i 17.
stoljea. Ipak su te spoznaje ostale neiskoritene sve do Lavoisiera.

Koliko su razliita i pogrena bila shvatanja u prolom vremenu o danjanjim oksidima, govori
nam primjer da je eljezna ra, koju je Platon smatrao neim zemljanim, bila Geberu neto
sumporno, a Paracelzijusu neto duevno. Libavius je smatrao da je to vlaga, a Lemery da je to
ulje. Njemaki lijenik i hemiar Joh. Joach. Becker se konano vratio Platonovu shvaanju da je
to zemlja. Na osnovi Becherovih shvaanja o upaljivoj zemlji sagradio je Stahl, kako sam pie
svoju teoriju o flagistonu: ''Becheriana sunt, quae profero''. (Becherova su shvaanja to to
navodim). (1)

5
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

1.1. Znaajna imena za farmaciju 18. Stoljea

Georg Ernst Stahl (1659-1734), profesor medicine na sveuilitu u Halleu, bio je prvi koji je
svojom teorijom pokuao objasniti pojam gorenja. Teorija je bila upotrebljiva zato to su u njen
sustav bila unesena mnoga zapaanja. Iako je bila pogrena, kako je pri kraju stoljea dokazao
Lavoisier, ipak je vladala gotovo itavo stoljeei pokazala se kao plodna teoretska osnova i put
ka iduem radu tadanjih ljekarnika i hemiara. Vodila ih je ka najveim uspjesima. Zato se jako
pomnoio broj hemijskih lijekova u odnosu prema biljnim. Ljekarnici i hemiari 18. Stoljea bili
su veinom uvjereni u ispravnost flogistonske teorije i nisu ni slutili da e se upravo njihovi
vlastiti uspjesi u hemiji dokazati pogrenost tog nauka.

Slika 1. Georg Ernst Stahl

6
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

Prema Stahlu sve goree tvari sadre neko gorivo kojega on naziva flogiston. Rije dolazi od
grkog glagola flogizo, a to znai plamtjeti, upaliti. Flogiston za vrijeme gorenja ili kalciniranja
nestane iz metala, a izgorjeli metal postane za toliko laki od spaljene tvari. Produkti
sagorijevanja su vapna ili kiseline, koje su prije bile vezane na flogiston. Stahl je s vagom u ruci
utvrdio, kao i mnogi drugi znanstvenici prije njega, da kovine postaju tee ako ih se ari. To je
bilo protivno njegovoj teoriji prema kojoj bi kovine morale izgubiti flogiston. Niti to ga nije
upozorilo na pogreku u njegovoj teoriji, nego je mislio da je to zbog velike vruine. Stahl je
smatrao, da u ovjeijem tijelu vlada neki ivotni duh (anima), koji ureuje tok ivota i
djelovanje hemijskih i fizikalnih sila u tijelu, dakle slino kao Paracelzusov i Helmontov ''
archeus''. Odlini farmaceutskih hemiar toga doba Friderik Hoffmann, profesor medicine u
Halleu, postigao je svojom preporukom to da su Stahla pozvali za profesora u Halle. Hoffmann
se mnogo bavio destilacijom i istraivanjem eterinih ulja i analizom drugih ljekovitih tvari.
Pripremao je umjetne mineralne vode. Upotrebljavao je piknometar za odreivanje specifine
teine. Bio je protivnik shvaanja da bolesti potiu od preobilne kiseline ili baze u tijelu. Jo i
danas nas na njega podsjea naziv za ope poznate Hoffmannove kapljice. Eter, kojeg danas
sadre te kapljice, prvi je opisao tek Frobenius 1730. Godine. Hoffmannovo ime nose jo i
Balsamum vitae Hoffmann (Mixtura oleoso-balsamica) i neki drugi lijekovi

Caspar Neumann (umro 1737), lan akademije znanosti i dvorski apotekar u Berlinu, ispitao je
razne ljekovite tvari i napisao mnogo izvornih djela o rezultatima tih ispitivanja. Pokuao je
urediti mnotvo tada upotrebljavanih sastavljenih ekstrakata. Promijenio je, do tada zanemarenu,
dvorsku apoteku u Berlinu u uzoran zavod. Meu mnogim njegovim uenicima bio je i
Marggraf.

Andrija Sigm. Marggraf (1709-1782) bio je uenik apotekara Neumanna u Berlinu, a kasnije je
studirao kod Spielmanna u Strassburgu i Hoffmanna u Halleu. Ubrajaju ga meu najznamenitije
hemiare svih vremena. Gorku zemlju naziva magnesium. Dokazuje da je ima u talacumu i da je
alkalna. Bio je jedan od prvih koji je znanstveno ispitivao vodu ljekovitih izvora u Karlovim
varima, Marijanskim laznima i na drugim mjestima. Kod svojih je analiza upotrebljavao nove,
vlastite metode. Bio je vjeran pristalica flogistonske teorije i briljivo je pripremao podloge za
hemijske operacije, koje su tada mnogi laici smatrali alhemijskim vraanjem. Naglaavao je
vanost destilirane vode kod hemijskih operacija. Bio je meu prvim koji su upotrebljavali

7
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

mikroskop kod hemijskih istraivanja i analiza. Otkrio je fosfornu kiselinu (acidum

phosporicum). Ispitao je i neke biljne sokove kao i njihove soli. Tako je doao do svog najveeg
znanstvenog uspjeha - otkria evropskog eera. Uspjelo mu je 1747. nakon temeljnog rada,
dokazati da u soku nekih domaih biljaka, a prije svega u eernoj repi (Beta vulgaris) , postoji
eer koji je hemijski iste kvalitete kao i zapadnoindijski eer dobiven iz eerne trske. Evropa
je do tada posredovanjem engleske trgovine eer veinom dobivala s Kube i susjednih otoka.
Tamo su ga sadili i uzgajali nedugo nakon dolaska Kolumba u Ameriku. Cijena mu je zbog
dugog puta, carine i monopola bila toliko visoka, da su ga do konca 18. stoljea gotovo
iskljuivo upotrebljavali apotekari za lijek i kupovali su ga samo bogati ljudi kao slasticu. Bio je
cijenjen kao lijek protiv groznice i kalja, kao umirujue sredstvo i za bolesti ui, eluca i
bubrega. Sam Marggraf nije doivio preokret kojega je prouzroilo njegovo otkrie u evropskoj
privredi i industriji.

Slika 2. Andrija Sigm. Marggraf

8
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

Gerhard van Swieten (umro 1772), iji je struni rad bio znaajan i za nae krajeve, bio je
Boerhaveov uenik. Postao je 1745. godine ef austrijske sanitetske uprave i upravnik
medicinskog kolstva. Beko je sveuilite njegovom zaslugom postalo za due vrijeme sredite
medicine u Evropi. Njegova reforma zdravstvene slube donijela je i farmaciji 1770. godine
nove upute za ljekarnike ( Instrukzion fur die Apoteker ), koje su vrijedile za sve austrijske
zemlje, dakle i za nae krajeve. U to je vrijeme (1745) izaao propis da ljekarnici moraju
pripremiti sve lijekove prema bekom dispenzatoriju. U tom dispenzatoriju openito nalazimo
iste lijekove i ljekovite oblike kao i u ljekarnikoj taksi za Kranjsku iz 1710. godine. Vrlo malo
promijenjena izdanja bekog dispenzatorija do 1770. godine govore nam da su se slubeni
lijekovi u flogistonsko doba mijenjali vrlo malo. Prve znakove velikog preokreta farmacije,
hemije i drugih prirodoslovih znanosti donosi tek Pharmacopoea austriaca provincialis iz 1774.
godine, koja je vrijedila za sve austrijske zemlje. U njoj botanike droge imaju nova imena. Dao
im ih je veliki botaniar i lijenik Linne (1707-1778), koji je uredio sustav biljnog i ivotinjskog
carstva. Osjetljivo se smanjio broj ivotinjskih droga.

Slika 3. Gerhard van Swieten

9
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

U drugoj polovini 18. Stoljea sve su prirodoslovne discipline izvanredno napredovale.

Promijenila su se i ivotna shvaanja. ivot se evropskih naroda preobrazio. Duevne i svjetovne
stege, koje su koile i optereivale narod, polagano su oslabile.

U to je doba u vedskoj ivio veliki ljekarnik, hemiar i otkriva Karl Wilhelm Scheele (1742-
1786). Njegove zasluge i uspjesi nisu samo vlasnitvo njegove domovine vedske, nego
vlasnitvo cijelog ovjeanstva. Bio je roeni prirodoslovac i zato nije znao dogaaje promatrati
i na drugim podrujima. Njegova prva vea naprava nosi naziv '' O nainu izraivanja eljeznih
kuglica''. Godine 1770. otkrio je fluornu kiselinu, a godinu je dana kasnije utvrdio da uareni
drveni ugljen adsorbira plinove. Otkrio je i dobio hlor (1774), kojeg je smatrao
''deflogestoniranom solnom kiselinom'' U kamencima mjehura (1776) otkrio je mokranu
kiselinu . Njegov najvei upsjeh bio je to da je 1771. godine, prilikom svojih smiljenih pokusa
sa zrakom, okrio kisik. (2)

Slika 4. Karl Wilhelm Scheele

10
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

2. RAZVOJ FARMACIJE U FRANCUSKOJ TOKOM 18. STOLJEA

Dva datuma koja su najznaajnija u Francuskoj za razvoj farmacije u 18. i 19. stoljeu su 1777. i
1803. Nakon tri stoljea povremenih sukoba, farmaceuti u Parizu pojavili su se u 1777 kao
snaan korporativno tijelo - Collge de Pharmacie. Taj razvoj oituje kumulativni rast strunog,
znanstvenog, drutvenog i ekonomskog rasta. Tako nastaje nova slika od farmaceuta kao
profesionalnih osoba koji su se oslobodili predrasuda iz 17. stoljea. No, moda i najvaniji
znaaj rasta u ovoj struci je nauno usmjeravanje koje je nastalo u razdoblju od 1777. godine do
1803. godine, i tako se nastavilo i kroz 19. stoljee. Tako dolazi do velikog broja uspjenih
naunih aktivnosti: Prvi, utjecaj Geoffroys i Rouelles i njihovih uenika (A. Baume, LC Kadet,
Bayen, AL Brongniart, JF Demachy i drugi) koji su ostvarili poticaj za ostvarivanje drugog vala
krajem 18. stoljea, koje je dao farmaceute Vauquelin, Deyeux, Parmentier, Bouillon-Lagrange i
Bernard Pelletier. Prva skupina je se bavila samo farmacijom, odnosno minerolokom i
analitikom hemijom koja je bila dugo prisutna na kontinentu, dok e se kasnije spojiti s
pneumatskom hemojom Britanaca. Meutim, nauni korijeni francuske farmacije se ne mogu
razdvojiti od svog institucionalnog, drutveni, politiki i ekonomski okvir. Da bismo razumjeli
naunu komponentu 18., a samim time i 19. stoljea francuske farmacije, takoer je potrebno
imati osnovna znanja o njihovim profesionalnim strukama. Berman zbirka sadri podatke o
sudbini Collge de Pharmacie sve do njegovog rasputanja, koje je bilo 1796. Zatim aktivnosti
njegov nasljednik, Socit Libre des Pharmaciens, s kojim dolazi do znaajnog zakona koji je
stvorio nove pravne i institucionalne okvire za farmaciju.

U tom kontekstu, aspekti profesionalnog djelovanja su uspostavljeni, a to su: obuka

farmaceutske prakse u maloprodajnim objektima (apotekama), civilne bolnice, javne zdravstvene
funkcije, vojne apoteke, ekonomske i socijalne komponente, te uinak turbolentni politikih i
drutvenih promjena u evoluciji farmaceutske struke. (3)

11
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

Slika 5. Apoteka u Francuskoj iz 18. Stoljea

3. RAZVOJ FARMACIJE U VELIKOJ BRITANIJI TOKOM 18.

STOLJEA

Rije 'farmaceuta' je prvi put koriten u publikaciji u Engleskoj u 1834. godini prema
Oxfordskom engleskom rijeniku u romanu Lytton naziva Posljednji dani Pompeja. Meutim, to
je svakako bio u upotrebi od 18. stoljea, a odnosilo se na nekog tko priprema i izdaje lijekove.
Ipak, na poetku 19. stoljea, veina ljudi koji su radili u tom podruju nazvali bi se hemiari i /
ili apotekari. Termini apotekara i farmaceutske hemije (sada obino skraeno na hemiar) doli
su kasnije u 1800. godini. Rije "apoteka" ima mnogo duu historiju u Engleskoj. Tako Chaucer
u Knighta Tale (nastala oko 1386) koristi rije za opisivanje medicinskih priprema biljaka
(farmacija biljaka). Izraz apoteke, esto se koristi izmeu 1600 i 1800-ih, ali ne odnosi se na
hemiar i apotekara, nego je sluila za osobe koje ive u Londonu, koji je proao ispit drutva

12
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

farmaceute iz Londona, osnovanog 1617, ili na njihove esto manje kvalificirane kolege u
pokrajinama.

Iako je u apotekarskoj praksi ukljuen snaan element samog donoenja lijekova, bila je vie
sveobuhvatna nego samo rukovanje lijekova i hemikalija. Apotekari su takoe pregledali i lijeili
pacijente, ali nisu naplaivali za te usluge, nego su naplaivali samo za isporuene lijekove.
Nakon presude u sluaju Rose (1701-1703/4), farmaceuti su postala legani, odnosno pravomoni
pripadnici medicinske struke, samim time mogli su propisivati lijekove. Kako su farmaceuti
preselili u vie savjetodavno tijelu, oni su mogli da razvijaju svoje podruje, samim time da vre
pripreme i opskrbe lijekovima. Farmaceuti su pokuali da uspostave kontrolu na hemijskim i
farmaceutskom aktivnostima, u 1748. godini kad je predloen novi zakon o kontroli opskrbe
lijekova, ali taj prijedlog nije proao. Nedugo nakon toga osnovana je Udruga kako bi sastavili
prijedlog Parlamentu da osnuje tijelo koje provjerava i ureuje farmaceute, sanitetske apoteke, i
hemiara. Hemiari i apotekari su poduzeli akciju, tvrdei da oni najbolje plasirani da postavili
vlastite standarde, zbog toga to su bili iskusniji u tome kako se prave lijekovi od farmaceuta.
Hemiari i apotekari su istrajali u svojoj tvrdnji, i kad je usvojen Farmaceutski Akt, farmaceuti
nisi imali kontrolu nad izradom lijekova, nego je to pravo pripalo apotekarima i hemiarima. (4)

3. RAZVOJ FARMACIJE U OSMANSKOM CARSTVU TOKOM 18.

STOLJEA

Otomansko carstvo je osnovao u Anatoliji, prostiralo se preko tri kontinenta i preivjelo vie od
600 godina. Teritorija carstvu pokrivala je teritorije Bugarske, Grke, bive Jugoslavije,
Rumunije, istoni Mediteran otoke, dijelove Maarske, Rusije i Ukrajine, Kavkaza, Iraka, Sirije,
Palestine i Egipta, kao i Sjevernoj afrike teritorije iz Egipta pa do Alira, i dio Arapskog
poluotoka tokom svog apogeja. Trenutno postoji oko 35 nezavisnih drava u teritorijama koje
Osmansko carstvo pokriva, taj broj se poveava na 64 sa nepreivjelim dravama.

Do sredine 18. stoljea, kada je dolo do rasta interakcija izmeu Europe i Otomanskog carstva,
apoteke su bili sastavni dio mnogih bolnice koji su osnovanw za lijeenje bolesnih. Ove bolnice

13
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

izgraene su esto kao akt milosra od strane sultana ili imperijalne obitelji ili bogatih
pojedinaca. U tim bolnicama siromani su bili tretirani besplatno. Oni su se primali nakon to su
oieni u hamamu, a onda bi dobi bolniku haljinu,taj obiaj se ne razlikuje mnogo od dananje
bolnice osim hamam posjeta.

Osmanske bolnice su radile kao poliklinike ali sa razlikom,radile su besplatno Ukljuujui kune
posjete i lijekove. I bez naknade ak ako bi umjesto bolesnog lica, staratelji doli umjesto njih i
opisali simptome sa doktorima koji e nakon toga objasniti koji je lijek potreban bez naknade. U
bolnicama lijekovi koji su se koristili drali su ih u skladitima od bolnica. Najvaniji od tih
lijekova su bili takvi lijekovi kao protivotrovi i koriteni su za svako dijete ili bolesti, posebno u
sluajevima trovanja. Altintas koristi biljeke u kojima su dokumenti i knjige koji se odnose na
postupanje to se tie seldukog perioda, od kojih se moe dobiti ideju o tome kako se
propisivao lijek u razliitim sluajevima. Neki od uobiajnih metoda su te da su odreene
lijekove koje e biti pripremljeni u velikim koliinama od strane farmaceuta,pohranjivani tako da
e trajati dugo vremena. Meu njima su lijekovi za "groznice, glavobolje, bolovi u elucu, opa
malaksalost, stanja koe, nesanica i bol zglobova."

Najvaniji dio priprema su nazvali "tiryaks." Tiryaks su koriteni za strogi tada imuni sistem i
mogao bi se koristiti prije ili nakon bolesti. Jedan posebno opisuje Altintas,taj odreeni tiryaks
imao je vie od 40 aktivnih sastojaka ukljuujui zmije i meso, to se due moglo drati, to je
vei bio uinak. Sastojci su bili u obliku gela koji se sastoji od postrojenja i sve bi se to mjealo
sa tlom,zatim prosijavalo i mijealo sa medom.

Paste su jo jedan nain za pripremu zajednikih pravnih lijekova i one su mogle biti vrlo lako
otopljene u vodi ili se pak koristti kao pastu. Oni su se posebno koristile za lijekove i restorativne
su napravljene pomou razliitih plodova.

esto sirupi su koriteni za smanjenje groznice i ei. Neki od sirupa su napravljene od rua,
ljubiica, ipaka i tamarinda. Iako tamarinda morao biti doveden iz Egipta ili Indije, esto se
koristio za ublaavanje bolesnika malarije.

Masti su najei nain za lijeenje konih bolesti i opekotina u vrijeme Otomanskog perioda.
Iako se stalno moralo preispitivati o njihovoj efikasnost. Na primjer "crne mast", koji je

14
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

napravljen od pelinjeg voska, maslinovog ulja i crnog katrana. Toje svakako mirisalo, a za
efikasnot nije utvreno.

U ifahanes Istanbula, koji je objavio IBB kulture, Inc, opisuje razliite apoteka u damiji
kompleksa oko grada, kao i razne apoteke u Topkapi Palai. U stvari, ovo je jedana od prvih
palaa u svijetu za proizvodnju lijekova. Zahvaljujui pisanoj dokumentaciji, danas ima 186
recepata za razne bolesti, kao i za kozmetiku koje je napravljena do izmeu 1608 i 1767. Ne
samo da se proteze koriste za sultana i njegovoj porodici, oni su dobili za sve lanove
domainstva koji su bili sultan stanovnici u palati. Osim toga, dva doktora su uvijek bili na
dunosti, i lijekove su drali pod kontrolom glavnog lijenika u njegovoj sobi.

Knjige obiluje prekrasnim fotografijama u boji, izvornim materijalima i itkim tekstom

ispunjenim zanimljivim sitnicama oko Osmanske dobrotvorne bolnice, doktorima medicine i
farmaceutske prakse. (5)

4. RAZVOJ FARMACIJE U AUSTRO-UGARSKOJ TOKOM 18.

STOLJEA

Na poetku 18. stoljea, nije bilo jedinstvene odredbe o apotekarskoj profesijii nije postojao
jedinstven zdravstveni sistem u carstvu. Apotekarski pravilnici bili su namjenjeni pojedinim
gradovima ili regijama. Zdravstvene mjere, npr. u sluaju epidemije, jednostavno nisu postojale.
Openito, apoteke su bile smjetene u gradu, jer je to bilo jedino mjesto gdje su imali klijente.
Siromani ljudi u selu koristili su besplatne lijekove koje su dostavljali vjerski radnici i oslanjali
su se na tradicionalno ljekovito bolje, ili bi kupovali lijekova iz od arlatana dokotra koji su
obilazili ulice. Pravilnici koji reguliraju obrazovanje i zanimanje apotekara u Beu datiraju jo iz
16. stoljea, kao sredinjem dijelu carstva. Kasnije ti pravilnici nisu regulirali samo zanimanje
apotekara u Beu, nego su se proirili na itavu Austriju.

Na poetku 18. stoljea pravilnik koji je objavljen 1666. godine bio je i dalje na snazi. U to
vrijeme apoteke su uivale slobodu grada i svojih prava. U to vrijeme da bi neko postao apotekar

15
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

prvo je morao provesti pet godina u na usavravanju u apoteci. Nakon zavretka obuke, novi
apotekari najee su naputali apoteku u kojoj su proveli pet godina, i posao su traili u drugim
apotekama radi poveanja svog znanja. Ako bi na kraju apotekar alio da osnuje svoju vlastitu
apoteku na teritoriji Austrije, morao je da poloi ispit na Medicinskom fakultetu Univerzitet u
Beu, koji je predstavljao glavni nadzorni organ za farmaciju u Austriji. Apotekarske radnje nisu
postojale samo u Beu, nego i u drugim gradovima ovog carstva. Takve radnje u drugim
gradovima bile su osnovane na osnovu Bekog pravilnika. Dok neki gradovi nisu imali nikako
apotekarske radnje. Veliki znaaj za razvoj medicine, a samim time i farmacije imao je
Medicinski fakultet u Beu. Medicinski fakultet je poveao uticaj farmacije u Carstvu.

Veliki doprinos u medicini, a samim time i u farmaciji u Austriji dao je Gerard van Swieten. On
je bio dekan Medicinskog fakulteta u Beu, pored toga obavljao je funkciju glavnog nadzornika
za civilnu i vojnu medicinu u Carstvu. On je zagovarao poboljanje edukacije na Medicinskom
fakultetu u Beu. Gerard van Swieten nije bio samo edukovan kao doktor medicine, nego je imao
i zvanje apotekara. Karijeru je zapoeo 1715. godine kad je poeo da radi kao pripravnik u jednoj
Amsterdamskoj apoteci. Iako je se prvenstveno posvetio medicini, njegov apotekarski rad sluio
mu je kao sredstvo za uzdravanje, ali je napominjao da farmacija znaajan dodatak njegovom
medicinskom studiju.

U pravcu van Swieten reforme na Univerzitetu u Beu, van Swieten je izazvao izvanredne
promjene u medicinskom kurikulumu koji je bio u korist za dobrobit apotekarskog obrazovanja.
On je u njemu predstavio novi predmet botaniku i hemiju, a Robert Laugier biva postavljen kao
prvi profesor za ovu katedru u 1749. godini. Laugier predavanja o botanici i hemiji nije drao
samo studentima medicine nego i farmaceutima i ta su predavanja bila obavezna za doktore
pripravnike prema van Sweitenovim upustvima. Ranije u apotekarskim uredbama bila je samo
duina egertovanja kao lina kvalifikacija. Takoer gledalo je se znanje itanja, pisanja
latinskog jezika i vjere. Ti pravilnici nisu ukljuivali bilo kakvu direktivu za akademsko
obrazovanje. Kasnije odreeni propisi su ukljueni u Sanittshauptnormativ 1770. godine, a
1773. godine fokusirano je na znanje pobolanja teoretskog zananja potencijalnih farmaceuta.
Ovim sanitarnim raunom iz 1770. godine svaki vlasnik apoteke mora je biti sasluan na
Univerzitetu u teritoriji Austrije.

16
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

1782. godine Be je imao 11 farmaceuta koji su bili u Organizacijskom odboru, takoer postoje
neke naznake da je ova zajednica postojala u ranijim vremenima. Eksplicitan znak da je
apotekarski Odbor postojao i u prvoj polovini 18. stoljea su zapisi koji datiraju iz 1723. godine.
Temelj apotekarskog Odbora u itavoj dravi konano je odreen u 1773. godini u amandmanu
od sanitarnog rauna iz 1770. Beki apotekarski Odbor rasputen je 1782. godine od strane cara
Josipa II. Rasputanje Odbora rezultat je skandala u vezi sa isporukom u kojoj su bili
falsifikovani lijekovi za austrijsku vojsku. Josim II bio je s jedne strane vrlo ljut zbog ovog
incidenta, ali s druge strane on je iskorstio ovu priliku da raspusti Odbor i otvori put za
uspostavljanje novih apoteka u Beu. Takoer Josip II je donio odluku da svaki pravilno ispitani
apotekar moe dobiti odobrenje da otvori apoteku u ili izvan Bea.

Nedostatak apotekarskog odbora imao je negativne posljedice na Beke apoteke pa je car Franjo
II ponovo uveo apotekarski odbor u 1796. godini, i proglasio istovremeno nova pravila za
apotekarski Odbor. Ova pravila nisu se samo odnosila na pravo i dunosti farmaceuta ve su
ukljuene i nove instrukcije za apotekarski ispit. Prema ovim uredbama/pravilima uticaj
Medicinskog fakulteta u Beu sveden je na minimum bar to se tie ispita. Dvojica predsjednika
Upravnog odbora i dva odabrana farmaceuta odreivali su apotekarski ispit. (6)

5. RAZVOJ FARMACIJE U AMERICI TOKOM 18. STOLJEA

Za razliku od danas,u 18. stoljeu medicinske znanosti nisu napredovale u naunom znanju, jer
je tijelo i njegova funkcija jo uvijek bila misterija. U Europi, doktori su jo uvijek pridravali
dogme ili vita liste, iatrochemista i iatrophysicista.Svaki sljedbenik ili teza "marka" medicinske
prakse tvrdili su o svojim pretpostavkama i uzorcima koji bi objasnili svo ljudsko zdravlje.

To je posebno istinito u velikim Univerzitetskim centrima u Europi. Svaki univerzotet je imao

svoje pojednostavljene verzije o bolestima ljudskog tijela. Oni su mislili da su bolesti ljudskog
tijela zbog neprilagoenosti tijela sistemu. Doktorska dijagnoza bolesti bazirala se na drevnim
vjerovanjima ili tjelesnoj "napetosti", ili drugim grubljim doktrinarnih dogmi. Praksa "krvari"

17
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

pijavicama da lijee bolesti bila je zajednika tokom 18. stoljea. U stvari, praksa medicine je
bila vie tetna nego korisna. Doktori nisu bili sterilizvani, kao ni njihove ruke, ili instrumenti.

Propisani lijekovi za bolesti bili su jednako loi. U Europi sve i svata je koriten u mijeanje i
izradu lijekova. U Americi, zdrav razum kao i pristup medicini je prevladavao. U stvari,
iscjelitelji su bili bolji nego to su bili doktori koji su bili ueni za taj posao.Tokom 18. stoljea
Amerike, najvie su se koristili lijekovi u botanikim vrstama. U stvari, najitaniji materijali bili
su "biljni" katalozi, koji su objanjavali gdje i kako ljekovito bilje raste. Osim toga, materijali je
objanjavao i njihovu korist, Mark Catesby je nagovorio dva eminentna engleska ljekara da uzme
pod svoje putovanje, u 1710-1719, gdje je naao mnoge terapeutske biljake, ukljuujui i maj
jabuku, zmijski korijen, ginseng, i vjetica-lijeske, i pisao o njima u svom Natural History of
Carolina, Floridaa na Bahamimskim ostrvima. Bilo je i poboljanja u toku 18. stoljea. Na
primjer, javno zdravlje i higijena dobili su vie panje. Stanovnitvo je poelo da se uva i da
prima sugestije od zdravstvenog zakonodavstva.Upotreba vakcinacije poelo je u 18. Stoljeu.
Velike boginja su bile glavni cilj za ovu vrstu terapije. Velike boginje su esto prelazile u fatalnu
bolest. U stvari, ponekad to je bila epidemija tolikih razmjera da je opustoila gradove i zemlje u
Europi. Moderne amerike drogerije razvijen su od etiri korijena u 18. Stoljeu. Moderni
amerika drogerija razvila se iz etiri korijena u 18. stoljeu, stoljeu populacijske ekspanzije u
Americi koji je donio sa sobom vee potrebe za poveanjem isporuka sustava fondova medicine.
To su etiri take u kojima se moglo nabaviti lijekovi, a to su lijenik i ambulanta ili duanski
fondovi. Prvi nain to jeste isporuka putem lijenika se zadrao jako dugo. (7)

18
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

Slika 6. Apoteka u Americi za vrijeme 18.stoljea

6. RAZVOJ FARMACIJE U HRVATSKOJ

6.1. Dubrovaka Republika

Dubrovnik je ve od svojeg osnutka povezan s medicinom. Stanovnitvo nekadanje antike

grke kolonije Epidaura donijelo je u te krajeve kult grkoga boga zdravlja Eskulapa (lat.
Asklepija). Spomen na to tovanje nalazimo i na jednome od sedam kapitela Kneeva dvora
Eskulapovu kapitelu, te u latinskom natpisu koji se nalazi pokraj tog kapitela, a govori o
navodnome podrijetlu Eskulapa, vezanome za podruje oko Dubrovnika. Zbog svog povoljnog
poloaja Dubrovnik je vrlo rano, ve u 12. st., uspostavio pomorsko-trgovake veze sa
susjednom junom Italijom, gdje se upoznao s talijanskim kulturnim dostignuima. Jedan od
gradova s kojima je odravao ive politike i gospodarske veze jest i Salerno, u kojemu se tada
nalazila jedna od priznatih medicinskih kola. To je ujedno i razdoblje kada car Fridrik II. svojim
ediktom iz 1240. g. jasno odvaja ljekarniku od lijenike slube.1 I upravo pod utjecajem

19
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

glasovite salernitanske kole2, uz teurgiku i puku medicinu, u Dubrovniku vrlo se rano poela
razvijati i znanstvena medicina. U dubrovakim samostanima tada je jo uvijek bila iva tradicija
antike znanosti: pouavana je mlade i lijeeni pojedinani bolesnici. Benediktinci su iz june
Italije donijeli medicinske rukopise. Ve u 13. st. spominju se u Dubrovniku kolovani lijenici,
koji vie nisu redovnici nego laici, preteito kolovani u Italiji. Prvi domai lijenik koji se
spominje u spisima iz 1280. g. jest puki lijenik Prvoslav iz Dubrovnika. Ljekarnitvo je u
Dubrovniku bilo uzorno ustrojeno. Jo od samog osnutka grada bilo je popularno prikupljati i
prodavati bilje. Toj djelatnosti posebno je pogodovalo i bogatstvo flore oko Dubrovnika. Prvi
trgovci ljekovitim biljem bili su istodobno i puki lijenici. Ubrzo su se tim ljudima iz puka
pridruili i kolovani strunjaci. Farmaceuti se spominju ve u statutu Dubrovnika iz 1272. g.
Prvi su ljekarnici preteno bili stranci, ponajprije Talijani, no ubrzo su se tom djelatnou poeli
baviti i domai ljudi. Godine 1318. Malo je vijee odluilo zaposliti jednog farmaceuta, kako bi
jedna ljekarna uvijek bila dobro opremljena svim lijekovima. Prvi ljekarnik zaposlen u Republici
bio je Bonaventura, koji je nekad imao trgovinu u Zadru. Dubrovake vlasti davale su razliitim
ljekarnicima godinju plau, beskamatne pozajmice i besplatne stanove, kako bi privukli
sposobne ljude, a ujedno omoguili svojim stanovnicima da dou do dobrih i jeftinih lijekova.
Vlada je, poevi ve od 14. st., budno pazila i nastojala da u gradu ne nedostaje kvalitetnih
lijenika i ljekarnika. Bilo je propisano koji su lijekovi slubeno priznati, a apoteke su neprestano
bile pod nadzorom lijenika. Takoer je bilo zabranjeno poslovno udruivanje lijenika i
ljekarnika, koje je moglo natetiti bolesnima. Prva ljekarna koja je osnovana u Dubrovniku bila
je ljekarna Male brae. To je i jedna od najstarijih ljekarni u Europi. Taan datum njezina osnutka
nije poznat, te se pretpostavlja da je ljekarna osnovana 1317., tj. iste godine kad je osnovan i
franjevaki samostan. Povijesni podaci o njoj, od nastanka pa do potresa 1667. g., uglavnom su
izgorjeli s arhivom i knjinicom. Ona se jo i danas nalazi u zgradi samostana, ali vie nije
vlasnitvo franjevaca. U poetku je to bila samostanska ljekarna za potrebe bolesne brae, kao i
izvor za uzdravanje, kako brae, tako i samostana. Ljekarna je kasnije postala javnom,
ponajvie iz humanitarno-karitativnih razloga. U samostanskoj biblioteci sauvana je dragocjena
zbirka starih farmaceutskih rukopisa, oko 2 000 recepata, ega je manji dio izloen u muzeju, uz
dio namjetaja i ljekarnikog pribora od 15. st. nadalje. Stari inventar ljekarne posluio je za
ureenje maloga samostanskogmuzeja, otvorenoga 1955. g. Druga vrlo vana ljekarna je Domus
Christi. Prema usmenoj predaji, ljekarna je utemeljena 1420. u hospitalu Domus Christi. Prvotno

20
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

se nalazila u zgradi ubonice, a potom na Placi. Njezina je povijesna vanost u tome to je od

prvog dana svog postojanja pa sve do propasti Republike radila kao dravna ustanova. Tijekom
stoljea u Dubrovniku su otvorene brojne privatne ljekarne, meutim nijedna nije dosegnula
znaenje dviju spomenutih. (8)

Slika 7. Popis lijekova kupljenih u ljekarni Brae Drobac, u Dubrovniku

21
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

7. FARMACIJA 19. STOLJEA

Zbog napretka hemije i drugih prirodoslovnih znanosti u 19. stoljeu se znatno poveao broj
znanstvenih radnika na podruju medicine i broj novih lijekova.

Prvo vano otkrie biljeimo ve 1803. godine. Ljekarnik Friederich wilh. Serturner u
Einbecku (1783-1841) pronaao morfin u opiju. Otkrio ga je i upoznao njegova bazina svojstva.
Novu je tvar nazvao morfin zbog njenog uspavljujueg uinka. Morfin je prvi poznati alkaloid,
tj. organski spoj iz biljnog svijeta bazine prirode, koji s kiselinama daje soli. Ljekarnici i
hemiari su se trudili da i iz drugih ljekovitih biljaka izdvoje alkaloide ili druge djelotvorne tvari.
U toku nekoliko desetljea uspjelo se otkriti mnogo novih vrlo uspjenih biljnih lijekova.
Meissner je prvi upotrijebio ime alkaloid 1818. godine. Kofein iz zrnca kafe izdvojio je 1820.
godine ljekarnik Fr. Ferd. Runge. Ispitao je i produkte destilacije ugljena. Otrkio je anilin i fenol.

Godina 1828. Ponovo oznaava granicu u historiji hemije i farmacije. Do tada su prirodoslavci
smatrali da se hemija moe dijeliti na anorgansku i organsku. Za anorganske spojeve su mislili da
se mogu pripremiti umjetno (sintetski), a organski ne. Osim toga, smatrali su da kod nastajanja
organskih spojeva mora biti prisutna neka ivotna sila, vis vitalis. Veliki Berzelius je jo 1827.
branio dogmu o potrebi te ''ivotne sile''. Godinu dana kasnije uspjelo je hemiaru Wohleru prvi
puta umjetno pripremiti mokrau, dakle organsku tvar. S tim je potkopao temelj starih shvaanja
o ''ivotnoj sili''. Bio je otvoren put za izraivanje dugog niza umjetnih organskih tvari koji je
podsticao hemiare i farmaceute, da trae i pronalaze sinteze drugih organskih tvari. Meu tim
novim spojevima bilo je i mnogo lijekova. U to je vrijeme napredovalo i znanje o hemijskim
elementima. Ve u 17. stoljeu ubrajao je engleski hemiar Robert Boyle meu hemijske
elemente tvari, koje se hemijskim putem nije moglo dalje rastavljati. Francuski hemiar
Lavoisier nabrojao je 23 elementa. U godinama 1750. do 1850. Otkrili su ih 32. Vie od polovine
tih elemenata otkrili su praktini ljekarnici. To je bilo doba, kada je farmacija bilo jo usko
vezana s hemijom.

22
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

7.1. Ljekovite tvari 19. stoljea

Jodoform je prvi pripremio 1822. godine J. Simon Serulla. Tek je oko 1880. godine
poeo ga kao lijek upotrebljavati beki lijenik Mosetig, posebno u obliku povoja i gaze,
Vodikov peroksid je 1818. godine otkrio Louis Jacques Thenard,
Natrijev karbonat je pronaao 1801. godine ljekarnik Valentin Rose. Godine 1840. poeo
ga je u veim koliinama za ljekovite svrhe izraivati Bullrich,
Prvu narkozu s udisanjem etera izvrio je bostonski zubni lijenik W. Morton. Od njega
su preuzeli hirurzi. Godine 1831. otkrio je Liebig, a istovremeno i neovisno o njemu
ljekarnik i profesor farmakologije Eugene Soubeiran (1797-1858), nain za pripremanje
hloroforma. Simpson je 1847. godine prvi upotrijebio hloroform za narkozu,
Atophan su 1887. godine pronali Dobner i Giesecke. Godine 1911. aa je Jul. Von Braun
uveo u terapiju,
Saharin su otrili 1878. Iran Remsen i Konstantin Fahlberg te su ga uveli kao umjetno
sredstvo za slaenje,
Wohler je u ljekovite svrhe 1837. godine pripremio isto eljezo (Ferrum hydrogenio
reductum), i ostale.

Kolio je velika bila promjena i predak u medicinskoj riznici 19. stoljea, govori nam injenica da
su priblino dvije treine svih preparata i lijekova koje nalazimo potkraj tog stoljea u
farmakopejama koje su vrijedile kod nas, dole tek u tom stoljeu u materiju mediku, a samo je
neto preko jedne treine bilo preuzeto iz 18. stoljea. Od poetka 19. stoljea farmakognozija se
snano razvila. Farmakognozija nastoji pronai i upoznati domae i strane biljne i ivotinjske
tvari koje se upotrebljavaju ili bi se mogle upotrijebiti kao lijek. (9)

8. ZAKLJUAK

23
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

Sredinom 17. i poetkom 18 vijeka dolazi do velikog procvata prirodnih nauka koje ine
teorijsku osnovu dananje farmacije. U velikoj mjeri se naputa pseudonauna metodologija i
istraivanjima se prilazi bez pretpostavki o rezultatima ve metodinim izvoenjem i paljivom
obzervacijom eksperimenata i naknadnom analizom rezultata. Paralelno se otvaraju i nove
mogunosti za istraivanje zahvaljujui tehnolokom napretku; dobar primjer predstavlja otkrie
mikroskopa koji e u u dolazeim godinama revolucionarno uticati na shvatanje o celularnoj
organizaciji organizma. Ovakav razvitak nauka uticao je u velikoj mjeri i na metod istraivanja u
farmaiji. Implementacijom saznanja prirodnih nauka, farmaceuti poinju da iz postojiih sirovina
za proizvodnju preparata izoluju aktivne principe, to je oznailo masivan napredak u
farmakoterapiji. U apotekama se osnivaju labaratoriji u kojima se radi na izolovanju
farmakolokih sastojaka iz ve primjenjivanih ali i do tada neistraenih terapeutski vanih
biljaka. Pored magistralnih, poinje i proizvodnja galenskih preparata u veim koliinama. U
svim dravamo moemo vidjeti i odreene napretke, nove tehnologije tako rei u lijeenju ljudi,
jasno se poinje razvijati svijest prema higijeni i samom znaaju higijene i okolia. Poinju se
vriti temeljitija istraivanja,uvode se regulative oko otvaranja apoteka, i na samom kraju uvodi
se akademski stupanj obrazovanja za apotekare. Apoteke poprimaju novi izgled, upotpunjen
novom opremom. Kroz 18. stoljee uticaj religije na samu struku, na dobavljanje lijekova kao to
je sluaj u Americi gdje crkvene organizacije dostavljaju lijekove u ruralna podruja, ili gdje u
Otomanskom periodu otvaraju se bolnice, a unutar njih i apoteke koje su bile dostupne svim
slojevima, prave se rezerve lijekova koji se najvie koriste. Sve su to bili tako rei preduvijeti za
zlatno doba farmacije koje ce nastupiti u 19. stoljeu koje e donijeti mehanizaciju i jo vei
napredak u samoj struci. 18.stoljee nije imalo kljunu ulogu u razvijanju farmacije ali isto tako
igralo je jednu od vanih uloga za daljne napredovanje farmacije kao zasebne grane zdrastvenih
nauka. U komparacija sa ostalim dravama da li zbog vee dostupnosti podataka ili zbog same
situacije u drave, prva drava koja se poela brinuti o zakonskim regulativama bila je Austro-
Ugarska, formiranje apotekarskog odbora jedan je od znaajnijh koraka u toj dravi.

24
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

9. LITERATURA I PRILOZI

1. Minarik, F. Od staroslavenskog vratva do suvremenog lijeka. 169-170. Ljubljana. 1971.

2. Minarik, F. Od staroslavenskog vratva do suvremenog lijeka. 170-183. Ljubljana. 1971.

3. Simon, J. Chemistry, Pharmacy and Revolution in France, 1777-1809, Science, Technology

and Culture, 1700-1945. Novembar, 2005.

URL: http://www.ashgate.com/isbn/9780754650447 (datum pristupa: 01.07.2014.)

4. National Pharmacy Association (NPA),

URL: http://www.npa.co.uk/ (datum pristupa: 01.07.2014.)

5. Hadzovic, S. Pharmacy and the great contribution of Arab-Islamic science to its development.
47-50. Medicinski Arhiv. 1997.

6. Pharmaceutical Society of Australia. Pharmacy history, The tools of the pharmacist,

URL: http://www.psa.org.au/archives/3531 (datum pristupa: 05.07.20014.)

7. Kremers, E., Sonnedecker, G., Urdang, G. Kramer and Urgan's History of Pharmacy. 245-246.
American Institute of the History of Pharmacy. 1986.

8. Kaznai, A. Ljekarnike zbirke u muzejima. Informatica museologia. Muzejski

dokumentacijski centar Zagreb. 2009.

9. Minarik, F. Od staroslavenskog vratva do suvremenog lijeka. 170-183. Ljubljana. 1971.

25
 Farmacija u 18. i 19. stoljeu

PRILOZI:

Slika 1. Georg Ernst Stahl,

URL : http://pioneros.puj.edu.co/biografias/img/george%20Ernst%20Stahl.jpg (datum pristupa:

1.7.2014.)

Slika 2. Andrija Sigm. Marggraf,

URL :http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/85/Andreas_Sigismund_Marggraf-
flip.jpg (datum pristupa: 1.7.2014.)

Slika 3. Gerhard van Swieten,

URL: http://www.wieninternational.at/sites/default/files/styles/3column/adaptive-
image/public/nodes/3518/einschub_einschub_van_swieten.jpg?itok=OJj_27qF (datum pristupa:
30.6.2014.)

Slika 4. Karl Wilhelm Scheele,

URL: http://www.nndb.com/people/492/000095207/carl-wilhlem-scheele-1-sized.jpg (datum

pristupa: 30.6.2014.)

Slika 5. Apoteka u Francuskoj iz 18. stoljea,

URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Pharmacy#mediaviewer/File:NatMuseum.Ravenna.jpg
(datum pristupa: 1.7.2014.)

Slika 6. Apoteka u Americi za vrijeme 18. stoljea

URL: http://hub.aa.com/en/aw/new-orleans-pharmacy-museum-first-licensed-pharmacist-
america (datum pristupa: 2.7.2014.)

Slika 7. Popis lijekova kupljenih u ljekarni Brae Drobac, u Dubrovniku:

Kaznai, A. Ljekarnike zbirke u muzejima. Informatica museologia. Muzejski dokumentacijski

centar Zagreb. 2009. STR. 8.

26
Farmacija u 18. i 19. stoljeu

27