Ekonomska politika I.

kolokvij

1.) EKONOMSKA POLITIKA (pojam i obuhvat)

Ekonomski sustav je dio društvenog sustava. Ekonomska

politika je skup mjera i aktivnosti kojim se upravlja
ekonomskim sustavom te izučava javne ekonomske akcije.
Ekonomska politika se sastoji od gospodarskog uređenja,
tekućih izbora vlade te identifikacija društvenih
preferencija. Razlozi zbog kojih postoji ekonomska politika
su: postojanje vlastitih interesa kod pojedinca, zbog
optimalnog funkcioniranja tržišta.

Neoklasični okvir- priznaje se za tržišni mehanizam ima

nedostatke i da država može otkloniti pomoću mjera
ekonomske politike.

Razlozi postojanja- pojedinci koje vodi vlastiti interesi,

neoklasični okvir te optimalno funkcioniranje tržišta.

2.) POZITIVNI I NORMATIVNI PRISTUP U EKONOMSKOJ

POLITICI

Društvene preferencije su različite od privatnih ali su njihov

odraz. Imamo 2 pristupa; pozitivni i normativni. Što se tiče
pozitivnog pojedinci ne iskazuju preferencije izravno več
imamo predstavnike skupina. Što se tiče (trebalo normativnog
pristupa ciljevi se identificiraju na temelju imati) etičkih ili
političkih principa, omogućuje usporedbu učinkovitosti
društvenih sustava, ekonomika blagostanja koja je srž
ekonomske politike. Bavi se definiranjem izbora te ukazuje na
manjkavosti tržišta.

Pozitivan pristup učinkovito identificira preferencije i ciljeve

društva. Možemo raspravljati jesu li to i do koje mjere istinske
preferencije društva kao cjeline ili političari slijede svoje
vlastite ciljeve.

3.) DRUŠTEVENE PREFERENCIJE I DRUŠTVENO UREĐENJE

Društvene preferencije su različite od privatnih, ali su njihov

odraz. Po pitanju društvenog izbora može se pristupiti na više
načina u pokušaju definiranja nekog od koncepata: društveno
uređenje, pravilo kolektivnog izbora funkcija društvene
odluke, funkcioniranje društvene preferencije, društveni cilj i
cilj politike.

Društveno uređenje jest rangiranje mogućih društvenih

situacija. Ono definira situacije koje su međusobno
indiferentne, preferirane ili gore od drugih. Društveno
uređenje određuje alokaciju društvenih skupina te može biti
izravno ili neizravno. Izravno se temelji na opće prihvaćenom
kriteriju npr. prihvaćanje načela jednakosti nas može
potaknuti da sudimo o različitim stanjima svijeta na temelju
vrijednosti nekog indeksa nejednakosti. (Eimjev koeficijent)

Imamo i neizravno koje se temelji na pojedinačnim

preferencijama. Temlje se na etičkom individualizmu. Želje
pojedinaca se ne podudaraju te se postavlja pitanje da li se
sustav može temeljiti na željama pojedinaca?
 4. IZRAVNO I NEIZRAVNO DRUŠTVENO UREĐENJE

Izravno se temelji na opće prihvaćenom kriteriju npr.

prihvaćanje načela jednakosti nas može potaknuti da sudimo
o različitim stanjima svijeta na temelju vrijednosti nekog
indeksa nejednakosti. (Ginijev koeficijent)

Imamo i neizravno koje se temelji na pojedinačnim

preferencijama. Temelje se na etičkom individualizmu. Želje
pojedinca se ne podudaraju te se postavlja pitanje da li se
sustav može temeljiti na željama pojedinca?

5. PARETOVO NAČELO I 2 VERZIJE KRITERIJA

Što se tiče agregiranja društvenih prefrencija polazi se od

pretpostavki da skupina povećava svoje blagostanje krećući se
od stanja „a“ u stanje „b“ ako su svi pojedinci zadovoljniji u
„b“ neg u „a“. Ili ako skupina povećava svoje blagostanje
krećući se od „a“ u „b“ ako je barem jednom pojedincu bolje u
„b“ a niti jednom nije gore.

Imamo slabi i jaki kriterij.

Pareto optimum je društveno stanje ako u kretanju iz tog

stanja u bilo koje drugo stanje nje moguće povećati
blagostanje jednog člana bez da se pogorša stanje barem
jednog drugog člana.
 6. DRUŠTEVNA PARETO UČINKOVISTOST

Društvena Pareto učinkovitost je:

- Učinkovitost potrošnje
- Učinkovitost proizvodnje (upotreba različitih inputa u
proizvodnji dobra)
- Učinkovitost ponude dobra
- Izbor razine outputa za različita dobra (opća
učinkovitost)

7.) PARETOVO NAČELO I EFIKASNOST POTRAŽNJE

Pareto načelo dozvoljava nam reći da društvo preferira

alokaciju u točki B u odnosu na A. Stoga je po tome B kriteriju
bolji od A. Ipak nisu Pareto optimalni jer se mogu pomaknuti u
drugo stanje C i povećati blagostanje barem 1 člana bez da se
drugome učini gore. Točka D nam pokazuje da se osoba A
mora odreći svog dijela da bi osobi B bilo bolje.

Vidimo da se alokacija potrošnje Pareto poboljšati toliko dugo

dok dva pojedinca imaju različiti MRS. Kada su stope jednake
nije moguće premjestiti dobra između 2 člana društva na taj
način da se poboljša jednog bez poboljšanja drugog

EDGEWORTHOVA KUTIJA- skup točaka dodirivanjem između 2

krivulje indiferencije 2 pojedinca.
 8.) KRITIKE PARETO EFIKASNOSTI

Ignorira bitne aspekte različitih stanja svijeta te osigurava

samo djelomično uređenje koje može dovesti do tiramje
„statusa ovo“. Temelji se na premisi etičkog individualizma,
polazi od pojedinačne preferencije kao jedine osnove
društevnih preferencija, moguć je konflikt sa ostalim načelima
(minimalne slobode). Ne može razlikovati stanja jednake
efikasnosti.

Odgovor na kritike!

Kaldor načelo kontrolira poduzeće, smatra da povećanje

društevene produktivnosti i realnog društvenog realnog
dohotka vodi povećanju blagostanja društva. Smatra oni koji
imaju koristi kompenziraju odnosno oni koji su slabije prošli.

9.) TEORIJA PRAVDE

Nemoguće je konstuirati potupuno društveno uređenje

utemeljeno na P. Nastaju problemi s Pareto kriterijem. Nužno
je međusobno usporediti društvena uređenja znači izbor
stanja ima implikacije za blagostanje pojedinca, potrebno
analizirati sve situacije imamo diobenu: društvenu pravdu te
troškove i koristi. Diobena pravda je rangiranje društvene
situacije te definiranje kriterija. Ima 4 funkcije društvenog
blagostanja.

10.) FUNKCIJE DRUŠTVENOG BLAGOSTANJA (PREDNOSTI I

NEDOSTATCI)
1 Utilitaristička funkcija društvenog blagostanja gdje se

pojedinačne korisnosti označavaju sa Uᵢ,te svi

pojedinci imaju jednaku važnost H. Korisnost
društvenog stanja X, te proizlazi:

2 Bernoulli- Nashova funkcija društvenog blagostanja je

alternativni pogled. Naglašava ravnopravnu prirodu
pravila agregiranja, te ravnopravnija raspodjela
dovodi do većeg društvenog blagostanja.

3 RAWLSOVA funkcija duštvenog blagostanja mjeri

društveno blagostanje putem korisnosti najlošijeg
pozicioniranog pojednica. W= min(Uᵢ), i=1,2… H.
Smatra da promejnom pozicije jednog pojednica ne
dovodi do poboljšanja društvenog blagostanja ako je
pozicija drugog ostala ne promjenjena.

4 Berdson- Samuelsonova funkcija društvenog

blagostanja W=W(u1,u2…Un)
Može se specificirati u sva tri prethodna oblika.
Definirana je sa aspekta pojedinačne korisnosti
usporedive su društvene preferencije su konveksne ili
striktno konvekse te je zadovoljen jaki Paretov kriterij.
 11.) PRVI TEOREM EKONOMIKE BLAGOSTANJA

Kaže da će u ekonomskom sustavu sa savršenom

konkurencijom i potpunim tržištima konkurencijska ravnoteža
ako postoji biti Pareto optimalna. Održava stanje savršene
konkurencije što znači da su dobra homogena, velik broj
apenata, nema sporazuma, slobodan je ulaz i izlaz te su
potpune informacije o cijenama. Uvjet Pareto optimalnosti su
efikasna alokacija potrošnje i proizvodnje te opća efikasnost.
Zakon jedne cijene je jedinstven omjer između cijena dobara i
jednaka je granična stopa supstitucije za svakog potrošača
zatim efikasna alokacija inputa. Jedinstvena cijena inputa
osigurava jedinstven omjer cijena između dva inputa.

Granična stopa tehničke supstitucije je jednaka.

Nevidljiva ruka je sposobnost tržišta da osigura takvo

djelovanje agenata koje dovodi do društevno optimalnog
izbora, prvi teorem naglašava prednost nevidljive ruke.

Imamo ograničenja tržišta u stvarnom svijetu kao što su

nerealistični uvjeti te eksternalije, javna dobra, transakcijski
troškovi i asimetrične informacije.

Ograničenja terorije opće ravnoteže preusmjerava cijene svaki

pojedinac samostalno dosnosi zaključak, međutim to nije
striktno zbog uvjeravanja i stavova okoline. Ona je razvijena u
statičkom okruženju.
 12.) DRUGI TEOREM EKONOMIKE BLAGOSTANJA

Ako postoje potpuna tržišta, a ispunjeni su određeni uvjeti

funkcija pojedinačnih korisnosti i funkcija proizvodnje svako
Pareto optimalno stanje može se realizirati kao ishod
konkurencijske ravnoteže ostvaren prikladnom
preraspodjelom resursa (prvobitnih dohodaka) između
poduzeća.

Imamo probleme sa Pareto optimalmnosti što ne implicira

poželjnost dane situacije, nepoželjna društvena stanja
izbjegavamo ulogom vlade (dr. planer)

13.) TRŽIŠTE I VLADA U SVIJETU DRUGOG TEOREMA

Tržište: vlada djeluju koordirirano pri čemu tržište obavlja

alokativne funkcije, a vlada preraspodjelu samo ako tržišta
nisu savršeno konkurentna imalo bi smisla da vlada također
sudjeluje u procesu alokacije. Praktična važnost društvenog
os. Teorema može se procjeniti na stajališta njegovog
perspektivnog sadržaja u korist tržišta i odvojivosti alokativnih
i redistributivnih funkcija.

14.) TRŽIŠNE MANJKAVOSTI: MIKROEKONOMSKI ASPEKT

 15.) TRŽIŠNE MANJKAVOSTI- MAKROEKONOMSKI ASPEKT

Povijest gospodarska kriza, nezaposlenost, nestabilnosti

tržišnih gospodarstava, … Razlozi tržišnih ne stabilnosti mogu
biti strukturni problemi te povijesni razlozi. Nezaposlenost je
nemogućnost pronalaska zaposlenja ispod stope nadnice,
gubitak efikasnosti, povećava nejednakost, brojne naknade.
Inflacija je pad vrijednosti novca. Imamo prema uzrocima:
potražnje, ponude, troškova, strukturna, uvezena i prema
brzini: puzajuća, umjerena, hiperinflacija. Ovo dovodi do
redistroucije dohotka, brojni mehanizmi zaštite te instrumenti
središnje banke.

16.) NETRŽIŠNE MANJKAVOSTI

17. MIKROEKONOMSKE POLITIKE EFIKASNOSTI: POJAM,

VRSTE I TRADICIONALNA ULOGA

Mjere ekonomske politike su osiguranje postojanja i operacija

tržišta, ispravljanje tržišnih nesavršenosti(kompenziranje
eksternalija i javnih dobara), osiguranje pravedne raspodjele
bogatstva koje obuhvaća politike iz područja ek. blagostanja
te garancija ponude meritornih dobara. Što se tiče
funkcioniranja tržišta i intervencija države, ide se na
minimun(jel pise minimun), uloge dodjele prava, zaštite protiv
krađe i prijevare, te osnaženje ugovora i pravo. Država je ta
koja uspostavlja institucionalni okvir za funkcionirnje tržišta.
18.JAVNE POLITIKE U PODRUČJU EKSTERNALIJA:
OPOREZIVANJE I POTICAJI ZA ELIMINIRANJE VANJSKE
TRGOVINE

Eksternalije dovode do nejednakosti. Možemo ih riješiti

oporezivanjem, poticajima za eliminiranje vanjske
disekonomije, zatim uvođenje utvrživih prava za stvaranje
vanjske disekonomije (reg.eks.) te reguliranje ponašanja
ek.agenata.

U slučaju vanjske disekonomije(ekonomije) razlika između

graničnog privatnog troška (koristi) i graničnog druš.
troška(koristi) može se otkloniti uvođenjem pozitivnog
(negativnog) poreza.

Primjer: monopol. poduzeće, fiksni iznos poreza „a“ po jedinici

gran. Privatni trošak MC

19.UTRŽIVA PRAVA I REGULACIJE

Utržive dozvole za proizvodnju disekonomije uvedene su

1930ih u SAD gdje se određuje optimalna razina vanjske
disekonomije koju stvaraju različite industrije, dodjeljuju se
„prava zagađenja“ do određene razine. Zatim se stimulira
ulaganje u tehnologiju koja smanjuje zagađivanje (ustupanje
prava). Imamo i regulacije koje su alternativa porezima, te
ujedno izravna __ mjera nameće obveze ili zabrane ek.
agentima. Rezultati se razlikuju od onih dobivenih
oporezivanjem (nepotpunost informacija). Poticaji postoje
samo za poduzeća koja nisu u suglasnosti sa standardima,
manje skupo nego porezi. Poreze imaju sva poduzeća.
20. ANTITRUSTOVSKI ZAKONI

Ciljevi su očuvanje ek. slobode ulaska na tržište, kontroliranje

ekonomske i političke snage povezane sa ek. konkurencijom,
povećanje alokativne efikasnosti koja može biti uzrokovana
sporazumom o ogranučavanju konkurencije, zloupotrebom
dominantne pozicije ( niže ili više cijene diskriminacije,
strateške prepreke za ulazak) te preuzimanjem i spajanjem
koji suprotno štetno djeluju na potencijalnu i učinkovitu
konkurenciju.

Uvedeni su 1890ih SAD zabranjuju vođenje restruktivne trg. i

stvaranje određenog monopola, podloga su za anti-
monopolističke zakone u svijetu.

Antitruskovski zakoni u EU članak 85 RG;prava pojedinih

država članica ( ugl. Komplementarna EU zakonodavstva,
manje odstupanje pojedinih zemalja,smanjuje se jačanjem EU
intergracija, u slučaju konflikta prevladavaju EU pravila.

21.KONTROLA CIJENA

Znači postavljanje max ili min cijena pod max-ograničenje

monopola, min- jamčenje određenog dohotka ponuđača
dobra ili usluga (npr. Privatizacija autocesta).

Metode izravne kontrole cijena, znači postavljanje:

a) maksimalne granice profita

b) fiksiranje stope prinosa na investirani kapital

c)postavljanje maks. cijene

 a) MAX GRANICA PROFITA-> određuje se povrh
jediničnih troškova, ograničene cijene i iskorištavanje
tržišne snage. Regulatori ne mogu kontrolirati
jedinične troškove npr. poduzeća svjesno podižu
troškove i ubiru veći profit (indirektnost)
b) FIKSIRANJE STOPE PRINOSA NA INVESTIRANI KAPITAL-
>koji osigurava alokativnu efikasnost; Averch-
Johnsonov učinak-poduzeća potaknuta koristiti
metode intenzivne kapitalom kako bi max profit
c) POSTAVLJANJE MAX CIJENE(CJENOVNI PLAFON)-cilj je
motivirati poduzeće ka alokativnoj efikasnosti gdje je
cijena fiksirana, a poduzeće motivirano smanjiti
troškove,imamo godišnju analizu RPI-X metoda
PRIMJER: inflacija 5%, regulatorna stopa 3%,
poduzeće može povećati cijene samo 2%. Znači
postavljanje max cijene je učinkovito u kratkom roku.
U dugome roku efikasnost ovisi o rješavanju problema
informacije(određivanje optimalne razine profita;
obeshrabriti investicije ili spriječiti ekstraprofite,
nužan uvid u troškove, asimetrične informacije
između regulatora i poduzeća). RJEŠENJE: Usporedba
više poduzeća.

22.JAVNA PODUZEĆA

Različita uloga u pojedinim zemljama, od 1930ih predmet

privatizacije, cilj je povećanje alokativne učinkovitosti, mnoga
posluju sa gubitkom, neefikasnost menadžmenta, uzroci
neefikasnosti: manjak poticaja neka proračunska org.,
odsustvo financijske discipline. Problemi poticaja javljaju se i
kod regulacije (osobni ciljevi) , zatim javno poduzeće može
slijediti više ciljeva.