ISPITNA PITANJA IZ PREDMETA RODITELJSKO I STARATELJSKO PRAVO

1. Načela roditeljskog prava

Iz teksta ustava, međunarodnih ugovora i Porodičnog zakona može se izvesti nekoliko načela na
kojima se zasniva uređenje odnosa roditelja i djece:
1. zaštita djece,

2. ravnopravnost roditelja,

3. pravo na poštovanje porodičnog i privatnog života.

1. Bračno materinstvo

Drugi elemenat bračnog statusa je bračno materinstvo.

Da bi dijete dobilo bračni status treba da potiče od žene koja je u vrijeme njegovog rođenja ili
njegovog začeća bila u braku.
Materinstvo se zasniva rađanjem djeteta.
Porijeklo djeteta od majke se ne može uvijek odrediti primjenom pravila mater semper certa est.
U tim slučajevima nastaje spor o tome koje majka djeteta.
Radi se o slučajevima oplodnje in vitro jajne ćelije jedne žene i transfera embrija u matericu
druge žene koja nosi i rađa dijete, i surogat materinstva, kad se jedna žena oplođuje sjemenom
ćelijom muža druge žene, te nosi i rađa dijete da bi ga predala tom bračnom paru.

Znači, trudnoća žene i rađanje djeteta, koji su ranije bili siguran znak da je ta žena majka djeteta,
više nisu dovoljni.
U ovim situacijama dolazi do razdvajanja genetskog od gestacionog materinstva: žena koja rađa
dijete (gestaciona majka), nije u isto vrijeme i genetska majka, pošto dijete nije začeto iz njene
jajne ćelije.

Odredba čl. 53 Porodičnog zakona kao majku određuje ženu koja je rodila dijete, što će se u
slučajevima sporova nastalih (u pravilu) izvan oblasti medicinski pomognute oplodnje, utvrđivati
u sudskom postupku, provođenjem dokaznog postupka.
U rješavanju pitanja materinstva djece začete medicinski pomognutom oplodnjom, ova odredba
daje prednost ženi koja je rodila dijete.

Materinstvo se dokazuje izvodom iz matične knjige rođenih, a u slučaju nastanka spora o tome
koje majka djeteta, koriste se i druga dokazna sredstva.
Naime, moguće je da žena koja je u matičnu knjigu rođenih upisana kao majka djeteta rođenog u
braku nije njegova prirodna majka.
Osporavanje materinstva ima za posljedicu i osporavanje očinstva muža ove žene, koji se ocem
smatrao na osnovu pretpostavke o očinstvu, odnosno na osnovu bračnog statusa djeteta.
2. Bračno očinstvo

Treći element bračnog statusa je bračno očinstvo: dijete ima bračni status ako mu je otac
muškarac koji je u braku sa njegovom majkom u vrijeme rođenja, ili muškarac s kojim je ona bila
u braku u vrijeme začeća djeteta.
Između utvrđivanja porijekla djeteta od majke i od oca, odnosno bračnog očinstva i bračnog
materinstva postoji značajna razlika: materinstvo se (u pravilu) lako dokazuje, a očinstvo nije
moguće dokazati neposredno, pošto se zasniva samo na spolnom odnosu i na začeću, koji nisu
općepoznati i uočljivi kao trudnoća i rađanje djeteta.

Utvrđivanje očinstva je stoga moguće samo indirektno, putem primjene pravne pretpostavke.
U zakonodavstvu se tradicionalno još od rimskog prava bračno očinstvo zasniva na pravnoj
pretpostavci: pater uero is est quern nuptiae demonstrant (otac je onaj na koga brak ukazuje), jer
na drugačiji način nije moguće normirati ovo pitanje.
Pretpostavka o očinstvu je zasnovana na vjerovatnoći, tako da ovako određeno očinstvo ne
odgovara uvijek stvarnom stanju.

Zbog toga je ona i ustanovljena kao oboriva (praesumtio iuris tantum).

To znači da zakonom ovlaštene osobe mogu osporiti bračno očinstvo, odnosno pred sudom
pokrenuti postupak radi dokazivanja da pretpostavljeni otac nije i prirodni otac djeteta.
Međutim, muž majke se smatra ocem djeteta dok se ne dokaže suprotno, tako da će dijete prema
njemu ostvarivati prava i obaveze sve do pravosnažnosti presude o osporavanju očinstva.

Porodični zakon (član 54. stav 1.) normira da se ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu do
300 dana od prestanka braka smatra muž majke.
Ovo pravilo, postavljeno kao pretpostavka, u najvećem broju slučajeva omogućava utvrđivanje
bračnog očinstva.

3. Vanbračni status djeteta,

O tome koja djeca imaju vanbračni status Porodični zakon nema posebnu odredbu, već se to
izvodi iz odredaba Članova 8. stav 2, 54. stav 1. i 79-84.
Tako se vanbračnim djetetom smatra:
1. dijete koje rodi žena koja nije u braku (neudata žena);
2. dijete koje rodi žena koja je bila u braku, ali je dijete rodila nakon isteka roka od 300 dana
od prestanka braka;
3. dijete koje rodi žena u nepostojećem braku i
4. dijete koje je rođenjem steklo bračni status, ali mu je bračnost uspješno osporena.
Porodični zakon ne pravi nikakvu razliku između vanbračnog djeteta rođenog u vanbračnoj
zajednici, djeteta koje rodi žena koja živi sama, ili koje rodi žena iz spolnog odnosa sa
muškarcem koji je u braku sa drugom ženom (tzv. preljubničko dijete) ili iz spolnog odnosa sa
bliskim krvnim srodnikom (tzv. incestiozno dijete).
Djeca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao i djeca rođena u braku.
Vanbračno dijete tek od momenta utvrđenja njegovog porijekla ima prema kome ostvarivati
priznata mu prava i obaveze, odnosno da je tek od tog trenutka zaista u ravnopravnom položaju sa
bračnim djetetom.
 5. Specifičnosti postupka kod utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materinstva

Postupak radi utvrđivanja ili osporavanja materinstva i očinstva je posebni parnični postupak, pa
za njega važe pravila zajednička za posebne parnične postupke normirane u Porodičnom zakonu

Specifičnosti ovog postupka su iste kao i specifičnosti postupka u bračnim sporovima:

- hitnost
- specijalizacija sudije
- mogućnost određivanja, po službenoj dužnosti, privremene mjere radi davanja izdržavanja
maloljetnoj djeci i radi njihovog smještaja
- isključenje javnosti
- ograničenje načela dispozitivnosti.
- sud može utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, i dokazivati činjenice koje su
stranke priznale u postupku

- u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac
dokaže da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja
glavne rasprave i ako se njihovim iznoše-njem, odnosno predlaganjem štite prava i interesi
djeteta
- odlučivanje o troškovima postupka.

6. Osporavanje bračnog očinstva

Osporavanje bračnog očinstva znači pobijanje pravne pretpostavke o mužu majke djeteta kao ocu
djeteta.
Svrha osporavanjaje dokazivanje da pravno stanje stvari ne odgovara faktičkom stanju:
- da pretpostavljeni otac nije i prirodni otac djeteta.

7. Šta je osporavanje, kome pripada pravo na tužbu i rokovi za podnošenje tužbe

Osporavanje očinstva i materinstva je drugi slučaj utvrđivanja porijekla djeteta sudskim putem.
Sudskom odlukom se može odlučiti o zahtjevu za osporavanje očinstva i materinstva koje je
utvrđeno primjenom pravne pretpostavke i onog koje je utvrđeno priznanjem.
Znači, osporiti se ne može očinstvo i materinstvo utvrđeno sudskom presudom.
Pravo na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva imaju dijete, muž majke djeteta, majka djeteta i
muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.
Pravo na osporavanje bračnog materinstva imaju dijete, žena koja je u matične knjige rođenih
upisana kao majka djeteta i žena koja sebe smatra majkom djeteta.
FALE ROKOVI

8. Utvrđivanje očinstva u slučaju više saložnika

Sud je dužan, i pored svih teškoća u vođenju postupka, utvrditi da li je osoba čije se očinstvo
utvrđuje biološki otac djeteta ili ne.
U starijim zakonima nije bilo dozvoljeno utvrđivanje očinstva u slučaju kad je majka u kritično
vrijeme začeća imala odnose sa više osoba, odnosno kad pred sudom bude istaknut prigovor više
saložnika.
U slučaju da je tuţba podnesena protiv više muškaraca s kojima je majka u kritično vrijeme
začeća održavala spolne odnose, sud mora utvrditi koji je od njih otac, odnosno da li je i jedan od
tih muškaraca otac djeteta.
Isto tako je moguće da u toku postupka radi utvrđivanja očinstva, tuženi muškarac istakne
prigovor da je majka djeteta u vrijeme začeća imala spolne odnose sa više muškaraca (exceptio
plurium concubentium – prigovor više saložnika). Isticanjem ovog prigovora, sud ne moţe po
službenoj dužnosti proširiti postupak na ove muškarce, već to može uraditi samo majka djeteta.
Majka također ima mogućnost: i da nakon okončanja postupka vođenog protiv jednog muškarca,
pokrene novi postupak tužbom protiv ovih ostalih muškaraca ili da pokrene poseban postupak
protiv svakog od njih.

9. Utvrđivanje vanbračnog materinstva sudskom odlukom,

U sudskom postupku porijeklo djeteta se utvrđuje u dva slučaja:

Prvi slučaj je utvrđivanje materinstva i očinstva protiv volje majke, odnosno oca - kada oni ne
žele priznati dijete ili kada su u tome spriječeni, pa se pokrene i vodi sudski postupak radi
utvrđivanja vanbračnog materinstva i očinstva.
Vanbračni roditeljski odnos, onda kada nije utvrđen priznanjem, može se utvrditi u sudskom
postupku.
Ovaj se postupak pokreće tužbom koju ovlaštene osobe podnose protiv zakonom određenih osoba
u zakonom propisanom roku.
Onda kada je porijeklo djeteta od majke nepoznato, a ne može se utvrditi priznanjem, ostaje
mogućnost da se istražuje sudskim putem, odnosno da se utvrdi sudskom odlukom.
Mogućnost utvrđivanja vanbračnog materinstva na ovaj način postoji još od rimskog prava i
prihvaćena je i u uporednom pravu.

9. Osporavanje priznatog vanbraćnog oćinstva,

10. Utvrđivanje porijekla djeteta začetog medicinski pomognutom oplodnjom,
11. Postupak radi utvrđivanja i osporavanja materinstva ili očinstva,
12. Pojam usvojenja,
13. Usvojenje po porodičnom zakonu u FBiH
14. Pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja,
15. Pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja,
16. Postupak za zasnivanje usvojenja,
17. Tajnost usvojenja
18. Posljedice usvojenja
19. Raskid usvojenja
20. Pravne posljedice raskida usvojenja
21. Prava djeteta u Porodičnom zakonu FBiH
22. Dužnosti djeteta prema roditeljima
23. Odgovornosti,dužnosti i prava roditelja prema ličnosti djeteta
24. Dužnosti i prava roditelja prema imovini djeteta,
25. Ostvarivanje roditeljskog staranja,
26. Oduzimanje roditeljskog staranja,
27. Određivanje mjera osiguranja na imovini roditelja
28. Prestanak roditeljskog staranja,
29. Ostvarivanje roditeljskog staranja nakon punoljestva djeteta,
30. Pojam i svrha starateljstvaa,
31. Organ starateljstva,
32. Uslovi za imenovanje staraoca,
33. Vrste staralaca,
34. Dužnosti staraoca,
35. Prava staraoca
36. Prestanak dužnosti staraoca
37. Prestanak starateljstva nad maloljetnim osobama,
38. Oduzimanje i ograničenje poslovne sposobnosti
39. Kolizioni staralac
40. Staralac stranom državljaninu
41. Staralac teško bolesnoj i nemoćnoj osobi
42. Staralac začetka
43. Staralac postavljen od suda.