Professional Documents
Culture Documents
Tekućem
Voda se pri atmosferskom tlaku do temperature 0°C nalazi u čvrstom agregacijskom stanju
koje nazivamo led. Između 0°C i 100°C pri atmosferskom tlaku voda je u tekućem stanju.
Iznad 100°C također pri atmosferskom tlaku, voda prelazi u plinovito agregacijsko stanje,
odnosno vodenu paru.
Tlaku
Vrelište ovisi o tlaku koji djeluje na promatrani sustav. Što je tlak niži, to je manja
temperatura potrebna da se dođe do vrelišta. Zbog toga planinari na visinama od nekoliko
tisuća metara primjećuju da voda ne vri pri 100 °C, nego već pri nižim temperaturama, jer je
tlak niži na većim visinama
L
Tvari u prirodi možemo naći u 3 agregatna stanja: čvrsto, tekuće, plinovito. Tvari u tekućem
agregacijskom stanju poprimaju oblik posude u kojoj se nalazi. Međunarodna oznaka za
tekuće agregacijsko je malo slovo l a dolazi od latinske riječi liquidus ili engleske riječi liquid
Taljenje
Prijelaz tvari kroz agregacijska stanja pod određenim uvjetima moguć je u svim smjerovima.
Prijelaz iz čvrstog agregacijskog stanja u tekuće naziva se taljenje
Na kojoj temperaturi dolazi do taljenja vode?
0°C
Talište je temperatura pri kojoj neka tvar prelazi iz čvrstoga u tekuće agregatno stanje. Ovisi o
tlaku, ali se u tablicama za pojedine tvari obično navode vrijednosti tališta kod atmosferskog
tlaka (101 325 Pa). Pod većim tlakom talište se snižava, a pod manjim povisuje. Talište vode
(leda) je na 0 °C
Plinovito stanje
Tvari u prirodi možemo naći u 3 agregatna stanja: čvrsto, tekuće i plinovito. Međunarodna
oznaka za plinovito agregacijsko stanje je malo slovo g a dolazi od engleske riječi gas.
Taljenje
Temperatura pri kojoj voda prelazi iz čvrstog agregacijskog stanja u tekuće, odnosno
temperatura pri kojoj se led pretvara u vodu naziva se temperatura tališta. temperatura tališta
vode pri atmosferskom tlaku iznosi 0 C
Tlaku i temperaturi
Tvari u prirodi možemo naći u 3 agregatna stanja ovisno o njihovoj građi i vanjskim uvjetima
(tlak, temperatura): čvrsto, tekuće, plinovito. Većina tvari se, ovisno o uvjetima, može
pojavljivati u svim trima agregacijskim stanjima.
Čvrstog
Čvrsto agregatno stanje karakterizirano je stalnim oblikom i volumenom. Čestice se nalaze
vrlo blizu jedna drugoj i djeluju jedna na drugu velikim privlačnim silama. Zato tvar u
čvrstom agregatnom stanju (za razliku od tekućega i plinovitoga) pruža otpor svakomu
pokušaju promjene oblika i volumena
Što od navedenog nije fizikalno svojstvo tvari?
Korozija
Fizikalna svojstva tvari očituju se prilikom fizikalnih promjena. Pri fizikalnoj promjeni ne
mijenja se vrsta tvari, već samo njezin oblik i agregacijsko stanje. Osnovna fizikalna
svojstva su: boja, okus, miris, agregacijska stanja, talište, vrelište, gustoća, topljivost,
električna i toplinska vodljivost, magnetičnost i druga. Korozija je kemijska promjena jer
dolazi do nastanka novih tvari
Tvrdoća
Tvrdoća je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili
površinu) bilo grebanjem, urezivanjem i slično. Tvrdoća je svojstvo krutina jer tekućine i
plinovi nemaju tvrdoću.
Guma
Vodiči su tvari koje dobro provode električnu struju, dok je izolatori ne provode. Vodiči su
svi metali, razrijeđeni plinovi, nečista voda, kiseline, otopine soli i baza (lužina), ugljen,
staklo u tekućem stanju.Izolatori su staklo, porculan, kvarc,, guma, svila, parafin, ulje, čista
voda i dr. Od ponuđenih odgovora željezo i nikal su metali.
Otapa se u vodi
Željezo je čvrsta tvar srebrno-sive boje s karakterističnim metalnim sjajem. Karakterizira ga
dobra toplinska i električna vodljivost te magnetska svojstva. U normalnim uvjetima i u svom
čistom obliku željezo se ne otapa u vodi nego samo tone na dno.
Što od navedenog provodi električnu struju?
Željezo
Željezo svrstavamo u metale a metali su dobri vodiči električne struje. Razlog tome je njihova
kristalna građa. Pozitivni ioni pravilno su raspoređeni, a slobodni pokretljivi elektroni gibaju
se između njih u svim smjerovima. Kada metal priključimo na električni izvor, pozitivni pol
izvora privlači negativne elektrone i oni se svi počinju gibati od negativnog prema pozitivnom
polu električnog izvora. Tada kažemo da teče električna struja. Električnu struju provode i
elektroliti - vodene otopine soli, kiselina i lužina
Plinovitom
Gustoća većine tekućina manja je od gustoće čvrstih tvari, a gustoća plinova je manja od
gustoće tekućina. Iz navedenog vrijedi da većina tvari ima najmanju gustoću u plinovitom
agregacijskom stanju zbog veće udaljenosti među česticama.
Željezo
Tijelo pliva ili pluta na tekućini ako je njegova gustoća manja od gustoće tekućine u kojoj se
nalazi. Tijelo će potonuti ako mu je gustoća veća od gustoće tekućine u kojoj se nalazi. Ako
sve tri tvari pomiješamo željezo će u vodi potonuti, a ulje će plivati na površini vode. Željezo
zato ima najveću gustoću dok ulje ima najmanju gustoću.
Željezo
Električni izolator ne provode električnu struju dok vodiči provode električnu struju. Vodiči
su svi metali, razrijeđeni plinovi, nečista voda, kiseline, otopine soli i baza (lužina), ugljen,
staklo u tekućem stanju itd. Među poznatim izolatorima su: parafin,staklo, porculan,
keramika, tvrda guma, PVC i njemu srodni plastični materijali, svila, suhi papir itd
Ne otapa se u vodi
Kuhinjska sol je pri sobnoj temperaturi u čvrstom stanju i ne provodi električnu struju te se
otapa u vodi pa je Neispravna tvrdnja da se kuhinjska sol ne otapa u vodi
Tinkturama nazivamo…
Alkoholne otopine
Tinkture su alkoholne otopine tvari. Najpoznatija tinktura u medicini koja se koristi kao
antiseptik jest tinktura joda. U kućnoj izradi popularne su tinkture ljekovitih biljaka. Pri tome
se alkohol koristi kao otapalo i konzervans.
Prezasićene
Prezasićena otopina je nestabilna. Tek slabo protresanje ili dodatak jednog kristala, dovoljni
su da se suvišak otopljene tvari istaloži u obliku kristala. Otopina koja tada zaostane iznad
kristala po sastavu je zasićena otopina.
Grafit
Osim vode otapala mogu biti i organske tekućine kao što su heksan, alkoholi, aceton i druge.
Grafit je čvrsta tvar sivo-crne boje, mekan je i mastan na opip. Iz grafita se izrađuju obične
grafitne olovke.
Što su vodene otopine?
Aq
Vodene otopine one su otopine kod kojih kao otapalo služi voda. Vodena se otopina u
jednadžbi kemijske reakcije označava kao aq.
Vodovodna voda
Prema količini otopljenih tvari prirodne vode dijelimo na tvrde i meke. Tvrde vode sadrže
puno otopljenih tvari osobito kalcijeve i magnezijeve soli. Morska voda, vodovodna voda te
vode u rijekama i jezerima su tvrde vode.
Destilirana voda
Prema količini otopljenih tvari prirodne vode dijelimo na tvrde i meke. Meke vode u prirodi
sadrže male količine otopljenih kalcijevih i magnezijevih soli i otopljene plinove. Primjer
najmekše vode je kišnica koja osim malo otopljenih plinova ne sadrži nimalo otopljenih soli. I
destilirana voda sadrži vrlo male količine otopljene tvar pa ju svrstavamo u meke vode.
Tekućem
Otapala su najčešće tekućine, a ponekad plinovite ili krute tvari. Imaju sposobnost da otope
druge tvari u homogeni jedno fazni sustav. Za vodu se kaže da je najčešće otapalo u
svakodnevnom životu, jer ima sposobnost otapanja bilo koje (plinske, krute ili tekuće) tvari i
tako se naziva i univerzalno otapalo.
Koju boju će poprimiti plavi lakmusov papir u vinskom
octu?
Crvenu
Kad se plavi lakmusov papir položi u kiselu tvar (npr.vinski ocat, limunov sok) postat će
crven. Međutim, ako se stavi u neutralnu ili lužnatu tvar, ostat će plavi. Plavi lakmusov papir
namijenjen je ispitivanju samo kisele razine pH.
Akrilamid
Kiselost i lužnatost se može dokazati posebnim tvarima – indikatorima. Indikatori za kiseline
su plavi lakmus papir i metiloranž. Indikatori za lužine su crveni lakmusov papir i otopina
fenolftaleina. Indikatori i za kiseline i za lužine (univerzalni indikatori) su: univerzalni
indikatorski papir, sok crvenog kupusa, sok cikle, latice ruže i maka, crni čaj, plodovi
borovnice i crvenog ribiza i dr.
Crveni i plavi
Plavi i crveni lakmusovi papiri dizajnirani su za ispitivanje tvari s različitim pH. Plavi lakmus
papir koristimo za testiranje kiselih tvari, a crveni lakmus papir za ispitivanje lužnatih tvari.
Inertnost
Kemijska svojstva su ona svojstva tvari zbog kojih nastaju nove tvari drukčijih
svojstava npr. zapaljivost, raspadanje pod utjecajem topline ili svjetlosti, sposobnost
kemijskog reagiranja – reaktivnost, nepostojanost na zraku, inertnost i dr.
Od navedenog što koristimo samo za dokazivanje lužina?
Fenolftalein
Indikatori za lužine su crveni lakmusov papir i otopina fenolftaleina. Otopina fenolftaleina
bezbojna je tekućina koja u lužini poprimi crvenoljubičastu boju.
Emulgator
Indikatori su kemijske tvari koje se rabi da bi svojom bojom pokazala prisutnost neke druge
kemijske tvari. Koristimo ih za dokazivanje kiseline i/ili lužine u otopini. Neki od indikatora
su: Crveni i plavi lakmus papir, metiloranž, fenolftalein, univerzalni indikator, sok crvenog
kupusa i drugi. Emulgatori su tvari koji emulziju čine postojanom.
Indikatorima
Kiselost i lužnatost otopina ispituju se indikatorima za kiseline, odnosno lužine. Indikatore
dijelimo na specifične (samo za kiseline ili samo za lužine) i univerzalne (ispituju i kiselost i
lužnatost otopine).
Za dokazivanje kiselina
Indikatori za kiseline su plavi lakmus papir i metiloranž. Metiloranž je narančasto-crvene boje
koji s vodom daje žutu otopinu, a u kiselini promjeni boju u narančastocrvenu.
Korozija
Korozija se javlja kada materijal propada zbog utjecaja okoline. To je prirodni proces koji
nastaje kada su ispunjena tri uvjeta: prisutnost vlage, metalna površina i oksidans. Jedan od
najčešćih oblika korozije je hrđanje. Kada željezo hrđa, crvenkasta pahuljasta tvar koja je
nastala kao posljedica korozivnog procesa je željezni oksid.
Tijekom gorenja drva oslobađa se svjetlost i toplina.
Kakva je ova reakcija?
Egzotermna
Tijekom ove kemijske reakcije toplina se oslobađa. Ako se tijekom neke promjene sustav
zagrijava i toplina prelazi u okolinu (oslobađa se), onda je ta promjena egzotermna.
Epruveta
Sustav je dio prirode koji proučavamo, a okolina je sve što okružuje sustav. Za kemičara
sustav je epruveta, čaša ili tikvica u kojoj se odvija kemijska reakcija.
Elektična energija
Elektroliza vode je elektrokemijski postupak kojim se voda (H2O) razlaže na vodik (H2) i
kisik (O2) zbog djelovanja vanjskog izvora napona zbog kojeg električna struja prolazi kroz
vodu. Električni izvor napajanja spojen je na dvije elektrode koje se nalaze u vodi. Voda se
spontano razlaže na vodik i kisik.
Hofmannov aparat
Elektrolizu vode najbolje je izvesti u Hofmannovu aparatu s platinskim elektrodama jer se
može pratiti kvalitativni i kvantitativni tijek reakcije. Voda je slabi elektrolit, pa je potrebno u
nju dodati malo razrijeđene sumporne kiseline da bi joj se povećala vodljivost. Destilirana
voda se ulije u čašu i dodaje se neki elektrolit (npr. slabo zakiseliti s razrijeđenom sumpornom
kiselinom). Tako je voda, koja slabo vodi električnu struju, postala boljim električnim
vodičem. Platinske elektrode aparata spajaju se s izvorom istosmjerne struje (ispravljač)
jakosti do 2 A. Uključivanjem ispravljača počinje elektroliza vode. Na katodi redukcijom
vode nastaje vodik, a na anodi oksidacijom vode kisik.
Kisik i vodik
Elektroliza vode je elektrokemijski postupak kojim se voda (H2O) razlaže na vodik (H2) i
kisik (O2) zbog djelovanja vanjskog izvora napona zbog kojeg električna struja prolazi kroz
vodu.
Kako nazivamo promjene u kojima sustav otpušta
energiju u okolinu?
Egzotermne
Izmjena energije između sustava i okoline očituje se oslobađanjem ili vezanjem topline.
Tijekom nekih kemijskih reakcija toplina se oslobađa. Ako se tijekom neke promjene sustav
zagrijava i toplina prelazi u okolinu, onda je ta promjena egzotermna.
Elektroliza je ..
Endotermna promjena
Izmjena energije između sustava i okoline očituje se oslobađanjem ili vezanjem topline.
Kemijska ili fizikalna promjena pri kojoj toplina prelazi iz okoline u sustav naziva se
endotermna promjena. U primjeru elektrolize dovodimo električnu energiju u sustav.
Kemijska je promjena
Elektroliza vode kemijska je promjena jer nastaju nove tvari tj. iz vode nastaju nove tvari:
kisik i vodik.
Tikvica
Sustav je dio prirode koji proučavamo, a okolina je sve što okružuje sustav. Za kemičara
sustav je epruveta, čaša ili tikvica u kojoj se odvija kemijska reakcija. Okolina može biti zrak
ili čaša s vodom ili uljem u koju je uronjena epruveta s reaktantima.