Renato Bareti� Pri�aj mi o njoj

Premda potpuno druk�iji od peterostruko ovjen�anog "Osmog povjerenika", i ovaj nam

roman predstavlja Renata Bareti�a kao majstora jezika - posebice dijalekata -
dijaloga i lapidarnog, diskretnog pripovijedanja pri�e u kojoj �e mnogi �itatelj
dobiti priliku za prepoznavanje i zami�ljanje neke svoje tajne, "totalno druk�ije
od drugih".
Samo jedan nesmotreni (ali i neizbje�ni!) korak na sudskom hodniku bit �e dovoljan
da odvjetnika Tomu, supruga nestale ratne heroine, i novinarku Anitu uvu�e u vrtlog
zabranjene privla�nosti, u . ljubljenja i gubljenja; u "ljubavni trokut udvoje".
Svoj �ivot u skrivanju, u vrijeme redukcija struje i zra�nih uzbuna u Splitu,
Dalmaciji i Hrvatskoj ra(t)nih devedesetih, kao da nam pripovijedaju sami junaci,
razgovaraju�i izme�u poljubaca i prepirki, u�itaka i u�asa.
Izma�tav�i jo� jednu pri�u stvarniju od �ivota, Bareti� se opet (a sve kao da ne�e)
poigrava �itateljevim emocijama, stavovima i predrasudama, tjeraju�i ga na sve br�e
putovanje pj-ema posljednjoj st(r)anici, nakon koje...
Rcmto Bareti� [Pri�aj mi o njoj]
Renato Baretic
Biblioteka
Azbest
Ureduju Grozdana Cvitan Ivana Sor
Glavni urednik Kruno Lokotar
CIP - Katalogizacija u publikaciji NACIONALNA 1 SVEU�ILI�NA KNJI�NICA
UDK 821.163.42-31
BARETIC, Renato
Pri�aj mi o njoj / Renato Baretic. -Zagreb : AGM, 2006. - (Biblioteka Azbest)
r> � v � � � �
Pri�aj mi o njoj
I ISB
ISBN 978-953-174-293-1
J
AGfM
Zagreb 2006
Mu�karci uvijek daju manje neg �ta bi stvarno mogli dat, a �ene uvijek tra�e vi�e
neg �ta im zbilja treba,
(Tomo Kriste, 1993.)
KNJI�NICA ZELINA
izi�la iz nevelike sudnice i naslonila se ramenom na zid tri koraka dalje od
vrata, prekri�ila ruke i zapiljila mu se ravno u lice. Opazio ju je i pogledao jo�
nekoliko puta, ali svu njegovu pa�nju nastojao je prigrabiti stari Stamenkovi�,
klijent kojemu je upravo isposlovao nepravomo�nu drugostupanjsku presudu. Stari mu
je tresao ruku kao da bi je sad najradije i��upao i ponio ku�i pa stavio na
televizor, umjesto plasti�ne gondole ili vaze.
- Gospodine Tomo... - ponavljao je Stamenkovi� dok su mu se o�i punile suzama. -
Gospodine Tomo, ja ne znam kako da vam zahvalim... Ja sam se nadao, i �ena se
nadala, deca su daleko, ali nismo mogli da verujemo daje zaista mogu�e... Vi ne
znate koliko smo vam zahvalni... Vi morate da do�ete kod nas na �iovo �im se sve
ovo do kraja resi, vi... Vide�ete staje pravi brudet.
Tomo je sve vrijeme kimao, nelagodno se smje�kaju�i.
- Moja ku�a je va�a ku�a, moj stoje va� sto, kad god za�elite... - nastavljao je
eufori�no Stamenkovi�, otiru�i maramicom to�kice znoja �to su mu izbijale po �eli.
-1 vi i �ela va�a familija, ko god...
Tu zastane i uko�i se, a Tomi se neiskreni osmijeh ra�iri cijelim licem.
- Izvinjavam se. Razume�ete �ta o�u da ka�em...
- Razumijem - oglasi se napokon Tomo, pa uputi kratki mole�ivi pogled prema mladoj
�eni �to se naslonila na zid iza staroga i zagonetno ih promatrala, kao da u�iva u
sceni. - Al ajmo pri�ekat jo� i Vrhovni sud, ovi �e se sigurno opet �alit...
- Ma, mogu sad da se �ale dokle o�e - produ�i Stamenkovi� i poja�a stisak ruke,
nanovo ohrabren nakon gafa. - Nema tog suda koji...
- Gospodin Kriste? - prekinula ga je napokon, odlijepiv�i se od zida i
zakoraknuv�i prema njima s ispru�enom rukom. Tomo brzo izvu�e dlan iz
Stamenkovi�eva stiska i pru�i ga spasonosnoj prido�lici.
- Anita �elan, iz Novog doba, crna kronika... - predstavila se.
- Znam - odgovori Tomo. � I iz novina i tu, iz suda. Moja omiljena novinarka. Ne,
ozbiljno vam govorim, nemojte se smijat. Ako ni�ta drugo, barem ste korektni i
nepristrani. A i pismeniji ste od ve�ine kolega. Recite?
- Ma ni�ta, ne bi van tila smetat, samo vi...
- Ne, ne, dapa�e, evo upravo se pozdravljam sa strankom... �ut �emo se, gospodine
Stamenkovi�, sad imamo petnaest dana �ekanja, oni �e se sto posto �alit ve� sutra,
al zgazit �emo ih i na Vrhovnom. Sve �e bit kako treba. Dovidenja, �ujemo se.
Stari zbunjeno kimne, mahne, pa krene niz opustjeli hodnik, osvr�u�i se i
osmjehuju�i.
- Anita �elan, Novo doba... Hvala vam, Anita �elan.
- Ajme, ni�an vas stvarno tila...
- Ne znam ja jeste vi htjeli ili niste, al hvala. Skoro mi je ruku i��upo,
nesretnik. Recite, �ta vas zanima? - upita je Tomo, podigav�i aktovku s poda.
-Jel vas mogu ne�to pitat... onako? O�u re�, nije za novine, nego mene zanima vi�e
privatno...
- Ovan po horoskopu, o�enjen, otac velike djevojke od osam godina...
- Ma ne to... To sve znan otprije, �ta doli iz kafi�a, �ta iz novina, �ta s
televizije. Ne zanimaju me te stvari, nego... Ma, gledan vas tu ve� �ilu godinu
svako malo i ne mogu razumit - kako mo�ete!? Sve su van sorili, i ku�u i familiju i
�ivot, a vi, ono, ka da ste se specijalizirali da ba� njih branite. I jo� svakoga
obranite, �ta je najgore!
Tomo je mra�no pogleda: -Jel idete vi u crkvu?
Anita se zbuni. Da je znala kako �e je odmah zasko�iti takvim nejasnim
protupitanjem, vjerojatno mu se ne bi ni obratila.
- Ne iden ba�, ono, al kakve to... Tomo je o�to prekine:
- Ne idem ni ja, al zato idem svaki dan na marendu, to su me tu nau�ili. O�e te
danas vi sa mnom?
* *
- Evo, dogovorit �emo se, sve �u vam re�i, i zgari�ta gdje su bila... Ma, sje�ate
se toga, to ste morali recitirat u �koli sigurno... Sve, evo, al prvo vi meni
morate odgovorit jednu stvar koja me sad stra�no kopka. Otkrit jednu svoju tajnu.
-Da?
- Da. Jel mo�e?
- Ne znanja �ta vi smatrate pod tajnom... Razvedena, bez djece, �korpion, u
podznaku �tajaznan, hipohondar...
- U, ne to, ne�to skroz intimno!
Anita zastane usred geste, otpije gutljaj i drsko mu se zagleda u o�i:
- Ajmo probat, ajde... Ba� me zanima �ta to vas o meni zanima a jo� se u ovi kvarat
ure niste usudili pitat.
- Evo, ovo je meni nevjerojatno. Ja jesam Slavonac, nisam odavde i sve to, al kako
mo�ete naru�it kokakolu uz gavune? Kako mo�ete?! To je meni, ne znam, ve�a
misterija od bezgre�nog za�e�a. Ko vo�ni jogurt uz, �tajaznam, fi�! To mi probajte
objasnit i...
S olak�anjem se nasmijala, prvi put u zadnjih desetak dana:
- A je malo ono, ka... Okej, aj, uzet �u i ja malo bevande. -Vinko, daj nam jo�
jednu �istu �a�u! Al �ista da bude, ne ko ova
moja - vikne Tomo preko ramena, pa se nalakti na stol i znati�eljno zagleda u
Anitu:
- Da �ujem. Vas je zanimalo kako mogu branit Srbe, jel tako? -Pa...
- Ne branim ja Srbe. Ja vam o njima ne mislim ni�ta bolje nego vi. Iznenadili bi se
vi �ta ja mislim.
-Ne, ja ne, uop�e, ja...
- Polako. Ja samo branim ljude koji poku�avaju sa�uvat ono �ta je po zakonu
njihovo. E sad, naravno da postoji mogu�nost, i to ne samo teoretska, da neki
njihov ro�ak danas gore pe�e prase u mojoj dnevnoj sobi, na vatri od parketa. Jel
tako? Ako mene pitate, ja bi se njemu sad krvi napio, ja sam i pla�o i postavljo
taj parket, ali ovi tu nisu za to ni�ta krivi. Da su krivi, bili bi gore s ro�akom,
ili bilo di, ali ne tu. Lak�e mije zastupat one koji brane svoje nego one koji o�e
tu�e. I to vam je cijela pri�a.
- Vi, zna�i, u principu, ka, samo volite svoj posal?
- Ne volim ne�to posebno, samo ga obavljam najbolje �ta znam. Jel volite vi svoj
poso?
Anita posuti nekoliko sekundi.
- Kako koji dan. Svaki tjedan sve rje�e, ako �emo iskreno. Konobar bezvoljno donese
pretoplu �a�u, osu�enu i zagrijanu na
aparatu za kavu, pa se, vuku�i noge, vrati za �ank.
- Evo vidite, to vam je cijela pri�a � nastavi Tomo ti�e, to�e�i joj vino i
pokazuju�i pogledom na Vinka - odli�an gazda, al danas o�ito nije njegov dan.
�ovjeku se svaki �as zgadi posao koji radi, al sutra mu se opet vrati. Mene je
zapalo to �to me zapalo. A i ne gadi mi se ne znam kako puno. Velim, puno mije
lak�e branit one koji �uvaju svoje, nego one koji o�e u� u tu�e. To se ja tako
tje�im kad me uvati kriza...
- To je... A je, zvu�i logi�no...
- Nekad zvu�i, nekad i ne zvu�i...
Tomo ubaci u usta dvije ribice i malo kruha, pa joj se nasmije�i �va�u�i. Anita
podigne �a�u i nazdravi:
- Onda, za sve dobre ljude kojima se tu i tamo zgadi njihov posal.
Kucnu se, ona otpije malo, pa digne �a�u i prema konobaru koji je iza �anka odsutno
listao novine.
- �ta je, Vinko? - podvikne Tomo preko ramena. - Danas nema gu�ve?
- Nije jo� ura, sad �e za koji minut...
- Evo ih, po�eli su... - promrsi Anita, iznenada obezvoljena.
-Staje bilo?
- A ni�ta... Kreten od �efa...
Tomo se osvrne prema vratima, kroz koja su upravo pro�la dva mu�karca. Jedan od
njih, pro�elav i s tamnim brkovima, zaputi se ravno prema njihovu stolu.
- A �ta je, nema odmora dok traje marenda? - obrati se Aniti. - Ja san ve� moga bit
na Ba�vice s dicon, da su mi na vrime do�li izvje�taji sa suda...
- Asti, ol nisi �uj a za potres? �ila zgrada suda, prah i pepeo... Zvone, upoznaj
se, Tomo Kriste, odvjetnik... Zvonko Skra�i�, moj urednik...
- O, po�tovanje... Ispri�avan se, ni�an vas odma prepoznao... U kontrasvitlu,
ovako...
- Drago mije - uzvrati Tomo, pridi�u�i se. - Sve u redu, �ta �ete mene
prepoznavat...
- Ni�ta, samo vi lipo radite - okrene se Skra�i� ponovo Aniti -al daj da bude sve
gotovo do uru, uru i po... Po�tovanje, samo vi nastavite, u slast...
- Ajmo posli popit kavu, al negdi drugo - re�e tiho Anita kad se Skra�i� naslonio
na �ank.
-Va�i.
* * *
- Onda, jesam vas razo�aro s odgovorima? - upitao ju je kad su izi�li iz kafi�a i
krenuli niz ulicu.
- Niste, to sam i o�ekivala, tako ne�to... Izvmjavan se ako san gnjavila.
- Niste uop�e. Gnjavili bi da ste htjeli slu�beni intervju, to je gnjava�a, tu ve�
gubim nerve.
- E, stvarno, to vas ni�an pitala. Znan da ste samo Novo doba baren dvaput
odrebatili za intervju, mislila san daje to ne�to zbog
nas, al onda san �ula i vidila da ni drugima ne date... Mislin, jasno da van je
te�ko, al opet...
Tomo se zaustavi i poka�e na izlog trgovine preko puta. Unutra je, u dva reda,
svijetlilo �est televizora, svi uklju�eni na istom programu. Na �est blijedih
ekrana ispisivala se lista gradova u kojima je upravo ogla�ena op�a opasnost. Slova
se nisu mogla pro�itati preko ulice, ali jasno se vidjelo da su ekrani gotovo
ispunjeni njima.
- Eno vam tamo, u svakom od tih mjesta sad imate barem hiljadu ljudi za bolji
intervju nego sa mnom. �ta �u vam ja? �ta bi iko mene pito? O �eni? O njoj se sve
zna i ni�ta ne zna. �ta ne znate vi, ne znam ni ja. Znate �ta �u vam re�? Ja tu ne
znam �ta bi odgovaro, a vi, vjerujte mi, vi samo mislite da znate �ta bi pitali.
Eto vam nje, ako je na�emo �ivu, daj bo�e, pa nju pitajte kad do�e. Ja sam samo...
Staja znam, samo industrijski otpad.
- Maje!
- A �ta sam drugo? Sudjelovo sam u proizvodnji nje ko heroja, ko simbola nekakvog.
Nije me niko pito jel ho�u ja to, al nema to veze vi�e, sudjelovo sam i gotovo. Ja
ne znam vi�e uop�e jel ona je heroj ili su je oni napravili, to sve �ta je od nje
sad ispalo, uz moju pomo�. Sad je tako kako je, stvarnost je samo ono �ta su
napravili... Ono �ta ste im vi pomogli da naprave, novinari. I �ta sad mene ko od
vas ima pitat, kad vi najbolje znate �ta tu je, a �ta nije, i �ta �e sutra bit ili
ne�e bit?
- Vi sad mene ka da san ona proro�ica Vava...
- Ne vas li�no, osobno, ko Anitu �elan, nego sve vas. I niste vi... Vi niste
nikakvi proroci, proro�ice, ve�ina vas pojma nema �ta zapravo radi.
- Ej, ej, pomalo! - prekine ga Anita. - �ta ste se u�gali tako? Ja nit radin za
koga, nit me ko voda na uzici, a ni�an bome s nikin ni sudjelovala niti pomagala,
�ta ste rekli, ni ovo ni ono...
Tomo napokon odvoji pogled od onih televizora preko puta i zagleda se u novu
poznanicu. - ...i puna mije vi�e kapa svih �ta sad seru po novinarima - nastavljala
je ona, sve zajapurenije. -Jebate, jeste svi to tra�ili, slobodu �tampe? Jeste. I
�ta je sad, evo slobode
�tampe, evo je, al vama opet ne valja! Ja pi�en danas ka �ta san uvik pisala, i u
gradskoj, i u unutarnjoj, i sad...
-Ja se ispri�avam - prekine je Tomo. - Stvarno, nema sve to veze s vama, nema s
ni�im, takli ste mi neki �ivac i u sekundi sam...
- I vi ste meni takli, gospodine Kriste. I to najtanji �ivac! �ta bi vi tili? I�
svima uz dlaku, spa�avat Srbe od delo�acija, bit udovac najpoznatije ratne
novinarke, a u isto vrime �ivit u, �tajaznam, u kuli bjelokosnoj nekoj, a? Di vas
niko ni�ta ne�e mo� pitat niti vam �ta re�, �ta, jel tako vi to zami�ljate sebi?
- Anita... - krene on pomirljivo.
- Sku�ajte... Izletilo mije ono za udovca. Ni�an mislila nego mi je...
- Mirjana, vidi ovu gospodu!
Tomo nedvosmisleno, ravno ispru�enom rukom, poka�e prema postarijoj �eni �to je
zastala na nekoliko koraka od njih. Po dvije plasti�ne vre�ice pune povr�a visile
su joj iz svake ruke, stajala je znati�eljno na istome mjestu ve� skoro pola
minute, a sad se, pred Tominim ispru�enim ka�iprstom, po�ela osvrtati u potrazi za
alibijem.
- Evo vidi� - nastavi Tomo glasno, opona�aju�i splitski govor -ljudi tu zastajkuju
i slu�aju nas, jer razumidu problem. Svako jednog dana postane impotentan. Pa �ta?
Niko se ne pita a za�to je on impotentan, za�to mu se ne di�e vi�e? To su stvari
koje se rje�avaju zajedno, Mirjana, zajedno, u �etiri oka, al ne na ulici, ne
ovako! Evo, �jora, jel se va�emu �joru di�e? Evo vidi� kako bi�i, vidi! Vidi!
�ena zabrza mimo njih i nestane iza ugla, prema autobusnoj stanici ispred
kazali�ta. Tomo po�eka par sekundi pa potr�i za njom i stane na uglu:
- A staje? Kapulu bi uzela, a ne bi platila, je li? Nave�er u teatar, Turandot,
Labu�e jezero, a ujutro krade kapulu! Eno je! Ljudi!
Anita je stajala i �ekala ga da se vrati, smje�kaju�i se njegovoj sasvim splitskoj
duhovitosti i krajnje nevjestom imitiranju splitskoga govora.
- Kurbetina lupe�ka! - siknuo je, glumataju�i bijes, kad se zaustavio pred njom.
-�jor Tomo...
- �ekajte, ja �u prvi. Jel mo�e jo� jedna kava, pa da se rastanemo bez sva�e?
- Ne mogu, moran napisat ovo �ta je bilo, Stamenkovi�a i to sve.
-Jedno pi�e? Pi�ence? Skroz malo? Bezveze mije ovako, sva�ta smo si kazali, a ni�ta
nismo rekli.
Preko puta, na svih �est ekrana, krenuo je spot pjesme "Hrva-tine".
- Ne mogu, a vidili ste mi i sami onoga kremplu od urednika. Moran i�, stvarno
moran.
- Okej, ni�ta. Vidimo se.
�Je. Trifunovi�a imate dvaesdrugoga, to je sljede�i �etvrtak, jel tako? Eto, ako ne
prije...
- Okej. Vidimo se na sudu - zaklju�i Tomo, priprijetiv�i joj prstom.
* * *
Ivanu je od svega na svijetu bila jasna jo� samo jedna stvar: to da nitko nema
blagog pojma kako je njemu zapravo. Bilo je ljudi kojima je u ratu poginuo sin,
bilo je i onih kojima su poklane ili postrijeljane ili protjerane cijele obitelji,
mnogima su spaljene i ku�e i roditelji, �ene i mu�evi, mnogi jo� nisu uspjeli
doznati ni je li im se �to od toga uop�e dogodilo ili nije, ali nitko od njih nije
mogao uistinu znati kako je njemu, Ivanu. Jednostavno zato �to nitko osim njega
nije imao Ivanu, takvu k�er. Ljupku i prgavu, neodoljivu i nesnosnu, odraslu i malu
u isto vrijeme. Sve do rata nitko nije primje�ivao Ivanovu opsjednutost Ivanom.
Volio ju je, dakako, koliko god otac mo�e voljeti k�er, veselio se njenim uspjesima
u �koli i na fakultetu, ponosio se u sebi njenom sr�ano��u i pazio, koliko se
moglo, da mala
negdje ne zastrani. Nije je pre�esto ni spominjao izvan ku�e, ako ga nitko ne bi
pitao za nju. �ovjek sa strane lako bi mogao zaklju�iti �ak i da Ivan, kao pravi
patrijarhalni Mediteranac, daleko vi�e o�inske ljubavi, pa�nje i ponosa poklanja
Vedranu, sinu kojeg mu je Ru�ica rodila dvije godine nakon Ivane.
Rat je, me�utim, kako ratu i prili�i, promijenio sve. Onog ljetnog dana kad su se
Ivana i njen mu� Tomo vratili u Slavoniju, ostaviv�i djedu i baki u Splitu
�estogodi�nju Teu, Ivan je postao druga�iji. No�u je znao po nekoliko sati sjediti
uz unu�icu i gledati je kako spava, a danju jedva da su i ulazili u stan: vodio ju
je na kupanje na svaku pla�u do Omi�a, vodio ju je na Marjan, na Mosor, u Sinj na
hipodrom i u Resnik na aerodrom, na nogometne i ko�arka�ke utakmice... Maloj
brbljavici neodoljivih plavih o�iju najdra�e je ipak bilo kad bi na rivi pri�ala s
djedovim penzionerima. Nije isprva poznavala nijednoga od njih niti njihovu unu�ad,
ali svojom je bistrinom i nametljivom rje�ito��u, sama samcata, u pet minuta znala
zasjeniti i razrijediti sve iluzije �to su ih djedovi prijatelji ponosno gajili o
svojem potomstvu. Ivan se samo smje�kao.
Kad se rat, potkraj ljeta, gore po�eo zahuktavati do zastra�uju�ih razmjera, Ivan
je kupio d�epni tranzistor. Svakog punog sata, gdje god se na�ao, slu�ao je vijesti
dr�avnog radija u koje se, iz dana u dan sve �e��e, javljala Ivana. Nedugo nakon
udaje za Tomu, odselila se iz Zagreba u njegov grad; na studiju politologije ostalo
je za njom samo jo� �est ispita koje nikad nije polo�ila jer su joj, �im je do�la,
ponudili posao na lokalnom radiju, a onda je i ostala u drugom stanju.
Kako se obru� oko grada stezao, tako joj je �e��e otac mogao �uti glas. Telefonske
linije bile su prekinute jo� od sredine kolovoza, Ivan je svejedno svakodnevno
nazivao nijeme brojeve po nekoliko puta, ali k�er je mogao �uti samo na radiju.
A onda vi�e niti tako.
Grad je, natopljen jesenskom ki�om i krvlju, ote�ao i pao. Iz ru�evina su ispuzale
kolone posivjelih izgnanika i njihovih pri�a o jo� du�im kolonama zarobljenika,
odvedenih tko zna kamo.
Dva dana i dvije no�i Ivan nije progovorio ni rije�, jer nije mogao sklopiti
nijednu suvislu misao. Znao je da bi trebalo nekome telefonirati i odmah potom
po�i, ali kome i kamo, to mu nije bilo jasno. �etvrtog dana stigla je vijest daje
Tomo u Zagrebu, u vojnoj bolnici, te�ko ranjen i �udom spa�en u zadnji �as. Ivan se
trgnuo i odmah krenuo pakirati bez reda, a Ru�ica gaje tek iz tre�eg poku�aja
uspjela podsjetiti daje Vedran gore jo� od prekju�er i objasniti mu da nema razloga
i�i za njim.
Ivana je u statistikama ubrzo zavedena medu "zato�ene i nestale". I premda su njeni
izvje�taji iz opkoljenoga grada nerijetko podvrgavani trapavoj, nemilosrdnoj ratnoj
cenzuri, sad ju se odjednom, nakon slu�beno progla�enog zato�enja ili nestanka, u
javnosti po�elo predstavljati kao arhetipsku heroinu. �ena, majka, hrvatska
branitelj ica i �rtva, a uz to i potpuno nijema, nedostupna - priu�enim ratnim
propagandistima pala je u ruke kao idealan ujediniteljski simbol. �as su je
tretirali kao mrtvu, �as kao daje �iva i samo nestala, ovisno o dnevnom stanju na
boji�tima.
Trajalo je to skoro pune dvije godine, a onda je, nedavno, naglo zamrlo.
* * *
Dragi D!
Sad san izbrojila: ve� imam 1620 hrvatckih dinara od dide za ono kla�enje
za mamu. Ja njega ne razumijen. Ni baka mislim da ga ne razumije. Tata
me danas vidio kad san brojila ali samo je �utijo. Njemu je te�ko. Daje
manje nervozast to bi stvarno bijo najbolji tata na svijetu. Ali najbolji
je iovako. Sutra je ru�ak. Ja volin ru�ak i biti tamo ali ne volin ga jer je
dida razli�iti kad nas je puno. I tata isto. Zato �ute najve�e vrijeme da
se ne sva�aju.
Peja danas iz prirode i engleskoga. �etiri iz hrvatckoga. Jo� malo pa
kupanjac.Ul
* *
- Muzuvir, nikad nije nau�ija do� na vrime - rekla je tiho Ru�ica, spu�taju�i
polako veliku porculansku zdjelu s juhom posred stola.
- Do�e ka i uvik, kad se sve oladi - odgovori Ivan, pa s dva prsta polako zakrene
kutlja�u po rubu zdjele i zaustavi dr�ku pred Teom:
- Ivani�u, kokoli�u, ajde ti uzmi prva odozgo, ti ne voli� mani-stru.
- Tea -javi se Tomo.
- Molin? - odvrati mala ocu, kao da ne razumije o �emu se radi.
- Nisam tebi reko nego didi. Tea. Moja �erka i va�a unuka se zove Tea. Ivana je
va�a �erka i moja �ena. To je velika razlika.
- A zna� da ih uvik mi�an... Do� i ti u moje godine pa� vidit.
- Mo�e bit. Al se nadam da �u i ja imat nekog mla�eg da me opomene tu i tamo...
Ru�ica se povukla iz blagovaonice u kuhinju i stala otvarati ladice i vrata na
elementima kao da ne�to va�no tra�i, samo da oko nje budu neki glasniji zvukovi,
samo da ne �uje njih dvojicu. Nije znala �to joj je strasnije, njihove besmislene
prepirke ili duge �utnje �to bi uvijek zavladale nakon nadmudrivanja. Gore je od
toga bilo jedino u dane kad se nikakva prepirka ne bi ni zametnula, nego bi cijelo
popodne proteklo u ti�ini, prekidanoj tek bezvoljnim odgovaranjem na Teino
zapitkivanje.
- Uf, bla�ena redukcija! - glasno zastenje Vedran iz predsoblja, zatvaraju�i ulazna
vrata, pa nastavi zadihano:
-Jebate, stari, �ta nisi moga pitat u firmi da ti daju stan na zadnji kat, a ne na
�esti? �ovik taman uvati ritam, razumi�...
Vedran zastane, zakorakne u kuhinju, jednom rukom �ustro zagrli majku i zvonko je
poljubi u obraz:
- �ao, belisima! Reci mi da si sama pravila rezance za juvu, reci mi, reci mi,
pliiiiz...
Ru�ica, �utke nasmije�ena, zakima nekoliko puta.
- To ti ja govorin - nastavi Vedran, pa ude u blagovaonicu i sjedne za stol, na
mjesto koje je oduvijek bilo njegovo.
- Taman se �ovik usredoto�i, moja misao su moji koraci, ka, izolira san se se,
isklju�ija, ni�ta ne postoji osim mojih koraka, i taman da �u lipo past u trans i
popet se do neba, a onda �ta, ni�ta, gotovo, �esti kat, zamiri�e na portun materina
manistra u juvi, i -velkam tu rij eliti! Barenko na sedmi da si uzeja stan, ja bi
ti sad lipo u�a lebde�i, ommm, ommmm, i ne bi laprda ka �ta laprdan... Alo ekipa, a
jel znate za�to laprdan ovoliko? Uzeja san danas, zapravo ajmo re� kupija, tre�u
praonicu auta po veli�ini u ovon gradu! Tre�u po veli�ini, a prvu po lokaciji! A?
Ommmmmrn...
Nitko mu ne odgovori. Otac je sporo uzimao juhu iz zdjele, Tomo je pomagao Tei oko
razmotavanja salvete, a majka je u kuhinji �ekala da joj se o�i osu�e.
- Alo, princezice - obrati se Vedran Tei - o�e bit i ove godine sve odli�an pet, ka
lani?
- O� se kladit?
- Ne�u, ni�an lud, znan da si opaka u kla�enju.
- Nisi opra ruke kad si do�a - oglasi se napokon Ivan.
- Ne boj se, ne�u te dirat. Ni tebe ni tvoju spizu.
-1 bolje, ko zna koga si sve dira i s kin si se rukova. Ti�ina je zapo�ela, a
Ru�ica je taman sjela za stol.
- Slu�aj, i tebi je jasno da tvoj novi prika nije ba� najomiljenija faca u gradu -
rekao je Skra�i�, nakon �to se dvaput osvrnuo i uvjerio da ga nitko ne mo�e �uti.
Kad ju je nijemo, ka�iprstom, pozvao do svog stola, Anita nije ni pomislila da bi
razgovor mogao ovako zapo�eti. Pro�lo je vi�e od pola godine od njegovog zadnjeg
napadaja ljubomore, i samo jedan dan manje od trenutka kad je odlu�ila jednom
zauvijek
prekinuti tu besmislenu i nepotrebnu vezu. Ba� ona, koja je svima ponavljala "nikad
ni�ta s nekim na poslu", bila se uplela u pri�u s o�enjenim Skra�i�em, ocem dvaju
sinova, mu�karcem koji joj je u ta �etiri mjeseca veze izgledao zavodljivo i
zanimljivo samo jednom, samo prvi put. U svaki sljede�i susret preslikavao je
odnose iz redakcije - on je bio �ef, on je zadavao zadatke, on je odre�ivao teme za
razgovor, on je odmahivao rukom na sve �to se njemu �inilo sporednim. Uspjela se
iskobeljati iz te mre�e tek iz �etvrtog poku�aja, tek kad mu je mrtva ozbiljna,
savr�eno hladna, neposredno prije redakcijskoga kolegija, na hodniku rekla da
odjebe iz njenog �ivota, ili �e i njegovoj �eni i cijeloj redakciji ("kurbi et
orbi!", izgovorila je, i s u�itkom se toga prisje�ala) re�i sve o njima, i jo� vi�e
o njemu.
Ovakav uvod, po smislu i po intonaciji Skra�i�eva glasa, vratio ju je �est mjeseci
unazad. Uzvrati v�i mu nijemom gestom, ustala je i oti�la do svog stola po
cigarete.
- Pod a - odgovorila mu je, vrativ�i se i otpuhnuv�i prvi dim -nije on meni nikakav
prika, ako misli� na Kristu, i pod be, u ovon gradu niko nije omiljena faca, to bi
baren ti moga znat.
- �ta, �ta bi ja triba? �ta o� re�?
- Ni�ta. Samo da si ti urednik i gradske i crne kronike i da po sili du�nosti mora�
bolje nego iko znat kako stvari stoje u ovon gradu, tija netija. Koje omiljen, a ko
nije omiljen.
-Jeben tija novinu u kojoj isti �ovik ureduje i gradsku rubriku i crnu kroniku! -
ponovi Skra�i� svoju otrcanu frazu, zbog koje su mu redakcijski kolege medu sobom
odavno nadjenuli tajni nadimak "Jebentija".
- Ima samo jedan grad i samo jedna novina u kojoj to ima itekakvog smisla -
uzvrati mu Anita, bez ikakva izraza na licu.
Skra�i� se smrknuto zagleda u nju, pa nastavi nakon kra�e �utnje:
- Enivej... Ne bi bilo lo�e tvon priki na� �tagod �porkice. Ne mora bit ne znan
�ta, al malo da ga se ipak maca sa strane, nako... Sigurno ima ne�to, nema kome se
ne da ne�to na�, bilo �ta.
- Da? A jel se mo�e znat za�to?
KNJI�NICA ZELINA
-A jebate, dopizdija je vi�e s ton srbadijon, kako je krenija, jo� �e i...
- Pa nije on sudac.
- �ta sudac?
- Ne sudi on, �ovi�e, pa ne pi�e on presude! Ti baren zna� ko su suci i kakvi su i
ko ih je imenova. Da �ta mogu kontra njega, sjebali bi ga leva-leva, i njega i
njegove Srbe. Al nemaju ni�ta. II ne mogu, il ne znaju. Nije to ni meni ne�to
drago, mislin, da bude jasno, zna� me dobro, al �ovik se samo dr�i va�e�ih zakona.
Jebiga, takvi su zakoni, nemo� ba� ni ovde ukrast tek tako.
- Zakoni, zakoni... O�e mu zakoni vratit �enu, dignit ku�u nanovo? �ili �ivot su mu
Srbi sorili, a on, �ta, pravi se svetac neki, �ta?
- Koji je tebi kurac, �ovi�e?
- Meni?
- Ne, nego meni! Ka da Tita slu�an: ne trebate se, bogati, zakona dr�at ko pijan
plota... I to od tebe, koji si tog Tita i Partiju podriva iznutra �e��e nego iko!
- Ajde, curo, ne zajebaji, nego lipo radi �ta ti se ka�e.
- Ajmo ispo�etka. Pod a, nemoj me vi�e nikad zvat curo, to san ti jo� za Novu
godinu rekla. I pod be, ako bude ikakav povod, zna� da �u ga nagazit, to me ne
mora� ti pitat. Al da �u ti ja tra�it povode i izmi�ljat, to ne.
* *
Izgledalo je kao daje pola grada odlu�ilo tog popodneva nahrupiti na Marjanska
vrata i pro�etati uz more, oko brda ili barem do kupali�ta na Benama. Bio je
po�etak lipnja, ali dan se od svitanja �ario kao usred ljeta. Tomo je bio nervozan
otkako su stigli, stalno je ispod oka pogledavao ho�e li se pojaviti netko koga
poznaje, netko tko bi njega mogao prepoznati, a Tea je bila vesela kao malo kad.
Zlo�esto mu se smje�kala, odlu�na u nakani da do kraja istjera svoj plan, da
natjera oca sve do Bena. I nazad.
-Jel ovo bilo dosta? - upitao ju je kad se strovalio na klupu. Zabacio je glavu
preko naslona, manje zbog umora, mnogo vi�e zbog iracionalnog straha da ga tkogod
ne prepozna.
- Kakvi dosta, �ta ti je? Pa ovo nije ni pola puta!
- Ma daj...
- Dogovor je dogovor. Jesi izgubija okladu, jesi. Jel mora� zato rolat s menon do
Bena? Mora�. Sam si prista, prema tome...
-Ja jesam izgubio okladu, al ti bi mogla izgubit oca, zna�? Jesi me vidila kako sam
skoro...
- Nemoj se �alit s tin stvarima - prekine ga Tea, naglo uozbiljenog lica.
- Okej, ne�u, sori, izletilo mije... - odgovori joj otac, uspraviv�i se i
podvukav�i koturaljke pod klupu, da ne bodu o�i.
- Al o�u re�: jesam rolo? Jesam. Jesi vidila da ne znam? Jesi. Prema tome...
- Rekli smo do Bena. Ja san rekla i ti si prista da mo�e!
- Al ja ne znam ni di su ti te Bene! Koliko je to jo� kilometara, milja nauti�kih?
Bole me noge, �uljaju me rol�uhe!
- Prvi put uvik pinkicu �uljaju, ka, al poslin se navikne�. Mora� samo malo opustit
kolina i sve ide. Vidi�e�, do ve�eri si prva liga, garant!
- Ma slu�aj ti, �injorino jedna, po�ela si mi divanit skroz ko prava Spli�anka!
- A �ta �u, ne�u valjda ki vlajina? - zasmije se mala. Tomo je zagrli.
Uto se pred klupom, lagano petom koturaljke stru�u�i po asfaltu, zaustavi Anita.
Tomo je u sekundi odmjeri: znojna, u pre�irokoj trenirci, s kosom svezanom u
nevelik repi�, izgledala je istovremeno i odbojnije i ljupkije nego neki dan.
- A �ta �ete vi ovde? Ni�an vas dosad vi�ala.
- Tea moja... - zaglumi Tomo o�aj. - Evo vidi� di nas je ovo dovelo. Sutra �e� u
novinama na prvoj stranici vidit naslov: "Tomo Kriste, najgori roler svih vremena"!
- O�e bit i slika? - upita Tea, shvativ�i odmah da je rije� o nekakvoj �ali.
- O�e - odgovori Anita. -1 obi�na i rengenska, s hitne pomo�i, koliko mi se �ini.
Tomo se osmjehne: - Tea, ovo je gospoda Anita, novinarka... A ovo je Tea, moja
instruktorica rolanja.
Tea i Anita se rukuju, �iroko se smije�e�i jedna drugoj.
- Drago mi je, i nisam gospoda nego samo Anita. Ja ovdje skidam kila�u, a vi?
- Mi smo se ne�to kladili, ja sam izgubio i morao sam Tei ispunit jednu �elju...
Nisam znao da �e bit ovo.
- Super, a �ta ste se to kladili?
Tomo se nervozno po�e�e po zatiljku, pa odmahne kao daje rije�
0 ne�emu bezna�ajnom.
-Ja san bila rekla da su barba Andriju sto posto odma ubili, a tata da nisu, da
nema �anse. I onda su u Dnevniku sino� rekli da ga jesu, da ga je iskopalo tamo i
�onilo na razmjenu le�eva.
Anita se uozbilji, zabaci glavu, pa naglo napravi vedru grimasu:
- O�emo mi lipo sad na slaju, a? Ja �astin!
- Ajmo, ako je u gradu - spremno odgovori Tomo.
- Nije nego tu, naprid, nema ni kilometar, malo prije Bena...
- Ajte vi, ja �u vas pri�ekat...
- Ma daj! - zaglumi Tea ljutnju. Anita joj pru�i ruku i povu�e je do sredine ceste.
Stanu se okretati jedna oko druge, glumiti baletne
1 kliza�ke figure, toliko vje�to i uigrano kao da su sve ovo danima uvje�bavale.
Nekoliko �eta�a zaustavilo se i zagledalo u njih kao u uli�ne zabavlja�ice. Tomo je
osjetio kako mu temperatura raste.
- Aj-mo To-mo! Aj-mo To-mo! - krene ga s druge strane ceste dozivati Anita,
plje��u�i u ritmu, kao na utakmici, izme�u dva poziva. Tea joj se smjesta pridru�i.
Publike je bilo sve vi�e i Tomo je shvatio da ima samo dvije mogu�nosti, medu
kojima mu se nijedna nije svi�ala. Ili �e ostati na klupi i riskirati da ga netko
prepozna, ili �e ustati, stati na tih osam prokletih kota�i�a i opet riskirati da
ga netko prepozna. Vagao je
nekoliko sekundi i onda se ipak osovio na nesigurne noge. Ovako �e ga, procijenio
je, prepoznati samo kao jadnika u nevolji, a ako ostane sjediti, ispast �e i jadnik
i kukavica. Zakorakne i uspravi se, a Tea i Anita, svaka za jednu ruku, povuku ga
prema tom sladoledu na Benama.
* *
Nedjeljom je uvijek bilo isto: kruti bijeli stolnjak, tanjuri iz boljeg servisa i,
na sredini stola, dvije porculanske zdjele. U dubokoj juha, u pli�oj komadi kuhane
govedine, okru�eni mrkvom i krumpirom. Nedjelja se od nedjelje razlikovala uglavnom
samo po salati. Djed i baka sjedili su, kao uvijek, na u�im stranama stola, on pred
prozorom, ona na kraju bli�em kuhinjskim vratima, ako kome �to zatreba, a Tomo i
Tea na �iroj strani, jedno do drugoga, licima prema zidu, komodi i praznom
Vedranovom mjestu. Vedran je, kad su ve� po�eli jesti bez njega, kao obi�no, javio
da danas ne�e mo�i do�i, zbog posla, eto, i nedjeljom, �to �e�...
Tomo je �eninog brata vi�e podnosio nego volio, ali ove mu je nedjelje zbilja
nedostajao. �ogorova �iroka, sporta�ka ramena uvijek su mu zaklanjala pogled na
veliki dio komode preko puta, po kojoj je stari, od ruba do ruba, jo� predlani
nanizao Ivanine fotografije iz svih faza �ivota, od izlaska iz rodili�ta do
zajedni�ke slike s posljednjeg ljetovanja u Splitu. Jedna od Ivanovih opsesija u
me�uvremenu je postalo i tra�enje stoje�ih okvira za fotografije: kad god bi u
gradu prona�ao neki koji mu se svi�a, kupio bi ga pa po cijeli dan u njega stavljao
k�erine fotografije i vadio ih, tra�e�i onu kojoj novi okvir najbolje odgovara.
Tomo se uvijek trudio ne vidjeti taj �palir, fotostrip s primjesama priru�nog
sveti�ta. U radne bi se dane, kad je dolazio ovamo ru�ati, izborio za Vedranovo
mjesto, s tom nesretnom komodom i fotografijama iza leda. A nedjeljom bi se uvijek,
odavna uvje�banim sitnim, neprimjetnim pomacima, skupa sa stolcem i tanjurom, jo�
prije
prve �lice, privukao za pedalj bli�e Ru�ici, tako da mu u kadru, dok �va�u�i bulji
pred sebe, budu samo tri, najvi�e �etiri, fotografije s po�etka niza, one iz
Ivanina djetinjstva. Sve novije, od srednje �kole nadalje, zadnjeg bi dana u tjednu
zaklonio Vedranov torzo.
Vedran danas nije mogao do�i. Javio se kad je Tomo ve� bio na pola svoje
jednopedaljske rute.
-A staje, ni�ta mi ne govorite... -javi se Ivan, polako trljaju�i, palcem i
ka�iprstom, kut salvete od batista.
- Za �ta? - upita odmah Tea.
- Pa za okvire. Dva su skroz nova. Ajmo se kladit da ne� pogodit koja su dva!
- Kranjska Gora i matura... - odgovori rezignirano Tomo, umjesto k�eri.
- Ajde �a! - odvrati mu Tea nezadovoljno. - Izbija si mi �istu lovu iz �epa!
U hodniku opet zazvoni telefon.
Nisu Tomu uop�e nervirale �enine fotografije poslagane po komodi. Dapa�e, kad bi se
dogodilo da ostane sam u blagovaonici, znao se koji put zapiljiti u neku, bilo koju
od njih i nje�no pogledom ulaziti u Ivanine o�i, bu�iti zjenicama vrijeme i
prostor, ispitivati je u sebi, tra�iti neki putokaz, neki znak koji bi mu kazao
kamo da krene i �to da �ini. Kao toliko puta u�ivo... Bio je siguran da ne�to
sli�no svakog dana radi i stari, znao se i raznje�iti nad tako zami�ljenom scenom,
ali istog bi ga trenutka uhvatila i ljutnja. Smetalo ga je to �to stari u
blagovaonici pravi jedno Ivanino sveti�te, u nekada�njoj dje�joj sobi drugo, i �to
ni�ta pod milim bogom ne poduzima osim mijenjanja tih okvira, a otkad ga poznaje
hvali se svojim vezama, utjecajnim poznanstvima i izma�tanom va�no��u "u ovom
gradu". Na kraju, Tomu je u�asno nerviralo �to Ivanini roditelji imaju na desetke
njenih fotografija, a on nijednu. Sve su izgorjele gore, u ku�i, sve fotografije i
svi albumi. Kao i sve drugo.
- Za tebe je, Tomo - rekla je Ru�ica, vra�aju�i se iz hodnika. � Neka Anita, iz
novina...
Tea se veselo trgne. Tomo je upitno pogleda, pa polako ustane i ode do telefona. Za
manje od minute osvane na vratima, raste�u�i �icu slu�alice:
- Tea, pita teta Anita ako si za rolanje oko pet. Tea brzo zakima.
-Jel doma�i napisan? - upita je djed ozbiljno. -Aha!
- A torba? Sve knjige za sutra, i teke?
- O� se kladit?
Ru�ali su u ti�ini. Tomo je gledao u svoj tanjur, a kad bi digao glavu, pogled mu
je privla�ila samo jedna Ivanina fotografija, ona s hobotnicom. Pri�ali su mu tu
zgodu milijun puta: na �olti, u predve�erje, nakon zadnjega kupanja, Ivana je
sjedila na rubu muleta i mlatarala nogama po moru. Odjednom, za lijevo joj se
stopalo, svim krakovima, prilijepila hobotnica. Trgnula se, prestravljena sko�ila
na mulet i izvukla bizarnu lovinu na nozi. Ivan je, ka�u, razbio nao�ale i uganuo
gle�anj tr�e�i do auta po novu "Prakticu". Stigao je nazad taman u trenutku kad je
uplakana mala uspjela bjesomu�nim ritanjem zbaciti hobotnicu sa stopala. Na
fotografiji se vidi uplakani djevoj�urak na jednoj nozi i vr�ci nekoliko krakova
lete�e hobotnice, mutnih, uz rub kadra.
* * *
Sladoled je bio vodenast i gotovo bez ikakva okusa.
- Ma, nemoj se optere�ivat, budale su budale i kad im triput ka�e� da su budale -
rekao je Tomo, pogledav�i na�as prema Tei koja je s jo� dvjema djevoj�icama,
nedaleko od klupe, na koturaljkama uvje�bavala ne�to nalik plesnoj to�ki.
- Nemaju oni meni �ta napakovat, nemaju ni za�to... Jaka stvar, zajebo sam ih da
uzmu pet stanova, a uzeli su petsto.
-A ona pri�a s dokumentima, faksovi neki, iz rata jo�?
- Ma daj, to nema veze s mozgom. Jo� su me u bolnicu dolazili ispitivat, �im sam
malo do�o sebi, evo njih odma... Kakvi faksovi, ljudi bo�ji, nisam si �enu ni vidio
sedam zadnjih dana tamo, a gdi jo� preuzimo nekakve faksove!
Anita se kroz kro�nje nako�enih borova zagleda u more.
- To je bila rije� o neki po miljona maraka, tako ne�ta? - upita ga nakon kra�e
�utnje.
- Koji ti je? Ej! Slu�aj... Ovo sam previ�e puta ponavljo, i mislio sam daje
fajrunt s tim. Jo� jedamput �u tebi re�, a sljede�i put pitaj MUP, SZUP, UZUP, koga
o�e�. Oni su sve snimali, imaju zapisnike, sve sam im isto reko ko �ta �u sad i
tebi. Ja sam bio u vodu za razje-bavanje tenkova i tenkista. Ja ti mogu re� koliko
smo tenkova sjebali i koliko bande i sirotinje u njima likvidirali, a za drugo
ni�ta ne znam. Ivana je mjesec dana bila u podrumu, dan i no�, vrtila iste pjesme i
�itala vijesti dok ih je imo ko donosit do nje. Kad su prestali dolazit, �itala je
staje sama napisala, o�aj svoj i njih deset u tom podrumu. Kako je ona mogla znat
za ikake pare i ikakvo naoru�anje i �verc? I dosta vi�e o tome, papagaj sam posto
medu vama papagajima! Ako ti i... Ti i tvoja sloboda �tampe, ako vi �ta mislite na
temelju toga pako-vat, samo naprijed, �iroko vam polje. Pakujte, za to smo se i
borili!
- Sori! Asti, samo san pitala, usput, privatno. Ni�ta ni�an...
- Ima jo� jedna stvar - prekine je Tomo. - Malko me kanda jebucka... Ti tu rola� s
mojom malom i mislim... Mislim da joj se svi�a�, jako. Ba� pravo. One dvije male
tamo s njom, daje sad pita� koga bi izabrala za priju, njih ili tebe, ja sam
siguran da bi rekla tebe. Slu�aj zato, Anita... Ako ti... Ako ti s nama igra� neku
duplu igru, ako ti nas na kraju izrola�, i mene i malu, vjeruj mi, nikad vi�e ne�
rolat, garant. Ni ljude, ni role, ni ni�ta, razumije�?
Anita ustane i poku�a �alom razbla�iti napetost:
- Prvo me mora� uvatit!
Tomo je hitro zgrabi za zape��e i povu�e nazad na klupu. -Ja ti ozbiljno govorim.
Najozbiljnije.
Boljela ju je ruka, bolio ju je kuk kojim je udarila o rub klupe. O�i su joj
postajale sve sjajnije.
- Odvjetnice Kriste - rekla je tiho. - Vi se mene bojite? Mene?! -1 tebe i svih.
Tako mije lak�e bit neustra�iv, sva�a�, kad se svih
i svega bojim... O� mi oprostit ovo?
Anita protrlja zape��e.
-Jebate, ti si lud... O�ekivala san "fala" ili tako ne�ta, al sad mi je dovoljno i
"oprosti". �uvaj se, Tomo Kriste, �uvaj malu i javi mi se kad te nau�i rolat...
Brzo ustane i zajuri se od njega.
Tomo je neko vrijeme poku�avao sabrati misli, a kad je shvatio da mu ne�e uspjeti,
zavikne:
- Tea, ajmo ku�i! -Ve�?!
* * *
Dragi D!
Bezvezeje �ta su se svadili. Ne znam ni za�to. Parilo je dabi mogla bitgula
prija imeni i tati. Lipo se zafrkaje i sve. Ba� bezveze.
Terasa restorana bila je potpuno prazna. Bez obzira na to, Tomo i Vedran sjeli su
za najudaljeniji stol, do same ograde, desetak metara nad morem.
- �ekaj, va�na je samo jedna stvar. Di bi oni tebe mogli stisnit za jaja? Jel ima
�ta da ti mogu napakovat i za�to bi to tebi uop�e radili? - upita ga Vedran,
nestrpljivo �ekaju�i da konobar ode nazad prema �anku.
- Nema ni�ta, ni jedno ni drugo - odgovori Tomo. - Nema... Nema, jebiga, barem
koliko ja znam... Nemam pojma, ni�ta mi ne pada na pamet.
�Jesi siguran?
- A staja znam, jesam, jebemu, ne kurvam se, ne �pijuniram, ne znam �ta bi drugo
moglo bit.
- Okej, sere�, ali okej... Slu�aj, ti me zna�, ja neman veze s poli-tikon, od
novina �itan samo sport a od sporta samo nogomet, al �u ti re� �ta ja mislin. Ovo
je bija rat, i to prvi rat u povijesti koji ne srni imat svoje heroje. Sve junake,
sve zapovjednike i vojnike, sve su satrali, razumi�? Osta je s imenon i prezimenon
samo onaj prvi staje poginija, i niko vi�e. Niko, osim moje lude sestre i... I onih
njenih izvje�taja, onoga njenoga glasa i... Razumi�? Nje vi�e nema, sku�aj Tomo,
ali nema je, i sad ste tu samo ti i mala, vas su iskoristili i sad je gotovo, samo
smetate. Dobili ste svoje nagrade, spomenice, kurce, dobili ste dr�avni stan u
privatno vlasni�tvo, i sad mu�ite, jeben mu mater, razumi�?
-Alija �utim, mene nema, �ovje�e! Izvan posla ja ne postojim.
- Da? A �ta �ini� s tin poslon?
- �ta �inim? Provodim jebene zakone Republike Hrvatske, i tra�im od drugih da ih
provode. Jel ja mo�da s tim kr�im neki drugi zakon Republike Hrvatske, neki
nevidljivi?
- A nego �ta �ini�?! Jebe� in mater, ba� ti, i to zna� kako je Mujo reka: i u
pi�ku, i normalno! �ini� pizdarije, pokazuje� i dokazuje� kolike su budale ijedni i
drugi, i tre�i i �etvrti... A druga stvar, jebe� ih i iza kantuna. Oni su ti...
Jebate, sve su ti dali, i stan i status, i �enu su ti uzdigli u turbodizel indek�n
heroja, a ti in za fala spa�ava� nekakve �ika Srbende, pop �iru i pop Spiru... Ti
in prodaje� moral, a njima triba �tagod konkretnije za namirit par ni�i zaslu�nika.
Jebate moral i ti njega!
Konobar im, zagledan preko njih u more, napamet poslu�i pivo i ubaci ra�un pod
pepeljaru.
- Zna�i, o� kazat - nastavi Tomo kad su opet ostali sami - da bi se ja trebo samo
manit tih zajebancija s delo�acijama i da me niko ne bi jebavo?
- A �ta drugo?! O� da ti nacrtan?
- Slu�aj, pravo po definiciji nije ni�ta nego dono�enje i provo�enje zakona. Ni�ta
ni vi�e ni manje otoga. Pro-vo-de-nje. Aja, da ga jebe�,
te zakone nisam ni smi�ljo ni piso ni predlago ni usvajo. I sad sam ja kriv �ta su
oni budale, �ta ne znaju smislit zakon? Ja sam tu samo da ga provodim i da tra�im
da ga svi drugi provode, a...
- Alo, suro! Za ideale ginu budale, si�a� se pisme?
- Slu�aj - odgovori Tomo nakon stoje glasno udahnuo i izdahnuo � ako iko zna da je
to ta�no, onda znamo ti i ja, moja �erka i tvoji starci.
Vedran zakima i podigne dlanove prema Tomi, priznaju�i gre�ku u koracima.
-1 jo� jedna stvar... Aj zamisli daje obratno, da ja tebi govorim da se mani� ovog
il onog �ta radi�, na stranu sad to �ta ni ja ni ti ne znamo �ta sve radi�... Bil i
ti mene isto po�lo ukurac?
- Pomalo, suro, alo! - ustobo�i se Vedran. - Al smo se po�eli slat ukurac? Siti se,
ima manje od ure, zva si me i pita za savjet. Jel tako? Reka si da ti pari da ti
neko o�e ne�ta napakovat i pita si �ta se meni �ini. E pa, ja san ti i reka �ta mi
se �ini. I gotova stvar. Jebate, ka da se i sam nisi moga sitit �ta bi moglo bit
razlog! I druga stvar, za moj posal ti ne mora� brinit. Za godinu, za dvi najvi�e,
bit �e od njega bolje i meni i tebi i maloj i starcima.
- Fala ti, ko da jesam.
-Vidi ga, ka da sestru slu�an! Nego, kad smo ve� kod nje, da mi lipo prekinemo ove
na�e pizdarije, a? Jel ima� �ta novo o seki? -Nemam... A ti?
- A nemoj zajebavat! Ti ima� najja�e kontakte, zna� ljude, telefone, ti si glavni u
tome. Ja usko�in, to dobro zna�, najja�e �ta mogu kad god zatriba.
- Nemam, ne znam... Ni�ta nema. Ju�er je bilo tri sedmice da mi se niko nije javio,
ni iz Zagreba ni iz vojske.
- A jebenti... Al zna� �ta, pazi �ta ti suro ka�e: mi �emo nju na� i izvu� i dovest
doma. I jebat svima mater. Napravit �emo lanac autopraonica s kafi�ima, ja �u vodit
posal, seka marketing, a ti� nam bit pravni konsiljere. A Teica...
- Vedrane - zasmije se Tomo i nemo�no ra�iri ruke - sad te zbilja moram poslat
ukurac, i to najve�i!
Obojica posute minutu, a onda se javi Vedran:
- Aj mi reci jednu stvar. Al pazi, sad san ozbiljan da ne mogu bit ozbiljniji.
Okej?
-Okej.
- Okej, ovako... Kad si zadnji put �ta jeba?
- Daj, molim te! - obrecne se Tomo.
- Ne, �ekaj, ozbiljno te pitan. U stvari, ne! Ajmo ovako: jel ti se kad dogodilo
da ti uleti pi�ija, ono, prva liga, i da ti je sve odma jasno �ta bi tija, i tebi i
njoj?
Tomo ga bez rije�i nastavi gledati preko okvira sun�anih nao�ala, pa mu gestom
poru�i neka produ�i.
- I onda - krene Vedran dalje, otpiv�i gutljaj piva - kad je sve jasno i gotovo, i
samo jo� treba� smislit di da odete da joj ga �ta prije metne�, ona ubere ko si i
�ta si, i onda se povu�e i zaledi. Ka naj frigidni] a pingvinu�a na svitu?
Tomo lagano zaljulja glavu lijevo-desno, te�ko je zanijekati da je bilo i toga.
Bilo je.
- Moralo ti se dogodit, jebiga, znan da se moralo u ove dvi godine. Nisi ne�esan,
lipo si stavljen, duhovit, �armantan, jo� si mlad, sve �ta triba... A garant ti se
moralo desit i obrnuto: pi�ija dobro bere ko si i �ta si, al ne obadaje, o�e se
samo prasnit. Al onda se ti zako�i�, jel tako?
-1 �ta s tim? Ti ima� neku teoriju oko toga?
-Ja iman teoriju, ti ima� praksu. S onon prvon pi�ijon ti si sam reka: "Ja sam Tomo
Kriste, mu� Ivane Kriste, heroine ovog rata, sigurno ste �uli za nju". Dobro, ovin
ili onin rije�ima, nemoj me sad jebat na finese, u svakon slu�aju �enska se usrala
i povukla se, pobigla. A s ovon drugon, koju nije briga, javija se tvoj kurac, i to
tebi a ne njoj: "Alo, prika, jel zna� ti ko sam ja? Ja san kurac od Tome Kriste,
mu�a Ivane Kriste, a zna� dobro koje Ivana Kriste, alo, �ta to radi�? Nema �anse!"
Razumi�?
- Ne - odgovori Tomo, na rubu �ivaca.
- Ima� lipi obrambeni mehanizam koji funkcionira ka �vicarski sat. Nema �anse da
zajebe i da ti se dogodi belaj. Triba� ga, zna�i,
samo malo podesit, na�timat tako da ne radi samo kod pi�aka nego i kod pizdi.
Razumi� sad?
- Slu�aj, Frojde s Poljuda, nasro si i boga i vraga. A ne bi te svatili ni bog ni
vrag ni Frojd.
-E jebiga onda.
Vedran ustane i mahne prema vratima kafi�a:
- Momak! Aj naplati...
Iz d�epa izvu�e zgu�vani snop nov�anica, pa se okrene Tomi, zagledanom preko ograde
terase:
- Dvi su ti stvari u igri. Prvo, ti kod obi�noga svita ima� jedno stra�no
po�tovanje vizavi rata i ranjavanja, vizavi Ivane i svega. A to se u ovoj zemlji ne
smi. Samo jedan ima pravo na to da bude faca, jeba mu ja mater i �ivija on meni sto
godina... Da ti i ne brani� pop �iru i pop Spim, bija bi, kako se sad ka�e,
remetila�ki �imbenik. Jer ti si njihov proizvod, jednokratni, a po�eja si trajat
predugo. I oni te sad samo o�e povu� s tr�i�ta, to ti je �ila pri�a. I druga stvar,
zajebi vi�e to sa Srbima i delo�acijama, pa �e ti pizde i pizduni dat jo� godinu,
dvi mira, a dotle �e te i svi zaboravit. To ti je �ila pri�a, �ila pamet. Taktika.
Pitaj Tomislava Ivica ako ne zna� staje taktika.
* *
Kouros je sna�no zamirisao ve� u prizemlju. Sa svakim korakom uza �iroko stubi�te
nekada�nje otmjene gra�anske zgrade miris je postajao sve ja�i. �ef je, o�ito,
prohujao ovuda manje od minute prije Tome, i to gaje u�inilo jo� nervoznijim, jer
obi�no je bilo obrnuto - on bi dolazio minutu prije �efa i njegova oblaka skupog
losiona poslije brijanja. Kouros je godinama bio Tomina tiha �e�nja, zavolio gaje
sredinom osamdesetih na prvi njuh, iste sekunde �im je u kupaonici prijateljeve
ku�e u Dubrovniku prvi put otvorio plosnatu bo�icu. Sljede�ih nekoliko godina
nadobivao ga se za ro�endane i Bo�ice, jer je svima toliko sugestivno pri�ao o svom
u�ivanju u tom mirisu, o svim nijansama od prvog udara do zadnjeg blijedog
nagovje�taja. Potkraj mira, kad su se duty free snopovi po�eli otvarati u svakoj
ulici, sam je sebe po�astio cijelom kolekcijom: tvrdi sapun, gel za tu�iranje,
dezodorans u spreju i stiku, �ampon, losion i parfem. U�ivao je nakratko u svima
zajedno i u svakom zasebno, jer ko�a mu je na svaki od njih reagirala druga�ije,
daju�i temeljnom mirisu neku novu nijansu. Istanjeni sapun, sprej i losion ponio je
sa sobom i u rat, spremaju�i se detaljno za prijavljivanje u gradski ured za
obranu.
A onda, nakon oporavka od ranjavanja, kad je do�ao �ivjeti u Split i potra�iti
posao, izme�u �etiri ponude odlu�io se ba� za ovu kancelariju, djeli�em sigurno i
zato stoje Emil Bago, ugledni odvjetnik i vlasnik ureda, dijelio podjednaku strast
prema najpoznatijem Saint Laurentovom mirisu za mu�karce. Cijeli mu je ured, od
ulaznih vrata do najudaljenijeg prozora, odisao mirisom koji je Tomo jo� od
apsolventskih dana poistovje�ivao s uspjehom i stabilnim statusom.
S vremenom mu je, me�utim, Kouros po�eo i�i na �ivce. Taj miris, neistjeriv iz
nosnica �im mu se malo pribli�i�, postao je Tomi sinonimom za posao, gnjava�u i,
ponajvi�e, za Govnara. Govnar je ime �to su ga on i Tanja, tajnica u odvjetni�kom
uredu, bez mnogo dogovaranja nadjenuli nepoznatom po�iljatelju koji je prije pola
godine, kad je Tomo spasio stan svom prvom splitskom Srbinu, po�eo svako malo na
adresu kancelarije, s Tominim imenom na jeftinoj plavoj omotnici, slati pisma bez
ijedne rije�i - samo uredno ispresavijan list papira, umrljan izmetom. Na nekima su
se od tih listova mogli prili�no jasno vidjeti otisci gotovo cijelog dlana. Ni sam
ne znaju�i za�to, Tomo ih je, nakon tre�ega, sva po�eo spremati u kutiju za cipele
i �uvati u sefu svoje radne sobe. Ionako nije znao �to bi drugo s tim sefom: sve
povjerljive dokumente, njih tek nekoliko, nosio je uvijek sa sobom u torbi, a
ovjerene kopije dr�ao je, za svaki slu�aj, medu desetak registratora na vrhu
uredskog ormara, u onome na �ijem je hrptu napisao "Razvodi i skrbni�tva". Kad god
bi stiglo novo Govnarevo pismo, Tomo bi ga brzo oti�ao spremiti u svoj sef, a miris
iz kutije za cipele izmije�ao bi se istog trenutka
s mirisom ureda, mirisom koji se godinama nastanjivao i talo�io u svakoj pori zida,
u svakom komadu namje�taja. S mirisom Emila Bage. Parfem koji je Tomi godinama bio
iracionalni simbol mu�kog uspjeha i sigurnosti u sebe odjednom gaje po�eo asocirati
isklju�ivo na izmet, na nekog nepoznatog znojnog �ovjeka koji, u potko�ulji i do
koljena spu�tenih ga�a, dlanom razmazuje vlastiti izmet po papiru koji zatim uredno
dvaput presavija i, na kraju, ljutito li�e sjajnu prugu ljepila na omotnici...
- Do�o je, a? - upita tiho tajnicu, kro�iv�i u ured.
Ona slegne ramenima i bez rije�i dvaput kratko onju�i zrak, pa zakoluta o�ima.
-Jesi mu rekla da ga trebam? -Je, reka je za po ure.
- Okej, zovni me. Ima �ta po�te?
- Ni�ta za vas danas.
- �ta, ni Govnar?
- Ni�ta, ni on.
- Bemti, da mu se nije �ta dogodilo, a?
Tri�etvrt sata kasnije sjedio je u Baginom uredu.
- Ne znan �ta bi ti reka... - oglasio se �ef dobru minutu nakon �to mu je Tomo
iznio svoje dvojbe.
- U stvari znan... I ja san se ve� mislija i vaga koliko je tu �tete a koliko
koristi za ured, za mene. Pa i za tebe, na kraju krajeva. I ni�an na�a nikakav
odgovor, nikakvo rje�enje, al sad mi se �ini da ga znan, da mi se otvara. Vidi
ovako, ni ti ni ja nismo Srbi, to pod jedan, niti su nan �ene, babe, didovi, niko.
Jel tako? Zna�i, tu smo �isti. Isto tako, ni ja ni ti nismo u nikakvin gradanskin
udrugama, antiratnin i to. Mi smo �isti, zna�i, sto nasto, mi - �ta radimo? - mi
provodimo zakone Republike Hrvatske. To �ta su ti nagrebali na auto �irilicu, to�
mi dat ra�un i to �e ti kancelarija refundirat. A ovo za novine, ne znan... Koliko
si ti siguran da ti stvarno ne�ta spremaju? Ono, garant?
- �tajaznam, izvor mi se �ini dosta pouzdan...
- Odakle ti je? Iz Novog doba ili �ta drugo?
Tomo kimne.
- Jebiga, da nisu makli staroga Strukana, ja bi ti za pet minuti sve sazna. Ove
nove ne znan nikoga... Vidi ovako... Koliko od ovih jo� ima� u postupku?
- Stamenkovi�a na Vrhovnom, Trifunovi�a sigurno na Okru�nom, ovom, �upanijskom, a
za tri dana mije Bur�ul na Op�inskom.
- �ekaj sekund, Bur�ul... Nema Srba Bur�ula, to je Bibinjac, �ta �e ti on?
- Nije Srbin, al je bio oficir. Poru�nik fregate, osamdeset kvadrata na Mertojaku.
- A je, znan, oni �ta je po portunu kala�njikovon puca za njima kad su tili upast.
- �orcima je puco, manevarskim streljivom, vje�bovnim, i to prema stropu... To �ta
su se na�i branitelji razbje�ali po stepeni�tu ko mi�evi, to je njiova stvar.
- Okej, okej... Jel mo� ti to rije�it do lita, liti sud nijedan ne radi ni�ta, pa
�emo vidit najesen, a?
- Ljeta se ja i bojim, �efe... Znate za onu sezonu kiselih krastavaca, toga je mene
strah. Red sisa na pla�i, red izmi�ljenih skandala, pa opet red sisa... A izme�u ja
i neka budala�tina bez veze sa �ivotom.
- A �ta bi ti falilo izme�u dva reda sisa? - osmjehne se Bago. -Zajebajen se.
Dobro, �ta bi ti sad da radimo? �ta je manje govno, prestat ili nastavit radit?
- Zato sam i do�o, da vas pitam.
- Ako prestane�, ako prestanemo, �ta imamo? - nastavi Bago zami�ljeno. - Ba� to �ta
si reka da se boji�, izmi�ljeni skandal. Svi �e re� vidi ga, usra se, neko mu je
zapritija i usra se. Lako �ta �e re�, nego �e i pisat. A ako nastavimo, opet ista
stvar, samo s druge bande. Derat �e te ovi na�i, dr�avotvorci. Jebiga, bit �e� ovo
lito de�urni kiseli krastavac, ovako il onako... Pazi koliko god mo�e� na privatnu
stranu, razumi� �ta o�u re�, a ovo drugo, posal, to nemoj obadavat, goni dalje, pa
�emo vidit najesen. A?
- A dobro... Nisam se ni ja ni�ta pametnije znao sjetit...
- Eto. A ovo za auto mi donesi ra�un, to �emo sredit za minut.
* * *
Redakcija je bila pusta, kao svakog popodneva.
- A di si vi�e, jebate? - siknula je Snje�ana, brzo ustaju�i od stola i gase�i
cigaretu.
- Sori... - odgovori Anita odsutno, baciv�i torbu na stolac. -Jebate, nikad se ne
dogodi da stave mene poslin tebe, uvik ti
meni kasni� na de�urstvo, nikad ja tebi, kad bi i tila!
- A �ta je, frka neka?
- Ma nema ni�ta, samo ti �ta kasni� po ure.
- Sori.
- Zva te neki Roler, da ga nazove�. -Ko?
- Roler, reka je da� ti znat koje. Ostavija je broj. Ala, vidimo se. Snje�ana
zabrza niz hodnik, a Anita se na�as zagleda u papiri�,
pa podigne slu�alicu telefona.
Pri�ala je kratko i dogovorila se za sutra.
Tea je razmje�tala vilju�ke, �lice i no�eve oko tanjura �to ih je malo�as sama
postavila na stol u stalnom, nepromjenjivom rasporedu. Voljela je pomagati baki;
�im bi ne�to obavila, sama je pitala za novi zadatak. Dok su jo� �ivjeli gore,
prije rata, kako je prohodala, tako je po�ela nametati svoju pomo� babi Stani i
didu Zvoni. Rezanci, kobasice, vino, kola�i, �vargla, rakija, �varci - �to god se
kod njih spravljalo, Tea je htjela biti blizu i igrati va�nu ulogu. Ovdje je imala
mnogo manje prilika za to, i zato je koristila svaku.
- A �ta nisi za oca stavila pjat? - upita je djed iz fotelje pred televizorom.
- Tata danas ne�e do�. -Maje li? A dije?
- On �e danas ru�at u restoranu - odgovori mala, naglasiv�i posljednju rije�.
- Bogati, u restoranu! A �ta nije i mene zva? Ajde, mala, ne zajebaj i didu svoga.
- O� se kladit?
* *
- Ma, sve se mo�e s dobrim treningom - zaklju�i Tomo, pa duboko uvu�e dim cigarete
i zadr�i ga nekoliko sekundi u plu�ima.
-Ja sam to sve stavio u neku posebnu kutiju, i... �ta ja znam... Ko daje nosim pod
rukom di god idem. Odlo�imje tu i tamo, pa je opet uzmem, pa je opet odlo�im... I
tako... Zatrpavam se poslom, trudim se oko male kolko god mogu, pa lak�e guram.
- Stra�no je to, tako... ni zna� ni ne zna�... - odvrati mu Anita zami�ljeno.
-Je stra�no, al �ta �e� drugo? - nastavi on kad je konobar pokupio tanjure, pa se
nasmije�i:
-Jebenti, ubila bi me da zna od �ega �ivim...
- �ta, �estoka je na Srbe?
- Ma nije, nismo ni ona ni ja ne�to bili, dok nije ovo po�elo. Brige te ko je ko i
�ta je, dok te ne dira. Al onda su po�eli dirat, pa tu�, i jebiga, pro�irilo se na
sve ko gripa, jebo ih ja blesave...
-Pri�aj mi onjoj.
- A �ta �u ti pri�at o njoj? Sve zna� �ta ti treba iz novina i s televizije.
- Ne�u to. O�u da mi ti ne�to ka�e�. Ne�to lijepo o njoj. O vama. Tomo se ponovo
nasmije�i, izbjegavaju�i Anitin pogled.
- Ovo mije prva od rata - re�e gase�i dopola popu�enu cigaretu. - Mislio sam da �e
mi vi�e prijat.
- Ajde probaj. Bilo �ta - nastavi ga Anita nagovarati.
- Ma vidi, meni ti je sve to ko u nekim �iframa i slikama. Nema tu rije�i i
re�enica pa da bi ti ja sad pri�ao sve po redu... Al evo, ajde,
ne�ta ekskluzivno, �ta jo� niko ne zna: ima ve� mjesec dana da je
nisam sanjo.
-A �ta, prije sije...
- Tu i tamo kroz sedmicu, kako kad, al redovito subotom. Otkad sam izi�o iz kome,
svaka no� subota na nedelju, eto nje u san.
- A �ta, grozote neke i to?
- Ma kaki, ni�ta.
Tomo ustane, osloni se le�ima i jednim stopalom o zid i prekri�i ruke:
- Evo, ovako se nasloni na �tok od vrata na mojoj sobi, i gleda me.
-Jel �ta ka�e?
- Ni�ta. Ne govori, ne smije se, ne pla�e, ni�ta. Samo gleda. Onako, ozbiljno.
- A jebate... - re�e Anita kad je Tomo ponovo sjeo za stol. - A valjda ti je ta no�
sa subote na nedilju ono, ka, najmanje stresna, zna� da sutra ima� miran dan,
razumi�, pa ti izbije...
- Je, al sad svaki dan po cijeli dan mislim di je nestala. �to je nema? Naviko sam
se nekako, �tajaznam...
Anita uzvine obrve i slegne ramenima.
- O� da ti jo� pri�am o njoj? - upita Tomo nakon gutljaja.
- O�u, ako ti se da. -Nemoj.
�utjeli su vi�e od minute prije nego �to se Anita opet javila:
- A �uj, jel se ti rekreira� kako? Jel ide� negdi da na neki na�in, ono, ka,
ispuca� sve to iz sebe, da se isprazni�?
- A i�o sam neko vrijeme sa surom na nogomet, al to je... �tajaznam... Nije meni
nogomet ne�to, nije mi pasala ta ekipa. Reko sam samom sebi da moram puno plivat
ovo ljeto, i to �u...
- Aj sa mnon ve�eras! - prekine ga Anita.
- Di? Na aerobik? Pazi, za rolanje nema �anse...
- Nije ni aerobik ni rolanje. Ne�to tre�e.
- A �ta?
- �ta te briga? Ne�e ti bit �aj, viruj mi.
* * *
Razvukav�i �icu slu�alice koliko je god mogla, Tea zavikne iz hodnika:
- Pita tata jel mogu ostat no�as kod vas spavat? Ja san rekla da mogu.
- Molin? - odgovori djed.
- On da �e do� ujutro i donit mi i knjige i bor�u i sve za �kolu.
- Jesi napisala doma�i?
- O� se kladit?
- Aj, dobro. A di �e on?
- Ne znan, ima neki sastanak - odgovori mala i povu�e se u hodnik, prinose�i
nanovo slu�alicu do uha. - Okej je, nou frks!
- Znanja... - promrsi Ivan.
Ru�ica ustane s kau�a i zakorakne prema hodniku:
- Ajmo mi, mala, na� di ti je ona pid�ama... A i ti bi moga po� le�, namisto da
ovdi grinta�.
- Sastanak... - procijedi Ivan. - Znan ja kaki sastanak, o� se kladit?
* * *
Anita je kasnila ve� deset minuta. Osje�ao se glupo u skupim novim tenisicama koje
kao da su svijetlile u mraku. Kupio ih je danas nakon ru�ka, a onda pola sata kod
ku�e odmjeravao ho�e li obuti njih ili one stare. Na kraju je ipak uzeo nove, a
stare stavio u torbu, s majicom, �arapama i ru�nikom. Anita mu nije rekla kamo ga
vodi, kazala je samo da �e se dobro oznojiti i isprazniti. A njega su odavna
prestale zabavljati situacije u kojima nema apsolutnu kontrolu, ili barem slutnju
da bi je mogao uspostaviti.
Stajao je na parkirali�tu, stra�njicom oslonjen o prtlja�nik svog auta,
pogledavaju�i malo na sat, malo na te snje�nobijele tenisice,
kad se iz mraka pred njim stvorio zapu�teni, krezubi mladi�. Nije izgledao ni
zdravo niti prisebno.
- �jor, jel imate deset dinara, triba mi za bus, mater mije u bolnici, ono, ka, za
sendvi� samo...
- Nemam, bri�i! � odgovori Tomo zlovoljno.
- Samo deset, ala, �ta ste taki...
- Nemam, reko sam ti. Gubi se!
- A je li, a za nove patike imamo, a? Ala, daj desetku...
- Slu�aj, gubi se il �u te prida vit, jel ti jasno?
Klo�ar se prigne i �apne mu smrdljivim dahom ravno u lice: -Ala, daj onda sto, tako
�u ti popu�it da� sutra do� po jo�!
- Ma mater ti jebem... - zare�i Tomo i spusti torbu na tlo, a klo�ar se hitro
sagne i zgrabi je. Nije stigao napraviti ni dva koraka a Tomo ga sustigne, zavrne
mu ruku iza leda i baci ga na haubu susjednog auta.
- Sad �e� ti tek popu�it, kume... - prosik�e i udari ga �akom iza uha tako da mu
�elo zvekne o haubu.
-Nemoj brale...
- Ma �ta nemoj, mater ti droga�ku! �ta nemoj? �ta nemoj? Nedaleko od njih prolazili
su ljudi. Tek bi ponetko malo usporio
korak, bacio pogled na scenu s mra�nog parkirali�ta, pa produ�io. Nakon desetak
udaraca Tomu i klo�ara osvijetle farovi automobila �to se pribli�avao isprva sporo,
a potom sve br�e.
- Tomo, jel sve okej? O�u i� zvat muriju? - vikne Anita iz auta. Tomo nije�no
zatrzne glavom, opusti �aku i protrese bolnim
prstima, a klo�ar malo odigne lice od lima, za�kilji i procvili: -A... Anitaaa...
Tomo ga ponovo pritisne na gepek, prigne se i bijesno �apne:
- �ta �u joj re�? A?! Da zove muriju, a?!
- Nemoj brale, ne�u vi�e majke mi...
- Pusti ga, to je Elektra, danki, sirotinja... -javi se Anita, korak iza Tome. On
podigne Elektru za ovratnik i gurne ga medu parkirane automobile:
- Dr� se dalje kad me vidi�, jel ti jasno, majmune majmunski?
- Staje bilo? - upita Anita kad je Elektra nestao u sjenama stabala.
- Ma ni�ta, �ivotinja neka... - odgovori Tomo slije�u�i ramenima.
-Jel ti nudija da �e ti... Ono, jel ti nudija felacijo? Svima nudi. On kratko
kimne.
- He-he... Zna�, znan dva, tri koji su provali, vele da nema te �enske koja...
Tomo joj naglo priprijeti ka�iprstom, pa iskrivi lice od boli.
- Okej, okej. Aj, pri�ekaj da parkiram, pa idemo jo� malo na noge.
- �ekaj malo, aj mi prvo reci di idemo.
- Vidi�e�.
- Ne�u ja ni�t vidit ako mi sad ne ka�e�, ovaj �as. Ozbiljno ti govorim.
- Ala, daj da prvo parkiram, to je minut samo!
- Dobro, al ja se ne mi�em odavde dok mi ne ka�e�.
Uto parkirali�tem zagrmi crni "golf u potrazi za mjestom, a Tomo mu se instinktivno
izmakne.
- Eto vidi� da se mi�e�! - dobaci mu Anita, sjedaju�i u svoj auto.
Parkirala je, izi�la i krenula prema njemu nose�i sportsku torbu iz koje su str�ale
dr�ke dvaju reketa.
- �ekaj malo - zaustavi je Tomo podignutim ka�iprstom. - �ta ti je to u ta�ki? Ne
pada mi na pamet da igram tenis!
- Koji tenis, di �e� ovde igrat tenis? - nasmije se Anita. - Badminton!
- �ega?! Daj, ne luduj, nismo djeca. Sad �u ja tu s tobom po mraku igrat dje�je
igre...
- �ta dje�je, to je olimpijski sport, �ovi�e! Ala, ne boj se, prija mi je zakupila
dvoranu, o�e otvorit klub, al su je sad banda po�eli zajebavat s papirologijon...
- Ma, ma stani, stvarno! I ti stvarno misli� da �u ja s tobom, u klubu, je li -
Tomo u�ini �enskastu gestu - igrat bagmintona?!
- Ne, nego badmintona, odvjetnice. Ajde, u�ini mi to. Ne�e nikoga bit, samo mi i
ona.
- Sto posto se i u rolama igra! Jelda je u rolama?
- Mila mala, du�o moj a, dobro j e sve... ������... Dobro j e, tu smo i dida i ja,
�����... Srce bakino, sve je dobro... �ta to tebe mu�i, du�o moja, srce moje, reci
baki, sve �e bit dobro... - ponavljala je Ru�ica, sjede�i na krevetu i grle�i Teu.
Mala bi se tu i tamo, obi�no malo poslije pono�i, znala probuditi u gr�evitom pla�u
koji bi potom u bakinu zagrljaju sporo jenjavao dobrih �etvrt sata. Tea nikad nije
kroz pla� izgovorila nijednu rije�, niti bi na ikoji drugi na�in odgovarala na
pitanja, a ujutro bi se �udila i tvrdila da se ni�ega ne sje�a. "Nikad, koliko ja
znam", slagao je Tomo onaj put kad gaje Ru�ica upitala doga�a li se to maloj i kod
njih, tamo, u stanu. Nije volio lagati, ali obe�ao je Tei, a to je bilo jedno od
rijetkih obe�anja koja joj je mogao ispuniti.
-Jel mo� samo malo laganije? - zamolio je Tomo. Hodali su prema parkirali�tu, a
njemu su bolni mi�i�i dopu�tali samo kratke korake. -Trebali smo odma krenit ku�i,
a ne jo� tamo �eretat pola sata...
- �ta je, rolere? Zerca muskulfibera, an? - odvrati mu Anita, opona�aju�i br�anski
govor.
- Nemoj zajebavat, izmo�dila si me s tim tamo.
- O� do� opet?
- Mo�da i o�u, al samo ako... Re�u ti kad se dogegamo do park-inga, ajd.
Stali su, nalak�eni s obje ruke na krov Tominog auta, svaki sa svoje strane i
osmjehivali se bez rije�i.
- Ima� mo�da �aku andola pri ruci? - upita napokon Tomo.
- Doma iman, al tu ne.
- Imam doma i ja. Andola, aspirina, sva�ta jo�, sve �ta �aku treba, al ne znam o�ul
se mo� dovest do doma ovakav, s ovim nogama.
-Ocu te ja bacit?
- Ma ne, zajebaj em se, mogu ja, nego samo nako...
- Okej, ti popi tu �aku tableta, pa se javi da ja mogu rezervirat za drugi put. Ti
bi ka mu�ko, pretpostavljan, mora tra�it revan� za ovo poni�enje rezultatsko
ve�eras, jel tako?
-Je, al pazi ovako... �ta radi� ovu subotu, jesi slobodna?
- Jes... Ajme, ni�an! Moran na Bra�, neku reporta�u napravit za nategnit normu.
- Okej, onda sljede�u subotu planiraj.
- A za �ta?
- Da i ja tebi poka�em neke svoje guste. Nije sve ni u znojenju ni u poni�avanju.
Ima muke i bez toga. I pazi, to je cjelodnevni boravak.
- Ocu ponit suhi obrok?
- Uzmi sve �to ti �ivot pru�a.
Jo� su se nekoliko sekundi gledali preko krova automobila, a onda Tomo prekine
�utnju punu naga�anja:
- Ajd, moram na bolovanje, �ujemo se.
- Okej, �ujemo se - re�e Anita i odlijepi laktove od lima. - A i vidimo se na sudu.
-Je... I fala ti za ovo ve�eras, bez obzira na... Odmahnula mu je visoko podignutim
dlanom, ve� brzaju�i prema svojem autu.
* * *
Dragi D.
Sino� sam opet sanjala. 1 nebi ja plakala da ona ne po�ne prva. Sidi na
podu i gleda i muci i onda se na kraju po�ne raz plakivat. Isto ka svaki put,
ne pla�e za pravo, samo se joj suze cide. Onda i ja po�nem pa do�e baka pa seja
probudin i glumin da ne �ujen i da ne mogu joj ni�ta re�. Baki Ru�ici je puno
te�ko. Ne mogu joj ja to nikako re� �ta sam opet sanjala. Govori dida daje baka
slaba a i on je isto slab samo se pravi pa ni njemu ne�u re�. Samo tata razumi. On
isto sanja samo je njemu mama druga�ija. Kod njega ne pla�e i ne sidi. Samo mu
stoji i gleda ka �ta i meni sidi i gleda dok ne po�me plakat. Tati ne moran glumit.
Reka mije da ne�e re� baki niti didijer daje to na�a tajna �ta mi sanjamo. Ja bi
mogla nju �ilu no� sanjat samo da mi ne po�me plakat. Ja znan da mrtvi ne mogu se
raz plakat ali se isto probudin svaki put i onda mislin daje sto po sto sigurno
daje �iva. Volijela bi da mi do�e svaku no� al da mi se vi�e ne raz plakiva.
* *
U nedjelju je dobio bolnu upalu mi�i�a, u utorak prvostupanjsku presudu za
Trifunovi�a, a u �etvrtak novo pismo od Govnara, prvo nakon vi�e od mjesec dana.
Tog dana nave�er opet je oti�ao s Anitom na badminton, a ona je cijelu ve�er
poku�ala iz njega izvu�i kamo je prekosutra vodi. Razi�li su se opet na
parkirali�tu, opet u nedore�enim gestama i s nejasnom slutnjom da se ono drugo
ne�to ljuti. U petak ujutro otkrio je da mu je netko po autu, na prednjoj i
stra�njoj haubi, na voza�evim i suvoza�evim vratima, nagrebao kri� sa �etiri slova
"C".
Pola sata kasnije, ispred dizala u zgradi Ivaninih roditelja, prenuo gaje Ivanov
glas:
- Alo, Tomo, dije pri�a? Ko �uri, glavu gubi...
- O, vi ste, dobro jutro. Ma donio sam maloj �istu majicu za �kolu, javila mije
teta Ru�ica da se flekala jutros...
- Dobro je, ima jo� vrimena do �kole. A ja se evo bija zaletija do pe�karije, da
uvatin �tagod dok jo� ima dobre ribe...
- Hvala vam za ovo no�as s malom, sino� mije opet ne�to iskrslo, pa sam...
- Ajde, molin te, pa zna� daje nama drago svaki put kad ona tu prespava. Nego, aj
pusti lift, ajmo mi gori na noge.
- A �to bi i�li pje�ke kad nam je ve� tu?
- Zna� ti onu "pitat �e te starost di ti je bila mladost"? Skaline su najbolje za
cirkulaciju. Ol ti ne zna� da ja, otkad san u penziji, lifton iden samo doli, a
gori se penjen na noge?
Tomo se nemo�no osmjehne i zakima, pa mu gestom ponudi da krene prvi.
- Neka, aj ti prvi, ti si mladi, al mi nemoj ute�. Tija bi te usput ne�ta pitat.
- Recite.
- Ja san vidija i znan da ti voli� moju... na�u Ivanu. A mislin da si i ti
vidija...
- Jesam, vidim to svaki dan.
Ivan se ne obazre na njegovu upadicu:
- Govoru da staron �oviku vrime leti, al meni dvi godine nikad nisu tako dugo
prolazile ka sad... A tebi?
- �jor Ivane...
Stari opet nastavi kao da ga ne �uje:
- Ne znan �ta �e mi bit te�e. Dobit vijest daje mrtva ili je do�ekat �ivu poslin
svega...
Tomo se zaustavi i okrene, pa ga prostrijeli pogledom:
- Ja ta�no znam �ta bi meni bilo te�e. Zato ne �ekam nikakvu vijest, nego �ekam
Ivanu.
Punac spusti vre�ice do nogu, ka�iprstom namjesti nao�ale i nakrivi glavu:
- �ivu je �eka�? �ivu Ivanu?
- Da, �ekam svoju �enu!
- A �ta si onda pored nje �ive na�a drugu �ensku?
- Molim?! Jeste vi normalni?!
- Pusti ti. Vidin ja, po svemu.
Tomi zabubnja u sljepoo�nicama. Za�miri sekundu-dvije, za-grizn_e donju usnicu, pa
se spusti tri stube, pokupi vre�ice i zgrabi Ivana pod ruku.
- Dostaje bilo penjanja, sad �emo se malo spu�tat.
- Pomalo, di si upra... � prestra�eno protepa stari.
- Za cirkulaciju ste mi stvarno pomogli. A sad vam o�u ne�to kazat. I pokazat.
Dovu�e ga do prizemlja pa izgura na parkirali�te.
- Tomo, koji ti je dava? Oli san �ta reka?
- Reka? Reka, reka, reka... - ponavljao je Tomo vuku�i Ivana do auta. - Sva�ta si
ti "reka", Ivane... Al nisi me nikad ni�ta pito staje s drugima, nikad, jebem ti
sunce sebi�no! Sve sam te slike ja gledo, sve sam te formulare ja ispunjavo! I za
Ivanu, i za svoju staru, i za svojeg brata, i za njegovu �enu. Di si ti bio za to
vrijeme? Doma, tugovo! Okitio si taj stan ko kapelicu svete Ivane, ja razumijem da
nema� i nemo� bogzna �ta vi�e napravit, al �ovje�e! Meni nestala cijela familija,
meni svako malo neki majmun �alje pisma puna govana, meni �piclovi namje�taju
nekakvu svoju igru, ja Srbima i oficirima spa�avam stanove, ja odgajam ono dijete
gore ija, Ivane, ja �utim ija �ekam svoju �enu! I ne samo da �ekam, ja i tra�im
svoju �enu! I onda mi ti... Jebenti, da nije ove kupovine ujutro i da petkom ne
karta�, ti ne bi provirio iz tog stana! I onda me ti pita� za neku �ensku!
Zaustavi se pred poklopcem motora, na kojemu je �irokim selo-tejpom bila
zalijepljena duplerica jutro�njeg izdanja Novog doba.
- O� je vidit? Evo ti �enska, jebenti �ensku!
Noktima podere papir, ispod kojeg se pojavi nagrebani simbol sa srpskoga grba.
- Dobra, a? - nastavi Tomo. - Al �ekaj, odozadi j e j o� bolj a, do�i, daju vidi�
zguza!
Baci vre�ice na tlo, pa povu�e Ivana do stra�nje haube. Na njoj je tako�er bio
nalijepljen arak novina, a ispod njega ista grebotina na laku. Do nogu mu se,
udariv�i o vrh cipele, ispod auta dokotrlja glavica luka iz prevrnute Ivanove
vre�ice.
- A? �ta ka�e�? Pi�ka i po, ko je ne bi volo? A i po bokovima je isto dobra, baci
oko!
Ivan je nepomi�no stajao i gledao u podivljalog zeta. Tomo se naglo primiri,
otklju�a vrata i sa suvoza�kog sjedala dograbi rasku-pusane novine, kolut �iroke
ljepljive trake i �kare.
- Eto, sad mi to nanovo preljepi, da mogu Teu odvest u �kolu. Nema smisla da ti
unuka gleda moju �valerku, jel tako?
-Tomo...
-Staje, svi�a ti se? Jo� bije gledo?
- Tomo, Tomo, mi tako ritko pri�amo...
- �ta se meni �ini, sve �emo rje�e i rje�e! - odbrusi Tomo pa pohita prema zgradi.
Zastane i vrati se, pa podigne vre�icu s majicom za Teu. - Ima� pet minuta!
Nakon par koraka opet se zaustavi i prijete�i zapilji u Ivana:
- I da zna� da idem gore liftom. Liftom!
- Ajd mi obe�aj da ne� nikad izrast u �enu, a? �ene uvijek kasne, evo gle ove,
deset minuta ve� kasni! A tu smo joj, ispod prozora, al ne, ona mora kasnit... Ajmo
mi isprobat ovo! - re�e Tomo i dohvati sa stra�njeg sjedala plavu plasti�nu kutiju,
sli�nu omanjoj aktovki. Otkva�i slu�alicu i doda je Tei:
-Ajde, ti je nazovi. Tri �est osam... �ekaj, ne, treba prvo pozivni za Split...
Stisni ovo crveno, pa...
- �ta zbilja to radi ka pravi telefon? - upita Tea. -A trebalo bi... Ajd, nula dva
jedan...
- A �ta �e mu pozivni za Split kad smo u Splitu?
- Ne znam, ne pitaj me ni�ta, pojma nemam o tome. Znam samo da prvo treba pozivni.
Ajde, zovi, nula dva jedan...
- Alo! - ljupko zavikne Tea, skoro minutu nakon �to je utipkala broj. - Tea Kriste
ovde. Anita, jeste vi? Evo nas na parkingu ispod va�e zgrade. Di ste vi�e? Koga?
Je, imamo, tati j e j u�er da �ef... A radi, evo... Aha! Tu doli. E, tu, na
parkingu! Mo�e, al �ekajte da njega pitan... Tata, pita Anita da ako �emo na minut
gori kod nje?
Tomo zavrti glavom i lupne ka�iprstom po satu.
- Alo, ne�e on. Aha... Okej, o�emo, al koji ste vi balkon? Tre�i odozdo... na
kraju... je, vidin bugenvilu!
Tomo je potap�a po ramenu i gestom zatra�i slu�alicu.
- Reci. Ma ne, em ti kasni�, em �emo gore ostat pola sata najmanje, em... Okej...
Al �ekaj, reci ta�no di si, mi smo dole kod gara�a, desno od glavne ceste, jel to
nama ljevo il desno... Okej, �ekamo.
Tomo isklju�i slu�alicu i vrati je u le�i�te, pa se prigne i zagleda kroz prednje
staklo:
- O�e nam mahnit s balkona. Samo di je...
- Eno onaj, tre�i kat, di je ljubi�asta bugenvila... Asti, jel to ona?
Na balkonu s bugenvilom pojavila se spodoba u vunenoj zimskoj kapi, s ronila�kom
maskom i disalicom. U lijevoj ruci visoko je dr�ala skija�ke �tapove, a u desnoj
reket za badminton. U sljede�em trenutku podigla je jednu nogu na ogradu balkona:
na stopalo joj je bila navu�ena crna peraja...
-Jel je to ona? - ponovi Tea. Tomo se istrzano, hrkavo, smijao kroz nos.
- Staje to bilo? - upita mala jo� jednom, kad se Anita povukla s balkona. -Jel to
neka va�a baza?
- Nije, nemam pojma. Luda je sto gradi...
Nekoliko minuta kasnije Anita je dotr�ala do njih, u trenirci i s ruksakom na
ramenu.
-Jeste ono bili vi sad na balkonu? - upita je Tea, izlaze�i sa suvoza�kog mjesta.
- Koje? Nemam pojma... - nasmije se Anita � ostani ti sprida, ja �u pozadi �est.
- Bi ja, al ne smin po zakonu...
- Bogati, �ta ti je pravni�ka �er...
- Samo se nemojte taknit vrata, jo� je mo�da fri�ka boja.
- Dobar dan, slijedite onaj auto! - rekla je Anita sjev�i do Tome. - Ili ne, mo�da
bolje onaj tamo crveni...
Tomo joj odvrati �irokim osmijehom.
l
- Aj sad mi mo� re� di to idemo, sila san i vezala se lipo.
-Ne�u jo�.
- Ma daj, evo, prise�en da ne�u izletit na prvon semaforu. Tomo zavrti glavom.
- Tea, aj mi ti reci kad ne�e tata.
- Bi ja, al ne smin po zakonu - odgovori Tea i zasmije se.
- Pa staje ovo, otmica?
- U Pribidrag idemo - odgovori napokon Tomo.
- U Pri... - iznenadi se Anita, a sjenka razo�aranja brzo joj preleti licem. - A
�ta ima tamo? Al imate vikendicu, il brod?
- Nemamo jo� ni�ta, al bit �e ne�to.
- Ima samo Kvazimodo -javi se mala.
- Tea! - podvikne Tomo. -Jo� samo jedamput da te �ujem! Mala otraga zgrabi ruksak i
izvu�e d�epnu elektronsku igricu,
pa po�ne �utke igrati.
- Imam tamo prijatelja, zemu jednog... - nastavi Tomo nakon nekoliko minuta vo�nje
u ti�ini koju je remetilo samo pijukanje Teine igra�ke.
- Spasio mi dvaput �ivot. -U, jebate!
- Aha, stvarno. Jednom skino �edu �ta me s tenka ve� imo na mu�ici, a drugi put ovo
na kraju. On me odvuko iz kukuruza i ubacio u zadnji kamion �ta se izvuko iz grada
s ranjenicima...
Oboje opet posute neko vrijeme.
- Obadva smo o�enili Dalmatinke, i obadva zavr�ili bez njih, al zato s njihovim
starcima. Opi�en tip skroz. Prije rata je vozio autotrke, pa se jedared sav
polomio, obje noge, skoro sva rebra... I presto moj Boro vozit, do�o rat i on odma
kreno, prijavio se u Gardu... Od sto tenkova, on je barem trideset sam skino. 1
�ta, uvatili ga �ede zadnji dan. Provuko se nekako, pa Mitrovica, logor, i sve
nekako pro�e, pa do�e vrijeme za razmjenu, kad �ta, prepozna ga tamo neko �ubre,
isto biv�i autotrka�, pa mu u zadnji �as polomi nekim pajserom opet obje noge i sva
rebra, jedva Boro �iv osto.I
onda �ekaj opet dva mjeseca u bolnici novu razmjenu... Sad je tu
kod �eninih.
- A �ta mu je s njon?
-A ni�ta, poginila gore, jo� na po�etku... I sad ti Boro lovi ribu, pravi vino i
izu�ava za zvonara u crkvi... Dobar je, i mene je ve� malo podu�avo.
- �ta, lovit ribu il pravit vino?
- Ne to, nego zvonit.
- �ekaj, o� re� da zvoni� u crkvi?!
- Samo ove lagane stvari, to�no vrijeme i to. Al tajno, ne zna �upnik za to.
- Aj da i to vidim!
- A, ne znam o� li vidit, zavisi o�e li �upnik bit tu il ne�e...
-1 za to sanja ponila klizaljke u rusaku?! Tea, jel ima� jo� koju takvu igricu?
- Neman, o�ete ovu?
- Ma ne, zezan se... Rade �u malo ubit oko, ako van ne smeta. �ta imamo jo� vo�nje,
po ure, tri kvarta, a no�as san dugo bila budna...
- Tulumarilo se, a?
- Mo� mislit! Prvo ni�an imala partnera za badminton... A onda san do uru i po
�itala skripte za neki idiotski program. Jebate, tri miseca smo radili u onon Word
Perfectu, a onda...
-Ja ti to ni�ta ne kontam, kompjutore i to sve.
- Nema veze, samo o�u re� da je onda nekoj budali palo na pamet, a taman smo svi
koliko-toliko nau�ili, i onda ne�iji suro ili kum uvali neki kretenski novi program
i sad �ila redakcija u�i ispo�etka. �ta na poslu, �ta doma, usuvo.
-A, pa to je neko sto posto mazno ljepu provizijicu! Dogodine �ete dobit novu
verziju, garant! Ne�to �ta niko drugi nema.
- E, ako ne i prije...
- Ajde, samo se ti zavali. Mo� i spustit sic. Tea, pomjeri se malo pozadi na moju
stranu.
Lagala je, nije joj se uop�e spavalo. �eljela je samo sklopiti o�i i nastaviti
misli od sino� i jutros, ovako, sad sasvim blizu tog �udnog �ovjeka o kojemu je u
zadnje vrijeme razmi�ljala gotovo neprestano. Po�eljela gaje kriomice, tu i tamo,
pogledati kroz jedva razmaknute kapke, htjela mu je s lica pro�itati odgovore koje
bi ina�e mogla doku�iti samo ako ga izravno upita, a to bi joj bilo odve� neugodno.
Kako razmi�lja o Ivani Kriste, nacionalnoj junakinji i svojoj �eni? Je li mu u
glavi, ispod njegove ko�e, �iva ili mrtva? Ne Ivana iz uspomena, prije rata, nego
ova danas, ba� danas, ba� prekju�er i ju�er i danas, od jutra do nave�er-je li mu
�iva ili mrtva? Ako je mrtva, je li zakopana, sama ili sa stotinama drugih trupala,
ili su je rastrgale zvijeri i podivljala stoka negdje na ni�ijoj zemlji, u blatu i
korovu? A ako je �iva, kako u Tominim mislima i osje�ajima provodi dane? Tuku li
je, siluju li je? Tko, kako, koliko, za�to? Zna li uop�e za sebe? Gdje je?
Virila je kri�om kroz trepavice, ali na Tominom licu nije mogla otkriti nijedan
odgovor. Vidjela mu je samo desni obraz, mo�da su odgovori s lijeve strane, tamo
odakle ga sad nitko od voza�a �to dolaze ususret ne stigne dobro vidjeti? Vozio je
s mirnim, jedva primjetnim osmijehom, nalik potpuno zadovoljnu �ovjeku. Kako mu to
uspijeva? Koliko truda mora svakodnevno ulagati da bi izgledao kao netko tko je tek
dio mno�tva, ili da bi njemu samome ostali ljudi bili nalik na njega, kao da su i
svi oni u istoj muci i nesre�i, pa se me�usobno razumiju i ne gnjave nikoga svojim
problemima?
Iz ovratnika Tomine majice virio je ru�i�asti vrh o�iljka. Tu mu je, znala je za to
iz novina i prije nego su se upoznali, geler probio vratne mi�i�e i zabio se u
kralj e�ak: daje granata eksplodirala samo pedalj bli�e, mo�da i samo centimetar,
Tomo Kriste danas bi, u najboljem slu�aju, bio nepomi�no tijelo sa svjesnom,
misle�om glavom. Misli li kad on o tome? Zami�lja li o �emu bi ta glava razmi�ljala
u takvoj situaciji?
I ova mala straga, prema njoj je i nje�an i �iv�an, poput svakog drugog oca na
svijetu, kao da nijedno od njih ne nosi nikakav poseban teret. Nema tu ni naglih
izljeva nje�nosti niti pretjeranih
provala bijesa. A i ona izgleda sasvim obi�no, kao daju ni�ta veliko ne mu�i,
premda je jasno daje dovoljno inteligentna, da sve shva�a i daje mora mu�iti tisu�u
pitanja koja njenim vr�njacima i ne padaju na pamet.
Njih dvoje kao da su s nekog drugog planeta, kao da znaju mnogo vi�e od ljudi oko
sebe, ali se moraju prikrivati i praviti se da su isti kao svi. Moraju tako, jer
moraju pre�ivjeti. A opet, toliko su upadljivo druga�iji...
Pravila se da drijema sve dok nisu parkirali na pribidra�koj rivi, na korak od
mora.
- O! - trgnula se kad je Tomo povukao ru�nu ko�nicu. - Ve� smo tu?
- Aha! - odgovori on ponosno, kao da ju je doveo u svoje rodno mjesto. - Pripazi s
vratima, fri�ko je lakirano, trebalo bi bit suvo, al nikad ne zna�...
- E, stvarno, to san te zaboravila pitat, staje to s tin vratima, jel te neko
udrija?
-Nije, nego...
- To se zove "ide u rok slu�be" -javi se Tea straga, ne skidaju�i pogled s igra�ke.
- Aj, dosta vi�e tog pi�tanja, gasi to i idemo - obrecne se Tomo. - Re�u ti posije
- odvrati Aniti. - Ma pizdarija, ni�t posebno...
Taman kad su izi�li iz auta, selom se razlila zvonjava iz crkve.
- Evo ga, radi Boro! - upozori Tomo Anitu. -Jel �uje�? Ovo je bilo prvo selo, prva
crkva u Dalmaciji sa �etir zvona. Jel �uje�? Nije ono "din-don", klasi�no, jel
�uje�: "dun-do-den-din, dun-do-den-din"... - mahao je pred njom ispru�enim
ka�iprstima. - I pazi sad, �uj ovo, na kraju zavr�i uvijek ubrzano, zadnji je
uvijek nekako "du-rolendin!", sva �etir, to je Borina inovacija za podne, a ima i
drugih, jo� boljih...
Anita osluhne, pa se osvrne prema Tei. Mala joj odvrati pogledom ukri� i s dva
prsta dopola ugurana u usta. Tomo je po kamenim plo�ama ve� grabio uzbrdo, prema
zvoniku:
- Ajmo, dok nam nije uteko na drugu stranu!
- Staje, nije tebi ovo ba� puno drago, a? - upita Anita malu. Ona joj odvrati
rezigniranom grimasom, a Anita zastane.
-A staje, reci mi?
- Ne volin ga... - odgovori Tea sporo se uspinju�i mimo nje. -Moga je izvu� i mamu
ka �ta je i tatu izvuka, a nije.
Anita zanijemi i po�eka jo� nekoliko trenutaka, a onda produ�i za djevoj�icom koja
se bezvoljno uspinjala uskom uli�icom, poplo�anom sjajnim sivkastim kamenom.
- �uo sam te, sve sam �uo! - vikao je Tomo gore, pred vratima zvonika. - Dvaput si
fulo na trici i jedamput na dvojki, sve sam �uo! �eli Pribidrag je �uo! Nije nikad
u povijesti ovo selo imalo ovako u�ljivog zvonara! Ko motkom da mlati� oraje, tako
zvu�i!
Na uskim se vratima u podno�ju zvonika, gegaju�i se, pojavi mu�karac mladena�koga,
gotovo dje�a�koga lica, i prorije�ene plave kose:
- Ti �e� mi kasti, nemoj sad da zovem vlasti! - podvikne i on na Tomu, pa se zagrle
i zatap�aju po le�ima.
-Anita, ovo je Boro, moj zemo o kojem sam ti pri�o. Prvak svijeta s tromblonom, al
o�ajan zvonar. Anita je novinarka iz Novog doba, doveo sam je da pi�e o ovoj
sramoti od tvoje zvonjave...
- Drago mije, ne znam �ta vam je napri�o, al znate onu staru: "ne veruj mu�karcu
koji la�e"!
- Bez brige, pogotovo ako je jo� i odvjetnik.
- Is! Ti su najgori... Nego, �ta se ti ne javi� prije neg �ta do�e�, a ne ovako...
Imam jednog na Vranskom jezeru, ka�e "samo javi kad treba, ka�ikara i �arana uvijek
ima". Mogo sam mu javit da sam znao, fi� da napravimo, ko ljudi...
- Ma nema veze, nismo mi do�li da jedemo...
- Ne, nego da zajebavate po�tenog zvonara... Aj, smislit �emo ne�to. A ti, Tea,
Teke, jel ima� momka?
- A jel ti ima� neko drugo pitanje? Svaki put me isto pita�! Neman, a i da iman,
tebi ne bi rekla!
- Bogati! Oprosti, ne�u vi�e, majke mi!
- To si i zadnji put reka.
- Izvini, stvarno... A s koliko �e� pro�?
- �ta je to tebe briga?
- Tea! - podvikne Tomo. - Sad �e� �utit dok ti ja ne ka�em da
smije� govorit, jel jasno?
* * *
- Nikad ni�an vidila ve�u konobu! - rekla je Anita desetak minuta kasnije, dok su
sjedali za veliki drveni stol, prekriven dvama izblijedjelim plasti�nim
stolnjacima, jednim na kvadrati�e i jednim na jabuke i kru�ke.
- E, a ima ih ovdje u mjestu jo� dosta takvih. Ima i ve�ih - odgovori joj Boro,
vade�i �a�e iz staroga kredenca. - Ovo ti je garant selo s najve�im konobama u
cijeloj Dalmaciji.
- �ekaj, a za�to? Pa nije ovaj kraj poznat po nekon vinarstvu.
- Nije, al je bio po brodarstvu. Otac od mog punca, zna�i dida od moje pokojne
�ene, on je bio jedan od zadnjih brodograditelja, ovih, kako se ka�e, drvenih, na
k...
- Kalafata?
- Kalafata, bemti, nikak to ne mogu zapamtit... Tu su se unutra radili ovi manji
dijelovi, rebra, poklopci, kormila... Toje, zna�i, bila radionica, a dole na pla�i
navoz. Vele daje stari osam ljudi zapo�ljavo preko cijele godine. E, al onda do�li
partizani, komunizam, i poso mu prno u rosu. Sin mu prvo o�o radit u �ibenik, u
tvornicu, onda se krenulo s iznajmljivanjem za turiste, malo ovo malo ono, i eto,
navoz posto pla�a, a radionica postala konoba. Dva, tri burenceta vina i stovari�te
svega i sva�ega. Al �ta, do�o zet iz Slavonije i uradio od toga svoje carstvo...
Pregradio, napravio malu sobicu, malo kupatilo, stavio krevet, a more mi na deset
metara, �ta� bolje?
- Vidi mi zeta �ta se fali s doton, a? Ki da mu je �a�ina! - promrmlja s vrata
konobe nasmije�eni izborani starac u plavom radni�kom odijelu, izblijedjelom od
godina i pranja.
- �jor Filipe! - vikne Tomo i krene prema njemu s ispru�enom rukom. - Ba� sam htio
pitat ovog va�eg glupog zeta di ste. Upoznajte se, ovo je Anita, Teina i moja
prijateljica iz Splita... Anita, �jor Filip, punac od ovog bezveznog zvonara i
la�ljivca...
- Drago mije - rekla je i pustila da joj se �aka utopi u kvrgavom dlanu star�i�a s
ogromnim, hipnotiziraj u�e svijetloplavim o�ima.
- Nego, ljudi, znate �ta �emo? - prekine ti�inu Boro. - Jel svi volite �koljke na
buzaru?
- Ako su fri�ke i ako nisu s neke ruzine... - odgovori Anita.
- Ne�e, s kamena �e bit... Ovako, ja prvo idem na�as u ku�u da zovnem malog Matu da
me zamijeni na zvonima do ve�ernje, a onda idemo po dagnje. Jel mo�e? Ko �e sa mnom
u more?
-Jesi lud?
- Tebe nisam ni ra�uno, znam da si ti stra�ljiv. Ti, Anita?
- Mogla bi, al neman kupa�i, pa...
- Nema blema, bili tu neki Italjani lani, tri dana njih �estero, a kad je zabubalo
po �ibeniku, spakovali se u pet minuta i pobegli. Ostavili kostima, ga�a, peraja,
svega. Ja sve opro, spremio, ko zna, mo�da opet do�u. Donjet �u ti pa vidi.
- Dico, gu�tajte kad van je bog da! - pozdravi ih Filip i ode s Borom u ku�u na
suprotnoj strani dvori�ta.
- A staje, vas dvoje? �ta ste zamu�ali tako? - upita Anita kad su ostali sami.
- Ni�ta, ova mala me svaki put osramoti kad do�emo ovde...
- A �ta me onda vodi�? - sikne Tea s praga. - Zna� da ga ne volin i da ne volin tu
dolazit.
- Tea moja... - krene Tomo pomirljivo i sjedne do nje pa je zagrli. - Stoput sam ti
reko, nije Boro ni�ta mogo napravit. Ja mu vjerujem, dvaput mije �ivot spasio,
vjeruj mu onda i ti. Da nije bilo Bore, ne bi danas ni mene bilo, nemoj mi ni to
zaboravit... Ne mora� ga volit, al barem budi pristojna, pliz. Osim toga, zna� da
te ne vodim svaki put, danas smo i�li s Anitom, pa sam htio da budemo skupa.
Tea ga ravnodu�no pogleda, brzo poljubi u obraz, pa ustane:
- Okej, bit �u pristojna.
-Jel stvarno okej?
- O� se kladit?
- O�u, evo za pedeset.
- �ega pedeset?
- Dinara, bogati! �ta bi ti, dolare?
- Aj dobro. Anita, presijeci!
�im su se rukovali, mala otr�i na pla�u i po�ne bacati oblutke u more. Tomo pogleda
Anitu, pa za�miri i rezignirano zakima:
- A �ta �e tek bit kad ude u pubertet...
- Ti zna� za�to ga ne voli? -Ma...
- Menije rekla, gori, ispod crkve.
- A eto, onda zna� i ti. Ma, jednom smo Boro i ja ne�to pri�ali, mislili smo da ona
spava na kau�u, a zapravo je �pijunirala, prislu�kivala. On je zadnji pre�ivjeli
koji je vidio Ivanu, pa sad mala...
- Evo ga, mogo bi va� doma�in i du�an otvorit! - prekine ih Boro s nabreklom
plasti�nom vre�icom u ruci. -Jedna je bila prava Italijanka, onako oja�a, al ova
druga mr�ava ko ti, pa nadi �tagod njeno. Kupatilo ti je tamo, ona vrata levo.
- Fala za ovo "mr�ava"! - dobaci Anita preko ramena, odlaze�i prema kupaonici.
-Ja nikad ni�t nisam lago, samo �edama, Tomo zna... Ajd, idem se i ja u sobu
presvu�, vidimo se za pet minuta.
Tomo je ostao sam u konobi. Uzme �a�u, �u�ne kraj ba�ve, pa pro�ap�e: "Tugica...".
Tako su on i Ivana jo� u Zagrebu, u studentskom domu, nazvali ono stanje kad
�ovjeka iznenada obuzme osje�aj daje potpuno suvi�an i daje proma�eno i pogre�no
sve �to radi, od ro�enja do danas: gusta i te�ka mje�avina samosa�aljenja i
prekora-vanja samog sebe. Otpio je gutljaj neprozirnog vina iz napunjene �a�e pa ga
krenuo valjati jezikom po ustima, �mire�i i ni�u�i slike iz sje�anja. Kad bi Ivanu
uhvatila "tugica", najbolji je lijek bilo lagano �e�kanje - po glavi, licu, vratu,
ramenima, le�ima... sve dok ne zaspe. Nekad bi joj taj san potrajao satima, nekad i
samo petnaestak minuta, ali uvijek bi se probudila raspolo�ena, bez ikakvih naznaka
"tugice". A njezina terapija za njegovu "tugicu" bio je seks. Njemu se isprva nikad
ne bi dalo, ali ve� za nekoliko minuta na�ao bi se u vrtlogu u kojem nije postojalo
ni�ta osim pohote.
Zagrcnuo se vinom sjetiv�i se popodneva kad je prasnula u smijeh i rekla mu koliko
je smije�an kad, svaki put nakon takvog seksa, ustaje i gol gleda kroz navu�ene
zavjese, pa eufori�no naglas kuje planove za bolju budu�nost. I svaki put tako.
- A �ta ti �u�i� kraj bureta? - prene ga Borin glas. - Lak�e ti je da legne� dole i
otvori� usta ispod slavine, he-he...
Tomo se pridigne:
- Ma, zamislio se ne�to, poso...
- �ta, jel jo� brani� �ede?
-A branim, �ta �u. Al nisu oni �ede, reko sam ti ve�, oni nisu. To je jad i �emer,
nemaju vi�e ni pro�lost ni budu�nost...
- Zna�i, ne�to ko ja?
- Ma ajde u kurac, Boro, ne seri. Samo ocu re� da nemaju ni�ta osim tih stanova, da
nisu bili u ratu i da su ostali tu. Djeca su im mo�da �ede, nekog smo im mo�da i mi
skinuli gore u kukuruzima, i to je u redu. Djeca mo�da jesu, al oni �ede nisu, oni
ne. Ne oni.
- Lepo su ih bome odgajali!
- Tomo! -javi im se Anita iza leda. -Jesi siguran da ne� i ti s nama? Gle, na�la
sam ti kupa�e, vidi! Taljanske!
Kroz od�krinuta vrata kupaonice virilo joj je samo lice i ispru�ena ruka u kojoj je
dr�ala mu�ke tange s uzorkom leopardova krzna.
- Evo sad �u, samo da mi Boro obrije pazuhe i bikini zonu! -odgovori joj Tomo.
"Tugica" je nestala istog trena. Boro ga gestama upita je li mu Anita ljubavnica,
pa �eretski nakrivi glavu nakon �to mu je Tomo odre�no odmahnuo.
- Ma daj, �ta ti je? - odvrati mu ispod glasa. - Pa ne bi valjda malu vodio s
ljubavnicom!
- Jebote, jel �uje� ti sebe? Po�o si govorit ko pravi Dalmatinac!
- A ove? -javi se opet Anita iza vrata, sad bez lica, samo s rukama iz kojih su
visile ra�irene zelene bokserice s crvenim srda�cima.
- Ne�u, to su �enske! To daj njemu.
- Nema �anse, ja o�u one prve! - nadove�e se Boro.
- A ni�ta, vi se obrijte i dogovorite, a ja iden vidit kakvo je more.
* *
Trebalo joj je nekoliko minuta da se raspliva i ugrije u hladnom moru.
- Do�i napolje, po alat! - viknuo joj je Boro s pla�e. - Ne mogu ja sve sam, vidi
me kaki sam!
Doista, izgledao je kao vlastiti odraz u vodi: nekako prekratkoga trupa, predugih
ruku i s nogama paralelno izvijenima udesno pa nazad prema sredini, zbog �ega je
gornji dio tijela, valjda radi ravnote�e, naginjao ulijevo. Odje�a je sve to
donekle prikrivala, ali sad, samo u kupa�im ga�icama, Boro joj je izgledao
zastra�uju�e. Pored svega, obje su mu noge bile prekrivene duga�kim ru�i�astim
�avovima, a jedan mu se takav o�iljak, dulji od pedlja, protezao okomito i preko
trbuha. Anita se strese pri pomisli da �e sad s njim dijeliti more... Jednom je,
jo� kao mala, napravila na pla�i u Du�ama scenu roditeljima: nije se htjela kupati
nakon �to je jedan �ovjek iz invalidskih kolica u more odnio svoju �enu odrezanih
nogu, s debelim izobli�enim batrljcima umjesto bedara, i pomagao joj da pliva. Sve
su joj kasnije majka i otac obja�njavali, sve joj je bilo jasno jo� tada, ali te
nelagode nikako se nije mogla osloboditi. U�asavala se i same pomisli da se kupa
pored nekoga s ikakvim vidljivim znakom neke sada�nje ili ranije bolesti. U
susjednoj uvali, u istome moru, mogao se kupati cijeli sanatorij kljastih
paraplegi�ara, ali ne pred njom, ne pred njenim o�ima. Bilo ju je stid zbog toga,
ali nije si mogla pomo�i.
- Ma kakav alat, �ta �e ti alat za pedo�e? - vikne iz mora.
- Kesica, no�, maska i ovo! Jel zna� �ta je ovo? - odvrati joj Boro.
- Znan, za vadit kamenice! Al ih ima tu? -Is!
* * *
Gledao ju je preko Tee koja mu je toplim sitnim �ljunkom zatrpavala bosa stopala
�to su virila iz zavrnutih nogavica. Sjedio je naslonjen na stijenu i sporim
treptajima nastojao otklanjati svaku misao �to bi nai�la. Odlu�io je odmoriti se
koliko god mo�e, isprazniti se i plutati, pa makar to trajalo samo pola sata, makar
i na suhom. Jedino �to gaje zanimalo bile su mokre i sjajne, suncem nagla�ene,
gotovo prozirne, dla�ice pri dnu Anitinih le�a. Odbijao je misliti o Ivani i njenim
le�ima, o tome koliko je njoj volio hvatati te dla�ice, samo usnama, i nje�no ih
usitno povla�iti sve dok se i zadnja ne izmigolji, pa opet... Odbijao je zami�ljati
taj osje�aj medu usnama, nije htio ni misli niti sje�anja, htio je samo gledati te
dla�ice i biti prazan, rastere�en, nevidljiv i nezanimljiv.
Nije uspio, ni ovaj put: Anita je lijepa �ena, a ljupke svijetle dla�ice uzdi�u joj
se s naje�ene ko�e i po podlakticama, i po bedrima, i po licu ispred uha... Previ�e
Ivane, previ�e pohote, previ�e nejasnih impulsa... Tugica.
- Jelda je to savr�eno? - upita Tomo nakon duge �utnje, u trenutku kad su s
magistrale skrenuli za Split. Anita je sjedila straga, s glavom usnule Tee u krilu.
- �ta to? - odvrati tiho Anita.
- To da lijepo iza�e� iz ku�e, okupa� se, usput nabere� �koljke... Pa se vrati�
pred ku�u, o�isti� te �koljke i vrati� u more sve �ta tebi ne treba... Uzme� svoje
vino, svoj �e�njak i per�un, sve je tvoje, pa napravi� ru�ak za koji bi neko drugi
u gostioni moro masno platit, i onda jo� sve ono �ta ti ostane, ljuske te i sve to,
opet vrati� u more... I nave�e ode� mirno spavat, jer zna� da je sve jednostavno,
sve u redu i kako treba. I sve je u krugu od pedeset metara, i sve u krugu koji ima
smisla.
- Tomo, nemoj se uvridit, al sere� brokve. Nit si ti i�a po pedo�e, nit si ih ti
�istija, nit si ih ti kuva...
- Pardon, �istio sam! -Jesi, tri i po �koljke!
- Dobro, pa nisam ih ni pojo puno vi�e.
- Eto vidi�! A meni pri�a� pri�e... A daj mi reci, sad na kraju, za�to si ti uop�e
mene vodio s vama tamo? Onako, ba�, za�to?
- Ako ba� pita�, eto, htio sam da ti priu�tim lijep dan. A i da vidi� gdi �e� me
mo� na� za godinu dana.
- Mo� mislit, Tomo Kriste, advokat iz Pribidraga! U slobodno vrime uzgaja pome!
- Vjeruj meni, �to manje mjesto, to ve�a potreba za advokatom!
- �ta ti zbilja misli� preselit tamo, �ovi�e? -Aha.
- A �ta� s malon? Vidija sije danas.
- Ne znam jo�. Ako na�em ovako neku ku�u s dvori�tem i pla�om u blizini, mo�da se
i pri vikne.
- Ma daj, molin te... A po zimi �e svaku ve�er slu�at tatu i barba Boru i njihove
dogodov�tine iz rata...
- Vidit �emo, ne znam jo� detalje - zaklju�i Tomo, zaustavljaju�i se pred Anitinom
zgradom. Kad se Anita, otvoriv�i vrata, oprezno pomaknula udesno, Tea se, i dalje
spavaju�i, pridigne na koljena i jo� je ja�e zagrli oko struka.
- Zna� �ta? - pro�ap�e Anita i pritvori vrata najbla�e stoje mogla. - Ajmo mi prvo
vas dvoje spremit doma, a ja �u se onda sna�.
- �ta� se ti snalazit, ne budi luda, jebenti, kasno je ve�... Tea...
- Pusti nju! Ja �u lipo uzet taksi, ne� ti snala�enja...
- Ma daj, molim te, pa tu smo ti pod prozorom... Teice, ljubavi, aj pusti tetu
Anitu, mora i� spavat, moramo i mi...
- Ajmo mi prvo do vas, �aj mi ju je budit ovako.
Tomo slegne ramenima pa se vrati za upravlja� i krene unazad. Obgrli naslon
suvoza�kog sjedala, okrene se i, umjesto u stra�nji prozor, zagleda se u usnulu Teu
koja je, obujmiv�i Anitu, ispreplela
prste na njenom desnom boku. Na lijevom joj je bio obraz, nagnje�en i iskrivljen,
�ine�i joj lice smije�nim i dirljivim istovremeno. Pogled mu se zamuti, a noga
nje�no pritisne ko�nicu.
- Nije to sve lako, a? - javi se tiho Anita nakon nekoliko sekundi.
- Nije. Nije lako... - odvrati Tomojo� ti�e. - Nije, nije, nije, nije, nije... Da
ga jebe�, nije lako.
Duboko udahne, pa se zagleda u Anitu:
- Tebi je jasno da ja nju u�asno volim, ovu malu. Jel tako da ti je jasno?
-Jasno mije. Nema� pojma koliko mi je jasno... Odjednom su se i njoj o�i po�ele
puniti suzama. �utjeli su i gledali se, oboje paze�i da uistinu ne zapla�u.
- Ajmo dalje, ajmo dalje! - progovori Tomo i oprezno �mrcne. - Pa makar i u
rikverc!
* *
- �ekaj samo malo, pokazat �u ti, samo da se ovoga svega rije�im. Oprosti zbog
nereda, nisam znao da �e� do�... - �apnuo je kad su u�li u predsoblje. Anita je
nosila Teu, a on je krenuo polako spu�tati svoj tovar, najprije pleteni demi�on s
vinom, kutiju s mobitelom, onda svoj, Anitin i Tein ruksak. Na prstima je oti�ao do
dje�je sobe i otvorio vrata, a Anita gaje slijedila.
- O�emo je presvu�? - pro�aptala je, spustiv�i djevoj�icu u krevet.
- Neka, nema veze danas. Samo je pokrij.
Lagano je poljubila Teu u sljepoo�icu, pokrila je i iskrala se iz mra�ne sobe, jo�
jednom preko ramena pogledav�i malu. Tomo tiho zatvori vrata.
-Jesi �iva? - pitao ju je tri koraka dalje, pred vratima kuhinje. - Sad �u ti
pozvat taksi... U stvari ne, ajmo prvo popit jo� po �a�u ovog Borinog crnjaka, a?
- Mo�e. Al bevandu, ne mogu vi�e �ilo... Jebate, �ta ti je uredna
ku�ina!
- Malo se koristi, pa ju je lako sredit. Nego, da te pitam jednu stvar, stalno se
ne�to �eniram, a zanima me... Ti vi�e na poslu ne mora� �eprkat po meni? Ono, nisi
vi�e zadu�ena za iskopat neku prljav�tinu pa da mi ne�to napakuju?
- Ni�an, pa rekla san ti. I zato sad radin za obe rubrike, dupli posal za istu
pla�u.
- A jel neko drugi mo�da dobio taj zadatak?
- Od ovih mojih nije niko, procurilo bi do mene. Primili su neki dan pet, �est
honoraraca, al to su klinci, ne virujen da bi njima to dali... Ma, to ti je s
novinama, ono staje atraktivno danas ne zna�i da �e bit i sutra. A �ta, ti si
ku�nija ne�ta, osjetija?
- Ma ni�ta, dapa�e, pa me zanimalo. Ostavit �u se tih delo�acija i upadanja,
dogovorio sam s gazdom. Najesen najkasnije. Ajd, sjedi tamo u fotelju, il na kau�,
zavali se...
- Ajme, jel bi se smila izut? Nove su patike, ne�u te ugu�it...
- Normalno, raskomoti se.
Izula je tenisice i sjela postrance u kut kau�a, nalaktiv�i se na debeli naslon i
odlo�iv�i �a�u na niski ormari�:
- To san te isto tila pitat u autu, ako zbilja misli� odselit u taj Pribidrag, �ta
�e oni bez tebe?
- Srbi? Ovi ni�ta, njih zastupam do kraja, al nove ne�u uzimat. Dosta mi je i
govana i Govnara i izgrebanog auta... - odgovorio je, sjedaju�i u fotelju na
suprotnoj strani kau�a.
- Al ti je ko izgreba auto? Zato ti je fri�ka boja?
- Aha. Ju�er tre�i put. Ocila mi crtaju, jebala ih ocila. I malo usta�ko "U" ispod,
ko potpis autora...
Otpije malo vina pa se zagleda u �a�u:
- Pogledaj ti �ta Slavonac Boro radi, a?
-Je, odli�no je. I to je stvarno �udo, jer oni nemaju neku lozu tamo. Imali su
nekad, al je to sve uni�tila filoksera i peronospora, a ni�ta drugo se ne prima.
Jesi znao ti da je �ilo misto prije tristo, �etristo godina dobilo ime po toj sorti
staje izumrla?
- Nikad �uo.
- Ni�an ni ja do prije par godina.
- �ta, pali� se na vinarstvo i te stvari?
- Nije, nego san ne�ta pisala o tome, reporta�icu neku, prije par godina... A i
biv�i mu� mije otamo, po materi.
Tomo podigne obrve i odlo�i �a�u na stoli�:
- Anita �elan, vi ste bili udati?! Za�to ste to dosad krili od suda?
- Ma, �ta �u ti pri�at monade. Niti dvi godine, a onda smo se razveli u pet minuti.
Sad san ve� i duplo du�e razvedena neg �ta san bila u braku...
- A gdi je sad gospodin? Jel neki kolega iz redakcije?
- Ma koji kolega, jo� ve� debil... Njemu daj pive, trave, pusti mu Franka Zappu i
mo� budali iza leda �ili dan �init �ta te volja, ako te volja. Plovi negdi, neman
pojma. Pobiga je od rata, prvi dan.
- �ta, Srbin?
- Hrvat sto posto, od glave do pete. I pizdun isto.
- Oprosti, ne�u te vi�e gnjavit...
- Ma ne gnjavi� ni�ta, briga mene. Nego, ja san tebe tila jo�jednu stvar pitat oko
tog Pribidraga, ako smin? �ta �e� ti ako... O�u re�, kad ti nadu �enu, kad je
puste, �ta �e� s njon u Pribidragu?
- A ne znam... Mislio sam, ako ju izvu�emo, da bi joj manje mjesto bolje pasalo.
Ku�a, dvori�te, ti�ina... Mo�da bi joj to bolje pomoglo od lifta i stana na petom
katu. A mo�da i ne bi, ne znam. Vidit �u kad do�e. U svakom slu�aju, ja to o�u
kupit. Imam ne�to svoje love, ostalo �u dignit kredit, imam vezu u banci pa �e bit
lak�e, i eto... Kako se to tu ka�e, "infi�a san"?
Zakimala je, a onda joj je zatrebala skoro cijela minuta ti�ine da se ohrabri:
-Ako ti nije problem... O�u re�, ono, pitan skroz privatno... Ne mora� mi
odgovorit, ono, ako ti je tlaka i to...
- Reci vi�e!
- Ma... Jel mo� ti to nekako odredit, �tajaznan... U postocima, eto... Koliko ti
nju zbilja �eka�, ono, �ivu, a koliko se boji� daje mrtva?
- Nemam pojma... Stvarno nemam pojma. A ti? -A jebate... Ne znan, sad si me
zasko�ija...
- Ajde probaj. Probaj se stavit u moju ko�u. Novinarka si, ima� manje-vi�e sve
informacije koje i ja imam. �ta bi ti rekla? A onda imamjo�jedno dodatno pitanje.
- Koje?
- Re� �u ti kad mi odgovori�.
- A�ovi�e...
- Ne mora� birat rije�i. Samo istresi �ta misli�, ja se nemam �ta vrijedat. Ajde,
ba� me zanima.
- A dobro, evo ovako...
Tomo se uto naglo trgne i stavi ka�iprst pred usta. Pridigne se i tiho ode prema
Teinoj sobi. Aniti je ova stanka dobro do�la da pribere misli i odabere rije�i
kojima �e mu odgovoriti, ali i za to da malo razgleda prostoriju u kojoj su
sjedili. Kao u kuhinji, i ovdje je sve bilo na svome mjestu. Trosjed, dvije fotelje
i stoli� u klasi�nom rasporedu ispred televizora, zidovi bez ijedne slike, visoka
staja�a lampa u kutu, polica s tek po nekoliko knjiga na svakoj eta�i... Tomo
Kriste, zaklju�ila je, ili je bio opsjednut uredno��u, ili je i ovaj dnevni
boravak, kao i kuhinju, vrlo malo koristio.
- Sve okej? - upitala ga je kad se vratio i sjeo u svoju fotelju slegnuv�i
ramenima.
- Sve okej, u�inilo mi se bilo da pla�e. -Ja ni�an ni�ta �ula.
- Nisam valjda ni ja, ili jesam, ne znam... Izludit �e me to... Nego, gdi smo
stali?
- Pojma neman... O Pribidragu smo ne�to pri�ali, o vinu...
- He-he... Anita �elan, ovaj sud nema ni vremena ni volje za va�a izvrdavan]a. Da
�ujemo, dakle, va�e o�itovanje.
-Jebate, jesi udav! Okej, evo... S jedne strane, navodno ima masu na�ih koje oni
�uvaju za razmjenu. Ovi govore "svi za sve", al
sigurno ijedna i druga strana dr�e nekog va�nijeg koga mogu minjat za deset svojih.
Zna�i, mo�e bit da je dr�e i �ekaju da in na�i cape nekog generala ili �tajaznan
koga. To bi zna�ilo da je dr�e negdi u pamuku, da paze na nju i da �ekaju kad �e
nas mo� ucjenjivat... A s druge strane, jebiga, mo�e bit i da su je ubili �im su je
vidili. Mislin, mo�e bit, ne mora, ali mo�e. Jebavala inje sve po spisku na radiju
koje se �uje i na drugu stranu i na sve strane... Al, opet, previ�e je ba� zato
poznata da bi je tek tako... �tajaznan, mogu�e je ijedno i drugo. A ko zna staje
sve jo� i izme�u ka mogu�nost... Tomo joj se cijelo vrijeme blago smje�kao.
- Svaka �ast, odli�no ti ide u mojoj ko�i. Sve te tvoje mogu�nosti meni stoput na
dan pro�u kroz glavu. A pogotovo ove izme�u. Ni�ta nisam pametniji od tebe... Sad
te jo� moram pitat i ono drugo. Zna� "Kviskoteku", onu prvu igru, a-be-ce pitalice?
E, sad ti meni reci �ta sam ja najvi�e? A - naivac koji vjeruje u to da �e mi Srbi
vratit �ivu i zdravu �enu u zamjenu za nekog generala ili pilota? Ili be � govno
koje je diglo ruke od svega i misli da mu je �ena mrtva? Ili ce - �onja koji ne zna
�ta bi mislio, a svaki dan mu kroz glavu pro�e da mu �enu mo�da ba� u to vreme
siluju, ili da trune u gomili tjelesa kroz koju prolaze crvi, ili da �e mu do� ku�i
polumrtva ko, ne znam, zombi neki? �ta ti se ja �inim najvi�e od toga?
- Ma daj, pa nemo� �ivit ako samo tako crno gleda�...
- Da? Ima i bijelo ne�to?
- Ma, ma, ne, ma... Mora bit i bijelo! - uzmuca se Anita.
- E, ja imam samo crno, i to Borino crno. Ajmo jo� po dva prsta, pa idemo spavat.
- Ajme nemoj. Bolje mi nazovi taksi. Stvarno sam ve� popila...
- Sigurna?
- Sto posto. Moran doma, de�urna san sutra.
Tomo ustane i ode do telefona, Anita ga otprati pogledom. �ula je kako podi�e
slu�alicu i priti��e brojke. Ustane i pribli�i mu se tiho s leda. Naru�io je taksi,
spustio slu�alicu i okrenuo se, pa ustuknuo spaziv�i je na korak od sebe.
- Jebenti, prepala si me!
Ona mu se zagleda u o�i:
- Tomo Kriste, iman i ja pitanje za tebe. Za�to mene uvati straj svaki put kad te
po�elin zagrlit?
- Ne znam. Valjda zato �ta zna� da se, bome, ima� �ega bojat. Nasmije�e se jedno
drugom, a onda joj Tomo nje�no dlanovima
privu�e glavu i poljubi je u �elo.
- Reko je za dvije minute.
- Okej, idem... Fala ti za izlet, poljubi malu, �ujemo se. Zgrabila je ruksak i
brzo izi�la iz stana. Tomo ode u kuhinju,
otvori ormari� i s najvi�e police uzme otvorenu kutiju cigareta i upalja�, pa izi�e
na balkon i zapali. Srce mu je odjednom po�elo tu�i kao nekad, u ratu, kad bi ga
bilo najvi�e strah. Dolje je taksi ve� polako klizio niz parkirali�te, prema
njegovom ulazu. Zaustaviv�i se, voza� �trcne po vjetrobranu i uklju�i brisa�e. Tomo
se, naslonjen na ogradu, zapilji u njih i po�ne im oslu�kivati ritmi�no zujanje �to
se, u ve�ernjoj ti�ini, moglo �uti i mnogo dalje od petoga kata, ako �ovjek znade
slu�ati. A Tomo je znao. Trebalo mu je ne�to na �to se mo�e koncentrirati dovoljno
jako da istisne sve druge misli, pa da ih krene slagati nazad, jednu po jednu,
svaku na njeno pravo mjesto. I znao je da �e uspjeti �im Anita ude u auto, �im medu
zgradama odjekne ono "dlum!" kad zatvori vrata, �im taksi otklizne prema cesti, pa
mu se prvo upale �top-svjetla, onda i desni �migavac, i kad skrene pa zamakne iza
ugla na kojemu, malo pred pono�, uzaludno trep�e i zuji okomiti neonski natpis "m
ni ma ket �e jko"... �ekao je da se sve to dogodi i pro�e, pa da si nato�i jo� �a�u
vina, barem jednu, pa sjedne na kau�, uklju�i televizor na bilo koji program i onda
otpluta u nigdinu, nekamo nizvodno, kao svake druge ve�eri, s jedinom razlikom �to
�e ve�eras obavezno oprati zube, sigurno ho�e...
Prene ga istodobno trubljenje taksija i sasvim kratko zvono na vratima. Baci
cigaretu preko ograde balkona i zatr�i se u hodnik, sigurno je ne�to zaboravila,
samo da ne probudi malu, samo da joj ne pobjegne taksi...
Stajala je pred vratima i gledala ga kao daje iznena�ena �to joj je ba� on otvorio.
- Ne mogu ja tako - rekla je, stavila mu dlan na obraz i zako-raknula u stan. - Ne
mogu.
Ve� sljede�eg trenutka mahnito su se ljubili, jako i trzavo, kao da su ljuti jedno
na drugoga, kao da se mrze. Dlanom mu je trljala tjeme, potezala �vrste vlasi i
ponavljala dok je hvatala dah:
- Ne mogu... Ne mogu...
- �ta ne mo�e�? �ta... - odgovarao joj je Tomo, �ude�i za odgovorom, za
opravdanjem, za alibijem. Nije to on, po�tovani sude, nije on te ve�eri bio tamo...
- �ta �emo s njim? - pro�aptao je kad je odozdo po tre�i put zatrubio taksi.
- On il �eka... il vozi... to mu je posal... - odgovori Anita izme�u poljubaca, a
odozdo u tom trenu za�kripi bijesno struganje guma po asfaltu. - Eto, rije�eno! -
zaklju�ila je i objahala ga na kau�u.
- �ekaj, ne mo�emo tu, ne smijemo nikako...
Povede je za ruku do spava�e sobe. Tiho zaklju�a vrata, upali svjetlo na no�nom
ormari�u, pa je uhvati za ramena i zagleda joj se zabrinuto u o�i.
- Staje bilo? - upita ona.
- Ni�ta... Jedan dan �e� nekog ubit s tim o�ima, jel zna�?
Prvo je ona skinula njegovu majicu, onda i on njezinu. Zagledali su se nakratko
jedno drugome u prsa, zatim u o�i, a onda se nastavili ljubiti, i nje�no i tvrdo,
kao malo�as u hodniku.
- Sad budi malo strpljiva - pro�aptao je kad ju je potrbu�ke polegnuo na krevet.
Na svoj krevet. Opkora�io ju je i povukao joj hla�e, zajedno s ga�icama, samo
nekoliko centimetara, taman toliko da se na bo�nom svjetlu no�ne lampice jasno
ocrtaju dvije okruglaste udubine pri dnu leda, iznad stra�njice, a izme�u njih
bljesne pruga svijetlih, skoro prozirnih dla�ica stoje sezala, suzuju�i se, skoro
do polovice le�a. Krenuo ih je nje�no potezati usnama, odozdo prema gore, a kad je
do�ao do kraja, vratio se ponovo dolje. Gore su mu ostali samo prsti, kojima joj je
lako, u dva sitna trzaja, otkop�ao grudnjak. Anita se zasmije u jastuk.
- Staje bilo? - �apne Tomo.
- Da �ta je bilo! Ovamo sveti Frane Asi�ki, a onda otkop�ava redipete ka David
Copperfield...
Tomo joj po�eli ne�to odgovoriti, ne�to mu�ja�ko-frajerski, ali istog trena
odustane i vrati se u�ivanju. I ona u�uti. Kad se ponovo usnama popeo do vrha,
kraji�kom oka spazi odsjaj istih takvih dla�ica, samo rje�ih i kra�ih, na Anitinoj
desnoj nadlaktici. Taman kad se malo premjestio i razmaknuo usne da se i njima
posveti, Anita se izmigolji, okrene na leda i zagleda se u njega obijesnim, odnekud
poznatim pogledom:
- A sad ti mora� bit strpljiv. Ne malo, nego mora� bit jako, jako strpljiv...
Nekoliko minuta kasnije u�ao je u nju tek malo, oprezno, sa strahom, kao da �eka
bilo kakav Anitin znak da se ipak povu�e i da se sve ovo zaustavi i pretvori u
spasonosni koloplet �iv�anog ispri�avanja i izbjegavanja pogleda, sve dok se vrata
stana ne zatvore i stenjanje lifta ne izblijedi negdje duboko dolje. Nikakvog
sli�nog znaka nije bilo. Dok je sporo, koncentriran na u�ivanje u svakom novom
milimetru, prodirao u nju, gledali su se ravno u o�i, a lica su im izgledala kao da
se jedno drugome zbog ne�ega ispri�avaju.
* *
Ivana je, kao uvijek, stajala na vratima, oslonjena o okvir le�ima i jednim
stopalom. Vojni�ke �izme, hla�e i d�emper, kosa svezana u dugi rep... sve je bilo
kao svaki put, samo �to gaje sad gledala nekako zlo�esto, kao da se u isto vrijeme
i ljuti i suzdr�ava da ne prasne u smijeh. Onda se uspravila, odvojila leda od
dovratka i krenula prema njemu. Zaustavila se kraj uzglavlja kreveta i nastavila ga
bosti istim pogledom, a onda je �u�nula, ugasila svjetlo na no�nom ormari�u, i
lagano ga poljubila u obraz, tik do usana. Pogled joj je odjednom postao blag, pun
nje�nosti. Provukla mu je prste kroz kosu i jo� ga jednom poljubila. I jo� jednom.
I jo�...
Tomo se trgne, otvori o�i i ugleda nad sobom Anitino lice.
- �est i po je, moran i�. Zvala san taksi. Ako ho�e�, nazovi me. Ako ne�e�, nemoj.
Ako ne zna�, isto nemoj. Moran i�. Jebate, �ta ti hr�e�!
Poljubi ga i brzo ode iz sobe. �uo je kako se zatvaraju vrata, prvo ona od stana,
zatim ona od lifta. Osvrne se po sobi, pa pogleda kroz prozor. Nebo je bilo plavo
kao na razglednici, a najvi�e prozore na neboderu preko puta ve� je obasjavalo
sunce. Zapita se na trenutak da li to sunce te ljude tamo, ovako, u rano nedjeljno
jutro, vi�e raduje ili �ivcira, pa se bez odgovora okrene prema zidu i nanovo
zaspi.
* *
-Medu nama, of de rekord -kazao je tiho Vedran- ja bi po tebi reka da si no�as jeba
mis svijeta!
Tomo mu uzvrati samo pogledom i grimasom, glume�i zbunjenost. Stajali su na velikom
balkonu i pu�ili prvu cigaretu nakon ru�ka.
- Nemoj mi se sad pravit lud. Propu�ija si nanovo, samo se smijulji�, na ni�ta ne
reagira�, sve ti je okej... Stari za stolon svako malo prosere neku pizdariju, a ti
ni�ta... Pari� oni staje oplja�ka banku pa odma kupija stan i auto, jebate, nikad
od tebe kriminalac, odmabi se otkrija...
- Ma daj, molim te! Samo se o�u malo odmorit, isklju�it, pre-dahnit od svega, a ti
odma pravi� scenarije za krimi�e! Ima� ti materijala i bez mene...
- Ne znanja ni�ta, samo slu�an �ta mi o�i govore. Aj, reci suri svome, jesi �tagod
pripr�ija no�as, a? Samo za moje u�i! Jel tako da jesi?
- Ma koji ti je kurac?! - sikne Tomo. - Na �emu si ti, jebem te blesava?
- Slu�aj, ako ti prigusti, imanja priku, dr�i Ukrajinke u hotel "Park". Roba prva
klasa, samo re�e� na recepciji da si moj i nema� frke...
- Slu�aj, suro...
- Reci?
-Vedrane... -Govori, jebate...
-Pu�i kurac, majmune jedan drogirani! �ubre kretensko! Majmune!
* *
Dragi D!
Ovo mi neide u glavu! Samo seje pro�lu no� smijala i smijuljila i milkila me po
kosi i po licu. �ta to zna�i? Nisam se ni�ta budila i bilo mije lipo lipo. Ka daje
zbilja tu sto nasto. Jo� mije bilo �ak i za �ta san se probudila pa sam se i�la
okrenit da �u opet zaspat i sve nastavit ali nisam uspila zaspat na novo. Onda san
jedva �ekala ovu no�, a onda ni�ta. Prvo ja nisam mogla zaspat onda ona nije do�la
vi�e za ljubit me i milkit. Ni za plakat. Ni�ta. Staje sve to?
* * *
Nazvao ju je tek u srijedu.
-Jesi za pi�e neko, popodne? - pitao je, bez snage i pameti da ka�e i�ta drugo.
Ni�ta pametniji ni sna�niji nije bio niti predve�er, kad su se na�li u kafi�u preko
puta opustjele gradske tr�nice.
Anita je od nedjelje ujutro bila potpuno smu�ena. Poku�avala je razmi�ljati o onome
�to su napravili (stoje napravila, ona!) i opirala se, istovremeno, svakoj misli o
tome. Pri�eljkivala je iskreno daje Tomo vi�e nikad ne nazove, ali bi se jednako
tako iskreno ponadala, kad god bi zazvonio telefon, daje upravo on s druge strane
�ice. Danas, kad ju je nazvao, i ipak i napokon, isprva se krenula izmotavati
izmi�ljenom popodnevnom obavezom, a onda je u tri sekunde izdeklamirala i mjesto i
vrijeme sastanka. Hodaju�i prema kafi�u okolnim putem, da dobije jo� malo na
vremenu, sva�ala se u mislima sama sa sobom: na jednoj strani bila je odrasla �ena
koja se ne smije
pona�ati kao zaljubljena klinka, a na drugoj zaljubljeni djevoj�urak koji se ne
�eli pona�ati kao odrasla �ena... Nijedna nije popu�tala, nikakve se rije�i nisu
dopu�tale pripremiti. Ali, �im je u�la i spazila Tomu u dnu polumra�ne prostorije,
shvatila mu je po licu da im se rimuju i sva prete�ka pitanja i svi presko�eni
odgovori. To joj je odjednom dalo dovoljno snage i sigurnosti da �vrsto krene prema
njemu.
- Ej! - rekao je ustaju�i, s nekim tugaljivim smije�kom. - Sjedi, izvoli...
- Fala - odgovorila je zaglumiv�i bezbri�nu koketu i sjela mu nasuprot.
Tomo je lako shvatio da mu se pretvara, non�alantnost joj je bila prenagla�ena a da
bi bila stvarna. Zagleda se u nju ispitiva�ki.
- I? �ta ima, kako ide? - vrati mu ona lopticu. - Jel se sprema� za Bur�ula, ima�
jo� samo dan ipo?
- Ma koji Bur�ul, to je prakti�ki gotova stvar. Bojovnici do�li vite�ki provalit,
a on ih rastjera manevarskom municijom...
- Re�e se "vje�bovnin streljivon"! - prekine ga Anita, opona�aju�i novope�enog
parlamentarnog eksperta za hrvatski jezik, kojega su komentirali zadnji put na
badmintonu.
- Ajme, izvinjajen se... - poku�a Tomo nastaviti �alu, taman kad je pred njih
stala konobarica. Za�utjeli su i proveli bez rije�i sve minute do njenog povratka.
Malo su gledali jedno u drugog, malo ulijevo, malo udesno.
- Slu�aj... - odva�i se napokon Tomo, tresu�i vre�icu sa �e�erom.
- Slu�am - spremno odvrati Anita, imitiraju�i njegovu nervoznu gestu svojom
vre�icom �e�era.
- Ej, ajmo se dogovorit! Ajmo sad pet minuta probat bez dosko�ica, bez podjebavanja
i, ne znam, glume. Ajmo malo ozbiljno popri�at, a posije �ta nam bog da. Mo�e?
- Mo�e... Mislin, mora pa zato valjda mo�e... Je, okej, sori, mo�e. Mo�e.
- Ajmo onda. Ko �e prvi?
- Aj ti, ti si prvi po�eja.
-Ja prvi po�eo?! Aj dobro, nek ti bude...
Tomo duboko udahne i opet po�ne tresti onu vre�icu �e�era:
-Gledaj, ovako...
- Gledan, ovako... - krene ga Anita nanovo opona�ati.
- E, jebi ga! Ne mo�emo mi ni�ta na taj na�in...
- Ajmo kod mene doma! - prekine ga ispod glasa, nagnuv�i se preko pola stola.
-A?
- Ajmo meni doma!
* *
- Ubi�ute! - zare�ao je iz kreveta, otpuhnuv�i dim, kad se umotana u ru�nik i
nasmijana vratila iz kupaonice pa sjela do njega na rub kreveta. -
Ubi�utemaaajkemiiii...
- �ta ti je, pa al nije ovako bolje?
- Divota jedna! Jo� se tresem, jebote!
Dok su se uspinjali do njenog stana, zaustavila gaje i rekla mu da bude tih i brz,
j er da su j oj gore gluha maj ka i manj e-vi�e nepokretni otac. U�asnuo se i
po�elio pobje�i istog trena, ali gaje ona za ruku uvukla u stan. "Tata! Mama!",
viknula je u hodniku dok se on pri-pijao uza zidove, pa ga brzo ugurala u sobu s
bra�nim krevetom. Rekla mu je da �e se vratiti brzo, �im pozdravi roditelje, a onda
se, za nekoliko minuta, pojavila na vratima potpuno naga, s neupaljenom cigaretom
medu prstima. "Koji si ti glamac!", nasmijala se i objasnila mu da �ivi sama, da je
otac, svinja, nestao jo� kad je njoj bilo pet godina, a daje majka ve� dvije godine
kod sestre u Kanadi. Ponovila mu je jo� jednom daje glamac, a onda su dugo �utjeli,
ponavljaju�i u ti�ini sve �to su radili u subotnju pono�...
- Mo� me ubit, al prvo priznaj da si glamac!
-A �ta je glamac? Ivana je to isto govorila al ju nikad nisam stigo pitat... Znam
da zna�i naiv�ina, tako ne�to, al zanima me �ta zna�i ba� glamac.
- Pri�aj mi o njoj - rekla je kad je legla iza njega, maknula ru�nik i priljubila
mu se uz leda.
- Ne�u ti pri�at o njoj! - odgovorio joj je, najednom samo korak udaljen od
ozbiljne ljutnje. - Prvo ti meni pri�aj o glamcu, a onda �emo pri�at o svemu �ta
moramo pri�at, a nismo.
-Je. Ajmo prvo to drugo. Al ajde se okreni prema meni. Okrenuo se, a Anita gaje
poljubila i stavila mu prst na usta:
- Ja �u prva, okej? Vidi ovako... Ja jesan i blesasta i ne znan kakva, al ne ska�en
okolo s jednoga mu�koga na drugoga. Ja... Ja ovo ne radin ina�e, razumi�? To mi je
va�no da razumi�. Ja znan da je ovo krivo i da ne valja i da ne smin, i da ni ti ne
smi�, al to je ja�e od mene... Jebate, zvu�in ka da san ispala iz ljubica... Al to
je to, ba� tako. Ja�e od mene... Sad mo� ti.
- �ini mi se... - zastao je i nasmije�io se isto kao prije dva sata, kad ga je
opazila u kafi�u - �ini mi se da onda otpada varijanta a.
-A to je?
- Nema veze, ionako otpada.
- A koja je varijanta be?
- Zajebana. Do daske zajebana. Najzajebanija.
�utjeli su dok se mrak ulijevao u sobu, pune�i je sve do stropa, pretvaraju�i im
lica u sve mutnije siluete. Kao po dogovoru, oboje su se trudili da di�u �to ti�e i
bez rije�i �ekali da im vid postane beskoristan. Sad im ionako vi�e nije bio
potreban.
- Evo vidi�... - pro�aptao je napokon u potpunoj tami - ovako �emo morat da se
skrivamo. Da nas niko, niko, niko ne vidi...
- Ne - kazala je pa ustala, do kraja otpustila rolete, tako da su se zacrnile i one
sitne rupice na njima, navukla zavjese i vratila se u krevet:
- Ovako �emo morat. Obe�aj mi jednu stvar...
- Reci, pa �u ti obe�at.
- Mora� mi re� �im vi�e ne bude� moga tako.
- O�u. A o� i ti meni?
- Ne�u, ja san �ensko. Ja �u re� malo kasnije. Ako stvarno vi�e ne buden mogla
nikako.
-Zna�...
- Reci.
-Ja sam ve� zajebo stvar. Srijeda je moj dan da vodim malu na balet.
- Okej, zna�i, srijede mo�emo odma prekri�it. Ajmo dalje. -Petak je isto balet...
* *
Kouros nikad nije mirisao ovako te�ko i zagu�ljivo, ne dopu�taju�i mu da udahne
koliko bi htio.
- Ne valja to, ne valja... - ponovio je po tre�i put Bago, hodaju�i od prozora do
svog stola i nazad - da te tako sjebu na proceduralni propust, jednog tebe, Tomo,
ej... Ne valja...
- �efe, �albu urud�biram odma sutra, u devet, nemaju �anse. Mene je stra�no
sramota �ta mije to promaklo, stvarno, al na �upanijskom nemaju nikake �anse...
- Ma znan da nemaju, al jebate led... Ovo je tribalo past odma, Bur�ul je �ista
pri�a! Ti si mi i sam reka, a i ja san povirija spis... A �ta on ka�e, j el
popizdij a?
-Jest malo, al ja sam ga smirio. Prizno mu svoju gre�ku, ispri�o se i objasnio.
�efe, izvinjavam sejo�jedared, stvarno sam... Mali pad koncentracije i eto...
- Dobro je... A �ta je bilo? �ta ti je uzrokovalo taj, �ta ka�e�, pad
koncentracije? Jesi �uja �ta o �eni?
- Ma nisam, nego... Ne znam, dogodi se. Mo�e bit i mali zamor materijala.
- Nemoj mi zamor materijala, tek si po�eja... Dobro, razumin ja sve, al daj pazi da
se ne ponovi. Jel zna� ti �ta je sad ovo, �ta to vu�e za sobon? Prvo, Bur�ul se
mo�e predomislit i na� koga drugoga.
Drugo, mo�e se sad predomislit i ko zna koliko drugih koji su se mislili nama javit
s takvin problemom, a tre�e... Jebi ga, ka tre�e, sad ti svaka budala mo�e pri�it
da Srbe brani� dobro, a Hrvate nikako, i iskonstruirat ko zna �ta sve... E da, kad
smo kod toga, jesi �ta dozna, ko ti o�e napakovat? Ono, �ta si pri�a neki dan?
- Nema, to je gotovo, izgleda. Nije i�lo otprve, pa su odustali.
- Ajde, baren to... Slu�aj, ja san tu do osan nave�e. Do �est o�u vidit tu �albu
staju sutra nosi�.
- Nema problema, stvarno...
- Okej. Jel ti radi mobitel?
- Radi. Nisam ga puno probo, al ovo �ta jesam, radi.
U�av�i u svoj ured, Tomo se zatr�i do prozora i �irom ga otvori pa se presamiti
preko okvira. Trebalo mu je zraka koji miri�e na more, na kraj prolje�a, na ni�ta,
na �ivot, na bilo �to, samo ne na Kouros, samo ne na Anitu, samo ne na Ivanu, na
Teu, na autolak, na sudnicu, na njegov i Bur�ulov znoj, na... Odjednom mu se iz
podsvijesti progura sje�anje na jednu Borinu pri�u iz rova, dok su pred zoru �ekali
tenkove. Boro je tada dugo govorio o tome kako ne voli kru�ne utrke. Tre�i put kad
u�em u isti zavoj, na isti na�in, ne mogu vi�e, po�ne da mi se spava. Ponovio je to
barem pet puta prije nego stoje iza zavoja za�tropotao prvi tenk... Tomi se sad
u�inilo upravo to, da sam vozi kru�nu utrku s jo� dvadesetak automobila, ali na
dvosmjernoj stazi.
Prestala je ribati dno kade i ispustila plasti�nu �etkicu u trenutku kad ju je
ka�iprst zabolio kao daje slomljen. Spustila je poklopac zahodske �koljke, sjela na
njega i zapiljila se u jezi�ac brave na dopola otvorenim vratima. Da Tomo jutros
nije izgubio Bur�ulovu parnicu, Anita bi sad pijuckala s nekim iz redakcije, ili se
izle�avala na kau�u u dnevnom boravku, smi�ljaju�i gdje �e se i kako opet na�i. Ali
Tomo je izgubio, i to zbog banalnog previda, zbog prokletog balisti�kog izvje�taja
koji
je zaboravio zatra�iti, pa da bude zakazano jo� jedno ro�i�te i da se doka�e kako
je Bur�ul u strop pucao bezopasnim manevarskim mecima. Tomo je samo zatra�io jo�
jedno ro�i�te, predlo�io izvid gra�evinskog vje�taka, ali sudac je odlu�io ve�
danas donijeti presudu: nepravomo�no je odrezao Bur�ulu �est mjeseci zatvora zbog
ugro�avanja �ivota i imovine. A Anita je morala napisati izvje�taj o tome. Trudila
se u tekstu biti �to neutralnija i othrvati se svakom porivu da opravda odvjetnika
Kristu, ali Skra�i� se svejedno nasla�ivao ispisuju�i nadnaslov "Gre�ka u koracima
'�udotvornog' odvjetnika" i naslov "Kriste zaboravan -Hrvat osu�en"...
�im je to vidjela, napisala je zahtjev za kori�tenje pet preostalih dana lanjskog
godi�njeg odmora i odnijela ga tajnici glavnog urednika. Kod ku�e je pojela dvije
jabuke, presvukla se u staru trenirku i majicu pa se uhvatila �i��enja, ali strah i
krivnju nije mogla izribati iz glave. Osje�ala se krivom i za Tominu zaboravnost i
za naslov �to �e sutra osvanuti u novinama nad njenim imenom, a bojala se Tomine
reakcije. Bojala se da �e ova razapinju�a veza prestati jednako naglo kao stoje
po�ela, da �e Tomo jednim kratkim potezom presje�i sve i vratiti se u rutinu koju
mo�e kontrolirati. Dva sno�aja i dva problema, privatni i poslovni, to je sve stoje
od nje dobio. �to �e mu to, �to �e mu ona? Ono pro�le srijede, s Teinim baletom, to
je rije�io bez ve�ih te�ko�a, djed i baka su navikli na njegove iznenadne obaveze.
Ma i ovo s Bur�ulom, i to �e se poslo�iti na �upanijskom sudu, nije to ni�ta
nepopravljivo... Ali ako ima imalo soli u glavi, �im krene razmi�ljati za�to mu se
to po�elo doga�ati, shvatit �e, i prekinuti s njom. 1 to �e se dogoditi danas,
najkasnije sutra. Bila je sigurna u to, znala je sve, znala je i da se ne�e
odupirati njegovim rije�ima, ne�e imati kako, samo �e kimati i pustiti da u vjetar
ode sve stoje, nakon godina povr�nosti i usputnosti, opet po�ela osje�ati...
Ljubav? Ljubav.
Sledila se kad je zazvonio telefon. Pridigla se, a onda opet sjela na �koljku i
pustila vodu, da ga ne �uje. Kad je zvonjava prestala, odlu�ila se koncentrirati na
sve ti�i �um vodokotli�a iznad glave. Na nekoliko sekundi ni�ta na ovom svijetu za
nju nije postojalo osim
tog tihog �u�tanja vode, sve slabijega. A onda, kad je prestalo, nije pro�la ni
sekunda, telefon je nanovo zazvonio. Opet je pustila vodu, zakoraknula i zatvorila
vrata kupaonice, pa sjela na �koljku. Po�eljela je da sve to prestane u istom
trenutku, i zvonjava i kotli� i cijela ta pri�a s Tomom, evo, sad da sve odjednom
stane i bude zavr�eno i da nikome ni�ta ne ostane u pam�enju.
Kad je tre�i put zazvonilo, palo joj je na pamet daje mo�da zove netko iz
redakcije, netko tko jo� ne zna daje uzela godi�nji. Osjetila je kako joj se ko�a
je�i od gle�njeva navi�e, prema vratu, utrkuju�i se s ljutnjom �to ju je stala
obuzimati.
- Pederi idiotski kretenski! - ponovila je triput, grabe�i kroz hodnik, a onda
zare�ala u slu�alicu:
- Staje? Ja san na godi�njen!
-To... khm... Tomoje.Jel sve okej? Anita? -Ajme, oprosti, mislila san da su iz
redakcije... Ovi tren san u�la u ku�u... Alo? Alo, di si? Tomo?
Ti�ina u slu�alici potrajala je jo� malo.
- Nisi u�la ovaj tren. U�la si prije sat vremena, i vi�e. Vidio sam te na balkonu,
tu sam dole na parkingu. Slu�aj, jel mogu do� gore na kratko, htio bi ti re� jednu
stvar. Dve stvari, zapravo...
- Do�i, �ovi�e, �ta pita�!
To je, zna�i, bilo to. Anita iznenada osjeti zadovoljstvo �to �e se sve zaista
zavr�iti ve� danas, ve� sad. Znala je da �e je boljeti jo� tjednima, da �e mrziti
samu sebe zbog brzopletosti i manjka samo-kontrole, po stoti, tisu�iti, milijunti
put, ali bila je odjednom iskreno zadovoljna �to to zapo�inje odmah danas. Jer, �to
prije po�ne, prije �e i pro�i. Pomisli da bi se mo�da trebala malo urediti, barem
kosu, ali zaklju�i daje mo�da i bolje ovako, daje vidi ba� takvu, pa da mu to
pomogne da bude iskreniji i izravniji no �to bi bio da je dotjerana. Ako ni�ta,
barem �e kra�e trajati. I neka. Neka traje �to kra�e. Neka do�e, izgovori �to ima i
ode. Ona �e mu samo kimati i potvr�ivati. Ionako je sama za sve kriva. Prizna li to
odmah, i shvati li on na vrijeme, ovo bi �ak mogao biti ijedan od najkra�ih bolnih
rastanaka u njenoj zbirci ljubavnih poraza. Jo� joj je jedna suluda dilema
prostrujala kroz glavu, ali Tomo je ve� bio na vratima.
- Oj! - rekao je, kroz onaj svoj tugaljivi osmijeh. -Ej... -odgovorila mu je.
- Evo... - izvukao je ispod sakoa butelju crnog vina. � To moj �ef ima neku �emu sa
�efom djuti frija...
- Merlot, fino... �ile, bogati! Al u �ileu znaju pravit vino? Ako su ih na�i
iseljenici u�ili, bojin se da tu nema previ�e gro��a, pogotovo ako su Bra�ani... -
mljela je, ni sama ne znaju�i za�to.
- Nije, nije, stvarno je dobro. To seja ogrebem koji put kad mi nestane Borinoga
vina, a stvarno je sli�no, dobro, nije ba� ko Borino, al ima ne�ta staja... -
zastao je, shvativ�i da i sam melje nepotrebne rije�i.
- Slu�aj... - nastavio je i lagano joj ka�iprstom pre�ao niz obraz.
- Ajmo mi prvo �est u ku�inu, pa otvorit ovo �udo, a? Onda mo�emo pri�at sve -
odvratila je, osjetiv�i ponovo snagu i pomirenost.
-Slu�aj... -krenuo je nanovo kad su sjeli, otvorili bocu, kucnuli se �a�ama i
otpili po gutljaj.
- Fakat je dobro! Nisu ovo od na�ih u�ili!
- �uj me... Do�o sam jer ti o�u re�, zna�i, dvije stvari... Prvo, ne bi htio da se
ti i�ta brine� zbog ovog jutros, Bur�ul i sve to. To je moja gre�ka i moj problem,
i ja �u to rije�it sam. Vidio sam te kad si izlazila iz sudnice, kako si izgledala,
i palo mi je na pamet da bi ti mogla pomislit da je to, da to ima neke veze s nama,
uzroke neke koji...
Zastao je, jer je Anita za�mirila, uzvila obrve i po�ela brzo kimati.
- Nema, Anita. Sve je to samo do mene. Ja sam sam sebi kriv, i to je cijela
pri�a... Nema, al stvarno nema razloga ti da se grize�. A druga stvar...
Otvorila je o�i i pogledala ga, duboko udahnuv�i i i��ekuju�i kraj, onaj osje�aj
kao kad �ovjeku vjetar ili val na�as prodru kroz tijelo i odu dalje, kao da mu
ni�ta nisu napravili.
- Druga stvar, i va�nija... Meni je krasno s tobom, predivno. Ozbiljno... Ja sam
hodo ko �ivi mrtvac, ko zombi neki, i samo sam ispunjavo du�nosti i obaveze. Ni�ta
nisam u�ivao, u ni�em, evo, skoro dve godine... Tea me razveseli svako malo, al to
bude samo neki tra�ak, samo mi takne neku �icu i podsjeti da iza toga mora bit ne�t
vi�e, puno toga vi�e, al ja to ne osjetim. A ti mi takne� cijelu tamburu, svih �est
�ica, svaki put. Svaki put.
Gledala gaje zbunjeno, ne znaju�i kamo vode ove rije�i.
- I one tvoje roletne - nastavio je ispiv�i vino iz �a�e - i sva skri-vanj a, i svi
rizici... Ja sam na to spreman, j er s tobom budem nekako stvarno �iv. �iv, jebiga,
ne znam �ta bi drugo reko. Ba� �iv. Ni�ta drugo, samo �iv.
Pogled joj je postajao sve u�asnutiji: odjednom se sjetila na �to joj sli�i kosa,
pritegnuta na zatiljku velikom kop�om od jeftine plastike, sjetila se da je u
staroj trenirci, istanjenoj na koljenima i stra�njici, i u prastaroj ku�noj majici
koju nije oprala tjedan dana, da joj ruke vjerojatno smrde na gumene rukavice i
deterd�ente, da se jutros nije stigla otu�irati...
- To sam ti htio re�. A ti probaj da se ne ljuti� na mene, ako sam pretjera s
otvoreno��u...
- �ta ti je, �ovi�e � progovorila je napokon. Za�mirila je, duboko udahnula, pa
nastavila:
- Totalno si me sad izblesija. Ja san mislila da si do�a prekinit, da si sve
svatija i poslo�ija, a sad vidin da si lud ka kupus. Skoro ka ja... I menije lipo s
tobon, ne znan... Ba� lipo. Sve znan, sve mije jasno, al mi je lipo... Vidi ga,
ludi Tomo!
Stavila mu je dlan na lijevi obraz i nje�no mu palcem po�ela prelaziti preko brade
i usana. Svaki put kad bi mu pre�la preko usta, Tomo bi je lagano poljubio u sam
vr�ak jagodice. Jedanaesti put uhvatio ju je zubima do pola palca i �vrsto stisnuo
vilice. Polako je zabacio glavu i stao potezati Anitu prema sebi. Ona je prvo
ustala, potom se na sredini stola oduprla dlanom druge ruke, pa se popela koljenom,
onda i drugim... Kad joj je Tomo napokon ispustio palac iz usta, krenula ga je
zagrliti, pa koljenom sru�ila dopola praznu
butelju vina. Boca se zakotrljala prema rubu stola i ljosnula na plo�ice. Nije se
razbila, samo je crveno vino malo po�pricalo bijeli zid ispod prozora.
- O, jebote! - sko�i Tomo, zgrabi bocu i brzo je podigne na
sudoper iza leda.
- Super! � rekla je Anita tiho. - Sad jo� makni ove �a�e i pepeljaru...
* #
Marita je vrhom prevrnute �lice bezvoljno kru�ila kroz juhu u tanjuru. Svi osim
Vedrana promatrali su je ispod oka, prave�i se da su potpuno koncentrirani samo na
svoje jelo. Vedran ju je doveo na nedjeljni ru�ak bez ikakve najave, samo je nazvao
�etvrt sata ranije i rekao majci da pripremi jedan tanjur vi�e, jer da on dovodi
curu. Osupnjuju�a ljepota i mlitav, nezainteresiran stisak ruke bez gledanja u o�i
- to je bilo sve �to su dobili od Marite prije sjedanja za stol. A onda je krenulo
ovo s juhom. Bilo je za istim stolom i napetijih �utnji, i du�ih, ali nikad ovako
rano, nikad u vrijeme dok se jo� nisu ni pokupili duboki tanjuri. Ivanovo srkanje
odjekivalo je blagovaonicom poput kratkih rafala, sve dok se Ru�ica nije oglasila:
- Du�o, jel ti juha prevru�a?
Tomo jedva suspregne osmijeh. Dovoljno je dosad proveo u Dalmaciji i u ovoj
obitelji da prepozna tu skoro neprimjetnu nijansu krajnje zlobe u najljubaznijem
pitanju.
- Nije, nego ja san vegetarijanka - odgovori Marita ravnodu�nim
glasom.
-Ja �u popizdit... -javi se Vedran, pustiv�i �licu da zvekne po rubu tanjura. -
Ju�er si smenon mumala janjetinu, a sad si vegetarijanka! Mater ti je
vegetarijanka, jel ti jasno?!
- Mali! � vikne Ivan.
- Ma �ta mali, doveden je doma pokazat ocu i materi, a ona mi zaglumi Gospe od
cukra! Tuka nadrogirana!
Marita je i dalje, istim tempom, strugala �licom po dnu tanjura.
- O� ti jest tu juvu il ne�? - upita je Vedran. Ona zaustavi �licu i pogleda ga
praznim o�ima.
- Mrs odavde! - zare�i on i uhvati je za nadlakticu. - Mr�, mr�, mr�, mr�, mrrrr��!
- ponavljao je vuku�i je iz blagovaonice kroz hodnik, sve dok je nije izgurao iz
stana.
- Na�ekat �e� se ti meni mesa, mater ti jeben vegetarijansku! -vikne za njom u
stubi�te, pa zalupi vratima i dvaput ih zaklju�a. -Vegetarijanka! - uzdahne kad je
opet sjeo za stol. -1 baba ti je bila vegetarijanka...
- Suro... - oglasi se Tomo. - To da ti je cura blesava i prepotentna, to je jasno i
tebi. Al opet, nije na�in...
- Ma znan... Sku�aj, stara... I ti, stari. Teice, ti isto. Al stoput san joj reka,
priprema sanje ka za Splitsko ljeto, jebate, guba bodulska...
- Ne� tu pu�it - obrecne se Ivan kad je Vedran stavio cigaretu u usta i pridigao
upalja�. Pola minute kasnije, Tomo ustane i izi�e za njim na balkon.
- Jebate, �ta mi je digla �ivac! - javi se Vedran, gledaju�i na parkirali�te, s
kojeg su odjekivale Maritine potpetice. - Tuka kravlja glupa prase�a... Ona �e mene
prid ocon i materon sramotit, jeba joj pas mater vla�ku u usta...
Uhvati cigaretu palcem i srednjakom, pa je ispali dolje prema djevojci �to je
zamicala za ugao susjedne zgrade.
- Suro, jesi ti u stanju normalno razgovarat?
- Ne znan. Jesan. Ne znan... O �emu?
- O sebi, o bilo �emu.
- E, stvarno... - okrene se Vedran napokon od ograde - nemoj mi zamirit ono pro�lu
sedmicu. Sra san onako, bezveze...
- Nema blema, to sam ve� i zaboravio.
-1 da, jebate, najva�nija stvar, �ele se zahvaljuje i govori da ako �ta triba, da
nema problema...
- Koji �ele?
- �ele, bogati, �ta si ga �kapula tu�be.
- Kakve tu�be?
- A jebate, �ta je ovo, radio drama? �ele i ekipa �ta su upali u stan onome tvome,
pa ih je rastira manevarskin mecima! Ti si na sudu u�inija fintu, njih je
oslobodilo i �ovik sad �alje pozdrave i
zahvale.
Tomo dvaput polako zavrti glavom, slu�aju�i kako mu kr�kaju
mi�i�i i kralj e�ci.
- Slu�aj... Reci tom svojem �eli, i njemu i cijeloj toj ekipi, da ja nisam nikakve
finte izvodio, nego da sam se samo zajebo. I da �u ih zgazit na �upanijskom, ko
govno od vrapca da �u ih zgazit. I jo� jedna stvar...
- �ekaj, ja sad ne beren bo�e tebe...
- Samo jo� jedna stvar. To te molim ko suro suru. Kad upadne� u govna, a �ini mi se
da bi skoro mogo, nemoj molim te mene pitat da ti budem odvjetnik. Okej? Nemoj mi
se pozivat na Ivanu, na starce, a pogotovo ne na Teu. Ja ti ne�u bit advokat nikad
u �ivotu, okej? Ni ako ti neko ukrade �a�kalicu iz usta.
- Okej, suro. Ako vas jo� smin tako zvat, gospodine Kriste, Kriste
Gospodine...
Tomo bijesno ugasi dopola popu�enu cigaretu i vrati se u blagovaonicu.
* *
Dragi D!
Opet mi se osmiejhivala �ilo vrime. Pari mi se da bi tila govorit, �ap�at, ali ne
mo�e. Imeni se isto usta zalipe skroz. A ko znajelja �ta govorim ili ne govorin kad
spavam. Znam samo ona da ne govori ni�ta samo se osmjehiva. I o�i�ala se. Kad se
okrene da �e po� �a pari teta Anita samo malo tamnije boje. Sa leda samo tako pari.
Sa lica ne. O�u ja kad vi�e vidit svoju mamu u �ivo? Ne�u vi�e sigurno. Ona je meni
sve a ne more mi bit ni�ta. Bude samo kad spavan. ]el i ona spava kad mi do�e ili
je budna pa mi zapravo dolazi?
- Cijeli �ivot gledam ljude �ta jedva �ekaju vikend, a meni je vikend uvijek bio
bezveze - mrmljao je Tomo le�e�i na Anitinom krevetu i gledaju�i u strop, s
dlanovima ispod glave.
-1 meni. Ono, ka, je lipo ne radit, al opet... Zapravo, za vikend uvik radi� ba�
ono �ta naj manj e voli�. Peglaj, peri, �isti... I uvik se za vikend dogodi neko
sranje, ba� uvik u subotu ili nedilju. Dosta ti je samo zub, jebenti, uvik zaboli u
petak nave�er, jel tako? - odgovorila je Anita sa svojeg jastuka.
- Samo sam htio da �im br�e pro�e. Niko nije razumio kad bi mu to reko, ni meni
samom nije bilo jasno �ta mi ta�no smeta - nastavio je Tomo kao daje ne �uje. - Sad
prvi put, evo, imam obja�njenje.
- Da? Kakvo?
- A evo, �uo sam za vikenda�e ovake i onake, i za vikend-lju-bavnike i za vikend-
�etnike, al nikad, brate, za vikend-apstinente!
- A �ta�, neko mora i to radit... -Jebenti vikende...
Okrenuli su se jedno drugome, kratko se poljubili i dugo zagledali u o�i.
- A da ne�to iskemijamo ovaj vikend, da ti prespava� kod mene?
- A mala?
- Ni�ta, bit �emo svi skupa, pove�erat, onda �e ona po� na spavanje, a mi �emo...
Ve� ne�to.
-1 onda �ta, ja ujutro kidam nalijevo prije nego �ta se ona probudi? Ka prvi put?
Ne da mi se to... Nemoj se ljutit, al stvarno mi se ne da. To je jako lo� osje�aj,
viruj mi. Ba� lo�. Mo�da je to mu�kima normalno, ne znan, mo�da je i �enama, al
menije ba� grubo. Sam si reka da su vikendi bezveze, zamisli jo� i to...
Opet su zamuknuli.
-Jebenti - nasmije�i se najzad Tomo - pa mi se jo� nismo seksali po pravom mraku,
osim ono prvi put. Samo po zamra�enju...
- A jel rat il nije?
- O sunce vam va�e dalmatinsko blebetavo! Ustao je i po�eo se obla�iti.
- Staje bilo? Ni�ta ni�an rekla!
- Ma nisi, nego... Ne mogu ja pratit taj tempo. Vama mozak ko da radi br�e a pli�e,
to sam i Ivani govorio. Jebote, ja moram razmislit dok odgovorim, a ti odma tresne�
prvo �ta ti padne na pamet! I onda ja opet moram razmi�ljat jel to bilo ozbiljno
�ta si rekla, jel to �ala neka, il staje. Ja nisam totalno blesav, al te�ko vas
hvatam!
- Koga? �ene ili Dalmatince?
- �ene, Dalmatinke, briga me za Dalmatince! -1 �ta �emo sad?
- Ni�ta, pomozi da smislimo kako �emo provest no� zajedno, barem jednu. Zajedno le�
i zajedno se probudit. Zajebi dosko�ice, ajmo bit konstruktivni.
-Ada ti... -�ta da ja?
- Ma ni�ta, jebiga, opet dosko�ica... Ne znan kako to izvest, fakat ne znan... Kroz
tjedan bi se jo� i dalo ne�ta iskemijat, al vikend...
- Ma mo�e i radni dan, samo da ne bude nikake strke, samo da mirno doma
pove�eramo, pogledamo malo televiziju, legnemo, probudimo se, doru�kujemo...
- Nema, Tomo, nema toga... Sam si reko da se moramo skrivat od svih osim od sebe. A
ako �emo se skrivat, onda se ne mo�emo otkrivat, jel tako? Triba pazit na sve �ivo
i gu�tat na kapaljku. �ta misli� da ja ne bi volila da mogu s tobon zagrljena izi�
u grad, dr�at se za rukice na rivi?
- Sve u svemu, sranje, a? < -Je, al ima i jedna dobra stvar.
-Da? Da �ujem.
- Menije lipo i ovako. Osje�an se ka curica, jedva te �ekan vidit. Ne mogu se ni
sitit kad mije zadnji put bilo ba� tako. Ozbiljno. Neman ni apetita, staje s druge
strane i dobro pred lito...
- Ti se uvijek sakrije� iza tako neke dosjetke, a?
- A ti iza tog tu�nog osmjehivanja, a?
- Iza �ega?
- Evo sad, i svako malo. Nabaci� taj neki smije�ak, ka, ti si faca koja ku�i ne�to
vi�e, dublje... Evo, evo sad!
- Pojma nemam. Nije ni�ta namjerno, valjda se svak smje�ka na svoj neki na�in...
- Eto vidi�, ti mene s tin osmijehom isto zbuni�, ka i ja tebe s bazama i, kako si
reka, dosko�icama...
- Slu�aj, sve �ta ti ja mogu re� je to da taj osmijeh, kakav bio da bio, zna�i samo
jednu stvar. Ono isto �ta si ti meni maloprije rekla. Skroz isto, majke mi. Evo,
vidi�, sad se i ti isto nekako �udno smje�ka�! I �ta bi ja sad trebo mislit?
Anita se protegne, zagrli ga i po�ne gladno ljubiti u usta:
- A �ta fali zamra�enju? Mmmm? - pro�tenje mazno.
- Ne�e mo�i ove la�ne no�i. Moram po malu u �kolu i na onaj ro�endan...
-Ajme stvarno! O� sti�?
- Ma o�u, valjda. Bemti dje�je ro�endane...
- E, i ti ljudi, mislin, stvarno... Jel mogu lipo organizirat ro�endan priko
vikenda, a ne ovako zajebavat po�ten svit...
- Ma pusti bandu, to ho�e vikende samo za sebe, ko da niko drugi ne postoji...
- �etnici jedni! -Fuj!

Kako su dani odmicali, tako su Anita i Tomo sve vi�e vremena provodili u potrazi za
na�inom da zajedno, sami, provedu mirnu ve�er, no� i jutro. Tomina zarazna opsesija
brzo je pre�la na nju, i Anita je svakodnevno provodila sate u smi�ljanju pogodnoga
scenarija.
� Ajmo u Anconu! - rekla mu je napokon.
� �ta �emo tamo, za ime bo�je?!
- Tamo ne�emo ni�ta, al imamo dvi no�i na brodu! Tamo i nazad, u kabini.
- U, �ovje�e! To zvu�i sjajno! Samo, kako �u izvu� dvije no�i zaredom? Ni�ta,
izmislit �u da idem u Zagreb ne�to, i...
- Ej! - prekine ga Anita. -Staje?
- Nemoj izvodit ludorije - rekla je, nagla�uju�i svaku rije�. -Ne�u da zbog mene
izmi�lja�... ludorije. Zajebi Anconu, zajebi sve, ako mora� izmi�ljat ne�to o Ivani
da bi se ti i ja mogli dvi no�i ljuljat na valovima.
- Ma ne, ne�to �u oko posla izmislit...
- A �ta �e� re� na poslu?
- Pitat �u Bagu jedan slobodan dan, ma, mogu pro� i da ga ne pitam...
- Ajde dobro. Ne bi tila da... Zna� ve�.
- Nema� frke. Al moramo bit turbo oprezni. Brod �e bit pun Spli�ana, a ni ti ni ja
nismo ba� nepoznati u gradu...
* * *
Isplanirali su sve, do najsitnijeg detalja. Uzeli su odvojene kabine i ukrcali se
na brod u razmaku od �etvrt sata. Dogovor je bio to�no u pono�, kad ve�ina putnika
ve� zalegne, kraj glavnog �anka, ili na putu do njega iz potpalublja, desno od
pramca. U slu�aju kakve nepredvi�ene nevolje, nacrtala mu je za sutradan ujutro put
od luke do crkve svete Margarite, u kvartu s malo du�ana, kamo ne zalaze �oping-
turisti. Isplanirali su sve osim kako �e jedno drugome dojaviti broj svoje kabine.
U jedanaest Tomo vi�e nije mogao izdr�ati u klaustrofobi�nom, vibriraju�em sobi�ku.
Izi�ao je na glavnu palubu, stao za �ank i naru�io travaricu. Nije srknuo ni prvi
gutljaj, kad mu se na rame spustila ne�ija ruka. Okrenuo se i spazio nasmije�enog
pro�elavog mu�karca s crnim brkovima, odnekud poznatog. - �jor Tomo, �ta je, i vi
malo u �oping?
- Pa eto, tako, malo... - zbuni se Tomo.
- Skra�i�, Anitin urednik, Novo doba, sje�ate se?
- Ajme, oprostite! Toliko ljudi sre�em svaki dan da vi�e ni vlastitog �efa ne
prepoznam koji put, kamoli tu�eg...
- Ni�ta, ni�ta, i meni se to doga�a.
- �oping, zna�i?
- E, malo, �ena tira. Ali ne u Anconi, nego malo vanka, jeftinije je. A opet, kad
�ovik zbroji kartu za auto, benzinu, do�e skoro na isto...
-Jeste za pi�e? - upita Tomo kurtoazno, nadaju�i se da �e Skra�i� odbiti.
- Mo�e jedno, al na moj ra�un. Vi ste na travarici, jel tako? � upita i pucne
prstima prema konobaru.
Skra�i� je odmah razvezao pri�u o ratu u Bosni, o tome kako mi ovdje zbrinjavamo
Muslimanke i njihovu djecu, dok im mu�evi i sinovi gore ubijaju na�e momke, o
bezobzirnosti me�unarodne zajednice, o gradu kojim vlada nesposobna koalicija, o
plinskim mini-elektranama koje jedine mogu spasiti Split od ovih nepodno�ljivih
redukcija struje... Tomo je uglavnom �utio i poku�avao se neprimjetno obazirati ne
bi li spazio Anitu. Bila je ve� pro�la pono� kad se sjetio premjestiti klju� kabine
u stra�nji d�ep hla�a, tako da privjesak s brojem uo�ljivo visi preko ruba. Malo
prije jedan, nakon �etiri runde, Skra�i� se napokon oprostio. Tomo popu�i jo� jednu
cigaretu, pa se sjuri do recepcije:
- Oprostite, u kojoj je kabini putnica Anita �elan?
- Ne dajemo takve informacije - rekla mu je recepcionarka bez pogleda.
-Ali... Menije paso�... Putovnica mije kod nje!
- Onda �ete se sigurno vidit ujutro pri izlasku s broda.
- Da. Hvala vam neizmjerna. A recite mi, sigurno postoji neki na�in da mi ipak...
- Ne postoji - odgovorila je �ena u uniformi.
Tomo se vrati na �ank i naru�i jo� jednu rakiju. Lagano je pijuckao i promatrao
ljude kako se ru�no, neprirodno razvaljuju po
stolcima i klupama oko plasti�nih stolova i tonu u san. Bez sumnje, ovo mu je bio
jedan od glupljih planova u �ivotu. Brzo ispije ostatak travarice, plati i zaputi
se, pomalo nesigurnim korakom, u potpalublje. Stavljaju�i klju� u bravu, primijeti
ispod vrata okrajak �utog papiri�a. Izvu�e ga i pro�ita: "Blento!!! Kabina 118".
Anita mu je otvorila prije nego stoje stigao drugi put pokucati, i brzo ga uvukla u
svoju kabinu.
- Kako si znala koji sam broj?
- Kako? Ka James Bond, jebate! Iman fotoaparat, idiot je al ima zum, i pro�itala
san ti izdaleka s guzice, dok si pija s onin debilon na �anku!
-Jesi vidla njega, a? Katastrofa! Budala, te�ka! Tomo je, naglo opu�ten, sve ja�e
petljao jezikom.
- Ne, ti si ga vidija! A i ti si katastrofa, pari mi se... Ajde lezi ovde, �ovi�e,
napija si se ka...
- Stani, nismo zato do�li tu da, da spa...avamo! Mi smo... Do�i... Di su ciki moje
male... Male �ikine...
- Mu�i, lezi, spavaj, ujutro se rano di�e�. Ima� do Margarite kvarat ure uzbrdo.
Predao se i legao na bok, okrenuv�i joj leda.
-Ja sam samo... Ja to ne znam. I eto. Ja se nikad nisam moro skrivat... Nikad...
Otkad sam po�eo s curama, ja se nikad nisam sk-rivo. �ta �e� skrivat, brate, to ti
je samo na diku... I sad vidi gde sam do�o... Bogati, kako ovo ljulja... Bruji...
Kolika je dubina ispod nas?
Tomo je sve nerazgovjetnije mljeo tonu�i u san, dok gaje Anita nje�no �e�kala po
glavi.
Ujutro je na njena pitanja odgovarao samo kimanjem, a onda je ona izi�la iz kabine.
Istog trena iz zvu�nika se za�uo ledeni glas one recepcionarke koja je
obavje�tavala putnike da su pristali u Anconi i da provjere imaju li putovnice uza
se. Anita se iskrcala prije svih, a Tomo posljednji, desetak minuta nakon zadnjeg
putnika. U lu�koj kafeteriji zbunio je i sebe i konobaricu odjednom naru�iv�i dva
kratka espressa, a potom se, �mire�i jednim okom, dao u potragu za crkvom svete
Margarite.
* * *
- �ta ti misli�, jel on to i�a no�as u Zagreb ne�to radi Ivane? -pitao je Ivan, jo�
u pid�ami, pomno prave�i novi jutarnji razmje�taj fotografija na komodi. No�as je
sanjao da je slika s hobotnicom u mjedenom okviru one s Bleda i obrnuto. Svidio mu
se taj prizor i ujutro gaje odmah krenuo preto�iti u javu.
- Valjda bi nan reka - slegne Ru�ica ramenima, to�e�i vodu u d�ezvu.
- Mo�da nan nije tija davat la�nu nadu prije nego provjeri.
- A mo�da nas nije tija rastu�it, prije nego provjeri...
- Ajde, �eno, molin te bogon, ti uvik sve crno gleda�!
- A kako �u? I za nadat se triba imat force, svaki dan isponova, svako jutro. Aja
ti ne iden mlada...
Ivan se uspravi, pri�e �eni, zagrli je �vrsto s le�a i zvonko je cmokne u obraz.
- Koke moja, jo� �emo mi balat, vidit �e�! U disko �emo i�! Nemoj mi se predavat,
nego lipo napravi vi�e tu kafu, a ja iden probudit onu malu apa�icu, opet �e
zakasnit u �kolu.
-Ivane...
On zastane i odgovori s pola hodnika:
- Reci.
- �ta �emo s Vedranom?
- A �ta� s njim? Poludija je skroz, ja san davno diga ruke. Ivan produ�i do
kupaonice, pru�i ruku i napamet s unutarnje
strane vrata skine ku�ni ogrta�. Obu�e ga, prive�e pojas i, s rukama ljutito
uguranim u d�epove, vrati se u kuhinju.
- Nemo� tako, dite nan je...
- To njemu reci, ne meni. Kako �u ja sad njega privest pameti? Ima dvaesisedan
godin i...
- Dvaesiosan...
- Eto! - Stari bijesno razve�e pojas i ponovo ga pritegne. -1 �ta �u ja sad njemu
re� a da me poslu�a?
- Straj me da bi moga digod nastradat, gruba su vrimena...
- Ma di �e nastradat? O�e mo�da na fronti? Jebate, �kapula se mobilizacije priko
sto veza, a...
-1 bolje da se �kapula.
- Maje, divota! Sestra ratni heroj, a brat deboto dezerter! Svaki put kad me ko
pita za Ivanu, straj me da �e me pitat i za njega... Ja san tu diga ruke. Nikad
nije bija posebno glup, ne�e valjda ni sad bit.
- Ti, Ivo, meni govori� da na sve gledan crno. Al ja baren gledan, a ti il �miri�,
il okri�e� glavu i di�e� ruke.
-Ma �ta sad...
- Isto je bilo i s Ivanon, siti se, kad je prekinila fakultet, udala se i oti�la s
Tomom. Samo si grinta, grinta, grinta, a ni�ta nisi poduzima. I onda si isto diga
ruke. A mogli smo ih baren nagovorit da ostanu u Zagrebu.
- Da? I �ta bi ti dobila s trudnon �eron u Zagrebu?
- Ne bi dobila ni�ta, al ne bije ni izgubila!
- Ma �ta pri�a�, �ta si izgubila, koga? Nemoj da te �ujen vi�e tako govorit! -
prosik�e Ivan.
Ru�ica uzdahne:
- Ajde, idi budi malu, zbilja �e danas zakasnit.
- O� se kladit? -javi se Tea, ve� odjevena, s vrata kuhinje.
* * *
- Jesmo dica, a? - rekla je Anita kad su se prestali ljubiti na uglu dviju
jednosmjernih, pustih ulica. Tra�ili su, hodaju�i jedno uz drugo, takve ulice i �im
bi ih prona�li, zagrlili bi se ili uhvatili za ruke pa hodali kao pravi par
zaljubljenih, onako kako ne mogu u stvarnom �ivotu. Na kiosku su uzeli plan grada,
da se znaju sigurno vratiti do luke i samo hodali, malo naprijed, malo ukrug po
kvartu. Kupili su sladoled, ljubili se na klupi u parku, bacili nov�i�e u ne�to
nalik fontani, pa hodali, hodali, sve dok nisu nai�li na malu gostionicu. Sjeli su
za jedini slobodni stoli� i naru�ili mortadelu, sir
i po �a�u crnog vina. Ljudi za stolovima oko njih izgledali su kao da se jedva
znaju potpisati, ali Tomi i Aniti je bilo lijepo i romanti�no, kao da su sami
samcati na terasi luksuznog restorana uz pacifi�ku pla�u, u pono�, uz ljubazne
konobare i kvartet koji na paviljon�i�u, mame�i na ples, svira ne�to do
nepodno�ljivosti ki�asto. Zamolili su konobara da ih fotografira.
- Nevjerovatno! - po tre�i je put ponovio Tomo, usta punih mortadele. - Nisam je
nikad jeo ovako, na kockice... Skroz je drugi okus!
Podignuo je ruku prema �anku i nerazgovijetno naru�io jo� jednu porciju.
- Ti ne� vi�e? - zapitao je Anitu.
- O�u jo� malo, al �ini mi se da imamo problem. Po�et �e ki�a za uru, ili prije, a
onda em �emo pokisnit, em �e se ekipa po�et vra�at na brod.
- Kako zna� da �e ki�a?
-A znan, vidin nebo! Aj, po�uri.
Na brzinu je smlavio pola porcije s tanjura, a ostatak nagurao u rascijepljeni
mirisni hljep�i�.
-Jebote, ne sje�am se kad sam zadnji put ovoliko jeo! I ovoliko i ovako!
Spu�taju�i se prema luci, zaustavili su se u du�anu sportske opreme i kupili Tei
�titnike za koljena, a sebi dvije jeftine, prozirne ki�ne kabanice, njoj crvenu,
njemu plavu. Navukli su ih i nastavili nizbrdo, malo se grle�i, malo se dr�e�i za
ruke, malo se u hodu kuckaju�i glavama skrivenim pod �u�kavi, sve mokriji najlon.
Zastali su pred zadnjim uglom prije skretanja za luku, zavukli se u ve�u i ljubili
se, sti��u�i dlanove jedno drugome.
- Okej! Ja iden sad, a ti za pet minuta. Vidimo se u tvojoj kabini!
- Okej. Slu�aj! Samo sam ti htio re� da sam sretan, �ta ka�u, ko prase u malo vode.
Eto. Ajd, vidimo se kod mene...
Dvadesetak minuta kasnije, nakon �to je s brodske govornice nazvao u Split i na
brzinu rekao Ru�ici da je u Zagrebu ki�a i dosadno,
gu�vali su se na le�aju u njegovoj kabini. Onda su sjedili jedno nasuprot drugome i
pri�ali. Pa se ljubili i opet vodili ljubav. Onda kle�ali na le�aju, jedno do
drugoga, i gledali kroz okrugli prozor�i� kako se pokisli ljudi vra�aju na brod. Da
ih je tko pitao, ne bi se znali sjetiti ljep�eg sivog, ki�nog dana.
-Jel te mogu ne�to pitat? -javila se �im su se opru�ili svaki na svojem le�aju.
- A kad nisi mogla?
- Kako ti to sve u sebi pomiri�? Mislin... Nas i sve, i sve i nas... I sebe i �ilu
svoju pri�u, i mene...
- �ta te to�no zanima?
- �ta me zanima... Evo, recimo, ja san sku�nila da se u zadnje vrime naje�in svaki
put kad �ujen ili pro�itan rije� "moral". Odma se sitin i nas i sebe i sva protrnen
kad promislin �ta bi sve bilo da se i�ta o nama dozna. Zamisli samo...
- �ekaj malo - prekinuo ju je - jel zna� ti kako se otvara ovo okance gore, da se
prozra�i malo i da mo�emo pu�it a da se ne pogu�imo?
Ustala je bez rije�i i krenula petljati oko kvakice na vrhu okna. Pridru�io joj se
vidjev�i da ne uspijeva. Prsti su im se isprepleli, dodirivali su se golim
laktovima, ramenima i bedrima, stenju�i i razmjenjuju�i kratke upute, sve dok
zahr�ala kvakica nije popustila.
- Mater ti tvoju, ti �e� nama... - zaglumi Tomo bijes na prozor�i�.
- Ne�e nami njiovi, ne! - spremno se nadove�e Anita i baci se nazad na krevet. Tomo
ostane pred prozorom i zapali cigaretu.
- Moral, veli�... - progovori kad je otpuhnuo prvi dim. - Mora� imat na umu da
postoje dvije vrste morala, ne znam vi�e ko je to napiso, davno sam �ito.
Individualni i kolektivni. Ja, recimo, nikad ne bi mogo ubit �ovjeka. Nikad. Brani
mi individualni moral, moj. Al svejedno sam ih u ratu posmico, ne znam, barem
dvadeset. I ne osje�am se niti malo kriv, jer me kolektivni moral apsolutno
opravdava, a on je ja�i od mojeg individualnog... Dobro, nije to mo�da ba� prava
usporedba za nas, usro sam, al o�u kazat da ja ne osje�am
nikakvu krivnju zbog tebe, odnosno nas. Jesmo li mi uradili i�ta �tetno ili opasno
za ikoga drugog na ovom svijetu? Nismo. Sva je opasnost na nama, i sva mogu�a
�teta. -Nije ba�...
- �ekaj da zavr�im! Pliz... Ajde ti meni reci, koliko bi bilo druga�ije daje Ivana
tu, da je �iva i okej, a da se nama isto ovo dogodilo, tebi i meni? Isto bi se
skrivali, ako ne i vi�e neg �ta se sad skrivamo, a vi�ali bi se i rje�e neg �ta se
sad vi�amo. Jel tako?
-Je, al... Ako pogleda� sa strane, bilo koje, ovo se nama nije smilo dogodit. To
�ta mi radimo nije lipo prema drugima, po�ni od Ivane pa nadalje.
- Opet te pitam, jel bi bilo i�ta ljep�e i moralnije to �ta radimo daje ona tu? Mo�
i ti po�et od Ivane, pa ajde nadalje... Kome bi bilo ljep�e u �ivotu, ko bi nas
bolje razumio? Misli� da bi ja nekome bio manje �ubre a ti manja, ne znam,
kurvetina?
- O, fala lipa! - rekla je i krenula se obla�iti. -Daj, ne izvodi sad!
Bacio je opu�ak kroz okno i sjeo do nje.
- Samo ocu kazat da je definitivno jasno da mi �inimo ne�to nepo�teno prema jednoj
�eni, al da nas dvoje ne bi bili ni ovolicno po�teniji daje ona tu i daje vi�amo
svaki dan.
- �ekaj, �ekaj malo... - uspravila se i navukla majicu. - Ovo se mo�e protuma�it i
ka da sanja tebi, ono, ka neka terapija, simulacija, da bi moga i dalje mislit daje
Ivana �iva. Ako ima� ljubavnicu, zna�i da ima� i �enu...
- Bogati, �ta si ti sad nasrala! Jel �uje� ti sebe? Jebote, sami Froj-dovi oko
mene!
- �ta se dere� odma?
- Ma ne derem se, nego mije stvarno fenomenalno da svi ne�to pametujete o mojem
odnosu prema �enama i sa �enama, ko da svi o meni znate vi�e od mene!
- Ko to svi?
- Ma niko, suro je jednom ne�to srao... -1 �ta ka�e?
- �ta te briga. Slu�aj, ne treba meni nikakav alibi, nikakva simulacija da bi
izdr�o tu neizvjesnost oko Ivane. Jebemu, pa valjda bi ti ve� i prije primijetila
da sam te uzimo ko, ne znam, antibiotik neki!
Pridigne se, a Anita ga zagrljajem povu�e nazad na le�aj:
- Sori, stvarno... Tresnila san to samo onako, ni�an mislila ni�ta ozbiljno.
Tomo pripali novu cigaretu:
- Ovako il onako, nije to lijepo �ut. Zamisli da sam ja tebi reko da sam ja tebi
nekaka proteza, nadomjestak neki? Jebote, o�i bi mi iskopala na licu mjesta i
bacila ih ribama!
-Bi. Staje,je.
- Osim toga, daje meni trebo takav neki surogat ljubavnice, pa valjda bi si u ovih
godinu i po na�o kakvu siroticu koja ni�ta ne sva�a, umjesto da se zaljepim za
ovaku jednu pametnjakovi�ku.
- Nikoga nisi ima prije mene? O�u re�, od...
- Nikoga - osmjehne se Tomo i slegne ramenima. - Nije da mi nije zatrebalo, nije da
nisam po�elio, al... Eto, nikoga.
- Pa di si ba� mene skupija!? - upita Anita glume�i zaprepa�tenje, pa ga ponovo
zagrli.
- Nisam ja tebe, ako �emo pravo, nego ti mene - odgovori joj on nakon poljupca.
-Je li? A di to, molin te?
- Po hodnicima. Prvo na sudu, a onda kod mene ku�i, sje�a� se. Ti si napravila oba
prva koraka.
Anita se opet uozbilji.
- Pa �ta se nisi branija, za gospu? Odupira? Tomo slo�i najozbiljniju grimasu i
promijeni glas:
- �asni sude, sam je to tra�io. Da nije, sigurno bi se branio, odupirao ili
bje�ao...
- �ekaj, jo� �e� brod zapalit - prekine ga ona i uzme mu do-gorjelu cigaretu iz
prstiju, baci je kroz prozor, vrati se i sjedne mu na koljena.
- �asni sude, moju stranku zanima �to je to on to�no tra�io? Odnosno, �to misli
daje na�ao?
- Pa... - zamisli se Tomo -jednu pozitivno blesavu raspu�te-nicu, cirka trideset
godina, blebetavu i veselu... S jedne strane lakomislenu, a ipak dovoljno pametnu
da potpuno razumije u �ta se upustila. I jako zgodnu, naravno.
- Divota! - odvrati Anita. - Prvo kurbetina, a sad jo� i blebetava raspu�tenica, i
blesava, i... �ta je ono jo� bilo... E, lakomislena!
- Ajde, ne izvodi, znam ja te finte. Ne� se izvu�, ne pred ovim �asnim sudom! Da
�ujemo, dakle, a �to je va�u stranku navelo na kobni korak zbog kojeg smo se danas
okupili ovdje?
-Ajme, �asni sude, ajme, ne mogu se sad ovako sekundarno sitit - zaglumila je
�iparicu i zakolutala o�ima - jel mogu dat taj iskaz na sljede�en ro�i�tu?
- Ne! - odvrati on o�tro i prebaci se na svoj le�aj. Potpuno gol, legao je na bok,
podbo�io glavu lijevim dlanom i zapiljio se u nju:
- Sad i ovdje, ili cijeli postupak ide u zastaru!
- Ajme, kako �u... �ta �e svit re� za mene: vidi je, ne more se sitit... Ajme,
staje odjednon postalo vru�e kod vas...
Skinula je majicu i bacila je preko ramena, pa tek onda zapitala:
-Jel se smin samo malo raskomotit?
Kimnuo je strogo, prave�i se da ne osje�a trenutnu erekciju medu preponama. I Anita
se pravila daje ne primje�uje.
- Siti se, Karmela, siti se... - nastavila je, lupkaju�i se prstima desne ruke po
lijevoj nadlanici - zlo�esta Karmela... Ajme, jel vi to i liti dr�ite upaljeno
grijanje? Gospe moja, �ta van je vru�e u ovoj sudnici...
U dva pokreta svukla je i hla�e, sjela na rub le�aja i zagledala se Tomi medu noge:
- �ekajte, da vidin... Evo, sitit �u se garant! Ajme, na vrh jezika mije... Aha!
Dolazi mi, dolazi mi... Bravo, Karmela, evo ga! - kliknula je i uperila mu ka�iprst
prema spolovilu. - Zato staje... Obrazovan! I puno pametan! I obziran, i pa�ljiv!
Zato �ta snjin mogu razgovarat o svemu �ta mene zanima!
Tomo vi�e nije mogao izdr�ati, nasmijao se i pru�io ruku pa povukao Anitu na sebe.
Ona se spretno do�eka na koljena i �vrsto mu �akom stisne ud:
- Blesane jedan blesavi, dabili blesavi!
-Vidi� ti dokle �ovjeka mo�e dovest rasprava o moralu, a? -Je, krupna je to tema...
Tvrd orah...
- Pa �ta nije onda bolje bit nemoralan?
- Ne znan, ni�an jo� provala...
- Umukni, Karmela.
Zaspali su, slijepljeni i isprepleteni, prije nego se potpuno smra�ilo.
Kad je brod isplovio na valovito more, Tomo se probudio s mu�ninom i vrtoglavicom.
Do jutra i do Splita, �est je puta i�ao povra�ati. Anita ga je u stankama izme�u
dva napadaja gledala, �e�kala po glavi i le�ima, pu�ila i povremeno se veselo
smijala, priti��u�i usta dlanom.
- O� mi mo� u�init jednu uslugu danas? - pitao je Tomo.
- A �ta?
- Pri�uvat mi Boru od �etiri do pet, pet i po najvi�e?
Anita prekrije slu�alicu dlanom, otpuhne, pa je premjesti na drugo uho:
- Mogu, nema problema. A �ta ga triba pazit?
- Ma, ranilo mu nekog ro�aka u Bosni, sad je tu u Splitu u bolnici, pa ga Boro do�o
oba�, o�e onda i mene vidit kad je ve� tu, a ja sam u gu�vi do pet...
- Aj, dobro. A di �u ga skupit?
- Spustit �e se on dole, na Firule, onaj kafi� prvi lijevo kad se do�e od bolnice.
- Okej. A ti �e� do� do pet? Nemoj da sidin s �ovikon do ve�eri, jebate, jedva se
znamo...
- Ne boj se, ja sam tamo �im zavr�im poso, mo�da i prije vas, ko zna... Ej! - Tomo
spusti glas: - Ljubim, grlim!
- Uzvra�am istom mjerom, ako ne i �e��e - odgovori tiho Anita. - Nemoj zeznit, do
pet i po da si tamo, najkasnije!
* *
Nije joj smetalo �to Boro kasni ve� skoro pola sata. �tovi�e, nadala se da �e Tomo
sti�i i prije njega, pa da se ona nekako izvu�e iz te nenadane situacije. Uz Boru
joj je bilo nelagodno jo� od prvog susreta, ne samo zbog njegovog izgleda i
�epanja. Svejedno, ustala je i po�ela mu mahati �im ga je spazila na nizbrdici.
- Ufff... - rekao je umjesto pozdrava kad se dogegao do njenog stola. - Nije ovo za
mene ovakog, ovake nizbrdice. Prosto me povu�e dole, ponese, dobro da imam nove
ko�nice, mogo sam i u more upast...
- Sjedi - rekla je smiju�i se. - Kako si, �ta ima? Jel rastu pedo�e u Pribidragu?
- Rastu, puno te pozdravljaju, pitaju kad �e Anita opet do�...
- A kako ro�ak, staje to bilo?
- Ma, pusti, jad i bijeda... I�o momak u Bosnu, nije mu bilo dosta rata, pa najebo,
da prosti�.
-Jel te�ko ranjen?
- Obe noge mu preseklo rafalom, odat �e ko i ja, ako �e mo� uop�e. Dobro je i
proso. �ta on pri�a, i �ta sam od drugih �uo, ono kod nas je bio �isti Holivud
prema Bosni. Ne zna mali ni ko ga je strefio tim rafalom, jel Srbi, jel Muslimani,
jel na�i... Strava.
-Ja se vidim s Tomom tu i tamo, pri�amo sva�ta, ovo, ono, al on nikad ne spominje
rat.
- A �ta �e ti i spominjat. Nagledo se krvi i u�asa za deset �ivota. Ko i svi mi.
Pametni ljudi ne govore o tom. Njima ne bi bilo ni�ta lak�e od te pri�e, a vi ne bi
i�ta razumeli.
-Jedino �ta mi je reka je da si ti zadnji ko je Ivanu vidija �ivu.
- Zadnji pre�iveli, koliko se dosad �ulo. Al to je bilo samo na trenutak.
-Jeste si stigli �ta re�? Oprosti �ta gnjavin, al njega mije nekako te�ko ispitivat
o tom. A zanima me.
- Ko novinarku il privatno?
- Ma privatno, ko prijateljicu. Ne, ne, pusti, ne mora� mi ni�ta govorit!
- Nismo ni�ta mogli razgovarat - krene Boro slu�benim glasom. -Ja sam joj samo
ovako palcom pokazo preko ramena, na zapad, da smo Tomu prebacili na sigurno. A
ona, ne znam... Mene je odvojilo za jedan kamion, nju za drugi. Ona je bila sva
plava i nate�ena, ovako... - Boro potegne dlanom preko lijeve strane lica, od �ela
do brade - i ja ne znam jel se bila osmjehnila, il je napravila grimasu, il se sve
meni samo u�inilo s dvaes metara. Onda sam ja dobio kundak u glavu zbog tog palca,
i sljede�e �ta znam je da me bacilo iz kamiona na asfalt u Mitrovici, na zatvorski
poligon. Eto, to ti je sve staja znam.
Anita je tupo gledala prema Bra�u.
- A jel mogu ja tebe ne�to pitat? Ona tr�ne glavom, pa kimne.
- Vi se volite, jel tako? Ti i Tomo.
Gledala gaje prazno, paralizirano, bez imalo snage za neku grimasu, iskrenu ili
la�nu.
- Neka, to je dobro. Vido sam ja odma u Pribidragu, al Tomo ne�e da prizna. Dobro
je to. Ivana je sjajna �ena. Da zna, i njoj bi bilo drago. Ne bi te mrzila, to budi
sigurna.
- Misli� daje �iva? Viruje�?
-Ja bi volio da jeste �iva i daje dobro. Ako nije dobro, bolje je da nije �iva.
- �ta ti je sad to? Jel �iva il nije �iva?
- Mene pita�?
Po�utjela je nekoliko trenutaka, a onda naglo ustala:
- Sku�aj, moran na ve�e...
Utr�ala je u zahodsku kabinu, sjela na �koljku i zaridala. Nije joj samoj bilo
jasno za�to pla�e. Pobijedila je dosad sve dvojbe, sve gri�nje savjesti, i mislila
da je ja�a od svih mogu�ih moralnih isku�enja. Ali sad je osjetila, jako i potpuno,
da mora prekinuti s Tomom, bez obzira na sve dobro i lijepo �to �e izgubiti, bez
obzira na bol koja je, tu, u smrdljivoj zahodskoj kabini, ve� po�ela nadirati.
Pribrala se, obrisala nos, umila se, pri�ekala da nestanu najvidljiviji tragovi
pla�a i izi�la.
Ali �im je kro�ila na terasu, splasnula joj je u sekundi sva odlu�nost. Spazila je
Tomu kako se spu�ta niz onu nizbrdicu iza Borinih leda i daje joj ka�iprstom znak
neka �uti. Pri�ao je Bori i kucnuo ga po desnom ramenu, a onda se izmaknuo ulijevo.
A Boro se, kao da ba� to o�ekuje, osvrnuo na lijevu stranu:
- Mene misli� zajebat, a?
- O, jebote, jesi ti i�o u �kolu il nisi? �ta se pravi� pametan? -odvrati Tomo,
pretvaraju�i se daje silno razo�aran.
Ta dje�a�ka zaigranost u Tomi, ta nepotro�iva vedrina, to je bilo ono �emu se Anita
nije mogla oduprijeti. Prije desetak godina, pa i manje, prepoznavala je iste
simptome u svakom mladi�u kojeg je znala, i i�li su joj nepodno�ljivo na �ivce. S
vremenom, svakodnevno okru�ena plitkim i povr�nim ljudima koji se prave va�nima
glumataju�i ozbiljnost i neku nedoku�ivu zabrinutost, po�ela je �eznuti za ne�im
tako obi�nim i jednostavnim, za onim stoje iz Tome strujalo kao iz magneta. Svi
obziri i strahovi, zajedno s onom naslu�enom boli, sad kao da su spuznuli u re�etku
kanalizacije nad kojom je zastala, gledaju�i kako se Tomo i Boro tap�aju i smiju.

Poljubio je u �elo usnulu Teu, pokrio je do brade plahtom, pa na prstima oti�ao u

dnevni boravak. Upalio je televizor i krenuo uobi�ajeno, bez tona, mijenjati
program za programom, uznemiren zbog
sjene �to ju je danas primijetio na Anitinom licu. Trajala je kra�e od treptaja,
ali bila je tu, pojavila se.
Nije bio zabrinut, samo uznemiren. Prvi je put imao daha i vremena za razmi�ljanje
u �to se to upustio. Napokon ga je, strpljivo �ekaju�i cijelog popodneva i ve�eri,
obuzela gri�nja savjesti, potpomognuta strahom od pro�losti i budu�nosti. Ostala mu
je jedino sada�njost. Nije imao za�to misliti o Ivani, jer sve misli o njoj odavna
su mu se stopile u jednu to�ku, u jedan prekida� u glavi, i bilo je dovoljno tek
taknuti ga, ma i samo pro�i mimo njega, pa da istog trena prokuhaju i zasvijetle
sve uspomene i potpuno ga obuzmu. Znao je sve tajne iz zida iza tog prekida�a,
previ�e ih je puta upoznavao, uvijek iznova... Sada�njost. Dan za danom. Ju�er vi�e
nije sada�njost, ali sutra �e to itekako biti, ve� sutra. �im se probudi.
Poku�ao se sabrati, ustao da zatvori vrata na balkonu, pa se okrenuo i nanovo ih
otvorio, a onda shvatio kako je sve �to �eli i �to treba prevodivo u �est znamenki,
�est besmisleno poredanih brojeva, iza kojih stoji jedini suvisli odgovor, i na
sada�njost i na pitanja iz zida iza prekida�a.
- Znala san da� me nazvat!
- Alo, Tomo je...
- Znan, govorin ti.
- Kako si znala?
- A kako san znala... Znala san. Jesi dobro?
- Slu�aj... Jel bi ti ipak mogla do� do mene, da prespavamo tu jednu no�, normalno,
ko ljudi, pa �emo posije vidit �ta �e bit i kako �e bit? A?
- Mo�e. A jel zna� �ta radim?
- Nemam... nemam pojma.
- Sniman jednu kazetu za tebe.
- Super... Video, il za kazetofon?
- Muzika. Neman ti ja video. -Nemam ni ja. Slu�aj...
- Ne, sad ti malo slu�aj. Jel va�i taj tvoj poziv odma za ve�eras?
- Va�i! Va�i, va�i, va�i, va�i...
- Aj onda ovako, ja kre�en za deset minuta auton, a ti de�uraj na balkonu i kad
vidi� da san parkirala i da ti ulazin u portun, otvori mi vrata, da ti ne zvonin.
Mala spava?
-Aha.
- Evo me za kvarat ure.
* *
- Vidila san ve�eras posli Dnevnika na televiziji nekakav natje�aj za imitatore -
rekla je izvukav�i glavu ispod plahte i poljubiv�i mu desnu bradavicu. - Mogli bi
se javit...
- Ko bi se mogo javit?
- Mi. Ti i ja.
- A koga ti to zna� imitirat?
- Curu. �enu. A ti mo� momka, ili mu�a. A zajedno bi mogli imitirat �ivot. Ima neki
stari film, "Imitacija �ivota" mislin da se zove.
- Nisam gledo.
- Nisam ni ja, ili jesam, ne si�an se. Al nije bitan film, nego naslov, imitacija
�ivota. Jel tako da mi ba� to radimo, da imitiramo �ivot?
-A, i jeste i nije. Ne znam...
- Ma kako ne zna�, kako nije? Ti skoro svaki dan poslin posla do�e� kod mene. Ja
obi�no ne�ta skuvan i jedva te �ekan. Sve ostalo, i posal, moj i tvoj, sve je
postalo samo alibi da bi ti i ja mogli sami sebi glumit mu�a i �enu. I to ne u bilo
kakvon braku, nego ba� onako, skroz idealnon, sa seksanjen �im se najedemo, ili i
prije i posli... A vanka ne smimo ni�ta, ka da se ne znamo, ka da se nikad nismo ni
vidili. Pa ti reci da nismo imitacija �ivota!
- A i jesmo... Al, pogledaj ljude oko nas. Jesu i u braku, i u �ivotu, mogu �ta
o�e, a opet imitiraju, ijedno drugom i svima zajedno.
- Ma znan to, al ocu re� za nas. Niko nije ka mi, mi smo posebni, jel tako? Jel
jesmo?
Po�utjeli su nekoliko trenutaka, gledaju�i se.
- Oprosti ako mi je opet onakav osmijeh, al je, jeste, mi smo posebni. Zapravo, mi
smo posebno posebni!
- Posebno posebno posebni! -Najposeb... Pssst! -Staje?
-Jebote, ko da se Tea digla! Aj, pokrij se preko glave, brzo!
Tomo hitro ugasi no�nu lampicu i prevrne se na bok, tako da jednim okom dr�i pod
kontrolom vrata sobe. Neko se vrijeme nije �ulo ni�ta, a onda kvaka lagano
zastru�e.
- Tata... - prostenjala je bunovno Tea. - Tatice...
On se pravio da spava, ali kad se Tea krenula pribli�avati Anitinoj strani kreveta,
brzo se uspravio:
-A! �ta je bilo, ljubavi? Do�is ove strane...
-Jel to na�a mama? - pitala je mala i pokazala na jastuk po kojemu se protegnuo,
izviruju�i ispod plahte, pramen plave kose.
- Koje, ljubavi? Nema tamo ni�ta, do�i, idemo u tvoj krevet... Podigao ju je i
iznio u hodnik, a Anita je skamenjena oslu�kivala.
Nije znala �to da radi, da li da ostane tako pokrivena preko glave, da se skrije
iza vrata, da pobjegne u dnevni boravak ili zavu�e u ormar...
- Za�arila se sto na sat - �apnuo je Tomo �u�nuv�i uz krevet. -Ti ostani tu dok ja
to ne rije�im.
Obi�ao je krevet, otvorio no�ni ormari� i iz njega izvadio toplomjer. Pokrila se
opet preko glave i po�ela �ekati da se dogodi �to se ima dogoditi. �eljela je
pomo�i Tomi, i maloj, ali je znala da ne smije. Zgrabila je rub plahte u �aku i
pritisnula je na usta, boje�i se da se ne raspla�e.
Probudili su je Tomini poljupci po obrazu.
- Rije�eno, barem zasad. Triesosam sa devet. Dao sam joj andol, sad se znoji.
Iz kuhinje zapi�ti �ajnik. Tomo sko�i, a Anita pri�eka da pi�tanje prestane, pa se
otkrije i po�ne obla�iti.
- Vidila me, jel tako da me vidila? - pitala ga je dok je rastapao med u �alici
�aja.
- Nije, vidila ti je samo malo kose. To �emo lako rije�it, re� �u joj daje buncala,
halucinirala od temperature.
-Tomo, ovo je stra�no...
- Ma staje stra�no? Sve je okej, ni�ta ti ne brini, ja �u sve sredit.
- Ti �e� sve sredit, a ja nek iden doma i mirno spavan, jel to o� re�?
- A jebaj i ga, nemam ni�ta bolje... Ima� ti kakvu ideju?
- Krasno. Okej, iden, �ujemo se sutra...
- �ekaj!
- A �ta �u �ekat? Ovo nij e ni imitacij a �ivota! Da j e imitacij a, j a bi sad
kuvala taj �aj i misala med... Ne znan... Bilo bi nekako, ne�to bi bilo, a ovako...
Ovako je jedno veliko ni�ta ijedno veliko nikako... Ovako sanja samo trupina koja
smeta.
- Ajde, molim te, nemoj sad samo puno dramit. Takve se stvari doga�aju u �ivotu. I
u imitaciji �ivota isto, sigurno, ina�e bi bila lo�a imitacija.
- Okej, sad �u ja dobro odimitirat da iden. Mo�e? Posegnula je rukom u torbicu, da
�im prije �vrsto stisne svoj
snop klju�eva, trenutno jedini kontakt sa stvarnim �ivotom. Umjesto njega, zgrabila
je plasti�nu kutijicu.
- A, evo, to san ti snimala ve�eras... Poslu�aj ako te bude volja.
Tomo se primakne, ali ona ga samo brzo poljubi i tiho za sobom zatvori vrata stana.
Ostao je u kuhinji, osje�aju�i kako ga obuzima ljutnja zbog koje nije htio izi�i na
balkon i gledati dolje na parkirali�te. Izvadio je �li�icu iz �alice, obliznuo je i
spustio u sudoper, pa se, gase�i svjetla za sobom, zaputio u Teinu sobu. Legao je
kraj nje i duboko uzdahnuo, a onda se sjetio da bi bilo dobro promijeniti
posteljinu na njegovom krevetu, negdje je sigurno zaostala koja Anitina vlas. A
mala nije blesava.
* *
Dragi D!
Tata govori daje to meni sve odfibre alja znam da nije sve i da sam ja sigurno
vidila mamu u krevetu. On ka�e da mi viruje i da bi on daje imafibru da bi on je
sigurno isto vidija ali kako nije imafibru da zna da
nije bijo niko pored njega u krevetu nego da se meni to sve pri�inilo od mojefibre.
A da mene sad uzmu na policiju i pitaju ja bi isto rekla da san je vidila u
krevetu. Imala sanfibruja i prije al nikad ovakvu. To mije od mame. Ili mije mama
odfibre ka �ta ka�e tata. Ne volim fibru. O�u mamu bezfibre.
- Ovo nan je bila prva sva�a, jel tako? - pitala je Anita.
- Pa i nije bila neka sva�a, vi�e onako...
- Vi�e ono, ka, imitacija sva�e.
- E! - nasmije se Tomo. Osvrne se kratko prema �anku, pa nastavi:
- Slu�aj, ja ti se stvarno moram izvinit za...
- Re�e se "ja se ispri�ajen"! - prekine ga ona dignutim ka�iprstom i karikirano
tvrdim izgovorom. -Jel mi viruje� da san na radiju neki dan �ula tipa da to ka�e,
majke mi! I to da ispravi �ovika koji...
-Anita...
- Ma nema� se �ta ispri�avat, �ta ti je.
- Sve da i ne moram, ajde me pusti da to bar izgovorim, a? Vidi, ja samo imam tu
potrebu da se ispri... Kako si rekla?
- Ispri�aje�, valjda.
- Ispri�ajem, zna�i, jer sam stvarno usro u�kur. Sve sam dobro znao �ta se mo�e
dogodit, al svejedno sam te pozvo da do�e� na tu no�, jebenti no� i no� ti jebem...
- Ako se sje�a�, ja san ti jo� prije Ancone rekla �ta �e bit i kako �e bit. A
doletila san sino� �im si spomenija, jer me je vuklo i jer san tila da tako bude. I
da me ti nisi pozva, viruj mi, ja bi ti sama to predlo�ila za dva-tri dana. Prema
tome, ti si kriv isto ka i ja, ako je iko i�ta kriv uop�e. I ako smo to rije�ili,
reci mi vi�e kako je malena?
- A, dobro - prene se Tomo. - Ujutro nije imala temperaturu, al sam je svejedno
odveo didi i baki, pa �e oni vidit o�e li i� u �kolu popodne, il ne�e. Nazvat �u ih
malo kasnije da �ujem �ta ima.
- Super, a jel �ta govori za no�as? -U, da zna�!
-Ajme meni...
- Ma ne, samo je u�la u sobu i gleda i �udi se, ovako, levo-desno glavom... Ja sam
no�as promijenio posteljinu kad je zaspala, pa je to zbunilo... Pri�ala mi da je
vidla mamu no�as, da joj je kosa bila na bij elom j astuku...
- Ajme meni, bidna mala...
-Jebaj i ga, manji joj je �ok ako misli daje buncala pod temperaturom, nego daje u
krevetu na�la tatu s golom teta Anitom.
-Znam, al...
Anita opet, kao i pro�le no�i, pritisne �aku na usta i zagleda se u zama��eni
prozor gostionice, kao da �e kroz njega ne�to vidjeti. �utnju je prekinuo Tomo:
- Poslu�o sam malo tvoju kasetu u autu, prve dvije stvari... -I?
- Znam obe s radija, al ne znam ni koje ni �ta je, jer i radio slu�am samo kratko,
samo u vo�nji.
- Ona prva je jedina va�na - �mrcne Anita. -Jesi slu�a kad Talk-ing Headsel
-Jesam, malo ne�to... To ti je meni bilo sve ne�to pretenciozno.
- A �ta si slu�a, �ta si volija od muzike? Vidi�, o muzici nismo nikad pri�ali...
-PinkFloyde, pa...
-Jebate, a oni ti nisu pretenciozni?
- Nisu mi bili u to doba. Danas da ih prvi put �ujem, vjerovatno bi mi bili... I
tako, sve pomalo...
- Ajmo ono vje�no pitanje: Beatlesi ili Stonesil
- Malo jedni, malo drugi. Ni�ta generalno, ni za ni protiv.
- Okej, nema veze. Ova prva stvar �ta san ti snimila, to je David Byrne, voda
Talking Headsa. Kad su se raspali, on je krenija u solo karijeru i ovo je s albuma
koji je napravija s Ju�noamerikancima, raznin. Al i to nema veze. Va�no je da se
stvar zove "Independence Day", dan nezavisnosti. Jel zna� engleski?
- Dovoljno za razumit �ta zna�i independens dej, �ak i malo vi�e - obrecne se Tomo
i mahne konobaru.
- Kopirat �u ti, slu�aj... Kopirat �u ti tekst, al mo� razumit i ako malo bolje
poslu�a�. To je ljubavna pri�a, �ak mi se �ini daje malo i pederska, al nema veze,
o tome kako njih dvoje �ekaju svoj dan nezavisnosti, ono, dan kad �e se mo�
slobodno dr�at za ruke po ulici, vodit ljubav vanka, na otvorenom, �ivit ka svaki
normalan par. 1 vesela je, jer se �ovik zbilja nada, viruje u to da �e taj dan do�,
pa makar i za sto godina, on �e �ekat. Stoput san je �ula, al nikad mi nije sila ka
neki dan...
- Heh... Ajde, zvu�i zanimljivo. Poslu�at �u doma. A �ta su druge stvari?
- Ni�ta stra�no. Malo Stinga, malo Princea, Van Morrisona...
- Isto ljubavne?
- A ne, prosvjedne �u tebi snimat! Politi�ki anga�irane!
- Dobro, samo sam pito...
- Ajme, �ekaj - trgne se Anita i uzme torbicu u krilo. - Uvatila me no�as poezija,
pa san uzela knjigu i krenila �itat. I, jebate, vidi na �ta naletin za pet minuta!
Pru�i mu preko stola dvaput presavinut list papira.
- Staje to? �ije? - upita Tomo rastvaraju�i i ravnaju�i papir.
- Pro�itaj prvo, pa �u ti re�.
Na fotokopiranoj 113. stranici iz neke knjige pisalo je:
U�asni se
U�asni se nad ovim ve�eras, ljubljena; za nama ljudi govore potiho jedan drugome
na�a imena, ljubi�aste fluorescentne lampe osvjetljuju mjesta na�ih sastanaka a
rije�i koje smo si �aptali razgla�uju preko radija.
- Ko je to? - javi se Tomo tiho kad je jo� jednom pro�itao pjesmu.
- Ivan Slamnig. A zna� kad je napisa? Pedesdruge!
- Pa di ba� "preko radija", jebemu radio...
-E.
* * *
- Ru�ice, pa nemojte mi i vi bit ko dida Ivan!
Tea je ve� oti�la u �kolu, a djed na ribarnicu. Tomo i punica stajali su sami u
kuhinji, on s aktovkom do nogu, a ona s no�em i prepolovljenom paprikom u ruci.
- Tomo, samo te pitan, nemoj se odma jidit... - odgovorila je Ivanina majka. A
pitala je dotad, sve pomalo, sve izokola, i sve detaljnije, �iste�i povr�e za juhu,
o nedavnoj no�i kad je Tea, pod temperaturom, vidjela mamu u tatinom krevetu.
- Sve sam vam reko. Znate i sami da Tea sanja Ivanu skoro svaku no�, rekla mi je da
je vama isto kazala.
- Apa�ica mala, a meni ponavlja da ti ni�ta ne govorin... - zavrti glavom Ru�ica i
ubaci o�i��enu polovicu paprike u zdjelu.
-A znate kad mije to rekla? Kad smo se jedamput sami zapri�ali o Ivani, jo� lani, i
kad sam ja nju tje�io s time �ta i ja sanjam Ivanu svako malo! Jaje isto sanjam,
znam kako je to, i �ta �emo sad?
- I ti sanja�? Ivanu?
- Normalno. I sad, da me Tea zatekla tu no� u kupatilu, mo�da bi joj se u�inilo da
je mama u kadi, il na �koljci? II da pere zube! A na�la me u krevetu, ja spavam,
njoj temperatura triesdevet, tek se probudila i ko zna �ta sve vidi u mraku! I�o
sam joj promijenit posteljinu kad se oznojila, sjetio se da ni svoju nisam
promijenio ima mjesec dana, pa sam i to napravio, ionako nisam zbog nje smio
zaspat. Nemojte me, molim vas, bar me vi nemojte...
- Tomo moj - progovori Ru�ica tiho - nemoj mi zamirit... I menije ka i maloj s
rlbron, al menije tako svaki dan i svaku no�. Ne
virujen �ta vidin i �ujen, virujen �ta ne vidin i �ta ne �ujen, i sve mi se ve�
izmi�alo... Sku�aj, molin te...
Obrisala je izgu�vanom kuhinjskom krpom prvo obraze a onda i ruke, pa mu vrhove
hladnih, vla�nih prstiju nje�no spustila na nadlanicu:
- Nemoj se jidit na staru nesriknju babu... Nisi nan bija ni�ta reka staje bilo u
Zagrebu zadnji put, mala je sva skon�umana od te fibre i te no�i, morala san te
pitat...
Tomo je lagano zagrli oko ramena:
- Ajmo sjest na balkon nas dvoje, da mogu zapalit, a?
- Ma pu�i tu, koga briga! - mahne Ru�ica i skine malu limenu pepeljaru s vrha
fri�idera.
- Ne�u, Ivan �e odma nanju�it, jo� iz haustora.
- 01 �e umrit od jednog duvana?
- Ma znam da ne�e, al...
- Evo, tu ispod stani i lipo zapali, a ovo �e sve posisat - rekla je i uklju�ila
napu na najja�e. Tomo se nasmije, slegne i zapali cigaretu.
- A �ta si reka, da te on bija napa ne�to? - nastavi punica kad se opet latila
no�a.
-Je, ima sad ve� i mjesec dana. Isto je ko i vi sumnjo da imam �ensku neku...
- Ma, ni�an ja ni�ta sumljala, Gospe moja, samo san tila da...
- Ru�ice, ru�o Ru�ice, punice moja najbolja! Sve je meni jasno, ni�ta ne brinite.
Al volio bi da je i vama jasno.
-Jasno mije, sinko... Nemoj mi zamirit, molin te... �ustro je odrezala izboj i
korijen na glavici luka, pa joj krenula sporo guliti koru. Tomo po�ali stoje
pristao pu�iti u kuhinji.
- Nego... - nastavi stara - nisi mi reka �ta je bilo to u Zagrebu?
- A jebemu, reko sam vam, i vama i Ivanu. Nisam i�o zbog Ivane nego zbog posla. Ima
jedna parnica �ta ne znaju jel bi trebo bit nadle�an Zagreb ili Split, gdje je bilo
po�injenje, i ja sam oti�o tamo da probam izgurat da bude u Splitu, to sam vam isto
sve reko. Zato sam i i�o no�u i tamo i vamo, da ne gubim tri dana.
-Tomo...
- Recite - odvrati on slu�beno, gase�i cigaretu i podi�u�i aktovku s poda.
- Ludasto je, al ja, kad mislin, ispadne da jedino tebe jo� iman...
- Nemojte, Ru�o, nemojte tako govorit...
- Ozbiljno ti ka�en. Svi drugi su poludili oko mene...
- Ajte, molim vas, nemojte tako...
Ru�ica �mrcne i povu�e ka�iprstom ispod nosa.
- Sku�aj... Aj ti na posal, zakasnit �e�, ka i ja s obidon.
Vani, pred liftom, poku�ao se le�ima zalijepiti za zid, jako i potpuno, toliko da
ga cijelog uvu�e u sebe, tako da se ugu�i od stida. A dolje, u autu, �im je
zakrenuo klju�, oglasio se kazetofon. Anita mu je ju�er dala kazetu s cijelim
albumom "Rei Momo" Davida Bymea i sa svim prepisanim tekstovima. Slu�ao ga je i
sino� i no�as i jutros, prevrtio ga nekoliko puta, nau�io ga gotovo napamet, i ba�
sad mu je, od svih pjesama, iz zvu�nika trebala zazvoniti pjesma "Loco De Amor", i
iz nje ba� stih: "like a pizza in a rain"...
Zaustavio je vrpcu, premotao je malo unazad i opet pustio. Kao pizza na ki�i...
Kako bi mogla izgledati pizza na ki�i, koliko jadno i beskorisno, koliko gnjecavo i
gadljivo? "Gle malu pi�u poslije ki�e", izgovorio je glasno svome licu u
retrovizoru. Nije vi�e slu�ao pjesmu, sva mu se koncentracija preusmjerila na
ga�enje nad samim sobom. Prebacio je u rikverc naglo kao da �eli istrgnuti mjenja�,
samo �asak nakon stoje zaklju�io daje prekid s Anitom jedini mogu�i izbor. Kad to
napravi, sve �e se vratiti na svoje mjesto i on �e opet biti... �to �e biti?
Omra�eni advokati�, mu�i� nestale heroine, �to?
Pritisnuo je gas i naglo skrenuo na glavnu cestu. Odmah iza zavoja, s ugibali�ta
autobusne stanice, pred njega je isko�io policajac. Tomo se sledio od nelagode kad
je za�uo da mu ko�nice �kripe pri zaustavljanju.
- Dobar dan, gospodine - rekao je prometnik - vi to uvijek tako, il je danas ne�to
posebno?
- Nikad, eto, sad sam malo samo, zamislio se... - petljao je Tomo, dodaju�i mu
isprave.
-Jeste li konzumirali �tagod, Tomo? - pitao je policajac, ne di�u�i pogled s
voza�ke dozvole.
- Nisam ni pio ni jeo. Niti kavu.
- A jeste onda gladni, ili �edni?
- Nisam.
- Pa za�to onda tako izlije�e te na prometnicu s pravom prvenstva? Jeste li uo�ili
znak obvezatnog zaustavljanja?
-Jesam, svaki dan ga uo�avam... - uzdahne Tomo. - Ne znam �ta mije danas. Malo sam
poludio valjda, ne znam...
- Da? Od �ega ste poludili, Tomo?
- Heh... Od ljubavi, ne znam... Loco de amor.
- Ne mo�e to tako i�, znate? Ni pojas niste vezali...
* * *
- Ubi�u te! - zare�ao je s vrata i stisnuo joj lice dlanovima.
- Jesi lud jebate?! - prosiktala je kad mu se izvukla iz stiska i odvojila od
mahnitog poljupca. - Koji ti je kurac!? Jebate, ka John Wayne kad ljubi mlade
Meksikanke! Tri zuba si mi izbija i nos po-lomija, parit �u da san pre�ivila
avionsku nesre�u!
- Sori, oprosti, izvini, isp... ispri�ajen se...
- �ta ti je da si tako navalija?
- �ta ja znam. Ljut sam na tebe i na sebe! Ej, ajmo se brzo po-�evit, bez skidanja!
- Alo! Iman menzes, koji ti je... Bi�i!
Sjeli su za stol u kuhinji i �utjeli nekoliko minuta.
-Ja �u sad skuvat kavu, a ti mo� po�et pri�at za�to si ljut - progovorila je
napokon Anita. - Na mene il na sebe, mo� po�et od �ega o�.
- Ma ne znam, jebaji ga...
-Ja �u ti re�, ako �e� mu�at minut. Jel mo�e? Al ba� mu�at, dok ja ne zavr�in. Onda
mlij koliko te volja.
- Ajde, da �ujem. �utim.
- Evo, ovako. Ljut si jer san ti lipa i jer si se, jebi ga, zaljubija. Dobro ti je
s menon, zajebajemo se i u postelji i di god mo�emo. Po�eja si se smijat opet.
Super ti je sve i �ak bi, daje sve okolo druga�ije, �ak bi me mo�da tija i zenit.
Al nije ni�ta druga�ije, i to te jebe. Ni�ta nije druga�ije, samo smo mi druga�iji.
I do�a si ovde sa �eljon da prekinemo, jer ne mo�emo ovako, stvarno ne mo�emo. Ne
mo�emo i ne smimo i ne znam �ta sve ne, �ta sve mi "ne"... I dok si bija u autu i
dolazija ovamo sve ti je bilo jasno, al kad si me vidija, sve je palo u vodu, �ili
plan je propa. Nemo� prekinit jer ti je dobro s menon, al i dalje �eli� prekinit
jer zna� da se iz te pri�e ni�ta dobro ne mo�e rodit. I to je to, zato si ljut,
samo �ta si ti mu�ko i ne zna� to izgovorit. Jel tako?
Tomo je nastavio �utjeti, zagledan u slavinu iznad sudopera. -Ja san svr�ila, sad
mo� ti - podbode ga Anita, stavljaju�i �alice na stol.
- Okej, evo... Lako ti je tuma�it i analizirat drugog, al daj vidi sebe. I ti si se
zaljubila, jel tako? I tebe je privuko neki magnet, makar ti je sve jasno, i bolje
neg meni. I evo, tu me sijeci ako nije, ti si isto danas barem jednom, ma i triput
garant, mislila o nama i o tom kako bi najbolje bilo da prekinemo. I sad se pravi�
ne�to o�tra, ko, ti si faca neka, a zapravo nemo� ni zamislit kako bi ostala �iva
ako prekinemo... Eto, i ja svr�io... Jel ti bilo lijepo?
Nasmije�ila se i pogledala ga: -Ka i svaki put... -1 �ta �emo sad?
- Ne znan. Da neman menzes, znala bi �ta �emo.
- Vidi� ti to... Osj e�am se ko d�anki neki...
- Ka Elektra, onaj �ta ti je tija popu�it...
- Dobro, ne ba� ko to �ubre, al navu�eno, onako, skroz... Jebote, otkad nismo i�li
na badminton... Jel zna� ti �ta sad nama preostaje?
- Reci.
- Volit se i u isto vreme smi�ljat na�in kako �emo prestat, a da pre�ivimo oboje.
- Ajmo. Prvo ti voli� a ja smi�ljam, a onda minjamo strane.
- Kako �emo to?
Iz njenih o�iju �itao je i cinizam i ljubav, i blagost i bijes. Dok je poku�avao
proniknuti do pravog zna�enja tog pogleda, zapitala je:
- Kako je Tea? Jel pro�la s pet?
Gotovo! Sve peja do peje! Osin �etvorka iz hrvatckoga! Briga me. Kupa-njac! I jo�
ne�ta: Karlo je �karta Luciju i isprid svi mene pita ako �u mu ja bit cura najesen
u tre�i razred. Gula! I �ta je najbolje: i�e dio lito u Pribidrag kod dide i babe!
Ni�an to ni znala dajih on ima tamo!
* * *
- Javio mi Boro da dolaze prekosutra neki iz Osijeka �ta o�e prodat ku�u u
Pribidragu - rekao je Tomo, potpuno gol, malo odmaknuv�i zavjesu i otpuhnuv�i dim
kroz od�krinut prozor. -Moro bi je i� vidit. O� sa mnom?
- �ta �u tija?
- Onako, da imam i drugo mi�ljenje ako mi se svidi. Volio bi da se i tebi svi�a.
Anita se uspravila na krevetu i podlakticom prekrila gole grudi.
- Nemoj mi to uvaljivat, pliz.
- �ta uvaljivat?
- �ovi�e, ja �ilo vrime, dva miseca, vozin i s punin gasom i s ru�non dignuton do
krova - odgovorila je poslije dubokog uzdaha. - Isto ka i ti... Ti zna� daje meni
kretenska ta ideja s Pribidragon, otpo�etka. I zato nemoj mene mi�at u to, a jo�
manje mene pitat jel
mi se svi�a ku�a ova il ona. Nemoj mene unosit u svoje odluke s kojima ja neman
veze, nikakve.
- Al ja bi volio da se i tebi svi�a.
Gledala gaje ne znaju�i bi li bila presretna ili zabrinuta i paze�i da joj se ni�ta
od toga ne vidi na licu.
- Ti si poludija, zna�? - kazala je tiho. - Ti si zara�en. 1 lako �ta si zara�en,
nego si i zarazan. Ti si epidemija na dvi noge.
Malo je podigao roletu, pa ka�iprstom i srednjakom ispucao opu�ak kroz prozor:
- Mo�e bit. Al jedino ja imam protuotrov - rekao je, spu�taju�i se sa smije�kom na
krevet. � I jedino te ja mogu cijepit.
- Ma ima�... Ima� ti moj kurac... - odgovorila je smiju�i se glasno i grle�i ga.
-Aha...
* * *
- Di si? - pitao je na telefon. -Ja sam tu ve� po sata!
- A ne zajebaji, rekla san ti da do tri ne mogu ni�ta. Dva i po u najboljoj
varijanti! I onda jo� uru i kvarat vo�nje do Pribidraga.
Mrzila je de�urstva vikendom. Ne toliko zbog izgubljene subote i nedjelje, koliko
zbog samog vremena potro�enog na besmisleno �ekanje nekakvih vijesti koje sutra
mo�da nitko ne�e �itati. Smi�ljati nadnaslove, naslove, podnaslove i potpisivati
fotografije ne�emu toliko besmislenom i uznemiruju�em kao �to su vijesti iz rata u
Hrvatskoj i Bosni, jednoj takvoj vijesti svakih sat i pol, �esto i jednoj goroj od
druge, to je bio zadatak koji je podnosila te�e od ijednoga drugog. A vijesti iz
rata postale su odavno rutina, tek tu i tamo poneka bi zastr�ala zbog broja �rtava
ili bezdu�nosti napada�a. Milijun je puta dosad po�eljela oti�i na boji�te i raditi
pravu, stvarnu, �ivu, krvavu reporta�u, ali takvi su se zadaci u ovoj redakciji,
kao i u ve�ini drugih, povjeravali druga�ijim novinarima: ili polupismenim
po�etnicima koji se ne�e ljutiti i sva�ati ako im u redakturi nestane
pola teksta, ili starijima koji se ne�e sva�ati ni oko �ega, samo ako im se pru�i
prilika za okajanje nekih ranijih politi�kih grijeha. A Anita je bila tvrdoglava i
lajava, nije imala nikakvu staru �lansku iskaznicu ili dosje kojima biju se moglo
dr�ati pod nadzorom, pa je tavorila u gradskoj rubrici i crnoj kronici. I na ovim
vikend-de�urstvima u desku, koja joj je namjestio Jebentija, u svojoj ekipi, jo�
dok su bili u vezi.
- Nemoj mi pobi�, iman ne�to va�no za tebe - �apnuo joj je Skra�i� u prolazu,
taman kad ga je u sebi opsovala.
Pet minuta kasnije ponovo je do�ao do nje i rekao:
- Aj, idemo kod glavnoga.
- �ta �emo kod njega? Al mu nije dobro? Obi�no vikendom bude tu od dvanaest do
podne, a vidi ga danas!
- Ne pizdi, �elanice, nego aj sa mnon!
- �ta �u ti ja tamo?
- Nabacija san ti zadatak prva liga, ne pizdi, sve �e� �ut od njega za minut.
- Sidi, Anita - rekao je glavni urednik, po kazav�i na stolac do svoga za velikim
konferencijskim stolom. Jebentija je sjeo odmah do nje.
- Odlu�io san tebi dat ovaj zadatak, jer mi se �ini da smo te malo zapostavili i da
ti mo�e� dat puno vi�e. 1 Novon dobu i, na kraju krajeva, cijeloj Republici
Hrvatskoj i njenoj javnosti.
- �efe -javi se Anita kroz smije�ak -ja jo� ne znan za�to nan triba ovaki uvod,
ovako slu�ben, al ja van odma moran re� da ja ne mogu dat �iloj Hrvatskoj. Ni�an ja
Isus pa da jednon ribicon...
- �elan! - prekine je Skra�i�.
- Okej - nadove�e se glavni - ajmo se dogovorit da sad pet minuti ne�emo bit
duhoviti i da ne�emo jedno drugog prekidat. Okej?
- Okej, slu�an...
-Jel se si�a� jo� �irilice iz �kole? - upita je on i prebaci s radnog stola
fotokopiju nekog rukom ispisanog papira.
- Ni�an je ni u �koli ba� ne�to znala, al...
- �itaj naglas, pa �emo te nas dva ispravljat. Anita se zagleda u papir i krene
glasno �itati:
- Upe... Ured Republike Srpske Krajine Beograd... Vladi Republike Srpske Krajine
Knin... Ha... sku�ajte... nije ha nego na... Na ruke predsjedniku.
- Predsedniku - ispravi je Skra�i�.
-Ja se ispri�ajen, al slaba san ne�to sa srpskin i �irilcon, naro�ito otkad je rat
po�eja - nakezi mu se ona i pru�i papir - bil mi vi mogli pomo�?
- Aj Zvone, �itaj ti, jebi ga... Skra�i� se naka�lje, pa krene:
- Na ruke predsedniku... Na va� zahtev obave�tavam vas da je ratna vojna
zarobljenica Ivana Kriste �iva, da se �uva u objektu Crni vrh kod Aleksinca, pod
imenom Ana Prelas i brojem RVZ 2420 i da joj je medicinsko stanje zadovoljavaju�e.
O�ekuju�i va�e dalje smernice, srda�no vas...
- Ma �ekaj!!! - vrisne Anita. - Daj to vamo!
Istrgne Skra�i�u list iz ruke i krene sama �itati. I prije, dok je on �itao, ve�
pri prvoj re�enici osjetila je kako joj se sva krv slila u stopala.
- Staje ovo? Otkad je ovo?
- Pi�e ti gore datum.
- Lani, osmi misec! Pa �ta to skrivate dosad?!
- Ne skrivamo ni�ta. To mije danas do�lo... - odgovori joj glavni urednik.
- Od koga?
- Neman pojma. Tip je neki mufljuz obavje�tajni, po govoru bi �ak reka daje
Makedonac, al za sve �ive radi, za Muslimane, Srbe i nas... I nazva me ujutro doma
i govori da smo mu spasili �ivot neki dan s nekin tekston di ga se ni ne spominje,
i da eto, u znak zahvalnosti, daje Novon dobu kopiju va�nog autenti�nog dokumenta.
I da ju je no�as ostavija za mene na porti. Ja san do�a, otvorija kuvertu i na�a
ovo.
- Zaklju�ili smo - nadove�e se Skra�i� - da si ti najpodesnija za to popratit. Zna�
Kristu, u dobre si s njin...
- Ti si to zaklju�ija? Ti koji si me tira da na�en Kristi bilo kakvu �porkariju?!
- To je bilo drugo, sad je va�no samo da mu na�emo �enu.
- Ko da mu je na�e? Nas tri?!
- Nije, nego ti. Ti i on. I Novo doba, jasno. Ekskluziva. Ej, curo, zamisli to:
"Novinarka Novog doba Anita �elan prona�la i spasila Ivanu Kriste"! A?
- Nemoj me zvat curo! I nemoj mi samo re� da ti nema� nikakve veze s ovin! Ti i
tvoji prike iz Udbajugenda!
- Anita - usko�i glavni smiruju�im tonom - ti zna� da ja tebe pratim otkad si do�la
u redakciju, bija san ti i urednik prvu godinu u gradskoj. I ja najiskrenije mislim
da si ti jedna od najboljih u ovoj novini. I bezveze mi je da se takav talent tro�i
samo u gradskoj ili crnoj kronici...
- �efe, ja tu ne mogu ni�ta. Vi ste taj koji odre�uje ko �e radit u koju rubriku.
Anita je sporo govorila izme�u dlanova kojimaje pokrila obraze i o�i. Sa svakom joj
se novom rije�i �inilo da joj donja �eljust postaje dvostruko te�a.
- Pa evo, to i radim. Odre�ujem i raspore�ujem da sad vi�e ti ne� radit ni u
gradskoj ni u crnoj, nego samo na ovom zadatku, do daljnjega. Eto. Jel to rije�eno?
- To ti je savr�ena prilika za afirmaciju i promociju - dometne Skra�i�.
-Da?
Anita makne desni dlan s lica i cini�no ih pogleda jednim okom:
- Tako da se mogu posli prodat u neku drugu novinu za bolje pare? A da onda Novo
doba ponudi duplo vi�e da ostanen?
- Ako je pla�a problem, ja mislim da mo�emo ve� sad...
- Ma nije pla�a problem... Nije pla�a problem, nego...
- Znanja u �emu je problem, jeben ti ja taj problem!
- Ti, Skra�i�u, mu�i! Koliko san �ula, od maloprije mi nisi vi�e urednik. Prema
tome, nemoj mi vi�e ti prodavat pamet, to mi je najve�a pla�a.
-Jel to zna�i da prihva�a� posal? -javi se glavni.
- Aj, dajte mi dvae��etri sata. Mo�e? Ne�emo puno izgubit u usporedbi s cilon
godinon staje pro�la od ovoga pisma, a ja �u dobit malo vrimena da razmislin.
Odnosno, da razmislim, kako bi vi �efe rekli... Jel vas mogu sad, dok san jo� u
ovon nepoznaton stanju, pitat jednu stvar? Do lani ste normalno govorili, a otkad
ste postali glavni, puno mi ne�to pazite da na kraju uvik bude "m" a ne "n", a
ostalo van manje-vi�e sve promakne. Jel to do�e s promaknu�em? O�u li i ja sad, ako
pristanen na promaknu�e, od sutra morat pazit na te stvari dok govorin? Dok
govorim, pardon.
Skra�i� se nervozno po�e�ka po �elu i nosu.
- Vidi� ti kako to ide! Da me sad nisi i�la zajebavat, dobila bi ta dvadeset i
�etiri sata. A ovako �e� dobit manje. Sutra u podne o�u da se nacrta� tu s
odgovorom. Ajme, sku�aj, s od-go-vo-ro-N!
- "N" kao "ne"?
- Aj, nemoj mi vi�e, ne zajebaji nego idi razmi�ljati Ti, Zvone, ostani, tebe jo�
trib... Zavr�it �u rije� kad Anita zatvori vrata za sobom.
Ni�ta se nije �ulo, ali Anita je jasno vidjela kako svi stolovi i ormari u praznoj
redakciji vibriraju, kao da se spremaju odsko�iti prema stropu. Tresli su se i
prozori, a vijci su im se na kvakama polako po�eli odvrtati. Prolaz izme�u
redakcijskih boksova postajao je sve u�i i sve du�i, a Anita je hodala polako, sve
sporije, sve ne-strpljivija da �uje bilo kakav zvuk koji bije vratio u stvarnost.
- Di si ti, jebate? - viknuo je Marin, naglo ustav�i od stola za de�urne. -Ja doden
na de�urstvo, al neman ga od koga preuzest! Tu su ti stvari, tu ti je bor�a, al
tebe nema nigdi, ve� po ure! Di si?
Mali je imao dvadesetak godina i po�eo je raditi dobra dva mjeseca nakon �to je
poslovodstvo �vrsto odlu�ilo da do daljnjega vi�e ne�e anga�irati nijednog novog
honorarca. Bio je ne�ak ili kum�e nekoga va�nog i bio je glup koliko i ambiciozan.
-Jesi povirija u ve�e, mo�da san tamo bila? - upitala gaje tiho.
- Kako �e� bit u veceu, kad si do�la s ove strane?
- Eto vidi�, zna si baren na kojoj san strani...
- Ni�an zna, nego... Osim toga, kako �u ja �irit u �enski ve�e?! -Je, staje je...
Ni�ta, iden onda ja po�irit. Ako se na�en tamo,
tebi �u prvome javit.
Zaklju�ala se u smrdljivoj kabini i iz stra�njeg d�epa na hla�ama izvukla dvaput
presavinut list papira. �itala ga je slovo po slovo, polako, povremeno i mi�u�i
usnice, tra�e�i pomno bilo kakav trag koji bi joj dao nade da pomisli kako je
posrijedi la� i falsifikat. Jednom, dvaput, triput... i jedino �to je zaklju�ila
bilo je to da je papir sad ve� previ�e izgu�van po kutovima i rubovima, i da ga
odmah treba odnijeti tajnici na fotokopiranje, u dva primjerka. Ili u tri? Ne, dva
�e biti dovoljno. U plimi spasonosne zaokupljenosti banalnostima, odjednom joj je
postalo u�asno va�no da to pismo Tomo primi u ruke �isto i ravno, bez ijednoga
traga da ga je itko ikad prije dodirnuo.
Dragi D!
samo kratko: Prvi put u �ivotu veselim se �ta �u danas i� u Pribidrag! Karlo je ve�
i�a i tamo je. Tata gleda neku ku�u a do�e i teta Anita. To ti jo� ni�an rekla a
nemoj ni ti nikome: ja mislin da oni dvoje ne�ta mutu. Ili bi barenko volili mutit.
Ja buden nekako vesela kad se sitin toga a onda se sitin mame i ne znan �ta bi
bila. Pa smijem i ja bit vesela koji put �ta ne? Mama bi sigurno tako tila. Pita �u
je kad mi opet do�e. Ba� me zanima.
* *
Sjedio je u "Las Palmasu" sam, za jedinim stolom u hladu plasti�ne tende.
Radivojevi�i su se vratili u ku�u, valjda da se pozdrave s njom
i uspomenama, a on se poku�avao u�ivjeti u ulogu mu�karca u mladim srednjim
godinama, pred pragom nove �ivotne prekretnice. U ulogu koja mu je na prvi pogled
savr�eno pristajala. Kao onda, pred rat, kad je odlu�io prestati s pu�enjem, uzeo
je olovku i podijelio stranicu rokovnika na dva stupca, na "za" i "protiv". Sve je
i ovaj put bilo "za", ispunio je stupac do dna za samo nekoliko minuta. U rubriku
"protiv" upisao je za to vrijeme tek dvije natuknice:
1-Tea(?)
2-A. (?)
Samo su Tea i Anita bile razlozi zbog kojih bi u posljednji �as mogao odustati od
kupnje te ku�e u Pribidragu. Njih dvije, i to �to nisu dijelile njegovu
odu�evljenost tom idejom, njegovu potrebu da se povu�e u nepoznatost iz kakve je i
do�ao. Tea ga je jutros potpuno zbunila, �im je spomenuo da ide ovamo pogledati jo�
jednu ku�u, odu�evila se i bez imalo prenemaganja po�la s njim. U vo�nji mu je
rekla da joj ovdje jedna prijateljica iz razreda ima baku i djeda, �to bi moglo
zna�iti da su vrata za pregovore s malom ipak, napokon, od�krinuta. Kad su stigli,
u trku je razgledala ku�u i vrt, pa nestala u potragu za tom prijateljicom.
A Anita, o njoj nije imao snage razmi�ljati dulje od nekoliko sekundi. Svaki put
kad bi poku�ao, obuzela bi ga gri�nja savjesti, osjetio bi krivnju zbog toga �to ju
je uvukao u svoj �ivot i �to je tako sebi�no nastoji zadr�ati u njemu, a jednako �e
je tako sebi�no odgurnuti ako vi�e ne bude imala volje i dalje se prilagodavati tom
njegovom �ivotu i njegovim odlukama. Ne�e je ba� odgurnuti, samo �e je pustiti da
odustane i ode, bez posebnog truda daje zadr�i, ma koliko je volio i trebao.
Uostalom, ona je i prije po�etka veze znala za njegove planove s ku�om i
Pribidragom... Volio bi da joj se ova ku�a ba� svidi, ali znao je i da �e je
kupiti, nju ili neku drugu, bez obzira na Anitinu ocjenu. On je tako odlu�io, jo�
zimus. A opet, u me�uvremenu se pone�to i izmijenilo, osvanula je ona, s tom svojom
neuko�enom �ivo��u, sa �eljom da bude s njim... Ni u mislima se nije usudio samome
sebi re�i na koga ga toliko podsje�a.
Rastegnut izme�u odlu�nosti i osje�aja krivnje, spas je potra�io u lijevom stupcu,
u rubrici "za", i krenuo je jo� jednom prou�avati. Sve je bilo tu. U Splitu se
polako rje�ava te bezvezne pri�e sa zastupanjem Srba i penzioniranih oficira, nitko
mu ve� skoro dva mjeseca nije izgrebao auto, �ak mu ni Govnar odavna ne �alje svoja
pisma. Prihodi su mu sjajni za ove prilike, ima i ne�to u�te�evine, prvi put u
�ivotu, a ima i vezu u banci, preko koje �e srediti najpovoljniji mogu�i kredit.
Ku�a je odli�na, novije gradnje, bez drvenih podova i, uz male preinake u
prizemlju, napravit �e lako od nje odvjetni�ki ured s udobnim stan�i�em na katu. I
s vrtom, pedeset koraka od ograde do mora. Radivojevi�i su spustili cijenu za
petnaest tisu�a maraka, mogli bi i za jo� pet ako im plati na ruke...
Prenulo gaje rondanje automobilskog motora na rivi. Tu, u besmislenom i nikom
potrebnom Pribidragu, gdje je i na vrhuncu turisti�ke sezone uvijek bilo barem neko
slobodno mjesto, Anita je, naprijed--nazad, ve� po tre�i put poku�avala uparkirati
svoju �kodu izme�u dva auta. Kroz spu�teni prozor vidio ju je kako se nervozno
naginje i osvr�e, tra�e�i spasonosni pedalj prostora. U prvi je tren osjetio
ljutnju, jer je zaklju�io daje bijesna ve� zbog same �injenice stoje morala
dolaziti ovamo. Ali kad je napokon uspjela, pa ugasila motor i o�ajno naslonila
dlanove i �elo na upravlja�, ustao je od stola, bacio jo� jedan pogled na okomito
podijeljenu stranicu rokovnika i shvatio: ako se Aniti ova ku�a ne svidi, on je
nikad ne�e kupiti. Nikad. To stvorenje u jo� neotpla�enoj sivo-zelenoj �kodi, tako
neodoljivo ljupko u ovoj svojoj �iv�anosti, vrijedi vi�e od ijedne ku�e, od
ijednoga plana. Zaklopio je rokovnik, ustao i krenuo prema njoj, prema jedinom
stvarnom, opipljivom i sigurnom sidru u svojem �ivotu. Hodaju�i, ni u djeli�u
sekunde nije pomislio na Ivanu ili Teu.
- Di si, mila mala? - pitao je osloniv�i se podlakticama o krov njenog auta.
Pogledala ga je nakratko ispod oka, ne di�u�i �elo s volana, a onda se trgnula,
izvukla klju� i hitro zatvorila prozor.
- Staje bilo, ko ljutio?
- Ajmo brzo na neko pi�e.
- Ne�u dok mi ne ka�e� �to si ljuta tako.
- Nemoj me sad... Uletila san tu gori u neke �kare s dva kombija, jo� se �ila
tresen.
- Ajmo prvo da vidi� ku�u, a onda �emo i na pi�e i na ve�ericu...
- Ne�u! Jebe� sad ku�u! O�u s tobon na pi�e, odma!
- Ako ja sad �u�nem tu dole, izme�u auta, da nas niko ne vidi, o� me poljubit?
- Ne�u - odgovorila mu je hladno. - Ne�u te poljubit, ne�u i� gledat ku�u, ne�u
nikakve pizdarije izvodit. O�u samo da sjednemo na pi�e.
- Okej, jebote! Evo kafi�a, jo� su mi i stvari tamo...
�im su sjeli, pri�la im je konobarica, mlada i lijepa, ali �epava. Tomo je naru�io
pelinkovac.
- Isto pelinkovac, i kratku kavu - rekla joj je Anita, i otrovno dodala: - Toliko
kratku da se ne�e puten prolit!
- Koji ti je bog? � zapita je Tomo prenera�eno. - Mala nije vozila nijedan od tih
tvojih kombija! Dobila si samo to da �e ti sad iza �anka pljunit u kavu!
- Nije me briga. Vidi ovo - odgovorila je, pru�aju�i mu fascikl s logotipom Novog
doba. - Otvori i pro�itaj.
-Jebote, staje? Nisi valjda dobila otkaz?!
- Otvori i pro�itaj.
Grimase na Tominu licu bile su to�no onakve kakve je zami�ljala voze�i prema
Pribidragu, �ak su se i izmjenjivale istim redoslijedom, od zbunjene i iznena�ene,
preko zaprepa�tene, prema potpuno otupjeloj. Otpuhnuv�i dim cigarete u stranu,
vidjela je kako mu se pogled vra�a na po�etak dopisa, ba� u trenutku kad im je
konobarica donijela pi�e.
- Ispri�avan se, udrite me slobodno - rekla joj je tiho Anita.
- Ne�u, udrite se sami kad van do�e.
- Anita, staje ovo? Koji je ovo kurac? - pro�aptao je Tomo.
- Tako san i ja reagirala... To ti je povjerljivi dokument od povjerljivog izvora.
- Otkud to tebi?
- Dali su mi glavni urednik i tvoj prika s trajekta Skra�i�, �pi-jun�ina. O�e da se
nas dvoje sad bacimo u akciju spa�avanja tvoje �ene.
Ispila je svoj pelinkovac iz cuga i udarila �a�om o stol tako daje jedna kockica
leda isko�ila na stolnjak. Pogledala ju je s mr�njom i ostavila da se topi.
- Koji... Staje ovo? Odakle je to do�lo?
- Rekla san ti, to ti je dokument iz povjerljivog izvora... Slegne ramenima i
zaglumi le�ernost:
- �ena ti je �iva, i ja ti moran pomo� da je nade� i izvu�e�... I �ivili mi, svi
skupa!
Ustane, energi�no uzme �a�u ispred Tome, ispije i nju na eks i bu�no vrati na stol,
pa zgrabi torbicu, sru�i njome �alicu s kavom i krene prema izlazu s terase.
- �ekaj, di �e� sad ovako?!
- �ta ja znan, iden uletit u jo� jedne �kare. Ako pre�ivin, iden doma plakat, a ti
me nazovi ujutro.
-Ma...
Tomo se trgne spaziv�i da prolivena kava natapa gornji rub pisma, zgrabi kut
stolnjaka i po�ne bjesomu�no brisati papir. Otvorio je fascikl da ga spremi i
unutra ugledao jo� dvije fotokopije istog dokumenta. Kad je opet, ljut na sebe,
podigao glavu, Anitina je �koda ve� zamicala iza otu�enog ugla lani zatvorenog Doma
kulture. Tomo osjeti kako mu vibrira svaka stanica u tijelu.
-Jel to ba� uvik mora bit tako, da fine i normalne mu�ke svaki put uvati neka
luda�a? - upitala je, kao za sebe, �epava konobarica.
On se kratko, nervozno osmjehne, pa baci na stol nekoliko nov�anica:
- Nije luda ona, nego ja.
Pobaca stvari u aktovku, istr�i iz kafi�a i zajuri se uzbrdo.

Pribidra�anima nije bilo previ�e drago �to im je zvonar prije godinu dana postao
do�ljak, domazet, pri�enjenik, ma koliko obitelj njegove supruge bila ugledna u
mjestu. Boro je to odmah instinktivno prepoznao i u pun�evoj konobi o strop objesio
�etiri debela konopa -debljinom, duljinom i rasporedom identi�na onima u crkvenom
zvoniku. Za pateti�nu provincijsku legendu o prvoj dalmatinskoj crkvi s �etiri
zvona znao je odavno, i sad je, slu�ajno postav�i zvonarom, odlu�io �im prije
preokrenuti pri�u u svoju korist nekom inovacijom. Tri je mjeseca uredno zvonio
onako kako se ovdje zvoni ve� stolje�ima -jedan zvon za �etvrt, dva za pola sata,
tri za tri�etvrt i �etiri za pun sat, plus broj punog sata na najve�em zvonu -
uvje�bavaju�i za to vrijeme u konobi ubrzanu verziju �uvene pribidra�ke
Zdravomarije, fraze �to se svira svakog dana pri zalasku sunca, najsve�anije
zvonjave u obi�ne, nesvetkovne dane. Potezao je nijemu u�ad oslu�kuju�i zvona u
glavi i postupno ubrzavaju�i ritam: lijeva ruka, desna ruka, desna noga, opet desna
ruka, od najdublje "jedinice" prema najvi�oj "�etvorki", sve br�e i br�e, dok se
zvu�i �etiriju zvona umalo ne stope u jedan, ba� u trenutku kad zadnja iskra sunca
potone iza tamne O�trice, najvi�eg brda na Bratunju, jedinom otoku koji se vidi iz
pribidra�ke uvale. Ra�unao je ubrzavanje i vrijeme kao nekad u trka�em automobilu,
i kad se napokon osjetio potpuno spremnim za start, odsvirao je bez najave
Zdravomariju prvi put na svoj na�in. Svidjelo se svima osim starom bra�nom paru
povratnika iz Amerike, koji su se jo� tjednima svakog predve�erja kri�ali i
govorili kako nije u redu da se na �uvenom pribidra�kom zvoniku svira "niger dec
mjuzik".
I njih i sve druge mje�tane, pa i samog Boru, prenerazilo je ono �to su �uli ovog
predve�erja: ne samo daje sunce bilo jo� dva prsta iznad Bratunja, nego je i
Zdravomarija zazvu�ala potpuno neskladno, jedva prepoznatljivo, kao kad bi se netko
nevje�t i nepozvan uvukao u zvonik i po�eo potezati po svome. Stolje�ima se, jo� od
vremena svakodnevnog strahovanja od Turaka i Mle�ana, kad se nije �ekalo
na ovla�tenog zvonara da bi se oglasila opasnost, �etiri legendarna, davno
uskla�ena zvona nisu oglasila takvom pani�nom bukom od koje se ledila krv svakome
tko ju je �uo.
- �to to radite, tko ste vi? - viknuo je prestra�eno �upnik s vrata zvonika, ali
Tomo ga nije mogao ni �uti niti vidjeti.
- Za ime Spasitelj evo...
Ispod �upnikove ruke u uski se okvir vrata progura zadihani Boro. Nekoliko sekundi
zaprepa�teno je buljio u prijatelja koji je izgledao kao da konopi i zvona pote�u
njega, a ne on njih.
- Tomo! Tooomooo!!! - zaurla pa sko�i na njega i obujmi ga oko struka. Kle�e�i mu
izvu�e stopalo iz om�e tre�ega konopa, a onda se uspravi i krene mu, prst po prst,
odvajati zgr�ene �ake od konopa.
- Staje tebi? Jes ti normalan, bog te jebo? Koji te kurac spopo? -govorio mu je u
uho dok je gore jenjavala sve kaoti�nija zvonjava. Odvojiv�i ga od u�adi, gurne ga
prema vratima na kojima je jo� stajao prenera�eni mladi �upnik.
- �to to radite, �ovje�e? - promucao je sve�enik dok je Boro primirivao konope.
- Zovem... � odgovori Tomo zatvorenih o�iju i zaba�ene glave.
- Koga, za Gospu bla�enu, zovete na ovaj na�in?
- Zoveeemmmm!
- Ma koga zove�, budalo jedna, jebem te blesava! - drekne mu Boro iza leda.
- Upomo�. Upomo� zovem, bilo koga, ko se god prvi javi... Tomo odgurne �upnika i
stane na prag, a onda se osvrne, vrati
dva koraka i skupi aktovku s pra�njavog poda, pa s njom ispod mi�ke istr�i iz
zvonika.
- Tomo! - vikne Boro za njim.
- Di mi je mala? Jel zna� di mi je mala? - ponavljao je Tomo glasno, brzaju�i
nizbrdo i ne osvr�u�i se.
- Tomo, staje to bilo? Vrati se! �ta se desilo, Tomo?!
- Di mije mala? Tea! Teeaaa!!!
* * *
Otvorila mu je vrata tek kad je, beskrajno dugo, pozvonio po tre�i put.
- Prolila si onu kavu, pa sam ti do�o skuhat novu - rekao je. Vani se upravo
smirivala ljetna oluja. Nasmije�ila se nagonski, vidjev�i ga potpuno pokislog.
- Nemoj mi se smijat, jer ti izgleda� jo� smje�nije.
Anita brzo potegne vrhovima prstiju ispod o�iju, pa samo jo� vi�e razmaze razli
venu �minku.
- Aj, udi...
U�ao je u hodnik i zastao, ne znaju�i odjednom �to bi s rukama. Mnogo je puta
zadnjih mjeseci dolazio ovamo, ulazio u ovaj hodnik, i postalo mu je sasvim
prirodno da ti dolasci uglavnom zapo�inju dugim dubokim poljupcem, bacanjem aktovke
i kutije s mobitelom na pod, sna�nim zagrljajima i opreznim te turanjem prema
spava�oj sobi. Ove pono�i nije bilo traga ni�em od tog rituala i Tomo je bespomo�no
stajao, �ekaju�i da Anita sporo, sporije nego ikad prije, dvaput zaklju�a vrata i
namjesti lanac.
- Onda - okrenula se napokon -jesi kupija ku�u?
- Nisam jo�. Dao sam ljudima malu kaparu i zamolio da sa�ekaju dva tjedna. Onda sam
sat vremena tra�io Teu po selu. Onda sam vozio do Splita i dvaput upo u �kare. Onda
sam spremio malu kod dide i bake koji su se taman spremali po� u krevet. I sad sam
tu da nam skuham kavu za dugu no�. I da, skoro sam zaboravio, prije svega toga imo
sam, ja bi reko, omanji slom �ivaca. Mislim da �u se morat nekim ljudima dugo
ispri�avat...
- Asti, pa �ta se nisi meni javija? - odvrati mu Anita. -Ja se �ilu ve�er dosa�ujen
sama uz teve prograrr\i mislin kako bi lipo bilo do�ivit malo uzbu�enja...
Zako�io se i osjetio kako mu u�i naglo postaju sve toplije, a udisaji sve dublji.
- �uj - progovorio je nakon desetak sekundi - ako �emo sura�ivat oko tog tvog
papira, morat �e� se malo disciplinirat s tim svojim podbadanjem. Ja ti nisam
nikakav protivnik, dapa�e, ako je iko na cijelom svijetu na tvojoj strani, onda sam
to ja. I da ne bi bilo zabune, ja znam jako dobro da isto vrijedi i obratno.
Zato...
- Ne znan ja jo� ni�ta o�emo li mi sura�ivat oko tog papira. Koji nije nikakav moj
papir, bajdevej... Dobila san grejs piriod za razmislit do sutra u podne. Ina�e,
jel zna� staje to grejs piriod? Menzes od kneginje od Monaka!
Ispri�ala je tu prastaru dosjetku kamenog lica, a ni Tomo, premda ju je �uo prvi
put, nije reagirao nikakvom grimasom. Samo je jo� jednom duboko udahnuo dok mu se
desni dlan, sam od sebe, polako podizao prema Anitinom obrazu, uhu, kosi...
- Ajme! - izvukla se brzim okretom. - Tu pri�amo, a ti si sav pokisa! Aj u boravak,
donit �u ti ru�nik.
Svukao je ko�ulju i majicu, objesio ih o naslone kuhinjskih stolaca, pa gol do pasa
sjeo na kau� i izuo se. Znao je daje to potpuno neprili�no i suludo, ali osje�aj
doma i stra�na potreba za Anitom, strah da je gubi, i nju i tu imitaciju doma, bili
su ja�i od razuma. �udio se sam sebi, u istoj se sekundi i optu�ivao i opravdavao,
dok je tra�io daljinski upravlja� televizora pod jastucima na kau�u.
- Bravo! - kriknula je Anita, ulaze�i u dnevnu sobu - taman san ti tila re� da se
svu�e�, evo, �onila san ti i majicu, ne bi ti smila bit premala...
Dobacila mu je prvo ru�nik, velik i bijel i s mirisom na ne�to poznato, na previ�e
toga poznatog. Pokrio se njime preko glave, za�mirio i po�eo brisati kosu, upinju�i
se da mu razum ipak proradi, da se osje�aji primire i poslu�no povuku nekamo u
stranu, bilo kamo, onamo, u to�kicu gdje su bili i prije onog bezazlenog prvog
susreta na hodniku suda. Bi li se ovako zaljubio i da mu je pri�la bilo koja druga
�ena kojoj ne smeta cijela njegova pretpri�a? Ili je stvar bila samo u Aniti, u
svemu onome �ime ga je ba� ona privukla i uvukla u ovo �to se sad zbiva, u ovo
o�ajni�ko, bespotrebno i besmisleno trljanje glave? I dalje nije uspijevao
razmi�ljati o Ivani.
- �ta �emo sutra? - upitala gaje �im je provirio ispod ru�nika. Sjedila je na
naslonu kau�a, na suprotnoj strani.
- Prvo moramo provjerit jel taj papir uop�e autenti�an i kolko je autenti�an -
odgovorio joj je navla�e�i preko glave bijelu majicu s natpisom Novo doba. Odjednom
osjeti strahovitu zahvalnost na tome �to gaje samo s tri rije�i vratila u
stvarnost.
- A di �emo provjeravat? U Beogradu mo�da? Ili �e� me odvest u Knin?
- U Zagrebu, polako. Bago ima nekog komunjarskog fosila u kontra�pijuna�i gore, a
i suro mi se hvaliso daje neki njegov gelipter posto nju�ka, faca neka, u ovoj...
Ne�ta, ne znam, ovo, za za�titu ustavnog poretka...
- �ekaj, jebate, pa to zna�i da �e jo� najmanje �etri lika doznat za �ilu pri�u pri
nego zapravo po�nemo!
- A kako �e� druga�ije? Ja bi prvo tio �ut �ta misle pravi �piclovi o tom pismu, da
se ne po�nemo nadat i o�ekivat i mu�it ako je la�njak.
- A �ta se tebi �ini? Ono, ba� tebi? Al iskreno, jel la�njak il nije?
- O� ba� skroz iskreno? Anita zakima zatvorenih o�iju.
- Evo... Do prije dva mjeseca, da si me pitala, ja ne da bi mislio nego bi znao sto
posto, dvjesto posto, hiljadu, daje pravo. Al otad nekako mislim da mo�da ipak
nije...
- Fala ti na lipin rije�ima i na poeziji - odgovorila je, spustiv�i se na kau�, do
njega - al mene zanima �ta stvarno misli� sad, ve�eras, ove sekunde?
- Mislim... A eto, mo�da dvaespet, najvi�e tries posto da nije la�njak.
Po�eljela gaje upitati �to stvarno �eli, da pismo bude krivotvorina ili ne, ali
izgovorila je samo:
- Za�to?
- Zato �ta je napisan rukom, zato �ta je rukopis meni, �ta �u, nekako pre�enskast
i preuredan za �etnika, zato �ta uz njega nije
nikakav drugi dokument, ni raniji ni kasniji, zato stoje pro�lo ve� godinu dana
otkad je poslan...
- Jebenti �ivot... - izleti Aniti. -Staje?
-Ma ni�ta...
- Misli�, �ta se sve moglo dogodit za tih godinu dana?
Ona zakima bez rije�i i primakne mu se jo� malo. Za�utjeli su, zagledani u svoje
siluete na ekranu isklju�enog televizora. Nje�no ju je zagrlio, nije mu uzvratila.
Pro�lo je nekoliko minuta prije nego je duboko zijevnula i rekla:
- Reka si da� skuvat kavu... -Je, evo, idem. Zaboravio skroz.
Rutinskim kretnjama, bez tra�enja, izvadio je u kuhinji paketi� s kavom, nasuo je u
dozu za espresso, minutu kasnije dolio malo mlijeka, vi�e u Anitinu �alicu, manje u
svoju, dohvatio pladnji�, stavio na njega posudicu sa �e�erom i dvije �li�ice,
pustio vodu iz slavine da malo iste�e prije nego napuni dvije �a�e... Kad se vratio
u dnevnu sobu, Anita je le�ala na kau�u i spavala. Naka�ljao se, nije reagirala.
- Sere� - rekao je tiho. - Niko ne mo�e zaspat u tri minute... Zlo�esta Karmela,
la�ljiva!
Nijedan mi�i� na licu nije joj zatitrao. Spustio je pladanj na stol i sjeo na
fotelju. �ak i ovako, s obrazom natisnutim na nadlanicu, s nepravilnim kolobarima
od razmazane �minke oko o�iju i iskrivljenim poluotvorenim ustima, izgledala mu je
prelijepo.
- �ta �e bit s nama i od nas, jebem ti sve... - pro�aptao je, pa ubacio dvije
�li�ice �e�era u �alicu s manje mlijeka i krenuo brzo mije�ati, da zveckanjem
probudi Anitu, Anitu �elan... �etvrt sata kasnije ustao je i napisao poruku:
"Ne vjerujem da si stvarno zaspala, ali dobro. Sutra u podne reci budalama da
prihva�a� zadatak, molim te. Ja to ne�u s nikim drugim raditi. Majicu vra�am
preksutra".
Ostavio je blok na stoli�u, pa iz spava�e sobe donio deku. Prije no �to ju je
pokrio do struka, poljubio je Anitu lagano u �elo. Pridi�u�i
se, spazio je kako joj se ispod majice nazire bradavica lijeve dojke. Kleknuo je
ponovo i, filigranski nje�no, obuhvatio je usnama. Osjetio je kako mu se vrh nosa
meko zabija u toplinu blizu Anitinog pazuha. "Zadnji put?", upitao je �aptom
bradavicu i tu�no joj se osmjehnuo. Na majici je, to�no na mjestu gdje je na
Anitinoj ko�i made�, ostala vla�na mrljica.
* * *
Mislim daje mojen tati ne�to. Ju�er ka daje poludija. Zva me kroz �ili Pribidrag
tako da se �ili dlcati pribidrag orija. Posli gaje �eka oni Boro kvazimodo kod auta
i vika na njega da �ta je zvonija u crkvi. Tata se prvo bija ispri�avao a onda je
po�ea i on be�timavat. Onda je vozia ka lud do Splita i dide i bake i probudija ih
i odjuria dalje. Ja san se bojala �ilo vrjeme. Jedva san �ekala jutro da nazoven i
pitam je lije dobro. Reka je daje i da mu oprostin pa sam mu oprostila. Ja mislim
daje njemu to za to do�lo �ta mo�da nije uspia kupit ku�u. Samo mi nije jasno ono
za zvonit u crkvu. Jel on stvarno zvonija ili su to neke njihove baze da ja ne
razumin kad �ta nji dva govore.
Bila mije no�as opet mama. Samo se navirila kratko na vrata. �apnila san na telefon
tati i tata mije na telefon reka daje i njemu isto bila.
* *
- Tako je... Tako je... Okej, fala ti, kume, a on �e ti se javit na taj broj za
koji dan, kad do�e u metropolu, jebala vas metropola... He-he... Ajde, �ivija ti
meni i pozdravi Zdenku... Je, ocu, fala. Aj... A ne znam, mo�da sad u deveti
misec... Ocu, javit �u se. Mo�e. Apsolutno. Ajde... I, slu�aj, ovo mije stvarno
va�no, vidit �e� kad ti �ovik do�e, ne�u priko telefona. To mije najbolji �ovik,
nemoj mi ga zajebavat. Okej, aj, bog.
Bago napokon spusti slu�alicu:
-Jebate, �ta taj mo�e mlit! Al ni�ta se ti ne brini, ako neko zna zanat, onda je to
moj �iga. Stara �kola. Bija je u Partiji, al uvik samo �lan, ni�ta funkcije.
Analiti�ar samo takav, uglavnom za Bliski istok, al toliko dobar da su ga tra�ili
za pomo� i oko drugih stvari. Da nije, jo� bi ga devedesete poslali u mirovinu...
Eto, tu tije broj, �im do�e� gori, odma ga zovi. Ja san ti tu amater, meni taj
bokun karte mo�e bit i pravi i la�ni, al on �e ti sve znat re�.
- Hvala vam, �efe... Ja �u se sa svoje strane potrudit da to sve rije�imo �im
prije...
- Ma daj, molin te! Uzmi vrimena koliko ti triba, ja �u bit ponosniji od tebe ako
to uspije, zato �ta san ti pomoga. Ni�ta drugo sad ne misli, samo kako �e� vi�e
izvu� �enu.
- Hvala vam, jo� jedamput... Pretpostavljam daje glupo ovo �ta �u re�, al svejedno
vas molim za maksimalnu diskreciju oko ove pri�e...
- Tomo!? Jel o� ti da ja sad opet nazoven �igu i otka�en sve? Jesi ti normalan? �ta
ti misli� ko sanja, pe�karu�a neka? Ne pizdi, nego aj tra�it �enu!
- Okej, hvala, samo sam htio zamolit...
- Sve je u redu, i ja bi tebe baren dvaput zamolija da ne laje� okolo. Nego,
slu�aj, ta mala �elanica, novinarka...
- Ne brinite za nju, ona je skroz okej.
- Ne to, nego jel ima ona mobitel?
- Nema, kolko ja znam.
- Aj, nabavit �emo joj do sutra jedan.
- Ma ne treba, �efe, stvarno...
- Treba, treba. Morate stalno bit u vezi, imat kontakt. Sad su napravili neke
manje, nije vi�e ovoliki ka�un, pa �emo i tebi nabavit jedan.
-�efe...
- Bi�i da te ne vidin, �ena te �eka!
* * *
- Drago mije da si prihvatila ovaj posal. Da nisi, ozbiljno ti govorim, ne znam jel
bi ga se usudio dat kome drugom. Jer pazi, to nije zadatak za svakoga. A ti si
ipak...
Bilo je podne i pet minuta, a glavni je bio slatkorje�iv kao nikad. O�ekivala je to
i odlu�ila iskam�iti najvi�e �to mo�e.
- Vama je jasno - krenula je kad je glavni napokon zastao da uzme zraka - da �emo
Kriste i ja svako malo morat u Zagreb...
- Nema problema, Novo doba pokriva sve tro�kove. Hotel, dnevnica za tebe...
-1 za njega bi trebala bit dnevnica.
- Za�to? On bi to radija i da nema tebe.
- A onda bi ekskluzivu na kraju ima neko drugi, a ne Novo doba.
Glavni se po�e�e po zatiljku:
- Okej, dnevnice i za njega.
- Bilo bi lipo i da imamo redakcijsko auto.
- To je najmanji problem.
- Vi stvarno virujete da je to pravi dokument? - zasko�i ga Anita.
- Ne znam... Al isplati se probat, jel tako?
-Je... I jo� jedna stvar. Ja ocu apsolutnu kontrolu nad pri�om, ako je bude. Sve
najave, sva oprema tekstova, sve mora imat moju dozvolu. Ako zbilja uspimo, ne�u da
mi neka pantagana sere po tekstu i stavlja rimovane naslove. Sve �ta ide u rotaciju
morat �e imat i va� i moj blagoslov. Jel to okej?
-Je. A jesi ti s njim osigurala da to stvarno bude ekskluziva? Ono, da nan ne uleti
ni televizija ni iko drugi?
- A kad? Danas �u to rije�it - rekla je ustaju�i od stola.
- Okej. Javljaj mi �im se �ta dogodi, �im ti �ta zatriba.
- Dogovoreno.
- Aj mi, pliz, po�alji Skra�i�a da do�e.
Zastala je, okrenula se i podbo�ila s oba dlana o naslon stolca: -Jeste vi sigurni
da on nema svoje prste u ovon? Znamo i vi i ja da ima prike u slu�bama, jo� od
ranije...
- Ma daj, to su sve mitovi i legende na�ih starih. Bija se on javit na�ima, odma na
po�etku rata, al kad su sku�nili da je u Udbi bija si�a, manji od gavuni�a, lipo su
ga �kartali nazad u novine. On se ne�to pravi va�an, zna dva-tri �ovika i onda to
mistificira. Aj, po�alji mi ga.
-A jel mo�ete to rije�it preko tajnice? Menije ovo �ivotna prilika da ne moran s
njin razminit ni ri� po �ili dan, a to je velika stvar. Pliz?
- Mo�e - nasmije�io se - i sretno! Bi�i sad da te ne vidin!
- Da nisi zvu�a tako ozbiljno, ne bi ti nikad do�a - rekao je Ve-dran na
parkirali�tu, ispred ulaza u zgradu. - U frci san gadnoj oko posla, zakompliciralo
mi se do kraja... Aj, reci, staje bilo?
-Jesi bistar, zdrav? Ono, priseban? - upitao je Tomo.
- Jesan, jebate, �ist ka suza! Ka i uvik!
- Evo onda tebi prije nego ostalima... Jebote, �ta ovo �ubre tu radi? Ima ve� tri
dana da ga tu vi�am ispred du�ana.
- Ma pusti, to je Elektra, danki. Obilazi grad i tra�i ko �e mu dat koji dinar ili
�ut na dug. A staje to?
Tomo mu pru�i presavinut papir.
- �itaj usput, ajmo gore.
Lift se trznuo gore-dolje, barem za pedalj, kad je Vedran cijelim dlanom, jednim
udarcem, poklopio sve tipke:
- Staje ovo, Tomo? Jebenin mater �irili�nu in jeben, da in jeben, staje sad ovo? To
je od lani! Ko ti je to da? Kad si dobij a ovo?
- Polako. Idemo gore, pa �e� sve �ut.
- Ured Republike Srpske Krajine, �ta, mater in jeben u uredu! Koji je ovo kurac?
- Polako, smiri se, nemoj da ti se stara gore usere �im u�emo. Polako, pusti mene i
slu�aj me.
Ru�ica se iznenadila vidjev�i ih obojicu na vratima:
- A �ta �e re� ovo? Mogli ste se javit, skuvala bi... -Jeste vi ru�ali? - upita je
Tomo.
- Evo, taman Tea skuplja pjate!
- Odli�no. Ajde vi skuvajte kavu za sve, imam vam ne�to za re�.
-A staje bilo?
- Ni�ta, ajde, zatvorite vrata.
U�li su u dnevni boravak, Tea je pojurila ocu u zagrljaj, a Ivan se
nezainteresirano premjestio u fotelju ispred televizora.
- Di si, stari? -javi se Vedran preko volje.
- Tu sam, s obe na zemlji, za razliku od nekih.
- Ivane, jel se mo�ete vratit za stol? Imam vam svima ne�ta za re�.
- �ta je bilo, al se �eni�? - promrmlja stari iz fotelje. Tomo duboko udahne, pa
izvadi cigaretu i pripali je nasred blagovaonice:
- Ivane, za tri minute �ete mi sami re� jesam li vas sad trebo opalit nogom po
ustima. A sad vas najljubaznije molim da nam se pridru�ite.
- Ru�o, jel �uje� ti ovo?! - grakne stari -jedan kurvar �e meni u mojoj ku�i...
- Stari, jebenti sunce, mu�i! Mu�i vi�e, boga ti tvoga grintavoga, mu�i! - zaurla
Vedran.
Ivan �ustro ustane i zaputi se u spava�u sobu bez rije�i.
- Ru�ice, pustite sad kavu �javi se opet Tomo, sjedaju�i i stavljaju�i si Teu u
krilo - dajte da barem vama ka�em.
Punica mu �utke donese pepeljaru i sjedne na svoje uobi�ajeno mjesto.
- Ispri�avam se �to sam vas sino� onako isprepado i zbunio, al radilo se o ovom
papiru. To je neki navodni dokument od lani u ovo doba, po kojem je na�a Ivana �iva
i zdrava, ali daju dr�e u nekom logoru kod Aleksinca u Srbiji.
- Zbilja? Zbilja? - uzvrpolji mu se Tea na koljenima i �apne: � Zato ona nama
dolazi! Tebi i meni, jel tako?
- Vidit �emo - odgovori joj Tomo - jer mi ne mo�emo jo� znat jel taj dokument pravi
il nije.
- Daj da ga ja vidin! - o�tro pozove Ivan iz hodnika, zatvaraju�i vrata sobe.
Vedran, Tomo, �ak i Ru�ica, okrenu se prema njemu i pogledaju ga s izrazom
iskrenoga ga�enja.
- Dobro, �ta pi�e unutra? Ru�o, vri ti voda!
- Neka vri! Sidi ovde i mu�i!
Tomo im, kad je stari sjeo, pro�ita cijeli dopis. Ru�ica tek tada ode u kuhinju
dovr�iti kavu. Vratila se s pladnjem dok je Ivan tuma�io papir ispred sebe:
- �ta imate sumnjat, tu je pe�at i potpis, datum, sve. To je slu�beni dokument.
- Vi znate kako je lani izgledao pe�at Ureda Republike Srpske Krajine u Beogradu?
Znate da se �ef tog ureda, ako uop�e postoji, zove ba� Zelenovi� i daje to njegov
pravi potpis i rukopis?
- Ne znan, ali...
- I da Zelenovi� superpovjerljive informacije uvijek �alje na papiru i��upanom iz
teke nekakve?
Svi zamuknu.
- Eto, zato bi ja moro prvo u Zagreb provjerit sve to skupa.
- Tu bi ti Sajla moga pomo� �javi se Vedran.
- To je onaj tvoj �ta si mi pri�o za njega? -Aha.
- Koji je taj? - upita Ivan.
- Ma, jedan... Radi u tajnoj slu�bi, vojnoj.
�Jel to oni mali Sajla staje �verca devize na Pazaru? I �ta gaje uva-tilo zbog
droge dok jo� niko u ovon gradu nije ni zna staje droga?
- Stari, zna� da gaje pustilo za to, nisu mu ni�ta dokazali!
- Zna�i, je! I to je govno danas u tajnoj slu�bi, on �e meni pomagat!? Fala ti
lipa na pomo�i, i tebi i njemu i takoj tajnoj slu�bi!
- Slu�aj - obrati se Vedran Tomi, ustaju�i od stola - iden ja ok-renit dva-tri
broja, pa ti se odma javin, okej?
- Okej, al nemoj puno pri�at o ovome. Jasno ti je da mo�emo sve usrat ako ijedno
krivo uho �uje.
Vedran povu�e ka�iprstom kri� preko usana, pa zagrli zabrinutu majku, poljubi je u
tjeme i brzo ode iz stana.
- Kad �e� po� po mamu? - javi se Tea poslije desetak sekundi nelagodne �utnje.
- Sutra ili preksutra najkasnije - odgovori joj Tomo i poljubi je u obraz. - Al
mora� znat da to ni�ta nije sigurno. Mora� znat da mo�e i trajat jako dugo i da
mo�da na kraju mamu ne�emo ni na�. Ozbiljno. Imamo samo ovaj papir, a pojma jo�
nemamo jel to �ta tu pi�e istina il nije. Zato mije bilo va�no da se svi ovako
na�emo i da se zajedno pripremimo za sve �to mo�e do�. Za sve.
Tea zakima i privije mu se na prsa.
- �ta je ovo bilo? - trgne se Ru�ica.
- Koje?
- Nestaje bubnilo doli, vi�e puta. Ivan odmahne prema njoj:
- Ovi tvoj tovar, �ta �e bit? �ili ga �ivot u�in da zatvara lift kako triba, a ne�e
nau�it ni do penzije!
- Nije to bija on, on lupi druga�ije.
- A �ta te onda briga �ta je? Jebate, vidi �ta dr�imo u rukama, a ona brine staje
lupnilo doli u portunu!
Ru�ica ustane i ode na balkon.
- Nisi reka odakle ti ovi dopis...
- Iz Novog doba. Njima gaje dostavio neko anoniman, a navodno povjerljiv.
- Ne�e valjda sad oni pisat o tome? Mogu je ubit tako!
- Ma ne�e, bez brige. Imamo dogovor, danas ili sutra se moram na� s glavnim
urednikom. Oni ni�ta ne pi�u, ja ni�ta nikom ne govorim, sve dok ne ra��istimo
cijelu stvar i, ako bog da, spasimo Ivanu. Potpuna konspiracija.
- A �ta oni tra�e zauzvrat? O�e te pratit koji novinar?
-O�e.
- Koji?
- Novinarka je. Anita �elan.
- Divota! - vikne stari i udari dlanom po stolu. - Fino �ete vi tra�it moju Ivanu!
Tomo spusti Teu sa svojih koljena:
- Ajd po�i, molim te, malo u svoju sobu. Pliz?
Mala nevoljko ode, a on se nalakti i uperi ka�iprst prema Ivanu, preko stola:
- Sad me slu�aj, majmune jedan - prozbori tihim, drhtavim glasom, a Ivan se
instinktivno odgurne stolicom malo unazad. -Jo� mi jednom ispred djeteta proseri
ovakve pizdarije ko �to si danas prosro, i to dvaput, ne� nikad vi�e vidjet ni malu
ni mene, a ni Ivanu, ako ju izvu�em iz ovog. Jel ti jasno, debilu jedan? O�i �u ti
iskopat i tu jezi�inu kretensku u grlo ugurat, jel ti jasno? Kako te nije sramota?
- Auto mu je jo� doli, a njega nima! - javi se Ru�a s balkonskih vrata, na rubu
suza. - Da mu se nije �tagod desilo?
Tomo brzo skupi dlanove pred lice, kao da moli, ali ostane o�tro zagledan u Ivana.
U tom trenutku oglasi se zvono na vratima. Ru�ica pohita mimo stola i otvori. Njih
dvojica ostali su u istim pozama, ne osvr�u�i se. Od kipte�eg bijesa nijedan od
njih nije �uo ni�ta iz hodnika, prenuli su se tek na Ru�i�in vrisak. Tomo se u
sekundi nade pred vratima:
- Staje bilo?! - zaurla prema nepoznatom �ovjeku, podupiru�i obamrlu punicu.
- Vedrana... Vedrana doli... U liftu... Izre�etalo!
Tomo prebaci Ru�icu u Ivanovo naru�je, pa se sjuri niz stubi�te.
-Jel �iv?! - zavikne preska�u�i po tri stepenice.
Glas odozgo odgovarao mu je ne�to, ali se gubio u �amoru iz prizemlja. Dolje se,
�im je dotr�ao, pred njim u �palir razdvojila skupina od desetak ljudi. Vedran je
le�ao u liftu, s glavom pridi-gnutom u kut ispod ogledala, i smje�kao se. Majica i
bermude bili su mu natopljeni krvlju na desnom boku.
- Suro... �u... - pro�aptao je spaziv�i Tomu.
- Reci, suro - odvrati mu Tomo i bijesno se osvrne prema glavama �to su se nanovo
natisnule na vratima lifta.
- Nema problema, i policiju i hitnu, sve smo ve� zvali - odgovori mu jedna od njih
- do�e svaki �as!
-Jesi vidio koje bio? - upita Tomo.
-Vidi... Am...ater... Triput fa... falija, samo je...dnin me ssss... trevija... Ili
dva... -Jesi ga vidio? Vedran lagano zakima.
- Jel onaj Elektra, d�anki onaj? Vedran opet kimne i onesvijesti se.
* * *
- �ta si ti doznala? - upitao ju je �im je pri�la stolu. Sjela je i nekoliko se
sekundi nijemo zagledala u �eta�e na rivi. Prizor na kakav je navikla otkad zna za
sebe odjednom joj se u�inio posve nepoznatim, nestvarnim. Pred o�ima su joj, u
sumrak, promicali likovi kao iz nekog zbunjuju�eg sna: djevojka koja tje�i
uplakanog mladi�a; beba u kolicima koja gura �epavi mu�karac u kompletnoj vojni�koj
uniformi, s pi�toljem za pojasom; dvojica �asnika civilne mornarice u bijelim
odorama i sa zelenim najlonskim vre�icama u rukama, prosjakinja s plasti�nom lutkom
u marami na prsima...
- Alo! - prene je Tomin glas.
-Jel bere� ti da smo sad prvi put nas dvoje nave�er na rivi, u centru grada, bez
straja o�e li nas ko vidit? - odgovorila mu je re�enicom pripremljenom jo� u
redakciji.
- Molim te, ajmo to sad malo stavit po strani. Nas. �ta si doznala o Vedranu?
- Da je puca neki amater, da je ima prigu�iva� na pi�tolju, proizvo�a� "Crvena
zastava" iz Kragujevca, i da se nafaliva ka da igra nogomet u hrvatskoj ligi. Pet
hitaca, dva pogotka.
-A jel se pretpostavlja za�to?
-A slu�aj, govori se da ti je suro bija svestrano talentiran. Financijski
in�enjering, kamatarenje, �verc ukradenin autima... �ak se i droga spominje, i
prostitucija.
- O jebote... A iz bolnice?
- Ako ortopedija od sutra naglo uznapreduje, samo �e �epat. Ako ne, sigurno kolica.
Zdrobilo mu desni kuk i odnilo po karli�ne kosti.
-Jebote �ivot...
- A kako su mu starci?
- Pusti u pizdu materinu... Stara je isto u bolnici, predinfarktno stanje... A
stari, ne znam, il sjedi u hodniku u bolnici, il sjedi doma. Ne znam, boli me za
njega. Jel zna� da on zna manje-vi�e sve o nama, o tebi i meni?
-Ma daj... Stari?
- Zna, �ubre... Ne znam odakle, al... Jebenti ovaj grad, jebenti tra�eve, �akule,
jebenti da ti jebem! Gadi mi se, bljuje mi se, jebote �ivot, umire mi se!
Razumije�? Umire mi se, ba� mi se umire! Pun mi vas je kurac, svih po redu!
-Alo, smiri se. Kako je on moga i�ta doznat, odakle?
- Pojma nemam, ja nisam nikom �ivom ni�ta reko o nama. -Ja jesan, al samo sestri,
na telefon...
- A u pi�ku materinu!
- U Kanadu, jebate! �ta me briga za Kanadane! Tomo nakratko posuti, pa nagne glavu:
- Ba� si blesava! Jel zna� da si blesava?
- �ta, o� re� daje moja sestra odma nazvala tvoga punca iz jebene Kanade u jebenu
Hrvatsku i sve mu se izlajala?
- Eto vidi� da si blesava. Anita zgrabi torbicu i ustane.
- Samo za tvoju informaciju, ekskluziva... - �apne joj Tomo, zgrabiv�i je za
zape��e. - Elektra je puco u Vedrana, onaj tvoj prika d�anki.
- Sere�, Elektra je kost i ko�a, nema snage ni za mi�ka dr�at dok pi�a, di �e on
pi�tolj s prigu�iva�em... Osim toga...
- Zato se i jeste naproma�ivo onoliko! Majke mi, Vedran mije reko, minut kasnije. I
ja sam ga vido ve� par dana oko nebodera, tamo.
-Elektra?!
- Tako je. Reci �efu da povjerljivi izvor vra�a uslugu. Anita opet sjedne.
- Tomo, �ta se ovo sve zbiva? Taman je...
- Taman je krenilo, da. Valjda nama ne smije krenit. Nama ne smije krenit. Nije nam
smjelo ni dovle.
-Di ti je mala?
- Kod susjede. Njihove neke. Sad idem po nju.
- Kakav je plan za gori? - oglasila se, prvi put, tek kad su skrenuli na �ibensku
obilaznicu.
- Danas ni�ta. Koliko nam treba do Zagreba? Sedam-osam sati jo�, sigurno.
- Mogu ja jo� malo stisnit po gasu, ako triba, al ne previ�e. Ova kanta jedva
navu�e stotku.
- Nema potrebe. Okej je ovako.
Opet su za�utjeli. Kad su pro�li pored putokaza za Pribidrag, Tomo je samo kratko
puhnuo kroz nos.
- �uj... - javila se opet Anita. - Ja san mislila o svemu ovon skupa...
-Da?!
- Ne zajebaji... I palo mije na pamet da bi se od �ile pri�e dala mo�da napravit
�ak i knjiga, ono, novinarska, dokumentarna. Mislin, jasno, ako stvarno spasimo
Ivanu.
- Vidit �emo sutra �ta ka�e taj Bagin �iga... Strpi se malo, pa �emo bit pametniji.
- Znan to, al ima jedna stvar... Da bi ja mogla napisat tu knjigu, triban znat �ta
vi�e. O tome kako ste �ivili prije rata, �ta ste radili,
kako ste se upoznali, to sve... A za to bi mi ti triba �ta vi�e pri�at o
njoj, o sebi, o �ivotu...
- Mo�e - odvrati Tomo nakon kra�e �utnje - al samo ako mi prizna� jednu stvar.
- Koju?
- Shva�am da te sad to zanima, za �lanke i za tu knjigu, al... Ne znam dal se
sje�a�, al ti si mene i prije znala pitat da ti pri�am
0 Ivani.
-Jesan, a ti nisi tija.
- E, za�to? To mi priznaj, to mi reci. Staje tebe to toliko zanimalo? Za �ta ti je
to dosad trebalo, da ti ja pri�am o njoj?
Anita stisne zube, zagleda se u cestu ispred sebe i doda gas, pa naglo skrene na
prvu autobusnu stanicu i zako�i.
- Majmune jedan mu�ki blesavi - zare�ala je i zapiljila mu se u o�i - zato �ta san
se bila zaljubila, zato �ta tvoja �ena nije bilo �ija �ena
1 bilo kakva �ena, zato �ta san tila doku�it �ta voli�, a �ta ne voli�, jebate,
zato da bi ti seja vi�e svidila, debilu jedan dabili debilu!
Bijesno je prebacila mjenja� u prvu brzinu, ali Tomo je uhvati za zape��e:
-1 zgari�ta gdje su bila, sve �emo ti re�i.
Tri minute kasnije ljutitim ih je trubljenjem iz dubokog poljupca prenuo autobus
mostarskih registracija.
�utjeli su opet skoro cijeli sat, ne znaju�i odakle bi krenuli nanovo. Nisu se
oglasili, osim kratkim psovkama, ni kad ih je, dok su izlazili iz Zadra, prestra�io
zvuk sirena za op�u opasnost. Tek pred Pa�kim mostom Tomo je rekao, kao za sebe:
- Jebote, da �ore ovaj most, ode sve u pi�ku materinu. Tuku ve� dva tjedna onaj
ponton na Maslenici, otkad je otvoren, a ovo su prestali...
- Tuku ponton, al ga nisu pogodili. Ni ne�e. Ka �ta na�i nikad ne�e njima presi�
oni koridor u Posavini. �verceri vode ovi rat, �ta ti je? Mafija, a ne politika. A
to opet do�e na isto.
-Jebo im ja mater svima. -Ija.
* *
- Nema, na�alost. Doista bih vam rado izi�ao u susret, ali nema na�ina - ponovio je
po �etvrti put �enskasti recepcionar hotela "Horizont". � Jednostavno nemamo vi�e
nijednu jednokrevetnu sobu. Ostale su nam samo dvije s bra�nim krevetom i tri
dvokrevetne s odvojenim le�ajevima.
-Ali iz Novog doba su rezervirali, iz Splita, mi imamo taj ugovor s vama,
redakcija... - poku�ala je Anita jo� jednom.
- Gospodi�na, ja vama vjerujem, ali i sami ste vidli da nemam upisanu takvu
rezervaciju.
-Ja �u popizdit... Stvarno o�u, gospon. Gospodi�na bu grdo popizdila, ku�ite?
- Aj, molim te smiri se -javi se Tomo, koji je dotad �utke gledao malo u Anitu,
malo u recepcionara, kao da ga se njihova prepirka posebno ne ti�e. - Dajte nam
jednu s dva kreveta.
- Mogu vam dati i dvije takve, ako va�a redakcija sutra ujutro mo�e potvrdit... -
odgovori recepcionar, pogledav�i ponovo Anitu. Ona se ljutito okrene i, vuku�i
torbu, odbrza prema liftu.
- Ajde pri�uvajte nam jo� jednu do sutra ujutro, molim vas -rekao je Tomo, potpisao
se, uzeo klju� i po�ao za njom.
- �ta se mi�a�? - pitala gaje u liftu. - Taman san se lipo krenila �vogavat na
nekomu, a ti mi ne da�!
- Pusti ga, vidi� daje debil...
- Peder�i� purgerski... Da nema sobe! On da nema sobe! A vidi hotel, koliki je!
- Pusti, mo�da nije on kriv.
- Ma �ta? Niko za ni�ta u ovoj zemlji mo�da nije kriv! Mo�da nije ovi, mo�da nije
oni, jebate, sve je "mo�da nije"! A �ta ako je "mo�da je"? Svi samo govore "mo�da
nije", niko ne�e glasno re� "mo�da i je"...
Nije joj odgovorio. Otklju�ao je sobu, ramenom odgurnuo vrata i propustio je
unutra:
- Ti biraj krevet. Ja �u se samo malo umit pa �u opet probat nazvat tog �nidar�i�a,
a ti se mo�e� prva otu�irat.
- Ladnon vodon, a? - pitala je ironi�no, prolaze�i uz njega. - Da mi se malo smire
�ivci, a? Jel to poruka?
- Poruka je �ta god ti ho�e�. Ja sam samo kavalir.
Bez rije�i je bacila torbu na krevet do prozora i otvorila je. Kad je izi�ao iz
kupaonice mokrog, neobrisanog lica, ona je ve� stajala pred vratima s neseserom i
odje�om u naru�ju.
- Posije tebe �u se ja malo plahnut, pa �emo malo u grad, jel mo�e?
- Mo�e - odgovorila je i provukla se mimo njega u kupaonicu. Kad je sjeo za stoli�
i privukao telefon, za�uo je kako je Anita,
otvoriv�i vodu, polako okrenula klju� u bravi kupaonice. Za�mirio je nakratko i na
brzinu u glavi provrtio film onog popodneva kad su se, kod Anite, zabavljali u
kadi.
- Bo�e dragi... - pro�aptao j e, pa podigao slu�alicu i nazvao broj na kojemu mu
se, slutio je, ni ovaj put nitko ne�e odazvati.
* *
- Oprali su grafit! - rekao je kad su, na Cvjetnom trgu, sjeli na ogradu
pravoslavne crkve. - Pank je opran!
Pogledala gaje cini�no uzvinutih obrva.
- Bio je grafit tu dolje, "Punk is not dead", i ono "A" u krugu, tu smo se uvijek
nalazili. Ona bi svaki put sjela iznad tog A, da joj bude izme�u nogu, ko strelica
neka da joj pokazuje gore, razumije�... Nikad nije kasnila, svaka joj �ast. Aja sam
u prvo vrijeme svaki put dolazio jo� ranije, pa bi stajo negdi sa strane, iza
stabla, iza cvje�arki il tu u piceriju, sakrio se, pa gledo kako �eka i osvr�e
se... Uvijek bije pustio par minuta, �eko da vidim o�e li se zabrinut, a onda bi
joj do�o. Imo sam sat namje�ten na tri minute unazad, pa kad bi se naljutila ja bi
joj ga pokazivo, evo vidi�, do�o sam u sekund ta�no!
Onda sam joj jedamput prizno �ta radim, pa me bila o�amarila, al isto je posije
opet �ekala i jo� se vi�e osvrtala, da sku�i di sam...
Tomo zaokru�i pogledom preko cijelog trga. Srpanj, rana ve�er puna �amora i
zaboravljenih mirisa, potpuno druga�ijih nego u Splitu... Tugica.
- O� ti to pamtit il zapisivat? - trgnuo se nakon desetak sekundi.
- �ta zapisivat? - prene se i Anita.
- Za knjigu, to �ta si u autu rekla. Ako nisi primijetila, ja sam ti po�o pri�at o
Ivani, i to samo zato, �ta bi reko onaj na televiziji, jer ste vi to tra�ili...
- Malo �u zapisivat, malo �u pamtit pa zapisivat posli. Ajmo na pi�e negdi.
- Di bi ti?
- Neman pojma, slabo ja znan Zagreb.
- A, zato si ti tako, da prosti�, nadrkana na njega! Da ga malo bolje pozna�,
sigurno bi ti bio dra�i.
- Da ga bolje znan, viruj mi, samo bi bila jo� vi�e nadrkana. Da prosti�. Jebate,
sve uokolo krepaje, i ljudi i gradovi, �ila dr�ava, a ovi tu obnavljaju tramvajske
pruge i organiziraju izlo�be pasa, jeba in pas metropolu!
- Ne znam �ta bi ti reko... Menije u Zagrebu bilo dobro i lijepo dok sam studiro, i
ja sam tu mo�da malo preemotivan. Normalno da se i meni gade sva ta proseravanja s
metropolom svih Hrvata, i sve drugo �ta �ujem, al... Ne znam...
- Aj, vodi me onda u tu Tkal�i�evu, da i to vidim.
Trebalo im je petnaestak minuta da u vrevi rasvijetljene Tka-l�i�eve otkriju prvi
slobodni stol.
-Jebote, staje ovo?-rekao je Tomo zbunjeno. �U na�e vrijeme tu su bila, u cijeloj
ulici, tri il �etri kafi�a, i gotovo. I Zagreb je bio poluprazan u ovo doba godine,
oti�lo bi ve� pola studenata, pola grada je bilo na moru, a vidi ovo...
- Rat, inflacija, ko zna �ta sve... A �ekaj, kako ti zna� kako je bilo liti u
Zagrebu, kad si i ti tu bija samo ka student?
- Dolazio sam svako malo, kad sam prohodo s Ivanom, na drugoj godini. Njoj se nije
ba� ne�to dalo i� u Split, oti�la bi na dva tjedna, reda radi, a tu je uvijek imala
neki poso preko student-servisa.
- Kako ste se upoznali?
- Na tulumu nekom, bezveze skroz.
- Koliko vam je trebalo da prohodate?
- Tri tjedna. Moglo je bit i prije, al ona je imala nera��i��eno ne�to jo� s biv�im
momkom, pa se malo razvuklo.
- Tomo?
- Tu sam.
- Mi pri�amo pizdarije, jel jasno to tebi? -Je. A o �emu bi ti?
- Evo, recimo, staje bilo ono danas u autu, posli �ibenika, prije one budale
hercegova�ke?
- To ti je bilo... Ti si prije po abecedi, aj ti prva reci �ta se tebi �ini.
- Ako �emo pri�at ka dica, okej: ja san tebe prva pitala!
- A ja sam stariji, starije mora� po�tivat! Oklijevala je nekoliko sekundi, a onda
ipak ispalila:
- Ma ti si... Zna� �ta si ti? Ti si budala mu�ka kojoj donja udre u gornju, a posli
bi se izvla�ija bilo kako!
- Ej, slu�aj, ajmo se jednu stvar dogovorit, pa da mo�emo razgovarat. Ve�eras kad
legnemo, svako spava u svojem krevetu. Ko prvi popusti, taj je �etnik i balija do
kraja �ivota, okej?
- A �ta si ti drugo mislija?
- �uo sam te danas kako si se potiho zaklju�avala u kupatilu... -E,i?
- Bilo te strah.
- �ega?
- Istog onog �ega je i mene bilo strah. I �ibenika, i mostarskog autobusa, i svega
�ta s tim ide.
Zamukli su dok ih je konobar poslu�ivao, stavljaju�i bo�icu piva i �a�u pred
svakoga.
- Okej, dogovorili smo se za no�as. Ajmo sad dalje radit. Jesi kad prevarija
Ivanu?
- Molim?!
-Jesi bija s kojon drugon dok ste bili u braku...? O�u re�, prije rata?
- Nisam. A i da jesam, tebi to sad ne bi reko. To ti definitivno ne treba ni za
knjigu ni za i�ta.
- A ona? Jesi kad posumnja i�ta?
- Mala... Koji je tebi bog, �ta te spopalo? -Jeste se svadili kad?
-Jesmo.
- Oko �ega?
- Oko svega.
- Koliko ste u braku?
- Najesen �e bit devet godina.
-1 zbilja si sto posto siguran da te nikad nije prevarila?
- Slu�aj... - nagne se prema njoj, pa nastavi ti�e - i ja sam strahovito �iv�an i
sjeban od svega ovog, al ne pada mi na pamet sad izvodit pizdarije ko tebi. Ako
misli� bit ovaka, sjedi lijepo ujutru u auto i vrati se u Split, a ja �u ti sve
ispri�at staje bilo kad se vratim. Okej?
- Za�to mi nisi odgovori] a?
- Vidi ovako... Ima� dnevnice u d�epu, telefonirat zna�, taksi ti je 970 ko i u
Splitu, a hotel se zove "Horizont", ako si zaboravila. Ja sad idem tamo, u svoj
krevet, vrata �e ti bit otklju�ana. A ti mo� sad porazbijat pola Zagreba, �upat
zubima te svoje tramvajske pruge, boli me ona stvar �ta �e� radit, ja samo znam da
s tobom ve�eras ne �elim vi�e bit ni sekundu.
Bacio je novac na stol i odbrzao niz ulicu.

Promatrao ju je sa �anka, zakloniv�i se malo iza aparata za kavu, kako ulazi u

hotelsko predvorje, pa u lift. Gledao ju je i kako, dvije minute kasnije, izlazi iz
lifta i ljutito kora�a prema recepciji, uzima klju� i vra�a se. I sad je bila
lijepa.
Iza njega, za niskim stoli�em, u �etvrtastim barskim foteljama presvu�enima
iskrzanim sme�im skajem, sjedila su petorica mu�karaca i glasno pri�ala o nekome
koga je, bili su jednoglasni, trebalo likvidirati jo� dok su svi zajedno bili u
rovu. U jedanaest i deset Tomo i njih petorica bili su jedini gosti u prostranom
baru hotela "Horizont", jednoga od prvih koji su, na samom po�etku rata, po�eli
udomljavati izbjeglice, ostaviv�i samo nekoliko katova za obi�ne goste.
- Idemo de�ki! - zakre�tala je sredovje�na konobarica skidaju�i prega�u. - Pol no�i
bu skoro, fajrunt! U sobe na spavanje, �ene su vam gore i deca, il si hote negdi
drugo pit. I vi, gospon, isto, prosim vas.
- �tefice, ajde daj jo� jednu rundu i onda stvarno idemo -javi se jedan iz dru�tva.
- Niks! Nema runde, fajrunt!
- �tefice, pa �ta zbilja mora bit svako ve�e sve isto? Uvijek nam da� tu zadnju
rundu, pa jel te ba� svako ve�e moramo na koljenima molit?
- Vi�, i ja to tebe isto pitam, kaj zbiljam mora bit svaku ve�er isto? Ote lepo
van, pronajdite si ga i sim ga dopelajte, meni, ja bum ga likvidirala ak treba, sam
da se vas resim! Vrak mater, svaku ve�er ga tu tran�irate i meni no� razvla�ite, a
niko ne pita kolko se jo� posle �tefanija pela do Svete Nedelje!
Tomo se nasmije�i na njene rije�i i osvrne prema dru�tvu.
- A �ta se ti smije�? - pridigne se najkrupniji iz dru�tva, obrijane glave. - �ta
ti tu radi� cijelo ve�e? Da nisi �pijun kakav, a? Nisam te ne�to vido po
"Horizontu" ovih dana. A faca mije odnekud poznata...
- Gost.
- Gost, a? Bome, na krasno si se mjesto do�o pogostit! Odakle si?
Tomo mu izgovori ime svoga rodnoga grada, na �to ovaj malo zastane:
- Da? A kad si do�o?
- Danas popodne.
- Danas? Pa ti si onda njihov, �edo neki...
- Iz Splita sam danas do�o.
�elavi malo nakrivi glavu i za�kilji mu se u lice:
- �ek, �ek... Iz Splita? Ma... Stani malo, da nisi ti mu� od one novinarke �ta ju
je ubilo tamo? Ivanka, Ana...?
Tomo zavrti glavom:
- Ne zna se jo� jel je ubilo.
-Jebi ga, izletilo mi, stari, oprosti... �ek, zna�i, ti jesi taj? Ranjen si bio,
spasilo te dva-tri dana prije pada, i sve to... O jebote, �tefice, no�as �e� ostat
do jutra! Oho! Jel zna� ti ko je ovo? Alo, ljudi, jel znate koje �ovjek? Mora�
popit jednu s nama, mora�!
- Ne mogu, ujutro moram na...
- Ma ne seri, brate! �tefice, to�i ko �ta pije, Baja �asti! Konobarica se
rezignirano vrati poslu, strusiv�i najprije sama
jedan pelinkovac.
- Eto vidi� da �e� nam dat pi�e! Pa jel se trebamo svi skupa onoliko gnjavit oko
toga? -javi se isti glas od stola.
- Kaj ti mali nisi nikad �ul za predigru?
Tomi se zavrtjelo u glavi kad se tro�ni lift, uz jaki trzaj, zaustavio na �etvrtom
katu. Nije mu se pilo s tim ljudima dolje, nije mu se slu�alo ratni�ke i
prognani�ke pri�e, sve te tirade o tome tko je koga kada i kako izdao i iznevjerio,
i za �iji ra�un, ali se svejedno zadr�ao s njima vi�e od sat vremena. Na momente mu
je �ak i godilo, pogo-
tovo u trenucima kad bi i sam dobio priliku da ispri�a neku bizarnu anegdotu s
fronte. Oni su ostali dolje uz jo� jednu �tefi�inu rundu, a on je na recepciji
naru�io rano bu�enje i zaputio se gore, suo�iti se sa snom koji mo�da ne�e do�i,
unato� pripitosti, i s Anitom koja mo�da jo� ne spava.
Tiho je u�ao u sobu i bacio pogled na Anitu, sklup�anu na krevetu ispod prozora, pa
se uvukao u kupaonicu. Svukao se, oprao zube, sjeo na �koljku i ispustio nekoliko
prigu�enih vjetrova, pa ugasio svjetlo i na prstima pri�ao svojem le�aj u.
- Jel ima� ti tremu? - upitala ga je normalnim glasom �im se pru�io.
- O jebote, �ta si ti cijelo vrijeme budna?
- Aha. Jel ima� i ti tremu?
- Sto posto si onda �ula kako sam tamo prducko utiho, da te ne probudim. Trema je
moje krsno ime...
- Ozbiljno te pitam. Od ovoga sutra i svega �ta bi moglo bit? -Je. Nema� pojma
koliko.
Le�ali su na le�ima, svatko na svojem krevetu, �mirili prema crnom stropu i bojali
se vlastitih glasova.
- Za�to se ljudi sva�e? -javila se nakon nekog vremena Anita, ti�e. - Mislin, mu�ki
i �enske? I jo� se onda zapale, pa budu zli jedno prema drugon, ono, opa�ina
najopakija, a vole se? Odakle to do�e?
- Ne znam, to je valjda tako prirodno.
- Nije prirodno. Prirodno je to �ta se vole, a ovo nije prirodno. Odakle to do�e?
- Slu�aj, tako me ne�to i Ivana pitala jedamput, kad smo se bili pomirili posije
sva�e. Tri sam dana dumo, i zna� �ta sam joj na kraju reko? Radi se o tome da
mu�karci uvijek daju manje neg �ta bi stvarno mogli dat, a �ene uvijek tra�e vi�e
neg �ta im zbilja treba. U tome ti je cijela stvar. Daje to nekako iznivelirat, da
mi vama damo malo vi�e, a vi da od nas tra�ite malo manje, sigurno bi bilo bolje.
Al ve� je poravnato tako kako je poravnato, i gotovo.
- Pederu jedan... - �apnula je nakon cijele minute ti�ine. Tomo joj nije odgovorio.
Pri�ekala je jo� neko vrijeme, pa zapitala:
- Nisi vi�e ljut na mene, jel tako?
Umjesto odgovora, i dalje je �ula samo mirno, duboko, ravnomjerno disanje.
- A stvarno si peder - rekla je i okrenula se bijesno na bok, prema zidu s
prozorom.
Probudio ju je �udan zvuk, kakav nikad prije nije �ula, kao da zidovi oko nje
zavijaju i dah�u. Trgnula se prestra�eno, uspravila i sjetila gdje je, pa posegnula
za Tomom, ali njegov je krevet bio izgu�van i prazan. Ustala je i istog se trena
zaledila, shvativ�i da onaj zvuk dopire iz njihove kupaonice. Dok je skupljala
hrabrost da napravi barem jedan korak prema crnim vratima ispod kojih se probijala
tanka pruga svjetlosti, shvatila je o �emu je rije�: izme�u kratkih dahtaja i
duga�kih uzdaha prepoznala je Tomin glas. Unutra, iza tih mra�nih vrata i te
svijetle crte, kao prestra�eno dijete plakao je mu�karac za kojega je donedavno
vjerovala da je njen. Osjetila je da nema snage posegnuti za kvakom i u�i unutra,
da nema vje�tinu kojom bi ga smirila i utje�ila, da ne posjeduje ni�ta vi�e od gole
�elje da u�e, zagrli ga i zarida zajedno s njim. A to ni�ta ne bi rije�ilo, niti bi
pomoglo i�emu uistinu bitnom. Le�i zajedno u suzama i probuditi se u zagrljaju zbog
kojega �e sutra i njoj i Tomi biti samo jo� te�e, to nema smisla... Koraknula je u
uski hodnik i �u�nula, osloni v�i se le�ima o vrata ormara nasuprot kupaonici.
Zabuljila se u mrljicu svjetla stoje dopiralo kroz klju�anicu, pa dlanom pokrila
usta i pustila da joj se pogled u tu svijetlu to�kicu sve vi�e zamu�uje.
Tomin je pla� iznutra ubrzo po�eo jenjavati, sad gaje ve� razgovijetno mogla �uti
kako, izme�u dva �mrcaja, �ap�u�i psuje. Psovao je stra�no, izgovarao je grozne
rije�i, rije�i kakve nikad od njega nije ni �ula niti bi ih o�ekivala. Kao da sam
iz sebe poku�ava isisati i istisnuti sav natalo�eni gnjev, u�as i nemo�. Polako se
pridigla kad gaje �ula kako mokri, a kad je pustio vodu, brzo se na prstima vratila
u krevet pa otrla o�i i nos rubom plahte. Tomo je ostao u kupaonici jo� koliko
mu je trebalo da se umije i obri�e, a �im je izi�ao i oprezno ugasio svjetlo, ona
se skutrila uza zid i po�ela duboko disati.
On je tiho legao, pokrio se plahtom, namjestio se, uzdahnuo i zanijemio. Ona je
zaspala tek kad je siva svjetlost po�ela ulaziti u sobu.
* * *
- Dobro jutro, ima� jo� dvaes minuta ako o� doru�kovat. Aj si�i �im prije, imamo
sastanak sa �pijom u deset, a ima i drugih vijesti.
Prostenjala je ne�to nerazumljivo i spustila slu�alicu. Dolje, u hotelskom
restoranu, �etvrt sata kasnije zatekla gaje u najudaljenijem kutu, za stolom
prekrivenim dnevnim novinama.
- Dobro jutro... - promrmljala je.
-1 tebi. Jesi uspjela i�ta spavat od mog hrkanja?
- Ajesan, manje-vi�e...
- Za doru�ak ima� samo marmeladu i maslac, al njega ti ne bi preporu�io, u�egoje
jo� tamo negdje oko Uskrsa.
- Ne�u ni�ta, fala. Samo kavu i veliku �a�u vode.
- Vidi ovo - pru�io joj je presavinute novine kad se konobarica udaljila, pa upro
prstom u dno stranice, na neveliki �lanak u kojemu je pisalo daje "M.J. T. (34),
poznat i kao Elektra, iz Splita, prona�en mrtav ju�er ujutro u prizemlju splitskog
Doma mlade�i, bez tragova nasilja, a kako je rije� o policiji i javnosti znanom
ovisniku o drogama, to se opravdano sumnja kako je rije� o jo� jednoj u crnom nizu
splitskih narkomanskih smrti od predoziranja".
- O jebate, spakovalo Elektru!
- E, a �ta misli� ko ga je spakovo?
- �tajaznan... Mogla gaje ekipa od tvog sure, mogli su i ovi �ta su ga unajmili. A
moga se i sam, ko zna?
- Ma je! Platili su mu �ta je zabrljo poso, i odma se i�o u�ikat s po kila heroina,
mo� mislit. Jesi ti rekla uredniku daje on puco u Vedrana?
- Ni�an, nije mi se dalo. Briga me, nek se sam potrudi. A jel tvoj suro reka
policiji?
- Nemam pojma. -A ti?
- Niko mene nije ni�ta ni pito.
-Jebi ga, zna�, ako je suro reka, mogla gaje i murija...
- Ma daj, molim te!
- A �ta? Ne� ti koristi ako uvate bidnoga Elektru i onda ga osude na lije�enje!
Samo gnjava�a, samo se mogu zamirit jednima il drugima. Ako su ga dovoljno
diskretno pokupili i uboli, mogu to uvik naknadno pripisat onima koji prvi popu�e u
biznisu.
�Ja bi reko da ti gleda� puno previ�e policijskih serija, zna�?
- A �ta? Jel zna� ti kolike su murjacima pla�e? I kakve jesu da jesu, bolje im je
bit u gradu i snalazit se, nego za jo� manju lovu i� na frontu, di mogu zaradit
samo metak. Jebate, pa ti si odvjetnik, baren bi ti to mora znat...
Tomo umukne, skupi sve novine, preklopi ih i baci na stolac za susjednim stolom:
- Aj, vidit �emo to kad se vratimo. U deset imamo sastanak s onim tipom, �igom.
- Zna�i javija ti se ipak?
-Je, al tek kad sam ja prvo nazvo Bagu, a on njega. Aj, srkni tu kavu i daj mi
klju�, ja �u vozit. Da se vi�e rije�imo te teme, pa da idemo ku�i.
* * *
Ni�ta se meni to sve ne svi�a. Barba Vedrana su neki tili ubit u liftu a baka je
onda skoro umrla od srca. Ju�er su je pustili doma. Ne smi ni�ta radit samo leti
Didaje grintav ka nikad a i tu�an. Pitala san ga ju�er kad je do�a s bakon iz
Bolnice da ako se o�e kladit da �e sve bit dobro a on je reka da o�e kad se moj
tata vrati doma od gori iz zagreba. A uvik se dosad odma tija kladit za �ta bilo.
Jedva �ekan tatu. Ne za to kla�enje
nego da ga vidim i �ujen. Dida zna skuvat samo juve iz kesice i jaja al samo utvrdo
tako da ono �uto do�e onako bljakasto zeleno. Tata gori ne�e na� mamu. Ne�e garant.
Mama je negdi drugo samo mi ne�e re� kad je pitam. Za�to mi ne�e re�?
* *
- Uf, uf... - ponavljao je krupni �nidar�i� za niskim stoli�em u predvorju
modernisti�ke vile pod Cmrokom, gdje se po�etkom rata udobno smjestila sredi�njica
civilne tajne slu�be. Nije skidao o�i s papira, neprestano debelim dlanom trljaju�i
donju �eljust.
- �teta je �to nemate original, znate, velika �teta... Ispri�avam se jo� jedamput
�to ste �ekali toliko, Bago mi nije htio preko telefona re� o �emu se radi pa nisam
imao pojma daje ovakva stvar...
- �ta vam se �ini, jel bi moglo bit autenti�no?
- Ma vidite... Vi ste do�li iz Splita, jel tako? Gdje ste se se smjestili? Aha. A
jel mo�ete ostat jo� jedan dan? Ne bi htio da vam ikakve procjene dajem na brzinu.
Volio bi se konzultirat s jednim kolegom, dvojicom mo�da. Uz va�e dopu�tenje,
jasno...
- Mo�e, �ta se mene ti�e - odgovori Tomo. I Anita zakima, ali ipak upita:
-A �ta se vama �ini, osobno? Onako, privatno?
- Ni�ta mi se jo� ne smije �initi - osmjehne se agent - ponaj-manje privatno.
Strpite se do sutra, molim vas, bit �emo svi skupa pametniji.
- �ta �emo sad? - rekla je na ulici, kad su se za njima zatvorila velika metalna
dvori�na vrata.
- A ni�ta, �ekat do sutra.
- Znan to, al �ta �emo sad? Ba� sad?
-Jel ima� ti nekoga svoga u Zagrebu, od rodbine ili prijatelja?
- Iman jednu rodicu, al ne znan bil joj se uop�e javljala... Nismo se vidile od
prije rata, ona je u marketingu, agenciji nekoj, neman pojma ni �ta bi pri�ala s
njon...
-A onda �u ti morat ja malo pokazat Zagreb... Ajmo prvo tu dole na kavu, bilo je
jedno krasno mjesto, valjda jo� postoji.
Spustili su se niz Jurjevsku i sjeli na �ljun�anu terasu "Pala-inovke". Bili su
jedini gosti u hladu �irokih kro�nji.
- Ova ku�a preko puta, u prizemlju, ti je baletna �kola, ovih pet-�est prozora. U
ovo doba godine, malo ranije, svi bi ti prozori bili otvoreni, �uje� iznutra klavir
i neku tetu �ta podvikuje, a curice, sve u roza ili bijelo, ple�u ko jedna, u
svakom prozoru... Tu smo znali Ivana i ja sjest pa cijelo popodne cuclat svaki
svoju kolu i gledat ih i ma�tarit... I eno �ta smo izma�tarili, onu malu zvjer�icu
dole, �injorinu balerinu...
-Jel bi moga izdvojit ne�to �ta ti je najlip�e sje�anje na �ilo to vrime �ta ste
bili skupa?
- Sve je bilo lijepo, ne znam... Odavde kad gledam, iz dana�nje pozicije, stvarno
je sve bilo lijepo.
- Zna�i, nema� neki poseban detalj, neki doga�aj, ne znan, ne�to romanti�no, ono,
za izrigat se romanti�no? Vjen�anje, ili kad ste do�li s Teom iz rodili�ta...
- Zna� �ta mi je najromanti�nije od svega? Ono, bezveze je di-bidus, al meni zna�i
mo�da vi�e nego i�ta drugo...
- Reci.
Povukao je dim iz cigarete, zabacio glavu i otpuhnuo uvis:
- Mahanje.
Anita ga nije razumjela, ali znala je da �e Tomo nastaviti i bez potpitanja. Samo
se zagledala u njega podignutih obrva.
- Ona je meni uvijek mahala s prozora, jo� na faksu. Kad god bi ja odlazio, ona na
prozor i ma�e mi. Ako se ne okrenem i ne odmahnem, ona zazvi�di ja�e neg �okac u
kolu... Onda bi, kad zna da trebam do�, isto stala na prozor i �ekala da me spazi i
da po�ne mahat dok dolazim. I lako za to, al ja isto moram njoj odmahivat, ko
budala sam se zadnja osje�o u po�etku... Al onda me navukla
skroz na to, a kad smo se preselili u Slavoniju, po�eli i moji starci! Svak je
svakomu maho, jebote, na odlasku i dolasku! Sto posto je sav kom�iluk mislio da smo
pobenavili, al nije nas bilo briga. I mala kad se rodila, onaj ko bi je taj �as
dr�o, uzo bi joj rukicu i maho njome kroz prozor ili preko kapije. Ostalo joj to do
danas, al se stidi u Splitu, pa mi mahne samo koji put, kad se ne�to raznje�imo i
mazimo prije toga. Al ja se isto svaki put osvrnem...
Tomo zamukne i pripali novu cigaretu.
-A jel zna� ti...
-�ta?
- Kad smo Tea i ja prvi put do�li po tebe da te vodimo u Pri-bidrag... Ve� si mi se
bila po�ela debelo svidat...
-E?
- Onda te ona nazvala mobitelom iz auta i ti si nas zvala gore, a ja nisam htio...
-E?
- I onda si ti njoj rekla koji si balkon i da pri�ekamo i gledamo jer da nam o�e�
mahnit.
-O jebate...
Za�utjeli su oboje i zagledali se u zatvorene prozore baletne �kole. Pro�la je
cijela minuta prije no �to se Tomo trgnuo i pogledao na sat:
- Aj, popij to brzo, da vidimo dole taj �ou s gri�kim topom. Izvukao je ra�un ispod
pepeljare i po�eo se uspravljati, kad gaje
Anita naglo uhvatila za ruku:
-Jel tako da smo mi najbolji prijatelji? Jel tako da jesmo? I da �emo uvik bit?
- O�emo - odgovorio je osmjehnuv�i se. -1 jesmo i bit �emo.
- Nema tog papira koji nam jo� i to mo�e oduzet? Nema, jel tako? - inzistirala je,
na rubu suza.
- Nema tog papira - odgovori on i poljubi je u nadlanicu, pa ustane i ode prema
�anku.
Sjurili su se niz Radi�evu do Jela�i�evog trga, da vide je li uistinu to�no ono �to
se posvuda pri�a o svje�im izbjeglicama koji se prvih dana, ne znaju�i za taj
stoljetni zagreba�ki obi�aj, na pucanj podnevnog topa s Lotr��aka instinktivno, kao
da su jo� kod ku�e ili na samom boji�tu, u strahu bacaju na tlo. Stigli su na trg
dvije minute prije podneva, stali kraj ljekarne i zagledali se svaki na svoju
stranu. Kazaljka na javnom satu trznula se jednom, pa drugi put, pa tre�i, a top se
nije oglasio. Tomo zaustavi prvu prolaznicu:
- Pardon, onaj top u podne, jel to mo�da ukinuto zbog rata? Da ne pla�i ljude, i
to?
- Ne, za boga miloga... Top je na remontu, a topnik je na dopustu ko svaku godinu,
pa bilo vam je na televiziji neki dan, bo�e dragi...
Tomo se zagleda u Anitu, suspre�u�i bijes:
- Ovo... Ovo nije dobro, zna�... �ega god se taknemo, sve �ta nas dvoje po�elimo,
sve ode u kurac, u tri krasna kurca sve ode... Jel vidi� ti to? A? Koji smo mi
luzeri, jebenti sunac... Svemir, jebote, cijeli je svemir premalen za sva sranja
�ta ih mi mo�emo izazvat samo ako i�ta zajedno po�elimo... Pi�ku materinu...
- Smiri se, o�e� da odemo do hotela?
- Ma �ta �u tamo, koji �u tamo kurac?! Auto nam je gore, kod �pijuna, ko �e se sad
penjat po njega?
- Ajmo onda prose tat jo� malo, da vidim �ta od te metropole po danu, kad san ve�
tu.
Zatvorio je o�i i jako ispuhnuo zrak kroz nos:
- Izvini, molim te. Prolupo sam skroz. Ba� sam, ono...
- Nema blema, �ta bi ti reka... Aj mo gubit vrime. Mo�emo negdi i pojest ne�to.
- Ajmo. O�e� desno u Ilicu, il lijevo u Juri�i�evu?
- Ajmo prvo u tu Ilicu, pa �emo vidit.
* * *
- �uj... - rekao je i glasno �tucnuo pola sata nakon pono�i, u autu ispred hotela
"Horizont", kojemu su iznad glavnog ulaza svijetlila samo slova H, Z, N i T. - Ajde
ti prvo u sobu, a ja �u do� za deset minuta. Ima dole neko dru�tvo u baru, sino�
sam se malo zapri�o s njima, a mogli bi i ve�eras bit tamo. Znaju ko sam, izlajo
sam se za�to sam otprilike do�o, pa ne bi htio da nas vide skupa.
- Okej. Samo se nemoj opet zapit s tim tipovima, zna� �ta nas sutra �eka kod
�ind... �id... �ni�... �ige, jebi ga, zna� kod koga.
Slu�ao ju je kako petljajezikom i gledao grimase �to ihje pritom pravila, pa se
po�elio opet ljubiti s njom. Umjesto toga samo je rekao:
- Ajde gore i spavaj. Ja sti�em za deset minuta.
Izi�la je iz auta, zatim i iz vidokruga, a Tomo se za volanom poku�avao pribrati i
zatomiti �tucanje. Boljela ga je glava, boljele su ga noge, peklo ga je grlo od
previ�e cigareta i pri�anja, cijelo popodne i ve�er vodio je Anitu po Zagrebu,
pokazuju�i joj neka njemu draga mjesta i pri�aju�i bez prestanka svoje uspomene o
tulumima, o tu�ama, o kontrolorima u no�nim tramvajima, o pijanstvima i o Ivani.
Ru�ali su i ve�erali s nogu, jeftine i lo�e sendvi�e, samo da bi stigli obi�i �to
vi�e.
Tomo se sve vrijeme pravio da ga to veseli.
Anita se sve vrijeme pravila da je to zanima.
Zavr�ili su u kafi�u u Tkal�i�evoj, istom onom od sino�, gdje joj je opisivao
mjesta kamo �e je voditi ako opet budu skupa dolazili u Zagreb. Podnapili su se
oboje i potom se, �inilo se Tomi, strahovito dugo uspinjali do auta. Sam se sebi
�udio kako ga je dovezao do hotela bez ikakvog problema.
- Tomo! - prene ga glas iz bara, �im je zakoraknuo u predvorje. - Pa di si, cijeli
dan te �ekamo! Kako je bilo, �ta ka�e kontra-�pijuna�a?
- Ni�ta jo� - odmahne Tomo, odlu�iv�i u trenu zaglumiti da je pijaniji nego �to
jest. - Su... Sutra su rekli da �e... Kad provjere...
- A mater im jebem �inovni�ku... Aj, sjedi malo, popij s ljudima.
- Ne bi... Ne bi stvarno. Pop...io sam ve� i muka mije malo.
- Bute jednu za po putu do sobe, ajde! - ponudi mu �tefica.
- Ne bi, fala, stvarno... Moram se naspavat.
- Dobro, kume. Al pazi se sutra. Ako budu dobre vijesti, ti �asti�! A bit �e
sigurno! - priprijeti mu �elavi ka�iprstom.
- Dogro... govoreno.
- Aj sad lijepo na spavanac, stvarno si se uni�tio.
- Laku no�, momci.
- Kako za koga...
Zastao je pred vratima sobe: odjedanput gaje preplavila �elja za samo�om, za �etiri
zida izme�u kojih �e �initi �to gaje volja, plakati ako mu se pla�e, smijati se ako
mu se smije, �utjeti ili pjevu�iti koliko mu se god �uti ili pjevu�i. Nemo�no, sam
za sebe, slegne ramenima, polako pritisne kvaku i ude. U sobi nije gorjelo nijedno
svjetlo, a iz kupaonice se �uo �um tu�a. Izuo se i svukao, pa legao na krevet i
zagledao u strop, s dlanovima ispod glave.
- Zna� staje najlu�e od svega? - zapitao je glasno �im je izi�la iz kupaonice, samo
u majici i ga�icama, mokre kose.
- Asti! Kad si do�a, jebate, ni�ta ni�an �ula! - trgne se ona.
- Zna� staje najlu�e? To �ta smo se mi obadvoje nekako navukli na pri�u daje sve
istina.
-�ta daje istina?
- To, daje Ivana �iva, da se zove Ana Prelas, broj 2420, daje dr�e zarobljenu u
nekom Crnom Vrhu kod Aleksinca...
- Ti misli� da to nije istina?
- Ma ne, ja ne znam �ta da mislim, al o�u re� daje fenomenalno kako smo se i ti i
ja ufurali u tu pri�u daje mi sad spa�avamo, Ivanu, a da uop�e nismo ni pomislili
�ta �e bit ako se poka�e daje taj tvoj papir falsifikat! Jel kop�a�?
- Ne. �ekaj, iden po �ugaman za kosu.
Vratila se za nekoliko sekundi, glave umotane u bijeli ru�nik, i sjela do njega na
krevet.
- �ta �emo mi dalje, kako �emo nastavit, ako je prevara? Ozbiljno te sad pitam,
evo, najozbiljnije, �ta �emo? O�emo se pravit da ni�ta nije bilo, o�emo se pravit
da je bilo samo ne�ta skroz neva�no, il �emo se pravit da je sve istina, makar nam
sto puta neko reko da nije?
- Vidit �emo sutra, pa �emo...
- Ma ne pitam te za to, nego ti govorim da nama dvoma uop�e nije palo na pamet da
mislimo o sebi, o nama, nas dvoje! Jel sad kop�a�? Nama uop�e nije palo na pamet da
postoji mogu�nost, fifti-fifti, daje sve la�njak...
- Tebi mo�da nije - podbode ga Anita.
- A tebi jeste?
- Normalno. Al san sve to gurnila u stranu. Sad idemo dan po dan, nemamo izbora,
korak po korak.
- Dan po dan?
_ L
- Onda... - hitro je sjeo, privukao se i obujmio je nogama oko struka. - Onda me
jo� danas poljubi, pa �emo vidit �ta �emo sutra.
- Pro�la je pono�, ve� je sutra - odgovorila mu je i nasmije�ila se. Tomo je
odjednom ulo�io svu raspolo�ivu koncentraciju u to da mu se pogled i lice nimalo ne
promijene. Gledao ju je netremice i u sebi proklinjao trenutni poriv koji ga je,
bez sekunde razmi�ljanja, bez pameti i bez razloga, naveo na ovaj potez i uvalio u
ovu nelagodu. Izravnao je noge, ljutito povukao ka�iprstom ispod nosa i pogledao u
prozor:
-Izvini... Ne znam �ta me spopalo, koji bog...Ja sam...
- Ti si glupo mu�ko - prekinula gaje i stavila mu dlan na prsa.
- Glupo mu�ko - nastavila je - koje bi tribalo mu�at i slu�at, a ne mlit satima i
onda izvodit pizdarije. I glupi ovan, �ta se samo zaleti bez razmi�ljanja a onda
stane i ode na svoju stranu, boli ga ona stvar za sranje staje napravija...
Govore�i, gurala gaje dlanom prema uzglavlju. Kad je popustio i legao, sko�ila je
na njega, objahala ga i svukla majicu, pa mu pritisnula zape��a na jastuk.
-Jel ima� ti pojma uop�e kolko ja tebe u�asno volim? - �apnuo je u jednom dahu, dok
su mu se Anitine grudi njihale na milimetar od lica, povla�e�i se malo unazad svaki
put kad bi ga dotakle. Anita se, ne popu�taju�i stisak, zaustavi i malo uspravi,
taman toliko da ga mo�e pogledati u o�i:
- �ta me briga koliko ti mene u�asno voli�?! - zare�ala je, glume�i ljutnju. - I
staje tebe briga koliko ja tebe u�asno volin? Mu�i vi�e, ionako je sad sve
gotovo...
- Nije gotovo, ne smije bit gotovo, ne tako...
- Mu�i!!! - prosiktala je i zatvorila mu usta po�udnim poljup-
cem.
Tri�etvrt sata kasnije sjedili su goli na stoli�u s telefonom i hotelskim
prospektom, jedno do drugoga, dr�e�i dlanove izme�u bedara, a stopala na
rasklimanom stolcu.
- �ta �emo s onim jastukom? - pitao je.
- Ne znan, ocidi ga koliko mo�e�, a ujutro ga stavi na krevet...
- Ne mogu, jebenti, mokar jastuk iz kade na krevet! Jel ima� ti neku ve�u najlon
kesu? Lak�e mi gaje iznijet i bacit, bolje nek misle da sam ga ukro, neg mokrog na
krevet...
- A �ta �e� s lampicon na kantunalu?
- Ni�ta, pokupit krhotine i stavit je nazad da stoji, i pravit se lud... A vidi
ormara, bog te, �arka i��upana iz vrata! Kako smo to? Jel ima� ti u autu neki alat,
da probam...
Anita se u trenu spusti sa stola, iz torbice izvadi klju� od auta i stavi ga pored
Tome:
- Evo, ajde, al samo budi brz, nemoj se obla�it...
Tomo po�eka u nevjerici nekoliko trenutaka, pa baci klju� na njezin krevet:
- Sad �e� opet bit cini�na i zla, jel tako? E pa zna� �ta, boli me, soba je ionako
na tvoje ime i na Novo doba. To vi onda rje�avajte s upravom hotela.
Anita stisne klju� u �aku, pa legne licem prema zidu i pokrije se plahtom do brade.
- Okej - re�e Tomo, pa legne i on u svoj krevet, okrenuv�i joj leda.
Pro�lo je nekoliko minuta prije nego stoje Anita zapjevu�ila, kao dijete kad se
ruga:
-Ja imam jastuk, a ti neeema�!
- Slu�aj... Ovo nikad nikome ne�emo prepri�avat, jel tako?
- Nema �anse. Al ne�emo ni ponavljat...
- Nema �anse.
Ti�ina je potrajala desetak sekundi, a onda se Anita po�ela sumanuto smijati,
guraju�i glavu pod jastuk.
- Staje bilo? - upita je Tomo kad se pribrala.
- A ni�ta... Mislin se kako smo razvalili sobu, jebate, ka Rolling Stonesi u
najboljin danima...
- Da, al njih je bilo vi�e. I vi�e su popili, i jo� su bili i nafiksani... A zna�
staje najva�nija razlika? Imali su para da sve to plate...
- Zna� kako �emo? Sad �emo prvo odma spavat, di�emo se rano i pakujemo, i onda ja
na recepciji ka�en daje gore razbijena lampa i da ra�un po�alju na Novo doba. A
doli �u re� da san popizdila skroz naskroz i da san u bijesu razbila dvi-tri
stvari, valjda �e mi to pokrit.
- A �ta �e� re�, za�to si se razbjesnila tako?
- Ne znan... Zbog razvoja situacije, ne�to... -Jer se pokazalo daje papir �isti
la�njak? -Eto.
- Zvu�i suvislo. Jedino, di sam ja bio za to vrijeme?
- Ti si spava kod ro�aka.
- Ajde dobro, to bi �ak i moglo dr�at vodu. Ajmo spavat.
- Ajmo. Laku no�. -Laku no�.
-Jebate, bole me rebra na desnoj strani, nema� pojma kako. I rame.
- Da ti ja sad krenem nabrajat �ta sve mene boli, svanilo bi prije kraja
nabrajanja... Laku no�, Anita.
-Je.
- Ovako stvari stoje... - zapo�eo je �nidar�i� �im su sjeli za stol u njegovoj
nevelikoj, �krto namje�tenoj kancelariji. Glas mu se mije�ao s cvrkutanjem ptica iz
kro�nji u dvori�tu vile.
- Prema na�im preliminarnim procjenama, ovo je devedespet posto autenti�ni
dokument. Mo�da i vi�e, al ovih pet postoje bolje ostavit za svaki slu�aj.
Ni Tomo niti Anita nisu o�ekivali takav odgovor. Premda o tome nisu prozborili niti
rije�, oboje su pretpostavljali da �e odgovor biti ili negativan, ili da �e se
procjena vjerojatnosti kretati oko pedeset posto. Ovakav �nidar�i�ev nastup potpuno
ih je paralizirao na nekoliko sekundi.
- Koliko ste sigurni u to? - progovori napokon Tomo hrapavim glasom.
- Heh, gospodine, to sam vam upravo kazao. Devedespet posto. Pe�at je potpuno
odgovaraju�i, ova praznina na kru�nici, vidite, rupica tu dolje, ista je kao i na
svim drugim dokumentima koje smo uspjeli nabavit iz tog ureda. I po�iljatelj i
primatelj bili su lani u to doba na tim du�nostima, a i potpis je jednak onima koje
mi imamo u arhivi. Prema tome...
- Ali kako je mogu�e da se takav dopis pi�e rukom, i to na papiru iz nekakvog
rokovnika? 1 taj rukopis, izgleda kao �enski, uop�e nije mu�ki...
- Glede rukopisa, mogu�e je da je i �enski, mo�da ga je pisala tajnica. A mo�da je
i taj Zelenovi� samo htio biti superuredan, da se mo�e pro�itati... Na�a procjena
je daje rije� o vrhunski povjerljivom
dopisu, i daje ba� zbog toga pisan rukom i, najvjerojatnije, poslan po kuriru, a ne
telefaksom ili slu�benom po�tom. Ne bi bio ni prvi ni zadnji.
- Zna�i... Zna�i, vi mislite daje pravi? -javi se Anita.
- Samo devedespet posto - nasmije�i joj se �nidar�i�.
-1 dobro, jel imate sad neki plan, �ta �ete dalje poduzimat?
- Gospodine Kriste, na�alost, nije na nama da i�ta poduzimamo. Ko prvo, do papira
nismo do�li slu�benim kanalima, zna�i ovo je samo usluga po privatnoj liniji.
Drugo, mi po tom papiru imamo samo dokaz daje takvo stanje bilo prije godinu dana,
a �ta je danas, to ne znamo. I tre�e, mi na onoj strani vi�e nemamo svoje ljude,
informatore. Svi koji su radili za Hrvatsku, svi su prebjegli na na�u stranu
uglavnom jo� devedesprve, zadnjih nekoliko lani, i sad smo manje-vi�e onemogu�eni
za informiranje otamo.
- �ekajte, �ekajte sekund... Ka prvo, kakvi ste vi to �pijuni ako se bavite samo
informacijama koje dobijete slu�benin putem, ono, preko urud�benog zapisnika, u tri
kopije? Ka drugo, �enu ste promovirali u nacionalnu heroinu prve klase, a sad koju,
da prostite, jebe, nek trune u tamo nekakvon Aleksincu!?
- Gospodi�na �elan, mi smo samo filter, najgu��i, za one podatke koji prije pro�u
neke rje�e filtere. Nismo mi ni CIA ni KGB. Radimo koliko mo�emo na onome �ta do�e
do nas. Ja sam ovo radio na svoju ruku, radit �u i dalje, na raspolaganju sam vam i
dan i no�, ali vi mi morate davati informacije. Vi morate do� do njih, da bi vam ja
mogao pomo�i. Ako sve bude i�lo dobro, brzo �emo u sve uvu� i diplomaciju, a onda
je puno lak�e.
- Smijem zapalit? -Samo izvolite.
-1 dobro - krene Tomo, izdahnuv�i prvi dim - �ta bi nam vi sad preporu�ili da mi
radimo? Odakle da po�nemo?
- Najbolje je mo�da od me�unarodnog Crvenog kri�a, oni imaju ured dolje kod
Filozofskog fakulteta. To su isto sve �pijuni, vjerujte mi na rije�, pa bi vam
preporu�io da po�nete izokola i onda, ako vam se u�ine uvjerljivi, ka�ete �ta je na
stvari. Oni imaju ured i u
Beogradu, i sigurno bi mogli, ako ho�e, doznat ne�to vi�e. A dalje, ne znam,
obavezno Ministarstvo za humanitarne djelatnosti, al ravno ministru u ured, nikome
ispod njega ne pokazujte ovaj papir i ne govorite ni�ta... U stvari, ajde, dajte mi
par dana da razmislim, pa �u vam javit i neka imena i telefonske brojeve. Mo�e?
- A mora... Nemamo se na koga drugo zasad oslonit. Sva�ate �ta o�u kazat?
- Razumijem, gospodine Tomo, nema problema - odvrati �nidar�i� ustaju�i i
pru�aju�i mu ruku. - Ne brinite, sve �emo napravit da ovu stvar dovedemo diskretno
do kraja na najbolji mogu�i na�in. Ako je va�a gospoda supruga i dalje tamo, pod
tim imenom i brojem, sigurno �emo ju izvu�.
�utjeli su sve do izlaska iz Karlovca, kad su stali i zamijenili mjesta.
- Slu�aj - promrmljao je Tomo ve�u�i pojas na suvoza�kom sjedalu - stani kod prve
gostione, o�u ne�to �licom pojest, dopizdili su mi svi ti sendvi�i ova tri dana...
- Javi punici da ti spremi ne�to za nave�er. Ima� mobitel, pa nazovi. Jebate,
teglimo te mobitele ka dva debila, a nikog �ivog nismo zvali, ni sebe ni okolo...
Ja bi tila �im prije do� doma, otu�irat se i oprat od svega ovog, pa le� u svoj
krevet.
- Okej, nema problema, samo nemoj sad po�injat s onom svojom zlo�esto�om, pliz.
Nadrkan sam i ja, i ljut i zabrinut i �alostan i... Zadnje �ta nam treba je da se
opet sva�amo oko pizdarija.
-Jebate, vidi ovo! - uzdahnula je kad su izi�li iz tunela povrh Velebnog, a more se
ljeskaju�i prostrlo pod njima. - Pa ti meni seri ne�ta o Zagrebu...
-A fakat...
- Slu�aj, cilin puten mislin, ima ipak jedna dobra stvar u svemu ovon...
-Ima?
- Jebi ga, sad vi�e nemamo nikakvih dilema, ti i ja. Oko nas dvoje. Sad znamo daje
gotovo, �lus, an�lus, kur�lus... Nema vi�e ni imitacije �ivota. �i�a Mi�a, gotova
je pri�a.
-Je...
- Nema vi�e straja o�emo se poljubit il ne�emo, i povatat, ovo, ono... Sad
definitivno znamo daje definitivno gotovo.
Tomo je �utio.
-1 to ti je to! - rekla je Anita pola kilometra ni�e, zako�iv�i pred o�trim zavojem
i uklju�iv�i sva �etiri �migavca. - Ajde da se jo� jedamput poljubimo. Ono, za
fajrunt...
Tomi se nije ljubilo. Ni za opro�taj niti ikako. Gledao ju je nje�no, ali prazno,
kao da je fotografija. Posramio se �to ne osje�a ni trun doju�era�nje strasti,
privla�nosti i ljubavi, pa primaknuo lice njezinome, samo da se to obavi, da se
Anita ne razbjesni, pa da krenu dalje.
A ona je znala sve. Kratko gaje poljubila, jedva mu dotaknuv�i usne, pa isklju�ila
�migavce i krenula dalje.
* * *
� Ajmo brzo do Ru�ice, bit �e je jo� budna, ima pet minuti da san joj odnija
limunadu! - sko�io je Ivan od stola, �uv�i vijesti iz Zagreba. - Mora� i njoj re�,
ajme, poludit �e od veselja!
U sobi pretrpanoj namje�tajem Tomo se provukao izme�u ormara i bra�noga kreveta, do
prozora s Ru�i�ine strane postelje. Punica gaje pozdravila bez rije�i, samo
podizanjem obrva i jedva primjetnim smije�kom. Ivan mu je podmetnuo tabure, a sam
je, ozareno se smije�e�i, stao iza njega:
-Reci joj!
Tomo je ukratko prepri�ao sadr�aj dvaju razgovora sa �nidar-�i�em, a Ru�ica gaje
gledala umornim o�ima, kroz zamrljana stakla starih rezervnih nao�ala.
- Bidna moja dica... -pro�aptala je. - Bidna moja Ivani�a... Kakva �e nan doma do�,
moj Tomo?
- Sve �e bit dobro, samo se vi odmorite, trebat �ete puno kuvat kad ju dovedemo...
- Gospe moja... � zastenje Ru�ica i okrene se na bok, od njih. Ivan joj ovla�
popravi jastuk i pogladi je po ramenu.
- �ta ste bili rekli, di mije Tea? Iza zgrade il na igrali�tu? � upita ga Tomo u
hodniku.
- A vanka, ili jedno ili drugo, ko �e znat di dica tr�u.
- Okej, idem ju potra�it, pa idemo doma. O�u i njoj odma re�.
- Ajde, samo pomalo, nemoj naglo, zna� da je osjetljiva ka i Ivana...
Tomo ga kratko pogleda, kao da bi mu najradije opalio �amar, pa uhvati kvaku:
- Vidimo se ujutro... E da, bo�e dragi, staje s Vedranom?
- Eno ga u bolnici, di san ga ja sam triba spremit prije dvaes godin... �iv je,
govori, pripa se za mater, al bome i za sebe. Sad se sitija...
- Obi� �u ga sutra.
* *
Gledali su se netremice, dr�e�i se za obje ruke, ve� cijelu minutu. Kad je
primijetio daje po�ela stiskati usnice da se ne nasmije, osmjehne joj se jednom
stranom lica.
- Ta-daannn! - vikne Tea. - Pobijedila san te!
� Kako pobijedila?!
-Jesi, nasmija si se! Tu! - pritisne mu ka�iprstom lijevi obraz blizu usta. - Nemo�
me ni pobijedit ni prevarit! Ja san Tea Kriste, gospodarica svemira!
-Apsolutna i neosporiva! - potvrdi joj Tomo, pa je �vrsto zagrli i zvonko cmokne
ravno u uho.
- Aaaa! - vikne mala i pokrije uho dlanom.
- Oprosti, nisam se mogo kontrolirat, jer ja sam Tomo Kriste, vje�iti gubitnik u
svim dvobojima s gospodaricom svemira...
-I da zna� da jesi...
Ponovo je zagrli i izljubi joj cijelo tjeme.
- O�emo ispe� kokice?
- O�u, ako ih smin zasolit koliko ja volin.
On kimne, a mala odskaku�e u kuhinju i zazveke�e zdjelama. Po�ao je polako za njom
i naslonio se na dovratak. Kad je primijetila daje promatra, zastala je, osvrnula
se i upitno uzvila obrve.
- Ni�ta, ljubavi, samo te gledam kako mi se lijepo snalazi�... I kako si ve�
velika.
Tea zadovoljno od�epi bocu ulja i ulije malo u pocrnjelu zdjelu.
- Zna�... - krene Tomo - malo mi je �udno �ta me ni�ta ne pita� oko ovog s mamom,
�ta sam ti kazo... Ako te bilo �ta mu�i oko toga ili, ne znam, zanima, nemoj �ekat
nego me odma pitaj. Okej?
Ona kimne bez rije�i, koncentrirana na zrnca kukuruza �to ih je iz vre�ice oprezno
rasipala po dnu zdjele.
- Ne bi htio da ti brine� i da sama sebi tra�i� neke odgovore koje bi ti mo�da ja
mogo odma dat - nastavi on - a i nekako mi se �ini, sve vi�e, da si ti jedina osoba
s kojom mogu o svemu tome skroz normalno razgovarat.
- Dogovoreno - rekla je i stavila poklopljenu zdjelu na plamenik �tednjaka.
Tomo izi�e na balkon i zapali cigaretu. �to sve ta mala dr�i u sebi, pitao se, i
�ime? �ime zauzdava sve svoje tuge i strahove, toliko jako da uspijeva ostati
normalna i vesela? U �to �e izrasti, i kad �e sve to grunuti iz nje? O�i mu se
zamute od ljubavi, neznanja i nemo�i. Unutra, ispod poklopca, po�ela su
eksplodirati zrnca kukuruza, isprva sporo a onda kao da se utrkuju.
Sjeli su na kau� s velikom plasti�nom zdjelom izme�u sebe, pa uklju�ili televizor.
Na prvom programu bila je repriza odbojne doma�e zabavne emisije, s pjeva�ima u
ulogama glumaca i glumcima u ulogama pjeva�a. Tomo se iste sekunde sjeti da su je i
proljetos gledali, ba� on i Tea sami, ba� s ovoga kau�a, i da se ona tim jeftinim
dosjetkama smijala kao luda. Malo poja�a ton i odbaci daljinski na stoli�, pa se
nasloni i zagrabi u zdjelu.
- Tata... -javila se Tea dvadesetak minuta kasnije, kad je krenula odjavna �pica.
- Reci, �abo mala.
-Ja tebe volim najvi�e na svijetu.
- Ljubavi moja... - trgne se Tomo. - 1 ja tebe volim. Ne najvi�e na svijetu, nego u
svemiru, ej. A barem ti zna� koliki je svemir, ako si mu gospodarica.
-Jel mogu ve�eras kod tebe u krevet?
- Mo�e�, ako dobro opere� zube od ovih kokica. Ne na brzinu, nego ba� dobro.
- O�u, ako �e� i ti. -Okej, ajde ti prva.
- A o� mi ispri�at pri�u za laku no�?
- Ma daj, pa velika si ve� za te stvari... Aj, dobro, o�u. Trka u kupatilo!
-Ve�?!
Le�ali su na boku, okrenuti jedno prema drugom, pod trakom svjetla �to se iz
hodnika probijalo kroz od�krinuta vrata. Tea je �mirila i smje�kala se dok joj je
otac vrhovima prstiju nje�no prelazio preko tjemena i lopatica.
- Mila moja djevojko velika... Jo� koji tjedan i tre�i razred, a? �ovje�e...
- Alo, tata, jel to pri�a za laku no�? To je za no�ne more!
- A �ta, ti bi ne�ta veselije? -Aha.
- A o �emu?
- Kako �e nam bit kad na�emo mamu i dovedemo je doma.
- O... To �e bit... To �e bit ko da smo se ponovo rodili, svo troje, al tako da
znamo i pamtimo sve �ta smo dosad nau�ili i do�ivili. Vodit �emo je da si kupuje
haljine, �minku, cipele, i� �emo na kupanje, na skijanje, nego �ta, i na skijanje,
a ku�i, sve �emo mi radit umjesto nje, a ona �e samo u�ivat i sjedit i smje�kat se,
ko kraljica. Baka i dida �e gledat u nju ko u boga...
-1 barba Vedran. -Takoje, i on...
- A o�emo preselit u Pribidrag?
- Ako mama bude htjela.
Tea kratko posuti, a onda se opet javi:
- �ta ti misli�, jel i ona nas ovako sanja ka mi nju?
- Sigurno. Ne svaku no�, al sigurno nas sanja.
- A zamisli sad, ovu no�, da mi skupa ovde zasanjamo nju i ona tamo nas dvoje, u
isto vrime, �ta bi se dogodilo?
- Ne znam, al to bi bilo ba� lijepo...
- Ajde mi pri�aj jo� malo o njoj - pro�ap�e Tea nakon nove stanke.
- �ta si rekla?! - trgne se Tomo.
- O mami. Pri�aj mi o njoj, jo�, kako �e bit kad do�e.
- Bit �e te�ko, zna�... Mislim, ne�e bit jako te�ko, al ona �e bit zbunjena i
prestra�ena... Trebat �e se priviknit, morat �emo je svagdje vodit. Na Radmanove
mlinice, tamo, na onu na�u livadu... Pa u kino, u kazali�te, pa �emo i� svi skupa u
Zagreb da ga i ti napokon vidi�, i tako... Svuda... Na Marjan...
- Na rolanje?
- Mo�e i to.
- Al ja ne znan jel mama zna rolat.
- Nema veze, ti �e� je nau�it ako ne zna.
- Jeeee! A o�e do� i teta Anita?
- O�e, sigurno. Zna� da ona stalno rola.
- Super... To mije ba� super. Ajde jo� - rekla je i okrenula se na drugi bok, od
njega.
Tomo nastavi pri�ati, iz rije�i u rije� sve vi�e shva�aju�i kako ni sam nema pojma
govori li istinu ili la�e. Lako je lagati kad zna� da la�e�, jo� je lak�e govoriti
istinu kad si u nju siguran. Ali te�ko je lagati istinu, a jo� te�e biti uvjeren u
vlastitu la�. Govorio je sve ti�e, ne slu�aju�i se, paze�i samo na to da mu i
�e�kanje k�erinih leda bude sve nje�nije i neosjetnije. Htio je da mala usne �im
prije, da napokon ugrabi priliku da nakratko ostane sam i poku�a se pribrati.
Desetak minuta potom, uvjeriv�i se daje Tea �vrsto zaspala, sjeo je na balkon pa
krenuo polako rasplitati konce prethodnih i sljede�ih dana. �nidar�i� mu je jutros
bio stra�no uvjerljiv...
* *
U�la je u stan, otvorila torbu i brzo ubacila svu �arenu robu u stroj za pranje.
Spustila je sve rolete pa iz kuhinjskog ormari�a iznad sudopera izvadila bocu s
orahovicom. Napunila je �a�icu do vrha, otpila malo, i odnijela je u dnevnu sobu.
Samo u ga�icama, u sve gu��em mraku, pru�ila se po kau�u i zaspala za nekoliko
minuta. Probudila ju je buka centrifuge iz kupaonice.
Tu�irala se dugo, usmjeravaju�i mlaz svako malo prema licu, pa u�ivala izbacuju�i
vodu iz usta na sve na�ine koji su joj pali na pamet. Onda se obrisala i obukla,
izvadila rublje iz perilice i odnijela ga objesiti na balkon. Kad je zavr�ila,
oti�la je po onu �a�icu oraho-vice i vratila se na balkon, sjela, pa krenula polako
rasplitati konce pro�lih i sljede�ih dana.
�nidar�i� joj je jutros bio stra�no uvjerljiv...
O�ekivala je da �e daleko vi�e petljati, vagati, tuma�iti, mistificirati,
ostavljati otvorena vrata za razne mogu�nosti, ako ni zbog �ega, onda zbog svoje
slu�be i reputacije, ali on je izgledao sasvim sigurno, mjerodavno. Mo�da �ak i
malo priko�eno, napominju�i za�to ostavlja onih pet posto, paze�i da se ne zaleti.
Onaj redakcijski "pouzdani izvor" dobio je potvrdu stoje zvu�ala znatno pouzdanije
i od samog dopisa. Sad je va�no pribrati se, zaklju�ila je, i �ekati ga
da se javi Tomi s kontaktima, brojevima i adresama. A ona �e sutra sve izreferirati
glavnome i �ekati da vidi dokle �e na �ivotu ostati njegovo obe�anje o osloba�anju
od svih ostalih poslova...
A Tomo... Ako je �nidar�i� u pravu, ako je Ivana bila �iva lani u ovo doba, i ako
je �iva i danas...
- Jebatipasmater... - pro�ap�e Anita kad joj se u glavi stvorila prva slika svih
mogu�ih strahota �to ih je Tomina �ena vjerojatno pro�ivjela u ove dvije godine.
Stoje sve pro�la, stoje sve trpjela iz dana u dan i ostala �iva, a onda, kao da i
to ve� nije previ�e i za sto �ivota, pojavi se nekakva splitska glupa�a i na
daljinu joj, pored svega, j o� nabij a rogove j er se, eto, zalj ubila u nj enog
mu�a... Popila je ostatak orahovice, nato�ila si novu i strusila je u jednom
gutljaju, pa opet sjela na balkon, zabacila glavu i zagledala se u konture
usamljenog tustog oblaka iza kojeg se jedva probijala mjese�ina.
* *
- Di si, suro! Otkud ti u ovu uru? - podviknuo je Vedran iz bolni�koga kreveta,
dignuv�i na pozdrav samo dlan desne ruke.
- Smijem i ja imat neke veze... Jesi ti dobro?
- Di ne�u bit, jebate, posta san jedini vlasnik autopraonice koji se mo�e svako
jutro dovest na posal i otu�irat ka svoj na svome, na svojin kota�ima...
- Alo, polako, jo� �e se to sve pokazat...
- Pokazalo se, ne pokazalo, suro, meni kolica ne ginu. Gotovo je, noge ne osje�an
uop�e. Vi�e �ak ni ne smrde, onda mo� mislit kako je.
- Budalo jedna blentava... A �ta ka�e policija?
- Ni�ta. Uzelo iskaz i vi�e se niko ne javlja.
- Ima� advokata?
- Neman, al ne�e mi ni tribat. Ne�e to nikad do� do suda.
- Misli�? �uo sam da si dosta razgrano poso... -Nema to veze.
- Jel zna� �ta se dogodilo s onim majmunom, Elektroni? Pre-
doziro se...
- Nije se on predozira - nasmije�i se Vedran, pa malo spusti glas - nego je njega
predoziralo.
- Misli�? A ko?
- Ne znan, moja ekipa govori da nisu. Nije da oni ne bi, al nisu stigli... Zna�i,
policija. Samo je pitanje jesu plavci, ili vojna.
- Ma �ekaj malo! - prosik�e Tomo i osvrne se prema drugom krevetu u sobi. Vedran
opet pridigne desni dlan i odmahne:
- Ne mora� se njega bojat. Stari Vlaj, penja se na jabuku i ljosnija, sav se
polomija. Ni�ta on ne razumi, nego ja �ap�en da ga ne probu-din. Jebate, �im se
probudi, po�ne stenjat, bogati, reve ka tovar...
- Okej. Tu teoriju daje Elektru likvidirala policija, to sam ve� �uo neki dan i,
samo da zna�, serem ti se na tu pri�u. Al otkud sad i vojna policija, kakve veze
ona ima s Elektrom? I kakve veze, jebote, vojna policija ima s tobom?
- Strogo poslovne, dok nisu poslali d�ankija da me upuca... A i to je posal,
zapravo.
- �ta ti ima� poslovat s njima? �ta, pere� im aute? I ako nije dobro oprano, onda
vojska �alje kilera �eprtlju iz komedije neke?
- Tomo... Ja sad stvarno vi�e ne znan jel se ti pravi� toliko blesav, il si zbilja,
ono, doletija s Kriptona! �ovi�e, ja sam za njih sitna riba, ribica, ribi�i�ica,
plankton, razumi�? Jebi ga, krenilo me, zatajija san in jedan posli�, pa drugi malo
ve�i, a na tre�emu san zasra do bal�aka, i vratili su me di mi je i misto. Medu
invalide. Sve su znali od po�etka, brale, sve �ta radin... Budala... Ako te �ta
tje�i, nije to �ila vojna policija, samo njih desetak najvi�e, al su dobro
raspore�eni. I nisu oni glavni.
-A koje glavni?
- Neman pojma, ka ni ti. Mogu samo sumnjat. Zagreb... A ni za te u Zagrebu ni�an
siguran da su vrh piramide...
- A staje poso? Jel droga? Oru�je?
- Sve, suro. 1 gorivo za Srbe, i ukradena auta, i �enske... �uja san, al to je
neprovjereno, da su u igri �ak i organi. Ti si ranjen na fronti
u glavu ili u prsi, mogli bi te spasit, al ako padne� u ruke pravomu likaru, u
pravu smjenu, ekipa ti sve pokupi. I jetru i bubrige i ro�nice i ko�tanu sr�, sve
�ta se da prisadit. I onda mali fri�ideri�i lako nadu put do prvog aerodroma, nema
za njih ni barikada ni blokada, sve funkcionira... A ti lipo preseli� medu
"zato�ene i nestale"...
- Sere�, sere�... Sere�! - zare�i Tomo i ustane, pa nasloni �elo na prozorsko
staklo.
- Okej, seren. Seren... Prvi i zadnji put, obe�avan... Nego �ta mi je sa sestron,
jesi �ta dozna? Reka mije stari da si ve� i�a gori.
- Reci mi samo jo� jednu stvar, jel ti sad i dalje vodi� svoje poslove, iz kreveta,
ono, ko mafija�i? Ko Don Corleone?
- Nema vi�e poslova, suro... Smij se ti, al stvarno nema. Medu nama govore�i, usra
san se ka grlica. Iman te dvi autopraone, vlasni�tvo jedan kroz jedan, uknji�eno, i
to �e mi bit vi�e nego dosta. Sve drugo in prepu�tan, i diskoteku, kioske, i veze,
kanale, kontakte, svoje ljude...
- Koju diskoteku, bog te tvoj?!
- Nema veze. To je zadnja stvar koju bi ti triba znat. Tomo se odmakne od prozora i
vrati na stolac:
- Slu�aj, ajd da sad barem ja budem skroz otvoren. Totalno mije glava prekrcana
raznim problemima, da ba� ne ka�em sranjima. Sam se sebi �udim kako uop�e jo� mogu
ravno odat po cesti... Ajedan od tih problema, da ba� ne ka�em sranja, si i ti,
ovakav. Jako bi ti bio zahvalan kad ti od mene ne bi o�ekivo ni�ta na neko vrijeme,
mjesec il dva. Ni da te obilazim, ni da ti poma�em na bilo koji na�in, ba� ni�ta.
Skroz da na mene zaboravi� za to vrijeme, tako da mogu i ja tebe. Posle �emo vidit,
vjerovatno �u ti tu i tamo gurat kolica i koji put ispraznit kateter, al do
daljnjega ni�ta. Jel mi mo�e� to uradit?
Vedran se nasmije�i i kratko puhne:
- Mogu, kako ne bi moga? A kome �u ako ne�u suri svome... Tomo ustane i uzme
aktovku:
- Fala ti.
- Daj, reci mi vi�e staje novo s Ivanom?Jesi dozna �ta?
- Imam potvrdu daje dokument pravi. To je sve za sad.
-Zna�i, �iva je?
- Bila je lani u ovo doba. -1 �ta sad?
- Ni�ta, idem za koji dan opet u Zagreb, tragat dalje.
- Ako i�ta zatriba...
- Suro, ja sam mislio da smo se dogovorili ono oko zaboravljanja na neko vrijeme.
-Jesmo, al svejedno...
- Okej, �uvaj se, vidimo se. I dr�i se svega �ta ti doktori ka�u, da �ta prije
iza�e�. Tu na sve strane smrdi na kemikalije i krv, isto ko kadsamjale�o.
* * *
Dovezao se na pra�njavo, razlokano parkirali�te iza suda, isklju�io brisa�e i
motor, izvukao klju�, ma�io se za aktovku, pa zastao. Vani je po�ela rominjati
sitna ki�a, sli�nija sije�anjskoj nego ljetnoj, a on je nakanio po�i u kancelariju
da bi po �etvrti put u manje od dvadeset sati ponavljao istu pri�u. Bago �e sigurno
biti zadovoljan i pun sebe zato stoje efikasno demonstrirao kako i do Zagreba,
odavde, mo�e potegnuti poneki konac. Mirisat �e na Kouros i bodriti ga i sigurno se
opet sjetiti neke usluge na kojoj �e inzistirati... I premda je Tomo bio siguran
daje Bago ve� sve doznao od �nidar�i�a, osje�ao je obavezu da mu to i osobno
ispri�a. A nije mu se i�lo i nije mu se pri�alo. Ne zbog �efa, on mu je u cijeloj
toj pri�i bio mo�da i najpozitivniji lik, nego jednostavno zato �to mu se vi�e nije
ni pri�alo, niti mislilo, niti osje�alo... A ponajmanje mu se slu�alo, pogotovo
pitanja. �utnja i ti�ina trebale su mu vi�e od i�ega, ali nije ih mogao podnijeti.
�im je to shvatio, po�elio je razgovor s nekim, bilo s kime, o bilo �emu. Ali kad
je poku�ao zamisliti sugovornika i temu, vratio se nazad na potrebu za �utnjom.
Jedino Ivana, pomislio je. Da ovdje sjede zajedno i �ute i bez rije�i to�no znaju
�to govori svaka kap na vjetrobranu. Ivana bi to
mogla. Anita ne bi izdr�ala �utnju, ona bi za manje od minute pitala ne�to, ili
zajedljivo komentirala prvog prolaznika, ili auto, stablo, ki�u, bilo �to. A opet,
razgovor s njom, kakav god bio, mo�da bi mu pomogao da se izvu�e iz ovog nereda.
Osim toga, nju svima drugima mora krajnje oprezno pre�u�ivati a jedino s njome mo�e
pri�ati o njoj, o sebi, o njima, o svemu �to ih je sna�lo. Ali tri zadnja njihova
razgovora zavr�ila su onako kako on vi�e nipo�to ne bi htio -jedan u sva�i, drugi u
sumanutom seksu, a tre�i u rezerviranoj, hladnoj ti�ini... A za �etvrtu mogu�nost,
za razgovor bez podbadanja i za razumijevanje u �utnji, vjerojatno �e, njima dvoma,
uvijek biti prerano. Sjetio se onda one svoje teorije o mu�karcima koji uvijek daju
premalo i �enama koje stalno tra�e previ�e, sjetio se i onog Anitinog inzistiranja
na najboljem prijateljstvu ispred "Palainovke", na rubu suza...
Prenulo gaje zvono mobitela iz aktovke.
- Mila mala - �apnuo je brzo otvaraju�i torbu - �ula si me... Na displeju telefona
nije pisalo ni�ta.
- Tu sam! - rekao je �im je pritisnuo zelenu tipku.
- Tomo, Bago je. Jesi to ti na parkingu od suda? Alo? Alo! -Jesam, �ekam da stane
ki�a - odgovori napokon. - Taman sam
kreno prema kancelariji. A di ste vi to, da me vidite?
- Na sudu, kod jednoga kolege suca, do�a san se ne�to konzultirat. A on melje
sva�ta bezveze, pojma nema o pravu, pa ja gledan kroz prozor... Ne, ne, nemoj
inzistirat da ti re�en koji je, ne, ni za �ivu glavu ne bi tija obrukat �ovika...
Ma briga me za njega, ali ima krasnu �enu i troje di�e, stvarno ti ne mogu otkrit
njegovo ime... Ne i ne! Ja moran �titit dignitet hrvaskog pravosu�a, kakvo je daje!
Medu nama, sve �u ti re�, al za novine ni�ta. Nema �anse, nemoj upirat!
Tomo je pri�ekao da Bago zavr�i svoju tiradu, o�ito namijenjenu sucu iz �ijega gaje
ureda opazio.
- �efe, kad ste u kancelariji?
- Ma pusti sad i kancelariju i ki�u, ajmo na ru�ak u Vinka, za po ure. Jel mo�e?
Ajde, ba� me zanima �ta ima u Ministarstvu pravosu�a, a i ja tebi ovo moran
ispri�at, �ta san tu do�ivija. Ali strogo medu
nama, ni�ta za medije, to ti odma govorin... Koliko? Dvi iljade maraka?! Ajde,
vidit �u, za po ure u Vinka...
- �efe, samo mi potvrdite jel barem to za ru�ak ozbiljno, da ne idem bezveze u
kancelariju.
-Je, je, ajde, pa �emo se dogovorit...
-1 onda se na sve to jo� jutros sjetim: maloj �kola po�inje za koji tjedan, a ja
joj se nigdje za knjige nisam predbilje�io! Puko sam �efe, prolupo skroz naskroz.
Vi ste jedini kome mogu tako govorit, s kime mogu tako pri�at... Poso, familija,
sve se raspada, vidli ste �ta mi se s Bur�ulom desilo... A ja bi skupljo, imam ja
volje, i vra�o bi sve djeli�e nazad, komadi�ke, al se vi�e ne sje�am di je koji do
ju�er bio...
- Kako ti ja mogu pomo�, Tomo moj? - uzvratio je Bago. Pili su kavu i konjak nakon
obilna ru�ka i tri butelje vina.
- Ne znam jel mo�ete to skontat... Ovo sve otkad su me pustili iz bolnice i otkad
ste me vi zaposlili, to je sve prolazilo kao neka umjetna sada�njost, al barem sam
znao da je umjetna. Sad sam u nekoj, odjedamput, nekoj umjetnoj budu�nosti, a pojma
nemam uop�e jel umjetna ili nije, ni jel budu�nost il nije...
- Tomo, polako... Jel ima neki na�in da ti ja mogu pomo�? To te pitam.
Tomo duboko udahne i izdahne:
- Ako mo�ete, mislio sam, ne znam ni sam koliko bi to pomoglo al, eto, tri mjeseca
nepla�enog...
- Dat �u ti dva mjeseca pla�enog. Sve tvoje predmete ja �u preuzet i izvu� odgodu
ako bude potriba. Al za dva miseca te o�u istoga ka �ta si bija na proli�e. Ako ti
�enu ne na�emo dotad, tra�it �emo je i dalje, al mora� mi radit ka da se ni�ta ne
doga�a. Jel to u redu?
Tomo ga umorno pogleda preko �a�e:
- Dva mjeseca...
- Pla�enog! - odvrati Bago, podigne svoj konjak i pru�i ga prema Tomi.
Kucnuli su se �a�ama i ispili do dna.
- Zna� da mi se ovo po�inje �ak i svidat! - rekla je kad su krenuli. Nisu se �uli
ni vidjeli dva tjedna, sve do prekju�er, kad ju je nazvao i rekao joj da se
�nidar�i� napokon javio s brojevima i adresama.
- �ta ti se mo�e u tome svidat? - upita Tomo.
- A evo, to da �ile dvi sedmice ni�ta ne radin. Onda ti javi� da idemo opet u
Zagreb, ja ka�em glavnome da ne�u vi�e odsjedat u "Horizonta" a on govori da nema
problema. Pa ja ka�en da o�u bolje auto za put od renola �etvorke, a on opet govori
da nema problema i da mi opel omegu, ej... Vidi ovo, klima, elektri�ni prozori,
centralna brava...
- Onda ga sljede�i put pitaj da nam plati avionske karte, jer kad zbroji� gorivo i
dnevnice...
- Znan, al ovo je isto gust, vozit ovoliku mrcinu... - nasmije�i se Anita za
upravlja�em, pa pogleda u retrovizor:
- Teice, ljubavi, jesi mi ti dobro?
- Aha... - kimne Tea sa stra�njeg sjedala, vade�i tri dje�ja �asopisa iz ruksaka.
-Jel ti vru�e? Jel ti hladno? Ako �ta triba, samo reci. Ako si gladna, �edna, ako
ti se pi�i, kaki... -Aha...
- Super - odgovori Anita, pa za�uti i doda gas. Tomo joj je ju�er rekao da �e Tea
morati po�i s njima jer da je nema kome ostaviti u Splitu. Ru�ica je tek po�ela
nakratko ustajati iz kreveta, a Ivan je bio potpuno izgubljen. Sjedne se strane
veselila Teinom dru�tvu, jer kroz cijelo su se ljeto vidjele samo na jednom kupanju
i jednom filmu u ljetnom kinu, a s druge se nije mogla oteti dojmu da Tomo zapravo
malu vodi kao svojevrsni osigura�, kao branu koja �e sprije�iti da se
��mw-
dogodi ne�to od onoga pro�li put u Zagrebu, ljubomorne sva�e ili obijesnog seksa,
svejedno. Bilo joj je savr�eno jasno da izme�u nje i Tome vi�e nikad ni�ega sli�nog
ne�e biti, pretpostavljala je da je jasno i njemu, ali ju je svejedno povrijedilo
kad god bi pomislila daje Tea mo�da ipak taj, nekakav, osigura�. Kao da Tomo nema
povjerenja ni u nju niti u sebe. Zbog koga je od njih dvoje ovaj put poveo i k�er?
Zbog sebe, zbog nje, ili zbog oboje? Koga se vi�e boji, nje ili sebe? Na koga
sumnja da bi prvi mogao napraviti jo� jedan korak dalje od ve� dogodene potpune
propasti, tko bi u njegovoj podjeli uloga mogao biti taj tko �e se spremno odazvati
na prvi poziv onoga drugoga, bez imalo protivljenja?
A opet, mo�da je stvar doista samo u tome �to Tomo u Splitu stvarno vi�e nema ama
ba� nikoga kome bi mogao ostaviti malu na tri dana...
- Koliko ima jo� do Zagreba? -javi se Tea kad su stali na semaforu u Solinu.
- Pa, nekih �est-sedam sati s ovin auton, manje-vi�e - odgovori joj Anita.
- Ajde, super, mislila san da je i vi�e...
Oboje se, i Tomo i Anita, nasmiju s nekim nejasnim olak�anjem.
- Ne razumijem ovo, ta o�na klinika, Salata... �ta �emo tamo, koga boga? - upitao
je Tomo, jo� nervozan zbog toga �to je, po mraku, tek iz �etvrtog poku�aja prona�ao
put do glavne rampe na Jarunu. "Ni�eg ovog prije nije bilo!", ponavljao je voze�i
medu blokovima stambenih zgrada dok se Anita zlurado smje�kala. A kad su parkirali,
trebalo im je jo� �etvrt sata da prona�u restoran u kojem su imali zakazan
sastanak.
- Nije prava klinika, to samo pi�e pored glavnog ulaza koji je stalno zaklju�an -
odgovori �nidar�i� umiruju�im glasom - ali vi
ionako idete na stra�nju stranu, u podrum. Ja sam vas najavio kolegi, �ekaju vas
sutra u jedanaest. Jeste se javili Crvenom kri�u? -Jesam, sutra u dva imamo
dogovoreno.
- Odli�no. I preksutra vam je ministar, u deset. Nemojte njemu zakasnit, on je, s
opro�tenjem, te�ka picajzla po tom pitanju. A i jedva sam ga na telefon nagovorio
da vas primi. Ima paranoju da ga svi prislu�kuju.
- Dobro - odgovore uglas Anita i Tomo. Tea je �utke sjedila izme�u njih, pila sok
na slam�icu i gledala ozbiljno u �nidar�i�a. On joj se nasmije�i:
- Ista si mama, zna�? Nemoj mi bit tako zabrinuta, sve �emo mi prevrnut, i nebo i
zemlju, da ju na�emo. Samo mora� bit strpljiva...
- Sve je njoj jasno, velika je to cura - odvrati mu Tomo, gledaju�i u k�er.
- Ima jo� jedna stvar... - nastavi �nidar�i� ti�e. � Za najvi�e mjesec dana mene
�alju u jednu zapadnu zemlju, nema veze koju, u veleposlanstvo. �ifra je trgovinski
ata�e. Nemojte me ni�ta pitat, cijeli se �ivot bavim istokom i analiziram situacije
i odnose tamo, a oni me sad rasporede na drugu stranu, o kojoj... Ajde, dobro, nije
ba� da nemam pojma, ali... U svakom slu�aju, ne�u neko du�e vrijeme biti u
Hrvatskoj, ali javit �u ili vama ili Bagi broj na koji me mo�ete nazvat ako i�ta
bude trebalo pomo�... Ma gle malu gospodi�nu, pravi se da ni�ta ne �uje, a sve
snima!
-Je, bit �e i ona nekakav ata�e za koju godinu! -javi se Anita i zagrli Teu.
- Samo da ne bude trgovinski! - namigne joj �nidar�i�. - Eto, ja bi sad morao i�,
�elim vam puno sre�e i da se jednog dana opet na�emo, s gospodom Ivanom, i da
proslavimo uspje�nu akciju. Ispri�avam se jo� jedamput �to smo se na�li na ovakvom
mjestu, ali htio sam da mo�emo bit potpuno opu�teni...
- Ne svi�a mi se sve ovo - rekla je Anita kad je �nidar�i� platio konobaru i izi�ao
iz restorana.
- Ni meni, al �ta je tu je - odvrati Tomo. - Ajmo sad u hotel, �tagod ve�erat, pa
se naspavat. Sutra idemo na o�nu kliniku...
� Mogli bi i na dermatologiju, jebate, izboli su me ovi va�i komar�i ka
ementaler...
* *
Usko i kratko, ki�om namo�eno stubi�te s rasklimanim �eljeznim rukohvatom izgledalo
je kao da vodi u kotlovnicu ili spremi�te jedne od �etvrtastih sivo-smedih zgrada u
kompleksu stare bolnice. Dojam su kvarili jedino bijeli, sasvim novi prekida� zvona
uz vrata na dnu stuba i mala, uvis uperena kamera do njih, postavljena toliko nisko
da je se ne mo�e isprva vidjeti odozgo, s nogostupa.
- Dobar dan, gospodine Kriste, po�tovanje - rekao je mladi mu�karac koji je
otvorio metalna vrata �im je Tomo maknuo prst s prekida�a. - To�ni ste u sekundu!
Po�tovanje, gospodo �elan... A ti si Tea, jel tako? Drago mije.
U�li su u usku, dugu prostoriju s ovalnim ciglenim stropom i pro�li pored dopola
otvorenih vrata kroz koja je Anita nakratko spazila duga�ki stol do zida,
prekrivenog zemljopisnim kartama, za kojim su sjedila tri mu�karca ijedna �ena sa
slu�alicama na u�ima.
- Gospodin �nidar�i� mi je sve ispri�ao - rekao je mladi� sa �irokim sijedim
pramenom posred tjemena kad su sjeli za njegov stol, i dalje se ne predstavljaju�i
- ali mi vam tu, ja mislim, ne�emo biti od neke velike pomo�i. Od Sutle do
Makedonije imate jedanaest lokaliteta s imenom Crni Vrh, ali nijedan nije ni blizu
Aleksinca. Mo�ete pogledat karte, evo, nema preciznijih, imamo i NATO-ve satelitske
snimke s upisanim svakim selom, svakom palankom tamo, ali nema. Najbli�i Crni Vrh
je nekih stodvadeset kilometara od Aleksinca.
-1 �ta to sad zna�i? - upita Anita.
- Jedino �to meni pada na pamet - nastavi doma�in jednako mirnim glasom -je to da
se mo�da radi o nekom mikrotoponimu
u sklopu aleksina�kih rudnika. Znate da su tamo rudnici ugljena, imali su i neku
nesre�u prije par godina... Tomo i Anita zabrinuto zakimaju.
- Eto, to bi mo�da moglo biti to. Mi ve� imamo nekoliko informacija da su oni tamo
stvarno organizirali logor za zarobljenike iz Hrvatske i iz Bosne ali, na�alost,
nemamo vi�e na�ina da to provjerimo i doka�emo... Vi danas idete i u Crveni kri�,
ako sam dobro shvatio... Eto, oni bi tu mogli pomo�i, ako �ele. Imaju svoju
ispostavu i u Beogradu, otamo im je sigurno lak�e do�i i do Aleksinca i do
informacija. Samo, oni su malo zatvoreni, dr�e se kao neki ekskluzivni klub �to je,
ako smijem re�i, krajnje neprimjereno u ovakvim situacijama... U svakom slu�aju,
poku�ajte njih nagovoriti da to izvide a ja vas molim, ako od njih i�ta doznate, da
svakako javite gospodinu �nidar�i�u.
- Ne vama?
- On �e dalje javiti ili meni, ili kome ve� bude trebalo. Eto, ja bih volio da sam
bio od ve�e pomo�i, ali...
* * *
U zagreba�koj podru�nici Me�unarodnoga Crvenoga kri�a sve je i�lo kao po
natuknicama bezimenog mladog �pijuna iz podruma na Salati: u maloj, skromno
opremljenoj kancelariji saslu�ali su ih jedan Hrvat i jedan Francuz, zami�ljeno
kimali i potom objasnili da oni ne mogu ni po jednoj dr�avi, pa tako ni po Srbiji,
bez obzira na sve, �vrljati kako im se prohtije. Bez dozvole lokalnih vlasti
Me�unarodni Crveni kri� ne mo�e provjeravati ni postoji li uop�e Aleksinac, a
kamoli konclogor u njegovoj okolici, rekli su. Ali, naravno, u�init �e sve stoje u
njihovoj mo�i...
Anita je potom oti�la na ru�ak sa sestri�nom, a Tomo i Tea obi�li su Trg bana
Jela�i�a, Zrinjevac, Arheolo�ki muzej i katedralu. Ponovo su se okupili u
Maksimiru, na ulazu u zoolo�ki vrt. Tea je sve vrijeme brbljala, ali cijelog
popodneva nije postavila nijedno pitanje o svojoj
majci ni o ljudima s kojima su o njoj razgovarali. Tomo je jo� u Splitu odlu�io
daju ne gnjavi dok sama ne po�eli razgovarati, a Anita nije htjela pri�ati o svemu
ispred male.
I tako su sve do nave�er �utjeli o onome radi �ega su potegli na toliki put.
Kad se uvjerio daje Tea �vrsto zaspala, pozvao je Anitu u njihovu sobu. Do�la je s
dvije boce piva i pru�ila mu jednu:
- Pij brzo, ugrijala se ve� koliko �ekam... Jel ti uvik nju mora� ovako dugo
uspavljivat?
- Ma kaki, samo smo danas malo du�e pri�ali. -Jel pitala �ta za Ivanu?
- Ni�ta. Samo o �ivotinjama i o onoj mumiji iz muzeja...
- Jebenti, vidi je, bombon mali, di ona to sve sti��e u sebi... Ti je ni�ta nisi
pita?
- Ne�u ni�ta na silu. A i da o�u, nemam snage. Nema� pojma kolko ovo mene iscrpi.
- Razumin...
- Nemoj se uvrijedit, al ne razumije�. Zna� ti koliko sam seja lani ovakih
razgovora ve� naobavljo? Ne ovakih, normalno, al u dlaku sli�nih po formi. Svi su
oni tu samo zato da �ovjeku pomognu, al svi govore da su nemo�ni, da su im ruke
vezane... Jebote, ko da ti se pokvari, ne znam, fri�ider i ti nazove� servis, i
do�e majstor i pogleda i ka�e: "Bome, stvarno je pokvaren, ja tu ni�ta ne mogu"! Al
onda ti dadne broj od kolege, evo, on �e sigurno pomo�. Pa onda do�e kolega i
pogleda fri�ider, sve fino, sve ljubazno, al i on na kraju ka�e: "Jao, stoje
pokvaren, ja u �ivotu nisam vidio pokvarenijeg fri�idera! To je izazov za svakog
pravog majstora! Ja jesam najbolji, al dajte mi da razmislim jedno mjesec dana"...
Anita se protiv volje zasmije, sti��u�i �aku na usta.
- Ozbiljno ti govorim... - nastavi Tomo �aptati. - I onda se mora� zapitat �emu
oni slu�e, koju bo�ju mater rade i za �ta primaju pla�u ako su im svima ruke
vezane, siro�i�ima? Vidila si danas one u Crvenom kri�u, jebote, pa koji �e nam
onda kurac Me�unarodni
Crveni kri� ako ne smije ni�ta radit med narodima? �ta �e nam, samo za humanitarnu
pomo�?! Molim te, jesi �itala neki dan, u Sarajevo su ko pomo� poslali na tone
nekakih plasti�nih ru�nih satova, ali bez baterija, ej! I ne znam kolko kila masti
protiv ozeblina, ej, usred ljeta! Ne znam jel to bio ba� Crveni kri�, al neki
humani tarci jesu... Majku im njihovu, ja bi im li�no ruke vezo, od �eneve dovde,
svima, ni palcima ne bi mogli mrdat, pa nek vide �ta su vezane ruke, kad ni pla�u
nemo� preuzet!
- Dobro, to su budale, vidit �emo jo� sutra sa...
- Na�i su jo� gori! - produ�i Tomo �im je otpio gutljaj piva i uzeo dah. - To je
taj kaplarski mentalitet, biciklisti�ki: savij le�a prema gore, a dole gazi nogama
najja�e �ta mo�e�... Od vrha do dna, svi su biciklisti! Do�e� i ka�e� po stoti put
da ti je nestala �ena, u ratu, a �ubre te tretira ko da si na �alteru za one koji
nisu platili struju! Ko da ti je njegov pauk odnio auto! Mozak je njima vezan, a ne
ruke! I pazi sad �ta je najstra�nije: moja Ivana je nekakvo ime, jel tako, oni su
je sami proizveli u facu, dr�ava. I ti si novinarka uglednog dnevnog lista...
- Mo� mislit! - ubaci se Anita. - Ne zna� ko je ugledniji, ja il list...
- Nema to veze... A i ja sam, jebemu, i neki advokat i ranjeni branitelj, vojni
invalid nekakav. Imamo i taj prokleti dokument, dokaz... I sad zamisli ti, ako se
prema nama tako odnose, kako tek tretiraju sirotinju bez ikake �kole, a takih je
najvi�e? Jel i njima isto ovako glume fino�u i ljubaznost dok govore da su im ruke
vezane, ili ih odjebu po kratkom postupku, jo� kra�em nego za nas?
-Tomo...
- Zna� ti staje nama taj papir �ta si ga dobila, �ta on nama zna�i? To je nama samo
ulaznica da dobijemo priliku upoznat jo� vi�e debila kojima su vezane ruke! Ako se
Ivana ikad izvu�e, to �e bit u nekakvoj razmjeni zarobljenika, bez ikakog uticaja s
na�e strane, od tog papira, a najmanje od svih ovih s kojima pri�amo. Nju �e banda
jednostavno spakovat u neki autobus i poslat vamo, ko daje nikad niko nije ni
tra�io...
- To su mogli i dosad, pa nisu.
- Nisu, jer... - Tomo zastane, glasno puhne i zabaci glavu. - Ne znam za�to nisu.
- Ima jedna stvar koju smo trebali pitat onog �igu, a nismo. Ajmo pretpostavit daje
papir ipak la�njak, da nam gaje neko podvalija. E sad, koji bi bija njegov interes
u tome? Za�to gaje podvalija? Koju korist on ima od toga �ta se mi sad tu
zajebajemo?
- Misli� da nisam i ja s tim razbijo glavu? I jedino �ta na kraju zaklju�im: papir
je pravi. Ivana je pre�ivila, silovo ju je svaki u�ljivi �etnik koji je htio, mo�da
je i ve�eras siluje, a nama su, �ta, vezane ruke!
- Tomo, Tomo, Tomo... Smiri se!
Zadr�ala je vrata kupaonice prije nego ih je uspio zatvoriti, pa u�la za njim.
- Puko sam, puko sam, puko sam, puko sam... - ponavljao je osovljen dlanovima o
umivaonik i zagledan u svoj odraz u zrcalu. - Ne da konce ne dr�im u rukama, nego
jedan jedini kon�i� svojeg vlastitog �ivota ne mogu kontrolirat. Ko one tvoje
loptice za badminton... Udari me, ja poletim, zabrzam, a onda me uspori, pa me opet
udari, pa opet ubrzam, pa opet usporim... Desno, lijevo, u mre�u, van terena...
-Tomo, ej...
- Zna� kako mi je u glavi? Ko da sto �ovje�uljaka tr�i po okrugloj prostoriji,
sumanuto, i stalno se sudaraju... Nema nikakih vrata, a oni ih tra�e i pipaju okolo
po lubanji. A sad jo� neko nevidljiv i snajperom odozgor, s kupole, puca po njima,
da bude jo� ve�a strka... Prolupo sam skroz, vidi me! I da nema one male preko, sad
bi si puco u glavu, majke mi, objesio se, bilo �ta...
- Ajme, Tomo, nemoj to ni govorit! Ima� Teu, ima� Ivanu... A i ja san tu, jebi ga,
kakva takva...
- O da, to mi naro�ito poma�e �ta si i ti tu! Da nisi tu, bio bi �ivot te�i i meni
i tebi! Ne bi imali o �emu razmi�ljat pa bi nam bilo predosadno! Jebe� �ivot bez
gri�nje savjesti, jelda?
- Ako ti stvarno... - zausti Anita, ali je Tomo prekine naglo podignuv�i dlanove
prema njoj. Kroz od�krinuta vrata �ulo se Teino stenjanje stoje pomalo prelazilo u
pla�.
- Eto ti, kad si pitala di ona sve to skuplja i sti��e...
Anita se izmakne prema kadi, a onda polako krene za Tomom nazad u sobu.
- Mi�u moj, �abo mala tatina, srce moje... - nabrajao je Tomo legav�i pored k�eri i
glade�i je po kosi. - Evo tate, tata je tu, sve je okej, tata �uva...
Anita je sjela na Tomin krevet i gledala u njih kao u duhove. Na trenutke joj je
sve bilo kristalno jasno, a onda bi se opet potpuno zbunila i izgubila. Podbo�ila
se laktovima o koljena, obrazima o dlanove, i krenula otkrivati ritam u kojem se
bubnjanje njezinog pulsa izmjenjivalo sa sve rje�im Teinim grcanjem.
Probudila se kad je Tomo gromko zahrkao i okrenuo se prema njoj, le�ima od usnule
k�eri. Sti��u�i zube da ne zastenje od bolova u uko�enim zglobovima i mi�i�ima,
kleknula je do njega, pro�la mu nje�no prstima kroz kosu, lagano ga poljubila u
o�iljak pri dnu vrata, pa ustala. Izlaze�i iz sobe, okrenula se i �apnula u mrak: -
Tomo moj...
Onda je tiho izi�la i dugo stajala, naslonjena ramenom na zid i zagledana u dno
dugog hodnika, prepunog sme�ih vrata.
Krhke nao�ale sa staklima bez okvira, ispod niskog �ela preko kojeg se cijelom
�irinom nadvio busen �ekinjave prosijede kose, davale su debelome ministru za
humanitarne djelatnosti u�ivo jo� i smje�niji izgled nego na televiziji i u
novinama.
- Dobar dan, sjedite i recite o �emu se radi - izdeklamirao je slu�beno, jedva
podigav�i pogled s papira uredno poslo�enih po radnom stolu. Ispred njega bila su
samo dva stolca, pa Tomo po-sjedne Teu sebi u krilo.
-Ja sam Tomo Kriste, ovo je kolegica Anita �elan iz Novog doba, gospodin �nidar�i�
je rekao da ste razgovarali telefonom...
Ministar posuti skoro cijelu minutu, zadubljen u preslaganje papira po stolu.
- Da, �nidar�i�... � progovori napokon, ne pogledav�i ih. - Nije mi htio re� o �emu
je rije�... Obavje�tajci... Stalno misle da i njih neko prislu�kuje... Aha! -
razveseli se kadje posljednji list stavio na pravi snop. � Pardon, kako ste rekli
da vam je ime?
- Kriste.
- Aha, gospodin i gospoda Kriste... Kako vam mogu pomo�i? O, i malena je tu, bo�e
dragi, pljunuta gospoda mama! - re�e i nasmije�i se Aniti.
- Nisam ja njena mama! - odbrusi Anita, ve� na rubu �ivaca.
- Gospodine, ajmo probat ispo�etka - ubaci se Tomo, vade�i papir iz fascikla. -Ja
sam...
Pet minuta kasnije sjedili su u sme�im ko�nim foteljama u bo�nom dijelu ureda.
Ministar se ispri�avao rastreseno��u zbog previ�e posla, naru�io kave i sok, pa
uklju�io radio. Kadje napokon i sam sjeo me�u njih, iz d�epa na sakou izvadio je
neveliki tranzistor, uklju�io i njega i stavio ga da kr�i nasred stoli�a. Slegnuo
je ramenima i ka�iprstom pokazao na uho:
- Nikad ne znate, rat je... Potom se opet zadubio u papir.
- Zna�i, �nidar�i� misli daje ovo autenti�no? - upita tiho, pogledavaju�i
naizmjenice Tomu i Anitu.
- Molim?
Prigne se Tomi, pa ponovi jednako tiho:
- Velim, �nidar�i� misli daje ovo autenti�no?
- Devedespet posto.
- To je fantasti�no, znate... Ali moramo bit krajnje oprezni, krajnje oprezni...
- Znam. Ve� jesmo.
-Ali, to je zbilja... Zamislite samo daje oslobodimo! A!? Fantasti�no... Jo� da to
napravimo do kraja jeseni, to bi bilo savr�eno...
- �ta, zbog prora�una? -javi se Anita cini�no.
- A slu�ajte, i zbog toga, kad ve� provocirate. Svaki dinar dobro do�e. S ovim
rezultatom, ako uspijemo, Sabor �e nam sigurno za sljede�u godinu odobrit vi�e
sredstava. A vi�e sredstava za nas zna�i i vi�e spa�enih ljudi. Nisam siguran da
vam isto mo�e re�i ba� svaki moj kolega iz Vlade.
- Dobro... - progovori opet Tomo. - Ima li i�ta �ta vi sad mo�ete poduzet, napravit
oko ovoga?
- Kako ne! Ju�er su zapo�eli, al to nek ostane medu nama, pregovori na ni�oj
razini oko organizacije bilateralnog ili trilateralnog susreta, valjda �e bit
negdje u Ma�arskoj. Srbi sad imaju ovog novog premijera, Amerikanca...
- Miki Mausa! - usko�i Anita, ali ministar se ne obazre:
- Jesu njega stavili za �minku, ali �ovjek ipak povla�i neke konkretne poteze.
Vidite daje promijenio vojni vrh i odma je malo popustilo na boji�nicama.
- Divno je popustilo, ju�er su tukli Zadar! A prekju�er...
- Dobro, to su...
- A prekju�er i Zadar i �ibenik i Slavonski Brod i Karlovac. O Sarajevu i o �iloj
Bosni ne�emo ni govorit - ustrajala je Anita. -Divota jedna kako su popustili...
- Pazite, u ovoj fazi mi to sve moramo tolerirat kao izdvojene incidente. Stra�no
je i grozno je sve �to se doga�a, ali trenutno je jednostavno tako. Ako ho�emo
napraviti korak vi�e prema miru...
- Ako �ena tr�e s diteton u rukama, i dite pogodi geler, a �ena ne zna i tr�e,
tr�e, i misli da spa�ava dite koje je ve� mrtvo, jel to isto izdvojeni incident?
Jel to isto korak prema miru, pa i to triba tolerirat?
Ministar za humanitarne djelatnosti slegne ramenima i ostane u tom polo�aju,
bespomo�no se zagledav�i u Tomu.
- Stani, Anita, jebemu... - re�e Tomo i uhvati je preko Tee za podlakticu. - Sve se
sla�emo svi �ta govori�, al daj da budemo konkretni oko ovog na�eg slu�aja.
- Zna�i, Ma�arska... - nastavi ministar. - U svim tim susretima postoje i
neformalni, neslu�beni dijelovi. Ja �u sigurno biti tamo i ja �u se sigurno
anga�irati oko ove stvari.
- A kad pretpostavljate da bi se ta Ma�arska mogla dogodit?
- Za mjesec dana, najvi�e. I onda tamo, uz ostalo, moramo i uglaviti nadnevak za
sljede�i sastanak u istom sastavu. Tad bi trebao sti� i odgovor za vas, ovakav ili
onakav. Pa �emo vidjet za dalje... Nego, da vas pitam, jeste razmi�ljali da se
probate javit i Me�unarodnom Crvenom kri�u?
- Utje�no je kad zna� daje ovakav blesanjedini �ovjek na kojeg se stvarno mo�e�
oslonit - rekao je jetko Tomo kad su izi�li na trg. - Upla�en, ali ambiciozan i ne
previ�e pametan.
- Je, i ne samo da to �ovika utje�i, nego ga nekako i ohrabri, osokoli! - odgovori
Anita.
-Jesmo sad gotovi? Mo�emo doma? - upita Tea.
* *
Dragi D!
Ovo ti ja ne pi�em nego prepisujen iz bloki�a �ta sanm pisala u hotel u
sobi po no�i kad je tata hrka i spava. I ju�er sam ti u autu isto malo pisala
ali samo zabilje�ivala ali to sad sve ne mogu ni�ta pro�itat jer je auto
poskakivalo i zavijalo.
Meni se ne �ini da je mama vi�e �iva. Jesam mislila prije da je ali sad
kad mislim onda nije. Sigurno bi nju ako jim je va�na Srbi bi zaminili
a Hrvatcka bi njima za mamu dala i 10 najve�i njihovih �etnika ako
pitaju. Ja ni�ta pola ne razumim �ta tata i Anita pri�aju sa ovin svima u
zagrebu ali
Ja sam stra�na ali
Ovo �e� samo ti znat i nikad niko nigdi.
Ja sam prestra�na ali ja bi htijela daje meni mama mrtva. Promisli da nju �ilo
vrjeme tamo negdi tuku i mu�idu. I ko zna za koliko jo� vrijemena. I daje zatvorena
u zatvor bez prozora. Da bude gladna i da nju sve boli i da samo misli na mene na
tatu na baku i didu i na barba Vedrana. A ne vidi nas nikako. I da se misli jel mi
nju tra�imo ili ne. Ja bi rade volila daje �ilo ovo vrime umrla.
Pet godina kasnije
JN a budilici je svijetlilo 4:12. Triput se okretala s boka na bok, poku�ala je
nanovo zaspati i na le�ima i na trbuhu, ali ni�ta nije pomagalo. Ustala je,
pomokrila se, napunila i uklju�ila perilicu rublja, pa polako odgegala u kuhinju i
pristavila vodu za kavu.
Nikad je u zadnjih pet godina ovaj san nije tako jako uznemirio, toliko da je
potpuno razbudi. Uvijek je bio isti: ona bi stajala na mjestu, nasred ulice pune
ku�a sa spu�tenim roletama, a onda bi na nekom prozoru ili balkonu, desetak metara
ispred nje, osvanula Ivana Kriste i po�ela joj mahati. Anita bi se prvo uko�ila, a
zatim po�ela hodati unazad, pogleda prikovanog za nasmije�enu Ivanu. Hodala bi
unatra�ke, sve br�e, �ak i tr�e�i unazad, brzo kako u stvarnosti uop�e ne bi mogla,
ali nikako se nije uspijevala odmaknuti i pobje�i, sve dok se ne bi probudila.
�etiri se puta u ovih �est godina
selila, iz podstanarstva u podstanarstvo, a Ivana ju je bez gre�ke pratila: uvijek
joj je u tom snu mahala s prozora ili balkona njenog, Anitinog, trenutnog stana.
Nikad ni s jednog od prethodnih.
No�as ju je, me�utim, do�ekala u nepoznatoj uskoj ulici punoj obiteljskih ku�a. Sve
su rolete bile podignute, svi prozori otvoreni. Mahala joj je nalak�ena jednom
rukom na �iroku dvori�nu kapiju, a iza njenih leda i kro�nji dviju kru�aka punih
plodova dizala se ka-tnica tamnocrvene boje, s velikom crnom rupom na krovu od
novog crijepa. Ni�ta joj u toj slici, osim Ivaninog nejasnog lica, ma�u�eg dlana i
�arenog rukava vojni�ke uniforme nije bilo poznato. U snu se uko�ila i prvi put
po�eljela produ�iti, krenuti naprijed i pro�i pored �ene koja joj ma�e, ali noge
kao da su joj do koljena potonule u asfalt te tihe ulice. Probudila se kad je,
trzaju�i se, koljenom udarila
0 zid do kreveta.
Anita nakratko zadr�i u ustima prvi gutljaj kave i opet se, jo� jednom, sjeti Tome.
Otkako su se prije �est godina vratili iz Zagreba, nakon sastanka s onim ministrom,
gotovo da i nije bilo dana da nije pomislila na njega. Uglavnom samo usput, bez
nekog konkretnog povoda, natjerana tek kakvom banalnom, jedino njoj razumljivom
asocijacijom. Potrajalo bi to samo nekoliko sekundi, taman dovoljno da u isti mah
osjeti nemo�, nje�nost i neku nejasnu slutnju krivnje
1 gri�nje savjesti.
Nau�ila se izbacivati sve to na brzinu iz glave, pogotovo nakon poba�aja, dva i pol
mjeseca poslije one neobja�njive no�i u "Horizontu". Taman se bila dovezla taksijem
od ginekologa kad joj se javio Tomo i rekao da za dva dana moraju biti u Zagrebu,
jer da �e ministar sutra u Budimpe�ti dobiti odgovor jugoslavenskog premijera.
Slagala je da ima virozu s visokom temperaturom i jakim proljevom, i nagovorila ga
da ode sam. Oti�ao je i odmah joj se sutradan iz Zagreba javio telefonom: Srbi
tvrde kako nikakav Crni Vrh ne postoji, da u Srbiji nema nikakvih logora i da u
popisima ratnih vojnih zarobljenika nikad nije zabilje�eno ime Ane Prelas. Ali,
obe�ali su da �e jo� istra�ivati taj slu�aj. Dodao je da �e ostati jo� dan-dva u
Zagrebu i da �e se javiti �im se vrati.
Plakala je tih dana od boli, usamljenosti i tuge. A razgovora s Tomom, onoga kad se
vratio u Split, sje�ala se do zadnje rije�i:
"�ta �emo sad?", upitala gaje kad su se poljubili u obraz i sjeli. Ni�ta joj nije
odgovarao, zagledan u plasti�ni upalja� �to gaje vrtio medu prstima.
"Ja neman nikakvu ideju", nastavila je. "Jesi ti �ta ove dane u Zagrebu..."
"Nisam ni�ta i ne znam ni�ta!", prekinuo ju je neo�ekivano o�tro. "Jesi ti rekla
svojim �efovima za ovo iz Budimpe�te?"
"Ni�an, uzela sam bolovanje."
"Bogati, a �ta �e ti bolovanje ako mora� radit samo ovo sa mnom?"
"Ba� zato. Zato �ta ni�an i�la s tobon u Zagreb, a tribala san i� da ni�an bila
bolesna. A stvarno san bila, vjeruj mi, i nemoj mi bit tako posprdan, okej?"
"Izv... �ekaj, kako je ono bilo da treba re�? 'Ja se izvinjajen' ili 'ja se
ispri�ajen'?"
"Tako nekako, nema veze. Ne si�an se vi�e ni ja."
"Okej, kako god... Jesi sad bolje?"
"A jesan... �aka andola i ba�va �aja svaki dan, pa pro�e. Zna� i sam."
Za�utjeli su i zagledali se u more, kao daje na njemu bilo i�ega za gledati. Ona je
prva popustila. Po�ela je govoriti da ne bi po�ela plakati:
"Jebatebog, Tomo, �ta �emo sad?!"
"Nemam pojma", odgovorio je brzo, kao da je samo �ekao na njen znak. "Nemam pojma o
ni�emu, znam samo da sam po�eo mrzit cijeli svijet, od sebe pa nadalje i na�ire. I
da me vi�e ni�ta od toga ne�e izlje�it."
"Nemoj mene zamrzit. Ja ni�an ni�ta..."
"Ti si jedna od tri iznimke", prekinuo ju je slegnuv�i ramenima. "Slu�aj", nastavio
je nakon nekoliko trenutaka, "nemoj da ovi tvoji
odma u novinama objave onaj dopis kad �uju za ovo, jel mo�e� to sredit?"
"Mogu, ja mislin da ne bi tribalo bit problema."
"Ajde probaj, molim te. Mo�da se ne�to dogodi, ne znam, nema smisla da izgubimo i
taj trag, kakav je daje..."
"Razumin, nema� frke."
"Blago tebi, ako razumije�. Ja ne razumijem vi�e apsolutno ni�ta..."
"Znan..."
"Nemoj se ljutit, al ne zna�. Pojma ti nema�, ni iko drugi, kako to izgleda s ove
strane, iza mojih o�iju i izme�u mojih u�iju. �ta se tu sve kri�a i sije�e..."
"Znanja puno vi�e nego �ta se tebi �ini", odgovorila je ljutito, sti��u�i bedra i
osje�aju�i kako joj krv naglo natapa ulo�ak. "Izne-nadija bi se ti da dozna� koliko
ja razumin. 1 tebe i sve. A jo� bi se vi�e iznenadija kad bi svatija koliko ti malo
razumi� �ta je meni izme�u o�iju i u�iju!"
Brzo je ustala, zgrabila torbicu i oti�la u nu�nik. Promijenila je ulo�ak, ustala,
zakop�ala hla�e, progutala tabletu protiv bolova i naslonila se �elom na hladno
ogledalo iznad umivaonika. Bila je strahovito ljuta na Tomu, na taj njegov
samoprogla�eni monopol na patnju, ali i na sebe, zbog toga stoje odlu�ila ne re�i
mu nipo�to za abortus, pa ni sada, kad je sve ve� obavljeno bez njegova znanja.
Bila je ljuta jer je znala da bi to njegovu nesre�u i zbunjenost u�inilo jo� ve�om,
a njezinu ne bi nimalo ubla�ilo. Sve je to znala i osje�ala proteklih nekoliko
dana, ali sad joj se popelo do grla i po�elo je gu�iti. Osjetila je da i ona,
sasvim iskreno, mrzi, ba� kako je Tomo rekao, cijeli svijet, od sebe pa nadalje i
na�ire. Ali i on je njoj bio jedna od tri iznimke... Pribrala se, umila i obrisala
lice, pa izi�la na terasu gdje je Tomo upravo pla�ao konobaru.
"Moram i�", rekao joj je. "Ne znam jo� di, al moram."
"Mora�?"
"Moram. Stvarno moram. Nemoj se ljutit, u kurcu sam totalno."
"Okej. Dogovor vridi i dalje, jel tako? Ko �ta prvi dozna..."
"Javlja drugom, sve ko i dosad."
"Super..." odgovorila je jedva �ujno i osjetila da �eli �im prije do�i ku�i i le�i
u krevet u kojem mo�e opet mirno plakati, mrziti, voljeti, proklinjati, i nanovo
plakati.
"�uvaj se."
"Je, i ti."
Kratko su se osmjehnuli jedno drugom i oti�li svaki svojim putem. Tri minute
kasnije, dolaze�i sa suprotnih strana, opet su se ugledali na parkirali�tu:
"Ej, pa mogli smo skupa dovle", viknuo je Tomo, udaljen desetak koraka.
"Ni�an znala da si i ti tu parkira..."
Tomo se osvrnuo, pa zakimao:
"Zna� ko nam tu samo fali? Onaj Elektra..."
"E... Kad si ga ve� spomenija, kako ti je suro?"
"Nemam pojma."
"Okej, ajde, �ujemo se. �uvaj se."
"Dogovoreno. I ti."
Pamtila je taj susret i razgovor toliko dobro da bi ga, na nekakvom testiranju
memorije, triput mogla ponoviti bez ijedne razlike. Bio je to zadnji put da su se
vidjeli. Desetak dana kasnije nazvala ju je sestri�na iz Zagreba i ponudila joj
posao u splitskom predstavni�tvu svoje reklamne agencije, koje se treba oformiti do
Bo�i�a. Premi�ljala se dva tjedna, a onda pristala, uzela ostatak godi�njega, pa
dala otkaz u Novom dobu i �mire�i zaplivala u novi posao. Na prolje�e, kad je
splitska podru�nica proradila bolje od svih o�ekivanja, ponudili su joj mjesto u
Zagrebu, u centrali agencije. Oti�la je izvidjeti o �emu se radi, pa se vratila za
dva tjedna, tek na nekoliko dana, da isprazni stan i iznajmi ga nekom mladom
bra�nom paru. Zadnjeg dana javila se Tomi. Zvu�ao je jako iznena�eno, zvao je da se
nadu barem na kavi i pozdrave, da je i Tea vidi, ali Anita je, jo� dok je nazivala
Tomin broj, znala da to ne �eli. Zato su samo produljili dogovor, ponoviv�i opet
ono isto:
"Okej, ajde, �ujemo se. �uvaj se."
"Dogovoreno. I ti."
Bio je to zadnji put da su se �uli. Anita nikad vi�e nije ni na�ula bilo �to o
Ivani, Crnom Vrhu ili Ani Prelas, ni�ta zbog �ega bi se trebala javiti Tomi Kristi.
A mimo toga nije znala o �emu bi razgovarali. Tisu�u puta po�eljela je da mo�e
stajati negdje sa strane i gledati kako Tomo i Tea �ive dalje, tisu�u puta do�lo
joj je da ih nazove, samo da malo pro�avrlja s Teom, samo da pita Tomu kako je i da
se onda pozdrave na uobi�ajeni na�in, ali svaki bi put uspjela obuzdati takav
poriv. Umjesto stvarnosti, dobila je snove s Ivanom Kriste koja joj ma�e, uvijek s
njene nove adrese.
"Postavlja� previsoko letvicu drugim natjecateljima, prejako di�e� kriterije, jesi
ti svjestan toga?", rekla je jednom davno Tomi, a on se samo nasmije�io na onaj
svoj tugaljivi na�in i poljubio je u rame.
Ni s jednim mu�karcem nakon njega Anita nije izdr�ala dulje od desetak tjedana.
Svakome je omjer podno�ljivih mana i onih nepodno�ljivih bio debelo u korist ovih
drugih, a dobre strane jedva da im je i stizala nazrijeti. Nije patila za Tomom,
jednostavno, od njega je samo nau�ila da mu�karci mogu biti i bolji. A i to,
na�alost, da ni najbolji medu njima nikad ne�e dati sve �to mogu. Zadr�ala je,
ipak, za sebe svoje �ensko pravo da tra�i vi�e no �to joj uistinu treba, i zato se
prekju�er Milivoj, zasad posljednji u tom gubitni�kom nizu, preselio nazad u
roditeljski dom.
Popiv�i zadnji gutljaj kave, spustila je �alicu u sudoper, pa se s �a�om vode
premjestila u dnevni boravak. Legla je na kau�, pokrila se, uklju�ila televizor i
ugasila ga za desetak sekundi. "Trebalo bi izmislit ne�to ja�e od kave", pomislila
je, nasmije�ila se samoj sebi i zaspala istog trena.
Probudila ju je zvonjava telefona.
-Jesi gledala Vijesti? - upitala ju je sestri�na, bez pozdrava.
- K... Koje? Staje bilo? Koje Vijesti?
- Ove u deset. Ajde, nema veze... -A staje bilo?
- Ni�ta, pogledaj u podne pa se �ujemo.
Vratila se na kau� i otkunjala jo� nekoliko minuta, a onda sko�ila, shvativ�i
napokon koliko je sati. Brzo se otu�irala, obukla i izjurila na posao.
-Jel Snje�ana u uredu?
- Nije, oti�la je prije pol sata na prezentaciju - odgovorila joj je tajnica
unjkavim glasom.
-Jesi ti gledala Vijesti, jel bilo �ta va�no?
- Koje Vijesti, pa znate da su mi jo� lani uzeli televizor odavde, ne?
- A radio? Jesi �ula �ta da je bilo va�no na radiju?
- Ni�. A kaj sam trebala �ut?
- Ni�! - iskrevelji joj se Anita i ode u svoj ured.
Uklju�ila je televizor i prebacila na teletekst, pa krenula pregledavati stranicu
po stranicu. U mislima je nabrajala sve kampanje iz posljednjih mjeseci, poku�avala
se sjetiti najrizi�nijih tvrtki s kojima je agencija u zadnje vrijeme u�la u posao,
naga�ala koja je od njih mogla propasti toliko zvu�no da se vijest o tome objavi
ve� ujutro na televiziji... Niti se i�ega sjetila, niti je i�ta prona�la na
teletekstu. Do podnevnih Vijesti trebalo je pri�ekati jo� �etvrt sata. Uklju�ila je
kompjuter, izi�la u predvorje, uzela dvije kave iz automata, pa stala do prijemnog
pulta i pru�ila jednu �alicu tajnici:
- Sori, �iv�ana san, slabo san spavala...
- Nema frke, naviknula sam se ja odavno. Kad bi bar svi bili ko vi.
- A, nadrapala bi da su ti svi ka ja...
- Mogu si mislit, svaki �as bi mi se neko dolazil ispri�avat. A kavu bi pila non-
stop...
- Eto vidi�, a vi purgeri govorite za Dalmo�e da smo nepristojni i ne znan kakvi.
- Ma... - za�miri tajnica i odmahne rukom.
Anita joj se nasmije�i i vrati se u ured. Banalni, neva�ni razgovor s tajnicom
odjednom joj je popravio raspolo�enje. Osje�ala se sve
zadovoljnije i sve opu�tenije sa svakim pomakom najtanje kazaljke na ekranu
televizora.
- Da vidimo staje to tako zabrinulo moju Snjegu... - promrsila je hvataju�i
daljinski upravlja� kad je krenula �pica podnevnih Vijesti.
- Ni�ta... Ni�ta... Ni�ta... - ispra�ala je svaki prilog, sve do �etvrtoga,
lupkaju�i se olovkom lagano po vrhu nosa. Voditelj je �itao, gledaju�i ravno u nju:
"U zagreba�kom Centru za identifikaciju �rtava rata jutros je identificirano prvih
osam od ukupno pedeset i �est tijela otkrivenih potkraj pro�log mjeseca u masovnoj
grobnici pokraj Janj�eva. Rije� je o civilnim zarobljenicima koji su, prema
dosada�njim saznanjima, smaknuti ve� drugog dana okupacije, a medu osam
identificiranih je i tijelo na�e kolegice Ivane Kriste, novinarke �iji su nadahnuti
izvje�taji postali i svojevrsnim simbolom prkosnog otpora Slavonije, ali i cijele
Hrvatske. Posmrtne ostatke kolegice Ivane identificirao je njezin suprug Tomo, i
sam branitelj te invalid Domovinskog rata, a danas javni bilje�niku Splitu... Iz
svijeta: Me�unarodna agencija za nuklearnu energiju priop�ila je da..."
Posljednji kadar priloga, ne du�i od tri sekunde, prikazivao je Tomu kako sjedi u
automobilu na parkirali�tu na Salati, zaba�ene glave i zagledan u krov.
Olovka joj je ispala iz ruke: gledala ju je, kao na usporenoj snimci, kako joj
ostavlja plavu crticu na svijetlim hla�ama, zatim kako dalje pada, udara vr�kom o
rub cipele i odbija se, poput klackalice na dje�jem igrali�tu, po ula�tenom podu.
�inilo joj se da je ve� pao mrak kad se olovka potpuno smirila.
- Od doma mije mahala, �ovi�e... Vratila se doma...
Kad joj je starac bez rije�i pokazao prstom, nije bilo te�ko uo�iti mu�karca u
crnom odijelu, na pramcu jedne od tridesetak bijelih
barki u pribidra�koj lu�ici. Zagledan prema suprotnoj strani uvale, s rukama u
d�epovima hla�a, bio joj je okrenut le�ima, ali da su i na svim ostalim barkama
stajali jednako odjeveni i jednako okrenuti mu�karci, znala bi to�no prema kojoj
treba krenuti.
- Tomo... - zazvala ga je s pola glasa. Malo je trznuo glavom, a onda se opet
zagledao prema Bratunju.
-Tomo, ja sam.
Osvrnuo se polako, kao da ne vjeruje da �e ikoga ugledati.
- O! - rekao je, krenuo po boku gajete prema njoj i pru�io joj ruku s krme:
- Do�i.
Popela se na krmu i krenula ga zagrliti, ali on je ve� zakoraknuo nazad na bok
barke i pokazivao joj da ga slijedi prema pramcu drugom stranom.
- Pogledaj ovo - kazao je kad su stali na provu, jedno do drugog. -Ako pu�e jugo,
vra�a te ovamo. Ako pu�e bura, nosi te ravno u Bratunj i razbit �e� se na
stijenama. Levanat te gura udesno i isto �e� se razbit, na uvalu. Ako proba� po
maestralu, popodnevna te struja prakti�ki dr�i na mjestu. Nemo� pobje�. Barem ne
bez motora...
- Ovo je Borina barka? -Aha.
- Bo�e mili, staje to bilo s njim? Vidila sam ju�er u novinama, tila san danas do�
na sprovod, ali je ispod Karlovca bila neka nesre�a pa san �ekala skoro uru...
- Ni�ta, objesio se na konop od zvona u crkvi. Din-don, dvaput zazvonilo i
gotovo... Bio prekju�e u Splitu, na Ivaninom sprovodu, plako ko ki�na godina, i
onda se vratio ovamo i pravo u zvonik, u istom odijelu... I eto mene na dva pogreba
u tri dana. Isto u istom odijelu...
-Jeste pri�ali vi i�ta �ilo ovo vrime? Jel zna on i�ta vi�e nego �ta je reka?
- Ima� vatre? - upitao ju je, duboko uzdahnuv�i.
- Nemam, prestala san pu�it ima sto godina.
- Ajmo odavde.
Poveo ju je u prvu uli�icu desno od lu�ice, zatim u prvu lijevo. Zaustavili su se
pred �irokim drvenim vratima u visokom kamenom zidu.
- Kolko sam ja uspio svatit, ni�ta Boro nije znao vi�e od nas. On je samo bio, ja
mislim, stra�no zaljubljen u Ivanu.
-Molin?!
-Je... �ta god daje znao, volio ju je i ja�e i �i��e i po�tenije neg ja. Zato se i
ubio kad sam je na�o. I to ti je cijela pri�a.
- Pa... Boro je ima �enu, jel tako? Odavde.
- Kakve to veze ima? I ja sam imo �enu. Izvadio je klju� iz d�epa i otvorio vrata:
- Aj udi, da vidi� napokon i tu ku�u.
Zakora�ila je za njim, kao hipnotizirana, u neveliko dvori�te opasano kamenim
zidom.
- Evo, to ti je moj mir zadnjih pet godina. �etir dana sam u Splitu, u kancelariji,
a tri tu.
Uz usku poplo�anu stazu do ku�e rasle su jabuka, dvije male palme, maslina i
lavanda, a cijelo je travnato dvori�te �upljikavom hladovinom natkrivala �iroka
kro�nja badema. Iznad krova katnice vidio se zvonik pribidra�ke crkve.
- To ti je mir, a unutra je moj nemir - re�e Tomo i poka�e prema otvorenim vratima
prizemlja. � Udi, sigurno �e ti se razveselit.
Unutra je, na kau�u nasuprot televizoru s isklju�enim tonom, sjedila djevojka
kratke, u crno obojane kose, s �etiri nau�nice u desnom uhu, i tipkala poruku u
mobitel.
- Tea! To si ti, jel tako?! Teice! - otme se Aniti.
- Oho! - odvratila je mala i vratila pogled na mobitel. Imala je barem po jedan
prsten na svakom prstu.
- Teice! - ponovi Anita i sjedne do nje. - Toliko san mislila na tebe, al isto te
ne bi pripoznala da te vidin na ulici... Tea...
-E?
Uslijedila je duga �utnja koju je prekinuo Tomo:
-Jesi za kavu? Imamo i vino, dus, mislim daje ijedno pivo...
- Ne znan. �ta �e� ti, to daj i meni.
- Tea, ti?
- Fala. Menije svega dovde.
- Tomo... - krenula je, kad su sjeli za stol u vrtu, dr�e�i �alicu s oba dlana
ispred usta. - �ta se to nama dogodilo?
- Ni�ta... Bili smo... Bili smo glamci, i to je cijela pri�a. Jel se ti sje�a� jo�
uop�e staje glamac, purgerice?
- Al nismo mogli ni bit ni�ta drugo nego glamci, jel tako? �ta smo mogli?
- Ni�ta.
- Nemoj mene mrzit i nemoj mene krivit, molin te... Ja san bila samo... Ma, �ak i
one budale iz Novog doba, oni su isto bili glamci ka i mi, jel tako, �ta ti misli�?
- A valjda jesu. Ne znam, valjda jesu. Zna� da je onaj Skra�i� posto glavni
urednik?
- Znan, jo� ni�an bila oti�la u Zagreb. A si�a� se onog lika, ne Francuza nego
na�eg, iz Crvenog kri�a?
- Misli� na gospodina veleposlanika? -E.
Po�utjeli su neko vrijeme, a onda se Anita stresla kad joj se iza leda i iznad
glave pet puta oglasilo crkveno zvono.
- Ko sad zvoni? - upitala je.
- Ma, ima ve� tri godine da su nabavili automat... Ajmo pro�etat, kad popije�.
- Ajmo odma.
- Tomo - zaustavila gaje �im je za sobom zatvorio uli�na vrata. - Znan daje
stra�no, al moran te pitat jednu stvar...
- Samo jednu?
- Molin te, slu�aj me, reci mi samo to i ne�u te vi�e ni�ta pitat...
- Reci.
- Koliko si... Nemoj se ljutit na mene... Ovo, neki dan, koliko si ti siguran da...
Da si zbilja pripozna ba� Ivanu? O�u re�, jel to stvamo ona, il si je ti pripozna
samo da skine� teret? Eto, izgovorila
san... - rekla je i prekrila usta dlanom. Tomo je uhvati za nadlakticu i lagano
povu�e od vrata.
-Jel zna� ti, Anita �elan, kako uop�e izgleda identifikacija, kako to ide? - upita
je u hodu. Ona zavrti glavom.
- Prvo da� sve podatke, spol, dob, te stvari. Onda upi�e� svoju procjenu kad je i
gdje osoba nestala. Onda mo�ebitne posebne znake. I robu u kojoj pretpostavlja�
daje osoba bila. Nakit. Zubne proteze... Za sve �ivo postoje rubrike u formularu. I
onda po�ne� �ekat. �eka�, �eka�, �eka�...
Tomo duboko uzdahne, pa nastavi:
- E, onda se zaljubi� u novinarku crne kronike. I bude ti i lijepo i te�ko, ovako i
onako, al uglavnom ipak lijepo. I onda ti ona jednog dana do�e s papirom koji sve
izvrne naglava�ke.
-Tomo...
-1 onda traga�, pojede� govno tu, pojede� govno tamo, i ne zna� vi�e �ta bi mislio.
I ne zna�, i ne zna�, i ne zna�, a onda novinarka ode i ne javlja se vi�e. A ti i
dalje ne zna�, i ne zna�, i ne zna�. I onda ti se jedan dan jave iz Zagreba, i
zovnu te gore da ti poka�u krpicu fri�ko oprane tkanine. I pitaju jel bi to mogo
bit komadi� odje�e od osobe koju tra�i�. A ti onda prepozna� da je to man�eta od
flanel ko�ulje koju je tebi ta osoba koju tra�i� poklonila za zadnji Bo�i� prije
rata. Svoju ko�ulju prepozna�. A onda ti poka�u i kaji� od hla�a, prvo na
fotografiji, a onda i pravi. Kaji� koji si ti, osobi koju tra�i�, kupio za isti
onaj Bo�i�.
-Tomo, samo san...
- �ekaj. I onda ti zaka�u termin identifikacije ostataka... Ostalih ostataka... I
to tek za �etir dana. I onda ti pre�ivi� ta �etir dana pa do�e�, odvedu te u podrum
i ti se najedamput nade� pred nekakim nepoznatim nesretnim kosturom s kojeg vise
neke froncle, ali vidi� da su to ti zubi, da fale obje gornje �estice, i vidi� da
je to ta lijeva podlaktica, slomljena to�no na istom mjestu gdje ju je slomila i
tra�ena osoba kad si ju prvi i zadnji put u Zagrebu odveo na klizanje... I vidi�
daje to to. Da si na�o svoju tra�enu osobu.
-1 zna�i prvi dan su je odma ubili, stoka...
- Aha. Jedan metak u leda ijedan u potiljak. Reko mije patolog da su svi iz te
grupe, te grobnice, najvjerojatnije pobijeni rafalom, a u nju daje, izgleda, neko
puco posebno. I bila je na vrhu hrpe.
- Zna�i da ju je odvojeno ubija neko ko je zna ko je ona.
- Aha. II ubio, il zapovjedio nekome. A to onda zna�i da ja sad imam svoju novu
tra�enu osobu.
- Ma daj, molin te! Nemoj bit lud...
- Da? A kakav bi trebo bit? Normalan?
�utke su pre�li jo� dvadesetak koraka, a onda Tomo zastane i po�ne ne�to tra�iti po
d�epovima.
- Jebenti upalja�... - promrsi. - Slu�aj, ako ovako nastavimo hodat, do� �emo i do
Zadra. Imamo jo�, �ta, evo, skoro sat i pol do mise za Boru, a onda moram i kod
njegovoga punca, do� �e cijelo selo, moram se i ja pojavit. Ajmo se vratit, sjest
negdje i popit pi�e, ja bi mogo i malo sira �oknit ili ne�ega, nisam jeo ni�ta od
ju�er popodne.
- Ajmo... Zna�, ja san tila do� na sprovod Ivani, al ni�an znala ni di �e bit ni
kad, nije nigdi objavljeno...
- I bolje. Zvali su iz Vlade, s televizije, htjeli napravit dr�avnu sahranu, al ja
sam reko da ne�u. Dao sam je kremirat gore u Zagrebu i...
- Kako to? Mislim, kremiranje...
- A slu�aj, htjeli smo i punica i ja da bude s ocem i bratom, a jo� jedan lijes ne
bi stao u onu malu grobnicu.
- �ekaj malo, al ti je i punac umra? Za Vedrana znan, to je bilo jezivo, bolesno, u
praonici... Ni to nikad nije policija rije�ila, jel tako?
- Ma kaki.
- A stari, �ta je s njin bilo?
- Infarkt, u haustoru. Penjo se stepenicama, ��epalo ga, lupno kom�iji na vrata,
ovaj otvori a Ivan mu se strovali u hodnik. Mrtav isti �as. Rasule se paprike i
sve...
-Jebate... A kako je baka, kako se ono zvala?
- Moja Ru�ica ti je triput bila prakti�ki na samrti. A onda, mjesec dana posije
Ivanovog infarkta, izi�la iz bolnice i �ivnula ko nikad. Aktivirala se u Caritasu,
napravila kod zubara novu protezu, dolaze joj prijateljice na kavu... Nemo�
vjerovat. Ko daje skinila sa sebe sav teret, cijeli �ivot, sve �ta ju je stiskalo i
gu�ilo, pozdravila se i oslobodila. Ko daje tek po�ela �ivjet.
- E... A ovo sad, s Ivanom, kako je to primila?
-Ja sam mislio da �e je to definitivno pokosit. Al sjajna je, rasplakala se tek
ispred grobnice. I samo je rekla: "Tomo, kad do�e moje vrijeme, kremiraj i mene, da
budem s njima". Sjajna je stara.
- Stvarno je... Al to je valjda jedini na�in da pre�ivi� tolike �okove. Naravno,
ako ti se jo� uop�e �ivi.
- Ma, znala je ona cijelo vrijeme, ko �ta smo i svi znali. -Ja ni�an znala, Tomo.
Ja san se samo bojala. Od po�etka.
- �ega?
-1 jednoga i drugoga, i daje Ivana �iva i daje mrtva.
- Nije mogla bit �iva tolike godine a da ju nijednom ne ponude za razmjenu...
- Znan, al zamisli da ipak je!
- Zami�ljam, ali nije... Reci i sama, kad je ve� mrtva, zar nije bolje da ju je
�ubrad ubila odma prvi dan? Ja ti nikad nisam vjerovo daje stvarno �iva,
ozbiljno... Jesam se i nadao, i ovo i ono, nije da nisam, ali danas kad pogledam,
nikad nisam stvarno vjerovo u to.
Zastala je i nakrivila glavu:
- Nije istina. Ako te ko zna, ja te znan. Virova si, baren.nakratko. Do kosti si
virova.
-A zna� �ta sam uradio kad mije urna do�la iz Zagreba? - nastavi Tomo kao da ne
�uje, pa je uhvati pod ruku i povu�e dalje. - Uzo sam onaj tvoj papir, iskido ga
najsitnije �ta sam mogo, pola sata sam ga kido, kiducko, i onda ga ubacio unutra...
Za�utjeli su, sve dok je nije doveo do terase uz obalu.
- Evo, tu �emo, ovo su lani otvorili, gazda je isto zet iz Slavonije... Sjedi di
o�e�, pa mi po�ni pri�at �ta ima s tobom. �ta mi ti radi� u zadnje vrijeme, ovih
mjesec-dva �ta se nismo vidjeli?
Nasmije�ila se i sjela za najbli�i stol:
- Sanjam tvoju �enu.
- Ma daj.
- I ne samo u zadnje vrijeme, nego odma otkad san oti�la iz Splita.
- Ozbiljno? Dobrodo�la u klub... A �ta sanja�? Ajde, sje�a� se onog "pri�aj mi o
njoj"?
- O�u, al ti mi prvo reci koje ti je boje bila ku�a tamo, u Slavoniji? Jesi i�a
gori otkad se mo�e?
-Jesam, i�o sam dvaput s Borom i dvaput sam... Ku�e nema, samo hrpa cigli i crni
dimnjak, al mi ovi tvrde da �e je dr�ava obnovit, mo� mislit... A mo�da i o�e... A
boja, �ekaj, jebote... Bogati, stvarno si me... Crvena, sunce ti ljubim, normalno
daje crvena! To je stari nanovo fasadiro davno, jo� sam i�o u srednju �kolu. Prije
je bila ne�to sivkasto, tako ne�to, al onda je digo sprat... A �ta �e ti to, ta
fasada, kog boga? U stvari �ekaj, idem prvo nazvat Teu da nam se pridru�i, pa �e�
mi onda re�.
Izvadio je mobitel iz d�epa i krenuo pantomimom obja�njavati konobaru �to da
donese.
- Alo, ceri �a�ina, ajde do�i u "Stari �kver", ni�ta nisi ni ti ru�ala danas... Ma
�ekaj... �ekaj, �ekaj! Za�to? Okej, ne mora� do�, ne mora� jest, al nemoj slu�ajno
da te ne vidim na misi! Nemoj slu�ajno! Ako ne do�e�, ostaje� tu sa mnom cijeli
vikend, jel ti jasno? Ma briga me i za �kolu i za ponedeljak! Jel jasno? Okej.
Vidimo se u sedam u crkvi!
- Nemogu�a! - zavrtio je glavom, pripaljuju�i cigaretu upalja�em �to gaje donio
konobar.
- Sve san te pitala, samo ne ono najva�nije. Kako se mala nosi sa svin ovin?
- A vidi�. I �uje�. Ne znam kolko je uop�e te�ko njoj, a sigurno joj je te�ko, al
znam daje meni strahovito s njom. Em pubertet, em sve ovo... Kolko god je mljela ko
dijete, tolko sad �uti. I crno, crno, crno, jebote, sve na njoj i oko nje mora bit
crno... Ajde, barem je i dalje dobra u �koli.
-Jebiga, to je ta faza... A i mora� je razumit.
-Ja se nadam daje samo faza... Nego, ajmo se mi vratit, staje ono bilo, fasada moje
ku�e, a prije toga... Ne, sanjala si Ivanu, tako je! Pri�aj.
Ispri�ala mu je sve o svojim selidbama i snovima, grickali su sir i masline,
pijuckali vino i polako se prestrojavali na laganije teme, na �to�ta �to im se
doga�alo ovih godina otkako se nisu vidjeli ni �uli.
- Slu�aj - rekla je na kraju Anita - imamo jo� po ure do mise. Jel ti se da da
odemo na kavu u onaj kafi�, tamo di san ti pokazala onaj prokleti papir? Da
zatvorimo krug, a?
Iznenadila ju je promjena na njegovu licu. U trenu se smrknuo i po�eo okretati
kutiju cigareta na stolu:
- Nema u �ivotu krugova, zna�? Nema, sve je samo jedna nepravilna spirala. Tu i
tamo ti se u�ini da �e� se dodirnit s ne�im otprije, ali zapravo samo nastavlja�
kru�it oko svega �to si proso, samo u sve ve�im krugovima, i sve udaljenijim. Samo
obide� i sjeti� se, ni�ta drugo. Nema dodirivanja. Sve dok jedan dan ne upadne�
mrtav kom�iji u hodnik i raspu ti se paprike, ili te nadu preko no�i natopljenog u
tvojoj autopraonici, ili ti neko spra�i dva metka u glavu i u leda... Nema krugova,
nema zatvaranja...
- Sori, Tomo, ja san samo mislila...
- Ja ti nekako vi�e nisam dobrodo�o gost u tom kafi�u, pa ne bi sad i�o ako tebi
nije ba� jako va�no... - nastavio je, valjaju�i vilju�kom maslinu po tanjuru.
- A �ta je bilo? Bit �e ste se ti i gazda posvadili oko mede neke, a? Suhozida...
-Jel se sje�a� ti one male konobarice, krasne, �ta sije izvrije�ala onaj put zato
staje �epava?
- Ajme, nemoj mi govorit, toga me sram za �ili �ivot... Okej, sla�en se, ne idemo
tamo ako ona jo� radi...
- Ne radi. Predlani se ubila, popila sve tablete u ku�i... Al �ta, roditelji misle,
oni su vlasnici lokala, oni misle da se zbog mene ubila. I nemo� ih razuvjerit.
- Tomo...
- Imala je dvajspet godina i imala je rak kostiju. I ubila se da ne �eka. A �ta je
imala �ekat? Samo smrt i sve gori �ivot do te smrti. Samo sve gori. Ista pri�a ko i
s Ivanom.
- Stani, a za�to bi oni mislili da se ubila zbog tebe? Jeste ti i ona ne�to...
- Nije to va�no, to nema nikakve veze uop�e, jesmo il nismo, i �ta smo... Njima je
va�no samo �ta oni misle i �ta se njima �ini. Ko i svakom, na kraju krajeva.
- Okej, okej, nema �anse da odemo tamo... - zaklju�ila je Anita, osje�aju�i kako iz
trena u tren sve vi�e gubi snagu. - Reci mi, jesi ti preko ovog vikenda tu ili u
Splitu? Ja odma posli mise iden za Split, a volila bi da se jo� vidimo. Premalo smo
danas pri�ali za ovih �est godina, jel tako?
- Ima� mobitel?
- Is, i dva! Privatni i od agencije.
- I dalje si u marketingu? Ne vu�e te ni�ta nazad u novinarstvo?
- Nema �anse.
- Pametno. Evo ti broj, pi�i...
-Jebenti, jel zna� da ja jo� negdi iman onaj stari mobitel, onaj kumpir,
kalifornijski d�inovski, �ta si mi ga ti da? - rekla je kad su razmijenili brojeve.
-Jo� ga �uva�?
-1 nije ba� da ga �uvan, al ga nosan za sobon...
- Dobro je, �uvaj ga, nikad ne zna� kad �e zazvonit, kad �e te ko zovnut na njega i
�ta �e ti re�... A nema� ga vi�e ni kome vratit.
- Ne razumin.
- Nema vi�e ni Bage, odavno. Sad �e skoro bit tri, ne, �etiri godine. Tumor na
mozgu i... - Tomo pucne prstima - ...ovako! U manje od mjesec dana.
- Mila majko! Pa �ta se to doga�a oko tebe?!
- Ne znam, ne znam... Sve je jo� bilo kolko-tolko podno�ljivo dok si ti jo� bila u
Splitu, al otkad si odselila...
- Ma daj, molin te... - odgurnula se stolicom od stola i ubacila mobitel u torbicu.
- Slu�aj, ajde mi u�ini jednu uslugu.
- Reci... - odgovorila je oprezno.
- Ide� ve�eras u Split, jel tako? Ajde mi uzmi Teu i odvezi je do Ru�ice, jel mo�e�
to?
- Normalno da mogu.
- Ja moram ostat tu, vjerojatno �u i popit, a ona ujutro ima �kolu, pa...
- Ma �ta ti je, o �emu pri�a�? Naravno da �uje odvest! -Ja �u do� sutra, najkasnije
nave�er, pa se mo�emo na�...
- Odli�no. Jer, zna�... Prvo san rekla da te ni�ta ne�u pitat, onda san te sva�ta
�ivo pitala, a na kraju mi se �ini da te o�u pitat jo� duplo toliko.
-1 zgari�ta gdje su bila, sve �emo ti re�i... Nije valjda da jo� misli� pisat onu
knjigu?
-Ajde �a, molin te... Ajmo u crkvu, da ne zakasnimo.
- Nego, kad se ve� prisje�amo likova iz pro�losti -javio se kad su bili na pola
puta -jel se sje�a� ti onog tipa �ta mi je slao pisma umrljana govnom dok sam
branio one Srbe?
- Govnar? Si�an se, kako ne. Staje s njin, jesi sku�ija koje?
- Nisam, nego mi je prekju�er, taman na dan sprovoda, stiglo pismo od njega. Napiso
je samo "HA HA HA", velikim slovima, isto govnom. I tri uskli�nika... Zamisli
kretena, �est godina on �eka i onda uma�e ka�iprst u vlastito govno i nasla�uje se,
crta te uskli�nike, stavlja to�kice...
Zastala je i stavila mu dlan na obraz:
- Tomo... Kako si ti jo� uop�e �iv, �ovi�e? Toliko toga u�asa na sve strane oko
tebe...
- Zna� kako? � nasmije�io se, pribli�io lice njenom i nastavio �ap�u�ijoj u uho:
- Zna� kako? Svaki dan mislim na tebe. Svaki jebeni u�ljivi prokleti usrani dan ja
mislim na tebe, sve ove godine. Ali svaki.
Jel se sje�a� jo� onog tvojeg Slamniga, onog "u�asni se nad ovim ve�eras,
ljubljena"?
Odmaknula se i pridigla ruke pred sebe:
- Nemoj to radit, Tomo... Nemoj nan to radit...
- Ni�ta ja ne radim. Samo sam ti reko. Okrenula se i zabrzala prema crkvi.
* *
Po tihom glasu, po govoru bez ijedne geste, Tea je znala daje ljut kao malo kad
ranije. Ali nije ju bilo briga, samo je �ekala da otac izgovori sve �to ima, pa da
se razi�u.
- Okej, i ti i ja dobro znamo da bi te sad trebo zadr�at u Pri-bidragu i bacit ti
taj mobitel u more. Ili, jo� bolje, zatvorit te u ku�u da �vr�ka� po njemu dok ti
ne otpadne i palac i oba uha. Al ipak ide� u Split, s Anitom. Ravno baki i ravno u
krevet. Zna� da �u zvat i provjeravat, prema tome...
Tea bez rije�i sjedne na suvoza�ko mjesto u Anitinom autu i zalupi vratima.
- A ti... - okrene se Tomo prema Aniti koja je stajala s druge strane, i nastavi
jo� ti�e. - Nemoj krivo svatit ni�ta �ta sam reko. Ni�ta ja ne radim ni tebi ni
sebi, samo sam ti odgovorio i reko �ta je bilo. Stvarno sam mislio na tebe svaki
dan. I to mije pomoglo. Stvarno, svaki svakcati dan.
-1 ja isto - nasmije�i se ona. - Al meni nije pomoglo.
- Okej, pri�at �emo, ajte vi sad. Ja dolazim sutra, javit �u ti se. Moramo se jo�
na�.
-Apsolutno.
- �uvaj se. -Je, i ti.
* * *
- Tea moja, kako si mi ti u svemu ovom? - zapitala je kad su izi�le na magistralu.
- Ja mislin da tebe to uop�e nije briga, nego samo pita� da bi mogle ne�ta �akulat
u vo�nji, bilo �ta, ka dvi babuskare.
- Nemoj, molin te, to ni mislit! Nismo se vidile sto godina, tebi su se stra�ne
stvari nadogadale za to vrime, i pitan te jer me zanima, jer si mi draga...
-Jelmogu zapalit?
- �ta zapalit?
- Duvan, jebate! �isti duvan. -Pu�i�?!
- Samo kad stari nije blizu.
- Ovako �emo... Ti si sad prvi srednje, jel tako? Koje?
- Umjetni�ke.
- Slu�aj ovako... Sad mo�e� zapalit, al samo ako mi obe�a� da �e� prestat do
po�etka drugog razreda. Zna�i, prvi dan sljede�e �kolske godine, najkasnije, nema
vi�e duvana! Jel to u redu? Mo�e� ti i ne prestat �ta se mene ti�e, al onda o�u da
me se siti� svaki put u �ivotu kad zaka�lje� i da zna� da ti taj �as govorin:
"Govno malo blesavo!"
- Fala ti onda lipa... - odgovori Tea i vrati cigarete u ruksak.
- Totalno ti je blesavo to s pu�enjem - nastavi Anita nakon nekoliko sekundi. - Ka
�ta ti je i sad bilo blesavo ono u crkvi.
- A �ta da radin kad mi ljudi �alju poruke?
- Isklju�i mobitel, jebate! Sve �e ti poruke do� kad ga opet uklju�i�! Jebate,
nemo� na misi zadu�nici za najboljeg prijatelja svoga oca stajat naslonjena na zid
i... Kako je ono Tomo reka, �a�kat po mobitelu da svi �uju!
- �vr�kat... Povra�a mi se kad �ujen tu ri�.
- Onda manje �vr�kaj!
- Osin toga, ba� me briga i za Boru Kvazimoda i za njegovu misu.
- Kako mo�e� tako? Si�an se da ti nikad nije bija ne�to posebno drag, al...
- Nije mi bija, a sad kad se ubija, sad znan i za�to mi nije bija. Sad mi se sve
poslo�ilo.
- �ta ti se poslo�ilo, ajde, molin te?
- O� �ut?
- Naravno da o�u.
- Sigurno?
- A govori vi�e! �ta, Boro je bija vanzemaljac?
- Boro je ubija moju mamu.
- Molin?!? Otkud ti to, za ime Isusovo?! Oca ti je dvaput spasija u ratu, jebate!
- To nema veze. Fala mu za to, al to nema veze. Bija je �udan od po�etka. Triput
san ga �ula da pri�a kako je bilo kad je zadnji put vidija mamu, i svaki put je
bilo razli�ito... Jesi �itala u novinama kako su �etnici mu�ili na�e, na koje sve
na�ine? Nije to bilo da su ih samo tukli, sva�ta su ih tirali raditjedne drugima,
svakakve stvari... Ja mislin da su Boru natirali da ubije mamu da bi spasija svoj
�ivot.
- �uj � odvrati Anita za nekoliko trenutaka. - Ja mislin da si odabrala zbilja
odli�nu �kolu, jer ima� stvarno bogatu ma�tu. Ne bogatu nego, nego... Prebogatu,
jebate! Taman za umjetni�ku!
-Jel mogu sad zapalit bez onog obe�anja?
- Ma pu�i, briga me!
- E, sad ne�u. Nije baza.
- Tea... - zasmije se Anita. -Jel tebi jasno koliko �e ti bit neugodno zbog ovog
pona�anja jedan dan kad izide� iz puberteta? �avla ti je jasno... Al svejedno,
sjeti se tu i tamo ove ve�eri i ove vo�nje i svih svojih gluparija. I �vr�kanja u
crkvi i pu�enja i suludih teorija o Bori i podjebavanja...
- Ne znan po �emu bi se trebala sje�at. Ovo je samo jo� jedna bezvezna i prazna
ve�er u mojem bezveznom i praznom �ivoti�u.
- Okej, sad �u ti pomo� daje zapamti�! - zare�i Anita i prebaci se u lijevu traku.
Iz suprotnog smjera, s manje od sto metara, mahnito je po�eo svijetliti i trubiti
�leper s desetak lampi oko kabine.
-Jesi luda??? - zavri�tala je Tea. - Ubit �e� nas, aaaaaa....
* * *
Izi�ao je iz Borine ku�e, spustio se na pla�u i uklju�io mobitel na kojemu je
zasvijetlilo: "Nove poruke od ANITA". Poslana prije skoro punog sata, poruka je
glasila: "Po�iljka isporu�ena. Izludila me di-bidus totalno. A". Nasmije�io se i
otpisao: "I onda ti meni kazes da ne budem lud? kako???" Zastao je, po�eljev�i da
napi�e jo� ne�to, ne�to �to bi Anitu moglo natjerati da uzvrati novom porukom.
Vratio je mobitel u d�ep dok se ne sjeti, pa izuo cipele i �arape, zavrnuo nogavice
do koljena i zakoraknuo stopalima u more. Za�mirio je i pustio da mu se svje�ina
uspne cijelim tijelom, svim mi�i�ima, kostima i organima, od gle�njeva do vrha
lubanje. Bacio je opu�ak daleko prema Bratunju i po�eo disati duboko, sve dublje.
Znao je da nikakav krug nije ni zatvoren niti otvoren, da se spirala �ivota samo
nastavlja u novi, jo� �iri zavoj, ali osje�ao se, unato� svemu, bolje nego...
Ponovo zgrabi mobitel i dopise: "Mo�e ru�ak sutra? javim se cim stignem, t".
Istog trenutka kad je pritisnuo tipku za slanje poruke, ne�ija mu se ruka spusti na
rame. Trgne se prestra�eno i jedva zadr�i ravnote�u u pli�aku.
- �j or Filipe! Bo�e, �ta ste me prepali! Ufff... Samo sam izi�o malo da uzmem
zraka...
- I ja isto - odgovori mu Borin punac. - Tomo, ima jedna stvar koju ti moran re�...
- Jel sve u redu unutra?
- Ma pusti nj i unutra, to se samo do�lo malo mukte najist i napit... Slu�aj, mene
to ve� vi�e od pet godin sti��e, gu�i, ovako... - stari zastane i stisne se dlanom
oko naboranog vrata. - Kad si ti ono dobija onu kartu da ti je �ena �iva, kad je
Boro �uja za to, on je isto sta do kolina u more ka i ti sad... Tomo...
- Nemojte mi ni�ta govorit, Filipe - prosik�e Tomo i izi�e na �ljunak. Naje�i se i
strese, a sva ona ugodna svje�ina u trenu mu se vrati u stopala i spuzne medu
oblutke.
- Tomo, moran ti kazat, jer mene to gu�i, svaki put kad te vi-din...
- Ni�ta vi meni ne morate re�. Sve znam, sve znam, sve znam! Osim toga, sad je sve
gotovo, sve je gotovo, nema se vi�e �ta pri�at! Daje bilo i�ta za re�, ve� bi se
reklo!
-Tomo, ja ti to moran...
- Nemojte, molim vas. Nemojte, molim vas...
- Tomo, ja tebe molin...
- Nemate vi mene �ta molit - okrene se i pljune u more. - Sto godina vi meni �utite
a sad vam je ba� napeto da mi ka�ete! E ne�u! Briga me! Ne�u!
Tomo zabrza po �ljunku, pa kroz dvori�te na ulicu.
- Ne�u, ne�u, ne�u, ne�u, ne�u... - ponavljao je sa svakim korakom, ne znaju�i ni
da hoda niti da je bos, a kamoli kamo je krenuo. Pribrao se tek kad je stao pred
vratima svoje ku�e. Izvadio je klju�, u�ao u dvori�te, ispod stola izvukao stare
tenisice i obuo ih, isklju�io svjetlo, zatvorio �kure i vrata u prizemlju, uzeo
aktovku i krenuo prema autu.
Nekoliko minuta kasnije, pred izlazom na magistralu, zako�io je i zapalio cigaretu.
Znao je da �e skrenuti desno, ali nikako se nije mogao odlu�iti da li da uklju�i
�migavac ili ne. Ako ga ne uklju�i, mo�da ga zasko�i policija na prvom zavoju, gdje
i ina�e, iza grma, de�uraju dan i no�. S druge strane, kome bi uop�e koristio taj
njegov posrani �migavac, ba� njegov i ba� sad, pred pono�, na potpuno praznom
raskri�ju? Kome bi na svijetu taj �migavac i�ta pokazao? A i da ima nekoga, staje
koga briga kamo ba� on ba� sada ide i kamo se, u kojem smjeru, vrti njegova
spirala?
Ugasio je cigaretu, spustio ru�nu ko�nicu i skrenuo desno, prema Splitu.
KNJI�NICA ZELINA
Nakladnik
AGM, Mihanovi�eva 28, Zagreb
Dizajn naslovne stranice
Barbara Galant, Studio grafi�kih ideja
Fotografija na naslovnoj stranici Renato Bareti�
Grafi�ki urednik Dubravko Crnkovi�
Kompjutorska priprema
Iva �ular, Studio grafi�kih ideja
ISBN 978-953-174-293-1 � Renato Bareti�, Split, 2006.
Renato Bareti� ro�enje 1953.u
Zagrebu, gdje ne�to kasnije takoreku� diplomir komparativnu knji�evnost i fonetiku.
Od 1983. radi kao novinar u brojnim listovima, najvi�e u Slobodnoj Dalmaciji i
njenim izdanjima. Objavic je zbirke pjesama "Rije�i iz d�epova" (1998.) i "Kome
�emo slati razglednice" (2005.), izbor i: TV-kolumni "Kadrovi kadra" (2005.), te
roman "Osmi povjerenik" (2003.), za koji je 2004. primk pet nacionalnih knji�evnih
nagrada.
Uz Ivicu Ivani�evi�a i Antu Tomi�a, koscenarist je TV-serije "Novo doba" i igranog
filma "Stoje mu�karac bez brkova". S njima dvojicom i drugin autorima sudjelovao je
u nizu kolektivnih knji�evnih i publicisti�kih projekata.
U cijelosti ili u fragmentima, knji�evna su mu djela prevedena na makedonski,
slovenski, njema�ki, engleski i ukrajinski jezik, a "Osmi povjerenik" do�ivio je i
dramatizaciju na sceni HNK Split.
Renato Bareti� �ivi i radi u Splitu, gdje je mu� Maji i otac Katarini i Jakovu.