KAKO I ZAŠTO DIŠEM

Gdje nam treba kisik: svakim udisajem u tijelo ulazi zrak koji sadržava kisik. Izdisajem iz
tijela izlazi zrak obogaćen CO2 koji nastaje kao produkt staničnog metabolizma.
Izmjena plinova između tijela i okoliša zbiva se putem DIŠNOG SUSTAVA. Tu izmjenu plinova
zovemo PLUĆNO DISANJE. Izmjena kisika i CO2 zbiva se između pluća i krvi , te krvi i svake
stanice. Zato je za transport kisika od pluća do stanica važan krvotok.
PROCESI u kojima se kisik troši u stanicama zove se STANIČNO DISANJE→ kisik se
iskorištava za razgradnju hranjivih tvari pri čemu se oslobađa energija, a nastaju voda i CO2.
CO2 prelazi iz stanice u krv i onda odvodi do pluća i putem njih izlučuje iz tijela.
OD ČEGA SE SASTOJI NAŠ DIŠNI SUSTAV
Dišni sustav čovjeka se sastoji od: NOS, ŽDRIJELO, GRKLJAN, DUŠNIK, DUŠNICE, PLUĆA S
POPLUĆNICOM.
Prolaz zraka iz okoliša do pluća počinje s nosom. Kroz nos se zrak zagrijava, vlaži pročišćava
od nečistoća- to radi sluznica nosa i dlačice- takav zrak ulazi u ždrijelo koje povezuje nosnu
šupljinu s grkljanom i usnu šupljinu s jednjakom. Pritom kroz ždrijelo iz usta jednjak prolazi
hrana, a zrak iz nosne šupljine ide u grkljan→ se nalazi na prednjoj strani vrata( grkljanski
poklopac zatvara ulaz u njega u trenu kada gutamo zalogaj hrane ili tekućinu; u grkljanu su i
glasnice)
Zrak iz grkljana dolazi u dušnik: cjevastog oblika sa čvrstim prstenastim hrskavicama koje
ga drže otvorenim; trepetljike oblažu šupljinu dušnika, one čiste od nečistoća→ zrak iz
dušnika odlazi u 2 dušnice koje se granaju u sve manje ogranke koji zrak odvode do
najsitnijih dijelova pluća.
PLUĆA su zadužena za izmjenu plinova: nalaze se u prsnom košu, obavijena su poplućnicom
i sastoje se od 2 plućna krila.
Desno plućno krilo ima 3 režnja , lijevo 2 režnja. Pluća izgrađuju plućni mjehurići ili
alveole koji zbog svoje građe znatno povećavaju površinu pluća. Plućni mjehurići su obavijeni
gustom mrežom krvnih kapilara. Među alveolama i kapilarama se procesom difuzije izmjenjuju
plinovi.
U zraku koji dolazi do plućnih mjehurića više je kisika nego u krvi pa kisik ulazi u krv→ PLUĆNO
DISANJE: u krvi je više CO2 nego u alveolama pa CO2 difuzijom prelazi iz krvi u alveole: iz njih
zrak sa CO2 odlazi u dušnice, dušnik, grkljan, ždrijelo, nos.
ŠTO POKREĆE PLUĆA, A ŠTO UBRZAVA DISANJE
- važna uloga mišića kod disanja: pluća nemaju svoje mišiće, već im pomažu međurebreni
mišići i ošit ili dijafragma( pregrada između prsne i trbušne šupljine)- pri udahu dolazi
do stezanja međurebrenih mišića, podizanja rebara i širenja prsnog koša. Ošit se pri
udahu steže i spušta i povećava volumen ulazi u njih. Pri uzdahu se mišići koji sudjeluju
u disanju opuste pa se smanji volumen prsnog koša jer se rebra spuštaju, a ošit podigne.
Tako izdišemo zrak obogaćen sa CO2
- organizam brzinu disanja regulira ovisno o energiji : što smo aktivniji trebamo više kisika.
Nikada ne možemo samovoljno prestati disati – ono je NEZAVISNA ILI AUTONOMNA
FUNKCIJA pod nadzorom SREDIŠTA ZA DISANJE U ŽIVČANOM SUSTAVU
DIŠU LI SVA ŽIVA BIĆA NA JEDNAK NAČIN
Većina živih organizama treba kisik; neprestano dišu i trebaju kisik.
JEDNOSTANIČNI ORGANIZMI, koriste se difuzijom preko cijele površine stanice.
MNOGOSTANIČNI ORGANIZMI- zbog sporosti difuzije na veće udaljenosti , razvili su
prilagodbe.

ZAJEDNIČKE PRILAGODBE ZA IZMJENU PLINOVA

Kod čovjeka i većine kopnenih životinja : plućne alveole
Niz je prilagodbi za difuziju plinova.
Alveole su tanke , vlažne, velike i prokrvljene

DISANJE PLUĆIMA
Kopneni kralježnjaci dišu plućima, ali nisu jednako razvijena kod svih. Čovjek ima dobro
razvijena pluća s velikim brojem alveola i velikom površinom.
PLUĆA PTICE su dobro razvijena, velike površine jer im za letenje treba mnogo E. Posebnost
su im ZRAČNE VREĆICE koje pticama pomažu tokom disanja tako da zrak prolazi kroz pluća u
1 smjeru pa se bolje iskorištava O2 iz zraka. Zajedničko sa sisavcima im je stalna tjelesna
temp.
GMAZOVI- površina pluća nešto manja(manji broj većih plućnih mjehurića)- no manja im je
potreba za E i brzina kretanja.
Najjednostavnija pluća imaju VODOZEMCI npr žabe: pluća su im kao par vrećica s tankom i
vlažnom i malom površinom- zbog toga se vodozemci koriste i kožom koja je zato tanka i ima
puno žlijezda koje je vlaže.

DISANJE NA DRUGE NAČINE

Većina kopnenih beskralježnjaka diše uzdušnicama – to je sustav cjevčica koji ima otvore na
površini tijela životinje i potom se grana u sve tanje ogranke. Njima zrak dolazi do svih
stanica(kukci, pauci, stonoge)
Začeci dišnog sustava se vide kod PUŽEVA –ispod ruba kućice dišni je otvor kroz koji zrak
ulazi u šupljinu posebnim organom , plaštem čija je stijenka vlažna i naborana i prokrvljena te
se preko nje zbiva izmjena plinova.
Gujavice izmjenjuju plinove preko vlažne kože- pomoću kožnih žlijezda, a zadržava se u
vlažnom tlu: kada voda ispuni šupljine tla, tada gujavica izlazi na površinu da se ne
uguše(kožom dišu male životinje)
VODENE ŽIVOTINJE- RIBE- dišu škrgama i uzimaju kisik iz vode- škrge se sastoje od sitnih
listića . Voda s otopljenim kisikom ulazi kroz usta i potiskuje se preko škrga kako bi došlo do
izmjene plinova. Kako bi ribe disale , važno je strujanje vode preko škrga.
Vanjske škrge imaju: čovječja ribica i ličinke vodenjaka, vodene ličinke kukaca poput
vretenca ili vodencvijetovi.
Škrge imaju školjkaši, glavonošci, rakovi ali unutar tijela.
Površinom tijela dišu i neke jednostavne životinje : spužve, žarnjaci, plošnjaci, oblići
Jednostanični organizmi trebaju kisik za stanično disanje: nije im potreban dišni sustav:
ameba papučica, neke j. bakterije, j. alge

ŠTO JE VAŽNO ZA UČINKOVIT DIŠNI SUSTAV

Vodene životinje- opasnost od isušivanja površine dišnog sustava ili nedostatak kisika u vodi i
sl.
kopnene životinje- opasnost je u isušivanju dišnog sustava : zato je on unutar organizama
Bez obzira na građu kos svih se organizama izmjena plinova provodi DIFUZIJOM , a zato je
važan odnos volumena tijela životinje i površine putem koji se obavlja izmjena
plinova.

MOŽE I BEZ KISIKA

Postoje organizmi kojima ne treba kisik: energiju oslobađaju bez prisustva kisika- anaerobni
procesi.
Prvi organizmi na Zemlji su živjeli bez kisika u anaerobnim uvjetima. Neke bakterije i nametnici
žive u anaerobnim uvjetima.
Trakavice, dječja glista- uglavnom ne trebaju kisik.
Anaerobni proces je vrenje: čovjek se koristi organizmima koji obavljaju vrenje: kvaščeve
gljivice, saprotrofne bakterije.

KAKO DIŠU BILJKE

Trebaju kisik za stanično disanje: nemaju poseban dišni sustav, nego dišne plinove izmjenjuju
preko PUČI.
Puči se nalaze na donjoj strani lista- u vodi sa na gornjoj strani. Biljke se tijekom dana dišu i
koriste se kisikom, ali procesom fotosinteze po danu i proizvode kisik.(alge)

KAKO OČUVATI ZDRAVLJE DIŠNOG SUSTAVA

- 3-5 min. Bez kisika dolazi do oštećenja mozga
- Do zastoja može doći zbog gušenja predmetom ili hranom u dušniku. Treba osloboditi
dišne puteve
- Kada se izgubi svijest: može doći do gušenja jezikom i treba osobu staviti u bočni položaj
UZROČNICI BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA
Prehlada- blaža virusna bolest koja zahvaća sluznicu grla i nosa
GRIPA - virusna bolest, veći bolovi u mišićima, groznica- EPIDEMIJE
ANGINA, TBC, UPALA PLUĆA- bakterijske bolesti: antibiotici
Bakterijske i virusne prenose se kapljično, ali i rukama.
RAK PLUĆA- najteža bolest- uglavnom pušači obolijevaju ili pasivni

ORGANI ZA STVARANJE GLASA

Glas nastaje u dišnom sustavu. U grkljanu su glasnice, nabori sluznice koje oblikuju otvor kroz
koji prolazi zrak i stvara glas. On se dodatno oblikuje u usnoj šupljini. Važan je položaj zuba i sl.
PROMUKLOST- promjena glasa zbog upale ili promjena na glasnicama npr. pušači.

SAŽETAK
Svaka stanica našeg tijela, kao i tijela većine živih bića, treba kisik. Kisik disanjem dobivamo iz zraka.
Izmjena plinova između okoline i pluća naziva se plućno disanje. Izmjena plinova zbiva se između
plućnih mjehurića i krvi u plućima te između krvi i svake stanice u tijelu. Zato važnu ulogu u opskrbi
tijela kisikom ima i krvotok. Kisik je potreban stanicama za proces staničnog disanja, tj. biološke
oksidacije pri čemu se razgradnjom hranjivih tvari oslobađa energija i stvara ugljikov dioksid koji se izlučuje
iz tijela. Organi dišnog sustava čovjeka jesu: nos, ždrijelo, grkljan, dušnik, dušnica i pluća. Pokrete
disanja (udah i izdah) omogućuju međurebreni mišići i ošit. Brzina disanja ovisi o potrebi tijela za
energijom.