Amartya Sen

IDENTITET I NASILJE
ILUZIJA SUDBINE
Komentari na Identitet i nasilje
Amartye Sena

“Amartya Sen posjeduje rijedak spoj velikog intelekta i potpune osobne ljud-
ske angažiranosti. Kao izvanredan školovani um, on u ovoj knjizi nikad,
propovijedajući s tih visina, nije podlegao isključivosti prevladavajuće kate-
gorizacije, što je njegova teza suvremenog ljudskog propadanja. Ova knjiga
oslobađa od one mučne militarističke teorije, ‘rata civilizacija’, gdje ne pre-
ostaje drugo nego vječni sukob između Njih i Nas. Sa svojom majstorskom
prozom, neusiljenom učenošću i ironičnim humorom, Sen je jedan od rijet-
kih svjetskih intelektualaca u kojeg se možemo uzdati da će nam razjasniti
našu egzistencijalnu zbrku: jer, prema Yeatsu: ‘Znamo samo što vidimo /
Jedni druge na ovome svijetu.’”
– Nadine Gordimer, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 1991.

“Amartya Sen jedini je pozvan istražiti središnju zagonetku našeg vremena.

Od 1947., kada je bio svjedokom eksplozivnom identitetu nasilja oko podje-
le Indije, preko divljaštva identiteta kojem sam svjedočila u Bosni, Ruandi,
Palestini i Sudanu, do današnjeg rata između ekstremnog islama i Zapada,
naš svijet vapi za rješenjima. Amartya Sen propituje i ispravlja konvencio-
nalnu mudrost pronalazeći nove odgovore.”
– Christiane Amanpour, CNN

“Sen je više od svih azijskih mislilaca naglasio ideju kako je sloboda ne-
odvojiv dio azijske tradicije. Uspješno je demaskirao tezu ‘azijskih vrijed-
nosti’ koja je mnoge Azijce navela na vjerovanje da sloboda nije ukorije-
njena u njihovoj kulturi. Sen je najistaknutiji zagovaratelj slobode u Aziji
današnjice.”
– Anwar Ibrahim, autor The Asian Renaissance


“Amartya Sen daje lucidnu i uvjerljivu kritiku današnjih trendova u ko-
munitarističkom i kulturnom mišljenju, ističući za nas, na način na koji
samo učenjak njegove podrijetla i obrazovanja može, kompleksnost i multi-
dimenzionalnost modernog identiteta.
– Francis Fukuyama

“Sen pruža kritički uvid u ključno doba. Identitet i nasilje iznosi na vidjelo
kompleksnosti kojima se ljudi definiraju, pokazuje veliko razumijevanje za
dijelove svijeta za koje se inače vežu jednobojni stereotipi, dok ova nijansi-
rana rasprava pruža ispravniji način raspravljanja o identitetima, nasilju i
put ka mirnijem svijetu. Ova knjiga pridonosi trenutačnoj raspravi oko rata
i mira te Senove osobne priče i opažanja nastavljaju obogaćivati intelektual-
nu teoriju potrebnom dozom čovječnosti.”
– Zainab Salbi, predsjednica organizacije Women for Women International
i autorica Between Two Worlds

“Svojom karakterističnom oštroumnošću i osjetljivošću, Amartya Sen nam

je podario uvid u razumijevanje ljudskog ponašanja. On ukazuje na ogra-
ničene pristupe identitetu koji sputavaju pojedince, koji prečesto vode do
sektaških i drugih vrsta sukobljavanja. Njegov poziv za priznavanje ‘mno-
gostrukosti ljudskog identiteta’ veliki je početni korak prema mirnijem i
pravednijem svijetu.
– James D. Wolfensohn, bivši predsjednik Svjetske banke

“Nije slučajnost da se autor knjige Identitet i nasilje rodio i obrazovao baš

u Shantiniketanu (‘Mjestu mira’), gdje je školu osnovao Rabindranath Ta-
gore, intelektualni vođa indijskog pokreta za nezavisnost... Knjiga nudi još
jednu nagradu čitateljima budući da posjeduje autobiografsku notu života
Amartye Sena. Življenje u skladu s njegovom idejom ponašanja učinit će
nas boljim ljudima, kao što je ono i put prema miru u svijetu.”
– George Akerlof, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001.

“Amartya Sen pokazuje kako koristeći sposobnost slobodnog mišljenja

možemo obuzdati rastuće nasilje ekstremizma, kao i prisiliti svjetski po-
redak da obrati pažnju na nepravde u svijetu. Identitet i nasilje zagovara
promjene prije kao sredstvo za ostvarivanje pozitivnog ljudskog napretka
nego kao povod za razarajuće sukobe. Sen pruža razlog za nadu i usmjera-
va nas kako je ostvariti.”
– Sari Nusseibeh, dekan Sveučilišta Al-Quds, Jeruzalem


 Naslov izvornika
Amartya Sen
Identity and Violence: The Illusion of Destiny
W. W. Norton & Company

Copyright © hrvatskog izdanja

MASMEDIA d.o.o.
Zagreb, Savska 66/2
www.masmedia.hr

Nakladnici
Poslovni dnevnik
MASMEDIA

Za nakladnike
Slaven Andrašić

Urednik
Slaven Ravlić

Izvršna urednica
Ksenija Gredelj Vargović

Lektura
Brigita Baričević

Izrada kazala
Ana Kapetanović

Proizvodnja
Vjeran Andrašić

Dizajn omota
Adverta d.o.o., Andrija Previšić

Računalna priprema teksta

Ivan Kapetanović

Tisak
Grafički zavod Hrvatske
 Amartya Sen

Identitet i nasilje
ILUZIJA SUDBINE

Prevela
Maja Veić

Poslovni dnevnik
MASMEDIA
Zagreb
ISBN 978-953-157-501-0

 IP zapis dostupan u računalnom katalogu

C
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 623899
Posvećeno Antari, Nandani, Indrani i Kabiru
priželjkujući im svijet oslobođen iluzija
Sadržaj

Uvod������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 11

Predgovor�������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 15

1. poglavlje Nasilje iluzije������������������������������������������������������������������������� 21

2. poglavlje Stvaranje svijestio identitetu �����������������������������������������35

3. poglavlje Civilizacijsko zatočeništvo�����������������������������������������������53

4. poglavlje Religijske veze imuslimanska povijest �����������������������67

5. poglavlje Zapad i protuzapad�����������������������������������������������������������87

6. poglavlje Kultura i zarobljeništvo������������������������������������������������� 103

7. poglavlje Globalizacija ipravo sudjelovanja�������������������������������� 117

8. poglavlje Multikulturalizami sloboda������������������������������������������ 141

9. poglavlje Sloboda mišljenja��������������������������������������������������������������� 159

Kazalo imena����������������������������������������������������������������������������������������������������� 173

Predmetno kazalo������������������������������������������������������������������������������������������� 179


Uvod

P rije nekoliko godina na povratku u Englesku s kratkog puta

u inozemstvo (u to vrijeme sam bio dekan Trinity Collegea u
Cambridgeu), službenik imigracijskog ureda na aerodromu Heat-
hrow, koji je moju indijsku putovnicu prilično temeljito pregledao,
postavio mi je zamršeno filozofsko pitanje. Gledajući moju kućnu
adresu na imigracijskom formularu (Dekanova kuća, Trinity Colle-
ge, Cambridge), pitao me jesmo li dekan (kod kojeg sam očito bio
gost) i ja bliski prijatelji. To me načas pokolebalo budući da nisam
bio posve siguran mogu li sam sebi biti prijateljem. Nakon kratkog
razmišljanja zaključio sam kako odgovor mora biti potvrdan budući
da sam prema sebi najčešće prijateljski raspoložen i usto kada izgo-
vorim nešto besmisleno, odmah shvatim da mi uz prijatelje kao što
sam sebi, ne trebaju neprijatelji. Budući da mi je trebalo neko vrijeme
da si sve ovo razjasnim, službenik imigracijskog ureda želio je znati
čemu toliko oklijevanja, a osobito postoje li ikakve nepravilnosti oko
mojeg boravka u Britaniji.
Praktični dio na koncu je riješen, ali razgovor je ostao kao pod-
sjetnik da ukoliko zatreba, identitet može biti zamršena stvar. Na-
ravno, bez poteškoća možemo sami sebe uvjeriti kako je svaki pred-
met identičan sam sa sobom. Wittgenstein, veliki filozof, jednom
je izjavio da “ne postoji bolji primjer beskorisnije teze” od toga da
kažemo kako je nešto identično samo sa sobom, ali je nastavio do-
kazivati kako je teza, iako potpuno neupotrebljiva, ipak “povezana
s određenom igrom imaginacije”.
Kada nakon ideje kako su stvari identične same sa sobom usmjeri-
mo pažnju na ideju dijeljenja identiteta s drugim pripadnicima odre-
đene skupine (što je oblik koji ideja o društvenom identitetu vrlo
često poprima), zamršenost se nadalje povećava. Uistinu, mnogi se
suvremeni politički i društveni problemi vrte oko kontradiktor-

11
Identitet i nasilje

nih tvrdnji disparatnih identiteta koji obuhvaćaju različite skupi-

ne, budući da razumijevanje identiteta na mnogo različitih načina
utječe na naše misli i djela.
Nasilni događaji i zvjerstva posljednjih godina bili su vjesnici
doba velikih prevrata kao i strašnih sukoba. Politika globalnog su-
kobljavanja često se gleda kao prirodna posljedica religijskih ili kul-
turoloških podjela u svijetu. Uistinu, svijet se sve više i više proma-
tra, ako ništa drugo onda implicitno, kao savez religija i civilizacija,
time zanemarujući ostale načine na koji se ljudi doživljavaju. U
ovom načinu razmišljanja ističe se čudna pretpostavka da se ljudi
ovog svijeta mogu jedinstveno kategorizirati prema nekom jedin-
stvenom i sveobuhvatnom sustavu podjele. Civilizacijska i religijska
podjela svjetske populacije ustupa ‘isključivi’ pristup ljudskom
identitetu, koji ljudska bića vidi kao članove samo jedne skupine
(u ovom slučaju određene civilizacijom ili religijom, za razliku od
prijašnjeg ravnanja prema nacionalnosti i klasi).
Isključivi pristup može biti odličan način za nerazumijevanje s go-
tovo svima na svijetu. Tijekom našeg svakodnevnog života smatramo
da pripadamo raznim skupinama – pripadamo svima njima. Jedna te
ista osoba može biti američki državljanin, karipskog podrijetla, s afrič-
kim korijenima, kršćanin, liberal, žena, vegetarijanac, trkač na duge
staze, povjesničar, nastavnik, romanopisac, feminist, heteroseksualne
orijentacije, zagovaratelj prava homoseksualaca i lezbijki, ljubitelj ka-
zališta, aktivist za pitanja okoliša, ljubitelj tenisa, jazz glazbenik i netko
tko je duboko uvjeren kako postoje inteligentna bića u svemiru s koji-
ma pod hitno treba razgovarati (po mogućnosti na engleskom).
Svaki od ovih kolektiva kojima ova osoba istodobno pripada daje
joj zaseban identitet. Nijedan se ne može smatrati jedinim identite-
tom osobe ili isključivom pripadnošću jednoj kategoriji. Ako uzme-
mo u obzir naše mnogostruke identitete, moramo se odlučiti za rela-
tivnu važnost naših različitih veza i odnosa u svakom kontekstu.
Ono što je presudno kako bismo vodili ljudskiji život je odgo-
vornost za izbore i mišljenje. Naprotiv, nasilje se promovira kulti-
viranjem osjećaja neizbježnosti za neki navodno jedinstveni – često
agresivni – identitet koji bismo morali posjedovati i koji ima velike
zahtjeve (ponekad vrlo neugodne). Nametanje navodno jedinstve-
nog identiteta često je ključna komponenta ‘borilačke vještine’ poti-
canja sektaških sukobljavanja.
Nažalost, mnogi dobronamjerni pokušaji zaustavljanja takvog
nasilja onesposobljeni su prividnim nedostatkom izbora u vezi s

12
 Uvod

našim identitetima, a to može opasno ugroziti našu sposobnost da

pobijedimo nasilje. Kada se izgledi za dobre odnose među različitim
ljudskim bićima (sve više i više) promatraju isključivo kao ‘prijatelj-
stvo među civilizacijama’ ili ‘dijalog među religijskim skupinama’ ili
‘prijateljski odnosi među različitim zajednicama’ (ignorirajući mno-
ge druge načine ljudskog povezivanja), ozbiljno umanjivanje ljud-
skih bića prethodi skovanim programima za mir.
Naše zajedničko čovječanstvo divljački je izazvano kada se ra-
znolike grupe u svijetu ujedine u jedan navodno dominantan su-
stav klasifikacije – u kategorijama religije ili zajednice ili kulture ili
nacije ili civilizacije (smatrajući svaku ponaosob jedinstvenom u
kontekstu tog konkretnog poimanja rata i mira).
Jedinstveno podijeljen svijet mnogo neskladniji od svemira mno-
gostrukih i različitih kategorija koje oblikuju svijet u kojem živimo.
To se protivi ne samo staromodnom uvjerenju kako su ‘ljudska bića
uglavnom sva ista’ (što danas izaziva podsmijeh – ne u potpunosti
bez razloga – kao suviše glupo), već i shvaćanju o kojem se manje
raspravljalo, a koje je uvjerljivije, da smo različito drukčiji. Nada za
skladom u suvremenom svijetu krije se u velikoj mjeri u jasnijem ra-
zumijevanju mnogostrukosti ljudskog identiteta i uvažavanju kako
se one međusobno presijecaju i djeluju protiv oštre odvojenosti uz-
duž jedne jedine okorjele linije nedokučivog razdora.
Uistinu, koncepcijska zbrka, a ne samo zle namjere, značajno
pridonose metežu i barbarstvu koje nas okružuje. Iluzija sudbine,
posebno o nekom jednostrukom identitetu ili nekom drugom (i nji-
hove navodne implikacije), njeguje nasilje u svijetu propustima kao
i autoritetom. Moramo biti svjesni da posjedujemo mnogo različi-
tih odnosa i da možemo međusobno uzajamno djelovati na mnogo
različitih načina (bez obzira što nam poticatelji i njihovi zabrinuti
protivnici rekli). Imamo mogućnosti odabrati svoje prioritete.
Neobaziranje na mnogostrukosti naših odnosa i naše potrebe za
izborom i mišljenjem zatamnjuje svijet u kojem živimo. Gura nas u
smjeru zastrašujućih izgleda koje je oslikao Matthew Arnold u pje-
smi “Dover Beach” (Doverska plaža):

I ovdje smo kao na mračnoj čistini

Pokošeni smetenim strahom borbe i bijega,
Gdje neuke vojske bore se noću.

Možemo mi i bolje.

13
Predgovor

O scar Wilde je izrekao zagonetnu tvrdnju: “Većina ljudi su dru-

gi ljudi.” Ovo bi moglo zvučati kao jedna od njegovih skanda-
loznijih izjava, ali u ovom slučaju Wilde je obranio svoje mišljenje
prilično uvjerljivo: “Njihove su misli nečije tuđe mišljenje, njihovi
životi oponašanje, njihove strasti citiranje.” Uistinu, na nas u ne-
vjerojatnoj mjeri utječu ljudi s kojima se identificiramo. Aktivno
promovirana sektaška mržnja može se proširiti munjevitom brzi-
nom, kao što smo nedavno svjedočili na Kosovu, u Bosni, Ruandi,
Timoru, Izraelu, Palestini, Sudanu i mnogim drugim mjestima u
svijetu. S odgovarajućim poticajem, njegovana svijest o identitetu
unutar jedne skupine ljudi može se pretvoriti u moćno oružje kako
bi se brutalno postupalo s drugom.
Doista, mnogi sukobi i barbarstva u svijetu održavaju se kroz
iluziju jedinstvenog identiteta koji ne možemo odabrati. Umjet-
nost stvaranja mržnje poprima oblik prizivanja magičnih moći ne-
kog navodno premoćnog identiteta koji utapa sve druge odnose i u
prikladno ratobornom obliku može također svladati svaku ljudsku
suosjećajnost ili prirođenu dobrotu koju možda inače posjedujemo.
Rezultat može biti domaće praiskonsko nasilje ili globalno umješno
nasilje i terorizam po cijelome svijetu.
Ustvari, veliki izvor potencijalnih sukoba u suvremenom svije-
tu je pretpostavka da se ljudi mogu jedinstveno kategorizirati na
temelju religije ili kulture.
Bezuvjetna vjera u sveobuhvatnu snagu jedinstvene klasifikaci-
je može učiniti svijet potpuno zapaljivim. Jedinstveno podvojeno
mišljenje ne protivi se samo staromodnom uvjerenju kako su sva
ljudska bića uglavnom ista, već i shvaćanju o kojem se manje ra-
spravljalo, a koje je uvjerljivije, da smo različito drukčiji. Svijet se
često shvaća kao zbirka religija (ili ‘civilizacija’ ili ‘kultura’), igno-

15
Identitet i nasilje

rirajući ostale identitete koje ljudi imaju i cijene, a uključuju kla-

su, spol, profesiju, jezik, znanost, moral i politiku. Ova jedinstvena
podvojenost mnogo je više polemična od svemira mnogostrukih i
različitih klasifikacija koje oblikuju svijet u kojem zapravo živimo.
Redukcionizam ugledne teorije može, često nenamjerno, znatno
pridonijeti nasilju lokalne politike.
Također, globalni pokušaji svladavanja takvog nasilja često su
onesposobljeni sličnom koncepcijskom zbrkom, prihvaćanjem – izri-
čito ili implikacijom – jedinstvenog identiteta koji bi spriječio mnoge
očite prilike za otpor. Kao posljedica, nasilje temeljeno na religiji na
kraju će biti osporavano ne jačanjem civilnog društva (što je očito),
već jačanjem raznih religijskih vođa po svemu sudeći ‘umjerenih’
uvjerenja koji su optuženi za pobjedu nad ekstremistima u među-
religijskoj bici, po mogućnosti primjerenim redefiniranjem zahtjeva
religije o kojoj se radi. Kada se međuljudski odnosi promatraju u
smislu zasebne međugrupe, kao ‘prijateljski odnosi’ ili ‘dijalog’ među
civilizacijama ili religijskim etnicitetima, ne obraćajući pažnju na
druge skupine kojima iste osobe također pripadaju (uključujući eko-
nomske, socijalne, političke ili druge kulturne veze), onda je velika
važnost u ljudskom životu potpuno izgubljena, a pojedinci su stav-
ljeni u male odjeljke.
Užasne posljedice umanjivanja ljudi predmet su ove knjige. One
zahtijevaju preispitivanje i ponovno ocjenjivanje nekih dobro ute-
meljenih tema, kao što su ekonomska globalizacija, politički mul-
tikulturalizam, historijski postkolonijalizam, društveni etnicitet,
vjerski fundamentalizam i globalni terorizam. Izgledi za mir u suvre-
menom svijetu možda prije leže u prepoznavanju mnogostrukosti
naših odnosa i u korištenju mišljenja kao obični stanovnici velikog
svijeta, nego u našem pretvaranju u zatvorenike strogo zatvorene u
male kontejnere. Ono što nam je prije svega potrebno je razborito
razumijevanje slobode koju možemo imati u odabiranju prioriteta. A
povezano s tim shvaćanjem, moramo dodijeliti priznanje ulozi i dje-
lotvornosti razumnog glasa javnosti– unutar nacija i diljem svijeta.
Knjiga je započela sa šest predavanja na temu identiteta koje sam
održao na Boston University između studenog 2001. i travnja 2002.,
odazvavši se ljubaznom pozivu profesora Davida Fromkina iz Par-
dee Centera. Centar je posvećen istraživanju budućnosti, a odabrani
naslov serije predavanja bio je “Budućnost identiteta”. Međutim, uz
malu pomoć T. S. Eliota uspio sam se uvjeriti kako “Vrijeme danas i
vrijeme jučer, / Možda su oba u vremenu sutra.” Kada je knjiga bila

16
 Predgovor

završena, jednako se bavila ulogom identiteta u povijesnim i suvre-

menim situacijama kao i prognoziranjem budućnosti.
Ustvari, dvije godine prije tih bostonskih predavanja u stude-
nom 1998. održao sam javno predavanje na Oxford University na
temu uloge mišljenja pri izboru identiteta pod naslovom “Reason
before Identity” (Razum prije identiteta). Iako je organizacija vrlo
formalnih “Romanes Lecture” (Romanes predavanja) koja se redo-
vito održavaju na Oxford University (William Gladstone održao je
prvo predavanje 1892.; Tony Blair održao je jedno 1999.) završila tako
da su me ispratili iz dvorane (u povorci koju je predvodila sveučiliš-
na uprava u svečanim odorama) čim je izgovorena zadnja rečenica
predavanja (prije negoli su slušatelji mogli postaviti pitanje), na kon-
cu sam kasnije ipak dobio neke komentare koji su mi bili od pomoći
zbog male brošure koja je sadržavala predavanje. Koristio sam Ro-
manes Lecture u pisanju ove knjige i upotrijebio svoj stari tekst i
također zapažanja na temelju komentara koja sam dobio.
Doista, komentari i sugestije bili su mi vrlo korisni nakon ne-
koliko drugih predavanja koja sam održao o nizu sličnih tema (po-
vezanih s identitetom) uključujući među ostalima: 2000 Annual
Lecture na British Academy, specijalno predavanje na College de
France (gdje je domaćin bio Pierre Bourdieu), Ishizaka Lectures
u Tokiju, javno predavanje u St. Paul’s Cathedral, Phya Pricha-
nusat Memorial Lecture na Vajiravudh College u Bangkoku, Do-
rab Tata Lectures u Bombaju i Delhiju, Eric Williams Lecture u
Central Bank of Trinidad and Tobago, Gilbert Murray Lecture
OXFAM, Hitchcock Lectures na University of California u Ber-
keleyu, Penrose Lecture u American Philosophical Society i 2005.
B. P. Lecture u British Museumu. Vodio sam također korisne ra-
sprave koje su slijedile nakon prezentacija koje sam posljednjih se-
dam godina isprobao u različitim dijelovima svijeta na: Amherst
College, Chinese University of Hong Kong, Columbia University
u New Yorku, Dhaka University, Hitotsubashi University u To-
kiju, Koc University u Istanbulu, Mt. Holyoke College, New York
University, Pavia University, Pierre Mendes France University u
Grenobleu, Rhodes University u Grahamstownu u Južnoafričkoj
Republici, Ritsumeikan University u Kyotu, Rovira Virgili Uni-
versity u Tarragoni, Santa Clara University, Scripps College u Cla-
remontu, St. Paul’s University, Technical University u Lisabonu,
Tokyo University, Toronto University, University of California u
Santa Cruzu i Villanova University, uz to naravno Harvard Uni-

17
Identitet i nasilje

versity. Ove rasprave jako su mi pomogle kako bih bolje shvatio

probleme o kojima se radi.
Zahvalan sam svima za vrlo korisne komentare i sugestije koje
su mi dali prilikom pisanja knjige: Bina Agarwal, George Akerlof,
Sabina Alkire, Sudhir Anand, Anthony Appiah, Homi Bhabha,
Akeel Bilgrami, Sugata Bose, Lincoln Chen, Martha Chen, Megh-
nad Desai, Antara Dev Sen, Henry Finder, David Fromkin, Sakiko
Fukuda-Parr, Francis Fukuyama, Henry Louis Gates Jr., Rounaq
Jahan, Asma Jahangir, Devaki Jain, Ayesha Jalal, Ananya Kabir,
Pratik Kanjilal, Sunil Khilnani, Alan Kirman, Seiichi Kondo, Seba-
stiano Maffetone, Jugnu Mohsin, Martha Nussbaum, Kenzaburo
Oe, Siddiq Osmani, Robert Putnam, Mozaffar Qizilbash, Richard
Parker, Kumar Rana, Ingrid Robeyns, Emma Rothschild, Carol
Rovane, Zainab Salbi, Michael Sandel, Indrani Sen, Najam Sethi,
Rehman Sobhan, Alfred Stepan, Kotaro Suzumura, Miriam Tes-
chl, Shashi Tharoor i Leon Wieseltier. Mojem shvaćanju ideja o
identitetu Mahatme Gandhija silno su pomogle rasprave s njego-
vim unukom Gopalom Gandhijem, piscem i sadašnjim guverne-
rom Zapadnog Bengala.
Robert Weil i Roby Harrington, moji urednici u Nortonu, bili
su od velike pomoći s mnogo važnih sugestija i također su mi po-
mogle diskusije s Lynn Nesbit. Amy Robins napravila je sjajan po-
sao redigiranja mog ne tako urednog rukopisa, a Tom Mayer sve je
divno koordinirao.
Na stranu akademska atmosfera puna podrške na Harvard Uni-
versity gdje predajem, pomogli su mi i uvjeti na Trinity Collegeu,
Cambridge, posebno tijekom ljetnih mjeseci. Centre for History and
Economics na King’s College, Cambridge, također mi je pomogao
pruživši mi efikasnu bazu za istraživanje; i najljepše zahvaljujem Ingi
Huld Markan koja se pobrinula za mnoge probleme vezane uz istra-
živanje. Rad Ananye Kabira u centru na srodnim temama također
je bio od velike pomoći. Za izvrsnu pomoć pri istraživanju zahvalan
sam Davidu Mericleu i Rose Vaughan. Za financiranje mojeg istra-
živanja jako mogu zahvaliti udruženoj pomoći Ford Foundationa,
Rockefeller Foundationa i Mellon Foundationa.
Naposljetku, morao bih prepoznati dobit koju sam izvukao iz ra-
znolikih rasprava kojima su prisustvovali sudionici iz različitih ze-
malja na World Civilization Forumu u organizaciji japanske vlade u
Tokiju u srpnju 2005. kojemu sam imao čast predsjedati. Osim toga,
od koristi je bila i rasprava iz Glocus et Locus u Torinu 2004. koju

18
 Predgovor

je vodio Piero Bassetti, i Symi Symposium 2005. održan u srpnju

u Heraklionu, Kreta, na srodnu temu globalne demokracije koju je
vodio George Papandreu.
Iako su trenutačni interes javnosti i javni angažman oko proble-
ma globalnog nasilja rezultat strahovito tragičnih i uznemirujućih
događaja, dobro je što ti problemi dobivaju pažnju sa svih strana.
Budući da pokušavam dati najjaču podršku koliko mogu širem kori-
štenju našega glasa u stvaranju globalnog civilnog društva (koje bi se
razlikovalo od vojnih inicijativa i strateških poteza vlada i njihovih
saveza), ohrabruju me ta interaktivna događanja. Pretpostavljam da
me to čini optimistom, ali mnogo ovisi o tome kako ćemo se odazva-
ti izazovu koji je pred nama.

Amartya Sen
Cambridge, Massachusetts
Listopad 2005.

19
1. poglavlje

Nasilje iluzije

L angston Hughes, afroamerički pisac, opisuje u svojoj autobi-

ografiji The Big Sea (Veliko more) iz 1940. oduševljenje koje
ga je obuzelo kada je otišao iz New Yorka za Afriku. Bacio je svoje
američke knjige u more: “Kao da mi je milijun cigli palo sa srca.”
Putovao je u svoju “Afriku, domovinu crnih ljudi”! Uskoro je isku-
sio “ono pravo, što se može dotaknuti i vidjeti, a ne o čemu se samo
čita u knjigama”. Svijest o identitetu može biti izvor ne samo po-
nosa i ugode, već i snage i samopouzdanja. Ne čudi da ideja o iden-
titetu izaziva toliko općeg divljenja, od popularnog zagovaranja
ljubljenja bližnjeg do uglednih teorija socijalnog kapitala i komuni-
tarističkog samoodređenja.
Pa ipak, identitet može ubiti – ubiti nekontrolirano. Snažan – i
isključiv – osjećaj pripadnosti jednoj skupini u mnogim slučajevi-
ma donosi i percepciju udaljenosti i neslaganja s drugim skupina-
ma. Solidarnost unutar skupine može pridonijeti neslaganju među
skupinama. Iznenada nas obavijestite da nismo samo Ruanđani, već
preciznije Hutui (“mi mrzimo Tutse”), ili da mi nismo zapravo samo
Jugoslaveni, već ustvari Srbi (“mi nikako ne volimo muslimane”). Iz
svog sjećanja iz djetinjstva na nemire između hinduista i muslimana
1940-ih godina, vezanih uz politiku dijeljenja, prisjećam se brzine
kojom su se širokogrudna ljudska bića od siječnja do srpnja iznenada
pretvorila u nemilosrdne hinduiste i nasilne muslimane. Stotine ti-
suća poginule su od ruku koje su vođene zapovjednicima krvoprolića
ubijale druge u ime ‘svojih’. Nasilje, čiji su pobornici vješti majstori
terora, raspiruje se nametanjem jedinstvenih i ratobornih identiteta
lakovjernim ljudima.

  Langston Hughes, The Big Sea: An Autobiography, New York: Thunder’s Mouth Pre-
ss, 1940., 1986., str. 3-10

21
Identitet i nasilje

Svijest o identitetu može značajno pridonijeti snazi i toplini na-

ših odnosa s drugima, susjedima ili članovima iste zajednice ili sugra-
đanima ili sljedbenicima iste religije. Usmjerimo li svoju pažnju na
određeni identitet, naše međusobne veze mogu se obogatiti i radit
ćemo usluge jedni drugima i napraviti ćemo odmak od vlastitih ego-
centričnih života. Recentna literatura na temu ‘socijalnog kapitala’,
koju su dojmljivo obradili Robert Putnam i ostali, jasno je istaknula
kako jedan identitet s drugima u istoj društvenoj zajednici može po-
boljšati živote u toj zajednici; osjećaj pripadnosti jednoj zajednici se
prema tome gleda kao sredstvo – kao kapital. Takvo razumijevanje je
važno, ali ga je potrebno nadopuniti daljnjim priznanjem kako svijest
o identitetu može jednako odlučno isključiti mnoge, kao što može i to-
plo prihvatiti druge. Uspješno integrirana zajednica u kojoj pripadnici
nesvjesno rade posve divne stvari jedni za druge, vrlo izravno i s puno
solidarnosti, mogla bi biti upravo ona zajednica u kojoj se cigle bacaju
kroz prozore imigranata koji su se odnekud doselili u regiju. Nesretna
okolnost isključivanja ide ruku pod ruku s darovima uključivanja.
Kultivirano nasilje povezano sa sukobima identiteta kao da se
ponavlja diljem svijeta s upornošću koja raste. Iako se ravnoteža iz-
među Ruande i Konga promijenila, međusobno ciljanje skupina na-
stavlja se vrlo nasilno. Upravljanje agresivnim sudanskim islamskim
identitetom uključujući i eksploataciju rasnih podjela dovelo je do si-
lovanja i ubijanja svladanih žrtava na jugu te iznimno militarističke
države. Izrael i Palestina nastavljaju trpjeti bijes podvojenih identite-
ta spremni ispunjeni mržnjom kažnjavati suprotnu stranu. Al Qaida
se velikim dijelom oslanja na kultiviranje i iskorištavanje militaristič-
kog islamskog identiteta posebno uperenog protiv zapadnjaka.
Također izvještaji pristižu iz Abu Ghraiba i drugdje, o tome da
su aktivnosti nekih američkih i britanskih vojnika poslanih kako bi
se borili za slobodu i demokraciju uključivale takozvano ‘demorali-
ziranje’ zarobljenika na potpuno nehumane načine. Nesputana moć
nad životima osumnjičenih neprijateljskih boraca ili vjerojatnih zlo-

  Vidi Robert D. Putnam, Bowling Alone: The Collapse and the Revival of the American
Community, New York, Simon & Schuster, 2000.
  Postoji značajan empirijski dokaz kako etnocentrizam ne mora nužno ići zajedno s
ksenofobijom (vidi, primjerice, Elizabeth Cashdan, “Ethnocentrism and Xenophobia: A Cro-
ss-cultural Study”, Current Anthropology, 42 (2001). Pa ipak u mnogim istaknutim slučajevima
etničke, vjerske, rasne ili druge selektivne privrženosti koristile su se u preuveličanom obliku
kako bi dovele do nasilja u drugim skupinama. Osjetljivost na ‘odjeljivačko’ poticanje ovdje je
središnji problem.

22
 Nasilje iluzije

činaca oštro razdvaja zarobljenike od čuvara pomoću ustaljene linije

podvojenih identiteta (“mi nismo istog soja”). Izgleda kao da se pri-
lično često zanemaruje bilo kakav obzir prema drugima, manje su-
protstavljajuća obilježja ljudi sa suprotne strane raskida, uključujući
između ostalog i zajedničku pripadnost ljudskoj rasi.

Priznavanje konkurentnih vezanosti

Ako mišljenje temeljeno na identitetu može biti podložno takvoj
okrutnoj manipulaciji, gdje je tome lijek? Teško da će se pronaći u
nastojanjima gušenja ili potiskivanja zazivanja identiteta općenito.
Prije svega, identitet može biti i izvor bogatstva i topline isto kao i
izvor nasilja i terora, a ne bi imalo smisla smatrati identitet općim
zlom. Zapravo, trebali bismo iskoristiti shvaćanje kako se snaga rato-
bornog identiteta može osporiti moći konkurentnih identiteta. Oni,
naravno mogu uključivati opsežnu istovjetnost čovječanstva koje di-
jelimo, ali i mnoge druge identitete koje svi istodobno posjeduju.
Ovo dovodi do drugih načina kategoriziranja ljudi, što može
ograničiti eksploataciju posebno agresivne uporabe samo jedne
pojedinačne kategorizacije.
Na Hutu radnika iz Kigalija moguće je vršiti pritisak tako da
se osjeća isključivo kao Hutu i potiče na ubijanje Tutsija, pa ipak
on nije samo Hutu, već i Kigalijac, Ruanđanin i Afrikanac, rad-
nik i ljudsko biće. Zajedno s priznavanjem mnogostrukosti naših
identiteta i njihovih različitih implikacija, postoji kritički važna
potreba kako bi se uočila uloga izbora u određivanju uvjerljivosti
i relevantnosti pojedinih identiteta koji su neizbježno različiti.
To može zvučati prilično jednostavno, ali je važno uočiti kako
ova iluzija uživa dobronamjernu, ali prije nevjerojatnu podršku
praktičara pripadnika raznih cijenjenih – i doista vrlo uglednih
– pravaca intelektualnog mišljenja. Između ostalog, oni uključuju
požrtvovne komunitarijance koji smatraju da identitetu zajednice
nema premca i da je uzvišen na unaprijed određen način, kao da
prirodno, nema potrebe za ljudskom voljom (samo ‘priznavanjem’
– upotrebljavam vrlo omiljen pojam) i također nepokolebljive kul-
turne teoretičare koji dijele ljude i stavljaju ih u male kutije dispa-
ratnih civilizacija.
Tijekom našeg svakodnevnog života smatramo se članovima ra-
znih skupina – pripadamo svima njima. Državljanstvo, prebivalište,

23
Identitet i nasilje

geografsko podrijetlo, spol, klasa, političko opredjeljenje, profesija,

zvanje, prehrambene navike, sportski interesi, glazbeni ukus, druš-
tvene obveze itd., svrstavaju nas u razne skupine. Svaki od ovih kolek-
tiva kojima ova osoba istodobno pripada pruža joj zaseban identitet.
Nijedan od ovih identiteta ne može se smatrati jedinim identitetom
osobe ili isključivom pripadnošću samo jednoj kategoriji.

Ograničenja i slobode
Mnogi komunitaristički mislioci skloni su uvjeravati da se kod do-
minantnog zajedničkog identiteta radi jedino o samoispunjenju,
a ne o izboru. Međutim teško je za povjerovati kako osoba doista
nema izbora u odlučivanju koliko će relativne važnosti pripisati ra-
zličitim skupinama kojoj on ili ona pripada i da mora samo ‘otkriti’
svoje identitete, kao da je to puki prirodni fenomen (kao razlikovanje
dana od noći). Ustvari, mi stalno odlučujemo, ako ništa drugo onda
implicitno, o prioritetima koji bi se pripisali našim različitim vezama
i udruženjima. Sloboda da odlučimo o našoj privrženosti i prioriteti-
ma među različitim skupinama kojima pripadamo posebno je važna
sloboda i s razlogom je priznajemo, cijenimo i branimo.
Postojanje izbora, dakako, ne znači i da ne postoje ograničenja
koja smanjuju izbor. Doista, uvijek izabiremo unutar granica koje se
čine mogućima. Izvedivosti u slučaju identiteta ovisit će o individu-
alnim karakteristikama i okolnostima koje određuju ostale moguć-
nosti koje su nam otvorene. Ovo, međutim, nije neobična činjenica.
To je samo način na koji se zapravo postupa sa svakim izborom u
bilo kojem području. Uistinu, ništa nije osnovnije i više univerzalno
od činjenice da se izbori svih vrsta u svakom području donose unu-
tar određenih granica.
Primjerice, kada odlučimo što ćemo kupiti na tržnici, teško da
možemo zanemariti činjenicu da postoji granica na iznos koji može-
mo potrošiti. ‘Proračunsko ograničenje’, kako ga nazivaju ekonomi-
sti, jest sveprisutno. Činjenica da svaki kupac mora izabrati ne znači
da proračunsko ograničenje ne postoji, već samo da mora izabrati
unutar proračunskog ograničenja koji osoba može podnijeti.
Ono što vrijedi za osnove ekonomije, vrijedi i za složene političke
i društvene odluke. Čak i kada osoba neizbježno smatra – sama sebe
kao i drugi nju – Francuzom ili Židovom ili Brazilcem ili Afroameri-
kancem ili (posebno u kontekstu današnjih nemira) Arapom ili mu-

24
 Nasilje iluzije

slimanom, svejedno je potrebno odlučiti koju točno važnost pripisati

tom identitetu uzimajući u obzir važnost drugih kategorija kojima
također pripada.

Uvjeravanje drugih
Međutim, čak i kada nam je jasno kako se sami želimo vidjeti, ipak
možemo imati poteškoća pri uvjeravanju drugih da nas vide baš na
taj način. Osoba koja nije bijele rase, u Južnoafričkoj Republici gdje
vlada aparthejd ne može inzistirati na tome da je se smatra samo
ljudskim bićem, bez obzira na njezine rasne karakteristike. U pravi-
lu bi je stavili u kategoriju koju su joj država i autoritativni članovi
društva namijenili. Naša sloboda da nametnemo svoje osobne iden-
titete ponekad može biti iznimno ograničena u očima drugih, bez
obzira kako mi sebe vidjeli.
Uistinu, ponekad nismo u potpunosti svjesni kako nas drugi
identificiraju, što se može razlikovati od samospoznaje. Ima jedna
zanimljiva pouka iz stare talijanske priče – iz 1920-ih kada se podu-
piranje fašističke politike velikom brzinom širilo diljem Italije – u
kojoj politički predstavnik Fašističke stranke zadužen za vrbovanje
nagovara seoskog socijalista da pristupi Fašističkoj stranci.
“Kako mogu”, rekao je potencijalni novi član, “pristupiti vašoj
stranci? Moj otac je bio socijalist. Moj djed je bio socijalist. Stvarno
ne mogu pristupiti Fašističkoj stranci.””Kakav je to razlog?” rekao
je fašistički predstavnik prilično opravdano. “Što bi napravio”, pitao
je seoskog socijalista, “da je tvoj otac ubijen i da je tvoj djed također
ubijen? Što bi onda napravio?” “Ah, onda”, kaže potencijalni novak,
“onda bih naravno pristupio Fašističkoj stranci.”
Ovo može biti slučaj razmjerno razumne čak blage atribucije, ali
vrlo često pripisivanja uzroka ide zajedno s ocrnjivanjem, što se koristi
kako bi se potaknulo nasilje protiv klevetane osobe. “Židov je čovjek”,
rekao je Jean-Paul Sartre u Portrait of the Anti-Semite (Portret anti-
semita), “kojeg drugi ljudi smatraju Židovom; ...antisemit je taj koji
čini Židova.” Emocionalne atribucije mogu sadržavati dva zasebna,
ali međusobno povezana pogrešna prikaza: pogrešan opis ljudi koji
pripadaju ciljanoj kategoriji i ustrajanje kako su pogrešno opisane ka-

  Jean-Paul Sartre, Portrait of the Anti-Semite, prev. Erik de Mauny, London, Secker &
Warburg, 1968., str. 57.

25
Identitet i nasilje

rakteristike jedina relevantna obilježja ciljanog identiteta osobe. Su-

protstavljajući se vanjskom nametanju, osoba može jednako se odu-
prijeti pripisivanju određenih karakteristika kao i upozoriti na ostale
identitete koje osoba posjeduje, kao što je i Shylock pokušao u Shakes-
peareovoj briljantno zbrkanoj priči: “Zar Židov nema očiju? Zar Židov
nema ruku, organa, kostura, osjetila, osjećaja, strasti? Zar ga ne hrani
ista hrana, ne ranjava isto oružje, ne napadaju iste bolesti, ne liječe isti
lijekovi, ne grije i ne hladi ista zima i isto ljeto kao i kršćanina?”
Nametanje ljudske istovjetnosti bio je dio opiranja ponižavajućim
atribucijama u različitim kulturama u različitim vremenskim razdo-
bljima. U indijskom epu Mahabharata, starom oko dvije tisuće godi-
na, Bharadvaja, svadljivi sugovornik, odgovara na Bhriguovu (stup
establišmenta) obranu kastinskog sustava pitanjem: “Izgleda kao da
smo svi pogođeni željom, bijesom, strahom, tugom, brigom, glađu i
radom; kako to da onda imamo razlike među kastama?”
Temelji omalovažavanja uključuju ne samo opisne pogrešne pri-
kaze, već i iluziju o jednostrukom identitetu koju drugi moraju do-
dijeliti osobi koju žele poniziti. “Nekad je postojao čovjek iza maske”,
izjavio je engleski glumac Peter Sellers u poznatom intervjuu, “ali
sam ga kirurški odstranio”. To odstranjivanje dovoljno je problema-
tično, ali ništa manje radikalno od kirurškog usađivanja ‘pravog ja’
od strane drugih koji su odlučni u namjeri da nas učine različitima
od onog što mi mislimo da jesmo. Organizirana atribucija može stvo-
riti temelje za proganjanje i pokapanje.
Osim toga, čak i ako u posebnim okolnostima ljudi s poteškoćama
uvjeravaju druge da priznaju važnost identiteta a za razliku od onog
što je okupljeno kako bi se ocrnilo (zajedno s opisnim pogrešnim pri-
kazima pripisanog identiteta), to nije dovoljno dobar razlog za za-
nemarivanje onih ostalih identiteta kada su okolnosti drukčije. Ovo
se, primjerice, više tiče Židova u Izraelu danas nego u Njemačkoj
1930-ih. Bila bi to dugoročna pobjeda nacizma da su barbarstva 1930-
ih zauvijek eliminirala slobodu i sposobnost Židova da se pozovu na
bilo koji drugi identitet od njegovog ili njezinog židovstva.
Slično, potrebno je naglasiti ulogu opravdanog izbora u opiranju
pripisivanju jednostrukih identiteta i novačenju vojnika pješaka u
krvavoj kampanji teroriziranja ciljanih žrtava. Kampanje za zamje-
nu prividnih vlastitih identiteta odgovorne su za mnoga zvjerstva u

  William Shakespeare, Mletački trgovac; prev. Mate Maras, Zagreb, Nakladni za-
vod MH, 1981., str. 67.

26
 Nasilje iluzije

svijetu, pretvarajući stare prijatelje u neprijatelje i omražene sektaše

u odjednom moćne političke vođe. Potreba za prepoznavanjem ulo-
ge rasuđivanja i izbora u mišljenju baziranom na identitetu stoga je
i vrlo zahtjevno i iznimno važno.

Negiranje izbora i odgovornosti

Ako izbori postoje, ali se ipak se pretpostavlja da ih nema, korištenje
mišljenja moglo bi biti zamijenjeno nekritičkim prihvaćanjem konfor-
mističkog ponašanja, bez obzira koliko bilo suvišno. Tipično, takav
konformizam obično sadržava konzervativne insinuacije i usmjeren
je na štićenje starih običaja i prakse od inteligentnog temeljitog pro-
učavanja. Uistinu, tradicionalne nejednakosti, kao što je nejednak
tretman žena u seksističkim društvima (čak i nasilje prema njima) ili
diskriminacija prema pripadnicima drugih rasnih skupina, održale su
se zahvaljujući nedvojbenim prihvaćanjem općenito prihvaćenih vje-
rovanja (uključujući podređene uloge tradicionalnih žrtva društvene
nepravde). Mnoge prijašnje prakse i pretpostavljeni identiteti propali
su kao reakcija na ispitivanje sumnji i temeljito proučavanje. Tradicija
se može mijenjati čak i unutar neke zemlje i kulture. Možda je vrijed-
no sjetiti se da su knjigu Podređenost žena Johna Stuarta Milla, izdanu
1874., mnogi njegovi čitatelji smatrali konačnim dokazom njegove ek-
scentričnosti, a činjenica je da je interes za temu bio toliko malen da je
ovo jedina Millova knjiga na kojoj je njegov izdavač bio u gubitku.
Međutim, nedvojbeno prihvaćanje društvenog identiteta ne mora
uvijek sadržavati tradicionalističke implikacije. Može također imati
veze s radikalnom preorijentacijom identiteta koja bi se onda mogla
smatrati kao dio navodnog ‘otkrića’ bez logičnog izbora. To može igra-
ti golemu ulogu pri raspirivanju nasilja. Moja uznemirujuća sjećanja
na nemire između hinduista i muslimana u Indiji 1940-ih, koje sam
ranije spomenuo, sadrže svjedočenje – zbunjenim očima djeteta – ma-
sovnih promjena identiteta koje su uslijedile nakon razilazeće politike.
Identiteti mnogih osoba kao Indijaca, kao indijskih potkontinentalaca,
kao Azijaca ili pripadnika ljudske rase, kao da su se prepustili – prilič-
no iznenada – sektaškoj identifikaciji s hinduističkim, muslimanskim

  Vidi Alan Ryan, J. S. Mill, London, Routledge, 1974., str. 125. Mill je zabilježio kako su
njegovi pogledi na žensko pravo glasa smatrani “njegovim vlastitim hirovima” (John Stuart
Mill, Autobiography [1874.; reprint, Oxford, Oxford University Press, 1971], str. 169).

27
Identitet i nasilje

zajednicama ili zajednicama Sikha. Krvoproliće koje je uslijedilo imalo

je mnogo veze s običnim ponašanjem gomile kojim su ljudi bili prisilje-
ni ‘otkriti’ novootkrivene nasilne identitete, bez podvrgavanja procesa
kritičkom ispitivanju. Isti ljudi odjednom su postali drukčiji.

Civilizacijsko utamničenje
Izuzetna upotreba predviđene jednostrukosti može se pronaći u
osnovnoj klasifikacijskoj ideji koja služi kao intelektualna pozadi-
na tezi o ‘sukobu civilizacija’ o kojoj se mnogo raspravljalo, koja
je nedavno dobila pobornike, posebno nakon izdavanja utjecajne
knjige Samuela Huntingtona, Sukob civilizacija i preustroj svjet-
skog poretka. Problematičnost ovog pristupa započinje s jedinstve-
nom kategorizacijom, puno prije negoli se pitanje sukoba, ili ne,
uopće postavi. Uistinu, teza civilizacijskog sukoba koncepcijski je
parazitska s obzirom na superiornu moć jedinstvene kategorizacije
uzduž takozvanih civilizacijskih linija, što je slučajno posljedica re-
ligijskih podjela kojima je posvećena posebna pažnja. Huntington
suprotstavlja zapadnu civilizaciju ‘islamskoj civilizaciji’, ‘hindu-
ističkoj civilizaciji’, ‘budističkoj civilizaciji’ i tako dalje. Navodne
konfrontacije religijskih razlika pripojene su precizno iskrojenoj
viziji jedne dominantne ustoličene podijeljenosti.
Zapravo, naravno da se ljudi na svijetu mogu klasificirati prema
mnogim drugim sustavima podjele, od kojih svaki posjeduje neku
– često dalekosežnu – važnost za naše živote: kao što su nacionalno-
sti, lokacije, klase, zanimanja, društveni status, jezici, politika i mnogi
drugi. Dok su religijske kategorije bile predmetom javnih rasprava
posljednjih godina, ne može se pretpostaviti da će one izbrisati druge
razlike, a još manje ih se može smatrati jedinim relevantnim sustavom
klasifikacije ljudi diljem svijeta. U podjeli svjetske populacije na one
koji pripadaju ‘islamskom svijetu’, ‘zapadnom svijetu’, ‘hinduističkom
svijetu’, ‘budističkom svijetu’, razdvajajuća moć klasifikacijskog pr-
venstva bezuvjetno se koristi kako bi se odlučno stavilo ljude unutar
jedinstvene grupe strogih kutija. Ostale raspodjele (recimo, na bogate
i siromašne, na pripadnike različitih klasa i zanimanja, na ljude različi-
tih političkih uvjerenja, prema različitim nacionalnostima i mjestima

  Samuel P. Huntington, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, [prev. Darko Br-
darić, Mirko Kovač, Janko Paravić, Zagreb, Izvori, 1998., str. 93.

28
 Nasilje iluzije

stanovanja, prema jezičnim skupinama itd.) sve su potopljene ovim

navodnim temeljnim načinom poimanja razlika među ljudima.
Poteškoća s tezom o sukobu civilizacija započinje puno prije nego
što dođemo do problema neizbježnog sukoba; započinje pretpostav-
kom o jedinstvenoj važnosti jedne klasifikacije. Uistinu, pitanje “su-
kobljavaju li se civilizacije?” temelji se na pretpostavci kako se čovje-
čanstvo može prije svega klasificirati u različite i zasebne civilizacije
i da se veze među različitim ljudskim bićima mogu nekako shvatiti a
da se ne izgubi razumijevanje, u smislu odnosa među različitim civi-
lizacijama. Temeljni nedostatak ove teze gotovo prethodi trenutku
kada se postavlja pitanje moraju li se civilizacije sukobiti.
Redukcionistički pogled tipično je spojen s, bojim se, prilično
nejasnom predodžbom povijesti svijeta koja zanemaruje, kao prvo,
veličinu unutarnjih različitosti unutar ovih civilizacijskih kategorija,
i drugo, doseg i utjecaj međusobnih djelovanja – intelektualnih kao i
materijalnih – koje idu ravno preko granica takozvanih civilizacija
(više u 3. poglavlju). I njegova moć zbunjivanja može uhvatiti u stu-
picu ne samo one koji bi željeli podržavati ovu tezu o sukobu (varira
od zapadnjačkih šovinista do islamskih fundamentalista), već i one
koji bi je voljeli osporiti i tako pokušati odgovoriti unutar oklopa nje-
zine ranije precizirane kompetencije.
Ograničenja takvog načina razmišljanja temeljenog na civilizaciji
mogu se pokazati jednako nepouzdanima za planove ‘dijaloga među
civilizacijama’ (nešto za čime se jako teži ovih dana) kao što su i za
teorije sukoba civilizacija. Plemenita i uzvišena potraga za prijatelj-
stvom među ljudima gledana kao prijateljstvo među civilizacijama
ubrzano degradira mnogostrana ljudska bića svakog na jednu di-
menziju i ušutkava raznolikost angažiranosti koja je pružila bogate
i raznolike temelje za prekogranična međusobna djelovanja tijekom
mnogo stoljeća, uključujući umjetnost, književnost, znanost, mate-
matiku, igre, trgovinu, politiku i ostala područja zajedničkog ljud-
skog interesa. Dobronamjerni pokušaji postizanja globalnog mira
mogu imati vrlo kontraproduktivne posljedice kada se ti pokušaju
temelje na bitno iluzornom razumijevanju svijeta ljudskih bića.

Više nego savez religija

Rastuće oslanjanje na klasifikaciju temeljenu na religiji također po-
kazuje težnju učiniti zapadni odgovor na globalni terorizam i su-

29
Identitet i nasilje

kobe posebno nesposobnim. Poštovanje prema ‘drugim ljudima’

izražavaju prije diveći se njihovim vjerskim spisima nego obraćajući
pažnju na višestrane doprinose i postignuća, u nereligijskim kao i
religijskim područjima, različitih ljudi u globalno interaktivnom svi-
jetu. Pri suočavanju s onim što se naziva ‘islamskim terorizmom’, na
zamršenom jeziku suvremene globalne politike, intelektualnoj sili
zapadne politike cilj je u osnovi definirati – ili redefinirati – islam.
Međutim, usredotočiti se isključivo na glavnu religijsku klasi-
fikaciju znači ne samo zanemariti druge značajne probleme i ideje
koje utječu ljude, već također općenito postići jačanje glasa religij-
skog autoriteta. Muslimanski se svećenici, primjerice, onda sma-
traju za glasnogovornike po položaju takozvanog islamskog svijeta,
iako se veliki broj ljudi koji su slučajno muslimani po religiji dubo-
ko razilaze s onim što predlaže jedan ili neki drugi mula. Unatoč
našim raznolikim raznolikostima, svijet se odjednom ne promatra
kao skup ljudi, već kao savez religija i civilizacija. U Britaniji je
nejasno mišljenje o tome što multietničko društvo mora napra-
viti, dovelo do poticanja razvoja subvencioniranih muslimanskih
škola, hinduističkih škola, škola Sikha itd., kako bi nadoknadili
već postojeće financiranje kršćanskih škola, a mala djeca efikasno
su stavljena u okruženje jednostrukih veza puno prije negoli su
sposobni sami logički zaključiti o različitim sustavima identifika-
cije koji bi se mogli natjecati za njihovu pažnju. Prije su državne
vjerske škole u Sjevernoj Irskoj potpomagale distanciranje katoli-
ka i protestanata u razmjeru sa sukobljavajućom kategorizacijom
usađenom u ranom djetinjstvu, a dopušta se isto predodređivanje
‘otkrivenih’ identiteta i, zapravo, potiče širenje još više otuđenja
od drugog dijela britanske populacije.
Religijska ili civilizacijska klasifikacija naravno može također
biti izvorom nasilnih laži. Može se, primjerice, pretvoriti u nera-
zrađena uvjerenja vjerno ilustrirana zvučnom – i do sada već do-
bro poznatom – izjavom američkoga general pukovnika Williama
Boykina, u kojoj opisuje svoju bitku protiv muslimana razoruža-
vajućom sirovošću: “Znao sam da je moj Bog silniji od njegovog”,
i da je kršćanski Bog “pravi Bog, a da je [muslimanski] tek idol.”
Idiotizam ove glupe vjerske nesnošljivosti je naravno prepoznat i
iz tog razloga, vjerujem, postoji razmjerno mala opasnost u siro-
vom ispaljivanju takvih nedirigiranih projektila. Naprotiv, ozbilj-

  International Herald Tribune, 27. kolovoza 2004., str. 6.

30
 Nasilje iluzije

niji problem leži u upotrebi zapadne državne politike intelektual-

nih ‘dirigiranih projektila’ koji predstavljaju umjetno plemenitiju
viziju kako bi razuvjerili muslimanske aktiviste od otpora putem
po svemu sudeći blaže strategije definiranja islama na odgovaraju-
ći način. Pokušavaju otrgnuti islamske teroriste od nasilja tvrdeći
kako je islam religija mira i da ‘pravi musliman’ mora biti toleran-
tni pojedinac (“zato prestanite i budite miroljubivi”). Odbacivanje
kritičkog pogleda na islam svakako je primjereno i krajnje važno u
ovo vrijeme, ali se i moramo zapitati je li uopće nužno ili korisno,
ili uopće moguće, pokušati definirati uvelike političkim nazivima
kakav ‘pravi musliman’ mora biti.

Muslimani i intelektualna raznolikost

Religija pojedinca ne mora biti njegov ili njezin sveobuhvatni i
isključivi identitet. Prije svega islam, kao religija, ne brani odgovo-
ran izbor muslimanima u mnogim sferama života. Uistinu, moguće
je da jedan musliman zauzme kritički pogled, a drugi bude posve
tolerantan na krivovjerje a da nijedan ne prestane biti muslimanom
samo iz tog razloga.
Odgovor na islamski fundamentalizam i na terorizam pove-
zan s tim također postaje posebno zamršen budući da se uvelike
neuspješno razlikuje islamska povijest od povijesti muslimanskog
naroda. Muslimani, kao i svi ostali ljudi na svijetu, imaju mnoge
različite interese i ne trebaju se svi njihovi prioriteti i vrijednosti
staviti unutar njihovog jednostrukog identiteta, onog islamskog
(više o ovom problemu u 4. poglavlju). Nimalo ne čudi, naravno,
da pobornici islamskog fundamentalizma žele potisnuti sve druge
identitete muslimana u korist samo islamskog. Ali vrlo je neobično
da oni koji žele prevladati napetosti i sukobe povezane s islamskim
fundamentalizmom isto tako nisu u stanju vidjeti muslimanski na-
rod ni na jedan drugi način nego samo kao pripadnike islama, što je
prije povezano s pokušajima redefiniranja islama nego s doživljava-
njem multidimenzionalne prirode raznolikih ljudskih bića koja su
slučajno muslimani.
Ljudi sebe doživljavaju – i imaju razloga doživljavati se – na
mnogo različitih načina. Primjerice, musliman iz Bangladeša nije

  Ova tema bit će obrađena u 4. i 8. poglavlju.

31
Identitet i nasilje

samo musliman, već i Bengalac i stanovnik Bangladeša, tipično vrlo

ponosan na bengalski jezik, književnost i glazbu, da ne spominjemo
druge identitete koje on ili ona posjeduju vezane za klasu, spol, pro-
fesiju, politiku, estetski ukus i tako dalje. Odcjepljenje Bangladeša
od Pakistana nije uopće bilo temeljeno na religiji budući da je mu-
slimanski identitet imala većina populacije dvije grane nepodijelje-
nog Pakistana. Separatističke sporne točke bile su vezane uz jezik,
književnost i politiku.
Slično, uopće ne postoji empirijski razlog zašto se pobornici
muslimanske povijesti, ili vezano uz to arapskog naslijeđa, moraju
posebno fokusirati samo na vjerska uvjerenja, a ne i na znanost
i matematiku, kojima su arapsko i muslimansko društvo mnogo
pridonijeli, i što također može biti dio muslimanskog ili arapskog
identiteta. Unatoč važnosti ovog naslijeđa, grube klasifikacije bile
su sklone stavljati znanost i matematiku u dostignuća ‘zapadne
znanosti’, ostavljajući drugim ljudima da traže ponos u dubinama
religije. Ako se u današnje vrijeme buntovni arapski aktivist radije
ponosi samo čistoćom islama nego višestranim bogatstvom arap-
ske povijesti, jedinstveno davanje prvenstva religiji, koje dijele rat-
nici na objema stranama, igra veliku ulogu pri utamničenju ljudi
unutar ograda jednostrukog identiteta.
Čak i mahnita zapadnjačka potraga za ‘umjerenim muslima-
nom’ miješa umjerenost u političkim uvjerenjima s umjerenošću
religijske vjere. Osoba može imati snažnu religijsku vjeru – islamsku
ili bilo koju drugu – zajedno s tolerantnim političkim stavom. Car
Saladin koji se hrabro borio na strani islama u križarskim ratovima
u 12. stoljeću mogao je ponuditi, bez ikakvih kontradikcija, poča-
sno mjesto na svom egipatskom kraljevskom dvoru Maimonidesu
budući da je taj istaknuti židovski filozof pobjegao iz netolerantne
Europe. Kada je krajem 16. stoljeća heretik Giordano Bruno spaljen
na lomači na Campo dei Fiori u Rimu, veliki mogulski car Akbar
(koji se rodio i umro kao musliman) tada je baš u Agri završio svoj
veliki projekt sastavljanja zakona o pravima manjina uključujući i
vjersku slobodu za sve.
Potrebno je posvetiti posebnu pozornost jednom detalju: dok je
Akbar bio slobodan voditi svoju liberalnu politiku a da nije prestao
biti muslimanom, ta liberalnost nije ni na jedan način bila odre-
đena – niti naravno zabranjena – islamom. Drugi mogulski car,
Aurangzeb, mogao je zanijekati prava manjina i progoniti nemu-
slimane a da, iz tog razloga, ne zataji kao musliman, na isti način

32
 Nasilje iluzije

kako Akbar nije prestao biti muslimanom zbog svoje tolerantno

pluralističke politike.

Žestina nejasnoće
Ustrajanje, ako ništa drugo onda implicitno, na jednostrukosti
ljudskog identiteta bez izbora ne samo da nas sve umanjuje, već i
čini svijet još više zapaljivim. Alternativa podijeljenosti jedne naji-
staknutije kategorizacije nije u bilo kojoj nerealnoj izjavi kako smo
svi velikim dijelom isti. Što nismo. Već, glavna nada za skladom u
našem problematičnom svijetu leži u mnogostrukosti naših identi-
teta koji se presijecaju međusobno i bore protiv oštrih podjela oko
jedne jedine ustaljene linije žestokih podjela kojoj se navodno ne
može oduprijeti. Naša ljudskost koju dijelimo divljački je napadnu-
ta kada se naše razlike svedu na jedan izmišljen sustav jedinstveno
moćne kategorizacije.
Možda najgore zlo potječe iz zanemarivanja – i negiranja – uloge
mišljenja i izbora, što potječe od priznavanja naših mnogostrukih
identiteta. Iluzija o jedinstvenom identitetu mnogo je razornija od
svemira mnogostrukih i raznolikih klasifikacija koje karakteriziraju
svijet u kojem zapravo živimo. Deskriptivna slabost jednostrukosti
bez izbora uzrokuje monumentalno slabljenje moći i dosega našeg
društvenog i političkog mišljenja. Iluzija sudbine zahtijeva izvanred-
no vrlo visoku cijenu.

33