Međunarodno krivično pravo

1. Pojam međunarodnog krivičnog prava?

Međunarodno krivično pravo je skup međunarodnih pravila koja propisuju šta su

to međunarodna krivična djela i nameće državama obvezu gonjenja i
kažnjavanja za počinjena kaznena djela. Međunarodno krivično pravo uređuje i
postupke za gonjenje i suđenje

• skupina pravila materijalnog prava

• skupina pravila postupanja tijela vlasti koji sudjeluju u progonu kao i

pojedine stadije međunarodnog suđenja

2. Predmet međunarodnog krivičnog prava?

U predmet međunarodnog krivičnog prava spada otkrivanje i rjesavanje

međunarodnih kažnjihivih djela kao sto su zlocini protiv covjecnosti i zlocini
protiv mira od 1945/46, zatim 1948 genocid, u novije vrijeme i međunarodni
terorizam.

3. Izvori međunarodnog krivićnog prava?

- međunarodne i nacionalne

- posredne i neposredne izvore.

Takođe moguće je izvrsiti podjelu i na: Primarne, Sekundarne, Opće i Pomoćne.

4. Principi MKP?

Prema Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950.

godine smatraju se: načelo zakonitosti ili legaliteta, prezumpcija nevinosti
okrivljenog, lex mitius (primjena blažeg zakona), princip krivice, princip
pravičnog i brzog suđenja, ne bis in idem ( nikad dvaput o istoj stvari), pravo na
žalbu u krivičnim predmetima, pravo na naknadu štete zbog nezakonitog lišenja
slobode ili pogrešne krivične osude, nezastarivost najtežih međunarodnih
krivičnih djela, identitet dvostruke kažnjivosti.

Prema pravnoj teoriji ističu se sljedeći principi: princip legitimnosti, princip

solidarnosti i saradnje među državama, princip uzajamnog povjerenja, princip
eliminacije političke obojenosti, princip organizovane borbe protiv kriminala,
princip zaštite osnovnih prava čovjeka, princip humanosti, princip pravednosti,
princip srazmjernosti i princip individualizacije.

5.Principi prema statutu Haškog tribunala?

1. pred tribunalom mogu da odgovaraju samo pojedinci a ne pravne osobe

2. osoba koja je planirala, inicirala, naredila, učinila ili na drugi način

učestvovala, pomogla u planiranju, pripremi ili učinjenju lično je odgovorna za
učinjeno djelo

3. službeni položaj osobe neće osloboditi tu osobu od krivičnog gonjenja niti će

joj smanjiti kaznu

4. ako je neko krivično djelo učinjeno od strane potčinjenog to neće osloboditi

krivične odgovornosti njegovog pretpostavljenog ako je znao ili je morao znati
da je taj potčinjeni imao veze sa KD a pretpostavljeni je propustio preduzeti
neophodne i razumne mjere da ga spriječi ili kazni ( komandna odgovornost)

5. ako je KD učinjeno po naredbi vlade ili pretpostavljenog lice neće biti

oslobođeno krivične odgovornosti ali se može uzeti kao olakšavajuća okolnosti
kod odmjeravanja kazne

6. načelo ne bis in idem

6. Principi prema Rimskom statutu

Princip zakonitosti KD i kazne, zabrana retroaktivnosti, individualna krivična

odgovornost, irelevantnost javne funkcije za krivičnu odgovornost i kažnjavanje,
naređenje pretpostavljenog ne oslobađa od odgovornosti, ne bis in idem,
isključenje kažnjivosti maloljetnika.

7. Pojmovno odredjenje medjunarodnog krivicnog djela

Osnovni pojam općeg dijela međunarodnog krivičnog prava jeste međunarodno

krivično djelo.

Bez ovog djela, njegovog učinjenja ili pokušaja, uopće se i ne postavlja pitanje
postojanja ove najmlađe grane krivičnog prava, niti organi krivičnog pravosuđa
pristupaju utvrđivanju krivične odgovornosti neke osobe u sudskom postupku,
niti izvršenju krivičnih sankcija.
Prema jednom shvatanju, međunarodno krivično djelo predstavlja činjenje koje
je upereno protiv međunarodnog pravnog poretka čija je kažnjivost
predviđena neposredno normama međunarodnog prava koje na to ponašanje
nadovezuje pravne posljedice u vidu sankcija u svrhu sigurnosti i popravljanja.

Drugi autori pojam međunarodnog krivičnog djela određuju kao napad na

osnove međunarodnih odnosa koji je predviđen međunarodnim aktom.

Prema trećem shvatanju međunarodno krivično djelo je djelo koje je učinjeno

sa namjerom da se povrijede osnovni interesi zaštićeni međunarodnim
pravom ili saznanjem da će to djelo vjerovatno povrijediti takav interes i
koje ne može biti adekvatno kažnjeno putem normalne krivične jurisdikcije
svake države. Njime se napada na socijalnu svijest čovječanstva u cjelini

Dakle, međunarodno krivično djelo se može odrediti kao protivpravno

ponašanje krivično odgovornog (vinog) učinitelja kojim se povređuju ili
ugrožavaju dobra zaštićena međunarodnim pravom, mir među narodima i
sigurnost čovječanstva, koje je propisima određeno kao krivično djelo i za čijeg
učinitelja je propisana krivična sankcija.

8. Dioba MKD?

Međunarodna krivična djela u užem smislu čine prvu vrstu ovih krivičnih djela.

Tu se radi se o međunarodnim krivičnim djelima kojima se krše ratni zakoni i

običaji rata (dakle norme međunarodnog ratnog i humanitarnog prava). To su
djela sadržana u nirnberškoj i tokijskoj presudi. Ona se još nazivaju
međunarodna krivična djela prema općem međunarodnom pravu (ili crimina
Juris gentium). Tu spadaju sljedeća međunarodna krivična djela: a) zločin protiv
mira, b) ratni zločin, c) zločin genocida i d) zločin protiv čovječnosti, a
naknadno i zločina agresije. Ovi međunarodni zločini imaju dvostruku prirodu.
Krivičnu odgovornost pojedinaca kao njihovih učinitelja ili saučesnika, odnosno
nadređenih osoba (po osnovu komandne odgovornosti) i međunarodno pravnu
odgovornost države, s druge strane.

Drugu vrstu međunarodnih krivičnih djela predstavljaju međunarodna krivična

djela u širem smislu (tzv. "neuobičajena" međunarodna krivična djela ili delicta
juris gentium). To su djela kojima se krše druga pravila međunarodnog prava i
koja međunarodna zajednica želi da inkriminira i sankcionira u okviru
nacionalnog krivičnog zakonodavstva. Ova međunarodna krivična djela se
razlikuju od međunarodnih krivičnih djela u užem smislu:

· po težini prouzrokovanih posljedica,

· po načinu njihove inkriminacije i kažnjavanja,

· za njihovo kažnjavanje nisu nadležni međunarodni krivični sudovi, već

nacionalni sudovi pojedinih država koje su ih i prihvatile kao krivična djela u
svom nacionalnom zakonodavstvu,

· njima se ne povređuju najviše vrijednosti međunarodne zajednice

· pitanje nezastarivosti ovih djela se uopće ne postavlja.

Tu spadaju krivična djela u vezi sa opojnim drogama ili nuklearnim materijama,

sigurnošću zračnog ili pomorskog prometa, u vezi sa prostitucijom,
pornografijom, trgovinom ljudima, trgovinom oružjem, zaštitom životne
sredine, ali i transnacionalna organizirana krivična djela i sl.

9. KD sa elementom inostranosti?

Krivično djelo sa elementom inozemnosti je vrsta krivičnog djela koje je na bilo

koji način(bilo kojim svojim elementom) povezano sa inozemstvom koje dakle
ima određeno međunarodno značenje, odnosno koje izaziva rezonanciju u
međunarodnim relacijama.

10. Elementi MKD?

Element inozemnosti na različite načine može da bude povezan sa krivičnim

djelom I postoji u sljedećim slučajevima:

1) ako je stranac učinio krivično djelo u određenoj državi,

2) ako je u određenoj državi krivično djelo učinio domaći državljanin na štetu

stranca ili stranog dobra,

3) ako bilo koja osoba učini krivično djelo na štetu strane države,

4) ako je krivično djelo učinio domaći državljanin u inozemstvu

5) ako se u određenoj državi sudi strancu za djelo koje je izvršio u inozemstvu,

6) ako je krivično djelo učinjeno na teritoriji više država,

7) ako je krivično djelo učinjeno na teritoriji koja je izvan suvereniteta bilo koje
države,

8) ako je krvično djelo učinjeno od strane osobe koja uživa diplomatski imunitet
tj. imunitet iz međunarodno pravnih razloga,

9) ako se radi o krivičom djelu koje je ranije već presuđeno u inozemstvu,

10) ako se radi o krivičnom djelu za koje se vodi krivični postupak u inozemstvu

11) ako jedna država pruža drugoj državi određenu međunarodno pravnu
pomoć,

12) ako jedna država traži od druge države izručenje (ekstradiciju) neke osobe
koja u njoj uživa pravo azila,

13) ako se radi o krivičnom djelu koje je predviđeno odredbama međunarodnog

prava (u ovom smislu se pojam krivičnog djela sa elementom inozemnosti i
međunarodnog krivičnog djela poklapaju u potpunosti),

14) ako se radi o krivičnom djelu kod koga je od značaja ranija osuđivanost
učinitelja u inozemstvu,

15) ako se radi o krivičnorn djelu koje je učinila neka osoba kao pripadnik
stranih oružanih snaga sa specijalnim posebnim statusom,

16) ako je predviđena nadležnost međunarodnih sudskih organa u rješavanju

sudskih predmeta i postupcima u vezi sa njima

17) ako se radi o krivičnom predmetu na kome treba posredno ili neposredno
primijeniti strano krivično pravo.

11. Radnja međunarodnog krivičnog djela ?

Pod radnjom se podrazumijeva svjesno i voljno poduzimanje tjelesnog pokreta

(činjenje ili pozitivna, aktivna djelatnost) ili svejesno ili voljno propuštanje
tjelesnog pokreta (nečinjenje ili negativna, pasivna djelatnost). Poseban oblik
radnje učinjenja javlja naređivanje činjenja međunarodnih krivičnih djela,
odnosno podstrekavanje, podsticanje drugih osoba na činjenje ovakvih
delikata.Pravilima o postupku i dokazivanju koje je donio Haški tribunal,
određeno je da radnja međunarodnog krivičnog djela obuhvata niz djela ili
propusta koji su se dogodili u jednom ili više navrata, na istom ili različitim
mjestima i djelo su zajedničke akcije ili plana.
12. Posljedica međunarodnog krivičnog djela ?

Za postojanje međunarodnog krivičnog djela potrebno je da je poduzetom

radnjom učinjenja neke osobe prouzrokovana posljedica djela.Posljedica je
proizvedena promjena ili stanje usljed poduzete radnje neke osobe. Ukoliko
izostane posljedica u slučaju, tada nema krivičnog djela, već samo pokušaj.
Posljedica djela se može javiti u 2 vida i to : povreda i ugrožavanje.

13. Krivica-vinost učinioca međunarodnog krivičnog djela ?

To je subjektivni element krivičnog djela iz koga proizilazi da samo punoljetna,

uračunljiva i vina, dakle krivično odgovorna osoba može učiniti međunarodno
krivično djelo. U pogledu krivice (vinosti) učinitelja, međunarodna krivična
djela mogu da se učine samo sa umišljajem. On se prema praksi Haškog
tribunala definira kao svjest o činu učešća praćenu svjesnom odlukom da
učestvuje u učinjenju zločina.

14. Objekt međunarodnog krivičnog djela?

Zaštitni, koji može biti:

a) grupni – objekt krivičnopravne zaštite pojedine grupe krivičnih djela, ona

dobra koja su zajednička za određenu grupu krivičnih djela

b) opći – dobra, interesi, vrijednosti ili odnosi protiv kojih je krivično djelo
upravljeno, odnosno koji se štite krivičnim pravom

2. Objekt radnje – (predmet krivičnog djela) – osoba na kojoj je preduzeta

radnja učinjenja ili nosioci dobara čija su dobra povrijeđena ili ugrožena
izvršenjem krivičnog djela

15. Subjekt međunarodnog krivičnog djela?

U krivičnopravnoj teoriji razlikuju se dvije vrste subjekata krivičnog djela.

To su: aktivni i pasivni subjekt.

16. Osnovi isključenja krivične odgovornosti?

Pretpostavka za primjenu krivične sankcije prema učinitelju međunarodnog

krivičnog djela jeste postojanje njegove krivične odgovornosti u vrijeme
poduzimanja radnje učinjenja.
Rimski statut predviđa više osnova isključenja krivične odgovornosti. Tako su
u članu 31. predviđeni sljedeći osnovi: 1) neuračunljivost, 2) intoksikacija, 3)
nužna odbrana i 4) krajnja nužda.

1. Neuračunljivost je prvi osnov isključenja krivične odgovornosti ne samo u

međunarodnom, već i u nacionalnom krivičnom pravu. To znači da učinitelj
međunarodnog krivičnog djela u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja nije
bio sposoban za rasuđivanje (nesposobnost shvatanja protivpravnosti svoga
djela) i nije bio sposoban za odlučivanje uslijed postojanja duševne bolesti ili
poremećaja koji mu onemogućavaju da shvati nezakonitost ili prirodu svoga
ponašanja ili da uskladi svoje ponašanje sa zakonski prihvatljivim ponašanjem.
To znači da neuračunljivost čine dva osnovna elementa, a to su:

a) biološki , b) psihološki element

Biološki element neuračunljivosti čini duševna poremećenost, dakle neki od

oblika poremećenja normalnog odvijanja psihičkih procesa učinitelja
međunarodnog krivičnog djela.

2.Intoksikacija

Drugi osnov koji isključuje krivičnu odgovornost u međunarodnom

krivičnom pravu predviđen je u odredbi člana 31. stav 1. tačka b. Rimskog
statuta. To je intoksikacija ili opijenost (u smislu postojanja privremene
duševne poremećenosti učinitelja koja je izazvana na specifičan način).

3. Nužna odbrana

Nužna odbrana je osnov koji isključuje krivičnu odgovornost koji je predviđen u

članu 31. Rimskog statuta. Nužna odbrana postoji kada je međunarodno
krivično djelo učinjeno radi toga da učinitelj od sebe ili drugog odbije
istovremeni protivpravni napad.

Dakle, nužnu odbranu u smislu ovog osnova koji isključuje krivičnu

odgovornost shvatamo u smislu "individualne" nužne odbrane, a ne u smislu
"kolektivne" nužne odbrane shodno članu 51. Povelje OUN koja se priznaje
svim državama. Da bi postojao ovaj osnov isključenja krivične odgovornosti
potrebno je ispunjenje sljedećih uvjeta: 1) da je međunarodno krivično djelo
učinjeno od strane osobe koja reagira svjesno (racionalno), 2) da je djelo
učinjeno od strane osobe kako bi odbranila sebe ili drugu osobu ili u
slučaju ratnih zločina da bi odbranila svoju imovinu ili imovinu druge osobe
koja je neophodna za njihov opstanak ili imovinu koja je od vitalne važnosti za
izvršenje vojnog zadatka.

3. Krajnja nužda

To je poseban osnov isključenja krivične odgovornosti u međunarodnom

krivičnom pravu. Krajnja nužda postoji ako je krivično djelo učinjeno radi
toga da učinitelj od sebe ili druge osobe otkloni istovremenu neskrivljenu
opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome učinjeno zlo
nije veće od zla koje je prijetilo. Naime, nije krivično odgovorna osoba koja
učini međunarodno krivično djelo pod sljedećim uvjetima:

1. ako je učinitelju djela prijetila prinuda u smislu zla koje prijeti bliskom
smrću ili trajnom i opasnom tjelesnom povredom te ili neke druge osobe. Ta
prinuda treba da dolazi od druge ili drugih osoba ili pak od okolnosti koje su
nezavisne, dakle van kontrole učinitelja krivičnog djela, 2) prinuda treba da je
nastupila ili da neposredno prijeti učinitelju djela ili nekoj drugoj osobi.
Naime, prinuda koja se na ovaj način otklanja može da dolazi od strane drugih
osoba ili da je nastupila uslijed drugih okolnosti van kontrole učinitelja, 3)
ako u otklanjanju ove prinude učinitelj postupi opravdano i svjesno pod
uvjetom da pri tome nije nanijeta veća šteta od one koja se na ovaj način
pokušala izbjeći

4. Zabluda

Član 32. Rimskog statuta predviđa institute stvarne i pravne zablude. U oba
slučaja radi se o postojanju pogrešne ili nepotpune predstave o nekoj okolnosti.
Kada se zabluda odnosi na stvarnu okolnost koja je obilježje bića
međunarodnog krivičnog djela, tada postoji stvarna zabluda.

Nasuprot tome, pravna zabluda je zabluda o pravnom zriacaju djela, odnosno o

protivpravnosti ucinjenog medunarodnog krivicnog djela.

Stvarna zabluda isključuje krivičnu odgovornost kada učinitelj nema pravilnu i

potpunu predstavu o psihickom elementu, elementu namjere ili svijesti koji
čini obilježje bića određenog međunarodnog krivičnog djela. stvarna zabluda
isključuje umišljaj učinitelja. Ona se javlja u dva oblika i to: a) kada postoji
zabluda u pogledu neke okolnosti koja pred stavlja obilježje bića međunarodnog
krivičnog djela stvarna zabluda u užem smislu i b) kada postoji stvarna zabluda
u pogledu neke okolnosti koja iskučuje protivpravnost djela.
Također, Rimski statut u članu 32. predviđa stvarnu i pravnu zabludu kao
osnove koji isključuju krivičnu odgovornost učinitelja međunarodnog krivičnog
djela, dok u članu 33. predviđa još dva osnova ove vrste, a to su: naređenje
pretpostavljenog i 2) zakonski propisi.

17. Komandna odgovornost?

Komandna odgovornost je pravna doktrina o hijerarhijskoj odgovornosti u

slučaju ratnih zločina.

18. Zajednički zločinački poduhvat?

Udruženi zločinački poduhvat  je vrsta akcesorne krivične odgovornosti

utemeljena na sudjelovanju u "zajedničkom planu". U zemljama bivše
Jugoslavije UZP je postao poznat zbog njegove upotrebe na Međunarodnom
krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju koji tu doktrinu koristi u optužbama
političkih i vojnih elita za masovne ratne zločine počinjene
tokom jugoslovenskih ratova 1991-1999.

19.Saučesništvo

U slucaju ucesca vise osoba u procesu ostvarivanj krivicniog djela, postoji

institute saucesnistva kao kolektiv ucinjenja krivicnog djela.Svi ucesnici u
zajedniskon kriminalnoj radnji snose istu krivicnu odgovornost ako su ispunjena
dva uslova. To su:

1. Da vise osoba ucestvuje u radnji , istoj ili razlicitoj, bez obzira na svoj polozaj
I velicinu svog doprinosa ostvarenom rezultatu i

2. Sve osobe namjeravaju (svjesne su I postupaju svojom voljom) da ucestvuju u

zajednickoj kriminalnoj radnji.

Kada se radi o medjunarodnim kricinom djelu uglavno se radi o ucescu veceg

brija osoba, grupa, organizacija, pa cak I cijelih drzava u ucinjenju jednog ili
veceg brija KD.

Medjunarodna krivicna djela cine kolektivno sistematski I u duzem vremnsko

period, od strane vise osoba, najcesce kao rezultat predhodno ili naknadno
donijete zajednicke odluke, plana ili cilja.u savremenom kricvicnom
zakonodavstvu postoji vise obila saucesnistva a to su Podstrekavanje- umisljano
podsticanje, uticanje na volju drugih osoba u pravcu izazivanja ili ucvrscenja
odluke dda ucine neko od krivicnih dijea prostiv covjecnosti ili medjunarodnog
prava.

Pomaganje- umisljajno doprinosenje, stvaranje uvjeta ili mogucnosti drugoj

osobi da ucini jedno ili vise KD protiv covjecnosti ili medjunarodnog prava.

Organiziranje zlocinackog udruzenja stvaranje nove ili iskoristavanje postojece

organizacije: zavjere bande, grupe ili drugog udruzenja na osnovu zlocinackog
plana ili plana kriminalne djelatnosti u cilju povezivanja veceg broja osoba radi
ucenjenja nekog od krivicnog djela protiv covjecnosti ili medjunarodnog prava.
Ovjde se razlikuju tri kategorije saucesnistva, organizator, kolovodja I clan
udruzenja.

Najznajcajni oblik saucesnistva u ovom obliku je zavjera. To je grupno krivicni

djelo koje se sastoji od dogovora dvije ili vise osoba da ucine medjunarodno
KD. Za zavjeru se kaznjava cak I kad namjeravano KD nije ucinjeno, niti je
pokusano. Nju karakteriziraju dva elementa.

- Saznanje o cinjenicama I okolnostima KD koje grupa osoba namjerava da

ucini I

- Namjera da se zavjera ostvari tako sto ce planirano KD biti ucinjeno.

20. Krivične sankcije

U MKP krivične sankcije predstavljaju prinudne mjere za zaštitu čovječnosti i

međunarodnog prava od društveno opasnih i protivpravnih ponašanja koje izriču
nadležni sudski organi u propisanom postupku, a koje se sastoje u oduzimanju
ili ograničavanju sloboda i prava krivično odgovornom učinitelju.

Elementi krivične sankcije u MKP su:

· to su prinudne mjere kojima se učinitelju KD oduzimaju određena prava i

slobode

· sankcije moraju biti propisane u međunarodnim pravnim aktima

· među krivičnim sankcijama preovlađuju samo kazne

· sankcije izriče nadležni međunarodni sudski organ

· sankcije treba da ostvare određenu svrhu – zaštitu vrijednosti koje su

zagarantovane međunarodni
MKP-ZAVRŠNI ISPIT

1)Genocid

Najteže krivično djelo današnjice zločin nad zločinima-genocidje predvišeno u

članu 4.Statuta Haškog tribunala.Ovo djelo se sastoji u namjenom uništenju u
cjelini ili djelimično nacionalne,etičke,rasne ili religiozne grupe.Bitno je za
postojanje ovog međunarodnog krivičnog djela da je u naprijed navedenoj
namjeri poduzeta jedna od sljedećih više alternativno predviđenih
radnji.1)ubijanje članova određene grupe,2)prouzrokovanje fizičkih ili
materijalnih povreda članovima grupe,3)namjerno smještanje članova grupe u
takve uvjete života smišljene da dovedu do njenog fizičkog ,djelimičnog ili
potpunog uništenja,4)provođenje mjera sa namjerom da se spriječi rađanje
unutar grupe i 5)namjerno prjemještanje djece jedne grupe u drugu grupu.

Radnje učinjenja genocida smatraju se i sljedeće:1)zčešće u zavjeri radi činjenja

genocida,2)direktno i javno podsticanje na činjenje genocida,3)pokušaj činjenja
genocida kao i 4)saučesništvo u bilo kom obliku u činjenju genocida.

2) Zločin protiv čovječnosti

Zločin protiv čovječniosti predstavlja krivično djelo predviđeno u članu 5

Statuta Haškog tribunala.Kod opisa bića ovog međunarodnogkrivičnog djela
izričito je navedeno da se njegova radnja može poduzeti samo za vrijeme
oružanog sukoba prema civilnom stanovništvu ako se sastoji u :1)
ubistvu,2)istrebljenju,3)zarobljavanju,4)deportaciji,5)zatvaranju,6)mučenju,7)sil
ovanju,8)progonu na političkoj,rasnoj i religijskoj osnovi i 9)poduzimanju druge
neočekivanje radnje.Da bi se moglo raditi o zločinu protiv čovječnosti Statutom
navedene djelatnostimoraju biti učinjenepod sljedećim uvjetima:1)mora
postojati napad-napad postoji i kada nije upotrebljena oružana sila,ali ako se on
javlja u obliku zlostavljanja civilinog stanovništva ili u postupcima kojima se
pripremaju ovakve radnje,2)djela optuženog moraju biti djela tog
napada,3)napad mora biti usmjeren protiv civilnog stanovništvabilo koje
kategorije,4)napad mora biti rasprostranjen ili sistematski.

Napad je rasprostranjen kada je po svojoj prirodi opsežan ili kada je upravljen

protiv velikog broja osoba.

Napad je sistematski kada se odnosi na organiziranu prirodu akta nasilja pri

čemu postoji mala vjerovatnoča da se to slučajno dogodilo i 5)učinitelj djela
mora da zna da njegova djela ulaze u okvir rasprostranjenog ili sistematskog
napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva.

3) Ratni zločini protiv civilnog stanovništva

Krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana173.KZ BIH

čini osoba koja kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme rata,oružanih
sukoba ili okupacije naredi da se čini ili neposredno čini:napada civilno
društvo,naselje,pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu,a koji
je imao za posljedicu smrt,tjelesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja
ljudi;napad bez izbora cilja kojim se pogadja civilno stanovništvo;da se čini
prema civilnom stanovništvutakvi akti kao što su:ubistva,namjeno nanošenje
snažnog tjelesnog ili duševng bola ili patnje,nečovječno
postupanje,biološki,medecinski ili drugi naučni eksperimenti,uzimanje tkiva ili
organa radi transplatacije,nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog
integriteta ili zdravlja;raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje
ili prevođenje na drugu vjeru;prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili
prijetnjom da će se direktno napasti na život ili tijelo te ili njoj bliske osobe na
seksualni odnos ili sa njim izjednačenu seksualnu radnju;prisiljavanje na
prostituciju;primjenjivanje mjere zastrašivanja i terora,uzimanje
talaca,kolektivno kažnjavanje,protivzakonito odvošenje u koncetracione logore i
druga protivzakonita zatvaranja,oduzimanje prava na pravično i nepristrasno
sušenje;prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u
njenoj obavještajnoj službi ili u administraciji;prisiljavanje na prinudni
rad,izgladnjavanje stanovništva,konfiskacija ili pljačka imovine
stanovništva,protipravno i samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim
razmjerama imovine koje nije opravdano vojnim potrebama,uzimanje
nezakonite i nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije,smanjenje vrijednosti
domaće novčane jedinice ili protivzakonito izdavanje novca;kao i naređivanje ili
učinjenje.napada na objekte posebno zaštičene međunarodnim pravom ili
općeopasne objekte i postrojenja kao što su :brane,nasipi i nuklearne elektrane.

Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela su:civilno stanovništvo,naselje,pojedine

civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu.Pod ovim se podrazumjeva
cjelokupno neboračko stanovništvo koje se zatekne na okupiranoj teritoriji bez
obzira dali su građani te zemlje ili ne,i stanovništvo koje se nađe u zoni ratnih
operacija,kao i stanovništvo koje je odvedenosa teritorije države.Ovom
inkriminacijom se pruža zaštita stanovništvu od nečovječnih postupaka i
nepotrebnih nanošenja patnji koje rat nosi sa sobom tj.ubijanja,razaranja i
uništenja ograniče na ratujuće oružane snage.

Ovo međunarodno krivično djelo odlikuju 3 elementa:

1.nečovječno ponašanje prema ljudima koje se izražava u različitim aktima

nasilja,

2.takvo ponašanje predstavlja kršenje pravila međunarodnog prava o postupanju

sa određenim kategorijama osoba i

3.ponašanje se poduzima za vrijeme rata,oružanog sukoba ili za vrijem

okupacije.

Djelo se sastoji iz čitavog niza radnji koje su alternativno postavljene tako da se

ono može učiniti na dva načina:1)naređivanjem njihovog činjenja ili
2)neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviđene djelatnosti.

Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja poduzima:a)na određeni

način-kršenjem pravila međunarodnog prava i b)u određeno vrijeme-za vrijeme
rata,oružanog sukoba ili okupacije.Učinitelj ovog djela može biti svaka osoba
(pa se ovdje radi o delicta communia),a u pogledu krivnje potreban je
umišljaj.Propisana kazna zatvora je najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor.Po
izričitoj zakonskoj odredbi krivično gonjenje i kažnjavanje za ovo djelo ne
zastarijevaju .

4) Ratni zločini protiv ranjenika i bolesnika

Djelo čini osoba koja kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili
oružanog sukoba naredi da se čini ili neposredno čini prema
ranjenicima,bolesnicima,brodolomcima,sanitetskom ili vjerskom osoblju takve
aktivnosti kao što su:ubistva,namjerna nanošenja snažnog tjelesnog ili duševnog
bola ili patnje,nečovječna postupanja,biološki,medicinski ili drugi način
eksperimenti,uzimanje tkiva ili organa radi transplatacije ili nanošenje velikih
patnji ili povreda tijela ili povreda zdravlja ili protivzakonito i samovoljno
uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama materijala i sredstava
sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica koje nije
opravdano vojnim potrebama.

Objekt zaštite su:ranjenici,bolesnici,brodolomci i sanitetsko ili vjersko

osoblje.Kao takve osobe se mogu pojaviti ne samo vojene ,već i civilne osobe.
Ovo krivično djelo ima dva oblika ispoljavanja to su:1.činjenje teškog napada na
život,tijelo,tjelesni integritet ili ličnost
ranjenika,bolesnika,brodolomnika,sanitetskog ili vjerskog osoblja i
2.uništavanje ili prisvajanje sanitetskog materijala i sredstava sanitetskog
transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica.

Za postojanje ovog djela neophodno jeda se radnja učinjenja poduzima:a)na

određeni način-kršenjem pravila međunarodnog prava (pri čemu se u dijelu
pravne teorije smatra da je kršenje pravila međunarodnog prava zapravo
objektivni uvjet kažnjivosti za ovo djelo i b)u određeno vrijeme –za vrijeme rata
ili oružanog sukoba.

5) Terorizam

Djelo se sastoji u činjenju terorističkog akta sa ciljem ozbiljnog zastrašivanja

stanovništva ili prisiljavanja organa vlasti Bosne i Hercegovine,vlade druge
zemlje ili međunarodne organizacije da nešto učini ili ne učini sa ciljem ozbiljne
destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih,ustavnih,privrednih ili
društvenih struktura Bosne i Hercegovine,druge zemlje ili međunarodne
organizacije.U cilju suzbijanja i sprečavanju terorizma do danas doneseno je
više međunarodnopravnih akata,među kojima se posebno ističu:Ženevska
konvencija o sprečavanju i kažnjavanju terorizma iz 1973g,Nacrt kodeksa
zločina protiv mira i sigurnosti iz 1954g koji je terorizam proglasio
međunarodnim zločinom,Rezolucija OUN o međunarodnom terorizmu iz
1977g,Međunarodna konvencija za suzbijanje terorističkih napada eksplozivnim
napravama iz 1997g,Deklaracija Generalne skupštine OUN o mjerama za
eliminiranje međunarodnog terorizma iz 1994g,završne deklaracije Pokreta
nesvrstanih zemalja (Beograd 1989g,Džakarta 1992g,Kartahena 1995g i Durban
1998g),te Deklaracija o terorizmu Grupe 7 1996g.Objekt zaštite je ustavno
uređenje i sigurnost Bosne i Hercegovine kao i mešunarodna sigurnost.

Radnja činjenja terorističkog akta:1)da se ozbiljno zastraši stanovništvo,2)da se

prisile organi vlasti Bosne i Hercegovine,vlade druge zemlje ili međunarodna
organizacija da nešto učini ili ne učini i 3)da se ozbiljno destabiliziraju ili unište
političke,ustavne,privredne ili dručtvene strukture BiH,druge zemlje ili
međunarodne organizacije.Teroristički akt predstavlja poduzimanje umišljajne
djelatnosti koja s obzirom na svoju prirodu i kontekst može ozbiljno da odšteti
državu ili međunarodnu organizaciju kao što su;1)napad na život osobe koji
može prouzrokovati njenu smrt,2)napad na fizički integritet
osobe,3)protivpravno zatvaranje,držanje zatvorenim ili oduzimanje ili
ograničavanje slobode kretanja neke osobe na drugi način sa ciljem da se ta ili
neka druga osoba prisili da nešto učini ,ne ušini ili trpi ili uzimanje
talaca,4)nanošenje velike štete objektima bih ili drugim vladama
zemlje,5)otmica aviona ,broda ili drugog sredstva javnog prometa ili prevoza
robe,6)proizvodnja,posjedovanje,sticanje,prevoz ,istraživanje i razvoj biološkog
ili hemijskog oružja,7)ispuštanje opasnih materija ili izazivanje
požara,eksplozije ili poplava sa posljedicama ugrožavanja ljudskih
života,8)ometanje ili zaustavljanje snadbijevanja vodom,električnom energijom
ili drugim osnovnim prirodnim resursom,9)prijetnja učinjenjem bilo kog od
navedenih dijela,pri tome prijetnja mora da bude:
ozbiljna,stvarna,moguća,neposredna i neotklonjiva da bila pravno relevantna,

Kvalificirani oblik terorizma javlja se u dva oblika ispoljavanja:

1.ako je usljed osnovnog djela nastupila smrt jedne ili više osoba.Teža
posljedica mora biti rezultat nehata-kazna zatvora najmanje 5 godina

2.ako je učinitelj sa umišljajem lišio života neku osobu-kazna zatvora najmanje

10g ili kazna dugotrajnog zatvora.

6.Mucenje i drugi oblici surovog, necovjecnog i ponizavajuceg postupka?

Ovo krivicno djelo je u pravnoj teoriji i medjunarodnom krivicnom pravu

poznato pod nazivom tortura. U krivicnom pravu BIH djelo iz clana 190. KZ BIH
se sastoji u nanosenju fizickog ili dusevnog bola ili teske fizicke ili dusevne
patnje drugoj osobi sa ciljem da se od nje ili trece osobe dobije informacija ili
priznanje ili da se kazni za krivicno djelo koje je ucinila ili za koje se sumnja da
ga je ucinila ona ili neka treca osoba ili u zastrasivanju ili prisiljavanju druge
osobe iz nekog drugog razloga koji je zasnovan na bilo kojoj vrsti diskriminacije
od strane sluzbene osobe ili druge osobe koja djeluje na podstrek ili uz izricitu
ili precutnu saglasnost javnog sluzbenika.

Objekt zastite kod ovog djela je dostojanstvo ljudske licnosti koje je zajamceno i
relevantnim mejunarodnim pravnim aktima kao sto su :

- clan 3 Evropske konvencije za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

(zabrana mucenja, necovjecnog i ponizavajuceg postupanja i kaznjavanja,
- clan 7 Medjunarodnog pakta o gradjanskim i politickim pravima sa
fakultativnim protokolima

-clan 2. Konvencije o sprecavanju mucenja i necovjecnih i ponizavajucih

postupaka i kaznjavanja sa dopunskim protokolima i

- clan 1. Konvencije protiv torture i drugih surovih, njeljudskih ili ponizavajucih

kazni ili postupaka sa opcionim protokolom.

Radnja ucinjenja je alternativno odredjena i ona se moze sastojati u:

1.Nanosenju fizickog ili dusevnog bola ili teske fizicke ili dusevne patnej drugoj
osobi.To su djelatnosti kojima se djeluje na tijelo druge osobe.Njima se
prouzrokuju fizickemili psihicke bolim patnej, nelagodnosti drugoj osobi, ali
tako da one ne predstavljaju tjelesnu povredu u smislu narusavanja tjelesnog ili
dusevnog integriteta.

2.Zastrasivanju –izazivanje straha kod druge osobe za svoju licnu sigurnost ili
sigurnost druge njoj bliskeosobe. To je djelatnost stavljanja u izgled (priejtnjom
napada) takvoj osobi da ce ona ili neka treca osoba biti napadnuta sa ciljem
ugrozavanja njihovog tjelesnog ili dusevnog integriteta.

3.Prisiljavanje druge osobe – djelatnost uticanja na volju druge osobe da nesto

ucini, ne ucini ili trpi. Ono se najcesce poduzima fizickim, mehanickim ili drugim
slicnim djelovanjem (upotrebom zvucne, svjetlosne, toplotne ili neke druge
energije) jedne osobe - ucinitelja djela prema drugoj osobi pasivnom subjektu.

Za radnje zastarsivanja ili prinudjivanja u smislu postojanja ovog krivicnog djela

je od znacaja da se one poduzimaju prema nekoj osobi iz bilo kog razloga koji je
zasnovan na bilo kojoj vrsti diskriminacije. Ucinitelj omoze da bude sluzbena ili
druga osoba koja djeluje na podstrek ili uz izricitu ili precutnu saglasnost javnog
sluzbenika. Ovdje se radi o sluzbenom krivicnom djelu koje moze da ucini samo
osoba sa odredjenim licnim svojstvom.U pogledu krivice djelo se moze uciniti
samo sa direktinim umisljajem. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od 1-10
godina.

7.Krsenje zakona i obicaja ratovanja

Krsenje zakona i obicaja ratovanja je medjunarodno krivicno djelo predvidjeno

u clanu 3. Statuta Haskog tribunala. Djelo cini osoba koja poduzme neku od
sljedecih radnjii ucinjenja(pri cemu se djelo ne ogranicava samo na ove radnje)
a to su:

1. Upotrijebi bojne otrove ili drugo oruzje namjenjeno da nanosi suvisne i

nepotrebne patnje

2. Bezobzirno razara mjesta, gradove ili sela ili ih pustosi ako to nije opravdano
vojnom potrebom

3. Napadne, bombarduje bilo kojim sredstvom nebranejne gradove, sela ,

naselja ili zgrade

4. Osvaja, razara ili namjerno ostecuje institucije namjenjene religiji,

dobrotvornim

aktivnsotima ili obrazobvanju, umjetnosti ili nauci, istorijskim spomenicima ili

umejtnickim ili naucnim radovima

5. Pljacka javnu ili privatnu imovinu Kroz ovo medjunarodno krivicno djelo su
inkrimirana sljedeca protivpravna ponasanja

- Krsenje odredbi Zenevskih konvencija koje nisu kvalificirane kao „teske

povrede“

- Krsenje clana 3. Zenevskih konvencija iz 1949 god i drugih obicajnih pravila

unutrasnjih sukoba

- Krsenje sporazuma kojima se obavezuju strane u sukobu npr. sporazuma koji

jos nisu

prerasli u obicajno medjunarodno pravo.

8. Zlocin agresije

U medjunarodnom krivcnom pravu, zlocin agresije je prvi put definisan kao

zlocin protiv mira u Londonskom sporazumu kojim je osnovan Medjunarodni
vojni sud u Nirnbergu. U clanu 6. Statuta Medjunarodnog vojnog suda koji je
dodat uz Londonski sporazum odredjeeni su pojam i elementi agresije.
1996.god Komisija za medjunarodno pravo OUN je u nacrtu kodeksa zlocina
protiv mira i sigurnosti covjecanstva u clanu odredila djelo agresije. Ono postoji
kada pojedinac kao vodja ili organizator aktivno sudjeluje ili naredi planiranje ,
pripremanje, otpocinjanje ili vodjenje agresivnog rata koji poduzme neka
drzava. U pogledu kvalifikacije ovog djela Statut Medjuanrodnog krivicnog suda
upucuje na odgovarajucu primjenu Rezolucije Generalne skupstine OUN iz
1974.god, a u clanu 3 ove Rewzolucije je precizirano sta predstavlja akt agresije
bez obzira da li je rat objavljen ili ne . Prema ovoj odredbi , djelo agresije
predstavljaju sljedeci akti:

- Invazija ili napad oruzanih snaga jedne drzave na teritoriju druge drzave, kao i
svaka vojna okupacija, makar i privreemena koja proizadje iz takve invazije ili
napada ili aneksija teritorije ili dijela teritorije druge drzave upotrebom sile

- Bobmardovanje teritorije neke drzave od strane oruzanih snaga druge drzave

ili upotreba bilo kog oruzja od strane jedne drzave protiv teritorije druge drzave

- Blokada luka ili obala jedne drzave od starne oruzanih snaga druge drzave

- Napad oruzanih snaga jedne drzave na kopnene, pomorske ili zrakoplovne

snage, pomorsku ili zracnu flotu druge drzave

- Upotreba oruzanih snaga jedne drzave koje se s pristankom drzave prijema

nalaze na njenoj teritoriji protivno uslovima predvidjenim u sporazumu

- Radnja jedne drzave koja svoju teritoriju stavi na raspolaganje drugoj drzavi
da bi je ova iskoristila za izvrsenej akta agresije protiv neke trece drzave

- Upucivanje od strane, tj u ime jedne drzave oruzanih bandi, grupa,

neregularnih vojnika ili najamnika koji protiv druge drzave vrse akte oruzane
sile toliko ozbiljno da se oni izjednacuju sa navedenim aktima, tj predstavljaju
znacajno ucesce jedne drzave u tome. Agresivni rat je zlocin protiv
medjuanrodnog mira i svaka agresija povlaci medjunarodnu odgovornost.
Objekt zastite kod ovog krivicnog djela je mir medju narodima i njihovim
drzavama. Po svojoj prirodi ovo je krivicno djelo delicta communia, iako u
praksi ucinitelj djela mora da ima odredjeni politicki, drzavni, sluzbeni ili vojni
polozaj, svojstvo ili uticaj da bi uopste mogao da poduzme radnju ucinjenja.

9.Neizvrsavanje naredbi i presuda medjunarodnog krivicnog suda

Ovo djelo se sastoji u odbijanju da se postupi po naredbi Medjunarodnog
krivicnog suda da se lisi slobode, pritvori ili izruci tom sudu osoba protiv koje je
pokrenut krivicni postupak ili na drugi nacin onemogucavanju da se izvrsi takva
naredba ili u odbijanju izvrsenja pravosnazne i izvrsne presude Medjunarodnog
krivicnog suda ili na drugi nacin onemogucavanju izvrsenja takve presude od
strane sluzbene osobe u institucijama BiH, institucijama entiteta i institucijama
Brcko Distrika Bosne i Hercegovine. Objekt zastite je obaveza drzave da
saradjuje sa medjunarodnim institucijama, posebno Medjunarodnim krivicnim
sudom. Radnja ucinjenja je odbijanje da se postupi po naredbi ili presudi
Medjunarodnog krivicnog suda ili na drugi nacin onemogucavanju njegovog
izvrsenja. To se moze uciniti cinjenjem ( aktivnim suprostavljanjem da se
postupi po navedenim odlukama) ili necinjenjem (propustanjem da se postupi
po ovakvim obavezama uopste ili u odredjenom vremenu. Radnja ucinjenja se
odnosi na odluke Medjunarodnog krivicnog suda i one se mogu javiti u dva vida
a to su;

1.Naredba o lisenju slobode, pritvaranju ili izrzucenju individualno odredjene

osobe protiv koje je pokrenut krivicni postupak pred ovim sudom i

2. Pravosnazna i izvrsna presuda ovog suda Ucinitelj ovog djela moze biti samo
sluzbena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, njenih entiteta ili Brcko
Distrikta. U pogledu krivnje potreban je umisljaj. Za ovo djelo je propisana
kazna zatvora u trajanju od 1 god do 10 godina.