Professional Documents
Culture Documents
Međunarodno Krivično Pravo
Međunarodno Krivično Pravo
• skupina pravila postupanja tijela vlasti koji sudjeluju u progonu kao i pojedine stadije
međunarodnog suđenja
- međunarodne i nacionalne
4. Principi MKP?
Prema Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine
smatraju se: načelo zakonitosti ili legaliteta, prezumpcija nevinosti okrivljenog, lex mitius
(primjena blažeg zakona), princip krivice, princip pravičnog i brzog suđenja, ne bis in idem
( nikad dvaput o istoj stvari), pravo na žalbu u krivičnim predmetima, pravo na naknadu štete
zbog nezakonitog lišenja slobode ili pogrešne krivične osude, nezastarivost najtežih
međunarodnih krivičnih djela, identitet dvostruke kažnjivosti.
Prema pravnoj teoriji ističu se sljedeći principi: princip legitimnosti, princip solidarnosti i
saradnje među državama, princip uzajamnog povjerenja, princip eliminacije političke
obojenosti, princip organizovane borbe protiv kriminala, princip zaštite osnovnih prava
čovjeka, princip humanosti, princip pravednosti, princip srazmjernosti i princip
individualizacije.
2. osoba koja je planirala, inicirala, naredila, učinila ili na drugi način učestvovala, pomogla u
planiranju, pripremi ili učinjenju lično je odgovorna za učinjeno djelo
3. službeni položaj osobe neće osloboditi tu osobu od krivičnog gonjenja niti će joj smanjiti
kaznu
4. ako je neko krivično djelo učinjeno od strane potčinjenog to neće osloboditi krivične
odgovornosti njegovog pretpostavljenog ako je znao ili je morao znati da je taj potčinjeni
imao veze sa KD a pretpostavljeni je propustio preduzeti neophodne i razumne mjere da ga
spriječi ili kazni ( komandna odgovornost)
5. ako je KD učinjeno po naredbi vlade ili pretpostavljenog lice neće biti oslobođeno krivične
odgovornosti ali se može uzeti kao olakšavajuća okolnosti kod odmjeravanja kazne
Osnovni pojam općeg dijela međunarodnog krivičnog prava jeste međunarodno krivično
djelo.
Bez ovog djela, njegovog učinjenja ili pokušaja, uopće se i ne postavlja pitanje postojanja ove
najmlađe grane krivičnog prava, niti organi krivičnog pravosuđa pristupaju utvrđivanju
krivične odgovornosti neke osobe u sudskom postupku, niti izvršenju krivičnih sankcija.
Prema jednom shvatanju, međunarodno krivično djelo predstavlja činjenje koje je upereno
protiv međunarodnog pravnog poretka čija je kažnjivost predviđena neposredno normama
međunarodnog prava koje na to ponašanje nadovezuje pravne posljedice u vidu sankcija u
svrhu sigurnosti i popravljanja.
Drugi autori pojam međunarodnog krivičnog djela određuju kao napad na osnove
međunarodnih odnosa koji je predviđen međunarodnim aktom.
Dakle, međunarodno krivično djelo se može odrediti kao protivpravno ponašanje krivično
odgovornog (vinog) učinitelja kojim se povređuju ili ugrožavaju dobra zaštićena
međunarodnim pravom, mir među narodima i sigurnost čovječanstva, koje je propisima
određeno kao krivično djelo i za čijeg učinitelja je propisana krivična sankcija.
8. Dioba MKD?
Međunarodna krivična djela u užem smislu čine prvu vrstu ovih krivičnih djela.
Tu se radi se o međunarodnim krivičnim djelima kojima se krše ratni zakoni i običaji rata
(dakle norme međunarodnog ratnog i humanitarnog prava). To su djela sadržana u nirnberškoj
i tokijskoj presudi. Ona se još nazivaju međunarodna krivična djela prema općem
međunarodnom pravu (ili crimina Juris gentium). Tu spadaju sljedeća međunarodna krivična
djela: a) zločin protiv mira, b) ratni zločin, c) zločin genocida i d) zločin protiv čovječnosti, a
naknadno i zločina agresije. Ovi međunarodni zločini imaju dvostruku prirodu. Krivičnu
odgovornost pojedinaca kao njihovih učinitelja ili saučesnika, odnosno nadređenih osoba (po
osnovu komandne odgovornosti) i međunarodno pravnu odgovornost države, s druge strane.
Drugu vrstu međunarodnih krivičnih djela predstavljaju međunarodna krivična djela u širem
smislu (tzv. "neuobičajena" međunarodna krivična djela ili delicta juris gentium). To su djela
kojima se krše druga pravila međunarodnog prava i koja međunarodna zajednica želi da inkri-
minira i sankcionira u okviru nacionalnog krivičnog zakonodavstva. Ova međunarodna
krivična djela se razlikuju od međunarodnih krivičnih djela u užem smislu:
· za njihovo kažnjavanje nisu nadležni međunarodni krivični sudovi, već nacionalni sudovi
pojedinih država koje su ih i prihvatile kao krivična djela u svom nacionalnom zakono-
davstvu,
Tu spadaju krivična djela u vezi sa opojnim drogama ili nuklearnim materijama, sigurnošću
zračnog ili pomorskog prometa, u vezi sa prostitucijom, pornografijom, trgovinom ljudima,
trgovinom oružjem, zaštitom životne sredine, ali i transnacionalna organizirana krivična djela
i sl.
9. KD sa elementom inostranosti?
Krivično djelo sa elementom inozemnosti je vrsta krivičnog djela koje je na bilo koji
način(bilo kojim svojim elementom) povezano sa inozemstvom koje dakle ima određeno
međunarodno značenje, odnosno koje izaziva rezonanciju u međunarodnim relacijama.
Element inozemnosti na različite načine može da bude povezan sa krivičnim djelom I postoji
u sljedećim slučajevima:
3) ako bilo koja osoba učini krivično djelo na štetu strane države,
7) ako je krivično djelo učinjeno na teritoriji koja je izvan suvereniteta bilo koje države,
8) ako je krvično djelo učinjeno od strane osobe koja uživa diplomatski imunitet tj. imunitet iz
međunarodno pravnih razloga,
10) ako se radi o krivičnom djelu za koje se vodi krivični postupak u inozemstvu
11) ako jedna država pruža drugoj državi određenu međunarodno pravnu pomoć,
12) ako jedna država traži od druge države izručenje (ekstradiciju) neke osobe koja u njoj
uživa pravo azila,
13) ako se radi o krivičnom djelu koje je predviđeno odredbama međunarodnog prava (u
ovom smislu se pojam krivičnog djela sa elementom inozemnosti i međunarodnog krivičnog
djela poklapaju u potpunosti),
14) ako se radi o krivičnom djelu kod koga je od značaja ranija osuđivanost učinitelja u
inozemstvu,
15) ako se radi o krivičnorn djelu koje je učinila neka osoba kao pripadnik stranih oružanih
snaga sa specijalnim posebnim statusom,
17) ako se radi o krivičnom predmetu na kome treba posredno ili neposredno primijeniti
strano krivično pravo.
Pod radnjom se podrazumijeva svjesno i voljno poduzimanje tjelesnog pokreta (činjenje ili
pozitivna, aktivna djelatnost) ili svejesno ili voljno propuštanje tjelesnog pokreta (nečinjenje
ili negativna, pasivna djelatnost). Poseban oblik radnje učinjenja javlja naređivanje činjenja
međunarodnih krivičnih djela, odnosno podstrekavanje, podsticanje drugih osoba na činjenje
ovakvih delikata.Pravilima o postupku i dokazivanju koje je donio Haški tribunal, određeno je
da radnja međunarodnog krivičnog djela obuhvata niz djela ili propusta koji su se dogodili u
jednom ili više navrata, na istom ili različitim mjestima i djelo su zajedničke akcije ili plana.
12. Posljedica međunarodnog krivičnog djela ?
a) grupni – objekt krivičnopravne zaštite pojedine grupe krivičnih djela, ona dobra koja su
zajednička za određenu grupu krivičnih djela
b) opći – dobra, interesi, vrijednosti ili odnosi protiv kojih je krivično djelo upravljeno,
odnosno koji se štite krivičnim pravom
2. Objekt radnje – (predmet krivičnog djela) – osoba na kojoj je preduzeta radnja učinjenja
ili nosioci dobara čija su dobra povrijeđena ili ugrožena izvršenjem krivičnog djela
Rimski statut predviđa više osnova isključenja krivične odgovornosti. Tako su u članu 31.
predviđeni sljedeći osnovi: 1) neuračunljivost, 2) intoksikacija, 3) nužna odbrana i 4) krajnja
nužda.
2.Intoksikacija
3. Nužna odbrana
Nužna odbrana je osnov koji isključuje krivičnu odgovornost koji je predviđen u članu 31.
Rimskog statuta. Nužna odbrana postoji kada je međunarodno krivično djelo učinjeno radi
toga da učinitelj od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.
Dakle, nužnu odbranu u smislu ovog osnova koji isključuje krivičnu odgovornost shvatamo u
smislu "individualne" nužne odbrane, a ne u smislu "kolektivne" nužne odbrane shodno
članu 51. Povelje OUN koja se priznaje svim državama. Da bi postojao ovaj osnov
isključenja krivične odgovornosti potrebno je ispunjenje sljedećih uvjeta: 1) da je
međunarodno krivično djelo učinjeno od strane osobe koja reagira svjesno (racionalno),
2) da je djelo učinjeno od strane osobe kako bi odbranila sebe ili drugu osobu ili u
slučaju ratnih zločina da bi odbranila svoju imovinu ili imovinu druge osobe koja je
neophodna za njihov opstanak ili imovinu koja je od vitalne važnosti za izvršenje vojnog
zadatka.
3. Krajnja nužda
1. ako je učinitelju djela prijetila prinuda u smislu zla koje prijeti bliskom smrću ili
trajnom i opasnom tjelesnom povredom te ili neke druge osobe. Ta prinuda treba da dolazi
od druge ili drugih osoba ili pak od okolnosti koje su nezavisne, dakle van kontrole učinitelja
krivičnog djela, 2) prinuda treba da je nastupila ili da neposredno prijeti učinitelju djela ili
nekoj drugoj osobi. Naime, prinuda koja se na ovaj način otklanja može da dolazi od strane
drugih osoba ili da je nastupila uslijed drugih okolnosti van kontrole učinitelja, 3) ako u
otklanjanju ove prinude učinitelj postupi opravdano i svjesno pod uvjetom da pri tome
nije nanijeta veća šteta od one koja se na ovaj način pokušala izbjeći
4. Zabluda
Član 32. Rimskog statuta predviđa institute stvarne i pravne zablude. U oba slučaja radi
se o postojanju pogrešne ili nepotpune predstave o nekoj okolnosti. Kada se zabluda odnosi
na stvarnu okolnost koja je obilježje bića međunarodnog krivičnog djela, tada postoji
stvarna zabluda.
Stvarna zabluda isključuje krivičnu odgovornost kada učinitelj nema pravilnu i potpunu
predstavu o psihickom elementu, elementu namjere ili svijesti koji čini obilježje bića
određenog međunarodnog krivičnog djela. stvarna zabluda isključuje umišljaj učinitelja. Ona
se javlja u dva oblika i to: a) kada postoji zabluda u pogledu neke okolnosti koja pred stavlja
obilježje bića međunarodnog krivičnog djela stvarna zabluda u užem smislu i b) kada postoji
stvarna zabluda u pogledu neke okolnosti koja iskučuje protivpravnost djela.
Također, Rimski statut u članu 32. predviđa stvarnu i pravnu zabludu kao osnove koji
isključuju krivičnu odgovornost učinitelja međunarodnog krivičnog djela, dok u članu 33.
predviđa još dva osnova ove vrste, a to su: naređenje pretpostavljenog i 2) zakonski
propisi.
19. Saučesništvo
U slucaju ucesca vise osoba u procesu ostvarivanj krivicniog djela, postoji institute
saucesnistva kao kolektiv ucinjenja krivicnog djela.Svi ucesnici u zajedniskon kriminalnoj
radnji snose istu krivicnu odgovornost ako su ispunjena dva uslova. To su:
1. Da vise osoba ucestvuje u radnji , istoj ili razlicitoj, bez obzira na svoj polozaj I velicinu
svog doprinosa ostvarenom rezultatu i
Kada se radi o medjunarodnim kricinom djelu uglavno se radi o ucescu veceg brija osoba,
grupa, organizacija, pa cak I cijelih drzava u ucinjenju jednog ili veceg brija KD.
Medjunarodna krivicna djela cine kolektivno sistematski I u duzem vremnsko period, od
strane vise osoba, najcesce kao rezultat predhodno ili naknadno donijete zajednicke odluke,
plana ili cilja.u savremenom kricvicnom zakonodavstvu postoji vise obila saucesnistva a to su
Podstrekavanje- umisljano podsticanje, uticanje na volju drugih osoba u pravcu izazivanja ili
ucvrscenja odluke dda ucine neko od krivicnih dijea prostiv covjecnosti ili medjunarodnog
prava.
Pomaganje- umisljajno doprinosenje, stvaranje uvjeta ili mogucnosti drugoj osobi da ucini
jedno ili vise KD protiv covjecnosti ili medjunarodnog prava.
Najznajcajni oblik saucesnistva u ovom obliku je zavjera. To je grupno krivicni djelo koje se
sastoji od dogovora dvije ili vise osoba da ucine medjunarodno KD. Za zavjeru se kaznjava
cak I kad namjeravano KD nije ucinjeno, niti je pokusano. Nju karakteriziraju dva elementa.