Professional Documents
Culture Documents
Veliki Zli Vuk Dona Kaufman
Veliki Zli Vuk Dona Kaufman
Naslov Originala:
THE BIG BAD WOLF TELLS ALL
by Donna Kaufman Copyright © 2002 by Donna Kaufman
Draga Tanzi Vam Otkriva,
Čitao sam tvoju poslednju kolumnu i, moram ti reći, mi vukovi uopšte
nismo oduševljeni tvojom odlukom da otkriješ naše navike u zabavljanju i
parenju baš svim Crvenkapama na svetu. Znaš, sledeće što će uraditi biće da
skrenu ka prvoj crkvi ili Rotari klubu... i skrase se s nekom od ovaca. Šta će
ostati za nas? Da vrebamo svoj rod? Ha! Čisto sumnjam. Znaš šta se dešava
kada se spoje dva vuka?
U redu, slažem se, ima to i svojih čari - ako ti ne smetaju tragovi kandži na
leđima. Ali, vidiš, mi se suviše dobro poznajemo, ubrzo bismo završili u malim
jazbinama i osnovali sopstveni mali čopor...
Ne, ne, to prosto neće moći tako. Da budem iskren, volimo da čitamo o
tvojim poterama na vukove, ali možeš li da izostaviš detaljnu analizu? Otežavaš
nam upravljanje stadom, ako me razumeš? Mislim da razumeš.
Ali, hej, ako ništa ne radiš u petak uveče... uvek možeš da zaurlaš. Moje
stare ogrebotine od kandži već su zarasle.
(Potpis)
Jedan od ono malo preostalih Velikih Zlih Vukova,
i ponosim se time.
Ovu knjigu posvećujem svojoj sestri Keti,
Koja bi imala šta da kaže o ovcama i vukovima.
Ako radite radio-emisiju s Deda Mrazom i otkrijete, nakon što ste mu u šali
sedeli u krilu, da je Severni pol nešto više od geografske lokacije... dakle, da li
ćete neminovno završiti u paklu ako povalite Deda Mraza? Gledano s pozitivne
strane, pohvalio vas je jer ste bili dobra devojčica. A s negativne... on ipak
dolazi samo jednom godišnje.
"Haloo! Ima li koga?" Tanzin glas odjeknuo je u centralnom hodniku i uz
masivne zavojite stepenice Kuće Haringtonovih, viktorijanskog zdanja sa svim
pripadajućim kupolama, kulama i kitnjastom ornamentikom, koji su bili
popularni krajem devetnaestog veka, kada je kuća izgrađena.
Milisent je bila veoma ponosna na Velikog Harija, kako je Tanzi nazivala
kuću kada se Milisent nije nalazila u blizini. To je bila jedna od retkih kuća koje
su preživele veliki zemljotres i požar na prelasku u dvadeseti vek. Prikladno,
pomislila je Tanzi uz osmeh. I njena baka je na neki način predstavljala
arhitektonsko čudo, stub društva, i dalje čvrsta i postojana, ni za dlaku
poljuljanih temelja iako se suočavala s ulaskom u novi milenijum.
Brzo je ukucala šifru kako se alarm ne bi aktivirao. Pored toga što je čuvala
imovinu, Milisent je, kao pravi tehno-zaluđenik, morala da poseduje sve
najnovije spravice. Duboko uzdahnuvši, Tanzi poče da traži novi daljinski
prekidač za svetlo o kojem je Milisent tako oduševljeno pričala tokom večere za
Dan zahvalnosti.
"Halo?"
Vratio joj se samo eho sopstvenog glasa. Pa, gde je uopšte taj Rajli? Niko
nije odgovorio na telefonski poziv, pa je jednostavno odlučila da se pojavi oko
šest i nada najboljem kada je reč o večeri. Naravno, sada je bilo blizu sedam, ali
njena jutarnja emisija s Deda Mrazom za neudate i neoženjene, nastavila se
kasnim popodnevom sa neoženjenim Deda Mrazom. Možda će biti neudata i za
Božić, ali to ne znači da mora sama da zvoni na svoje zvončiće.
Njušnula je vazduh. Hodnikom se nije širio rajski miris, što znači da je
verovatno propustila večeru. Iskopala je mobilni telefon iz tašne i gurnula
nogom torbu ka podnožju stepenica. Prešla je rukom preko glatkog i sjajnog
stuba oko kojeg se svijalo stepenište. Koliko se samo puta spuštala niz ovu
ogradu, razmišljala je, a još uvek pada u iskušenje da to učini svaki put kada
kroči u kuću. To bi u ovom trenutku bilo vrlo neprijatno iskustvo, zbog venca od
borovih grana upletenih s bobicama i ostalim stvarčicama kojima Tanzi nikada
nije naučila ime. Tek su ušli u decembar, a Milisent je već postavila praznične
ukrase. Svake godine, odmah nakon Dana zahvalnosti, ispred kuće bi se parkirao
konvoj kombija i kamiona, i ekipa bi od ranog jutra krenula da istovaruje i
montira ukrase.
Majstorski su odradili posao, kao i uvek, pomislila je, konačno pronašavši
prekidač za svetlo. Veštačke gasne lampe okupale su veliki dnevni boravak
toplom svetlošću. Kasnije će uneti ostale torbe; najpre je htela da baci pogled na
ovogodišnju paradu raskoši. Pevušeći "Jingle Bells" u sebi, prošetala se po sobi.
Milisent bi svake godine prevazišla sebe, iako je Tanzi bila ubeđena da je tako
nešto nemoguće. A zašto, na to pitanje već nije umela da odgovori, pošto je
njena baka uvek uspevala da izvede ono što zamisli.
Pritisnuvši šifru pod kojom je memorisala broj "Hunan palate" u svom
mobilnom telefonu, nagnula se da izbliza pogleda komplikovanu ikebanu od
belih irisa koja je stajala na bifeu. Svaka prostorija, uključujući i toalete, imala je
zasebnu prazničnu temu, uključujući odgovarajuće boje i ukusno ukrašenu jelku.
Dovoljno da i Marta Stjuart doživi višestruki orgazam.
Izgleda da je tema u dnevnom boravku bila "Najezda golubova" ili nešto
slično, s obzirom na bezbroj malih belih ptičica koje su letele među granama
vitke Daglasove jele. U prostoriji je preovladavala zaslepljujuća bela boja. Čak
su i tepih i nameštaj bili zamenjeni ili presvučeni. Za Milisent se svakako moglo
reči da robuje detaljima.
"Hunan palata. Želite li da naručite?"
Tanzi gurnu prstom goluba prekrivenog finim paperjem i ispali kao iz topa:
"Kung Pao piletinu, što ljuću, prolećne rolnice i ekstra pirinač. Na kućnu adresu,
molim vas." Dala je uputstva, vratila telefon u tašnu i nastavila da šeta po
prostoriji. Stigavši do centra sobe, ukopala se u mestu, pogleda uperenog uvis.
Doslovce svaki visuljak na ogromnom lusteru bio je zamenjen stotinama
komplikovanih kristalnih pahulja.
"E, stvarno si carica, tetka Mili", izjavila je sa strahopoštovanjem.
"Mislio sam da se niko ne usuđuje da je zove bilo kako drugačije osim
Milisent", oglasio se zapanjujuće dubok glas. "To jest, ako joj se ne obraćaju sa
gospođice Harington ili madam H."
Okrenuvši se u mestu, Tanzi je ugledala visokog, mršavog muškarca koji je
stajao u lučnom ulazu u sobu. Vitak je prikladniji opis, pomislila je. Iako se to,
na neki način, nije uklapalo u ostatak slike. Vitak ukazuje na određenu notu
oštrine. Ovaj čovek je više... običan. Obično tamnosivo odelo, sašiveno od
običnog štofa, običnog kroja, ne može se reći lošeg, ali ni savršenog. Pristojne
kožne cipele, robustne ali muževne. Tanzi je oduvek smatrala da se muškarac
može proceniti po debljini đonova. Što su tanji đonovi, to je tanji karakter.
Prosečni đonovi, primetila je, naginju ka debelim. Interesantno. Kosu je
sređivao u Običnoj berbernici. Tamna, ni talasasta, ni sasvim ravna, za nijansu
duža. Na njemu je, iz nekog razloga, pre delovala knjiški nego buntovnički.
Mada je to verovatno zbog naočara s debelim staklima i metalnim ramom. Sve u
svemu, nije loše. Za jednu ovcu.
Doduše, ako se izuzme glas. Glas mu je nesumnjivo posedovao visok
stepen vučje note. Možda bi mogao da razmisli o radiju. Ili seksu preko telefona.
Ponovo se zagledala u luster kako ne bi primetio da ga odmerava. "Ja sam
Tanzi, Milisentina unuka, a zovem je Mili samo kada je udaljena tri hiljade
milja." Iznenadila se kada je, bacivši pogled ka njemu, primetila da je prišao.
Stepen šunjanja umeren ka natprosečnom, pomislila je. Moraće da upamti to.
Pružila mu je ruku. "Mislim da se nismo upoznali. Pretpostavljam da ste vi
nečuveni Rajli?"
Ne reagujući na epitet koji mu je prikačila, jednostavno je prihvatio njenu
ruku, hladno i ovlaš. To nikako nije stisak koji bi odvukao ženu u krevet. Ah, šta
da se radi.
"Rajli Pariš", rekao je. "Izvinite što vas nisam sačekao na vratima."
Nije joj pružio nikakvo drugo objašnjenje, niti je Tanzi pomišljala da mu ga
traži. Ionako joj ne treba ni pas čuvar, ni društvo, ni pseudo-domaćin koji bi
trčkarao oko nje. Po svemu sudeći, ni on nije imao nameru da izigrava bilo šta
od toga. Savršeno. Lepo će se slagati. "Nisam bila sigurna za večeru, pa sam
naručila kinesku hranu. Možemo da je podelimo." Napravila je malu pauzu, i
uputila mu ne baš sasvim nevin pogled. "To jest, ako ste u stanju da se nosite s
ljutim."
Tek toliko da mu zagolica testosteron.
"Helen je ostavila nekoliko gotovih jela", rekao je. "Nisam primio vašu
poruku..."
"Nisam je ni ostavila."
Klimnuo je glavom. "Zato sam rešio da vas sačekam pre nego što postavim
večeru."
Bilo joj je krivo što ne može da mu vidi oči, ali odsjaj od snežnih pahuljica
na staklima njegovih naočara, potpuno je zaklanjao ono što se nalazilo iza njih.
Nije gajila preterane nade. Verovatno je trebalo da se zadovolji poslasticom za
uši koju joj je servirao svaki put kada bi progovorio. "Nema potrebe da se
mučite. Navikla sam na brzu hranu. Osim toga, malo kasnim s planovima za ovo
popodne. Ako mi se nećete pridružiti, popeću se u svoju sobu i večerati uz
posao."
Nastala je kratka pauza dok ju je studirao s druge strane štita od pahuljica.
Ako se nije prevarila, u vazduhu se osetila sasvim blaga tenzija. Onda je skoro
neprimetno klimnuo glavom i rekao: "Kako hoćete. I sam imam posla." Okrenuo
se, ne dajući joj priliku da mu postavi bilo kakvo pitanje. "Ostaviću upaljeno
svetlo u kuhinji za slučaj da vam kasnije nešto zatreba. Ako vam ja budem
potreban, samo pritisnite sedam na telefonu; u suprotnom, želim vam laku noć."
Želim vam laku noć? Ko još tako govori? Ovaj je nešto više od totalne
ovce. On je ovca nad ovcama, tip koji uči druge ovce kako da prigrle svoje ovčje
nagone. Ima tu negde oko trideset, trideset pet maksimalno. Zar nisi barem
mogla da mi ostaviš nešto čime bih se poigrala za Božić, tetka Mili? Njegova
rezervisanost nije bila čak ni izazovna.
"I ja vama, Rajli", dobacila je za njim. Od komotnog sakoa nije mogla ni da
nasluti kakva mu je pozadina. "Rano ujutro imam neke obaveze, pa ću biti tiha
kada budem izlazila."
Zastao je ispod luka. "Rano ujutro?" Nikako nije mogla da shvati kako
neko s takvim glasom može da zvuči do te mere beživotno. Nula za žestinu.
"Imam snimanje za emisiju Barbare Bredli. Opet su nešto zabrljali s
rasporedom, tako da krećem u cik zore. Posle toga imam još neka posla, ali
vratiću se za večeru ako baš insistirate da obrnete neko od Heleninih
misterioznih jela." Nije imala pojma zašto je dodala to na kraju, ali ako već mora
da bude ovde zbog Milisent, ne mora da izigrava dobru devojčicu.
"U redu. Spremiću večeru za šest."
"Onda u šest."
Klimnuo je glavom i otišao.
"Čoveče, što ne naleteh na nekog dobrog frajera?" obratila se golubovima
načičkanim po nečemu što je najviše ličilo na žbun od šećerlema. Golubovi su
joj nemo uzvratili pogled. "Moram da se naviknem na njegovu pojavu",
promrmljala je, "pošto ću ga verovatno gledati preko stola narednih nekoliko
nedelja."
Pod tušem, Rajli Pariš je pokušavao da objektivno proceni svoj prvi nastup.
Kada ga je Milisent angažovala za ovaj posao, izričito mu je naglasila da se čuva
Tanzinih "čini". Izgleda da je njena unuka privlačila muškarce kao cveće pčele.
Ili Deda Mraz patuljke, pomislio je uz kiseli osmeh. Milisent mu je jasno stavila
do znanja kako od njega očekuje da bude stalno budan, ali i da zadrži određenu
distancu.
Rajli je bio siguran da mu to neće predstavljati naročiti problem. On je
iznad svega i pre svega profesionalac. Ali, Milisent je insistirala na tome,
naglašavajući da, ako situacija postane ozbiljna, ne želi da se nekakva
emocionalna pitanja zakomplikuju. Radio je na ovom slučaju nedelju dana, a još
uvek nije bio siguran da uopšte postoji situacija. Međutim, već je promukao
objašnjavajući kako se nekoliko pisama dobijenih elektronskom poštom ne
mogu smatrati ozbiljnom pretnjom. U svakom slučaju, Milisent mu je već platila
i kaparu i troškove.
Dakle, u skladu s ovlašćenjima koja je imao kao profesionalac angažovan
za lično obezbeđenje, obavio je malo istraživanje o Tanzaniti Harington - kakvo
je to, uopšte, ime - i saznao da je završila dobre škole, da radi kao slobodnjak,
ima kliker za posao, da je samouverena, agresivna, kako lično tako i
profesionalno, relativno poznata u javnosti... i da, po svemu sudeći, konzumira
muškarce kao kokice. Više Venera muholovka - s naglaskom na reč muholovka
- nego cvet. Ali, ništa ga od toga nije uplašilo. Možda pomalo zaintrigiralo.
Posebno je bio zaintrigiran dok je tog dana čitao njenu kolumnu, na kraju
hodnika na devetom spratu hotela "Četiri godišnja doba". Ubijajući vreme dok
ona ne završi sa svojim hopa-cupa ho, ho, ho. Morao je priznati da je uživao
čitajući njene tirade. Njeno drsko, otvoreno pisanje predstavljalo je pravo
osveženje. Divio se ljudima koji nemaju potrebu da se izvinjavaju za svoje
stavove. Iako se s nekima od njenih nije do kraja slagao.
Dok je čitao njene komentare o teoriji koju je upravo razrađivala, o razlici
između vukova i ovaca, palo mu je na pamet rešenje koje će primiriti Milisent...
a njemu olakšati posao. Ili ga, u najmanju ruku, učiniti zabavnim. A on je čvrsto
verovao da u poslu treba uživati.
Finijan Pariš, njegov otac, poslovni partner i večiti problem, rekao bi da je
ideja glupa. Zato mu je nije ni izložio. Uostalom, Rajli je našao ovaj posao, zar
ne? Kako će ga voditi, to je njegova stvar. Uostalom, Fin je radio na drugom
slučaju, u Santa Rozi. Rajli se nadao da će završiti s Haringtonovima pre nego
što se Fin vrati u grad.
Uostalom, zar postoji bolji način da prođe neopaženo na Tanzinom radaru
nego da postane ovca? Naravno, večeras nije nameravao da bude ništa više od
dekora. Neprimetna pozadina, ljudski beli šum. A onda je ona sevnula ka njemu
tim zelenim očima - koje nisu izgledale ni približno privlačno na televiziji - i
uhvatio kako izgovara stvari poput "želim vam laku noć". Tek da je bocne.
Dok je otresao vodu, setio se izduvanog pogleda koji joj je preleteo preko
lica kada joj je onako mlitavo pružio ruku. Nedovoljno vučje za tebe, dušo?
Cereći se, zgrabio je peškir i dobro se istrljao. Ovaj posao neće biti naročito
izazovan, ali po svemu sudeći potrajaće još neko vreme. Barem dok ne ubedi
Milisent da njena unuka nije u neposrednoj opasnosti. Pa zašto se, u
međuvremenu, ne bi malo zabavio?
Osim toga, ovo će im napuniti kasu, i konačno će skinuti oca s grbače.
Koga on to zavarava? Obrisao je kosu. Fin mu je oduvek sedeo na grbači, još od
vremena kada je Rajli ušao u prvi tim na koledžu.
Blago vukući nogu, otišao je do male kancelarije u sklopu odaja koje su mu
bile date na korišćenje - fin poslić, nema šta, ali praznici su, zaslužio je da mu se
malo posreći, zar ne - i uključio laptop. Od vlažne priobalne klime i svih onih
prismotri koje je obavio u poslednje vreme, koleno mu je ponovo proradilo.
Otac je možda bio u pravu kada je rešio da se presele posao na jug, gde je klima
toplija i blaža. Mada Rajli nikada to ne bi naglas priznao.
Pošto je unovčio praktično sve što je posedovao kako bi spasao očev posao,
računao je da će neko vreme raditi po njegovim pravilima. S ovim poslom, koji
su dobili zahvaljujući poslu kod Votersonovih, konačno su se pomakli s mrtve
tačke. A od Milisent će sigurno dobiti gomilu preporuka.
Ipak, probadanje u kolenu podsetilo ga je da na Interenetu pogleda sportske
vesti kada obavi sve za večeras. Pioniri su ove godine imali dobar šut po
završetku sezone, iako je, po Rajlijevom mišljenju, trener Šiling bio lud što je na
draftu izabrao Harisona kada je ovaj postao slobodni agent. S druge strane, Rajli
je samo istrošeni bivši igrač, i otkud mu pravo da se pravi pametan? Igrao je
svega četiri godine u profesionalcima, pre nego što je povredio koleno u sudaru
s protivničkim igračem. U svakom slučaju, nedovoljno da stekne ozbiljniju
ušteđevinu, ili dobije posao spikera, još manje trenera. Možda na nivou koledža,
ali tada je bio potreban ocu i... eto, sada je tu gde jeste.
Na monitoru su se pojavili kadrovi koje su snimale sigurnosne kamere
raspoređene po kući, što mu je odmah skrenulo misli na posao. Milisent je brzo
obavila sitne izmene koje je preporučio, što je i inače trebalo da uradi, bez
obzira na boravak unuke u kući. Zapravo, prijatno se iznenadio videvši da je
postojeći sistem već bio postavljen po najnovijim tehničkim standardima.
Osmehnuo se i ponovo odmahnuo glavom. Zaista mu se posrećilo. Ko bi
rekao da će mu praćenje Votersonove žene doneti ovaj posao? Matori Voterson
je bio čest gost vlasnika Pionira, Monka Vilijamsa, i glumio je velikog ljubitelja
fudbala, iako nikada nije igrao. Rajli ga je smatrao razmetljivcem, međutim, nije
se mnogo premišljao kada ga je ovaj nazvao s namerom da ga angažuje. Na
kraju krajeva, posao je posao.
Napravio je nekoliko lepih snimaka na kojima su Mici Voterson i njen
instruktor tenisa uvežbavali nešto više od top-spin loba. Nije on kriv što ga je ta
ista Mici pre toga angažovala da bi uhvatila muža u sličnoj "obrazovnoj"
situaciji. Rajli nije bio ni sudija ni porota, već samo unajmljena pomoć.
Zahvaljujući Rajliju, Mici ga nije odrala do gole kože. Sporazumeli su se van
suda, ali ne i izvan očiju javnosti. Mediji su digli veliku galamu oko toga.
Ali, Rajli je dobio honorar. I preporuku. Sve u svemu, fin poslić.
Zapravo, lako bi se navikao da radi za bogatu klijentelu. Naravno, znali su
da budu eksecntrični, egocentrični, zahtevni gnjavatori, ali s druge strane, radio
je sa ocem, koji je bio sve to, i još mnogo više. Sem toga, bogataši ne samo da
su dobro plaćali nego su plaćali na vreme, što je bilo još važnije. Mada, da bude
iskren, prihvatio je ovaj posao ne samo da bi obezbedio priliv novca na račun
Pariš Obezbeđenja, već i zato što mu se stara dama svidela.
Setio se Tanzinog zadivljenog izraza na licu kada je ugledala luster s
pahuljama. I ona, po svemu sudeći, smatra da je Milisent nešto posebno,
pomislio je dok je gledao u monitor. Sve je bilo u redu, i unutra i napolju.
Još uvek go, za stolom, protrljao je koleno i uključio jedan drugi, manji
laptop. To je bio njegov lični računar. Upisao je lozinku a onda se povezao na
svoj ISP. "Hajde, Erni, daj mi nešto, druže." Nekoliko pritisaka miša kasnije,
zadovoljno je zviždukao. "Dugujem ti za ovo." Ali, to i nije bilo neko
iznenađenje, pošto je Erni uvek uspevao da dođe do podataka, a Rajli, sa svoje
strane, nikada nije žalio da mu plati koliko treba.
Erni je bio jedna od mnogih veza koje je Rajli stekao dok je igrao za
Pionire iz Sakramenta. Čudo jedno čime se sve ljudi bave posle fudbalske
karijere. Erni je zapravo bio otac Pionirovog proslavljenog šutera, penzionisani
inspektor policije koji se specijalizovao za kompjuterske prevare, a sada za lični
konsalting. Rajli ga je lično konsultovao sve vreme.
"A sad", rekao je, otvarajući poslednji i-mejl, "da vidimo šta će nam
SoulM81 večeras reći." Pročitavši poruku, priključio ju je arhivi. Pisma su
počela da pristižu dve nedelje pre Dana zahvalnosti, redovno, po jedno posle
svake kolumne. Danas su, međutim, stigle dve poruke. Izuzev te promene,
SoulM81 nije imao ništa novo da kaže. Osim donekle opsesivnog tona, ništa što
je pisalo u poruci nije delovalo naročito preteće.
Većina poznatih ličnosti u paketu s popularnošću dobije i porciju čudaka.
Milisent je za ovog saznala samo zato što se Tanzi izlanula. Očigledno, nije
imala običaj da joj se poverava kada je reč o ružnoj strani popularnosti. Pitam se
šta bi Milisent rekla na Jagin eksplicitno seksualni rečnik, pomislio je cereći se.
Sve je to objasnio gospođici Harington, ali ona je rekla da "ima neki
predosećaj". Rajli ju je razumeo. Tanzi joj je bila jedini blizak rod, a u njenim
godinama čovek ima prava da bude zaštitnički nastrojen. Doduše, ubio ga bog
ako u njegovom ocu ikada proradi sličan nagon.
Ukoliko dođe do ozbiljnijih promena u pismima, proslediće ih drugom
saradniku na proveru. Erni je tragao za korisničkim nalogom pošiljaoca, ali
SoulM81 ih je stalno menjao, i naravno, davao lažne podatke o sebi. Rajli i Erni
su se složili da verovatno radi za Internet provajdera. Na taj način mogao je
lakše da sakrije identitet. Podjednako bi teško našli piromana koji se, da bi
zavarao trag, zaposlio u vatrogasnoj službi.
Pošto je već počeo da zeva, Rajli je odustao od ideje da pogleda kako
trenutno stoji njegov stari tim. Prošao je hodnikom, sve do ulaza s dvostrukim
vratima u Tanzine prostorije. S druge strane nije bilo svetla. Sve je delovalo
mirno. Dobro. Vreme je za poslednji obilazak prizemlja, a nakon toga može da
se opusti. U krevetu koji je pravljen za anđele, pomislio je, zadovoljno uzdišući.
Zaista bi se lako navikao da radi isključivo ovakve poslove.
Ne bi više bilo čekanja do dva sata ujutru, usred zime, da neki nesrećnik,
koji misli da je njegova ženica suviše glupa da bi otkrila miris "Bele orhideje"
na sveže opranim čaršavima, završi sa svojom "plati i uživaj" ljubavnicom. Ne
bi više sedeo ispred apartmana u hotelima sa sobama od po hiljadu dolara za noć
i cedio hladnu kafu, izigravajući dadilju razmaženim lokalnim zvezdicama, dok
u dotičnim apartmanima upražnjavaju divlji, grupni seks. Ne, ne, lako bi se
odrekao svega toga. Doduše, rad za pripadnike visokog društva neće uvek biti
ovako lagodan. S druge strane, šta bi naročito strašno moglo da ga zadesi?
Naravno, da se njegov otac pita, verovatno bi u ovom času bili negde u
Skotsdejlu, u Arizoni, po mogućstvu pored nekog terena za golf. Da, pomislio je
Rajli, navlačeći bokserice, gde bi on sve radio dok Tata brusi štapove za golf.
Svaki put kada bi se setio kako je njegov otac zamišljao zlatne penzionerske
dane, u Rajlija bi se uvukao osećaj krivice... naravno, sve to je on, kao sin
jedinac, trebalo da obezbedi dugom i slavnom karijerom profesionalnog
fudbalera.
Fin nije smeo da se oslanja isključivo na njega, rekao je sam sebi po ko zna
koji put. I po ko zna koji put, nije se osećao bolje.
Stavio je lažne naočare i navukao flanelski kućni ogrtač koji je kupio da
upotpuni "ovčji" izgled. Trebalo je da obuje i papuče, pomislio je čim je spustio
stopalo na hladni mermerni pod hodnika.
Obišao je prostorije u prizemlju, i ponovo ga je fascinirala maštovitost
kojom su sve do jedne bile uređene. Da čovek ne poveruje, ali čak se i u
njegovom kupatilu nalazila jelka sa svim pripadajućim ukrasima.
Samo što je ugasio svetlo, kada se na stepenicama začulo tapkanje papuča.
Mogao je da izađe i stavi do znanja da je tu. Verovatno je to i trebalo da uradi.
Uplašio bi je, ali nije imao nikakvog razloga da se skriva. A ipak je to učinio. Na
kraju krajeva, pratio ju je ceo dan, bio je plaćen da to radi. Jednostavno je
postupao po uputstvima.
Tiho se sklonio ispod odmorišta, taman na vreme da je vidi kako odmiče
hodnikom ka zadnjem delu kuće, gde se nalazila kuhinja. Nije iskoristio
poslednju priliku da joj se pokaže, uz izgovor da je došao po šolju toplog mleka
- to je ono što piju ovce, zar ne? Pretpostavljao je da ni Milisentino uputstvo da
se drži na odstojanju nije bio pravi razlog što je ostao u senci.
Tanzi je stala ispred ogromnog frižidera, koji je postao predmet njegove
mašte od trenutka kada ga je ugledao. Zahvaljujući svetlu iz frižidera, video je
da na sebi ima sportski dres. Devetke5, frknuo je prezrivo. Od Montaninog
odlaska, nisu ništa drugo do gomila jadnika koji greju klupu.
Nesvesna njegovog mentalnog naklapanja, Tanzi je proučavala duboke
police, koje su se po sadržaju verovatno mogle porediti s frižiderom Volfganga
Paka. Rajli se zapita da li bi u slučaju da ima jedan takav aparat, koji samo što
ne toči hladno pivo iz slavine na bravi - a ni u to nije bio sasvim siguran - i dalje
čuvao polupraznu kutiju s kineskom hranom i dve flaše "milera". Naravno šta će
mu "miler" ako ima slavinu?
Ali, u tom trenutku, pažnju mu je mnogo više zaokupljalo ono što je stajalo
ispred frižidera. Tokom istraživanja i prismotre, imao je priliku da je vidi u
svemu i svačemu: od moderne garderobe koju je nosila u talk-show emisijama,
do krpica kakve dolikuju mladim, bogatim naslednicama. Pa, zašto mu je, kog
đavola, pažnju privukao otrcani fudbalski dres, doduše domaćeg tima?
Verovatno zato što je to bila jedina robna marka koju je prepoznavao na prvi
pogled. NFL.
Zatvorila je vrata i praznili ruku krenula ka hodniku. Povukao se dublje u
senku i zadržao dah kada je prošla na korak od njega. Dakle, zahvaljujući ovoj
tajnoj misiji, saznao je još nekoliko stvari o njoj, pomislio je, ispuštajući vazduh
kada je stigla do stepeništa.
Prvo: bila je strahovito izbirljiva kada je reč o ponoćnim grickalicama.
Drugo: strahovito je lepo mirisala.
I treće: mogao se opkladiti da je ukusnija od svega što se nalazilo u onom
ogromnom frižideru.
Još uvek se mučio da izbriše iz glave poslednju misao kada je zastao ispred
njenih vrata. Jedan jedini pokret rukom, i mogao bi da je oslobodi onog dresa i
otkrije joj sve o svom vučjem nagonu.
"Budi ovca", promrmljao je, požurio nazad u svoju sobu i uvukao se u
krevet. Duboko je uzdahnuo kada je utonuo u oblak prerušen u dušek, i ponovo
se zamislio nad prednostima bogataškog života. Na stranu kuća s terenom za
golf i zlatni penzionerski dani, bio bi srećan kada bi mogao sebi da priušti
ovakav krevet i onakav frižider.
Ali, ni perjani jastuci ni pivo na točenje nisu bili ono što ga je progonilo u
zemlji snova. "Me-e-e. Malo sutra."
Zašto naši prijatelji, koji nikada
nisu zabadali nos gde ne treba,
ono što tera vukove da se povuku u jazbine tokom praznika? Ne mogu da nađu
onaj specijalni poklon koji kaže: "Hoću samo da se zabavim, ne želim da se
vezujem." Učiniću vukovima uslugu.
Sve što želimo jeste da ne budemo same za vreme praznika. Ne zato što
mislimo da se samoća loše odražava na naše samopouzdanje. Već zato što su od
Specijalnih Večera gore samo Specijalne Praznične Večere.
Ukoliko zaista osećate potrebu da nešto poklonite, sasvim će dobro
poslužiti boca šampanjca za večeru. Ili skijanje na Taosu za vikend, ako baš
želite da učinite Veliki (ali obaveza lišeni) Gest. Tako ćete imati gde da nosite
onaj lep, ali potpuno neintiman, debeli, vuneni džemper koji smo vam kupile.
"Dobro veče, dušo."
Tanzi je prebacila mobilni telefon na drugo uvo dok je pokušavala da se
izbori s punim kesama u ruci. Drugi veliki pohod na prodavnice ove nedelje.
Božićna kupovina je pravi pakao, ali neko i to mora da obavi. "Zdravo tetka
Milisent", rekla je, gurajući kukom ulazna vrata Velikog Harija. "Kako je
Franses?"
Rajli se stvorio čim je stupila u hodnik, baš kao i prethodni put. Osmehnula
se i nemo izgovorila "hvala " dok joj je pomagao da se oslobodi kesa. Baš dobro
obučena ovca. Zapitala se da li bi bio u stanju da obavi čitavu kupovinu. E, to bi
bila prava korist od jedne ovce.
"Nije dobro, dušo", rekla je Milisent. "Zato te i zovem."
Tanzi se spusti na prvi stepenik velikog stepeništa. "Baš mi je žao." Stvarno
mi je žao. "Mogu li nekako da pomognem?"
"Zapravo, možeš. Pre nego što sam otišla, uspela sam da otkažem sve
obaveze sem jedne. Dogovorila sam se da Volter Sinkler umesto mene uruči
stipendije, ali... "
"Stipendije?" bacivši pogled preko ramena, Tanzi vide da Rajli ubacuje
stvari u mali lift iza stepeništa. Pogledao ju je upitno, ali ona samo klimnu
glavom i mahnu. "Kakve stipendije?"
"Moje godišnje stipendije na dobrotvornom balu u Gradskoj većnici."
Uzdahnula je. "Tako ne volim tu reč, dobrotvoran. Kao da toj deci nije dovoljno
teško pa još treba da ih vređamo takvim izrazima."
Tanzi je samo klimala glavom dok je Milisent raspredala o potrebi ulaganja
u mlade. Bilo je zaista divno to što je njena baka radila za siromašne San
Franciska, ali slušala je istu priču nebrojeno puta. To je bila Milisentina
varijanta one "Pešačio sam pet milja po snegu da bih stigao do škole" priče,
koju stariji ljudi valjda moraju da prenose s kolena na koleno.
Tanzi se zapita kako će izgledati njena verzija. I hoće li imati kome da je
ispriča. Iz nekog razloga, dok je pokušavala da odagna te misli, pogled joj
skrenu ka Rajliju. Naime, znala je kuda to vodi. Ona će morati da uskoči umesto
dobrog starog Voltera Sinklera, koji je bio suosnivač jedne od mnogobrojnih
Milisentinih fondacija.
"Sigurna sam da ti je raspored ispunjen mesecima unapred, ali ovo je
izuzetno važno i bila bih ti zahvalna da odvojiš malo vremena."
Tanzi oseti sasvim blagu navalu krvi u obraze. Zapravo, već je odbila
nekoliko poziva na velike skupove. Jednostavno nije bila raspoložena da se
suočava sa svim tim svetom bez muškarca kojeg bi vodila pod ruku. Snašla bi se
i sama. U normalnim okolnostima. Ali, njen prošlonedeljni razgovor s Rinom o
Specijalnim Večerama nije imao nikakvog efekta. Jednostavno su se prebacili na
Specijalne Prilike i tu joj postavili zasedu. A s obzirom na to da njene drugarice
rade sve samo ne igraju Prolećni obred oko nje, poslednje što je želela da
obznani jeste da joj je potreban partner.
U sličnim situacijama obično se obraćala Karminu. Karmin je, sa svojim
elegantnim držanjem i savršeno skrojenim smokinzima, bio najlepši muškarac
kojeg je u životu videla. Uz to je bio gej. Ali, izgleda da proleće ni njega nije
mimoišlo. Poslednje što je čula bilo je da je to s njegovim najnovijim
ljubavnicom, Brajsom, prilično ozbiljno. Tanzi je lično smela da se opkladi da
će Brajs otkačiti Karmina do Dana zaljubljenih, ako ne i pre.
U svakom slučaju, trenutno je bila bez odstupnice. Pogled joj ponovo
skrenu ka Rajliju.
"Poslaću ti faksom tekst koji sam pripremila za Voltera. Naravno, slobodno
ga prepravi. Uostalom, ti si profesionalac, i sigurna sam da ćeš mnogo bolje od
mene znati da izraziš ono što sam mislila."
Tanzi zausti da predloži barem tri do četiri savršeno prikladna kandidata,
ali umesto toga, rekla je: "Biće mi čast, tetka Milisent." Nekoliko puta se
pljesnula dlanom po čelu.
"Ako nemaš pratioca, sigurna sam da će Rajli rado poći s tobom."
Tanzi stisnu slušalicu, trudeći se da povrati vlast nad sobom. Zar je zaista
dotle došlo? Sada joj čak i njena osamdesetdvogodišnja baka namešta tipove.
Mislila je da ju je ta sudbina zaobišla za sva vremena, s obzirom na Milisentinu
neslavnu karijeru provodadžike.
Milisent nikada nije oprostila sebi što je izvršila pritisak na bratovljevu
ćerku, Penelope, da uđe u vezu s Frenkom de Lanžom, koji je poticao iz Dobre
Porodice i važio za Dobru Priliku. Za razliku od neobuzdanih momaka s kojima
je Penelope imala običaj da izlazi.
Milisentin pokušaj da od Tanzine majke napravi uglednu gospođu završio
se tako što je Frenk otišao u Evropu da završi školovanje i tamo se oženio s
nekom francuskom naslednicom, ostavivši Penelope samu i sa stomakom do
zuba.
Tanzi se videla s Frenkom, o kojem je Penelope isključivo govorila kao o
"davaocu sperme", i to samo jednom. Što joj je bilo sasvim dovoljno. To je bila
jedna od retkih prilika kada je morala da se složi sa majkom.
"Nešto ću već smisliti", rekla je. "Samo mi pošalji govor, a za ostalo ću se
sama pobrinuti. Kada se bal održava?"
"U nedelju, dušo."
Tanzi zinu u telefon. To je bilo za tri dana.
"Poslaću ti Klaris s nekim haljinama, pa ti odaberi šta ti se sviđa. Smatraj to
mojim poklonom za praznike."
Tanzi stisnu zube i procedi: "Baš si pažljiva, ali zaista ne moraš to da
radiš." Preklinjem te, bože, spasi me.
"Uradiću, baš zato što ne moram. Ne budi tako užasnuta. Ne šaljem ti neke
staromodne bapske haljine. A pošto obe znamo da ženama nikad nije dosta lepih
stvari, prihvati poklon i lepo se provedi. Oh, da, naložila sam joj da ponese par
stvarčica i za Rajlija."
"Stvarno, tetka Milisent, nema potrebe. Sem toga, jedva ga poznajem..."
"Nisam stekla utisak da ti je to smetalo kod Deda Mraza, zar ne, draga?"
Milisent prekinu vezu, ostavivši Tanzi da bulji u telefon otvorenih usta. Zar
će do kraja života biti kažnjavana zbog te male indiskrecije?
"Je li sve u redu s madam Harington?"
Tanzi gurnu telefon u tašnu. "Oh, jeste, sve je u redu." Ustala je i izgladila
nabore na uskim antilopskim pantalonama. "Ta žena će nas verovatno sve
nadživeti. Neka nam je bog u pomoči."
Rajli podiže obrve iza debelih stakala i klimnu glavom. "Poslao sam vaše
stvari gore. Jeste li jeli?"
"Hvala, i ne, nisam. Ali, moram da otkucam nekoliko rečenica za jedan
intervju i odgovorim na nekoliko poziva." Martin joj je tri puta slao poruku dok
je bila napolju. Nimalo tipično za Martija. Odmahnula je glavom i rekla: "Moj
urednik je izgleda odlučio da me usvoji otkako mu je mlađe dete otišlo na
fakultet." Rajli nije ništa rekao, pa je uzdahnula i produžila: "Mislim da ću samo
podgrejati neko od Heleninih jela i poneti ga gore, ako nemate ništa protiv." Sve
što je rekla bilo je istina. Ali, ne bi je ubilo da sedne u kuhinju i ruča s njim. Još
uvek to nije uradila, uprkos izgovoru koji je prošle nedelje iskoristila u
razgovoru s Rinom.
Nije bila sasvim sigurna zašto. Delovao je pristojno. Možda zato što je tako
jednostavnije za oboje, da budu na distanci dok žive pod istim krovom. Barem je
tako govorila sebi.
"Nadam se da vam nisam pokvarila planove?" dodala je, mada je sumnjala
u to. Nije delovao kao neko ko vodi naročito buran život. Ali, šta je ona uopšte
znala o njemu? Tip je uvek imao isti izraz na licu. Nikakav.
"Ne, ne", odgovorio je bez premišljanja, potvrđujući njeno mišljenje. "Biću
u svojoj sobi ako vam budem potreban."
Pala je u iskušenje, samo na delić sekunde, da ga pita kakve bi sve njene
potrebe bio spreman da zadovolji. Osećala je neodoljivi poriv da ga zadirkuje.
Budi dobra, Tanz. Pitala se da li bi uspela da ga natera da trepne. Ali, on u tome
verovatno ne bi video ništa duhovito. U životu nije srela uzdržaniju, zatvoreniju
osobu od njega.
"Dakle, večeras ostajete u kući?" Kada ga je pogledala iznenađeno, dodao
je: "Ako ostajete, zaključao bih vrata."
Htela je da ga pita iz kog je veka došao, ali morala je priznati da je u ovoj
opštoj pretprazničkoj ludnici njegovo staloženo, mada staromodno držanje, u
kući koja je kao i on odisala ekscentričnom mešavinom starog i novog, delovalo
na nju čudnovato smirujuće.
"Zapravo, očekujem posetu nešto kasnije. Milisent mi šalje svoju kreatorku
s nekim haljinama koje treba da pogledam. Ali, ne brinite se. Sama ću se snaći s
vratima. Zaključaću čim ona ode."
Rajlijev pogled zadržao se na njoj delić sekunde duže nego što je bilo
neophodno, i Tanzi oseti nešto što je veoma ličilo na malu varnicu. Što nije
imalo nikakvog smisla. Verovatno optička varka, igra svetlosti na tim njegovim
debelim staklima.
"Dobro, onda", rekao je uobičajeno ravnim tonom. "Ostaviću vas da radite.
Želim vam prijatno veče."
Tanzi ga je gledala dok je odmicao hodnikom u pravcu kuhinje.
Odmahnula je glavom. Nešto ju je kopkalo u vezi s Rajlijem. Poželela je da
pođe za njim, malo ga gurne, da vidi hoće li ga barem zaljuljati, samo da ga
malko protrese, to je sve, ništa više. Svakako ništa seksualno. Samo... eto tako.
Onda se setila onog mlitavog pozdrava, što ju je dovelo do razmišljanja šta bi
još moglo biti mlitavo. I želja ju je prošla. U redu, možda je njena potreba da ga
isprovocira imala u sebi trunke seksualnog. Izgleda da je progoni fijasko s Deda
Mrazom. Bunio ju je njegov glas, to je sve.
Ipak nije mogla da se otme ideji, dok se pela uz stepenice s vragolastim
osmehom na licu, da ga kasnije nazove i angažuje za seks preko telefona.
"Da li bi mi rekao 'želim vam da svršite' ili nešto slično", promrmljala je, a
onda skrenula misli s čudnog pravca u kojem su se u poslednje vreme vrzmale.
Ostalo joj je samo nešto više od jednog sata do Klarisinog dolaska, što znači isto
toliko vremena da završi posao i pronađe pratioca za bal.
Rajli je sručio ostatak piva niz grlo. Mogao bi da sruči još jedno. Do
đavola, mogao bi da sruči i svih šest, ali je ipak zatvorio vrata frižidera i
naslonio se leđima na njih. Tanzi Harington je stvarno čudo. Ubi se jureći po
gradu za njom. Ko bi rekao da kupovina božićnih poklona može biti ravna ful-
kontakt sportu?
Doduše, morao je priznati da ima đavolski dobar ukus. Te antilopske
pantalone izgledaju kao da je tip štavio kožu direktno na njenom telu. Prislonio
je hladnu bocu na čelo.
"Počinješ da se primaš na nju", promrmljao je. Ne, nije tačno. Prima se na
njene kožne pantalone. I prozirne svilene bluzice, i te tanke štikle koje nosi. A ni
ona nije za bacanje. Šta je to u visokim tankim štiklama što tera normalno
agresivnog alfa mužjaka da poželi da bude vezan i bičevan?
"Gospode", procedio je, sklanjajući se od hladnih čeličnih vrata. Trebalo
mu je nekoliko sekundi da se sabere pri samoj pomisli na nekakvu krojačicu
koja će je umotati u ko zna kakvu kreaciju. A vreme je ono što nije mogao sebi
da priušti. Tanzi je bila izuzetno svesna svega što se događa oko nje. Gde bi mu
bio kraj da je naišao na klasično bogato, egocentrično, razmaženo derište čije su
misli usmerene isključivo na ono "Šta mogu da imam i gde da ga nađem?" Ali,
to nije bila Tanzi Harington.
O, nema sumnje da je bogata - ali sopstvenom zaslugom, kako je saznao.
Nisu joj trebali, Milisentini milioni čak ni za pohode na prodavnice koji su joj,
kako je shvatio, bili neophodni kao što je običnom smrtniku neophodna voda. I
da, možda je malo razmažena. Bila je agresivno usredsređena na ono što hoće, i
kako do toga da dođe, u čemu je češće uspevala nego što nije. Ali, nema ničeg
lošeg u tome da čovek bude gladan, motivisan. Upravo to ga je privlačilo kod
nje. Razumeo je taj poriv, tu glad. To je bilo ono što je njega privuklo
profesionalnom fudbalu. A nešto slično, ako ne baš glad, teralo ga je da ide iz
posla u posao sa ocem.
Ali, Tanzi nije bila egocentrična. Upravo suprotno. Zapravo, njoj ništa nije
moglo da promakne. Imala je oko za detalje, obraćala je pažnju na nijanse. I sve
to uz smisao za humor koji je bio tako suv i oštar da bi se čovek na smrt posekao
ako bi prišao suviše blizu.
Naravno, bilo je i drugih elemenata njene gladi koji su ga privukli. Samo na
trenutak, u hodniku, mogao se zakleti da je osetio njen pogled na svojim leđima.
Prodoran, gladan pogled koji kaže "Da li bih ga imala kada bih ga htela?" Žaoka
razočaranja koja ga je pecnula kada se okrenula i otišla uz stepenice, naterala ga
je da ode pravo u kuhinju po jedno hladno. Ili tri.
Ponovo je otvorio čelična vrata, ali ovoga puta opredelio se za jednu od
Tanzinih koka-kola i sendvič s pečenom govedinom. Dok se peo uz stepenice,
pomislio je da bi mogao da baci pogled na Lejkerse pre nego što se zagnjuri u
posao i nazove Milisent. Erni je pregledao spisak zaposlenih kod Internet
provajdera i nadao se da će od toga nešto ispasti. Bio je toliko zamišljen da je
umalo naleteo na Tanzi na zaokretu stepeništa neposredno ispred trećeg sprata.
Stala je u mestu, kao da ni sama nije bila spremna da ga vidi. "Zdravo", rekla je
posle kratke pauze.
"Dobro veče", odgovorio je, setivši se u poslednjem trenutku uloge koju je
glumio. Sklonio se u stranu da je propusti. Svesrdno se moleći da su glupe ovčje
pantalone s faltama dovoljno komotne da sakriju njegovo polunadraženo vučje
biće. Antilopske pantalone bi trebalo zakonom zabraniti, pomislio je, dajući sve
od sebe da ne pogleda ka njima. To sigurno ima neke veze sa zovom divljine.
Da, pomislio je, čoveče.
Nastavio je da se penje uz stepenice, kada je ona pročistila grlo i rekla:
"Ovaj... Rajli? Imate li malo vremena?"
Okrenuo se, zaključivši da mu je najpametnije da ćuti.
Prošao je jedan trenutak, pa još jedan. "Ovaj... ja..."
Baš zanimljivo, pomislio je, ulažući ogroman napor da se ne nasmeje. Šta
to jednoj poznatoj kolumnistkinji zaveže jezik? I kakve to, do đavola, ima veze s
njim? Prošla ga je volja za smejanjem. "Imate li nekih problema?"
"Zapravo, može se tako reći." Nasmešila se, a onda se nasmejala za svoj
račun.
Proklet bio ako nije shvatao zašto se muškarci svojevoljno bacaju pod te
njene šiljate štikle.
"Milisent me je zamolila da prisustvujem nekoj svečanosti u njeno ime.
Jedna od njenih fondacija svake godine u ovo vreme dodeljuje stipendije, a
pošto ona nije tu da ih uruči, zamolila je mene da to učinim. Pretpostavljam da
ne biste bili zainteresovani da budete moj pratilac u nedelju uveče. Znam da je u
poslednjem trenutku ali, znate, tek mi je maločas javila."
A niko od onih koje si u poslednjih petnaest minuta zvala nije mogao da
uskoči, pomislio je, iako mu nije bilo sasvim jasno zašto mu smeta što je
apsolutno poslednji izbor. Zar kraj reda nije mesto koje mu pripada?
Trebalo bi da bude srećan što je primorana da mu se obrati. Ionako bi
morao da je prati. Ovo mu samo olakšava posao. "Nema problema."
Osmehnula se s olakšanjem. "Hvala, činite mi veliku uslugu", rekla je
iskrenim glasom. "Zaista ne volim da idem sama na takve skupove u vreme
praznika. Zašto svi polude u ovo doba godine? Mora da su u pitanju sve te
imele." Zaćutala je, pažljivo ga posmatrajući, a njemu je, na delić sekunde,
proletelo kroz glavu da Tanzi razmišlja o tome da i sama potraži prvu imelu i
povede ga na probnu vožnju ispod nje.
Ali, pre nego što mu je libido ubacio u petu brzinu, nastavila je.
"Čekajte malo. Vi jeste slobodni, zar ne? Mislim, to što radite za Milisent
ne znači da morate..."
Glupo. Ovo je baš ponižavajuće. I svejedno što je ovako najbolje za oboje,
stvarno je počeo da mrzi tu ideju s izigravanjem ovce. "Sve je u redu."
Nakrivila je glavu kao da će nastaviti istu priču - konačno, nije joj dao
nikakav odgovor - ali je na kraju samo slegnula ramenima i nagradila ga jednim
od onih "jutro posle" osmeha. Gospode bože, kako joj samo uspeva? Praksa,
verovatno. Svejedno, bio je prinuđen da promeni položaj. I pomoli se bogu da
nije pogledala dole.
"Ne brinite šta ćete obući", brzo je dodala, pogrešno protumačivši njegovo
mrštenje. "Za to će se pobrinuti kreatorka koju Milisent šalje." U tom času
oglasio se kraljevski gong koji je Milisent koristila kao zvono. "Evo je, stiže."
Skliznula je pored njega niz stepenice. "Zvrcnuću vas kada dođete na red. Hvala,
Rajli."
Žurio je niz prazno stepenište. Zvrcnuće ga, je li? Milisent nije bila jedina
koja je usavršila pristup "udri i beži" da bi došla do cilja. Čitavim putem uz
stepenice psovao je sebi u bradu.
Lejkersi su gubili sa šest poena razlike, a on još nije stigao ni da uključi
kompjuter, kada je zazvonio telefon. "Divno."
Skoro da je uspeo da zaboravi na predstojeću zabavu. Biće stvarno
zabavno, otprilike kao bušenje zuba. Zgrabio je slušalicu na treće zvono.
"Spremne smo za vas, Rajli."
U to nije bilo sumnje, pomislio je. Da li je on spreman za njih? To je
pitanje.
"Sprave za mučenje postavljene su na drugom spratu, u jednoj od
gostinskih soba", rekla je suvo, kao da mu čita misli.
Uprkos tome što bi radije bio na drugom kraju sveta, smešio se kada je
spustio slušalicu.
Kada se konačno našao ispred dotične sobe za mučenje, Rajli je shvatio da
ima veliki problem. Provaliće ga ako bude morao da se skine pred Klaris.
Srećom, problem je brzo rešen pošto je Klaris po kratkom postupku
izbacila Tanzi čim je zakoračio u sobu. Obradovao se videvši iznenađeni izraz
na njenom licu, ali raspoloženje ga je odmah prošlo čim se madam Klaris bacila
na posao.
Klaris je bila utegnuta ženica, visoka jedva metar i po sa sve štiklama.
Savršena frizura pepeljastoplave kose uokviravala je lice koje se jedino moglo
opisati kao negovano. Što se tiče godina, u obzir je dolazilo sve između
četrdeset pet i šezdeset. Iako se videlo da više ne nosi facijalnu strukturu s
kojom se rodila, bila je dovoljno bogata, dovoljno tašta, ili oboje, da je mogla
priuštiti odlaganje uticaja zuba vremena a da se pri tom ne pretvori u karikaturu.
Bila je Francuskinja, mada je Rajli sumnjao da joj je to maternji jezik, iako je
govorila s primetnim naglaskom. I nije posedovala ni trunčicu skromnosti.
Trudio se da ne ustukne, iako se trgao dok mu je merila dužinu unutrašnjeg
šava nogavica, vitlajući krojačkim metrom kao krolitelj lavova bičem. Ipak bi
radije stao pred lava.
"Vaše pantalone." Metar je zazviždao kroz vazduh kada ga je zavitlala oko
vrata i uspravila se. "Obući ćete ih, ne?" Odmahnula je rukom. "Imate građu za
odelo na dvoredno kopčanje. Skinete sako da vam uzmem meru.
"Noge su vam dovoljno duge i vitke", nastavila je. "Savršene za pantalone
bez falti, sa usečenim džepovima kako bi linija ostala čista." Odmahnula je
glavom odmerivši ga još jednom uzduž i popreko. "Zašto nosite takvu odeću?
Sigurna sam da vam plata kod madam Harington omogućava da kupite pristojno
odelo?"
Što ga je ponovo vratilo na problem. Koliko otvoren sme da bude s Klaris?
Trebalo je da pozove Milisent i pita je, ali nije predvideo ovako nešto. Niti joj je
uopšte pominjao prerušavanje. Milisent bi se složila, sigurno. Ali, šta da kaže
ovoj ovde Ženi Zmaju?
Možda bi mogao da se pozove na neku strašnu dermatološku bolest. Ili bi
mogao da budeš ono što jesi. Verovatno su glupava kosa i tegle na očima sasvim
dovoljne. Ionako se ne može reći da je neki ne znam kakav srcolomac u
smokingu. Naravno, nije ni ružan. A možda je negde u srcu želeo da uplovi u
sobu, u punoj vučjoj opremi, samo da vidi kako bi Tanzi zinula.
Naravno, možda ne bi ni trepnula.
Odlučio je da kaže: "Više volim da mi je odeća prostrana."
"Prostrana? Šta znači prostrana?"
"Komotna. Ne volim da budem utegnut."
Spustila je naočare na vrh nosa i pogledala... tamo, a onda klimnula glavom
i rekla: "Imate pravo."
Bio je prilično siguran da iskusni, tridesetdvogodišnji muškarci ne crvene.
Ali, s druge strane, pustio bi bilo kog tipa da provede pet minuta u svlačionici s
Klaris, pa da vidi da li ne bi pocrveneo.
"Prepustite stvar meni."
Rajli odmahnu glavom. "Ne želim da budem nepristojan i siguran sam da
biste mi napravili smoking dostojan Armanija." Dunula je kroz nos, a on se
odmah ispravio: "Koji bi postideo Armanija. Ali, imam i druge... prohteve.
Pobrinite se za Tanzinu haljinu a ja ću već pronaći nešto odgovarajuće."
Odmahnula je glavom. "Madam Harington je bila vrio izričita."
Blago je podigao obrve. Dakle, Milisent je sve vreme htela da on bude
Tanzin pratilac. Progutao je mali, smešak dok je zamišljao kako se Tanzi nervira
što mora da se povinuje Milisentinoj volji. Opet.
"Recite mi šta želite a ja ću videti šta mogu da učinim", rekla je.
"Mogu da računam na vašu diskreciju?" Izgledala je tako uvređeno da se
malo opustio. Pogledao je da li su vrata zatvorena a onda skinuo sako.
"Za boga milog."
"Možete li nekako da sakrijete ovo?"
Gledala je u futrolu za pištolj kao da pred sobom ima zmiju otrovnicu, ali je
ubrzo povratila profesionalno držanje. Iako je video stotine pitanja u njenim
očima, nije postavila nijedno dok mu je uzimala mere.
Potpuno se opustio. Odnosno onoliko koliko je to moguće u Klarisinoj
blizini.
"Sako neće imati dobru liniju ovde." Prešla mu je rukom preko lopatica.
"Ali, imate dovoljno široka ramena da to iznesete." Odmahnula je glavom.
"Zaista šteta, skrivati takvu figuru." Prošla je ispred njega, uhvatila ga za bradu,
okrenula je na jednu, pa na drugu stranu. Ponovo je dunula kroz nos, zgrožena.
"Šteta." Onda se okrenula i počela da beleži podatke u mali blokčić.
Rajli je i dalje stajao, ali ona nije progovarala. Konačno se okrenula, i kao
da se iznenadila što vidi da i dalje stoji na istom mestu. "Stvari će vam biti
dopremljene u nedelju pre podne."
Ponovo je navukao sako. "Treba li vam pomoć s tim?" Pokazao je ka
kolicima na kojima su bile okačene brojne torbe za odeću.
"Možete da ih odgurate do lifta", naredila je.
Pao je u iskušenje da salutira, ali samo je klimnuo glavom. Odgurao je
kolica do lifta, a zatim do ulaznih vrata, gde je čekao vozač. Pretpostavljao je da
je Milisent poslala kola, ali efikasnost s kojom je vozač skinuo torbe s kolica i
pažljivo ih spakovao u kola, govorila je drugačije. Klaris je izletela iz kuće posle
samo nekoliko trenutaka. Rajliju se učinilo da će samo proleteti pored njega, ali
ona u poslednjem času stade i podiže pogled ka njemu.
"Jeste li dobri u svom poslu?" tiho je upitala.
"Predan sam sto posto."
Zagledala se u njegove oči, a onda klimnula glavom. "Ne bih želela da se
nešto dogodi ovim ljudima." Pokazala je šiljatom bradom ka kući.
"Ni ja." Skinuo je naočare i po prvi put dozvolio sebi da se osmehne. "Ne
bi bilo dobro za posao."
Klaris raširi oči, pa ih onda skupi. Osmeh joj je bio podjednako prepreden
kao njegov. "Možete da prođete", rekla je, bez traga naglaska, pre nego što je
skliznula u kola i nestala iza zatamnjenih stakala.
Vrativši naočare, Rajli joj je ipak uputio onaj vojnički pozdrav, a onda je
odgledao kako kola silaze s pločnika pre nego što je podigao pogled ka prozoru
na Tanzinom krilu kuće.
Video je njenu siluetu naspram svetlosti lampe. Nije mahnula, niti se
odmakla od prozora. Jednostavno je stajala i posmatrala ga. Rajli ju je gledao
nekoliko veoma dugih, veoma nerazumnih trenutaka pre nego što se konačno
vratio u kuću.
Vrata njene sobe bila su zatvorena. Ušao je u svoju sobu, isključio televizor
i uključio kompjuter. I podsetio se da upravo stopostotna predanost poslu,
zahteva od njega da samo gleda.
I da ne dira.
Kada plesna dvorana prestaje