Professional Documents
Culture Documents
Vjezba 9 - Plod
Vjezba 9 - Plod
Oprašivanje Oplodnja
Oprašivanje (polinacija) je proces prijenosa muškog gametofita (peludno zrno) iz
Kao što je rečeno u Vježbi 3, peludno
peludnice do njuške tučka. Time muški i ženski gametofit dolaze u kontakt, što je prvi
zrno dovrši svoj razvoj u zreli muški gametofit
korak u nizu dogañaja koji dovode do oplodnje. Oprašivanje se može odvijati na više
tek kada dospije na njušku tučka. Generativna
načina:
stanica se mitotički podijeli u dvije spermalne
1. Oprašivanje uz pomoć vjetra (anemofilija). Biljke koje se oprašuju vjetrom
stanice, a vegetativna stanica proklija u
(anemofilne biljke), poput trava i mnogog drveća (npr. breza i hrast), proizvode
peludnu mješinicu koja služi za prijenos
goleme količine malih i vrlo laganih peludnih zrnaca koje vjetar raznosi i na
spermalnih jezgara do embrionske vreće.
udaljenosti od nekoliko kilometara. Velika količina peluda povećava vjerojatnost
Peludna mješinica raste kroz vrat tučka dok ne
da barem dio peludnih zrnaca stigne do ženskih dijelova cvijeta, jer je
doñe do plodnice, bazalnog proširenog dijela
oprašivanje vjetrom nasumično i vrlo neučinkovito ako biljke ne žive u gustim
Slika 1. Peludne mješinice. tučka (Slika 6 u Vježbi 3, te Slika 1). Peludna
populacijama. Ako je odreñena jedinka izolirana, mala je vjerojatnost da peludno
mješinica kroz mikropilu dolazi do sjemenog
zrnce drugih jedinki iste vrste dospije do njezinih stigmi.
zametka i tamo otpusti dvije spermalne jezgre (muške gamete). Oplodnja (fertilizacija)
2. Oprašivanje uz pomoć životinja (zoofilija). Najčešće se radi o oprašivanju uz
je spajanje muške i ženske gamete čime nastaje diploidna (2n) zigota. Iz nje se
pomoć kukaca (entomofilija) – pčela, leptira, osa i drugih – ali i kralježnjaka kao
višestrukim mitotičkim diobama razvija embrio unutar sjemenke. Mikropila se nakon
što su ptice, šišmiši pa čak i južnoafrički miš! Biljka koja se oprašuje uz pomoć
oplodnje zatvara, spriječavajući ulazak ostalih peludnih mješinica (naime, na istu njušku
životinja proizvodi puno manje peluda od anemofilnih biljaka i na taj način štedi
tučka često istovremeno padne više od jednog peludnog zrna i sva ona prokliju u peludne
energiju: Meñutim, ona mora na neki način privući životinje oprašivače; zato
mješinice). Ako u plodnici postoji više sjemenih zametaka, druge peludne mješinice ulaze
cvjetovi mirišu, upadljivog su oblika i/ili boje. Kada cvijet privuče životinju da
kroz njihove mikropile.
priñe bliže, slijedi nagrada - obično je to slatki nektar, koji je u cvijetu smješten
Za spolno razmnožavanje kritosjemenjača karakteristična je dvostruka oplodnja
tako da ga kukac ne može dohvatiti bez da istovremeno ne pokupi pelud.
(«dvostruka» jer uključuje obje spermalne jezgre). Spermalne jezgre oplode embrionsku
3. Oprašivanje uz pomoć vode (hidrofilija). Ovaj tip oprašivanja, gdje se peludna
vreću tako da jedna od njih oplodi jajnu stanicu, čime nastaje zigota (2n), a druga se
zrnca prenose rijekama i potocima, je prilično rijedak i svojstven vodenim
spoji s dvije polarne jezgre stvarajući endospermalnu jezgru u centru velike središnje
biljkama.
stanice embrionske vreće. Endospermalna jezgra je triploidna jer je nastala spajanjem
4. Samooprašivanje – ako pelud padne s prašnika na stigmu istog (dvospolnog)
tri haploidne jezgre (3n, gdje n predstavlja količinu genetičkog materijala haploidne
cvijeta. Ovo rezultira samooplodnjom. Ipak, prijenos peluda na drugu jedinku iste
jezgre). Iz zigote se razvije embrio, a iz velike triploidne stanice endosperm (tkivo koje
vrste daje veću genetsku raznolikost. To je često evolucijska prednost, pa stoga
služi kao rezerva hrane za razvoj embrija). Dakle, dvostruka oplodnja je proces u kojem
dolazi do fuzije dvaju spermalnih stanica s različitim jezgrama embrionske vreće. drugi za izdanak). Ta dva apikalna meristema ostat će mitotski aktivna kroz cijeli život
Smisao dvostruke oplodnje je taj da će se endosperm razviti samo u oploñenim sjemenim biljke (Slika 2). Osim toga, za embrio su pričvršćene jedna ili dvije supke (kotiledona)
zamecima, odnosno neće biti suvišne potrošnje energije. Nasuprot tome kod ovisno o tome da li se radi o jednosupnicama ili dvosupnicama. Supke su tvorbe
golosjemenjača, koje su evolucijski primitivnije, nema dvostruke oplodnje nego se pričvršćene za embrio koje skladište hranjive tvari potrebne za klijanje sjemenke. One
spremišno tkivo stvara unaprijed u svakom sjemenom zametku, bez obzira da li je on se razvijaju tako da crpe hranjive tvari iz endosperma. Neke biljne vrste imaju jače
oploñen ili ne. razvijene supke (najčešće dvosupnice, Slika 2), a kod drugih je jače razvijen endosperm,
dok su supke vrlo tanke i služe prvenstveno za prijenos tvari iz endosperma u embrio pri
klijanju (najčešće kod jednosupnica, ali i postoji i kod nekih dvosupnica, poput ricinusa).
Razvoj sjemenke
Dio embrija ispod mjesta na kojem se drže supke (grč. hypo - ispod) naziva se hipokotil,
Nakon dvostruke oplodnje sjemeni zametak se razvija u sjemenku, a plodnica u a dio iznad supki je epikotil (grč. epi - iznad). Hipokotil završava klicinim korijenkom
plod (u kojem se nalazi sjemenka/e). Ovoj sjemenog zametka (integument, vidi Vježbu (radicula), a na vrhu epikotila se nalazi plumula (apikalni meristem izdanka i par
3), razvija se u tvrdu sjemenu lupinu. minijaturnih listova koji će se razviti u prve listove biljke) (Slike 2 i 3). Iz epikotila će
Kao prvi korak u razvoju sjemenke, zigota ulazi u fazu mirovanja. Za to vrijeme se se razviti izdanak (nadzemni dio biljke s stabljikom i listovima), a iz hipokotila korijenov
triploidna jezgra endosperma podijeli više puta i tako nastane tkivo endosperma, koje sustav. Embrio zajedno sa supkom/supkama obavija zaštitna sjemena lupina (“kožica”
raste i upija hranu od biljke majke. Kad zigota završi s mirovanjem, endosperm je već graha, Slike 2b i 3), nastala, kao što je ranije rečeno, iz integumenta sjemenog zametka.
stvorio zalihe hrane u obliku bjelančevina, ulja i škroba.
biljni embrio. On ima na svakom kraju apikalni meristem (jedan za klicin korijenak, a
sjemena lupina klicin korijenak
(radicula)
plumula
supka
supka
smežurane
prva dva
supke
prava lista
hipokotil
sjemena lupina stabljika
sjemena lupina
glavni korijen
hipokotil
korijen bočni ogranak
korijena
U posljednjoj fazi razvoja dolazi do dehidracije sjemenke, odnosno ona gubi vodu odnjeti tisućama kilometara daleko da prokliju, ponekad čak na kopnu drugog
sve dok joj ukupni sadržaj vode ne bude tek 5-15% težine. Embrio, okružen kontintinenta.
endospermom i/ili povećanim supkama, prestane rasti dok sjemenka ne proklija. 4. Autokorija je karakteristična za tzv. plodove pucavce koji se otvaraju vrlo naglo
2. Zookorija je rasprostiranje sjemenki uz pomoć životinja. Postoje razni načini razvoj embrija
a. Epizookorija - plodovi imaju na sebi adhezivnu sluz, te različite kukice i razvoj ploda
iz plodnice razvoj sjemenke
druge nastavke kojima se pričvrste za dlaku i perje životinja. iz sjemenog
b. Endozookorija je rasprostiranje sjemenki preko probavnog trakta zametka
životinja. Životinje pojedu endozookorne plodove, a sjemenke se na nova Slika 4. Razvoj ploda.
jedan plod, jer se svaka od njih razvila iz po jedne plodnice. Stoga jagoda spada u tzv.
(Slika 5). Mogu se podijeliti ovisno o grañi usploña razlikuju na suhe (npr. kikiriki) i sočne
(npr. jabuka, jagoda, trešnja). Ovisno o tome da li se otvaraju ili nakon dozrijevanja
ostaju zatvoreni oko sjemenki, plodovi se dijele na pucavce i nepucavce. Nadalje, plodovi
mogu, ovisno o biljnoj vrsti, sadržavati jednu ili više sjemenki (jednosjemeni i
višesjemeni plodovi). Pri klasifikaciji se takoñer uzima u obzir i broj plodnih listova koji
grade plodnicu, te je li plod nastao iz jedne plodnice (jednostavan plod) ili iz više njih
(složeni plod). Složeni se plodovi dijele na zbirne (ako su nastali iz više plodnica jednog
cvijeta, npr. jagoda) i skupne (ako su nastali čitavog cvata, npr. ananas) (Slika 5).
Perikarp se kod sočnih plodova često diferencira u tri sloja: površinski tanki
egzokarp, sočan i mesnati središnji sloj mezokarp i unutrašnji endokarp koji okružuje
Plodovi čine najveći dio ljudske prehrane. Tu spadaju razni sočni plodovi (voće i
povrće), ali i razne žitarice koje spadaju u porodicu trava. To su kukuruz, pšenica, riža i
druge biljke. Često se misli da su "zrna" koja jedemo sjemenke, ali to nije točno.
Plod grañen od jednog plodnog lista koji se otvara na dva šava. Tipičan je plod
1. Jednostavni plodovi – nastali iz jedne plodnice biljaka iz porodice mahunarki (Fabaceae) kao što
1.1.2.2. PŠENO (caryopsis) bobe, mezokarp, se sastoji od velikih stanica tankih stijenki bogatih slatkim sokom.
Suhi plod nepucavac s jednom sjemenkom čije su Endokarp, za razliku od koštunice, nikad nije drvenast. Plod bobu imaju npr. trs (grožñe),
stijenke srasle s usploñem. Pšeno je svojstveno porodici trava ribizl, bršljan, banana, kava i rajčica.
Sjemenka nije srasla s usploñem već slobodno leži u plodu. Razlikuju se po tome što je
sjemenka
oraščić manjih dimenzija i posjeduje različite vrste prilagodbi za raznošenje kao što su
egzokarp
krilca, dlake i kuke. Plod oraščić imaju konoplja (Cannabis sativa) i lipa, a orah je npr.
Perutka je krilati ili okriljeni suhi plod nepucavac sastavljen od 1.2.3. TIKVA (pepo)
dva plodna lista. Kožasta opna ili krila služe raznošenju vjetrom. Plod Ovo je višesjemeni sočni nepucavac nastao iz podrasle plodnice i cvjetišta
perutku imaju npr. brijest i javor (Slika 12). (receptaculum). Plodnica je izgrañena od tri do pet plodnih listova. Pravi plod tvori samo
Slika 12. Perutka.
središnji dio tikve, dok je rubni, libivi dio nastao iz cvjetišta. Plod je svojstven biljkama
1.2.1. BOBA (bacca) i oskoruša. Pravi plod, nastao iz podrasle plodnice (vidi Sliku 7c u Vježbi 3), čini samo
Sočni plod potpuno mesnata usploña. Nastaje iz nadrasle plodnice grañene od središnji dio jabuke, do kožaste opne, unutar kojeg se nalazi nekoliko pretinaca sa
jednog ili više plodnih listova koji sadrže jednu ili više sjemenki. Egzokarp se sastoji od sjemenkama. Ostatak tj. veći dio sočnog ploda razvije se iz vrčasto udubljenog cvjetišta
jednog sloja stanica povrh kojeg se nalazi voštana kutikula (npr. kod grožña). Mesnati dio (Slika 14).
sjemenka
ispunjene s mnogo plodnica. One se nakon oplodnje zajedno s ocvijećem i osi pretvaraju u
2.2.3. ANANAS
PRILOG: KLJUČ ZA ODREðIVANJE PLODOVA:
Ananas takoñer nastaje od čitavog cvata. Pojedini plodovi se nalaze na mesnatoj
Zadatak 1: Odreñivanje plodova. 2. Složeni plod (razvio se iz više od jedne plodnice) ................................................................ 7
Biljni materijal: plodovi različitih biljnih vrsta 3. Endokarp je tvrd i drvenast te okružuje jednu sjemenku .................................... koštunica
Dobit ćete plodove različitih biljnih vrsta. Proučite ih te uz pomoć skripta i 3. Plod s više od jedne sjemenke ................................................................................................. 4
Ključa za odreñivanje plodova u Prilogu odredite o kakvim se plodovima radi. Zašto 4. Unutar ploda postoji kožasti ili opnasti ovoj, a sočni dio ploda se većinom sastoji od
7. Plod se razvio iz jednog cvijeta s više od jednog tučka ..................................... zbirni plod
11. Plod nije pri osnovici obavijen kupulom ........................................................ orah ili oraščić
12. Stijenke sjemenke su srasle s tvrdim usploñem; porodica trava ........................... pšeno
12. Sjemenka nije srasla s usploñem već leži slobodno u plodu; biljka iz porodice
13. Plod nastao iz plodnice grañene od više (rijetko 2) sraslih plodnih listova; otvara se
na različite načine (puca po šavu, ili se otvara porama ili poklopcem) ........................ tobolac
13. Plod nastao iz plodnice grañene od 1 ili 2 plodna lista, puca po dužini ...........................14
14. Plod nastaje iz dva plodna lista, a po sredini je pregrañen nepravom pregradom
15. Plod je 2 ili više puta dug nego širok ........................................................................ komuška
16. Plod se otvara duž jednog šava (na koji su pričvršćene sjemenke), nastao je iz jednog
16. Plod je grañen od jednog plodnog lista, a otvara se duž dva šava; porodica mahunarki
............................................................................................................................................... mahuna
Vježba br. 4 72