MAJA BOŠKOVIČ-STULLI

(Zagreb)

Jagić o usmenim
pripovijetkama*
1983 KNJIGA 20

UDK 398:82-3.01+881.09 + 881(091)

izvorni znanstveni rad

Vatroslav Jagić, nestor slavističke znanosti (1838—

—1923), dao je značajan doprinos studiju južnoslaven­
skih usmenih pripovijedaka u skladu s tokovima ta­
dašnjih suvremenih evropskih istraživačkih metoda, a
ujedno je puteni svoga časopisa »Archiv fiir slavische
Philologie« pridonio upoznavanju slavenskih pripovije­
daka u evropskim znanstvenim krugovima.

U svoju H i s t o r i j u književnosti naroda

hrvatskoga i srbskoga (1867) uključio je
Jagić, tragom poznate Benfeveve migracijske teorije,
opsežno poglavlje o paralelama i izvorima hrvatskih
i srpskih narodnih pripovijedaka. Cijelog je života
ostao pristašom migracijske teorije i u više je prilika
polemizirao sa starijim mitološkim koncepcijama o
postanku narodnih pripovijedaka. Jagićevo zanimanje
bilo je usmjereno prema povijesnim vezama usmene
književnosti, a u tom okviru i pripovijedaka; osobito
se zanimao za međusobne utjecaje i prepletanja knji­
ževnosti pisane i usmene u proteklim stoljećima, pri­
mjerice za paralelne motive u srednjovjekovnoj apo­
krifnoj književnosti i u novijim zapisima usmenih priča.
Posebno mjesto pripada Jagićevoj studiji o »graban-
cijašu«, putujućem kleriku čarobnjaku, koji istjeruje
zmajeve. U svome već spomenutom »Archivu« donosio
je njemačke sažetke značajnijih srpskih i hrvatskih
zbirki narodnih pripovijedaka, s komparatvinim napo­
menama Kohlera, Polivke i drugih.
12

narodna umjetnost 20 (1983) rasprave (11—24)

Jagićevi iskazi o u s m e n o m pjesništvu u n j e g o v i m ranijim djelima nose

j o š t r a g o v e r o m a n t i č k o g načina uzdizanja t o g pjesništva. Naslutit ć e m o ga u
kićenoj metaforičkoj formulaciji naslova Jagićeve mladenačke rasprave Pabirci
1
p o c v i e ć u našega n a r o d n o g a pjesničtva. P o d j e d n a k o i u pozivu iz članka u
» K n j i ž e v n i k u « da » s e nigda neotudjimo s v o j e m u « , gdje pisac u s m e n o m stva­
ralaštvu pripisuje k l j u č n u v a ž n o s t : » A k o želimo igda, d a se u mudrosti p r o ­
slavimo, izučimo ponajprije mudrost n a r o d n u ; a k o h o ć e m o , da prava ljepota
sine i z djela naših, tražimo j e na uzorih narodnih. N e b i s m o zavriedili v a n da
nas s a v ostali sviet žali, k a d b i s m o se tako izrodili, da n e o s j e ć a m o više krasnih
svojstva našega n a r o d n o g a pjesničtva i pripoviedaka, da n e u m i j e m o više shva­
titi mudrost narodne rieči i poslovica, a oštroumlje i domišljanstvo narodnih
J
zagonetaka.« U Historiji književnosti, u poglavlju o staroj srpskoj književnosti,
upućuje Jagić sa svečanim naglaskom na stoljećima zanemarivanu »veliku
k n j i g u « u k o j u j e narod » s a m svojim p e r o m upisivao svoje z g o d e i nezgode, u
k o j u j e p o l a g a o p l o d o v e d u g o v j e č n a iskustva ( . . . ) , o n a se s a m o ustmenim p r e ­
davanjem nastavljala o d oca na sina, o d djeda na u n u k a ; preinačivala se i i z ­
mjenjivala, pokraćivala i popunjala kroz m n o g o v i e k o v a , d o k se n a p o k o n p r o -
sviećeni devetnaesti v i e k na nju obazreo te naučio iz n j e čitati s v u o n u krasotu
koja bješe predjašnjim v i e k o v o m Skrivena. T o su srbske narodne pjesme, p r i p o -
3
viedke i poslovice.«
Ostavši u s m e n o m pjesništvu odan cijeloga života i posvetivši m u m n o g e
svoje stranice, Jagić m u se poslije, a v e ć i u spomenutoj Historiji književnosti
naroda hrvatskoga i srbskoga, obraćao drukčije, b e z patosa, trijezno i pozitivno
4
— kako j e M i h o v i l K o m b o l okarakterizirao Jagićev duh. U oglasu, tiskanom u
Berlinu 1875, k o j i m j e najavio i opširo iznio p r o g r a m svoga u budućnosti zna­
menitog časopisa » A r c h i v fiir slavische Philologie«, prikazao j e Jagić svoju
široku koncepciju filologije; njoj o d g o v a r a p r o g r a m časopisa, svrstan u šest
odnosno sedam točaka, prema J a g i ć e v i m pismima R a č k o m e i M i k l o š i č u : na
trećem mjestu, poslije tematike jezikoslovne i o n e o staroj književnosti, dolaze
5
»rasprave o n a r o d n i m stvarima: poeziji, pripovietkama itd.«.
U relativno rano napisanom, ali v e ć p o s v e zrelome djelu — mislim, dakako,
na Historiju književnosti — daje Jagić veliku važnost i opširan prostor usme­
noj književnosti, osobito p r i p o v j e d n o j . Upravo j e iz poglavlja o t o j tematici

* Napomena uredništva: O v a j j e r a d b i o p r o č i t a n kao r e f e r a t na z n a n s t v e n o m s k u p u Va-

troslav Jagić danas ( Z a g r e b , p r o s i n a c 1982). Ž e l e ć i da u o v o j , 1983. g o d i n i , kada s e na­
vršava s t o t i n u č e t r d e s e t peta obljetnica rođenja i šezdeseta obljetnica s m r t i Vatroslava
Jagića (1838—1923), o b i l j e ž i t e d a t u m e p r i l o g o m o J a g i ć e v u d o p r i n o s u s t u d i j u u s m e n e
k n j i ž e v n o s t i , u r e d n i š t v o »Narodne u m j e t n o s t i « o b j a v l j u j e o v a j r a d uz d o p u š t e n j e organiza­
tora znanstvenog skupa o Jagiću.
1
Pabirci po cvieću našega narodnoga pjesničtva. U : Program kraljevske gymnazije u
z a g r e b u koncem Školske godine 1861. Zagreb 1861, str. 3—21.
2
Kratak prlegleđ hrvatsko-srbske književnosti od posljednje dvie-tri godine. U : Vatro-
slav Jagić, Članci iz »Književnika« I I I . (1866). — Historija književnosti naroda hrvatskoga i
srbskoga. Djela V . J. I V . Priredio Slavko Ježić. Zagreb 1953, str. 169.
3
Historija k n j i ž e v n o s t i . . . (kao prethodna bilješka), str. 340.
4
Vatroslav Jagić, Izabrani kraći spisi. Uredio i članke sa stranih jezika preveo Mihovil
K o m b o l . Zagreb 1948, str. 13.
5
V . Jagić, Spomeni m o j e g a života, 1. Beograd 1930, str. 282, 286, i 299.
 13

maja bošković-stulli: jagić o usmenim pripovijetkama

održao Jagić, uoči objavljivanja knjige, predavanje na p r v o j j a v n o j sjednici tek

osnovane Jugoslavenske akademije. O predavanju, n a s l o v l j e n o m O paralelah
i izvorih naših narodnih pjesama i pripoviedaka, primjećuje Đ u r o Daničić u
tajničkom A k a d e m i j i n u izvještaju da o n o postavlja » p r v i tvrd temelj sravnji­
vanju naših narodnih pjesama i pripoviedaka s pjesmami i p r i p o v i e d k a m i o s ­
talih evropskih i azijatskih naroda, a tim i p r a v o m u poznavanju i d o s t o j n o m
ocjenjivanju naše narodne poezije, —• i to j e učinjeno učenošcu i d u b o k o m i
prostranom, tako da o v a j trud g. Jagića podiže našu književnost u s v o j o j struci
6
na visinu evropskih književnosti«.
Opažanje da Jagićeve p o r e d b e naših narodnih pjesama i pripovijedaka s
onima ostalih evropskih i azijskih naroda dostižu razinu tadašnje evropske
stručne literature — p o s v e j e opravdano.
U Historiji književnosti upućuje Jagić na » n a r o d n e basne, priče i p r i p o v i -
e d k e « k a o predmet svestrana proučavanja, kao » g r a d j u k o m p a r a t i v n e mitologije
i etologije«. Upućuje na »paralele u n a r o d n o m pričanju ispod Djavalagiri i H i ­
malaje d o visočina škotskih i otoka hebridskih«, na o d z i v e u našim n a r o d n i m
pripovijetkama izvorima k o d raznih istočnih naroda. M e đ u u č e n i m ljudima neki
vide u tim paralelama, k a k o kaže Jagić, » s a m o dokaze p r a d a v n e srodnosti«
(tj. mitološke izvore), d o k drugi vjeruju » u kasnije uzajimanje stranom p u t e m
književnim, k a o što n. pr. svjedoči pančatantra, stranom p u t e m ustmenoga pre­
davanja«.' Jagić se na t o m e mjestu u knjizi izražava prilično o p r e z n o , ali cijelo
n j e g o v o dalje izlaganje pokazuje da se opredijelio protiv m i t o l o š k o g tumačenja
postanka i preuzimanja pripovijedaka te da j e pristao uz B e n f e v e v u teoriju
»uzajimanja« (mi j e danas z o v e m o migracijskom), k o j o j j e ostao vjeran do
kraja života.
Istina j e , doduše, da u p o č e t n i m dijelovima Historije književnosti J a g i ć j o š
i sam vidi u n a r o d n i m pripovijetkama i pjesmama o d z v u k e stare slavenske
mitologije, pa n j i h o v i m t r a g o m tumači religiju Starih Slavena. Primjerice, kad
g o v o r i o » b o ž a n s k i m s t v o r o v i m a nižega reda«, kakvi su suđenice i rođenice,
usud i sreća, on kazuje o sreći: » b l a g a i d o b r a prikazivaše se č o v j e k u k a o
preliepa djevojka, koja zlatnu žicu prede, a ona druga k a o matora d j e v o j č u r a . «
O v e n a o k o mitske inkarnacije pronašao j e Jagić, n e spominjući izvor, u j e d n o j
poetskoj tvorevini — u bajci Usud iz zbirke V u k a Karadžića.
Ali glavna struja Jagićeva proučavanja pripovijedaka v e ć j e u t o m djelu
sva usmjerena prema B e n f e v e v o j teoriji »uzajimanja«, pa se m i t o l o š k o t u m a ­
čenje figure sreće u bajci m o ž e shvatiti kao ostatak Jagićevih prijašnjih p o ­
gleda.
Poznati sanskrtolog T e o d o r Benfev o b j a v i o j e g o d . 1859. njemački prijevod
stare indijske zbirke pripovijedaka Pančatantra (koja j e p r e m a najstarijoj
6
Prva svečana sjednica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti dne 28. srpnja
1867. Izvješće tajnikovo. »Rad«, 1 (1867), str. 58.
Jagićevo predavanje, k o j e j e dio njegove poznate knjige, nije bilo publicirano. Pogrešan
je bibliografski navod prema k o j e m u j e ono objavljeno u prvoj knjizi »Hada« (v. Vatroslav
Jagić, Rasprave, članci i sjećanja. Pet stoljeća hrvatske književnosti, k n j . 43. Zagreb 1963,
str. 23).
7
Historija k n j i ž e v n o s t i . . . (kao bilj. 2), str. 288.
8
Isto, str. 224.
14

narodna umjetnost 20 (1983) rasprave (11—24)

9
sačuvanoj recenziji n e d a v n o i u nas prevedena s izvornika). U svojoj u v o d n o j
raspravi uz prijevod djela razvija B e n f e y teoriju o indijskom podrijetlu svih
narodnih pripovijedaka izuzevši basne. Početke pripovijedaka vidi u budističkoj
poučnoj literaturi, odakle su se različitim p u t o v i m a i načinima, pisanim i u s m e ­
10
nim, pripovijetke proširile iz Indije p o Aziji i p o Evropi. T i m e j e Benfey p r e ­
nio početke pripovijedaka iz mitskih praizvora u povijesna razdoblja i udario
temelj p o r e d b e n o m proučavanju putova njihova prenošenja. N j e g o v o j e mišlje­
nje o indijskom podrijetlu pripovijedaka n e k o l i k o desetljeća dominiralo znano­
šću, da bi se poslije postepeno uvidjela jednostranost i pretjeranost takva tu­
mačenja. N o i m o d e r n i m aspektima p o r e d b e n o g istraživanja pripovijedaka, kada
je u pitanju širenje njihovih sižea i motiva, p o č e t n o j e izvorište u Benfeya.
Nas o v o m z g o d o m , dakako, ne zanima migracijska teorija sama p o sebi
pa ni pitanje koliko j e ona aktualna i prezentna s o b z i r o m na druga, danas
privlačnija pitanja vezana za usmene pripovijetke. V a ž n o n a m j e da j e Jagić
tada v o d e ć u teoriju »uzajimanja« prihvatio č i m se pojavila, i ne slučajno j e r
je njezina pozitivistička orijentacija prema prikupljanju i uspoređivanju p o d a ­
taka o srodnim m o t i v i m a pripovijedaka odgovarala n j e g o v u znanstvenom us­
mjerenju i j e r j e u j e d n o bio učenjak od formata, spreman da ukorak slijedi
znanstvene t o k o v e svoga doba.
U poglavlju Historije književnosti, n a z v a n o m Paralele i izvori našieh na-
rodnieh priča, navodi Jagić strane paralele nizu naših pripovijedaka krećući
B e n f e y e v i m tragom. Ta se Jagićeva knjiga pojavila osam godina n a k o n nje­
m a č k o g prijevoda Pančatantre, što j e za naše tadašnje prilike zaista kratak raz­
mak. No v e ć m n o g o prije, točnije i s t o d o b n o s B e n f e y e v i m djelom, Jagić se j o š
kao student zagrijao za n j e g o v u zamisao. D o k j e Jagić studirao u B e č u do
jeseni 1860, p r i k o v a o j e n j e g o v u pozornost » p o r e d b e n i studij pripovijedaka,
koji j e tada dobio zamah B e n f e y e v i m istraživanjima« — k a k o Jagić izvješćuje
u j e d n o m članku, napisanom poslije m n o g o godina. K a o gimnazijski profesor
tumačio j e đacima u Z a g r e b u važnost pripovijedaka za znanstveni studij i upu­
11
ćivao ih na Benfeya.
U svojoj privrženosti indijanističkoj migracijskoj teoriji Jagić u nas nije
ostao usamljen. T a k o j e Daničić u više prilika isticao njezinu važnost, očito u p u ­
12
ćen na nju Jagićevim tragom.
U m n o g i m z g o d a m a propagira Jagić B e n f e y e v u teoriju, p r i m j e r i c e kad
zamjerava Stojanu N o v a k o v i ć u z b o g n j e g o v a zastarjelog tumačenja dijela naših
9
Theodor Benfey, Pantschatantra. Fünf Bücher indischer Fabeln, Märchen und Erzäh­
lungen, 1—2. Leipzig 1859. Hrvatski prijevod izvornika: Pancatantra u najstarijoj sačuvanoj
recenziji Tanträkhyäyiki. Prijevod sa sanskrta, predgovor i tumačenja Zdravka Matišić. Z a ­
greb 1980.
1 0
Vidi o Benfeyevoj teoriji: Friedrich von der Leyen, Das Märchen. 4., erneuerte Auf­
lage von Friedrich v. der Leyen und Kurt Schier. Heidelberg 1958, str. 20—21 i 25—26.
Stith Thompson, The Folktale. Second Printing. N e w Y o r k 1951, str. 376—379.
M a j a Bošković-Stulli, Usmena književnost. Povijest hrvatske književnosti, k n j . 1. Zagreb
1978, str. 53—54.
11
V. Jagić und G. Polivka, Der kluge K n a b e . Ein kroatisches Märchen aus dem Kreis
»Die kluge Dirne«. »Archiv für slavische Philologie«, 27 (1905), str. 611.
121
Duro Daničić, Indijske priče prozvane Stefanlt i Ihnilat. »Starine«, 2 (1870), str. 261
i 264.
Isti, Tri stare priče. »Starine«, 4 (1872), str. 63.
 15

maja bošković-stulli: jagić o usmenim pripovijetkama

epskih pjesama s bajkovitim sadržajem kao mitske baštine i n d o e v r o p s k e iz

pradavne zajednice. Jagić p r e p o r u č u j e da bi trebalo » m j e s t o dojakošnjega, m i -
tologijskoga, principa ili bar uza nj prihvatiti i novi princip historijskoga uza-
13
jimanja«.
I u starim svojim danima, u Spomenima mojega života, Jagić će se sjećati
svoje privrženosti Benfevu, a i negdašnjih protivnika tog smjera, primjerice
K r e k a : » O n j e b i o pristalica m i t o l o š k o g pravca u tumačenju narodnih p r i p o v i ­
jedaka i narodnih tradicija, d o k s m o se Veselovski i j a držali više Benfejevskog
p r a v c a . . . « " O s v o m e prijatelju Aleksandru V e s e l o v s k o m , v e l i k o m e r u s k o m
književnom historičaru komparatistu, tvrdi Jagić i d r u g o m z g o d o m da j e » p r i ­
13
o n u o uz Benfejevski smer, koji j e dalje razvijao na s v o j u r u k u « — pri č e m u
bi »razvijanje na svoju r u k u « trebalo preciznije shvatiti k a o udaljavanje od
16
Benfevevih zamisli.
Z a samog Jagića u B e n f e v e v o j teoriji ipak nije bila od središnjeg interesa
koncepcija o indijskom podrijetlu pripovijedaka, što ga j e s v r e m e n o m sve
manje zaokupljalo, nego njezina antimitološka usmjerenost i prenošenje težišta
poredbi prema p o v i j e s n i m zbivanjima. U j e d n o j recenziji iz g o d . 1884. Jagić j e
napisao: » I z m e đ u o b j e krajnosti, tzv. mitološke interpretacije, k o j a se sada
m r g o d n o p o v u k l a (no svakako ne zauvijek, j e r i m i t o l o š k o g a i m a u narodnoj
poeziji dovoljno) i teorije uzajmljivanja, koja j e v e ć d o sada, tako sjajno za­
stupljena našim a k a d e m i k o m Veselovskim, donijela b o g a t e p l o d o v e , g o t o v o da
se zaboravilo o n o g l a v n o — t v r d o k o r n i poticaji koji dolaze iz povijesnog života
naroda...«"
Odustavši od drevnih mitoloških interpretacija u korist p o r e d b i o s n o v a n i h
na p o v i j e s n o m događanju, Jagić j e naišao i na zanimljiv folkloristički p r o b l e m :
na pitanje geneze epskih pjesama bajkovita sadržaja u odnosu prema proznim
bajkama s istim sižeom. S tog se aspekta u više m a h o v a o b r a ć a o p j e s m a m a i
bajkama tipa Zmija mladoženja. U Historiji književnosti uvjeren j e da j e epska
forma bila starija i da j e »kasniji, historijski, elemenat narodnieh pjesama
v e ć i m dielom istisnuo iz pjesničke f o r m e onu stariju sadržinu r e l i g i o z n o - m i -
tologijsku, koja pričanju dolikuje, te se p o v u k l a u p r o z u narodnieh p r i p o -
18
viedaka«.
Ali v e ć sljedeće g o d i n e (1868) Jagić otklanja to s v o j e stajalište s karakteris­
tičnom kritičnošću prema sebi: » . . . nalazim da se o v e rieči ni k a k o neslažu sa
čitavim ostalim p r a v c e m m o j e g a razlaganja; ja bih najvolio da i nijesu napi­
sane: to biaše samo j o š ostatak od predjašnjega, m i t o l o g i j s k o g a tumačenja naših
narodnih pjesama, dakle ostatak od onoga, proti č e m u se u p r a v o g o v o r i . « Sada
1 3
Jagić, Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine. Epske pjesme starijeg vreme­
na, skupio Bogoljub Petranović . . . »Rad«, 2 (1868), str. 223—228 i 230.
1 4
Spomeni . . ., 1 (kao bilj. 5), str. 309; v. i str. 311.
15
Jagić, Spomeni m o j e g a života, 2. Beograd 1934, str. 54.
1 6
O Veselovskom i njegovoj komparatističkoj metodi vidi: M . K . Azađovskij, Istorija
russkoj (ol'kloristiki, 2, Moskva 1963, str. 180—205.
J. M . Sokolov, Russkij fol'klor. M o s k v a 1941, str. 80—86.
1 7
V . Jagić, Bibliographischer Bericht. »Archiv fur slavische Philologie«, 7 (1884), str. 505.
(Prikaz knjige N. Daškeviča Byliny ob Aleše Popoviče . . .).
18
Historija k n j i ž e v n o s t i . . . (kao bilj. 2), str. 293.
15

narodna umjetnost 20 (1983) rasprave (11—24)

m u se čini da j e t o č n o baš s u p r o t n o : da j e stihija zabavnih narodnih priča k o d

nas »radi osobite naklonosti našega naroda prema epskoj poeziji takodjer na­
r o d n i m pjesništvom obladala«, da su, dakle, bajke bile prenesene i u epsku
f o r m u ; čini m u se da su » o v a k v e pjesme sa t i p o m orientalnoga pričanja mladji
t v o r o v i pjesničkoga duha našega naroda, koji su se, n a p o r e d o s prozaičkim
pripoviedanjem, i s t o m o d o n d a počeli uvlačiti u našu narodnu poeziju, o d kada
j e p o č e o propadati ili se bar potamnjivati njezin čisti mitologijski i čisti histo­
19
rijski karakter«.
N o ni m e đ u n a r o d n a migracija pripovjedačkih sižea ni pitanje o u z a j a m n o m
g e n e t i č k o m odnosu pojedinih usmenih pjesničkih skupina nisu bili središnji u
J a g i ć e v u u p o r n o m zanimanju za povijesne veze naših narodnih pripovijedaka,
predaja, legenda. N j e g o v a su traganja bila usmjerena ponajviše prema m e đ u ­
s o b n o m utjecanju i prepletanju književnosti pisane i usmene u dalekim p r o -
teklim stoljećima. S r e d n j o v j e k o v n o j j e književnosti pronalazio usmene uzore,
a usmenim pričama i pjesmama izvore literarne.
Poznato j e Jagićevo stajalište p o k o j e m u b o g u m i l s t v o » p o d u p i r a š e a p o ­
krifnu književost p r e m a načinu narodnog mišljenja«, d o k se narodna poezija s
tim knjigama z b o g srodnih elemenata tako izmiješala » d a j e koji put teško
20
razlučiti, što j e p r a v o n a r o d n o pričanje, što li iz tieh izvora crpeno«. Jagić
upućuje na miješanje elemenata n a r o d n o g vjerovanja s kršćanskim motivima,
na biblijske pripovijesti k o j e su p u t e m apokrifne književnosti ušle u narodno
21
pričanje.
Ljetopis popa Duki jamna za Jagića j e »najstarije izravno svjedočanstvo o
22
davnašnjem pjevanju i pričanju našega naroda«. Danas z n a m o da j e pretjerano
tražiti izravni i z v o r Ljetopisu u u s m e n o m pjesništvu i da su se u takvu shva­
ćanju očitovali tragovi nekadašnjega r o m a n t i č k o g preuveličavanja dosega tog
pjesništva; ali j e ipak v r l o vjerojatno da u Ljetopisu ima i o d z v u k a usmenih
kazivanja, pa Jagić p o svoj prilici s p r a v o m upućuje na usmeno postanje naziva
23
nekih lokaliteta.
U nabožnoj literaturi srednjeg vijeka i potonjih stoljeća, u zbirkama p r o p o ­
vijedi i p o u č n i h egzempla, tzv. » p r i l i k a « , u »fratarskim k n j i g a m a « , k a k o ih j e
nazvao, pronašao j e Jagić » j e d n o b o g a t o v r e l o n a r o d n o g a pripoviedanja«,
24
pronašao j e » p r i č e , k o j e su danas p r a v e narodne«.

1 9
Jagić, Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine . . . (kao bilj. 13), str. 227—228 i
226.
Nakon više godina, prikazujući Maretićevu studiju Kosovski junaci i događaji u narodnoj
epici, Jagić ponovno iskazuje misao »da je narodna epika predstavljala takvu snagu narodnog
duha, da su u toku vremena i same narodne skaske dobivale epski oblik« (Jagić, Izabrani kraći
spisi, str. 495). (Ovaj j e Jagićev osvrt bio prvi put objavljen na n j e m a č k o m u »Archivu« 12,
1890. U citatu, koji ovdje donosimo prema K o m b o l o v u prijevodu, Jagić j e u originalnom tek­
stu upotrijebio njemački termin Volksmarchen; umjesto K o m b o l o v a prijevoda skaska bolji bi
bio naš naziv bajka ili pripovijetka.)
2
" Historija k n j i ž e v n o s t i . . . (kao bilj. 2), str. 269.
2 1
Isto, str. 275.
2 2
Isto, str. 295.
2 3
Isto, str. 295—296.
O vezama Ljetopisa popa Dukljanina s usmenim pjesništvom govori se opširnije u
m o j o j Usmenoj književnosti, 1978. (kao bilj. 10), str. 70—73.
2 4
Historija književnosti . . ., str. 288—289.
 maja bošković-stulli: jagić o usmenim pripovijetkama

Iz m n o g o b r o j n i h primjera takvih veza što ih j e nastojao ustanoviti bit će

ovdje spomenute neke.
G o v o r e ć i o apokrifnim » b a j k a m a « ( o č i t o : bajanjima, basmama, zaklinjanji­
ma) p o p a Jeremije protiv tresavica, nežita i si. te o r u s k o m pričanju o I r u d o v i m
kćerima »lihoradkarna«, pretpostavio j e Jagić » a bit ć e za cielo štogod slična i
25
u nas na j u g u « ; pri t o m j e s p o m e n u o primjer kazivanja o tresavici. Naslućivao
je, ali nije p o u z d a n o z n a o za kazivanja o Irudici — k o j a su u m e đ u v r e m e n u ,
ponajviše u Dalmaciji, zabilježena u više prilika u oblicima usmenih predaja
26
i zaklinjanja.
Iscrpno se Jagić p o z a b a v i o u d v a m a h a t e m o m o o t m i c i žene cara S o l o m u n a
u staroj ruskoj književnosti i njezinim o d j e c i m a u r u s k i m e p s k i m pjesmama
bilinama te, na d r u g o j strani, n a r o d n i m pričama o S o l o m u n u iz z b i r k e V u k a
Karadžića. (Jedna gobela u kao a druga iz kala i j o š n e k e ) . N a temelju izrazite
sličnosti ruskih tekstova s n a š o m u s m e n o m p r i č o m o S o l o m u n u , k o j o j j e p o d r i ­
jetlo očito literarno, Jagić j e zaključio da su i u staroj srpskoj književnosti
m o r a h postojati tekstovi s a n a l o g n o m s o l o m u n s k o m t e m o m , p a su j e odatle
preuzele naša usmena tradicija i ruska književnost. U s m e n e p r i p o v i j e t k e n o v o ­
ga d o b a poslužile su pri tome Jagiću k a o indicija o i z g u b l j e n i m djelima srednjo­
v j e k o v n e književnosti. ( » . . . to će biti za cielo istina, a k o r e k n e m o , da se o
S o l o m u n u nije u nas samo naustice pričalo, n e g o d a j e bilo, a valja da j o š i
sada i m a takvih priča i u rukopisnih z b o r n i c i h . . . - K ) . 2 7

U s m e n i m legendarnim p j e s m a m a tipa Ognjena Marija u paklu p r o n a š a o j e

28
Jagić podrijetlo u apokrifu. Budući da ta tema, k o l i k o z n a m o , n e nailazi u
u s m e n o m e p r o z n o m obliku, n e treba j e o v d j e bliže razmatrati.
Iz hrvatskoga glagoljskog rukopisa iz g o d . 1468, p o z n a t o g danas k a o Pe-
trisov zbornik, o b j a v i o j e Jagić tekst koji pripada žanru »pitanja i o d g o v o r i «
a o b u h v a ć a , uz ostalo, n e k o l i k o apokrifnih dualističkih pričica o postanku ži­
votinja — puha i m e d v j e d a te vještica i v u k o d l a k a . T e pričice imaju sve d o
danas srodne paralele u u s m e n o m pričanju našega naroda. J a g i ć e v u o k u , u v i j e k
b u d n o m i o t v o r e n o m p r e m a prožimanju pisane s r e d n j o v j e k o v n e i n o v i j e us­
m e n e književnosti, nisu te veze p r o m a k l e , p a j e i s t o m z g o d o m d o n i o i suvre­
m e n u usmenu priču o t o m e k a k o j e vrag n a p r a v i o vuka, ah ga b e z b o g a nije
m o g a o oživiti, priču analognu onoj iz glagoljskog rukopisa o postanku m e d ­
2
vjeda. ' Jagić tada nije znao da j e naišao n a trag j e d n o j o d najstarijih zapisa­
nih dualističkih priča o stvaranju životinja i najstarijemu p o z n a t o m zapisu
priče s opisanim sadržajem — što upućuje na j u ž n o s l a v e n s k e prostore, g d j e su

2 5
Isto, str. 272—273.
2 6
Prozna kazivanja o Irudici i navedene varijante vidi u m o j o j zbirci: Usmene pripo­
vijetke i predaje s otoka Brača. »Narodna umjetnost«, 11—12 (1975), tekstovi br. 84 i 87 i bilj.
na str. 148. (Isto: »Brački zbornik«, 11, 1975).
2 7
Historija k n j i ž e v n o s t i . . . , str. 277—279 (citat na str. 278).
Kršćansko-mitologijski sloj u ruskoj narodnoj epici. U : Izabrani kraći spisi (kao b i l j .
4), str. 122—131.
2 8
Historija književnosti . . ., str. 276—277.
V . Jagić, Prilozi k historiji književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. » A r k i v za p o -
vjestnicu jugoslavensku«, 9 (1868), str. 109—U9.
2 8
Prilozi . . . (kao prethodna bilješka), str. 107—109.

2 NARODNA UMJETNOST
13

narodna umjetnost 20 (1983) rasprave (11—24)

nastala takva dualistička pričanja. O t o m e sam opširnije pisala na d r u g o m e

5
mjestu. "
U s r e d n j o v j e k o v n o j Aleksandridi pronalazi Jagić motive koji su poslije
31
odjeknuli u u s m e n o m pričanju, a u pričanjima o Trojanu i Dukljaninu p r e ­
poznaje n a r o d n o sjećanje na rimske careve Trajana i Dioklecijana, k o j e se s
v r e m e n o m stopilo s v j e r o v a n j e m o ukletim duhovima, n o nije uvjeren jesu li
32
priče i p j e s m e o njima » b a š književnim p u t e m d o p r l e u narod«.
Spominjući pripovijetku iz srpskoga rukopisa 16. stoljeća, k o j u j e objavio
Daničić u 4. knjizi »Stajrina« (v. bilj. 12), sa sižeom analognim Karadžićevoj
bajci Usud, Jagić j o j utvrđuje izvor u grčkoj homiliji, ali on ujedno pretpostav­
33
lja da se pisac, uz male preinake, poslužio u s m e n o m bajkom.
O v o J a g i ć e v o sagledavanje v j e k o v n o g obostranoga kretanja iz usmenog
pričanja u književnost i iz književnosti u u s m e n o pričanje značajno j e za nje­
g o v u metodu.
Jedina Jagićeva posebna opsežna rasprava s tematikom iz narodnih priča
i ujedno j e d n a o d najboljih njegovih studija bavi se pričanjem o đaku gra-
34
bancijašu.
Na temelju petnaestak primjera predaja, pretežno hrvatskih kajkavskih i
nekih susjednih slovenskih, prema zapisima Matije Valjavca, raspravlja Jagić
o podrijetlu čudnih pričanja o p o z o j i m a (zmajevima), g o l e m i m čudovištima što
leže u m o č v a r a m a ili jezerima, k o j e m o ž e protjerati samo grabancijaš, odrpani
putujući klerik, đak trinaeste škole, p o m a l o svećenik i p o m a l o čarobnjak. Ja-
gića n e zanimaju živa uobličenja tih priča i p r e m d a j e n a p o m e n u o da u pri­
l o g u priopćuje originalne tekstove, njih, na žalost, nema. A l i j e zato u rasprav­
ljanje o podrijetlu tih priča ugradio najviše d o m e t e svoje erudicije i s p o s o b ­
nosti povezivanja činjenica. Uputio j e na postanak tih predaja p o d crkvenim
utjecajem: s j e d n e se strane p r e k o prastarih mitoloških predodžbi o p o z o j i m a
preslojilo c r k v e n o p o i m a n j e zmaja k a o utjelovljenja vraga, s druge su p a k
strane svećenici s v o j i m egzorcističkim postupcima, kao i tajanstvenim glasina­
ma o d a l e k o m školovanju, potakli n a r o d n o vjerovanje o s v o j i m čarobnjačkim
moćima.
U o v o j raspravi, kao i inače često, Jagiću j e d o toga da demistificira shva­
ćanja koja podrijetlo narodnih tradicija traže j e d i n o u pradavnoj mitologiji.
3 0
Vidi m o j prikaz knjige: Hannjost Lixfeld, Gott und Teufel als W e l t s c h ö p f e r . . . , »Na­
rodna umjetnost«, 10 (1973), str. 439—444. Prikaz sadržava na str. 442—444. dopunsku građu s
našeg područja s primjerima usmenih predaja o dualističkom stvaranju životinja. Sažeto se o
tim srednjovjekovnim i novijim usmenim predajama govori i u m o j o j Usmenoj književnosti,
1978. (kao bilj. 10), str. 75.
3 1
Historija k n j i ž e v n o s t i . . ., str. 281—282.
Prikazujući u »Archiv für slavische Philologie«, 3 (1879) na str. 734. knjigu Stojana N o -
vakovića Pripovetka o Aleksandru Velikom u staroj srpskoj književnosti, upozoruje Jagić na
narodno kazivanje o dvjema ruševinama u Srbiji, gdje su, prema pričanju, poginula dva cara
— Darije i Porije — što j e pučka aluzija na Aleksandriđu.
3 2
Historija književnosti . . ., str. 283—284.
3 3
V . Jagić & K. Köhler, A u s dem südslavischen Märchenschatz. »Archiv für slavische Phi­
lologie«, 5 (1881), Str. 74.
3 4
Vatroslav Jagić, Die südslavischen Volkssagen von đem Grabancijaš dijak und ihre
Erklärung. »Archiv für slavische Philologie«, 2 (1877), str. 437—481.
K o m b o l o v hrvatskki prijevod: Južnoslavenske narodne priče o grabancijašu dijaku i
njihovo objašnjenje. U: Jagić, Izabrani kraći spisi (kao bilj. 4), str. 177—206. (Naziv Volkssagen
glasi u prijevodu priče. Adekvatniji bi bio termin predaje.)
 maja bošković-stulli: jagić o usmenim pripovijetkama

» O v d j e nam, kako će se vidjeti, udara v r l o jasno u oči j e d a n o d onih slučajeva

gdje se podrijetlo narodnog vjerovanja temelji na utjecaju odozgo, to jest d o ­
lazi od o n o g sloja, k o j e m u narod i inače zahvaljuje p o u k u u v j e r o v a n j u i praz­
novjerju, dakle u g l a v n o m o d svećenstva. Utoliko se i iz o v o g a kruga priča
m o ž e p o n o v n o vidjeti, k a k o su različiti putovi, k o j i m a se stvara 'narodna m i ­
35
tologija'.«
O v o J a g i ć e v o ironiziranje » n a r o d n e mitologije«, spomenute m e đ u n a v o d ­
nicima, i pronalaženje dohvatnijih i mlađih povijesnih izvora nekima p r i v i d n o
d a v n i m pretkršćanskim vjerovanjima p o t p u n o j e umjesno i u m j e s n o j e što
pronalazi poticaje za postanak tih priča u c r k v e n i m p r o p o v i j e d i m a i n a b o ž n o m
štivu te u p u č k o m viđenju svećeničkih postupaka. N o , ipak nije posrijedi tek
»utjecaj o d o z g o « (»Beeinflussung v o n o b e n « ) , k a k o se izrazio Jagić. Jer čudesna
je vjerovanja i pričanja o p o z o j i m a i grabancijašima s v o j o m maštom stvorio
sam narod, n e samo p o d utjecajem odozgo, n e g o u p r a v o stoga j e r j e te utjecaje
primao i tumačio na svoj vlastiti mistični, tek napola kršćanski, k r o z duga sto­
ljeća uvijek p o m a l o poganski način, i stvarao j e tako s v o j u » m i t o l o g i j u « , makar
ona i ne bila prastara.
Etimologiju naziva grabancijaš i vrzino kolo protumačio j e Jagić također
demistifikatorski, povezavši i h s talijanskim p o j m o m negromanzia o d n o s n o
36
gramanzia u značenju čaranje i sa s r e d n j o v j e k o v n i m č a r o b n j a k o m Vergilijem.
Jagiću pripadaju i m n o g i vrijedni informativni prilozi o usmenim p r i p o ­
vijetkama što ih j e sustavno donosio u s v o m e » A r c h i v für slavische Philologie«.
M e đ u njima su Jagićevi iscrpni njemački sažeci pripovijedaka, objavljivani p o d
n a s l o v o m Iz južnoslavenskog pripovjednog blaga, k o j i m a j e o b u h v a t i o zbirke
Jovana V o j i n o v i ć a , V u k a Karadžića i Đ o r đ a K o j a n o v a Stefanovića, uz p o ­
redbene n a p o m e n e dijelom vlastite (ukoliko se o d n o s e na južnoslavenske zbir­
ke) i one m e đ u n a r o d n e Reinholda Köhlera, tadašnjega v o d e ć e g e v r o p s k o g k o m -
37
parativnog poznavaoca narodnih pripovijedaka.
Uz prikaz V o j i n o v i ć e v e zbirke Jagić j e d o n i o i bibliografski pregled dota­
dašnjih objavljenih zbirki hrvatskih i srpskih narodnih pripovijedaka u p o s e b ­
38
nim izdanjima i časopisima.

3 5
Izabrani kraci spisi, str. 177.
3 6
Po mišljenju M . Buđimira riječ grabancijaš nema veze s negromancijom, nego j e na­
stala prema grčkoj riječi gramateia = pisarija (v. Milan Budimir, Vampirizam u evropskoj
književnosti. »Anali Filološkog fakulteta«. Beogradski univerzitet, 6 (1966), str. 272).
Jagićeva rasprava o grabancijašu dijaku dala j e poticaj nekolicini autora da se poslije
njega pozabave istom t e m o m :
Oskar Asböth, Der Garabonczäs diäk nach der Volksüberlieferung der Magyaren.
»Archiv für slavische Philologie«, 4 (1880), str. 611—627.
M . Gaster, Scholomonar, d. i. der Garabancijaš dijak nach der Volksüberlieferung der
Rumänen. »Archiv für slavische Philologie«, 7 (1884), str. 281—290.
Marcel Vidačić, Izvori priče: »Grabancijaš dijak«. »Nastavni vjesnik«, 21 (1913), br. 5,
str. 321—342.
Leopold Kretzenbacher, Teufelsbündner und Faustgestalten im Abendlanđe. Klagenfurt
1968. (o grabancijašima: str. HO—119; v. i m o j prikaz: »Narodna umjetnost«, 5—6, 1968, str. 628—
—630).
3 7
V. Jagić & R. Köhler, A u s dem südslavlschen Märchenschatz. »Archiv für slavische
Philologie«, 1 (1876), Str. 267—289; 2 (1877), Str. 614—641; 5 (1881), Str. 17—79.
3 8
» A r c h i v . . .« 1, str. 268—280; vidi i dopunu na str. 577. Jagić je tim pregledom obuhvatio
sve do tada objavljene hrvatske i srpske posebne zbirke narodnih pripovijedaka, a znatnim
dijelom i one iz časopisa.
20

narodna umjetnost 20 (1983) rasprave (11—24)

V e ć desetak godina prije t o g a (u » K n j i ž e v n i k u « g o d . 1866) donosi Jagić

pregled d o tada objavljenih hrvatskih i srpskih narodnih pripovijedaka i izriče
svoj zreli kritički odnos p r e m a zapisima, koji j e j o š i danas aktualan: » U naših
p o v r e m e n i h listovih ukaže se kad tad p o k o j a [narodna pripovijetka, M . B.-SJ,
ali riedko onako, kako bi se podudaralo s načeli kritičkimi; nigda b o nismo
sigurni, koliko j e u pripoviedanju rieči i izrjeka u p r a v o narodnih, k o l i k o li
u m o v a n j a o d onoga, koji j e p r i p o v i e d k u zapisao. Osim toga s k o r o nigda se n e -
kaže, gdje j e t k o p r i p o v i e d k u č u o i o d k o g a ; pripovieda li se o n a j o š i sada, i
w
kojom prigodom itd.«
O s i m cjelovitih pregleda priča iz zbirki, prikazivao j e Jagić u » A r c h i v u « i
pojedinačne naše pripovijetke i predaje kad su m u se činile zanimljivima; da­
v a o i m j e dijelom vlastiti komentar, u z m e đ u n a r o d n e p o r e d b e n e n a p o m e n e
Reinholda Kohlera, k o j e g a j e poslije smrti nadomjestio Jifi Polivka.™ O b i č n o
se Jagić z a d o v o l j a v a o iscrpnim prepričavanjem sadržaja pripovijetke. N o kat­
kada j e o b j a v l j i v a o i cijeli tekst u originalu. T a k o j e u 27. knjizi » A r c h i v a «
o b j a v i o bajku Mudri dečak iz zagrebačkoga litografiranog đ a č k o g lista »Liljan«
što ga j e u r e đ i v a o H u g o Badalić.
K o z m o g o n i j s k u priču o D a b o g u d o n i o j e Jagić u originalu i n j e m a č k o m
p r i j e v o d u . Smatrao j u j e značajnom z b o g relikta imena pretkršćanskoga j u ž n o ­
slavenskog b o g a D a ž d ' b o g a u u s m e n o m pripovijedanju, imena u k l o p l j e n o g u
41
kasniju dualističku b o g u m i l s k u tradiciju.
M i n e m o ž e m o razmatrati ispravnost teze o D a ž d ' b o g u k a o slavenskom
božanstvu, ali j e za Jagićevo znanstveno poštenje i objektivnost značajno da
j e usprkos s v o j o j velikoj skeptičnosti prema mitološkim interpretacijama priču
o D a b o g u prihvatio k a o autentičnu kad m u se činilo da za t o p o s t o j e d o v o l j n e
potvrde.
Treba b a r k r a t k o spomenuti i kritičke prikaze zbirki pripovijedaka i stu­
dija o njima, g o t o v o svega značajnijeg što se pojavilo na slavenskom tlu, o
č e m u j e referirao d i j e l o m s a m Jagić, a dijelom su t o činili drugi istaknuti sla­
visti, suradnici » A r c h i v a « , u i m p o z a n t n i m bibliografskim izvještajima kroz sva
godišta časopisa.
M e đ u prikazima zbirki pripovijedaka s p o m e n u t ću osvrte na d v i j e knjige
Predaja i bajki južnih Slavena (Sagen und Marchen der Sudslaven) Friedricha
Kraussa. Prikazi su iz pera V e s e l o v s k o g a i Jagića, uz p o r e d b e n e n a p o m e n e
42
Gustava Mevera. Veselovski i Jagić oštro zamjeravaju Kraussu z b o g n e p o u z -

M
Jagić, Kratak priegleđ . . . (kao bilj. 2), str. 170.
4 0
Takvi su ovi prilozi u »Archiv für slavische Philologie«: V . Jagić, mit A n m e r k u n g e n
von R. Köhler, Eine serbische Kuhhautsage. » A r c h i v . . .«, 1 (1876), str. 153—155.
V . Jagić und Reinhold Köhler, Eine Midas-Sage in bosnischer Fassung. » A r c h i v . . .«,
14 (1892), Str. 148—150.
V. Jagić und G. Polivka, D e r kluge Knabe (kao bilj. 11). » A r c h i v . . . « , 27 (1905) str 611
—629.
4 1
Vatrosslav Jagić, Mythologische Skizzen. II. Dazdbbogi — Dažbog — Dabog. »Archiv
. . . « , 5 (1881), str. 1—14; isti: Ein Nachtrag zur Frage über Dabog. Ibid., str. 166—167. Vidi i:
Jagić, S p o m e n i . . . , 1 (kao bilj. 5), str. 370.
4 2
A . Wesselofsky und Gustav Meyer, Sagen und Märchen der S ü d s l a v e n . . . . 1, von
Friedr. S. Krauss. »Archiv . . . « , 7 (1884), str. 309—319.
V . Jagić, Bibliographischer Bericht. (F. S. Krauss, Sagen und Märchen der Südslaven,
2). »Archiv . . .«, 8 (1885), Str. 353—355.
 21

maja bošković-stulll: jagić o usmenim pripovijetkama

danosti tekstova pripovijedaka, k o j e j e on olako ispravljao i dopunjavao. Jagić

se zalaže za vjeran oblik teksta radi znanstvene pouzdanosti, ne dopuštajući da
43
se original » p r e o b l i k u j e , uljepšava, kompletira i si.«. Vaselovski analizira i
razloge z b o g kojih j e autentičnost teksta važna za b u d u ć e istraživače: » d o k u ­
čiti način spajanja različitih m o m e n a t a u samoj pripovijeci, l o g i k u njezine p o ­
vezanosti (Kraussove 'misaone s k o k o v e ' ) , j e d n o m riječju m o r f o l o g i j u p r i p o v i ­
jetke, što se m o ž e postići s a m o t o č n i m zapisima, a ne m e đ u s o b n i m prislan j a -
44
njima tekstova i prepjevavamjem«.
Jagić j e u s v o m e prikazu izrekao i sud o n a r o d n i m pripovijetkama iz zbirki
Mijata Stojanovića, o k o j i m a s p r a v o m misli da nisu autentično donesene. V e ć
i m n o g o godina prije o v o g osvrta Jagić j e izrazio sumnju u pouzdanost Stoja-
45
novićevih tekstova narodnih pripovijedaka.
Jagić j e j o š d o s p i o da u 35. knjizi » A r c h i v a « g o d i n e 1914. napiše osvrt, da­
kako izvanredno pohvalan, na prvu knjigu B o l t e o v i h i Polivkinih N a p o m e n a
44
uz dječje i kućne bajke braće G r i m m . U t o m osvrtu žali Jagić što p o r e d b e n o
proučavanje pripovijedaka u Slavena v e o m a zaostaje za skupljanjem građe i
iskazuje želju da P o l i v k a p o r e d b e n o prikaže n a r o d n e pripovijetke na temelju
k o j e slavenske zbirke. Ta j e Jagićeva želja u t o m času bila izrečena donekle
prekasno j e r j e komparativni studij pripovijedaka v e ć ušao u fazu izrade m e ­
đunarodnih kataloga bez posebna etničkog polazišta: u to j e v r i j e m e b i o v e ć
47
objavljen A a r n e o v prvi međunarodni katalog tipova pripovijedaka.
N o bilo bi n e p r a v e d n o i suprotno temeljnim Jagieevim shvaćanjima pret­
postavljati da j e o n kao nestor slavenske filologije o č e k i v a o o d p o r e d b e n o g
pregleda slavenskih pripovijedaka uputu na slavenske zajedničke davne k o ­
rijene pripovijedaka, zapravoi n e k u n o v u slavensku » m i t o l o g i j u « . N j e m u j e
bilo do p o r e d b e i do uvida u m o g u ć e veze o n d j e gdje o n e postoje. K a o u sve­
mu, tako j e i u tim pitanjima povijesnim vezama d a v a o prednost pred mitski
shvaćenom zajedničkom baštinom. U istom j e svesku » A r c h i v a « , prikazujući
K a s u m o v i ć e v u studiju o narodnim poslovicama, napisao i o v o : » S poslovicama
bit će, naime, slično k a o i s narodnim pripovijetkama, gdje geografske z o n e
4
imaju m n o g o v e ć u važnost o d etničke srodnosti.« *
Iz svega što j e rečeno proizlazi da j e J a g i ć e v o zanimanje za usmene pri­
povijetke i predaje bilo usmjereno prema traganju za historijskom prošlošću

4 3
»Archiv« 8 (kao prethodna bilješka), str. 354.
4 4
»Archiv« 7 (kao bilj. 42), str. 310.
4 5
N a već spomenutome m j e s t u Kratkog priegleda . . . (v. bilj. 39).
Sam Mijat Stojanović opisao je u pismu Ljudevitu G a j u godine 1846. s v o j rad oko pri­
povijedaka ovako: »Zabavljam se sastavljanjem naših prostih pripovestih; sabiram ih; i z đ e -
lavam; izgladjivam; krojim; šijem, param, čupam, sadim, uredjujem ili ostavljam onako kako
jest u ustih puka.« (Josip Horvath i Jakša Ravlić, Pisma Ljudevitu G a j u . »Građa za povijest
književnosti hrvatske«, 26 (1956), str. 435.)
4 6
V . J., A n m e r k u n g e n zu den Kinder- und Hansmärchen der Brüder G r i m m . N e u bear­
beitet von Johannes Bolte und Georg Polivka. Erster Band . . . »Archiv . . .«, 35 (1914), str. 269—
—273.
4 7
Antti Aarne, Verzeichnis der Märchentypen. »FF Communications«, No. 3, Helsinki
1910.
4 8
V . J., Hrvatske i srpske narodne poslovice, spram grčkih i rimskih poslovica 1 krila­
tica. Napisao Dr. Ivan Kasumović . . . »Archiv . . .«, 35 (1914), str. 282.
22

narodna umjetnost 20 (1983) rasprave (11—24)

pripovijedaka — bilo traženjem paralela motivima i sižeima, bilo utvrđivanjem

uzajamnoga p o v i j e s n o g djelovanja književnosti pisane i usmene. Same p r i p o ­
vijetke k a o književne kreacije manje su ga zaokupljale. Bilo j e to u skladu
s pozitivističkom znanošću njegova doba i s o s o b n i m Jagićevim sklonostima.
N o da j e o n i za stvaralačku dimenziju folklora i m a o o t v o r e n sluh i da j e d o b r o
znao da j e preuzimanje m o t i v a tek polazište a ne krajnje dostignuće usmene
književnosti, pokazat će dva citata, k o j i m a zaključujem izlaganje.
Utvrđujući k a k o j e m n o g o š t a od onoga što se donedavna u usmenoj tra­
diciji smatralo samostalnim i z u m o m nacionalnog duha, zapravo oponašanje
stranih uzora, Jagić naglašava da pri t o m » i p a k v r l o često d o l a z i m o u položaj
4
da se j o š više d i v i m o o b l i k o v n o j snazi narodnog duha«. '
I slična Jagićeva m i s a o : » Z n a m ja, da će se m n o g o m u od naših ljudi č u d ­
novato činiti, kad m u se r e č e : sadržaj o v e ili one narodne pjesme ili p r i p o v i e d -
ke nije originalna invencija našega naroda, a nije ni ostatak od b o g zna k a k o v a
staroga vjerovanja iz poganskih vremena, n e g o j e o n o priča, koja se raznimi
putevi u historijsko d o b a iz azijskoga istoka k nama doselila. (.. .) A l i ja bih
se usudio na to o d g o v o r i t i , da o p r a v d a m sebe i da narod naš obranim od svake
krivde, d a p o m o j e m uvjerenju u p r a v o u t o m e i stoji sila n j e g o v a pjesničkoga
duha, što j e kadar o d uzajmljene gradje tvoriti o n a k o divne u m o t v o r i n e ( . . . ) ;
što se n j e g o v plastički duh nezadovolji tiem, da samo pripovieda priču onako,
kako j e j e d n o m čuo, v e ć j e udesi čak u pjesmu, u kojoj su motivi strani p o -
50
miešani s reminiscencijami iz n a r o d n e prošlosti.«

4
> Kršćansko-mitologijski sloj (kao bilj. 27), str. 104.
5 1
Prikaz Petranovićeve knjige (kao bilj. 13), str. 225.
 23

maja bošković-stulli: jagić o usmenim pripovijetkama

MAJA BOŠKOVIĆ-STULLI

VOLKSERZÄHLUNGEN BEI V A T R O S L A V JAGIĆ

Zusammenfassung Vatroslav Jagić, der Nestor slawistischer Wissenschaft

(1838 — 1923), lieferte dem Studium südslawischer Volkser­
zählungen einen bedeutenden Beitrag, wobei er den damals
in Europa vorherrschenden Forschungsmethoden folgte.
Durch die Herausgabe der Zeitschrift »Archiv für slawische
Philologie« verhalf er den slawischen Erzählungen, in den
europäischen wissenschaftlichen Kreisen zur Kenntnis ge­
nommen zu werden.
In sein Werk H i s t o r i j a k n j i ž e v n o s t i naroda
hrvatskoga i s r p s k o g a (1867) schloß Jagić, indem er
der bekannten Migrationstheorie von Benfey folgte, umfas­
sende Studien über die Ursprünge kroatischer und serbischer
Volkserzählungen und die entsprechenden internationalen
Parallelen ein. Sein ganzes Leben lang blieb er Anhänger
der Migrationstheorie und polemisierte wiederholt mit den
älteren Auffassungen, die den mythologischen Ursprung von
Volks er zählungen vertraten. Jagićs Interesse galt den ge­
schichtlichen Verbindungen mündlicher Dichtung, und in
diesem Zusammenhang betrachtete er auch die Erzählungen.
Seine Aufmerksamkeit widmete er insbesondere den gegen­
seitigen Beeinflußungen und Verflechtungen geschriebener
und mündlicher Dichtung vergangener Jahrhunderte, bei­
spielsweise den parallelen Motiven in den mittelalterlichen
apokryphischen Schriften und in den neueren Aufzeichnun­
gen mündlicher Erzählungen. Eine besondere Stellung
nimmt seine Studie über dem »grabancijaš« ein, dem fahren­
den Schüler, dem Zauberer, der Drachen auszutreiben pfleg­
te. In dem erwähnten »Archiv« brachte er deutsche Zusam­
menfassungen bedeutender Sammlungen mit serbischen und
kroatischen Volkserzählungen, die von vergleichenden An­
merkungen von Köhler, Polivka und anderen begleitet
waren.
Jagićs Interesse für Volkserzählungen und Sagen das
vorwiegend der geschichtlichen Vergangenheit galt — sei
es, daß es sich um die Suche nach den parallelen Erschei­
nungen in den Motiven und Stoffen handelte oder um die
Feststellung von gegenseitiger geschichtlicher Verflechtung
narodna umjetnost 20 (1983) rasprave (11—24)

zwischen der geschriebenen und mündlichen Dichtung —,

folgte der damals vorherrschenden positivistischen Orientie­
rung in der Wissenschaft seiner Zeit und seinen presönli-
chen Neigungen. Auf diesem Gebiet hinterließ er eine dau­
ernde Grundlage für zukünftige Untersuchungen.

(Prijevod: Maja Häusler)